ZLOČINNA KOZJEM

OTOKU

Ugo Betti

Kazalište Marina Držića

Redatelj: Georgij ParoSkladatelj: Đelo Jusić

Scenograf: Aljoša ParoKostimografkinja: Jadranka Tomić

Suradnik za scenski pokret: Miljenko Vikić

Igraju:Angelo: Vedran Mlikota

Agata: Jasna JukićPia: Glorija Šoletić

Silvia: Ivona KundertEdoardo: Branimir Vidić Flika

Inspicijentica: Kaća Katica CarevićŠaptačica: Anita Bubalo

Premijera: 26. listopada 2012.

Ugo Betti

ZLOČIN NA KOZJEM OTOKU

O autoru

Dramski pisac, pjesnik i romansijer Ugo Betti rođen je u mjestu Camerino 1892. u obitelji liječnika, koji se iz talijanskih Marki seli u Parmu. Nakon solidnog klasičnog obrazovanja diplomira pravo, no karijeru mu prekida Prvi svjetski rat, kada počinje pisati stihove, što će ih uključiti u svoju prvu zbirku poezije objavljenu 1922. U funk-ciji suca dolazi u Rim 1930., gdje živi do smrti 1953. godine, uspo-redno razvijajući književnu karijeru.

U generaciji nakon Pirandella smatra se vodećim talijanskim dra-matičarom. Dramsko pismo je njegovo glavno područje izraza, s 25 djela, iako je autor i zbirki stihova, kratkih priča te kraćeg romana.

Zapažen je već svojim prvim tekstom Gospodarica (La Padrona), prikazanim 1926. godine, a do 1944. objavit će još 15, od kojih se ističu Noć u bogataševoj kući (Notte in casa del ricco 1938) i Noćni vjetar (Vento notturno, 1941), koji kod publike u Italiji nalaze na odjek podijeljen između privlačnosti i nelagode pred autorom čiji senzual-ni lirizam izražava očaj i malodušnost. Prikazuje također i komedije u kojima je predmet napada obitelj kao mjesto nerazumijevanja i egoizma, primjerice, Lijepa rujanska nedjelja (Una bella domenica di settembre 1935) ili Potop (Il diluvio, iz 1931).

Profesija suca nudila mu je široko promatračko polje, pa njegove drame često dobivaju oblik policijske istrage ili sudskog procesa te postavljaju pitanje nevinosti i krivice, kao u drami Korupcija u palači pravde (Corruzione al Palazzo di Giustizia, iz 1944.) (Kod nas je dje-lo praizvedeno 1966. u režiji Božidara Violića u Zagrebačkom dramskom kazalištu, a na scenu HNK postavio ga je Joško Juvan-čić). Ali, već tijekom odvijanja zapleta autor se prestaje zanimati za traženje krivca kako bi slijedio unutrašnje kretanje likova koji su is­todobno i skloni zlu i željni čistoće, tražeći transcedentalnu pravdu.

To vješto konstruirano kazalište, napisano u preci-znom i poetskom jeziku, prokazuje propadanje du-hovnih vrijednosti i ogoljava lutanja i izgubljenost modernog čovjeka.

Drame nastale poslije Drugog svjetskog rata, kao što su Nevina Irena (Irene innocente, 1946), Koc-kar (Il Giocatore, 1950) i Bjegunica (La Fuggitiva), daju naslutiti izlaz iz ljudske boli: bettijevski lik iskupljuje se vlastitom patnjom. Zločin na kozjem oto-ku (1948) je njegova najizvođenija drama. To djelo može dati povoda različitim tumačenjima, bilo da se prvenstvo dade njegovom duhovnom vidu (bor-bi između dobra i zla), psihoanalitičkom (oslobađa-nje nagona kod likova), ili pak egzistencijalističkom (u poetici talijanskog neorealizma).

