MARULIĆEVI DANI 2005.

ZNANSTVENI, KNJIŽEVNI I IZDAVAČKIPROGRAM

(20-23. travnja)

Split, travanj 2005.

2

Organizatoriznanstvenoga, književnog i izdavačkog programa:

Društvo hrvatskih književnikaDruštvo prijatelja kulturne baštine, Split

Književni krug SplitOpćina Podstrana

Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu

3

KALENDAR ZBIVANJA

SRIJEDA, 20. TRAVNJA

18.00 sati, Zavod HAZUSvečano otvorenje znanstvenoga, književnog i izdavačkog

programa Marulićevih danaPozdravni govor: dogradonačelnik Splita Ljubomir UrlićPrigodno slovo: Vinko GrubišićPjeva klapa Iskon

18.30 sati, Zavod HAZUPredstavljanje potprojekta VALMAR u sklopu projekta INTERREG

IIIA / Interadria (Sveučilište u Padovi i Književni krug Split –Marulianum)

Videoprojekcija uz popratnu riječ Bratislava Lučina19.00 sati, Trg braće Radića

Polaganje vijenca na Marulićev spomenik19.30 sati, crkva sv. Frane

Sveta misaPolaganje vijenca na Marulićev grob (Društvo prijatelja kulturne

baštine)

ČETVRTAK, 21. TRAVNJA

9.00 sati, Zavod HAZUPrvo zasjedanje Petnaestoga međunarodnog znanstvenog skupa o

Marku Maruliću18.30 sati, Zavod HAZU

Predstavljanje novog naslova u ediciji Sabrana djela MarkaMarulića:

Marko Marulić: Latinski stihovi, prir. i prev. Bratislav Lučin iDarko Novaković, Književni krug, Split 2005.

Govore: Mirko Tomasović i Neven JovanovićMarulićeve stihove kazuje: Josip Genda

4

19.30 sati, Zavod HAZUPredstavljanje knjige:Divna Mrdeža Antonina: Čtijuć i mnijuć (Od književnoga

ranonovovjekovlja k novovjekovlju, s različitih motrišta),Erasmus Naklada, Zagreb 2004.

Govore: Bratislav Lučin, Srećko Lipovčan i autorica

PETAK, 22. TRAVNJA

9.00 sati, Zavod HAZUDrugo zasjedanje Petnaestoga međunarodnoga znanstvenog skupa o

Marku Maruliću18.00 sati, Zavod HAZU

Otvorenje izložbe Vaska Lipovca Studije za MarulićaGovori: Nenad Cambi

18,30 sati, Zavod HAZUDodjela nagrada Dana hrvatske knjige: Judita, Davidias, Slavić

(Društvo hrvatskih književnika)

19,30 sati, Zavod HAZUKnjiževna večer Hrvatski pjesnici Marulićevu Splitu (Društvo

hrvatskih književnika

SUBOTA, 23. TRAVNJA

18.00 sati, Čitaonica, Gornja PodstranaKnjiževna večer posvećena MarulićuPozdravna riječ: Mario Tomasović, načelnik općine PodstranaOtvorenje izložbe Art-radioniceGovori: Margarita KelavaO Maruliću i o novostima u istraživanju njegova djela govore:

Mirko Tomasović i Bratislav LučinMarulićeve stihove kazuje: Josip GendaPjeva crkveni pjevački zbor Gospe od Zdravlja, Podstrana

5

6

PETNAESTI MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUPO MARKU MARULIĆU

Organizator: Književni krug Split — Marulianum21. i 22. travnja 2005.

Zavod HAZU u Splitu, Trg braće Radića 7

RASPORED IZLAGANJA

ČETVRTAK, 21. TRAVNJA

Voditelji: Francisco Javier Juez y Gálvez i Drgica Malić

9.00 sati

Uvodna riječ: Bratislav LučinOlga Perić (Zagreb): Papalićev kolektanej ili trogirski ili budim-

peštanski kodeksBratislav Lučin (Split): Marko Marulić i trogirski rukopis Petro-

nija (nove spoznaje)Dragica Malić (Zagreb): Neke različitosti među poznatim ruko-

pisima Marulićeva Naslidovan’jaIstván L™kös (Eger): Naracija, akcija, prostor i vrijeme u strukturi

Marulićeve (Judite)

10.30 — 11.00 sati: Rasprava

11.00 — 11.30 sati: Odmor

Amir Kapetanović (Zagreb): Leksik Marulićeve SuzaneLahorka Plejić Poje (Zagreb): O satiri i satiričnome u Anki satiriMiroslav Palameta (Città del Vaticano): Alegorijski diskurs

Marulićeve Davidijade (II)Branko Jozić (Split): Vizija ujedinjene Europe u pripadnika

splitskoga humanističkog kruga

13.00 — 13.30 sati: Rasprava

7

PETAK, 22. TRAVNJA

Voditelji: Mirko Tomasović i István L™kös

9.00 sati

Neven Jovanović (Zagreb): Retorika Marulićeve ekipeFrancisco Javier Juez y Gálvez (Madrid): Marko Marulić i

španjolski humanist Juan Lorenzo Palmireno (1524-1579).Bratislav Lučin (Split): Pedro Calderón de la Barca čita MarulićaMirko Tomasović (Zagreb): »Staroslavenski začinjavac« (Matoš

o Marulu)

10.30 — 11.00 sati: Rasprava

11.00 — 11.30 sati: Odmor

Vinko Grubišić (Kitchener, Ontario): Marulićevo i Erazmovotumačenje evanđeoske prispodobe o zlim radnicima u vino-gradu

Charles Béné (Meylan): L’inspiration marulienne dans La sagessecéleste (die Himmlische Weissheit) Augsbourg 1697.

Mladen Parlov (Split): Marulićev govor o Duhu Svetom u kon-tekstu kasnosrednjovjekovne pneumatologije

12.30 — 13.00 sati: Rasprava i završetak znanstvenoga skupa

8

9

SAŽETCI

Dr. Charles Béné, prof. ém.Sveučilište Stendhal, Grenoble

L’INSPIRATION MARULIENNE DANS LA SAGESSE CÉLESTE(DIE HIMLISCHE WEISSHEIT) AUGSBOURG 1697

La Sagesse céleste (Die himmlische Weissheit), publié à Augsbourg en1697, témoigne de la permanence du rayonnement de l’oeuvre de Marulićau 17e siècle. Il a pour objet une méditation sur les fins derničres etcomporte deux traités: le premier est un exposé des données de la foi sur cesujet (p. 1-255). Le second traité, qui est présenté comme “un beau traité deMarc Marule de Split”, comporte, p. 257-290, une présentation des finsdernièrs en suivant pas à pas les chapitres XI à XVI du Livre V de l’Insti-tutio. Suivent des méditations de saint Bernard (p. 349-403) et des sermonsde saint Augustin (p. 403-465). On devra examiner – la fidélité de l’auteurau traité de Marulić, – le véritable prestige de Marulić, associé aussinaturellement à saint Bernard et à saint Augustin.

Dr. Vinko GrubišićSveučilište Waterloo, Ontario, Kanada

MARULIĆEVO I ERAZMOVO TUMAČENJE EVANĐEOSKEPRISPODOBE O ZLIM RADNICIMA U VINOGRADU

Obojica, Marko Marulić i Erazmo Roterdamski, bili su pristaše religi-oznog pokreta devotio moderna, a može se reći da je za njih obojicuteologija bila “kraljica znanosti”. Marulić u Evanđelistaru redovito natemelju evanđeoskih prispodoba potiče na moralan život, a kako reče JerryH. Bentley (Humanists and Holy Writ, Princeton University Press, 1983, str.193) za Erazma: “On je povremeno postajao gotovo kao propovjednik ikatkada mu je ozbiljno bila namjera ne samo objasniti i rasvijetliti Novizavjet nego upotrijebiti svoja istraživanja u svrhu moralne i religiozneobnove.”

U ovom radu autor se ograničio samo na evanđeosku parabolu o zlimradnicima u vinogradu, koju nalazimo u trojice evanđelista: u Mateja(21:33-42), Marka (12:1-11) i Luke (20:9-18).

Marulić se svojim Evanđelistarom obraća svećenicima, redovnicima,redovnicama i svjetovnjacima kako bi ih potaknuo na duhovno savršenstvo,dok su Erazmove Parafraze Novoga zavjeta jedan od najznačajnijih

10

teoloških i hermeneutičkih doprinosa komentiranju Novoga zavjeta njegovavremena.

Glede tumačenja spomenute parabole, Marulić i Erazmo se u svimbitnim elementima slažu, a takvo tumačenje spomenute parabole bilo jeuobičajeno već od Origena.

