zkvh

.org.r

s

Riječ urednika / Meditacija

33

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Školska torbaNa početku školske godine direktno ili posre-

dno dotakne nas nešto s čime smo se morali pomi-riti već od malih nogu: školska torba. Što u nju

spada ili nije za nju, rijetko je prepušteno odlučitionome tko ju nosi, ako je stvarno savjestan i marljiv. Drugi određuju štou torbu ide, a školarci je onda imaju nositi. Makar bila ponekad prete-ška, nema druge nego nositi je. Treba ponijeti sve neophodno za školu,jer bez knjiga i neophodnog pribora nema učenja.

Vjerujem da mnogi roditelji početkom nove školske godine uvijekiznova svojim malim ili pak malo većim đacima pokušavaju objasniti štoi kako staviti u torbu da ju lakše mogu nositi. Neki od roditelja čak i samisvojoj djeci nose torbu do škole i natrag, jer ne žele da im djeca krivekičmu, osobito ako su slabija. No, i za one đake koji imaju tu sreću da imroditelji nose torbe, dođe vrijeme kada je sami moraju nositi. Opet jepriča ista, torba je i velika i teška, ali bez muke nema nauke, pa torbuvalja izdržati. Za mnoge mališane pak školska torba na leđima znači dasu konačno zakoračili u jednu ozbiljniju dob, kada i oni nešto privređujui ozbiljno rade. Takvi se ne odriču lako te časti da si sami nose teret, pokojemu se sami osjećaju vrijednima poštovanja i pažnje.

No, o školskoj torbi se daje i drugačije razmišljati, osobito o onojnjezinoj svojstvenosti da onaj tko je nosi ne može odlučiti baš o svemušto u njoj mora ili možda ne može biti. Služeći se tom slikom, švicarskamističarka Adrienne von Speyr meditira o kršćanskoj poslušnost voljiBožjoj. Ona tu torbu vidi još malo drukčije. Niame, kršćanin je ne možeskinuti s ramena a da ostane pravim kršćaninom, on je ima nositi, aNetko drugi u nju ponekad doda ili izvadi ponešto. Taj drugi je naravnodragi Bog. U toj torbi nije sve uvijek posloženo poput knjiga, nego teretzna žuljati, smetati, pa čak ponekad i bosti. Ipak, tijekom puta se to većnekako namjesti, pa se kasnije više niti ne osjeti ili se bar onaj tko je nosinavikne i pomiri s time što ima nositi.

Slika o školskoj torbi mi izgleda vrlo sugestivnom bilo za one kojisu je radosno ili možda s malo manje radosti ponovno uprtili na ramenapočetkom nove školske godine, a isto tako i nama koji nastavljamo nosi-ti svoje "školske torbe kršćanstva". Baš kao i školarci, i mi padamo unapast da ponekad nešto iz nje izvadimo, da si je olakšamo. Znamo ipakda nismo mi oni koji određuju što je sve potrebno da svoju životnu školupošteno završimo. Bez odgovarajućeg pribora i neophodnih "knjigaživotnih načela" ne može se položiti svaki životni ispit. Prije ili kasnije,ukoliko smo si olakšali "torbu", zafalit će baš ono čega smo se oslobo-dili.

Dragi čitatelju, ovim Zvo-nikom ti ne želimo otežati "torbu"tvoje životne škole, koja je sigur-no već dovoljno teška, mada je onneće niti olakšati. Ovim Zvonikoms tobom želimo podijeliti tolikedobro položene "životne ispite"mnogih vjernika diljem našeBačke i šire. Mnoge straniceovoga broja govore o trudu koji seisplati. To je nešto poput osmijehaprvašića koji, s preteškom torbomna ramenima, ponosno i s osmije-hom na licu roditeljima priopćisvoje prve dobre ocjene. Nekanam lica tih malih junaka budupoticajem da i sami radosnijenastavimo s nošenjem torbi svojihživotnih škola.

Vaš urednik

San biskupaIvana Antunovića

Cijenjeni prijatelju!

Ima jedna slika koju bih ti htiodarovati. U pročelju stola, nakon večere,sjedi "baćo", privukao je svijeću i čitanovine. S desne strane sjede na zidnaslonjeni sin i zet, te pažljivo slušaju. Baćinasuprot, kraj peći, sjedi "nana" i predevunu. Zastala je, podbočila se na lijevu rukui pažljivo sluša. Oko nje troje djece igra sekukuruzima, ali su i oni zastali, gledaju iosluškuju. Jedna se djevojčica ispružila naprste i preko ramena majci, koja doji svojedijete, osluškuje. Snaha pak sjedi za stolom,okrenuta prema "baći", gleda ga i sluša.

Ova se slika nalazi na prvoj stranici"Bunjevačkih i šokačkih novina", koje jepokrenuo biskup Antunović u Kaloči 8.srpnja 1870. godine, i to za svoj rod.

Cijenjeni prijatelju, vrijeme je da ovaslika oživi u tvojoj kući. Nije toliko važnoživiš li na salašu, na selu ili u gradu. Riječ jeo duši tvoje obitelji. Dani su kraći apredvečerja sve duža. Poljskih i kućnihradova je sve manje. Jednom mjesečnouzmi Zvonik. Sada si ti na redu. Pročitaj naglas svojima u kući. Kad moj tata ili mama– tako djeca razmišljaju – čita ili nešto radi,onda je to nešto veoma ozbiljno, pa čak isveto. Vidjet ćeš, uskoro će ti se naći u krilui s tobom čitati.

Cijenjeni prijatelju, pokreni se, jer Bogte zove, a neka ti ova slika bude na poticajza to.

Piše: mr. Mirko Štefković Piše: Željko Augustinov

zkvh

.org.r

s

Bdjenje kao predznakproštenja

Svečanim bdjenjem, koje je 30.kolovoza održano u marijanskom sve-tištu "Bunarić", gdje se štuje sirakuškaGospa (Gospa od suza), započela jeovogodišnja proslava proštenja. Tra-dicionalno bdjenje predvodio je beo-gradski nadbiskup Stanislav Hočevaru zajedništvu s domaćim biskupomIvanom Pénzesom, a sastojalo se odpokorničkoga bogoslužja odnosnomolitve krunice i razmatranja otajstavakoje je predvodio upravitelj svetištamons. dr. Andrija Kopilović, te osob-ne ispovijedi i Službe svjetla s procesi-jom sa svijećama i Gospinim likom.Misno slavlje nakon toga predslavio jekatedralni župnik mons. Stjepan Be-retić u koncelebraciji desetak svećeni-ka Subotičke biskupije.

Govoreći o Marijinu liku, mons.Beretić u propovijedi je istaknuo kakoje upravo Marija primila Veselu vijestušima, primila ju srcem u svoje tijelo tese u njoj začeo Božji Sin, i ona je punamilosti pa se beskrajno raduje. Radostje jedini pravi nedostatak suvremenogačovjeka, ustvrdio je propovjednik upo-zorivši na činjenicu kako smo oslijepilipa ne vidimo ljepotu i nema u namaradosti. Svom snagom kopamo po zlu,samo o zlu govorimo, o zlu pišemo, svenam je crno i zlo. U onome tko otkriva

sramotu svoga sunarodnjaka nemaobraza. U onome tko sramoti susjedanema radosti, nema Duha Božjega, uonome tko tintu i papir troši da otkrivasramotu svoga oca, svoga roda, nemačovječnosti. Zlo vodi mraku, tami,pesimizmu, a mi smo željni radosti,naznačio je mons. Beretić, nadodavšida ukoliko želimo biti radosni, poputMarije koja je bila ispunjena DuhomSvetim, i mi trebamo zazivati DuhaSvetoga. Kad tražimo blaženstvo, sreću,radost, zadovoljstvo, ljubav – tada traži-mo Boga, rekao je propovjednik, mo-leći na kraju uime svih nazočnih DuhaSvetoga da nikada ne dopusti otkrivatinam zlo svoga roda, naših ljudi, većveličati njegovu ljepotu razlivenu u srci-ma naše Crkve i male grane milog namnaroda, zaključio je mons. Beretić.

Proslavi proštenja prethodila je itrodnevnica od 27. do 29. kolovoza.Svetoj misi uz propovijed, kroz tri danaprethodila je prve večeri molitva kruni-ce s prigodnom meditacijom, druge ve-čeri svečani pjevani marijanski Akathi-stos, a posljednje večeri križni put.

Radosni i brojni hodočasnici – najbolji

svjedoci Bunarića

Mnoštvo hodočasnika iz Suboticei okolice te Sombora, Iriga, Vajske iApatina, okupio se u nedjelju 31. kolo-voza na misnom slavlju proštenja koje-ga je predslavio beogradski nadbiskupStanislav Hočevar u zajedništvu sdomaćim biskupom Ivanom Pénzesom,rektorom svetišta mons. AndrijomKopilovićem te svećenicima Subotičkebiskupije.

Svečano slavlje započelo je prije-nosom Gospina lika iz kapelice na sre-dišnji oltar, kojega su nosili bandašica ibandaš Dužijance 2008., Jelena Ga-brić i Antun Kuntić u pratnji mladihodjevenih u bunjevačku narodnunošnju. Pozdravljajući okupljene vjerni-ke, biskup Pénzes na poseban je načinpozdravio i predstavnika Srpske pravo-slavne Crkve, episkopa bačkoga Irine-ja Bulovića.