Kazalište Uga Bettija svoju je uzlaznu fazu ima-lo sve do 1968. godine, a zatim i pad zanimanja uz rokovan promjenom senzibiliteta publike. Betti-ja se jednostrano smatra kršćanskim moralistom, oslonjenim na tradicionalne vrijednosti. Međutim, njegovo kazalište ni po čemu nije ilustracija nekog određenog kršćanskog usmjerenja, već nastoji ispi-tati tamna područja, jasne ili mračne motivacije li-kova. Glavni sadržaj tog dramskog pisma je ljudska slabost, odnosno čovjekova želja za sudom o vlas­titim djelima. Bettijevo djelo je potraga za pravdom i ljubavi u svijetu ponižavanja. Ono zrcali dramu svijesti koja je zauvijek rastrgnuta. Novi ključevi tu-mačenja iz ponovnog čitanja u svjetlu psihoanalize ili rodnih studija, danas počinju bacati novo svjetlo na to bogato i uzbudljivo djelo.

Životi triju žena, Agate, Pie i Silvie, supruge, se-stre i kćeri nestalog Enrica, prožeti su usamljeno-šću i tišinom opustošenog mjesta zvanog Kozji otok. Njihovi životi naglavačke se mijenjaju dolaskom misterioznog muškarca, Angela, koji se predstavlja kao prijatelj koji je bio uz Enrica u trenutku njego-ve smrti.

Angelo je pastir i vrag koji se perfidno poigrava sa sudbinama triju žena, svaku uspije zavesti i na kratko postati središte smislenosti njihovog života.

A onda, u jednom trenutku, Agata, napuštena supruga nestalog Enrica, preuzima život obitelji u svoje ruke… Pii i Silvii nudi novi život i bijeg iz pustoši, za Angela bunar na Kozjem otoku postaje vječnom tamnicom, dok sebi Agata namjenjuje ži-vot sa zločinom kojega je počinila…

Kratki sadržaj

Tekst radim na poziv ravnateljice Kazališta Ma-rina Držića i poznavajući prilike u ovom teatru, učinilo mi se da postoji dobra glumačka podjela za ovaj vrlo zahtjevni komad Uga Bettija, kojega reži-ram po prvi put. To je veliki izazov, jer je riječ o velikom piscu, ne tako često izvođenom na hrvat-skim pozornicama. Od tridesetak napisanih koma-da, samo dva, Zločin na kozjem otoku i Korupcija u palači pravde su izvođeni kod nas, dok je velika

Georgij Paro oZločinu na Kozjem otoku

većina bogatog opusa tog značajnog europskog i svjetskog pisca ostala za nas nepoznata. To je pisac koji se naslanja na Pirandella, pojavljuje se u vrije-me Eduarda De Filippa, koji definiraju kazališno razdoblje 50­tih i 60­tih godina. Obojica se bave socijalnim problemima, s time da se Betti više bavi tamnom stranom ljudske egzistencije, dok je De Filippo na neki način humorističniji. Oba su ne-konvencionalni pisci i prilaze čovjeku tako da istra-žuju svojstva koja na prvi pogled nisu prisutna. Utjecaj Pirandella je tu presudan, jer on pokazuje dva lica svake zanimljive osobe što se pojavljuje i u Bettijevim komadima. Vidimo u krćanskom smislu jednog dobrog čovjeka, a s druge strane vidimo tu tamnu stranu koju zaposjeda vrag i zločin i sve mo-guće situacije u kojima se čovjek ponaša destruk-tivno, ne samo prema drugima nego i prema sebi. U načelu je to jedan kršćanski egzistencijalizam, ali radi se o tome da čovjek prolazi kroz tegobe i muku življenja da bi na kraju pronašao svoj mir. Nije stvar u tome da se živi neporočno, pa da se zadobi-je raj, nego se život prikazuje kao neka vrsta pakla. Dakle, kroz život nitko neće proći neoštećen ali će se na kraju dogoditi katarza i doživjet će i neko svoje smirenje. Kao što se kaže u jednoj rečenici u tekstu:

I osuđenik na smrt će prije pogubljenja doživjeti smirenje – to je okosnica njegove dramaturgije.

Ne volim otkrivati karte prije predstave, jedino što mogu dodati je da mi je bilo zadovoljstvo raditi u ovako živom teatru kakvo je Kazalište Marina Držića.