Autor naglašava da se tumačenja te parabole ne mogu smatrati tipič-nima za njihove odnose ni prema Starom zavjetu niti Židovima, jer su tiodnosi veoma kompleksni, a često i kontradiktorni.

Dr. Vinko GrubišićUniversity of Waterloo, Ontario, Canada

EXPLANATIONS OF A GOSPEL PARABLE BY MARKO MARULIĆAND BY ERASMUS OF ROTTERDAM

Both Marko Marulić and Erasmus of Rotterdam were partisans of thereligious movement devotio moderna; both furthermore can be said to haveconsidered theology the “queen of sciences”.

Marulić’s main intention in his Evangelistary was to encourage thefaithful, on the basis of Christ’s parables, to live a moral life. Jerry H.Bentley said that Erasmus “became almost homiletic at points, and he some-times aimed frankly, not simply to explain and clarify the New Testament,but to employ his research in the cause of moral and religious renewal”.

In this work, I limit my research to the parable on the wicked tenants inthe vineyard, from Matthew (21:33-42), Marc (12:1-11) and Luke (20:9-18).

In his Evangelistary, Marulić refers to priests, monks, nuns and lay-men, inviting them to aim for spiritual perfection, while Erasmus’ Para-phrases on the New Testament can be considered the most important theo-logical and hermeneutical contribution of his time to the explanation of theNew Testament.

As far as this Gospel parable is concerned, Marulić’s and Erasmus’ ex-planations are essentially congruous, and they are in accordance with thetraditional clarification of the Gospel, which can be traced back to Origen inthird century.

I point out that the explanation of this parable cannot be taken as typi-cal of either Marulić’s or Erasmus’ relations to the Old Testament, or to theJews, because these relations are quite complex and contradictory.

11

Mr. Neven JovanovićFilozofski fakultet, Zagreb

RETORIKA MARULIĆEVE EKIPE

Čitajući Marulićeve pjesme upućene mlađim članovima njegovasplitskog kruga (Jerolim i Frane Martinčić, Jerolim Papalić, Nikola Alberti,Toma Hranković), zapažamo troje. Prvo, u pjesmama se javljaju iste misli(npr. mladić zrelo sklada, poziv na daljnji pjesnički rad); drugo, te su mislisvaki put drugačije izražene; treće, pjesme imaju jasnu pedagošku funkciju.Potaknuti ovime, pitamo se: kakve vrijednosti ističu pjesme kojima splitskihumanistički krug komunicira međusobno? Jesu li te vrijednosti zajed-ničke? Ukoliko postoje zajedničke vrijednosti, koje su razlike u njihovojformulaciji, njihovu retoričkom oblikovanju?

Da bih pokušao odgovoriti na ta pitanja, uspostavit ću najprije korpuspjesničkih i proznih sastavaka kojima članovi splitskog kruga — Marulić,Božićević, Martinčići, Papalić, Alberti... — komuniciraju međusobno.Potom ću istražiti razlike i sličnosti retoričkog repertoara tog korpusa(pritom “retorika” obuhvaća podjednako misli i riječi).

Mr. Branko JozićMarulianum, Split

VIZIJA UJEDINJENE EUROPE U PRIPADNIKA SPLITSKOGAHUMANISTIČKOG KRUGA

Prihvativši univerzalnu kršćansku vjeru, univerzalni latinski jeziksamostalna je hrvatska država još u 9. stoljeću stupila u krug zapadnecivilizacije te intenzivnim trgovačkim, političkim i kulturnim dodirimasrasla s Europom koju u prvoj polovici 16. st. potresaju nemiri, oštri vjerskisukobi i krvavi ratovi dok je tada sve jača otomanska sila u snažnom naletudoprla sve do Beča i ozbiljno joj zaprijetila.

Kao poznavateljima i ljubiteljima antike humanistima je bilo stalo dotoga da se klasični grčki teritorij oslobodi barbarske tiranije, a i mogućnostzajedničkog saveza kršćanskog svijeta uklapala se u njihovu koncepcijuuniverzalizma o jedinstvu europske civilizacije.

Nastavljajući tradicije humanista, kancelara i tajnika 14. st. mnogiobrazovani ljudi iz naših krajeva, vješti govornici, pisci poslanica i pre-govarači, izvrsni poznavatelji svijeta Istočne Europe, kao diplomati djelujuna skoro svim europskim dvorovima. Drugi su svoj doprinos dali pišućiuglednim osobama ili držeći govore pred važnim forumima.

12

Ovdje će pozornost biti usmjerena na Bernarda Zanu, Tomu Nigera iMarka Marulića. U njihovim istupima razabiremo rodoljublje, suosjećanje spatnjama naroda svoga kraja, ali i susjedne braće;

- jača spoznaja o zajedničkoj sudbini čitavoga hrvatskog naroda pa išire slavenske zajednice;

- ističe se geopolitička važnost Hrvatske između Istoka i Zapada;- u svim se istupima apelira na jedinstvo i slogu – jedino se tako može

pobijediti. Prema Maruliću, koji je u Poslanici papi Hadrijanu ukomponiraosažetak teologije mira, temelj i preduvjet opstanka jest mir.

Dr. Francisco Javier Juez y GálvezKomplutsko sveučilište, Madrid

MARKO MARULIĆ Y EL HUMANISTA ESPAÑOL JUAN LORENZOPALMIRENO (1524-1579)

Juan Lorenzo Palmireno, miembro del círculo humanista de Alcañiz(Teruel), su lugar natal, fue profesor en Alcañiz, Zaragoza y en el EstudiGeneral de Valencia, donde aún hoy se conserva una notable colecciónmaruliana.

En los años ’60 y ’70 del siglo XVI, Marulić alcanzará una grandifusión en la Península Ibérica por la traducción castellana del Carmen dedoctrina DNIC de Fray Luis de Granada y las dos ediciones portuguesas dela traducción de Fray Marcos de Lisboa de la Institutio (Livro insigne dasflores e perfeições...).

Por esos mismos años Laurentius Palmyrenus o Lorenço Palmyreno sesirve con profusión de los escritos del Spalatensis en sus enseñanzas ypublicaciones: en 1564 por primera vez encontramos el nombre de Marulusentre los personajes de su comedia Octavia como homenaje a nuestro autor.

Palmireno recurre explícita e implícitamente a Marko Marulić, al quecita y sigue en su “guía del estudiante” titulada El estudioso de la Aldea(Valencia 1568; 2ª ed. 1571; 3ª ed. 1578): Ya en la bibliografía de librosdevotos en latín aparecen entre los tres primeros la Institutio y el Evan-gelistarium. En la obra religiosa de Juan Lorenzo la presencia de Marulić esabrumadora: en la dedicatoria del Camino de la Yglesia (Valencia 1575; 2ª.ed. Barcelona 1591) Marulić aparece entre sus fuentes, y en el libro se lecita en el original latino y en traducción. El Oratorio de enfermos es una delas últimas obras publicadas en vida de Palmireno (1ª ed. –perdida–Valencia 1578; 2ª ed. 1580), y aunque Marko Marulić no aparece en la listade fuentes, se traducen muchos de sus exempla.

13

Dr. Francisco Javier Juez y GálvezKomplutsko sveučilište, Madrid

MARKO MARULIĆ I ŠPANJOLSKI HUMANIST JUAN LORENZOPALMIRENO (1524-1579)

Juan Lorenzo Palmireno, član humanističkog kruga u aragonskomgradiću Alcañiz, svojemu rodnom mjestu, bio je profesor u Alcañizu,Zaragozi i u Estudi General u Valenciji, gdje se i danas čuva bogataMarulićeva zbirka.

Šezdesetih i sedamdesetih godina XVI. stoljeća Marulić je u značajnojmjeri rasprostranjen diljem Iberskog poluotoka zahvaljujući španjolskomprijevodu Carmen de doctrina DNIC fra Ludovika od Granade i dvamaportugalskim izdanjima prijevoda Institucije fra Marka od Lisabona podnaslovom Livro insigne das flores e perfeições...

Upravo se tih godina Laurentius Palmyrenus ili Lorenço Palmyrenoobilato služi spisima Splićanina u svojoj nastavi i publikacijama: 1564. prviput, u čast našega auktora, koristi se imenom Marulus dajući ga liku usvojoj komediji Octavia.