Bunarić 2008. Piše: Željka Zelić

44

��99

// 22

0000

88

"Duh Sveti ispunja radošću. Radost DuhaSvetoga nije zamrla radošću Marijinom. RadostDuha Svetoga nije zamrla klicanjem Elizabete.Radost Duha Svetoga je u djetetu, u djevojci, učovjeku, u zdravom, u bolesnom. U starom, umladom. Lijepo je vidjeti nasmijano dijete. DuhSveti mi se nedavno otkrio u maloj djevojčici,da mi kaže: 'Mi ćemo imati bebu!' E, da stevidjelu tu radost! Ta je radost iskrena, kao kli-

canje. Ta radost govo-ri okom, osmijehom,gestom, cvjeta živo-tom. Ta radost kliče:još nas ima! Tu samradost doživio s usnica male djevojčice, pa će se jošdugo radovati moja mala grana. Eto srca što se radu-je životu. Tako kliče život u našem gradu. Kad me odsada netko bude pitao što je radost, uvijek će mi bitipred očima široko raširene ruke male djevojčice kojase raduje što njezina obitelj raste", istaknuo je mons.Beretić u propovijedi na misnom slavlju u okviru bdje-nja 30. kolovoza.

Bunarić – mjesto susreta, molitve i ljubavi

* Na tradicionalnom bdjenju uoči proštenja okupio se veliki broj vjernika iz Subotice i okolice, Sombora, Iriga, Vajske i Apatina

* Mnoštvo vjernika pristupilo je sakramentu svete ispovijedi * Misno slavlje nakon Službe svjetla i procesije sa svijećama,

predslavio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić * Na sam dan proštenja, u nedjelju 31. kolovoza, misno slavlje

predslavio gost ovogodišnjega proštenja, beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar

* Govoreći o izazovima odgoja,nadbiskup Hočevar u propovijedi upo-zorio na demografsku krizu

Govoreći o demografskoj krizi Eu-rope, nadbiskup Hočevar u propovijedije istaknuo kako je ta situacija zapravoposljedica moralne i duhovne smrti.Govoreći nadalje o poteškoćama dana-šnjega odgoja, nadbiskup Hočevar jestavljajući pred vjernike Marijinu iJosipovu brigu za Isusa, istaknuo kakoje u odgoju djece važno vrijeme koje ćeroditelji posvetiti svojoj djeci. Što značiimati vremena, upitao se nadalje propo-vjednik, ustvrdivši da to znači voljeti iljubiti. Nedostatak vremena je izričitipokazatelj da su nam materijalne stvarii karijera, ali i sve drugo postali važnijiod dostojanstva ljudske osobe. Bogoro-dica je upravo zbog ljubavi prema Isusubdjela cijeloga života nad njim pratećiga sve do križa, rekao je propovjednik,

dodajući kako je imati vremena znaknajvećega sebedarja, Bogu i bližnjima.Kao drugi razlog demografske krize,Hočevar je istaknuo roditeljski strahpred odgojem, kojemu je Krist jediniusmjeritelj. Ako ne prihvaćamo Kristakao središte našega života više ne znamoodgajati, već se vladamo po duhu vre-mena koje naglašava ulogu pojedinca.Gdje je identitet kršćana vjernika jasan,ondje će odgojitelji i roditelji i cijelo dru-štvo pronaći prave putove za obiteljski idruštveni odgoj. Odgovorni smo pred

Bogom hoće li naše obitelji i naše dru-štvo pronaći prave putove odgoja, upo-zorio je propovjednik, nadovezujući nato treći razlog demografske krize odno-sno odbacivanje naše budućnosti kaoposljedice odbacivanja Boga. Upravozato jer danas nemamo dovoljno vjere uvječni život, roditelji sve češće postavlja-ju pitanje čemu rađati. Gdje postoji živavjera ondje će roditelji zbog sebedarja ijer znaju što je odgoj za vjeru, darovatiživot kako bi se na nebu uvijek palilenove zvijezde ljudskoga postojanja. Ni zajednoga roditelja nema veće časti negodarovati novi život. Ubijati djecu značiubijati Isusa Krista a time naš životnema više smisla, jer nemamo vremenaza ljubav. Bogorodica nas i danas gledadramatičnim pogledom u kojemu susuze pitanja. Hoćemo li mi vjernicidanašnjega vremena razumjeti dar koje-ga smo primili u Isusu Kristu, hoćemo liga prihvatiti i tako imati vrijeme za lju-bav, odgoj i rađanje novih stanovnikazemlje, upitao se propovjednik, nado-davši kako upravo zbog izazova našegavremena i susret na Bunariću dobivadramatičnu odgovornost. Pozvao jezato sve da raširimo čiste ruke i zauzmi-mo se kako bismo upoznali dar kojegasmo primili, kako bismo raširenih rukuu znaku križa prihvatili Isusa koji je isti-na, put i život. U nama će biti život,rađat ćemo novi život i u vjeri se usmje-ravati u život vječni, zaključio je nadbi-skup Hočevar.

Pozdravljajući na kraju misnogaslavlja sve nazočne, episkop Irinej jeistaknuo da je Presveta Bogorodica kaomati života i mati onoga koji jest život,samim tim i mati živih tj. svake kršteneosobe koja joj se s ljubavlju obraća.Skupa se sabiremo oko svetoga mjesta ukojemu obična voda po Bogorodičinimmolitvama dobiva čudotvorna svojstvakoju su i naši preci kroz naraštaje doži-vjeli iskustveno. Presveta Bogorodicajest putokaz jedinstva i zajedništva zasve nas, rekao je episkop Irinej.

Misnom slavlju nazočili su i subo-tički gradonačelnik Saša Vučinić, kon-zulica Generalnoga konzulata RH uSubotici Ljerka Alajbeg, uime Velepo-slanstva RH u Beogradu Rajka Raić tepredstavnici vjerskog, kulturnog i poli-tičkog života grada. Zborom je ravnaoMiroslav Stantić uz glazbenu pratnjumr. Kornelija Vizina.

Nakon misnoga slavlja vjernici suštovanje Gospinu liku iskazivali poljup-cem, pjesmama i molitvom. Istoga jedana slavljena i jutarnja dvojezičnasveta misa, te biskupska sveta misa namađarskom jeziku, a u poslijepodnev-nim satima služena je sveta misa zabolesnike, stare i nemoćne koju suorganizirali djelatnici Caritasa Subotič-ke biskupije. Bunarićkim proštenjemslužbeno je završena proslava Duži-jance 2008.

55

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Ove godine navršava se 40 godina od kako je rektordanašnjega svetišta, mons. dr. Andrija Kopilović, prvi putasudjelovao na ovom proštenju. Budući da je u to vrijemeono bilo zabranjeno, a danas je zbog velikog broja posjeti-telja sve manje dovoljnog prostora u svetištu, u izjavi zaprogram na hrvatskom jeziku Radio Subotice, dr. Kopilovićistaknuo je kako je riječ o istinitom kultu Majke Božje, kojise prenosi s koljena na koljeno, a sada je primio jedan oblikSvetišta koje se u našoj biskupiji može nazvati najvećim.Ono što prati najveće Svetište, prati i ovo, a to je puno ispo-vijedi, puno pričesti, puno naroda, naznačio je Kopilović,istaknuvši da je značaj Bunarića presudan jer su mnogi ljudiumorni, nepovjerljivi u životu, jer misle da je crkva nešto štose prazni, što prolazi. Stoga je ovakav doživljaj zajedništvau mnoštvu uvijek potpora njihovoj slaboj vjeri, zaključio jeKopilović.

Bunarić 2008.

zkvh

.org.r

s

Vokalno-instrumentalni sastav"Matheus" iz Bizovca kraj Osijeka spjesmom "Slavi Boga našega" za kojusu riječi napisale Adrijana Baković iBarbara Franjić, glazbu AdrijanaBaković a aranžman Goran Ður-ković, pobjednik je trećega Hosa-naFesta koji je pod geslom "DajmoBogu ono najbolje od sebe" u organi-zaciji Povjerenstva za pastoral mladihSubotičke biskupije održan u nedjelju7. rujna u subotičkoj Dvorani spor-tova.

Riječ je o nagradi koju jedni dru-gima dodjeljuju sami izvođači. Premaocjenama stručnoga Povjerenstva,najboljom pjesmom proglašena je pje-sma "Lončareva njiva" koju je izvelaMarija Jaramazović, a za koju je ri-ječi napisala Mirjana Jaramazović,glazbu Nikola Jaramazović dokaranžman potpisuje Danijel Davčik.Nagrada za najbolji tekst pripala jeLjubici Gurinović za pjesmu "Kadbih mogao kao ti" koju je izveo ArpadKiralj iz Sombora. Prema glasovima

publike, koji su ove godine po prviputa mogli glasovati putem nekolikoradijskih postaja te interneta, najboljapjesma ovogodišnjega Hosanafestabila je pjesma "Slavi Boga našega"VIS-a "Matheus" iz Bizovca, koji jeujedno i pobjednik ovogodišnjegaFestivala.

Čast otvorenja Festivala pripala jeprošlogodišnjim pobjednicima, Vokal-noinstrumentalnom sastavu "Proroci"s pjesmom "Božji svijet". Koreografijakoju su izveli uz pjesmu doprinijela jeboljoj atmosferi i podsjetila nas naprošlogodišnje zajedništvo. Činjenicada je ove godine bio manji broj izvo-đača i publike na HosanaFestu, nijeumanjila radost i zajedništvo koje seosjetilo već pri prvim taktovima pje-sme.

Na natječaj Festivala hrvatskihduhovnih pjesama pristigle su ovegodine 32 skladbe, a pjesme koje suispunjavale uvjete propisane Natje-čajem razmatralo je glazbeno i tek-stualno Povjerenstvo. Od 32 skladbe,

na Festivalu je izvedeno 15 skladbiizvođača iz Subotice, Sombora, Ba-čkoga Monoštora, zatim iz Zagreba,Blata na otoku Korčuli, Splita, Podstra-na kraj Splita, Nuštra i Bizovca iz R.Hrvatske te Jajca iz Bosne i Herce-govine. Ovogodišnji Festival prenosioje Radio Marija Srbije i Radio Mir izMeđugorja.