Rođen je 12.4.1934. u Čačku. Godine 1961. diplo-mirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1965. na Akademiji dramske umjetnosti. Radio je kao dramaturg u kazalištu, na radiju i na filmu, te kao umjetnički ravnatelj kazališnih festivala: Steriji-no pozorje u Novom Sadu od 1972. do 1975, Du-brovačke ljetne igre od 1975. do 1983. Intendant je Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu (1992.­2002.), a do umirovljenja 2004. bio je redoviti pro-fesor u trajnom zvanju na Akademiji dramske um-jetnosti u Zagrebu. Počevši od 1966. režira i preda-je na američkim sveučilištima (Kansas University, University of California Santa Barbara i San Diego, Pomona College). Pridruženi je profesor na Uni-versity of LaVerne u Kaliforniji, s kojim redovito surađuje od 1987. Na tom sveučilištu uručen mu je počasni doktorat 2010. godine.

Režirao je preko 190 kazališnih predstava u zemlji i inozemstvu od kojih je mnoge sam dramatizirao i priredio za scensku izvedbu, te nekoliko televizij-skih filmova i brojne radio drame.

Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba (1950), dviju Sterijinih nagrada (1969., 1971.) dviju nagrada ME-SS­a (1972., 1988.), triju nagrada Zlatni smijeh (1984., 1985., 1986.), Povelje grada Dubovnika (1981.), Godišnje Nagrade Vladimir Nazor (1973.) i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2007., Dubravko Dujšin (1985.), Krležine nagrade (1990.),

GEORGIJ PARO nagrada Marulovih dana (1991.), nagrada HDDU za režiju Osmana Ivana Gundulića, 1993. i za režiju Berenikine kose Nedjeljka Fabrija 1995., nagrada Splitskog ljeta 1994. i 1995., Nagrade Tito Strozzi za režiju Mozartove Čarobne frule 1996., Nagrade Petar Brečić 2005. za Ljubicu Šenoe-Škrabea i Nevu Neviči-cu Brlić­Mažuranić­Mrduljaša, Nagrada za životno djelo HDDU­a (2009.) te mnogih drugih priznanja i nagrada.

Vlada engleskim, ruskim i slovenskim jezikom. Objavio je pet knjiga kazališnih zapisa ­ Iz prakse 1981., Made in USA 1990., Theatralia Disjecta 1995., Razgovor s Miletićem, 1999. i Pospremanje 2010.

Đelo Jusić, istaknuti hrvatski skladatelj, dirigent, gitarist i aranžer, rođen je 1939.godine u Dubrov-niku. Glazbeni nauk stjecao je kod maestra Lovra pl. Matačića, a nadahnuće je crpio u rodnom Gra-du bremenitom poviješću, srednjovjekovnom i mediteranskom glazbenom tradicijom.

Skladat je počeo šezdesetih godina prošloga stoljeća kada je osnovao vokalno­instrumentalni sastav Dubrovački trubaduri s kojim je svoju glaz-bu pronio Mediteranom, Europom i svijetom. Osnivač je, voditelj i skladatelj dječjeg zbora Mali raspjevani Dubrovnik. Bio je stalni dirigent Dubro-vačkog simfonijskog orkestra, glazbeni selektor Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku, umjet-nički direktor Festivala mediteranske glazbe u Bud-vi, dopredsjednik i predsjednik Udruženja muzič-kih radnika Hrvatske Croatia­Concert. Dirigirao je velikim revijskim i simfonijskim orkestrima diljem svijeta. Skladao je više od tisuću pjesama, njegove su skladbe ovjekovječene na 80 LP ploča i 30 CD izdanja. Kao tiražni skladatelj, dobitnik je nekoliko platinastih, zlatnih i srebrnih ploča. Laureat je niza festivala i dobitnik strukovnih priznanja, a za su-djelovanje i doprinos u Domovinskom ratu, dodi-jeljeno mu je odlikovanje Reda Danice s likom Marka Marulića. Maestro Đelo Jusić skladao je glazbu za mnoge filmove i kazališne predstave: di-ljem svijeta izvođeni mjuzikl Dundo Maroje i Gri-žula, dva oratorija­ Istina o Gradu slobode i Sre-

ĐELO JUSIĆ

brenički inferno, Koncert za gitaru i orkestar, Kon-cert za fagot i orkestar, Koncert za obou i orkestar, Šesterostavačnu suitu Dubrovački kantuni, te balet Katarina, posljednja bosanska kraljica. U Kazalištu Marina Držića je skladao glazbu za predstavu „Ba-stion“, autora Luka Paljetka u režiji Lefterisa Gio-vanidisa.