Palmireno se oslanja izrijekom i neizravno na Marka Marulića, čijitekst navodi i prati u svom “vodiču za studente” El estudioso de la Aldea(Valencija 1568; 21571; 31578): već na popisu nabožnih knjiga na latinskomza studente među prva tri naslova nalaze se Institucija i Evanđelistar. UPalmirenovu religioznom opusu Marulićeva nazočnost je golema: u posvetidjela Camino de la Yglesia (Valencija 1575; Barcelona 21591) navodi seMarulić kao izvor, a u samom tekstu citira se i u latinskom izvorniku i ušpanjolskom prijevodu. U Oratorio de enfermos, jednom od posljednjihspisa objavljenih za Palmirenova života (1. izgubljeno izd. Valencija 1578;21580), Marulić se ne pojavljuje na popisu izvora, no u djelu nalazimomnoštvo njegovih exempla.

Dr. Amir KapetanovićInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

LEKSIK MARULIĆEVE SUZANE

Osim tekstoloških napomena o izvorima Marulićeve Suzane, u uvodućemo se osvrnuti na dosadašnja izdanja toga teksta i rijetke priloge koji garaščlanjuju. Iz sveukupne raščlambe leksika u izlaganju ćemo izdvojiti onazapažanja koja će pokazati ne samo zanimljive aspekte Marulićeve upotrebeposuđenica u Suzani, što je u dosadašnjim analizama bilo u prvom planu,

14

nego i stilske značajke leksika domaćega podrijetla. Selektivno će se pritomtekst Suzane usporediti s Juditom istoga autora, ali i s nekim onodobnimtekstovima iz dubrovačkoga kruga (Mavro Vetranović). Osvrt na Marulićevtekst trebao bi osvijetliti leksik Suzane u korpusu autorovih hrvatskihtekstova i odrediti značajke leksika Suzane M. Marulića s obzirom naknjiževnu tradiciju i suvremena mu književna ostvarenja.

Dr. István L™kös, prof. em.Sveučilište u Debrecenu

NARACIJA, AKCIJA, PROSTOR I VRIJEME U STRUKTURIMARULIĆEVE JUDITE

Svaki tradicionalni ep u svakom svojem dijelu uglavnom je narativnodjelo. Epska fabula uključuje u sebi glavne i sporedne likove te prikazsadržajnoga i kontinuiranog zbivanja. Naracija u Juditi ima važnu ulogu.Značajan je dio teksta naracija gdje i akcija koja se pojavljuje u okvirunaracije dobiva važnu funkciju. Uzmemo li u obzir da se povijest Judite iHoloferna pojavljuje u narativnoj formi u tekstu epa, odmah nam u očiupada da je naracija primjeren okvir događaja i u ovom okviru pojavljuju sezbivanja odnosno prostor i vrijeme zbivanja, ostvarujući kompleksnustrukturu djela. Što se tiče prostora i vremena možemo konstatirati da uopisu prostora funkciju dobiva i fikcija (npr. grad Betulija) i stvarnost. Čininam se da razmjer funkcije i stvarnosti u opisu prostora determinirakompoziciju epa. U opisu vojnog pohoda Holofernove vojske Marulić pratibiblijsku geografiju, prihvativši i one nepreciznosti koje se pojavljuju ustarozavjetnoj Knjizi o Juditi. Sve to on je ipak prikazao kao stvarnost i upovijesnom i u zemljopisnom smislu. Što se tiče fikcija u opisu prostora ovafikcija ograničava se na opis Betulije. Tekstualno mjesto te fikcije nalazi semanje-više u središtu kompozicije epa što – prema našem shvaćanju –dolazi već od pravila renesansne umjetničke kompozicije. Što se tičeproblema vremena, Marulić u svom epu opet prati biblijsku tradiciju. Ustarozavjetnoj Knjizi o Juditi događaji se zbivaju u biblijsko doba, alinaravno bez “datuma”. Čitatelj je informiran samo o tome je li dan ili noć,čita o tome da “sunce odhode dvadeset krat pride” otkada Asirci “obhode inazdenih side”, ili da Ozija savjetuje Betulijancima “počkajmo još pet dana”prije kapitulacije, čak i o tome da poslije pobjede Judite narod “tri miseciside u Jerosolimi, // tuj pijući i jide”, ali u svemu tome pjesnik ne pratipovijesno vrijeme. Ovim sredstvom opisa vremena Marulić u stvari dajesveopći (univerzalni) karakter svojem djelu.

15

Mr. Bratislav LučinMarulianum, Split

MARKO MARULIĆ I TROGIRSKI RUKOPIS PETRONIJA(NOVE SPOZNAJE)

Glasoviti Codex Traguriensis jedini je na svijetu rukopis koji sadržitekst Trimalhionove gozbe iz Petronijeva Satirikona. Napisan je oko 1423-25, vjerojatno u Firenci, a zatim mu se gubi svaki trag, sve dok sredinom 17.st. nije pronađen u Trogiru u zbirci (muzeju) obitelji Cipiko. Autor ovogizlaganja nedavno je utvrdio da je kodeks neko vrijeme bio u Marulićevuvlasništvu (usp. Colloquia Maruliana XIIII, 2005) te da je splitski humanistu njega prepisao tekst pjesme Phoenix kasnorimskoga pjesnika KlaudijaKlaudijana. Od Marulićeve ruke, po svemu sudeći, potječu i mnogemarginalne bilješke posvuda u kodeksu, uz stihove Tibula, Propercija iOvidija, a osobito su brojne njegove intervencije u tekstu Katulovihpjesama.

Codex Traguriensis jedan je od najglasovitijih i najzagonetnijihrukopisa s djelima antičkih auktora, pa nije pretjerano kazati da svakanovost o njemu ima iznimnu vrijednost ne samo za marulologiju nego zaeuropski humanizam uopće. Potpunije će spoznaje o sudbini kodeksa i oMarulićevu udjelu u toj sudbini biti moguće samo kad se temeljito proučičitav rukopis (osobito Marulićeve marginalije) i razne vanjske okolnostipovezane s njegovom poviješću. No već sada moguće je iznijeti nekolikopretpostavki o tome kojim je putem kodeks mogao dospjeti iz Firence uSplit. Također će se pokušati rekonstruirati njegova sudbina nakon što jenapustio Marulićeve ruke.

Zanimljiv je i Marulićev prijepis Klaudijanove pjesme: čini se da jenastao prije prvog izdanja Klaudijanovih Carmina minora (Mleci 1500).Marulić je visoko cijenio Klaudijana kao pjesnika, o čemu svjedoči nekolikoredaka što ih je tom pjesniku posvetio u svojem Tumaču uz natpise starih(In epigrammata priscorum commentarius). U svojoj osobnoj knjižniciimao je jedno zasad neidentificirano njegovo izdanje.

Bratislav LučinMarulianum

PEDRO CALDERÓN DE LA BARCA ČITA MARULIĆA

Uistinu je bogata španjolska recepcija Marulićevih djela: svjedoče otome stara izdanja u knjižnicama, španjolski prijevod Evanđelistara i

16

Pedeset priča iz 1655, prijevod Pjesme o pouci fra Ludovika iz Granade,brojni čitatelji i poštovatelji Marulićeva djela – sv. Franjo Ksaverski, Fran-cisco de Quevedo i dr. Tom sjajnom nizu sada je moguće pridružiti i imePedra Calderóna de la Barca, najznačajnijega dramatičara razdoblja zvanogsiglo de oro. Pisac glasovite drame Život je san, Calderón je sastavio ibrojne religiozne drame, tzv. comedias devotas, među kojima se ponaj-većma cijeni Čistilište svetog Patrika (1628). Na završetku Čistilišta pjesniknabraja auktore iz čijih je djela crpio građu, a među njima navodi i MarkaMarulića. Očito je da je u rukama imao Instituciju, u kojoj se o irskomsvecu govori na dva mjesta (Instit. III, 4; V, 7).

Dosad nije bilo poznato da se na Marulića poziva i irski svećenikThomas Messingham, predstojnik Irskog kolegija u Parizu, u svojem djeluFlorilegium insulae sanctorum, seu vitae et acta sanctorum Hiberniae(Pariz 1624). Napokon, trebat će proučiti i dosad nezapažen Marulićevutjecaj na Alonsa de Villegasa, koji se poziva na Instituciju na gotovosvakoj stranici svojega opsežnog djela Fructus Sanctorum y quinta parte delFlos Sanctorum (Cuenca 1594).

