Kad bih mogao ponovo proivjeti svoj ivotPokuao bih uciniti to vie pogreaka.Ne bih toliko nastojao biti savren, bio bih oputeniji.Bio bih gluplji nego to sam bio,U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.Bio bih manje cistunac, vie bih riskirao,Vie putovao, gledao vie zalazaka sunca,Penjao se na vie vrhova, preplivao vie rijeka,Iao na vie mjesta na kojima nikad nisam bio,Jeo vie sladoleda, a manje mahuna,Imao vie stvarnih problema, a manje izmiljenih.Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su ivjeli razborito iPromiljeno svaki trenutak svoga ivota.Naravno da sam imao trenutaka radosti.Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,Pokuao bih uvijek imati lijepe trenutke,Jer se jedino od toga sastoji ivot, od trenutaka.Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda iliBez termometra, termofora,Kiobrana i padobrana.Kada bih mogao ponovo ivjeti, poceo bih hodati bosPocetkom proljeca i nastavio tako do kasno u jesen.Provozao bih se vie puta u kocijama, promatrao vie svitanja,Igrao se sa vie djeceDa imam ponovo ivot pred sobom.Ali, vec vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

Jorge Luis Borges