Aljoša Paro, rođen je 1964. godine u Zagrebu, gdje je studirao smjer čiste filozofije i bohemistike na filozofskom fakultetu. Od konca studija pa do danas kontinuirano se bavi uređivanjem interijera, postavom izložbi i produkt dizajnom. Oblikovao je štandove mnogih hrvatskih tvtki za koje je nastu-pao u dvadesetak stranih država na 5 kontinenata. Redovito je angažiran kao event scenograf, te je radio i kao predavač kolegija dizajna evenata na Vi-sokoj školi za tržišne komunikacije u Zagrebu.

U kazališnom svijetu autor je tridesetak sceno-grafija koje je ostvario u suradnji s raznim teatrima; HNK Varaždin, Kazalište mladih Split, Barokne večeri,HNK Zagreb, Zagrebačko kazalište mladih, Kazalište Marina Držića, SNG Nova Gorica, Tea-tar Kiklop, Satiričko kazalište Kerempuh...

Ove godine u gradu Pagu postavio je svoju prvu samostalnu multimedijalnu izložbu „Fragmenti na-tura“ u sklopu projekta Galleria Autentica.

ALJOŠA PARO

Diplomirala je 1987. na Tekstilno­tehnološkom fakultetu u Zagrebu, gdje 2008. upisuje stručni ma-gistarski studij – smjer kostimografija. Magistarski rad na temu: Baletni kostim u TV Show progamu. Od 1987. ­1993. bavi se izradom i dizajnom odjeće, a od 1994. postaje vanjski suradnik Hrvatske televi-

JADRANKA TOMIĆ

zije, te ostvaruje veći broj autorskih radova u za-bavno-glazbenom i dramskom programu.

Tijekom dugogodišnjeg rada na polju baletne kostimografije nastalo je nekoliko desetaka raznih baletnih kostimografija u emisijama poput Bravo 1996., Miss Hrvatske 1996.-1998., Miss Universe 1996.-1998., glazbeni serijal I to sam ja 1997., Ples sa zvijezdama 2007., Novogodišnji program 2005.­2008., Studio 10 2006., glazbeno plesni show Ever-green 2009., te Dora 2005.­2009. Surađuje sa svim TV kućama: TV Mreža, RTL, Nova TV, kao i ve-ćim brojem domaćih i stranih neovisnih produ-centskih kuća.

Osim televizijske radi i kostimografiju za filmo-ve: De enclave, redatelj Willem van de Sande Bakhuyzen Kako je Potjeh tražio istinu, redatelj T. Ru-kavina, Icelandic Volcano 2012., redatelj Alexandar Coffre

Potpisuje kazališnu kostimografiju u predstava-ma: Magic touch 2004. Humanitarna predstava za udrugu Dodir, L. Vidović: Cijeli svijet je pozornica 2011., baletno iluzionistička predstava, redatelj S.Krnetić i L.Vidović.