Dr. Dragica MalićZnanstvena savjetnica u miru, Zagreb

NEKE RAZLIKE MEĐU POZNATIM RUKOPISIMA MARULIĆEVANASLIDOVAN’JA

Poznata su dva rukopisa Marulićeve hrvatske prijevodne proze “Odnaslidovan’ja Isukarstova i od tašćin segasvitnjih”, koji se u znanostinazivaju Zadarski i Londonski, pri čemu ovaj drugi nije potpun – za razlikuod Zadarskoga rukopisa, Londonski sadrži oko trećinu teksta čitava djela.Usporedbom samo prvih nekoliko stranica obaju rukopisa nailazimo narazlike na svim razinama – od grafijsko-ortografske preko gramatičke doleksičke. Tako, primjerice, već u samom naslovu postoje tri riječi s razli-kama glasovnim, odnosno morfološkim, ali i pravopisnim (veliko – maloslovo): Ger∫ena – ger∫ona, cancilira – cancelira, Isuchar∫toua – isuchar∫ta.Obojica prepisivača (jer o prepisivačima se radi) raspolažu više-manje istimgrafijskim inventarom, primjenjuju ga u istovrsnim ali ne i istim situ-acijama, npr. odasfache – oda∫uache, sue ... suetih – sfe – ∫uetih, od ∫uetogaTroistua – od sfetoga troi∫tua itd. Jasno je da grafijske i pravopisneosobitosti same po sebi ne utječu na jezik teksta, ali one pokazuju da izprijepisa zapravo ne možemo proučavati Marulićevu grafiju i pravopis.

17

Drugi su problem jezične razlike, kao već navedena Isukarstova – Isukrsta(posvojni pridjev – posvojni genitiv), ili slipoće – slipote (različiti tvorbenisufiksi), zgodna – ugodna (različiti prefiksi), nadstaviti – nadastaviti(nevokalizacija – vokalizacija slabog poluglasa), ne imiju – ne imaju/nejmaju (?) (različita prijevojna osnova), vikomµoj – vikovµoj (suglasničkapromjena), toliko ćeš teže biti osujen – toliko hoćeš teže... (enklitični – punioblik pomoćnoga glagola), čano korisno jest – čano jest korisno (drugačijired riječi) itd., itd. Raspolažući takvim dvojnostima, pitamo se koja jeinačica od dviju zabilježenih Marulićeva. Ovaj prilog ne ide za regi-striranjem svih razlika među navedenim rukopisima “Naslidovan’ja”, negosamo upućuje na problem njihova postojanja.

Dr. Miroslav PalametaCittà del Vaticano

ALEGORIJSKI DISKURS MARULIĆEVE DAVIDIJADE (II.)

Prateći slijed Marulićeva alegorijskog obrazlaganja Davidijade uzpojedina pjevanja (IV, V, VI. i VII), autor u svom radu kani interpretiratinjegov sustav alegorijskog tumačenja i staviti ga u suodnos s tumačenjimacrkvenih pisaca istih biblijskih događaja na latinskom jeziku. Pri tome seima namjeru osvijetliti intenzitet prisustva alegorijskog diskursa u stihovimaDavidijade, upozoriti na važnost crkvenog srednjovjekovnog latiniteta ustihovima odnosno u proznom dodatku i markirati autore i djela koji bimogli biti relevantni u tom smislu.

S obzirom na poznatu činjenicu da je Marulić u svojoj knjižnici imaoBibliju s komentarima Nikole od Lire, u kojoj su istumačene i one zgode okojima pjeva Davidijada, u radu će se također nastojati osvijetliti mogućaprožimanja tih dvaju tekstova, posebice na ravnini alegorijskog tumačenja.

U okviru analizirane problematike, uglavnom uz navedena pjevanjaDavidijade, u radu će se pokušati tražiti odgovor na koji je način Marulićrazrješavao problem rekreiranja epskog prostora, posebno u biblijskomtoponomastičkom smislu. Posebnu pozornost rad će na toj ravnini posvetitiulozi Jeronimova spisa De situ et nominibus locum Hebreorum i tradicijekoja se na njem izgrađuje.

Iz perspektive crkvenog srednjovjekovnog latiniteta rad će takođerodgovoriti na niz dilema koje se susreću u recentnim komentarima Davidi-jade, inzistirajući ponajprije na pojedinostima iz prije navedenih pjevanja injihovih alegorijskih obrazloženja.

18

Dr. don Mladen ParlovTeološki fakultet, Split

MARULIĆEV GOVOR O DUHU SVETOME U KONTEKSTUKASNOSREDNJOVJEKOVNE PNEUMATOLOGIJE

Za vrijeme čitavoga srednjega vijeka djelovanje i iskustvo Duha neigraju veliku ulogu niti u sistematskoj teologiji niti u mistici. Ne izrađuje seposeban teološki traktat, De Spiritu Sancto, nego se određene pneuma-tološke teme obrađuju u drugim različitim kontekstima. Izvan spekulativneteologije, koja uglavnom tumači tradiciju, određene pneumatološke na-glaske susrećemo u ambijentu koji je kritički nastrojen prema službenojCrkvi te kod nekih reformatora stvarnosti Crkve (slučaj Joakima a Fiore,1135-1202). No, treba reći da je srednji vijek i na kršćanskom zapadurazdoblje bogato duhovskim gibanjima i plodovima. U tom su razdobljunapisane najljepše molitve i himni o Duhu Svetome (Veni Creator Spiritus).

Srednjovjekovnu duhovsku i teološku misao karakterizira ideja dvajuzakona (duas leges): osim javnog zakona crkvenih kanona, postoji i osobnizakon upisan darom Duha Svetoga u srce. Osobni je zakon iznad javnoga.Taj je zakon sam Duh Božji, a koga Duh Božji vodi, taj se ravna po Božjemzakonu. U ovom se razdoblju budi interes za karizme, no ne u pavlovskomsmislu, u smislu služenja bližnjemu, tj. u cilju izgradnje zajednice. Karizmese shvaćaju kao duhovna oprema za bolje postizanje svetosti, odnosnospasenja duše. Ti su darovi procvat bogoslovnih kreposti. Osobitu pozornostprivlačio je dar proroštva, odnosno propovijedanja (primjer sv. Bonifacija,Brune, Franje, Hildegarde iz Bingena, Katarine Sijenske, Brigite Švedske,Ivane Arške). Postoji određena autonomija proročkog nadahnuća koja sedrži načela: mrtvljenjem, pokorom čovjek dobiva vlast propovijedi (pervirtutem mortificationis pervenitur ad licentiam praedicationis). Premaotačkoj i srednjovjekovnoj predaji dar proroštva temelji se na dubokomponiranju u Božju riječ (lectio divina), u Sveto pismo i na mističnomuranjanju u nauku spasa, u teologiju.

Marulić je u skladu s teološkim i duhovskim gibanjima svoga vremena.Duhu Svetome ne posvećuje cjeloviti traktat, nego o Duhu govori u kon-tekstu drugih tema, osobito eklezioloških. Mjerodavnošću Svetih pisamadokazuje božanstvo Duha Svetoga, a na tragu franjevačke teologije Duhasmatra kao uzajamnu ljubav Oca i Sina. Od darova Duha naglašava osobitodar rasvjetljenja i dar ljubavi po kojima, uz druge darove, Duh u Crkvinastavlja Kristovo djelo spasenja. Čini se da je Marulić laik imao dubokoiskustvo Duha i duhovnih stvarnosti jer se je, poput drugih velikana Duhasvoga vremena, osjetio potaknut da živom i pisanom riječju poradi na

19

duhovnoj obnovi grada u kojem je živio. I on je per virtutem mortificationisdošao do licentiam praedicationis.

Dr. Olga PerićFilozofski fakultet, Zagreb

PAPALIĆEV KOLEKTANEJ ILI TROGIRSKI ILI BUDIMPEŠTANSKIKODEKS

Franjo Rački 1874. godine u opisu svojih istraživanja “u pismarah iknjižnicah dalmatinskih” ukazuje na prekrasni kodeks u knjižnici trogirskihknezova Fanfogna, koji sadrži nekoliko tekstova važnih za povijest Splita iDalmacije. Nazvan je tada trogirskim i tako ga zovu Kršnjavi i Barada, aRački će ga kao codex Traguriensis unijeti u svoje kritičko izdanje Tominadjela “Historia Salonitana”. Barada mu je odredio vrijeme nastajanja: 1387/88. godine. Neko je vrijeme pripadao Jeronimu Papaliću, jer je zlatnimslovima na koricama upisano njegovo ime. Zbog toga je Gunjača predložioda se kodeks nazove Papalićevim kolektanejem. Rukopis je bio poznat uobrazovanim splitskim krugovima. Kečkemet je, naime, utvrdio da jedan odgrbova na početku kodeksa pripada kasnijem pobočnom ogranku obiteljiMarulić. On smatra da bi se kodeks mogao zvati i budimpeštanskim jer sesada nalazi u tom gradu. Ipak, bitno je i važno ono ime kojim je rukopisnazvan u trenutku kad je pronađen i opisan i po kojem je u stručnoj literaturinajčešće spominjan – a to je codex Traguriensis.