66

��99

// 22

0000

88

Subotički gradonačelnik SašaVučinić, koji je također nazočio ovo-godišnjem HosanaFestu, za Zvonik jeistaknuo kako je bio ugodno iznena-đen jer zapravo nije imao predstavu očemu je riječ, osim da je riječ oFestivalu koji je prošle godine bioiznimno posjećen. Bilo je ugodnovidjeti da mladi ne bježeći od glazbenihtrendova koji su oko njih čuvaju iste,ali se ujedno posvećuju i duhovnim tek-stovima i duhovnom stvaralaštvu,

rekao je gradonačelnik te je nadodaokako je sama pozornica i broj posjeti-telja bio impresivan i pokazuje da semladi nisu toliko udaljili od duhovno-sti koliko godinama unatrag svi mikoji smo već prešli tu kategoriju mla-dih mislimo i zamišljamo. Ovo je uisti-nu bio Festival ne samo duhovne pje-sme nego i mladih ljudi koji imajujasni stav i jasno poštovanje premaonomu što jesu, poštujući vrijednostikoje jesu tradicionalne a koje su ipakukorijenjene u njihovom svakodnev-nom životu, zaključio je Vučinić.

HosanaFest 2008. Pišu: Nevena Balažević i Antonija Sudarević

Pjesmom slaviti Boga

Revijalni dio Festivala i organizacija

U revijalnom dijelu Festivala,nastupila je Klapa "Panon" iz NovogSada, prikazavši na taj način vrst pje-vanja karakterističnu za područjeDalmacije. S obzirom na to da jeSubotica grad tamburice, Subotičanisu bili oduševljeni jer su imali prilikeslušati nešto što nije karakterističnoza ovo podneblje. U revijalnom dijelunastupili su i mladi Subotičani, koji susvojevrsnom melodramom odnosnoplesom po nazivom “Everything” pri-kazali izazove ali i sliku današnjegaživota mladih. Kroz razne kušnje kojesuvremeni svijet donosi, mladi su sepotrudili pokazati kako je živjeti sBogom, a kako bez njega.

Cjelokupna organizacija Festivalai ove je godine, kao i prethodne dvije,pripala vlč. dr. Marinku Stantiću.Ove je godine glasovanje uvelike biloskraćeno i bolje organizirano, a kakosmo već naglasili, glasovanje je biloomogućeno putem Interneta te radij-skih postaja: Radio Marije Srbije,Radija Mir iz Međugorja, Hrvatskogkatoličkog radija te Hrvatskog radijaVancouver (Canada). Razvidno je da jeuz puno zalaganja i truda oko organi-zacije, ovogodišnji Festival uspioopravdati i ispuniti očekivanja svih

koji su u Suboticu došli pjesmom sla-viti Gospodina. Da je HosanaFest doi-sta popularan i omiljen među slušate-ljima duhovne glazbe, svjedoči i to dasu mladi iz raznih krajeva Hrvatskedoputovali kako bi bodrili svoje pred-stavnike. A i Subotičani se ove godinemogu dičiti sa svoja četiri predstavni-ka: Vokalno-instrumentalnim sasta-vom "Proroci" koji su nastupili s pje-smom "Ključevi raja", Marijom Jara-mazović i pjesmom "Lončareva njiva",Snježanom Kujundžić koja je izvela

pjesmu "Bože, hvala za sve" te Lidi-jom Ivković i njenom pjesmom "Gos-podine, ne udaljuj se".

Na kraju, dodajmo kako je ovogo-dišnjem Festivalu nazočio i subotičkigradonačelnik Saša Vučinić, dogrado-načelnik Pero Horvacki, konzulicaGeneralnog konzulata RH u SuboticiLjerka Alajbeg sa suradnicima, zas-tupnik u Skupštini Srbije Petar Kuntići brojni drugi predstavnici vjerskog,kulturnog, političkog i društvenogživota grada.

77

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Predsjednik Organizacijskog odbora ovoga Festivala, vlč.dr. Marinko Stantić je u izjavi za Program za hrvatskom jezi-ku Radio Subotice, ovogodišnji HosanaFest ocijenio kao najbo-lji do sada, a manji broj gledatelja u odnosu na prošlu godinuobjasnio je činjenicom da je otkazan dogovoreni izravni prije-nos Festivala na RTV Vojvodine, koji bi neki zainteresirani pra-tili putem malih ekrana. Mislim da je od dosadašnja tri festiva-la, ovogodišnji, u organizacijskom smislu najjači i najbolji, kakozbog kvalitete pjesama, scenskih nastupa, tako i zbog izgledasâme scene. Manjem broju gledatelja u odnosu na prošlu godinupridonijela je činjenica da je RTV Vojvodine, i pored dogovora isklopljenog ugovora, bez ikakvog obrazloženja u utorak odustalaod izravnog prijenosa Festivala. Budući da je reklamirala prije-nos, vjerujem da su ga mnogi zainteresirani planirali pratitiputem malih ekrana, ali im to na kraju nije omogućeno, istak-nuo je Stantić.

HosanaFest 2008.

Voditelji:

Ladislav Suknović i Sanela Kolar

dojmovi

Ana Ivković koja i inače slušaduhovnu glazbu, istaknula je kako je iprošle godine bila na HosanaFestu,ali da je ovogodišnji bio puno bolji teda joj se jako sviđa pobjednička pje-sma s obzirom na to da je bila njenfavorit. Također je istaknula kako jojse jako svidjela melodrama koju jeizvela skupina mladih. Gledam je potreći put i svaki put zapazim novidetalj na koji do tad i nisam obraćalapozornost. Veoma je interesantno kakose pokretima može reći puno više negoriječima, zaključila je Ana.

Ivo Šokčić koji je na Festivalutakođer po treći puta ističe kako jezadovoljan njegovom organizacijom.Privatno slušam ovu vrst glazbe i jakomi se sviđa. Ovogodišnji pobjednici sumi bili jedan od favorita, rekao je zaZvonik Šokčić.

Svoje oduševljenje HosanaFes-tom nije krila ni s. Danijela Škorokoja je došla podržati i bodriti mladeiz sastava "Adonai" iz Blata s otokaKorčule koji su izveli pjesmu "NašBog". Prekrasno mi je ovo druženjemladih, to je neki poseban osjećaj.Pobjednička pjesma je odlična, vedra,ima prekrasnu poruku i sva odišeoptimizmom, zaključila je s. Danijela.

Klapa “Panon” iz Novog Sada

Subotičani u plesnom raspoloženju

zkvh

.org.r

s

Misu zahvalnicu za srebrni jubilejsvećeništva slavio je vlč. Lazar Novako-vić u đurđinskoj crkvi Sv. Josipa Rad-nika u nedjelju, 24. kolovoza s kolega-ma svećenicima, rodbinom, župljanimai mnoštvom prijatelja. Posebno nada-hnuto propovijedao je mladi svećenikvlč. Marjan Vukov.

Sveta misa zahvalnica, po želji slavljeni-ka, imala je nakanu za nova duhovna zvanjau našem narodu i biskupiji. Kako je to pro-povjednik istaknuo, slavljenik je prije 25godina na mladomisničku sličicu tiskao moto: "Najpriječovjek!", što je napose istaknuto u knjizi Pismo(a) Isusu gdjese obraća svom Bogu koji je puno i na raznim mjestima raz-govarao s čovjekom. Da mu je pisana riječ na srcu, svjedočeveć tri knjige meditacija u kojima je "Lazar svoju svećeničkudušu jednim dijelom ogolio", rekao je vlč. Vukov i nastavio,"Ogolio zato da bi druge obukao. Obukao u povjerenjeprema Bogu, povjerenje u Božju neizmjernu ljubav. Tako, najednome mjestu stoji zapisano: 'Hvala Ti, Isuse, što si me zasvećenika pozvao. I danas se sjećam kad si prošao kroz mojsokak. Poput mnogih, kroz povijest, i ja sam pošao za Tobom.Nisam se pokajao.'“

Na početku mise slavljeniku su čestitali i gosti, njegovibivši župljani somborske župe Uzvišenja sv. Križa. U sveča-noj misi aktivno su sudjelovali u čitanjima ovogodišnji ban-daš Miško Orčić i bandašica Jelena Dulić, a pjevače je naorguljama pratio mladi Tomislav Orčić. Misa je završenapomalo neobično, vrlo lijepom literarnom zahvalom slavlje-nika Bogu i svima koji su ga pratili tijekom njegovih 25 godi-na svećeničkog služenja. Skromno, ali vjernički nadahnuto,slavljenik je ljudski priznao: "Bilo je u proteklim godinamauspjeha i promašaja, zanosa i razočarenja. Padao sam i –nalazio, kucao i – otvaralo se. Zahvalan sam svima koji su mipomogli u svećeničkom pozivu i molim za nova duhovna zva-nja u našem narodu i biskupiji". Radosno druženje nastav-ljeno je na večeri za rodbinu i prijatelje iz Subotice, Ðurđinai Sombora uz glazbu ansambla "Biseri".

I Uredništvo Zvonika vlč. Lazara Novakovića poznajekao ljubitelja riječi, dugogodišnjeg urednika Poetskogkutka. Svojom svećeničkom skromnošću svjedoči da vrijedislijediti Gospodina. Na srebrnom jubileju čestitamo njego-vim riječima koje je uputio propovjedniku Marjanu prigo-dom njegove prve mise: “lijepo je biti svećenik, dobro je bitisvećenik, ja ti čestitam i želim da [i dalje] budeš dobar sveće-nik“. /K. Čeliković/

Odlazak s. BlaženkeU subotičkoj župi Sv. Jurja 10. augusta na sveča-

nim nedjeljnim misama na mađarskom i hrvatskomjeziku, župnik István Dobai, Pastoralno vijeće i svivjernici, oprostili su se od svoje drage orguljašice,voditeljice župnog zbora i katehistice č. s. BlaženkeRudić.