Sudjelovala na izložbama: 2010. Skupna izložba kazališne sekcije ULUPUH a 2010. Modni ormar re-vija i izložba TTFa 2011. izložba kazališne sekcije ULUPUHa 2012. (20.09.­01.10.) Samostalna izlož-ba kostima Baletni kostim u tv-showu , Galerija ULU-PUH

Rođen u Dubrovniku 1931. – studira glumu na Kazališnoj akademiji u Beogradu, a istodobno po-hađa i Školu za klasični balet kod pedagoga prof. Laketića i Nine Kiršanove – 1958. postaje član ba-leta HNK, poslije nekoliko sezona provedenih na angažmanu u Sarajevu i Rijeci. Baletnoj je publici ostao u sjećanju kao vrhunski interpretet glavnih muških uloga u baletima Đavo u selu, Licitarsko srce, Čudesni mandarin, Trorogi šešir, Posljednja uloga, Čovjek pred zrcalom, Vragolasta djevojka, Romeo i Julija, Grand

MILJENKO VIKIĆ

hotel – koreografirao balete Balada o ženi bodežu, Ken-taur XXI, Carmen, Makar Čudra, Papisa Ivana, Tezej, Karneval iluzija – gostovao je na svim velikim eu-ropskim festivalima (Salzburg, Edinburgh, Atena, London, Pariz), a s HNK Zagreb gostovao je u svim većim baletnim kazalištima Europe i Azije. Dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta za sveko-liko umjetničko djelovanje. U Kazalištu Marina Dr-žića, posljednih godina, surađivao je na predstava-ma Život je san, Vaginini monolozi, Ljubovnici, Služavke.

Vedran Mlikota rođen je u Zagvozdu 31. srpnja 1969. godine. Osnovnu školu završio u Zagvozdu, a Gimnaziju u Splitu. Akademiju dramske umjet-nosti u Zagrebu upisuje 1987. godine u klasi profe-sora Tomislava Radića, a diplomirao je 1992. godi-ne u klasi profesora Izeta Hajdarhodžića.

Stalni je član ansambla Drame Hrvatskog naro­dnog kazališta u Zagrebu od 1993. do 2010. godine, a surađivao je i s gotovo svim hrvatskim kazalištima i najznačajnim festivalima Hrvatsko narodno kazalište Split, Hrvatsko narodno kazalište pl. Ivana Zajca Rijeka, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, G.S.K. Ke-rempuh, Teatar ITD, Epilog teatar, Kazalište Virovitica, Kazalište JAK itd.

Osnivač je i umjetnički voditelj Kazališnih su-sreta Glumci u Zagvozdu koji se održavaju već pet-naestu godinu i koji su postali jedna od najznačaj-nijih kulturnih manifestacija u Dalmaciji i šire.

Od 2006. do 2008. godine, bio je organizator i izbornik manifestacije Komedije u Karnevalu, ka-zališnog festivala koji se održavao u sklopu Riječ-kog karnevala.

Od 2009. godine do danas voditelj je Kazališne družine Glumci u Zagvozdu, u čijem radu, osim kao glumac, sudjeluje i kao producent, redatelj i sce-nograf. U tom razdoblju tri postavljena kazališna

VEDRAN MLIKOTA naslova odigrana su više od 200 puta u zemlji i ino-zemstvu. Direktor je produkcijske tvrtke Trutin Art d.o.o. Intenzivno glumi u TV serijama, a nastu-pa i na filmu. Pokretač je i organizator mnogih ma-nifestacija kulturnog, humanitarnog ili sportskog karaktera. Za svoj rad dobio je više nagrada.

Ovo mu je prva suradnja s Kazalištem Marina Držića.

Rođena je u Splitu. Od 1993. godine je u stal-nom glumačkom angažmanu u Kazalištu Marina Držića. Ostvarila je niz zapaženih uloga, između ostalih najdraže su joj uloge u predstavama: A. Šo-ljan Romanca o tri ljubavi , E. Albee Tri visoke žene, W. Shakespeare Kroćenje goropadnice, F. Šehović Dubro-vački škerac, M. Vetranović Suzana čista, N. Cruz Ana u tropima, M. Držić Planet Držić, M. Ogrizović Hasanaginica.

U veljači 2006. godine osniva Amatersku glu-mačku družinu Arijel gdje je režirala slijedeće pred-stave: Jasen Boko Kazališni sat, Elvis Bošnjak Hajde-mo skakati po tim oblacima, Jasen Boko Zdenac mudra-ca, Miro Garvan Sve o ženama koja je na 49. Festiva-lu hrvatskih kazališnih amatera proglašena kao najbolja predstava godine 2009.