Postoji više kasnijih prijepisa. Najstariji su codex Vaticanus (XIV/XV.st.), koji je poslužio Lučiću za izdanje De regno Dalmatiae et Croatiae i co-dex Marcianus (XV. st.). Veoma je zanimljiv neobjavljeni talijanskiprijevod iz 1620. koji je bez sumnje prijevod upravo trogirskog rukopisa jerje zabilježen točno popis europskih kraljeva koji se nalazi ispod poznateslike Gospe sa sv. Dujmom i sv. Stašom na početku kodeksa.

Mr. Lahorka Plejić PojeFilozofski fakultet, Zagreb

O SATIRI I SATIRIČNOME U ANKI SATIRI

Riječ satira vrlo se rijetko pojavljuje u dopreporodnoj književnostipisanoj hrvatskim jezikom. Po svoj prilici prva potvrda njezine nazočnosti uhrvatskome tekstu jest Anka satira. Je li Marulićev naslov komentarski(Genette), što bi značilo da ne kazuje o čemu pjesma govori, nego što onajest? Rabi li se satira kao latinska / talijanska riječ ili možemo pretpostaviti

20

da je Marulić uvodi kao terminološki novum u hrvatski jezik? Što pod-razumijeva riječ satira u tome naslovu, iz koje je od različitih historijskihuporaba i tradicija dospjela u Marulićev tekst, zašto se ona, kao riječ kojubismo prije očekivali u rječniku učenih literata iz splitskoga humanističkogkruga, pojavljuje u naslovu teksta napisana za neuku publiku i u vezi sobičnim, pučkim imenom, kakva je recepcija toga pjesmotvora s obzirom nadrugi član naslovne sintagme i zašto ga neki pišu malim, a neki velikimpočetnim slovom, neka su od pitanja na koja se ovom prilikom pokušavaodgovoriti.

Akademik Mirko TomasovićZagreb

“STAROSLAVNI ZAČINJAVAC”(Matoš o Marulu)

Pisac ovog rada raščlanjuje percepciju Marka Marulića u Matoševuopusu, u tekstovima objavljenim u prvom desetljeću prošlog stoljeća.Premda nije napisao nijedan poseban rad ili članak o prvomu hrvatskomknjiževnom klasiku, Matoš ga razmjerno često spominje u asocijacijskimnizovima, katalozima, kad govori o hrvatskoj prošlosti i suvremenom stanjunacije, kao pjesničku i nacionalnu vrijednost iz tradicije koju treba njego-vati. Pisac štoviše ustanovljuje stanovite Matoševe intertekstualne dodire sJuditom u zapisu-putopisu prigodom pohoda Samoboru. Ustanovljujetakođer da Matošu pripada prvenstvo u danas udomaćenim afektivnimnazivima za “oca hrvatske književnosti”: začinjavac, Marul. Naposeanalizira Matoševu ocjenu da je Marulić prvi nacionalni pjesnik i prvimoderni hrvatski književnik, te kako auktora Judite stavlja u kontrast sasuvremenicima intelektualcima, kojima vehementno spočitava rodoljubnumlohavost i ravnodušnost prema nepovoljnim okolnostima u domovini.Pisac rada višekratno ističe da je Antun Gustav Matoš svojom lucidnomkritičkom intuicijom prepoznao Marulićevu iznimnost u književnoj inacionalnoj tradiciji i da je takvom vizijom anticipirao marulološke spo-znaje s kraja XX. stoljeća.

21

PODATCI O SUDIONICIMA ZNANSTVENOGA SKUPA

Dr. Charles Béné, prof. ém.Sveučilište Stendhal, Grenoble

Rodio se 1919. u pokrajini Haute-Savoie u Francuskoj. Diplomiraoklasične jezike, stekao državni doktorat i postao redovni profesor fran-cuske književnosti na Sveučilištu Stendhal u Grenobleu. Ugledan jestručnjak za djelo Rabelaisa, Montaignea i Erazma. Zapažene prinose daoje proučavanju duhovnog i biblijskog aspekta francuske književnosti 16.st. Član je Međunarodnog odbora sabranih djela Erazma Rotterdamskog.Posljednjih desetak godina bavi se hrvatskom književnošću humanizma irenesanse, osobito djelom Marka Marulića, o kojem je objavio niz studijau europskoj periodici. Među ostalim objavio knjige: Erasme et SaintAugustin (1979); Sudbina jedne pjesme - Destin d’un poéme - Destiny ofa Poem (1994); Études Maruliennes (1998). Preveo je Marulićevu Judituna francuski (2002). Dobitnik je nagrade INA-e za promicanje hrvatskekulture u svijetu i dopisni je član HAZU.

Prof. dr. Vinko GrubišićSveučilište Waterloo, Kanada

Lingvist i književnik, redoviti profesor na Sveučilištu Waterloo,Ontario, Kanada, Odjel germanistika i slavistika, Katedra za hrvatskijezik i kulturu. Bavi se proučavanjem hrvatske renesanse u kontaktu sdrugim literaturama. Među inima objavio i više radova o Maruliću (osvrtna prijevod Judite H. Coopera, studiju o Maruliću na sjevernoameričkomkontinentu, …) u Hrvatskoj reviji, u Annali Slavi de Napoli i u ColloquiaMaruliana.

Mr. Neven JovanovićFilozofski fakultet, Zagreb

Latinist, asistent je na Katedri za latinski jezik i rimsku književnostOdsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. OsimMarulićem, bavi se hrvatskim pravnim piscima 18. stoljeća, te problemimaizdavanja novolatinskih tekstova. Objavio više studija o Maruliću u godiš-njaku Colloquia Maruliana. Priprema doktorat s temom Problemi uspostavenovolatinske stilistike na primjeru Marulićeva Evanđelistara. Područje

22

interesa: stilistika, književna i uporabna latinska proza, didaktika latinskogjezika, humanistička informatika.

Mr. Branko JozićMarulianum, Split

Rodio se 1960. Magistrirao na Augustinianumu u Rimu 1991. Od1995. radi u Marulianumu. Objavio knjigu Problem religijske netole-rancije (1995); zajedno s Bratislavom Lučinom knjigu BibliografijaMarka Marulića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997) (1998); nekolikoknjiga prijevoda te više članaka s religijsko-filozofskog i kulturološkogpodručja.

Dr. Francisco Javier Juez y GálvezKOMPLUTSKO SVEUČILIŠTE, MADRID

Rodio se u Madridu 1962. Završio klasičnu filologiju 1984. na Kom-plutskom sveučilištu, gdje je i doktorirao 1993. Odlikovan nagradom“Fundacije Pastor za klasične studije” za najbolju memoria de licenciatura1985. Pohađao je razne tečajeve i specijalizacije na mnogim europskimsveučilištima. Suauktor je više leksikografskih i književnopovijesnih djela,kao što je Marko Marulić (1450-1524) (Madrid 2000). Uredio je i preveoniz djela s latinskog i drugih jezika, napose iz hrvatskog pjesništva. Zatematski Marulićev broj časopisa Studia Croatica (Buenos Aires 2002)dobio je nagradu “Davidias” Društva hrvatskih književnika. Povjerenikvelikih Marulićevih izložbi u Nacionalnim knjižnicama u Lisabonu (2001) iu Madridu (2002) i dr. Slavističke i balkanističke studije objavio je ušpanjolskoj i stranoj periodici. Marulologiji je posvetio više priloga,objavljenih u Colloquia Maruliana, Eslavística Complutense, StudiaCroatica, Calamus Renascens, Mundo Eslavo.

Dr. Amir KapetanovićInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

Kroatist, rođen 1975. u Pakracu. Diplomirao (1997), magistrirao (2001)i doktorirao (2004) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tema disertacije:“Arhaizmi u hrvatskom jeziku”. Zaposlen u Institutu za hrvatski jezik ijezikoslovlje na projektu “Hrvatski rječnik do M. Marulića i njegovihsuvremenika”, uži znanstveni interes: povijest hrvatskoga jezika, teksto-logija, leksikografija.