Nakon 12 godina službe u Subotici, s. Blaženka je dobi-la novu službu u Blatu na Korčuli. Istoga dana, vjernici susrdačno primili novu sestru domi-nikanku č. s. Milenu Filipović,rodom iz Tuzle, sa prethodneslužbe u Splitu. Na devetnici sv.Dominiku, koju godinama vodis. Blaženka, vjernici su već upo-znali svoju novu orguljašicu ikatehisticu i radosno joj obećalipomoć i suradnju. Djeca i odra-sli, a možda najviše mladi (koji-ma je s. Blaženka osobito punopomagala u duhovnom rastu i

sazrijevanju) izrazili su osjećaje duboke zahvalnosti, prija-teljstva i ljubavi u posebnom albumu s fotografijama i ubilježnici s porukama dragoj redovnici, koje su joj skupa slijepom slikom od slame darovali za uspomenu, ne skrivaju-ći želju da im se draga s. Blaženka, ako je to Božja volja, ipaki uskoro vrati. U riječi zahvalnosti Pastoralnog vijeća, međuostalim, stoji:

Naša župa Svetoga Jurja pamti i dan kad si nam došlaTi – u našoj crkvi na svetoj Misi, mirna i tiha, za harmoni-jem, krasnoga glasa uz nadahnuto sviranje. /.../ Naši župlja-ni neće zaboraviti obilje dobra što si učinila, a povijest župe

neka zabilježi da si napisala novu,divnu pjesmu u čast našeg svetcazaštitnika, svetoga Jurja. Hvala!

Naša župa je više puta pljeska-la Tebi, sestro Blaženka i Tvom zbo-ru nakon nedjeljne Mise, radovalismo se dječjim "Zlatnim harfama",vjeronauku mladih, župnim tribi-nama, duhovnim obnovama, moli-tvama i devetnicama. Danas Ti zasve želimo pljeskati i od srca zahva-liti za bezbroj djela ljubavi koje sinam učinila! /V. H./

88

��99

// 22

0000

88

Srebromisnik vlč. Lazar Novaković rođen je uSubotici 28. 08. 1958. i kršten u župi Sv. Roka. Nakonmalog sjemeništa "Paulinum", upisuje Teološki fakul-tet u Zagrebu, gdje je diplomirao 1983., te je iste godi-ne 14. 08. zaređen za svećenika. Kao mladi svećenikdvije je godine bio kapelanom u župi Sv. Lovre Sonti,a u međuvremenu godinu dana obnaša službu upra-vitelja župe u Prigrevici. Od 1985. do 1990. upraviteljje župe Sv. Nikole Tavelića kod Sombora i Sv. Martinau Gakovu. Potom osam mjeseci provodi u samostanuPalotinorum u Austriji, te je po povratku u biskupijugodinu dana kapelan u župi Sv. Terezije u Subotici.Od 1991. do 1998. upravitelj je župe Presv. Trojstva uMaloj Bosni, te osam godina župnik u župi Uzvišenjasv. Križa u Somboru i župi Sv. Nikole Tavelića. Od2006. župnik je župe Sv. Josipa u Ðurđinu.

Od 1995. član je Biskupijskog vijeća za Caritas.

Srebrna misa vlč. Lazara NovakovićaDogađanja u Subotičkoj biskupiji

Blagdan sv. Marka Križevčaninaproslavljen je 7. rujna u HrvatskomMajuru kraj Subotice, misnim slavljemkoje je kod "Gabrićevog križa" predsla-vio župnik subotičke župe Sv. Roka mr.Andrija Anišić zajedno sa župnikom izMale Bosne vlč. Željkom Augusti-novim. Pozdravljajući okupljene vjerni-ke, a napose mlade, vlč. Augustinov jeistaknuo kako su dužni sačuvati i una-prijediti svoju djedovinu i očevinu,sačuvati svoj dom bez obzira je li riječ omalom salašu ili velikom gradu. Dužniste sačuvati hrvatski duh i katoličkuvjeru, zaključio je vlč. Augustinov.

Govoreći o životu sv. Marka Kri-ževčanina, mr. Andrija Anišić je ukazaona činjenicu kako je sv. Marko ljubiosvoj hrvatski narod, što je dužnost isvih nas. No, to ga nije sprečavalo ljubi-ti druge narode tako da je u slovačkimKošicama za katoličku vjeru položio svojživot, rekao je propovjednik. Obraća-jući se osobito mladima, kojih se nasvetoj misi okupilo više od tri stotine,mr. Anišić je poručio da uvijek budusvjesni pripadnosti svojemu narodu teda uvijek iskazuju dužno poštovanje iljubav prema pripadnicima drugihnaroda, izrađujući zajedno s njima civi-lizaciju ljubavi. Sv. Marko Križevčaninje do krvi svjedočio za Krista Gospodina.Kao takav može nam svijetliti primje-rom kakvi mi trebamo biti u svojoj vjeri,naznačio je propovjednik. Ukazujući naproblem opustjelih salaša na Hrvat-skom Majuru kojih je u prošlosti bilopreko dvije stotine a danas tek desetak,

propovjednik je, obrativši se mladima,poželio da upravo "Gabrićev križ" izagovor sv. Marka Križevčanina njiho-ve radosne duše ispuni novom ljepo-tom i ljubavi kako bi mogli dati svoj do-prinos očuvanju katoličke vjere, našeganaroda i običaja. Valja napomenuti da jenaselje Hrvatski Majur u blizini Subo-tice sedamdesetih godina prošloga sto-ljeća sustavno i smišljeno raseljavanozbog svog hrvatskog predznaka, jer jeukidanjem željezničkog prometa saSuboticom praktično bio odsječen odgrada, te su mlađe obitelji bile prisilje-ne preseliti se u Suboticu ili u obližnjeselo Mala Bosna.

Na misi se okupio lijepi broj vjer-nika, osobito mladih iz raznih krajeva

Vojvodine, koji su na Hrvatski Majurdošli u organizaciji mladeži Demokrat-skog saveza Hrvata u Vojvodini, prigo-dom prvoga Susreta mladeži pod ges-lom "Hrvatski majur 2008.". Pjevanjena misnom slavlju predvodio je VIS"Proroci". Proštenju na HrvatskomMajuru nazočila je i konzulica General-nog konzulata RH u Subotici LjerkaAlajbeg sa suradnicima, ministar sa-vjetnik u Veleposlanstvu RH u Beogra-du Filip Damjanović, ispred Vukovar-sko-srijemske županije Ivan Barbarić,subotički dogradonačelnik Pero Hor-vatski, zastupnik u Skupštini SrbijePetar Kuntić, predsjednik mladežiDSHV-a Siniša Skenderović i drugi.

Željka Zelić

Događanja u Subotičkoj biskupiji

99

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Proslavljen blagdan sv. Marka Križevčanina na Hrvatskom Majuru

Obnovljena cesta prema Hrvatskom Majuru

Premda je svojedobno Hrvatski Majur u svojoj okoliciimao više od 250 salaša, željezničku postaju, dvije kavane iosnovnu školu do četvrtoga razreda, danas je ostalo samodesetak salaša, a prometno su vrlo izolirani, što zbog loše-ga stanja prometnice, a što zbog veoma loše razvijene infra-strukture. Upravo loše stanje ceste prema HrvatskomMajuru, bila je okosnica ali i pokretač inicijative njeneobnove koju je pokrenuo Demokratski savez Hrvata uVojvodini i čijim je zalaganjem i financiranjem konačno,barem djelomično, ove godine riješeno to pitanje. Zemljanacesta prema Hrvatskom Majuru koja je donedavno bila"preplavljena" rupama, uoči samoga proštenja zalaganjem"Vojputa" i Uprave za izgradnju Općine te predsjedništvaDSHV-a poravnana je, čime je vrijeme dolaska na HrvatskiMajur iz Subotice skraćeno za trećinu. Naime, prema rije-čima Marije Gabrić, čiji se salaš nalazi u blizini "Gabri-ćevog križa", obnovljena cesta značajni je potez s obziromna to da se sada do njihova salaša iz Subotice može doći zadvanaest minuta, dok im je za to prije trebalo pola sata.Martin Gabrić s Hrvatskog Majura, čiji će salaš ostati

zapamćen po brojnim filmovima o običajima Hrvata Bunje-vaca, koji su snimani upravo na njegovom salašu, takođerističe kako je jedan od velikih problema ovdašnjih mještananedostatak infrastrukture. Prije sedamdeset godina bila jeovdje bolja infrastruktura nego danas. Jasno je da većinamladih ide za suvremenim načinom života koji se ne vezujeza salaš. Teško će na salašima biti budućnost dok se probleminfrastrukture ne riješi, upozorava Gabrić, dodavši kako jenapokon sazrelo vrijeme da je put prema HrvatskomMajuru popravljen. I prema riječima predsjednika DSHV-aPetra Kuntića, popravak zemljane ceste omogućit će mje-štanima Hrvatskoga Majura bolje uvjete života. /Ž. Z./zk

vh.or

g.rs

Hodočašća u Doroslovo Uoči proštenja u Doroslovu, u nedjelju 31.

kolovoza svoje hodočašće imali su muškarci,potom su na proštenje 7. i 8. rujna u biskupij-sko proštenište hodočastili vjernici svih uzrasta,a zaključno hodočašće pripalo je mladima nablagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna.