U Kazalištu Marina Držića režirala je predstavu Četvrti kralj autora J. Marinova.

JASNA JUKIĆ

Rođena je u Dubrovniku. Završila je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Pragu u klasi prof. Jaroslave Tvrznikove, Ladislava Freya i Petra Kracika. Od 1998. godine je u angažmanu u Kaza-lištu Marina Držića. Monodramu Klitemnestra Marijana Matkovića u režiji Lawrenca Kiirua ostva-rila je u koprodukciji s Art radionicom Lazareti. U Kazalištu Marina Držića ostvarila je niz zapaženih uloga, između ostalih u predstavama: M. Vetrano-vić Orfeo, P.C. De La Barca Život je san, Škrabe – Cvitanović – Štefančić Ivana rock bajka, J. Genet Služavke, S. Kane Žudnja, H. Pinter Ljubavnik, L. Paljetak Bastion. U slobodno vrijeme bavi se svo-jom prvom ljubavi – pjevanjem.

GLORIJA ŠOLETIĆ

Kao stipendist dubrovačkog teatra došao je u angažman u KMD 1984. godine. Od niza uloga koje je ostvario u Kazalištu Marina Držića posebno su mu drage u Romanci o tri ljubavi Antuna Šoljana, frančezariji Ilija aliti muž zabezočen Marina Tudiševi-ća, te uloga Luka u Kati Kapuralici Vlaha Stullija. U Zagrebu je veliki broj uloga ostvario u Hrvatskom narodnom kazalištu, u Dramskom kazalištu Gave-lla i u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija. Zapažena umjetnička ostvarenja ostvaruje na fil-mu, televiziji i radiju.

Nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta u predstavi Ilija aliti muž zabezočen i za uloge protago-nista Držićevih komedija u predstavi Planet Držić - Hommage Marinu Držiću u režiji Ivice Boban i izvedbi Kazališta Marina Držića. U nizu ostvare-nja, značajnije uloge u predstavama KMD­a: V. Havel Prosjačka opera, P.C. De La Barca Život je san, V. Kljaković Teštamenat, M. Držić Skup, D. Mihano-vić Bijelo, E. Bošnjak Otac.

BRANIMIR VIDIĆ FLIKA

Ivona Kundert rođena je u Osijeku 21.10.1987. Pohađala jedramski i baletni studio u Dječjem ka-zalištu Branka Mihaljevića. 2008. godine upisuje Umjetničku akademiju u Osijeku, a 2012. MA Aka-demiju dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Glumila je u predstavi Unterstadt po romanu koji je napisao Ivan Šojat – Kuči, u režiji Zlatka Svibe-na, te u filmu Korak po korak Biljane Čakić Veselič.

Kratki filmovi: Zeleni čaj, režija Igor Sambolec, Bespla / For Free, režija Marko Butraković i Elvir Tabaković.

IVONA KUNDERT

Tehničko osoblje:

Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice)Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice)

Asim Arslanagić (majstor pozornice)Mario Capursi (majstor tona)Mišo Baričević (slikar i kipar)Silvio Giron (majstor rasvjete)

Manuela Kavain (maskerica/šminkerica)Stela Đurović (rekviziterka)

Šemsa Mrčela (frizerica)Stijepo Prčan (finalizator dekora)

Dragan Pantović (tehničar tona i rasvjete)Maja Nagy (garderobijerka)

Krešimir Ferizović i Borivoje Ljubojević (opsluživači pozornice)

nakladnik: Kazalište Marina Držića

za nakladnika: ravnateljica Jasna Jukić

dizajn programske knjižice i plakata: Slaven Tolj & MEC DIZAJN

urednica programske knjižice: Lidija Crnčević

fotografije: Domagoj Režić

e-mail adresa: kmd@du.t-com.hr

www.kazaliste-dubrovnik.hr

tisak: ALFA-2 d.o.o.

naklada: 200 primjeraka

PRIJATELJI KAZALIŠTA MARINA DRŽIĆA

DUBROVNIK AIRPORTZRAČNA LUKA DUBROVNIK