23

Dr. István L™kösFilozofski fakultet, Debrecen

Rodio se 1933. u Egeru (Mađarska). Do umirovljenja bio je redovitiprofesor na Katedri za komparativnu književnost u Debrecenu. Organiziraoje 1992. Katedru za povijest srednjoeuropskih i istočnoeuropskih knji-ževnosti na Filozofskom fakultetu u Miskolcu, gdje je kao redoviti profesorpredavao do 1997. povijest hrvatske književnosti. Od 1996. kao gost-profesor predaje povijest hrvatsko-mađarskih književnih veza na Katedri zahungarologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njegovi znanstveni i stručniradovi tiču se najviše povijesti hrvatske i mađarske književnosti, odnosnohrvatsko-mađarskih književnih veza i drugih slavenskih književnosti.Godine 1999. objavljen je njegov prepjev Marulićeve Judite na mađarskijezik; 2000. izabran je za dopisnog člana HAZU. Dobitnik je Godišnjenagrade INA-e za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2002. godinu.

Mr. Bratislav LučinMarulianum, Split

Rodio se u Splitu 1956. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru,magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1986. radi kao uredniku Književnom krugu Split, a od 1995. voditelj je Marulianuma. Suurednik(s M. Tomasovićem) godišnjaka Colloquia Maruliana, glavni urednikedicije Sabrana djela Marka Marulića. Područja interesa: starija hrvatskaknjiževnost, hrvatski latinizam, opus Marka Marulića, hrvatska recepcijaErazma Rotterdamskog. S Brankom Jozićem objavio knjigu BibliografijaMarka Marulića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997), Split 1998. Priredioizbor iz Marulićeva opusa na španjolskom jeziku pod naslovom MarkoMarulić (1450-1524), edición española: F. J. Juez Gálvez, Edicionesclásicas, Madrid 2000, te izbor na hrvatskom pod naslovom Marko Marulić,Duhom do zvijezda, Mozaik knjiga (biblioteka Biseri hrvatske književnosti),Zagreb 2001. S Darkom Novakovićem za ediciju Sabrana djela priredio ipreveo Marulićeve Latinske stihove (2005).

Dr. Dragica MalićZnanstvena savjetnica u miru, Zagreb

Kroatistica, rođena 1934. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu uZagrebu diplomirala 1959, magistrirala 1970, doktorirala 1986 (diser-tacija: “Povaljska listina” kao jezični spomenik). Od prvog radnog dana

24

28. travnja 1960. do odlaska u mirovinu, u zvanju znanstvene savjetnice,28. prosinca 2004. radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (ranije:Institut za jezik JAZU, Institut za filologiju i folkloristiku, Hrvatskifilološki institut). Od 1976. do 1996. vodi nekoliko institutskih projekata:Jezik, Jezikoslovne studije i terminologija, Dopune Akademijina rječnika,Hrvatske jezičnopovijesne studije. Godinama je bila voditeljica Sekcijeza kulturu hrvatskoga književnog jezika Hrvatskoga filološkog društva.Osmislila je i od 2002. vodi projekt Hrvatski rječnik do Marulića injegovih suvremenika.

Dr. Miroslav PalametaCittà del Vaticano

Rodio se 1949. Redoviti je profesor na Pedagoškom fakultetu Sve-učilišta u Mostaru, gdje predaje Teoriju književnosti, i na Humanističkimstudijima u Splitu. Autor nekoliko knjiga i niza znanstvenih tekstova. Pisaoi piše o usmenoj narodnoj, suvremenoj i starijoj hrvatskoj književnosti,kulturnoj prošlosti i hrvatskoj likovnoj baštini srednjeg vijeka (stećci,romanička i gotička likovnost, minijature, pečati, …). Trenutno je vele-poslanik Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici.

Dr. don Mladen ParlovTeološki fakultet, Split

Rođen je 1964. u Ričicama kod Imotskog. Diplomirao na Katolič-kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu – Teologija u Splitu, 1990. NaPapinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu 1996. doktorirao na područjuteologije duhovnosti tezom: Il mistero di Cristo - modello di vita cristi-ana secondo Marco Marulić. Na istom je sveučilištu (1997) postigao imagisterij iz dogmatske teologije. Ravnatelj je Nadbiskupskog sjemeništau Splitu te docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Objavio jeknjige: Otajstvo Krista – uzor kršćanskog života prema Marku Maruliću(2001); Život i djelo don Ilije Ujevića (2001); Svećenik – Čovjek Božji(2002); Speculum virtutis: Marko Marulić i njegova teološko-duhovnamisao (2003). Priredio je i preveo više knjiga drugih autora te objavioviše znanstvenih radova s područja povijesti kršćanske literature ikršćanskog nauka.

25

Dr. Olga PerićFilozofski fakultet, Zagreb

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1967. i doktorirala1989. Profesorica je na istom fakultetu, na Katedri za latinski jezik irimsku književnost. Sustavno istražuje srednjovjekovni latinski jezik:pisala je o Trpimirovoj ispravi, F. Nigeru, I. T. Mrnaviću, I. Vitezu odSredne, Tomi Arhiđakonu (priredila kritičko izdanje i prijevod njegovadjela Historia Salonitana).

Mr. Lahorka Plejić PojeFilozofski fakultet, Zagreb

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila studij kroatistike temagistrirala s temom “Poetika književnog opusa Lukrecije Bogašinović”.Zaposlena kao asistentica na Katedri za stariju hrvatsku književnostOdsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Akademik Mirko TomasovićZagreb

Rodio se 1938. u Splitu, podrijetlom je iz sela Kučića pokraj Omiša, postruci komparatist i romanist. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje i radi od 1971. do umirovljenja.Umirovljen u statusu redovnog profesora na Odsjeku za komparativnuknjiževnost i pročelnik Katedre za komparativnu povijest hrvatske knji-ževnosti. Osim strukom bavi se i prepjevanjem poezije s romanskih jezika.S tih područja objavio je tridesetak knjiga. Član je uredničkog odboraSabranih djela Marka Marulića. O “ocu hrvatske književnosti” objavio jemnogobrojne članke, osvrte, studije, rasprave te knjige: Marko Marulić,Plavca nova (priredio zajedno s T. Maroevićem) (1971); Zapisi o Marulićui drugi komparatistički prilozi (1984); Marko Marulić Marul (monografija)(1989); Marko Marulić, Judita (priredio) (1991); Marco Marulić Marulus(1994); Marko Marulić, Hrvatski latinisti (zajedno s Darkom Novakovićem)(1994); Sedam godina s Marulom (1996); Marko Marulić/Marcus Marulus(1996); Marko Marulić, Judita (priredio zajedno s Milanom Mogušem)(1996); Marko Marulić Marul (monografija) (1999) (nagrada “Judita”Društva hrvatskih književnika); Nove godine s Marulom (2000); MarkoMarulić: Antologija (2000); Marulološke rasprave 2000-2001 (2002)(nagrada “J. Benešić” MH Đakovo i DHK-ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski); Pjesme o Lauri; antologijski izbor iz “Kanconijera” (prepjevaoi priredio); Vila lovorka (2004).

26

27

PROJEKT VALMAR

Projekt koji nosi akronimni naziv VALMAR (Valorizzazione e re-cupero degli scritti e dei luoghi dell’umanista spalatino Marko Marulić)organizira se u sklopu programa INTERREG IIIA / Transfrontaliero adri-atico. Nositelji su Svečilište u Padovi i Književni krug Split – Marulianum(centar za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga).

Opći ciljeviA) Proširiti poznavanje i vrednovanje Marulićeve rukopisne i književne

baštine u arhivima i knjižnicama u Hrvatskoj, Italiji (Veneto), pa i drugdje;B) promicati itinerare kulturnoga turizma pomoću obavijesti o mjesti-

ma u Venetu i u Hrvatskoj koja su vezana uz Marulićevo ime (Split, Salona,Šolta, Venecija, Padova).

Posebni ciljeviA)1. Popisivanje, katalogiziranje, skeniranje i arhiviranje knjižne i

rukopisne građe splitskoga humanista;2. stvaranje tzv. “Marul Weba”: internetskih stranica u Splitu i Padovi

na kojima će se objaviti dosad raspoloživa građa i ona koja će se prikupitidok bude trajao projekt (podatci o Maruliću i hrvatskom humanizmu,Marulićevi tekstovi, likovni materijal i dr.).

B)1. Stvaranje web-stranica u sklopu “Marul weba” na kojima će se

predstaviti turistički itinerar (Iter Marulianum) s kulturnopovijesnimzanimljivostima o gradovima i mjestima vezanima uz Marulićevo ime(zemljovidi, fotografije, tekstovi i sl.);

2. tiskanje kulturno-turističkog vodiča po Splitu, Saloni i Šolti, snaročitim naglaskom na marulićevskim lokalitetima.

