Matoš oko Rijekeposvudašnji

njim samim

Antun Gustav Matoš, porijekla bunjevačkog, rođen je u Tovarniku u Srijemu. Roditelji dođoše rano u Zagreb i tu je A. G. M. odrastao. Otac, umirovljeni, vrlo poznati zagrebački učitelj, i danas je orguljaš historijske crkve sv. Marka na starom Griču.

1894. je A. G. M. kao vojni bjegunac prešao u Srbiju, živeći u Beogradu kao književnik i muzičar (čelista). 1898. je preko Münchena otputovao u Ženevu, a odovud ljeti 1899. u Pariz, vrativši se u Srbiju ljeti 1904.

Pomilovan 1908. prigodom Vladarovog jubileja, vratio se u Zagreb i tu živi kao književnik i novinar.

Rijeka, 2014. petak, 13. lipnja

posvudašnji Matoš oko Rijeke

Samo konfesijska autobiografija može biti prava biografija, a kako se ispovijedaju tek pokajnici, ja se ovdje neću kajat, jer se ne kajem ni onda kada griješim. Rođen sam u Srijemu, u Tovarniku, u petak, trinaestoga, 13. lipnja 1873. Dijete ostarjelog devetnaestog i starac dvadesetog, još djetinjastog vijeka. Moj djed, čuveni bački meštar (učitelj) Grgur, posvađao se sa svim bačkim i srijemskim popovima. Moja baka bijaše čista Mađarica iz dobre za ono vrijeme kuće, kći liječnika. Moj otac August je poznati zagrebački učitelj i orguljaš kod Sv. Marka. Moja majka s lijepim imenom Marija je Našičanka iz stare porodice Schams, nekad vlasnice ljekarna u Petrovaradinu i Našicama. Moj otac poče vrlo rano učiteljevati u Zagrebu, pa se rodnog svog mjesta ne bih ni sjećao da ga ne vidjeh kao - vojni bjegunac: Fruška Gora, a pod pitomom gorom u župnom polju veliko selo, i dvije crkve: šokačka i racka. Tovar znači u Dalmaciji magare, kod nas teret na magaretu. Ja sam dakle Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem. Petak i trinaesti ostadoše moji važni datumi i osim rođenja. Kao svim boemima, meni je nedjelja najsrećniji sedmički dan. Moji roditelji učiniše sve za moj odgoj. Bio sam na gimnaziji, učio sam francuski i violončelo, ali sam bio poznatiji kao zagrebački fakin i

frihtao no kao prilježno đače. Poslaše me u Beč na veterinu, da postanem pasji dentist, konjski specijalist, kravlji geburcelfer i pileći bakteriolog, ali ja svirah sa Suchyjem, kasnijim violinistom u Pragu, lutah s mojim bratićem Hugom Schamsom, današnjim kapelnikom, čitah luckastog Hoffmanna i Byrona, izgubih vladinu potporu i dođoh u Zagreb sa dugom kosom i velčmercem na nesuđenom svom utilitarskom veterinarskom licu. Čitao sam Kanta, otkrio sam Stirnera i Schopenhauera, smatrao sam se izopćenikom i bio sam 1892. prvi put štampan u uglednom Vijencu i to onda kada balavcima bijahu otvoreni samo stupci Bršljana i Pobratima. I turiše me u vojsku, u pastuharsku hrabru četu u nadi da ću iza jednogodišnje službe biti i opet poslan na veterinarsku akademiju kao vojni pitomac. I - jednog dana - obučem se u civil i fuj - dezertiram. Bez ikakvog spoljašnjeg razloga. Toga dana, augusta 1894, dugo ne bijaše oca na objed. (Kod kuće sam objedovao.) Prijatelj J., moj pratilac, čekao me, pa pođem od kuće bez ručka i sretnem svog oca na ulici.- Kud ćeš?- Sad ću se vratiti.Vratih se, iza šesnaest godina! Umjesto stare naše kuće nađoh novu, a umjesto mladog mog tate nađoh starog mog Augusta!

(dijelovi nedovršene autobiografije, SD, V)

Lokomotiva serije 401 stigla je na riječku prugu 1905. godine.

ISBN 978-953-7773-35-9

Cijena: 80,00 kuna