Dan uoči proštenja, 7. rujna, program na prošte-ništu počeo je molitvom raznih rožarskih skupina. Uposlijepodnevnim je satima preč. János Sztrikovitspredvodio pokorničko bogoslužje, a uslijedila jepotom zajednička pjevana molitva večernje molitvečasoslova, koju je predvodio upravitelj svetišta, vlč.Árpád Verebélyi. Iste je večeri mladomisnik vlč.Nándor Kara predvodio misno slavlje, nakon kojegaje slijedio blagoslov vozila. Vlč. József Széll predvo-dio je procesiju sa svijećama, te molitvu radosnih otaj-stava krunice i litanije. Svetu misu na hrvatskom jezi-ku u proštenišnoj crkvi predslavio je vlč. IvicaIvanković Radak, nakon kojega je uslijedilo klanja-nje. Službu čitanja iz časoslova predvodio je vlč.István Zsolnai, a mladomisnik vlč. László Magópredvodio je u ponoć molitvu krunice, dok je u polsata iza ponoći u crkvi bio prikazan film o 150. obljetni-ci Marijinih ukazanja maloj Bernardici u Lurdu.

Na sam blagdan Rođenja blažene Djevice Marije8. rujna, program u prošteništu je započeo u ranimjutarnjim satima i to molitvom krunice, koju je pred-molio vlč. Róbert Erhard. Potom je uslijedio križniput kojega je predvodio preč. Ferenc Fazekas, a vlč.Gábor Boráth je predmolio jutarnju molitvu časoslo-va. Preč. Marijan Dei predslavio je misu na slo-vačkom jeziku, vlč. Endre Horváth na njemačkomjeziku, dok je subotički biskup mons. Ivan Pénzespredvodio svetu misu na hrvatskom jeziku u koncele-braciji nekoliko svećenika, a prigodnu propovijed jeodržao vlč. Goran Vilov. Centralni događaj na pro-šteništu bila je sveta misa na mađarskom jeziku u 10sati, koju je predvodio umirovljeni egerski nadbiskupmons. István Seregély. U svojoj propovijedi istaknuoje Marijinu ustrajnost i postojanost, te pozvao vjernikeda ju u tomu nasljeduju. Osobito je naglasio kakoMariju trebamo promatrati u cijelosti njezina života ipoziva. Ne možemo razumjeti Marijino stajanje pod kri-žem, ako u isto vrijeme pred sobom nemamo tu istuMariju koja je na tajanstven način započela svoj izriči-to poseban odnos prema Bogu u navještenju po anđelu,naglasio je propovjednik. Za vrijeme mise pjevao jezbor "Angelus" iz Kanjiže, pod ravnanjem vlč. JózsefaSzakálya. Prigodni program nakon misnog slavljaizveli su Somborski gradski zbor te skupina vjernikaiz Sonte.

Na sam blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna,oko 400 mladih došlo je u poslijepodnevnim satimahodočastiti u Doroslovo. Vlč. Csaba Paskó održao jepredavanje o Svetom pismu. Mladi su za vrijeme pro-grama imali priliku za ispovijed, a potom je preč.Árpád Verebélyi predvodio misno slavlje, na kojemusu nakon pokajničkog čina mladi pustili svoje balone uzrak, kao znakoviti izraz gesla njihova ovogodišnjegsusreta "Grijesi nam priječe da se približimo Bogu". Smladima je na susret došlo i desetak svećenika, a misuje animirala skupina mladih "Ébredés". /M. Š./

Proštenje na Žalosnu GospuZbog kiše, ove je godine proštenje kapelice na subo-

tičkoj kalvariji, na spomendan Gospe Žalosne, 15. rujna,održano u crkvi Isusova Uskrsnuća. Poslije jednosatnogklanjanja, u 17 sati mjesni župnik mons. Bela Stantić, uzajedništvu desetak svećenika, predslavio je misu pro-štenja.

Svečana svetamisa počela je čita-nje zahvale u povodu130. obljetnice kalva-rije i 75. obljetnicežupne crkve IsusovaUskrsnuća. U tomkratkom povijesnomprikazu razvoja ovadva sakralna zdanja,bila su spomenutamnoga imena, koji-ma umnogome možemo zahvaliti što su i crkva i kalvarija danasovako lijepo očuvane.

U prigodnoj propovijedi na hrvatskom jeziku fra IvanCvetković, mladomisnik i novi stanovnik subotičkog franjevač-kog samostana, uputio je na poveznost križa i Marijina života, atime i života svakoga od nas. Tolike su crkve i mjesta naši precipovjerili Marijinu zagovoru, kao i kapelu na subotičkoj kalvariji.To jasno govori o pouzdanju u našu nebesku Majku, koja i danas,kao i nekada, ostaje vjerna pratilja svih nas na našim životnimputovima – istaknuo je fra Ivan. Na mađarskom jeziku prigodnupropovijed održao je vlč. István Zsolnai, kapelan župe Sv. Marijeu Subotici. On je istaknuo kako su marijanski blagdani običnopoletni i radosni, ali ovaj je drukčiji. Jednako i naši životi nisusamo radosni i poletni, nego u njima ima i križeva i tuge. No,poput Marije, umjesto žaljenja, tužaljki i negodovanja, u trenuci-ma kad i sami osjetimo težinu križa, nemojmo odustati, negomožda ponekad i bez riječi poput Marije ostanimo uz križGospodinov, jer samo tamo i naši križevi dobivaju svoj smisao –zaključio je propovjednik.

Prava je šteta što zbog kiše vjernici grada Subotice, po obi-čaju, na Gospu Žalosnu nisu na kalvariji mogli proslaviti prošte-nje. Naime, ove se godine navršava 130 godina subotičke kalvari-je. O tome je na kraju u svom pozdravu progovorio i župnik,mons. Bela Stantić. On je istaknuo kako se župna zajednica za tuprigodu intenzivno pripremala. Uz pomoć raznih donatora i vrije-dni rad župljana, obnovljen je krov kapelice na kalvariji, kao ikipovi ispred nje. Zato su na svetoj misi bili predstavnici dona-tora, među kojima se izdvaja Pokrajinsko tajništvo za upravu, pro-pise i nacionalne manjine, koga je zastupao Slaven Dulić,pomoćnik pokrajinskog tajnika i direktor službe za crkve i vjerskezajednice. Od strane gradske samouprave, koja je također dalaznačajan doprinos u obnovi kalvarije, bio je nazočan PetarHorvacki, dogradonačelnik, a značajniju donaciju odvojila je ifirma "Venera Bike", uime koje je bio nazočan Antun Sivić.Među ostalim uzvanicima bila je nazočna i Ljerka Alajbeg, kon-zul gerant Generalnog konzulata R. Hrvatske u Subotici sa prat-njom.

Na kraju svete mise dvojica članova Zajednice za pomoć ovis-nicima "Hosana" iznijela su svoja životna svjedočanstva. Obojicasu posvjedočila kako u tome što su iz okova opojnih droga uspje-li zavapiti za pomoć i pronaći put izliječenja u Zajednici, vide samoBožje djelo. Nakon njihovih potresnih riječi otpjevan je himan"Tebe Boga hvalimo", a svima je potom na izlazu iz crkve podije-ljen i prospekt o crkvi i kalvariji upriličen za ovaj jubilej. Uzvanicisu potom bili počašćeni večerom u prostorijama župe. /Zv/

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1100

��99

// 22

0000

88

Misnim slavljem kojega je u kaločkoj katedraliUznesenja Blažene Djevice Marije, u nedjelju 24. kolo-voza predslavio zagrebački nadbiskup kardinal JosipBozanić, proslavljen je Dan biskupa Ivana Antunovića,u prigodi 120. obljetnice njegove smrti.

S kardinalom su suslavilimons. dr. Andrija Kopilović,mons. Bela Stantić, p. IvanHoletić ofm, preč. LászlóBacsmai, preč. Imre Polyák,preč. István Jánosik te vlč.Željko Faltak. Na početkumisnoga slavlja domaći nad-biskup Balázs Bábel pozdravioje kardinala Bozanića, a na krajusvete mise kardinal Bozanić jedomaćemu nadbiskupu te pred-sjedniku Hrvatske samoupraveKalocsa, Istvánu Dudásu,darovao medalje hrvatskih bla-ženika. Važno je napomenuti ipovijesnu povezanost dvaju nad-biskupija, s obzirom na to da jedo uzdizanja Zagrebačke bisku-pije u nadbiskupiju ona pripada-la Kaločkoj metropoliji (1180.-1852.).

Govoreći o važnosti euharistije, kardinal Bozanić u pro-povijedi je istaknuo kako upravo ispovijedajući svoju vjeruosjećamo da kroz nas govore godine i stoljeća, generacije inaraštaji onih koji su prije nas ovdje bili, koji su nas učili,koji su vjerovali i na hrvatskom jeziku ispovijedali vjeru uIsusa Krista, te da je naša obveza biti u kontinuitetu s onimakoju su prije nas vjerovali. "Isus Krist, Sin Božji, postao ječovjekom da svima nama kaže kako je vrijedno i veliko bitičovjek te da je sve što je dobro i vrijedno", rekao je kardinal,nadodavši da su naši običaji, jezik i naša narodna i nacio-nalna pripadnost, naš narod i zemlja vrijedni, što je na osobitnačin svjedočio i biskup Ivan Antunović. "On nam govori dasve što je dobro i što je naše trebamo čuvati jer je to vrijednopred Bogom i time se ponosimo", naznačio je nadalje kardi-nal, podsjećajući pri tom na još jednu obljetnicu koje sehrvatski narod ove godine posebno sjeća, a riječ je o 10.obljetnici beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca. Nastav-ljajući govor o vjeri u Boga i katoličkoj vjeri, propovjednik jeistaknuo kako je upravo Katolička crkva znak našega identi-

teta jer smo u njoj naučili vrednovati jednu važnu ljudskuustanovu i instituciju, a to je obitelj. "Znademo da je obiteljoslonac i snaga jednoga naroda i zato danas osobito molimoza vaše obitelji da budu složne, otvorene životu", rekao jekardinal, pitajući se pri tom zbog čega ju danas mnogi napa-daju i odgovarajući istodobno kako isti ti dobro znaju da se

ondje gdje nema čvrste obitelji puno lakše može manipulira-ti djecom i mladima. "Zato je čvrsta obitelj najbolje ozračje zarazvoj novih narašataja", ustvrdio je kardinal, govoreći nada-lje o važnosti molitve, osobito krunice koja je u povijestihrvatskoga naroda imala i ima veliku ulogu. "Vjernost Bogu,ljubav prema Katoličkoj crkvi, čvrsta obitelj i pobožnostprema Blaženoj Djevici Mariji su oslonci našega života uovomu vremenu", zaključio je kardinal Bozanić.