28

MARULIĆ NA WWW(izbor)

MARVLIANVM

http://www.knjizevni-krug.hr/marulianum/

O MARULIĆU

http://www.knjizevni-krug.hr/marulianum/mm_index.htmhttp://www.studiacroatica.com/libros/tomasov/tomasov1.htmhttp://www.studiacroatica.com/marulic/intro.htmhttp://www.studiacroatica.com/revistas/135/1350600.htmhttp://www.studiacroatica.com/revistas/133/1330900.htmhttp://psychclassics.yorku.ca/Krstic/marulic.htm.http://www.morh.hr/iamps/marulic.htmhttp://www.croatia-net/html/marulic.htmlhttp://www.duhovno-vrelo.com/2/dv-21.htmlhttp://www.moderna-vremena.hr/vrem/marul.asphttp://volksgruppen.orf.at/kroaten/kr/archiv/mi_marulic.htmhttp://www.berlin.de/home/Land/BAs/Charlottenburg-Wilmersdorf/

wissenswertes/skulpturen/marulic.htm

MARULIĆEVA DJELAhttp://www.bulaja.comhttp://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Maruli1.htmhttp://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Maruli2.htmhttp://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Maruli3.htmhttp://www.hkz.hr/Knjige/Marulic.pdfhttp://www.hnk.ffzg.hr/marul.htmhttp://www.brindinpress.demon.co.uk/pospapam.htm

OBLJETNICE (2000. i 2001)

http://www.mgst.nethttp://www.maldura.unipd.it/italianistica/Ricerca/convmar.htmlhttp://www.bne.es/esp/agenda/Marko-Marulic.htm

29

COLLOQVIA MARVLIANA XIIII(Književni krug Split - Marulianum, 2005)

SADRŽAJCONTENTS

Lujo Margetić: Marulićeva oporuka / Marulić’s Will

Oporuka Marka Marulića, priredio i preveo: Lujo Margetić (Repertoriumlibrorum i Inventarium librorum priredio i preveo: Bratislav Lučin)Kriteriji izdanjaNo(bi)lis d(omi)ni Marci Maruli testamentu(m)Oporuka plemenitog gospodina Marka Marulića

Gorana Stepanić: Muke kršćanskoga pripovjedača: Strategije pripovijedanja uDavidijadi / The Problems of the Christian Narrator: Narrative Strategiesin the Dauidias

Neven Jovanović: Tijelo alegoreze: Jezični izraz Tropologica Dauidiadisexpositio / The Body of Allegoresis: The Linguistic Realisation of Tro-pologica Dauidiadis Expositio

M. Maruli Delmatae Tropologica Dauidiadis expositio (N. Jovanović edidit)

Miroslav Palameta: Marulićeva Tropologija u svjetlu patrističke alegoreze (I.)/ Marulić’s Tropology in the Light of Patristic Allegoresis (I.)

Gianna Gardenal: Protagonisti e deuteragonisti nei primi tre libri dellaDavidias / Protagonists and Deuteragonists in the First Three Books ofDauidias

Vinko Grubišić: Tartar u Marulićevoj Davidijadi i pakao u Evanđelistaru /»Tartarus« and »Hell« in Marko Marulić’s Euangelistarium andDauidias

Mirko Tomasović: Abšalom i Hanibal (Marko Marulić i hvarski književni krug)/ Absalom i Hanibal (Marko Marulić and the Hvar Literary Circle)

Francisco Javier Juez y Gálvez: Maruliana en la Biblioteca Colombina deSevilla / Maruliana u Kolumbovoj knjižnici u Sevilli

Ma∏gorzata Kryska: Nazočnost Marulićevih knjiga u poljskim knjižnicama /Marulić’s Books in Polish Libraries

30

Charles Béné: L’oeuvre de Marulić en Europe centrale: première approche duCesta do Nebe de S. Lomnicky (Prague, 1621) / Marulićevo djelo u središ-njoj Europi: Prvi pristup Cesti do Nebe Šimona Lomnickoga (Prag, 1621)

István L™kös: Književna vrsta Judite u razvoju epa od antike do romantizma/ The Literary Genre od Marulić’s Judith in the Development of the Epicfrom Antiquity to Romanticism

Branko Jozić: Otpor i predanje: Marulićevi nazori o autoritetu i posluhu / Re-sistence and Surrender: Marulić’s Views on Authority and Obedience

Mladen Parlov: Lik žene u misli Marka Marulića / The Figure of Woman in theThinking of Marko Marulić

Bratislav Lučin: Marulićeva ruka na trogirskom kodeksu Petronija (Codex Pa-risiensis lat. 7989 olim Traguriensis) / Marulić’s Hand on the Codex Tra-guriensis (Paris, Bibliothèque Nationale, lat. 7989)

K r o n i k a

Nagrade Dana hrvatske knjige 2004.Obrazloženje nagrade JuditaObrazloženje nagrade DavidiasObrazloženje nagrade Slavić

Cvijeta Pavlović: Marulić i Béné na Sorbonnei

B i b l i o g r a f i j e

Branko Jozić: Bibliografija Marka Marulića 2004.

R e c e n z i j e, p r i k a z i, o s v r t i

Cvijeta Pavlović: Italia-Slavia tra Quattro e Cinquecento: Marko Ma-rulić umanista croato nel contesto storico-letterario dell’Italia e diPadova

Mirko Tomasović: Nedjeljka Paro, Bibliografija Marka Marulića

31

Pre

dsta

vlja

nje

fran

cusk

og p

rije

voda

Jud

ite

u P

ariz

u(D

vora

na G

uizo

t, So

rbon

ne, 2

5. v

elja

če 2

005)

.Sl

ijev

a na

desn

o: H

enri

k H

eger

, Cha

rles

Bén

é, C

vije

ta P

avlo

vić,

Mir

ko T

omas

ović

32

MARKO MARULIĆ: LATINSKI STIHOVI

Ova knjiga donosi neke promjene u odnosu nadosadašnje sveske u ediciji Sabrana djela MarkaMarulića. Nedvojbeno je da su spomenuti svescii stručnom i širem čitateljstvu prvi put omogućilipotpuniji pristup Marulićevu opusu, osobitoonom na latinskom jeziku, što je za posljedicuimalo neslućen uspon marulićevskih studija igolemo uvećanje maruloloških spoznaja. Upravonapredak struke i širenje zanimanja za Maruli-ćevu baštinu ponukali su Urednički odbor dauznastoji poboljšati priređivačke i grafičkestandarde edicije, približavajući ih suvremenim imeđunarodno prihvaćenim uzusima. Time seujedno želi čitatelju olakšati korištenje knjigom iuvećati njezina informativnost.

Bitne inovacije sastoje se u sljedećem: latinski izvornik i hrvatskiprijevod tiskaju se usporedno (a ne susljedno); kritički aparat uz latinski tekstkao i tumač uz prijevod nalaze se na dnu svake stranice (taj tumač ujednopreuzima ulogu glosara – Kazala – koji se prije nalazio na kraju knjige);svaki svezak ima posebna kazala imena uz izvornik i uz prijevod.

(Bratislav Lučin, “O ovom izdanju i o jeziku Marulićevihlatinskih stihova” (ulomak iz predgovora knjizi MarkoMarulić, Latinski stihovi, Književni krug, Split 2005)

U ovoj knjizi prvi su se put unutar istih korica našli svi Marulićevilatinski stihovi prikupljeni u proteklih pola tisućljeća osim Davidijade, njihukupno 2162. Nema nikakve dvojbe da je to tek dio bogatije produkcije, notočan omjer zagubljenoga i očuvanoga dijela zacijelo se nikada neće moćiizračunati.

(…)U čitaoca koji ovu knjigu uzima u ruke nakon lektire Institucije i Evan-

đelistara mnogi bi stihovi mogli izazvati nevjericu. Iznenađuje, ponajprije,razmjerno skroman broj nabožnih pjesama; začuđuje nesuspregnutazajedljivost koja prožima čak i takve konvencionalne tekstove kao što suepitafi; zapanjuje lakoća kojom se govori o raznolikim manifestacijamaspolnosti, u golemom vremenskom rasponu od mitskih pohotnika do

33

raspusnika iz splitske svakodnevice. No nad svim tim pojedinačnimpitanjima nadvija se ono koje traži najdalekosežniji odgovor: kako se izrazitoodbojni iskazi o pjesništvu iz Marulićevih proznih bestsellera uopće mogupomiriti s bilo kakvom praksom pisanja stihova?

(…)Trećina stihova okupljenih u ovoj knjizi poznata je tek jedno desetljeće.