Dodajmo kako je istoga dana prije svete mise u MuzejuKároly Viski upriličeno otvorenje izložbe "Hrvati u okoliciKalocse", a potom je ispred kaločke katedrale održan fol-klorni program u kojemu su prikazane hrvatske narodnepjesme i plesovi. Nakon svete mise položen je vijenac kodspomen ploče biskupa Ivana Antunovića. Osim kardinalaBozanića, na spomen ploču vijence su položili i veleposlanikRH u Budimpešti mr. sc. Ivan Bandić, konzulica gerantGeneralnoga konzulata RH u Pečuhu Vesna Njikoš Pečkajte predstavnici hrvatskih institucija u R. Mađarskoj. Nakonpolaganja vijenca održan je prijam u Školskom centru sesta-ra Naše Gospe. /Željka Zelić/

Kateheta kao svjedok vjereNa Fruškoj Gori je od 2. do 7. rujna održan

Međunarodni seminar na temu "Kateheta kao svjedokvjere" u organizaciji Evangeličkog saveza crkava Nje-mačke (EKD), Njemačke biskupske konferencije,Pravoslavne srednjoeuropske eparhije i uz potporuFondacije Konrad Adenauer.

Na seminaru su sudjelovale katehete iz Njemačke,Srbije i Hrvatske. Broj sudionika je bio ograničen na pred-stavnike pravoslavnih, katoličkih i evangeličkih kateheta. Spodručja naše Metropolije je sudjelovalo sedam kateheta idva predavača: mons. dr. Andrija Kopilović i prof. Josip

Pekanović. U prijepodnevnim satima su bila predavanjanačelnog karaktera, po dva iz Pravoslavne i Katoličke crkvei jedno iz Evangeličke njemačke crkve. Popodnevni rad jebio plodonosan i praktičan izmjenom ranijih iskustava i radana projektima Srbija – Njemačka. Ono što je seminar najvišepridonio, uz stručnu pomoć, jest molitveno i radno druženjesamih sudionika kroz tjedan dana. Puno toga sudionici sumogli naučiti jedni od drugih, a nezamjenljive su izmjeneiskustava. Ovo je osmi seminar ovog karaktera koji se doga-đa naizmjenično, jedne godine u Njemačkoj a druge u Srbiji.Na otvaranju su sudjelovali svi biskupi naše Metropolije ičetvorica episkopa Srpske pravoslavne Crkve. Na okruglomstolu je nastupio i novi ministar vjera, prof. dr. BogoljubŠijaković. /A. K./

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1111

99 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Proslavljen Dan biskupa Ivana Antunovića u Kalocsi

zkvh

.org.r

s

Proštenje u somborskoj župi Sv. KrižaCrkva Sv. Križa u Somboru je izgrađena 1924. godi-

ne u sklopu Kalvarije, u funkciji memorijalnog centra, asvete mise su se u njoj držale tek povremeno, dok ježupa Sv. Križa osnovana 1960. godine, od kada se iredovito slave proštenja. Svečano je bilo u ovoj crkvi i uprošlu nedjelju 14. rujna na blagdan Uzvišenja svetogaKriža, kada je slavljeno proštenje. Predvoditelj misnogslavlja je bio vlč. Ivica Ivanković Radak, dok su suslavilimr. Mirko Štefković i domaći župnik dr. Marinko Stantić.

Na početku propovijedi, vlč. Ivica je podsjetio vjernike nazgodu sa početka Svetoga pisma kada Adam i Eva iz neposluš-nosti počine svoj prvi grijeh i tada drvo iz Edenskog vrta bivasimbolom i izvorom grijeha, ali Gospodin po drvetu križa dono-si spasenje i na taj način drvo postaje izvor grijeha, izvor smrtii izvor spasenja. Smrt nema posljednju riječ, već život vječni kojije pobijedio ovozemaljsku smrt. To je mudrost i ludost križa kakokaže i sam sveti Pavao više puta ponavljajući tu frazu. Danas taludost dolazi još više do izražaja, jer govoriti o križu, o žrtvova-nju, o samozatajenju više nije u modi, o tomu se slabo govori, pre-šućuje se i svatko od nas pokušava pronaći put da izbjegne križ,muku i patnju. A zaboravljamo da bez križa, odricanja i požrtvov-nosti nema prave ljubavi i poštovanja, naglasio je vlč. Radak.Potom je pozvao vjernike da se zapitaju jesu li pravi kršćani i

pravi Kristovi učenici ako nemaju križa i ako križ ne nose, jerkriž nije Božja prijetnja već dokaz da su pravi Kristovi učenicijer kao Šimun Cirenac s njim nose križ.

Lijep je običaj ove župe da se na kraju svake nedjeljnesvete mise čitaju prigodne meditacije, a meditaciju o križu nakraju svete mise pročitala je Ivana Medved. Župnik Marinkoje na kraju svečanog svetog misnog slavlja zahvalio svećenici-ma i vjernicima, te Uredništvu Zvonika na čelu sa glavnim ured-nikom mr. Mirkom Štefkovićem koji su posjetili ovu župu. Vlč.Štefković je pozdravivši vjernike i zahvalivši se na gostoprim-stvu iskoristio prigodu te govorio o katoličkom mjesečnikuZvonik i pozvao vjernike na suradnju. /Z. Gorjanac/

Srebromisnik na proštenjuŽupa Sv. Roka u Subotici, 16. kolovoza sveča-

no je proslavila svog nebeskog zaštitnika sv. Roka.Svečanu sv. misu proštenja ove godine je predvodiojubilarac i srebromisnik, đurđinski župnik vlč.Lazar Novaković, koji je rodom iz župe sv. Roka.

Pred olta-rom u ime žu-pljana njegoverodne župe pri-godnom pje-smom pozdra-vila ga je do-maća pjesni-kinja ÐulaMilodanovića ministrantisu uručili slav-ljeniku skrom-ne darove. Namisu se okupio lijepi broj vjernika među kojima su i ovegodine bili bračni parovi koji očekuju dijete. U prigodnojpropovijedi vlč. Novaković se u kratkim crtama osvrnuona slavlje svoje mlade mise koje je bilo u toj crkvi prije 25godina kao i svog puta do svećeništva, ohrabrujući mini-strante i mlade da se odazovu ako čuju Božji poziv. U dru-gom dijelu propovijedi govorio je o uzvišenosti života,koji je Bog čovjeku darovao i povjerio mu moć darivanjanovoga života i tako ga učinio svojim suradnikom.Pohvalio je bračne parove koji očekuju dijete i ohrabrioih da se ne boje života, jer će Bog one koji vole i prihva-ćaju život ljubiti i obdariti svojim blagoslovom i potreb-nim milostima. U završnom dijelu propovijedi, osvrćućise na život sv. Roka poticao je prisutne na požrtvovnu idjelotvornu ljubav kakvu je imao sv. Rok, jer je upravotakva ljubav najbolje svjedočanstvo za Božju dobrotu i lju-bav i ljepotu i snagu kršćanske vjere.

Na misi je pjevao župni zbor pod ravnanjem s. Jas-ne Crnković i uz orguljsku pratnju mr. Ervina Čeli-kovića. Poslije pričesti trudnica Vesna Franciškovićpročitala je meditaciju "Velika majčina želja" nakon čegaje župnik mr. Andrija Anišić svim trudnicama, kojih jebilo deset, podijelio poseban blagoslov prema obredu "Bla-goslov žene prije poroda". Slavlje je inače započelo već naVeliku Gospu 15. kolovoza kada je poslije večernje misezapočelo klanjanje koje je trajalo 24 sata. Po sad već dese-togodišnjoj tradiciji, klanjanje se prikazuje kao zadovolj-ština za grijeh pobačaja i kao vapaj za spas nerođenih. /Zv/

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1122

��99

// 22

0000

88

Početak nove školske godine u "Paulinumu"

Na dan Male Gospe 8. rujna okupili smo se u"Paulinumu" nakon ljetnih ferija, kako bismo započe-li još jednu školsku godinu. Sljedećega dana, 9. rujnaodržano je u kapelici sjemeništa Veni Sancte sa sve-čanom misom za početak nove školske godine.

Svetu misu su služili odgojitelji sjemeništa, a osim uče-nika prisutni su bili profesori, roditelji i gosti. Poslije svetemise održana je inauguracija, odnosno svečano otvorenjenove školske godine, na kojoj je govorio direktor škole

mons. Józef Miocs. On je u svom govoru istaknuo da jejako važna stvar dobro učiti, dobro se spremiti za buduć-nost, jer danas sve ovisi o solidnom školovanju i o dobrojizobrazbi.

U novoj školskoj godini radi raznih promjena u I. raz-red se upisao manji broj učenika nego prošlih godina. Osimnovih učenika predstavljeni su i novi profesori koji će namove godine predavati svoje predmete. Od ove godine noviprefekt bit će vlč. Nándor Kara, a s radom će početi i noviprofesori: njemačkoga jezika vlč. Jozef Vogrinc i prof.Zsuzsanna Deli, a umjesto iznenada preminulog profesorapovijesti Rudolfa Kolara, povijest će predavati JánosMacus, dok će hrvatski jezik predavati profesoricaÐurđica Stuhlreiter iz Osijeka. /V. A. i A. Š./

Proslava sv. Lovre u SontiMisnim slavljem kojega je na spomendan sv. Lovre, 10.

kolovoza, predslavio generalni vikar Subotičke biskupije mons.Slavko Večerin, sonćanski vjernici proslavili su zaštitnika svoježupe.