Nije stoga nimalo čudno da su upravo kraće latinske pjesme u ovom trenutkujedna od najintrigantnijih tema suvremene marulologije. One otkrivajudrukčijeg Marulića, ali i upućuju na to što je u njegovu djelu i nakonpoetičkoga raskola ostalo isto; one humaniziraju njegovu ikonu, ali ne nudealternativni portret koji bi ju jednom zauvijek nadomjestio. Njihovaraznolikost iziskuje vrlo strpljiva čitaoca. Da bismo ih razumjeli, nijedovoljno strgnuti s njih samo jednu krinku ni poslušati samo jedan glas.

Darko Novaković: “S onu stranu Davidijade: Marulićevekraće latinske pjesme” (ulomci iz predgovora knjizi MarkoMarulić, Latinski stihovi, Književni krug, Split 2005)

SABRANA DJELA MARKA MARULIĆA

Izišlo iz tiska:

DavidijadaEvanđelistar I.Evanđelistar II.Institucija I.Institucija II.Institucija III.JuditaNaslidovan’jeDe humilitateStarozavjetne ličnostiLatinska manja djela I.Pisni razlikeDijaloški i dramski tekstoviMarulićev latinski rječnikRepertorium I.Repertorium II.Repertorium III.Latinski stihovi

U pripremi:

Tumač uz natpise starihLatinska manja djela II.Pisma, oporuka, dodatciMarulićev hrvatski rječnikIncerta (djela pripisivana Maruliću)

34

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGEPravilnik

Nagradu Dana hrvatske knjige dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika –pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Tri su nagrade: »Judita«, »Davidias«, »Slavić«.Nagrade su godišnje.Nagrade se dodjeljuju u Splitu na Dan hrvatske knjige – 22. travnja

tekuće godine.»Judita« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolju knjigu ili studiju o

hrvatskoj književnoj baštini, a posebno o humanističko-renesansnoj.»Davidias« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji prijevod djela iz

hrvatske književne baštine na strane jezike ili za najbolju knjiguodnosno studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini.

»Slavić« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji autorski knjigomobjavljeni prvenac.

Sva djela (prvotisak) koja se predlažu za nagrade moraju biti objavljenaod 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine.

Nagrade se sastoje od novčanog dijela: »Judita« – 10.000 kuna, »Davi-dias« – 10.000 kuna, »Slavić« – 2.500 kuna i povelja.

Nagrade uručuju: ministar kulture Republike Hrvatske i predsjednikDruštva hrvatskih književnika.

Gradonačelnik Splita sve nagrađenike daruje zlatnikom grada Splita.Odluku o nagrađenim djelima odnosno o autorima nagrađenih djela

donosi Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige.Upravni odbor Društva hrvatskih književnika imenuje Povjerenstvo

Nagrade Dana hrvatske knjige – na rok od četiri godine.Povjerenstvo je u radu i odlučivanju samostalno.Povjerenstvo bira tajnika – na rok od četiri godine.Tajnik organizira i vodi rad Povjerenstva te po potrebi, a obvezatno

jednom godišnje, o radu Povjerenstva izvješćuje Upravni odborDruštva hrvatskih književnika i Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske.

Ako je djelo člana Povjerenstva među prijedlozima za nagradu, onda tajčlan ne sudjeluje u radu Povjerenstva prilikom glasovanja.

O svakoj nagradi odluka se donosi većinom glasova.

35

Kad je nagrađenik strani državljanin, o dodijeljenoj nagradi treba gaizvijestiti najmanje trideset dana prije same dodjele.

Povjerenstvo odlučuje i o autorima obrazloženja o nagradama.Troškove rada Povjerenstva, novčane iznose nagrada, izradbu povelja,

organizaciju dodjele nagrada i honorar autorima obrazloženja osi-gurava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Sve navedene troškove Društvo hrvatskih književnika prijavljuje Mini-starstvu kulture kao dio svoje redovne godišnje djelatnosti.

*

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige:Nikola Batušić, Srećko Lipovčan (tajnik), Bratislav Lučin,

Tonko Maroević, Mirko Tomasović

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGEDo sada nagrađeni:

1997.Judita — Pavao Pavličić (Studije o Osmanu, ZAZNOK, Zagreb

1996)Davidias — István L™kös: (A horvát irodalom története, Nemzeti

Tankönyvkiadó, Budapest 1996)Slavić — Maro Pitarević (Harlekin, Ceres, Zagreb 1996)

1998.Judita — Branimir Glavičić (Marulićev latinski rječnik, Književni

krug Split, 1997)Davidias — Ján Jankovič (Chorvátska literatúra v slovenskej kultúre

I, Ústv svetovej literatúry SAV, Bratislava 1997)Slavić — Romeo Mihaljević (Anđeoska konverzacija, Mozaik

knjiga, Zagreb 1997)

36

1999.Judita — Radoslav Katičić (Litterarum studia, Matica hrvatska,

Zagreb 1998)Davidias — Joanna Rapacka (Zaljubljeni u vilu, Književni krug Split,

1998)Slavić — Ana Brnardić (Pisaljka nekog mudraca, SKUD “Ivan

Goran Kovačić”, Zagreb 1998)

2000.Judita — Mirko Tomasović: Marko Marulić Marul, Erasmus

Naklada, Zagreb / Književni krug Split-Marulianum,Split / Zavod za znanost o književnosti Filozofskogfakulteta u Zagrebu 1999.

Davidias — Fedora Ferluga Petronio: Grčko-latinski izvori u JunijaPalmotića, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka 1999.

Slavić — Dražen Stojčić: Zabranjeno područje, Svjetla grada,Osijek 1999.

2001.Judita — Šime Jurić: Iz muzeja hrvatske knjige, Matica hrvatska,

Zagreb 2000.Davidias — Krystyna Pieniažek: Pjesničko stvaralaštvo Antuna

Branka Šimića (prevela Jadranka Nemeth Jajić),Matica hrvatska Zagreb 2000.

Slavić — Igor Štiks: Dvorac u Romagni, Durieux, Zagreb 2000.

2002.Judita — Milan Moguš: Rječnik Marulićeve Judite, Institut za jezik

i jezikoslovlje, Zagreb 2001.Davidias — Luciana Borsetto: Marko Marulić: Giuditta, a cura di

Luciana Borsetto. Testo croato a fronte, Hefti, Milano2001.

Slavić — Gordan Nuhanović: Liga za opstanak, Pop & Pop, Zagreb2001.

37

2003.Judita — Nikola Batušić: Starija kajkavska drama, Disput, Zagreb

2002.Davidias — Francisco Javier Juez y Gálvez: za monografsko izdanje

časopisa Studia Croatica, Buenos Aires, 145/2002.Slavić — Franc Rotter (1970-2002): Croatia liberata, Hrvatsko

štamparsko društvo, Gradišće, 2002.

2004.Judita — Dunja Fališevac: Kaliopin vrt II; studije o poetičkim i ide-

ološkim aspektima hrvatske epike, Split, Književnikrug, 2003.

Davidias — Vanda Mikšić: Points d’exclamation, Pariz, Caractères,2003

Slavić — Slađana Bukovac: Putnici (roman), Zagreb, Meandar,2003.

U povodu Dana hrvatske knjige, a u sklopu Marulićevih dana, Društvohrvatskih književnika dodijelilo je i tri Zahvalnice:

Bratislavu Lučinu: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književnebaštine; Zagreb – Split, 22. travnja 1998.

Mirku Tomasoviću: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književnebaštine; Zagreb – Split, 22. travnja 1999.

Ivi Frangešu: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književne baštine;Zagreb – Split, 22. travnja 2000.

38

»Slo

bodn

a D

alm

acij

a«, 2

2. s

tude

nog

2004

.

39

SADRŽAJ

Kalendar zbivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Petnaesti međunarodni znanstveni skup o Marku Maruliću . . . . . . 6

Sažetci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Podatci o sudionicima znanstvenoga skupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Projekt VALMAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

Marulić na WWW . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

Colloquia Maruliana XIIII – sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Marko Marulić: Latinski stihovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Sabrana djela Marka Marulića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Nagrada Dana hrvatske knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Pravilnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Do sada nagrađeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

40

Znanstveni, književni i izdavački program Marulićevih dananovčano su pomogli:

Ministarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Županija splitsko-dalmatinskaPoglavarstvo grada Splita

Izdavač:Književni krug Split — Marulianum

Ispod ure 3, Split

Za izdavača:Nenad Cambi

Ovu knjižicu uredili:Branko Jozić i Bratislav Lučin

Tisak:»Dalmacija papir« — Split

Naklada:300 primjeraka