Uz mons. Slavka suslavili su župnik iz Odžaka i Apatina preč.Jakob Pfeifer te domaći župnik vlč. Dominik Ralbovsky. Misnomslavlju nazočili su i predsjednik i dopredsjednik Općine Apatin dr.Živorad Smiljanić i Miodrag Bakić, te predsjednik i tajnik vijeća MZSonta Antun Zlatar i Tomislav Silađi. Na misi je pjevao župni zbor uzorguljsku pratnju kantora Siniše Poturice te dječji zbor uz pratnjuTamburaškog orkestra "Tandora" iz Sonte. Znakovita je bila prikaznaprocesija u kojoj je prikazano kako je župa jedna velika obitelj.

Predstavnici različitih životnih dobi – djeca, mladi, obitelj i stariji odje-veni u narodne nošnje kao i predstavnice Franjevačkog svjetovnogareda, prinosili su uz odgovarajuće simbole zahvalu Bogu za njegovu lju-bav. Tako su vjernici Sonte obnovili svoju vjernost Bogu štujući svoje-ga zaštitnika sv. Lovru, uz molitvu da po njegovu zagovoru zadobijumilost čvrste vjere i ljubavi prema Isusu Kristu kakvu je i on sam imao.

Za spomendan sv. Lovre, vjernici su se pripravili duhovnom obno-vom koja je održana 3. kolovoza pod vodstvom s. Karmele Domin-ković, duhovne asistentice Mjesnoga bratstva bl. M. M. TerezijeScherer iz Ðakova. Vjernici su se pripravili i trodnevnicom koju je kroztri dana predvodio fra Andrija Matić OFM, iz Čakovca.

Kristina Ralbovsky, katehistica

Proslava Male Gospe u Plavni

Blagdan rođenja BDM, odnosno MaleGospe, proslavljen je 8. rujna svečanomsvetom misom koju je u župnoj crkvi uPlavni predslavio vlč. Josip Štefković.

U vrlo poučnoj propovijedi vlč. Josip nas jepodsjetio da rođenje BDM znači početak djelaspasenja. Isus Krist je krenuo prema čovjeku, ami u svom životu moramo biti uvijek spremni zasusret s Njim. U svemu ovome veliku ulogu imaIsusova i naša Majka koja je uvijek spremnaposredovati u ostvarenju našega spasenja i pomo-ći nam svojim zagovorom u svim potrebama,rekao je propovjednik. Nakon svete mise izlože-no je Presveto, izmoljene su litanije i obavljenoje klanjanje u našoj crkvi. Zbog ovog događajaneki vjernici nisu otišli na hodočašće u Doroslo-vo kao što su to nekada činili, nego su ostaliovdje kako bi u našoj crkvi iskazali pobožnost ištovanje Majci Božjoj. Da je Majka Marija mno-gima u Plavni uzor i zaštita, svjedoči veći brojvjernika koji su se ispovjedili, pričestili i dugostajali pred njezinim kipom u molitvi i kontem-placiji. S ove svete mise doista smo otišli svojimdomovima radosniji i ohrabreni pobožnostimakoje smo obavili, a mnogima je odzvanjao uušima usklik: Radujmo se Gospodinu. Pravikršćanin ima razloga uvijek se radovati, a utomu nam Gospa zdušno pomaže. Kao i prošlo-ga tjedna, i na ovoj svetoj misi pjevao je Ženskipjevački zbor HKUPD "Matoš" s članovimapučkog župnog pjevačkog zbora, što je znatnouljepšalo i doprinijelo duhovnom doživljajublagdana. HKUPD "Matoš" u svom će djelova-nju usko surađivati s našom župnom zajedni-com.

Zvonimir Pelajić

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1133

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Hodočašće djelatnikaSubotičkog Caritasa na Bunarić

Svake se godine, zadnjega vikenda u kolovozu, služi uokviru Bunarićkog proštenja sveta misa za stare i bolesne,a u isto vrijeme se i završava hodočašće Majci od suza itrpljenja.

Tako je i ove godine Caritas Subotičke biskupije sasvojim djelatnicima i volonterima organizirao prijevoz svo-jih korisnika do Bunarića na poslijepodnevnu misu. Vrijemeje bilo lijepo čak i jako toplo pa je i odziv bio veliki.Dvojezično misno slavlje predslavio je palićki župnik vlč.Josip Leist. Propovijed je bila posvećena našoj NebeskojMajci koja nas uvijek sasluša, obriše naše suze, opraštauvrede koje joj nanosimo. Promatrala sam naše stare kori-snike kako pozorno slušaju, mimikom potvrđuju riječi pro-povjednika koji je s toliko ljubavi i osjećaja govorio oNebeskoj Majci. Bunarićom je vladala tišina kako bismo štobolje čuli poruku naše Majke koje nas poziva na obraćenje,praštanje i molitvu, jer Ona nas voli, posreduje kod svojega

sina Isusa za naše spasenje. Malo je bilo onih koji nisu pri-stupili svetoj ispovijedi i pričesti. S grančicom trske i flašicesvete vode, opraštali smo se na Bunariću od naše Nebeskemajke Marije.

Roza Mikulić, volonterica Subotičkog Caritasa

zkvh

.org.r

s

Dobročinitelji Zvonika proslavilisrebrni jubilej braka

Svečanom sv. misom zahvalnicom u crkvi Sv. Roka,u nedjelju 17. kolovoza, 25. obljetnicu svoje bračne lju-bavi i vjernosti proslavili su dugogodišnji dobročiniteljiZvonika Branko i Nevenka Vaci. Prije 25. godina u subo-tičkoj katedrali-bazilici Sv. Terezije vjenčao ih je pokojnibiskup mons. Matija Zvekanović.

Svetu misu je predslavio rođak jubilaraca mons. dr.Andrija Kopilović u zajedništvu s njihovim prijateljima mons.Markom Forgićem i mr. Andrijom Anišićem, koji je i krsnikum njihova sina Ivana. Na misi je sudjelovao lijepi broj rodbi-ne i prijatelja jubilaraca te župljana župe Sv. Roka, a pjevanje jepredvodio VIS "Proroci".

Jubilarci su sa svećenicima i svojom djecom Marijom,Antonijom i Ivanom ušli u crkvu u svečanom ophodu dok seorila pjesma "Uđite s hvalama na vrata Gospodnja". Prije po-četka sv. mise, po želji jubilaraca, Filip Čeliković i NovicaMiljački otpjevali su pjesmu "Za svaku dobru riječ", kojom suhtjeli zahvaliti za svaku "dobru" i "lijepu riječ" i svatko svojimroditeljima koji su im dali život, jedno drugom na svemu što suproživjeli zajedno kao i svojoj djeci koja su im najveća radost iponos. Riječi pozdrava uputio im je domaći župnik Andrija za-hvalivši im što su dali veliki materijalni doprinos za ovu crkvubez kojega sigurno ne bi bilo ni obnovljenoga krova crkve.Sjećam se i druge značajne epizode naše suradnje. Naime, naVašem računalu smo odradili prve brojeve Zvonika i prvuSubotičku Danicu koju smo u ovoj župi uredili. Hvala Vam zasvaku pomoć kojom ste podupirali a i sada podupirete našZvonik, rekao je mr. Anišić.

U prigodnoj propovijedi, dr. Kopilović je ukazujući na zna-čenje ovakvih jubileja, a osobito ustanove braka i obitelji u svjet-lu Božje riječi i učenja Crkve, jer su brak i obitelj temeljne sta-nice društva i Crkve i o njima ovisi budućnost, ukazao na brač-ne i obiteljske kreposti koje su nužne da bi bračna ljubav moglabiti vjernička i kako se obitelj ne bi raspala. Kao posebnu kre-post istaknuo je slogu i razumijevanje jubilaraca usprkos svihpoteškoća koje zajednički život i rad nose.

Uredništvo Zvonika Nevenki i Branku od srca čestita sre-brni jubilej i želi obilje Božjega blagoslova u "zlatnom" razdo-blju njihova zajedničkoga života. /Zv/

Proslava bračnih jubileja u župiIsusova Uskrsnuća

Bračni parovi "jubilarci" župe Isusova Uskrsnuća izSubotice, zahvalili su Bogu za svoju bračnu ljubav i vjer-nost na svetoj misi koju je u nedjelju 17. kolovoza pred-slavio župnik ove župe mons. Bela Stantić.

Za 50 godina bračne ljubavi i vjernosti zahvalili su Markoi Rozalija Francišković, za 30 godina Lazar i Marija Brear, asrebrni jubilej odnosno 25. obljetnicu braka proslavili su Peroi Marija Horvacki. Marko i Ivanka Peić te Marinko iLjiljana Tikvicki zahvalili su za 20. obljetnicu svojega braka, a10 godina bračne ljubavi i vjernosti proslavili su Robert i SonjaKonkolj. Djeca i unuci slavljenika zahvalili su svojim roditelji-ma za ljubav, odgoj u vjeri i sve što su im pružili. U svojemu sugovoru istaknuli sljedeće: Kada je Bog htio stvoriti svijet, stvorioje obitelj, a kada je htio spasiti svijet stvorio je svetu obitelj. NekaBog podari milost našim obiteljima i neka se uzdaju u SvetuObitelj da ih vodi i osnaži, poželjeli su čestitari.

Darko Dević, Mirjana Horvacki

Koncert duhovne glazbe u Baču

U okviru središnje manifestacije Dani europ-ske baštine, u Franjevačkom samostanu u Bačuodržan je u subotu 13. rujna prvi od dva kon-certa, u sklopu Trećeg međunarodnog festivalakomornih pjevačkih zborova. U organizaciji i rea-lizaciji mr. Juraja Sudjija i lokalnih tijela vlasti, bioje to jedan od najvećih kulturnih događaja godineu našoj Općini.

Nastupili su pjevački zborovi "Neven" iz Bača,"Zvony" iz Selenče, "Vesnik" iz Negotina i "Zvolenskyspevacky zbor" iz Zvolena (Slovačka). Pred početakkoncerta prvi puta je izvedena Himna Bača, koju je zaovu prigodu skladao i tekst napisao mr. Jan Nosal izSelenče. Praizvedba ove himne, koju su izveli združenizborovi pod ravnanjem mr. Sudjija, zasigurno je povije-sni događaj Bača. Nakon toga, koncert duhovne glazbeje otvorio predsjednik Općine mr. Tomislav Bogu-nović naglasivši pritom da je ova sredina višenacio-nalna, multikonfesionalna i multikulturalna i da će se toupravo izraziti kroz repertoar i pjevanje ovih zborova. Iovog puta franjevačka crkva Uznesenja BDM bila jepuna ljubitelja duhovne glazbe, a koncertu su nazočili idiplomatski predstavnici iz Slovačke i Vukovarsko-sri-jemske županije (Hrvatska), te predstavnici Turističkeorganizacije grada Vukovara i djelatnici Fonda "StoljećaBača".

"Zvolensky spevacky zbor" izveo je među ostalimdjela P. I. Čajkovskog te A. Brucknera. Najveće iznena-đenje i duhovno osvježenje priredio je Komorni zbor"Vesnik" iz Negotina kojeg čini svega devet pjevača izviše gradova. Zbor njeguje specifični stil koji spaja tra-dicionalno i suvremeno. Posebice je bila dojmljiva nji-hova interpretacija "Tebe pojem" S. St. Mokranjca.Gradski zbor "Neven" iz Bača predstavio je svoj reper-toar ekumenskoga karaktera. Kulminacija izvođačkihsposobnosti članova zbora koji cijene duhovne vrijedno-sti postignuta je u skladbi "Oče naš" mr. Juraja Sudjija,koji je ujedno i ravnatelj ovog zbora. Pred sam završetakkoncerta nastupio je i komorni zbor "Zvony" iz Selenče,također pod ravnanjem mr. Sudjija. Vrhunska izvedba unjihovom repertoaru bila je "Slovačka molitva" mr. JanaNosala.

U nedjelju 14. rujna, u Plavoj dvorani u Baču odr-žan je i drugi koncert Trećeg međunarodnog festivala,sa svjetovnim skladbama.

Zvonimir Pelajić

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1144

��99

// 22

0000

88

Irižani – vjerni hodočasniciNa blagdan slavenskih apostola Ćirila i Metoda, 5.

srpnja, okupili smo se u zajedništvu na svetoj misi za pokoj-ne iz obitelji Manhalt, uz poruku kako smo graditelji mosto-va kada nalazimo pravu riječ i provodimo evanđelje u naše-mu životu. U nedjelju 6. srpnja, za vrijeme mise u Šatrincimasakramente inicijacije primila je Karolina Paličko uz poru-ku: Kao što je prvi put pala u ruke i zagrljaj roditelja, danaspada na ruke Božje i njegov zagrljaj. U ponedjeljak 7. srpnja,župnik Blaž Zmaić je nazočio liturgiji uz proslavu pravo-slavnog blagdana «Ivanjdana», u seoskoj vrdničkoj crkvi. Uposlijepodnevnim satima oprostili smo se u Šatrincima odzemaljskih ostataka Ðule Birinjija (66).

I ove godine 8. srpnja slavljena je sveta misa za pokojneiz obitelji Aničić. U kapelici u Vrdniku održana je u subotu12. srpnja jednodnevna duhovna obnova za pripadnikeFranjevačkoga svjetovnoga reda, pod vodstvom p. TadejaVojnovića iz Novog Sada. Istoga dana u večernjim satimamladu misu slavio je rumski mladomisnik Ladislav Dort. Unedjelju, 13. srpnja, u Vrdniku je služena sveta misa zapokojne: Branka Šuška i Franju Majhenšeka. Nakon pri-jenosa tijela Anke Vodenac u novu grobnicu 21. srpnja,

slavljena je za nju sveta misa, a 2. kolovoza sahranili smo uVrdniku Karla Farkaša (86).

Najveće srijemsko svetište Gospe Snježne kod Petro-varadina, 4. i 5. kolovoza okupilo je vjernike Srijema,Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije te Grko-katoličkog egzarhata, te drage goste pjevače iz Novog Gradai hodočasnike župe D. Andrijevci s filijalom Stari Perkovci izRH. Predvoditelj večernje mise i procesije bio je novi sri-jemski biskup Ðuro Gašparović, a suslavili su nadbiskupđakovačko-osječki Marin Srakić, beogradski nadbiskupStanislav Hočevar te nekoliko svećenika. Misno slavlje namađarskom jeziku istoga dana predslavio je subotičkibiskup Ivan Pénzes.

Vjernici filijale u Vrdniku oprostili su se na sam blagdanGospe Snježne od Pere Karačića (81). Nakon što su pra-voslavni vjernici iz Šatrinaca proslavili blagdan PreobraženjaGospodnjeg, vjernici mađarskog govornog područja prosla-vili su 20. kolovoza spomendan Szent Istvána. Misno slavljepredslavio je bikovački župnik preč. Julije Bašić. Svetamisa za Marijanu Madacki služena je 28. kolovoza. Mjesecsmo završili hodočasničkim putem na završno slavljeBunarić 2008. s vjernicima iriške župe te pripadajućih filija-la. Na povratku smo posjetili crkvu i župnika župe UznesenjaBDM na Bikovu.

f.f.

Katolička crkva u Vojvodini

1155

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Ljetna škola u organizacijiCaritasa u Mužlji

U Mužlji je od 4. do 13. kolovoza održana Ljetnaškola za mlade u organizaciji Caritasa Srbije izBeograda. Ranijih godina sudionici Ljetne škole bilisu djelatnici Caritasa Ambrosiana iz Milana, a ovegodine posjetili su nas mladi djelatnici Caritasa izBergama u Italiji.

Tijekom svojega posje-ta posjećivali su siromašneobitelji, skrbili o retardira-noj djeci te priredili oratorij.Budući da se u mužljanskojžupi već dvije godine svakevečeri mladi okupljaju nadruženju i igri, ovogodišnjije program obogaćen noć-nim oratorijem.

Prvoga dana, u pone-djeljak 4. kolovoza, u Mužljuje doputovalo petero Tali-jana iz Bergama i okolice, abile su tu i dvije djevojkesuradnice iz Mužlje, te je-dna iz Beograda. Dan jezapočeo upoznavanjem, pred-stavljanjem programa i oče-kivanja. Uslijedilo je potom predstavljanje Caritasa izBergama, a zatim i predstavljanje zrenjaninskog Caritasa imužljanske župe. Drugoga dana mladi su radili s hendikepi-ranom djecom. U poslijepodnevnim satima održana su dvapredavanja, a nakon toga susret s mužljanskom mladeži kojase okuplja oko svojega župnika don Janeza Jelena. Noćnioratorij bio je poseban doživljaj. Predvodio ga je u većini donJanez, ponekada Danijela ili Gabriella. Mladi su se skupa

igrali, ispisivali po zidu određene natpise, a voditelj tih radio-nica bio je Pista Tápai. Sve je završilo večernjom pobož-nošću kod kapelice Marije Pomoćnice na dvorištu, koja sesastojala od kratkog čitanja iz Svetoga pisma, molitve i misliza laku noć na talijanskom i mađarskom jeziku. Treći dansusreta, 6. kolovoza, bio je povezan s posjetom Klubu starih,odnosno Domu majke Margite u kojemu se pod vodstvomAranke Somorai svake srijede okuplja zajednica starijihosoba. Četvrtoga i petoga dana susreta mladi su pomagalioko uređivanja kuće "nabijanice" u kojoj živi siromašna obi-telj. U subotu 9. kolovoza su posjetili prirodni rezervatCarsku baru, kao i župu u Bijelom Blatu, a navečer istogadana Zrenjanin. U nedjelju, 10. kolovoza, bili su gosti vr-

šačke župe, sudjelovali usvetoj misi, razgledali zna-menitu crkvu UzvišenjaSvetoga Križa, Vršačkibrijeg i kapelicu s postaja-ma križnoga puta, kao iKulu (399 m nadmorskevisine). Mladi iz Bergamaposjetili su 11. kolovozaKikindu u kojoj su imalisusret i animaciju s rom-skom djecom, a navečerZrenjanin. Pretposljed-njega dana susreta pred-stavnici Caritasa Bergamozavršili su pomoć u kućite se oprostili se od starihosoba okupljenih u Domumajke Margite. Posljed-

njega dana boravka u Banatu, u srijedu 13. kolovoza, mladisu se oprostili jedni od drugih te radosno završili susret.Bogu i mladima iz Bergama, Danijeli iz Beograda kao i mla-dima iz Mužlje, zahvaljujemo jer su nam pokazali kako nasIsusova ljubav povezuje u jedno, makar smo pripadnici razli-čitih naroda i jezika, različite kulture i mentaliteta, pa još raz-ličitih karaktera i naobrazbe.

J. J.zkvh

.org.r

s

Novi blaženici Katoličke crkve

Iz Papina Ureda za liturgijska slavljapriopćeno je da će šest slugu Božjih bitiproglašeno blaženima.

U Veroni će 21. rujna biti proglašena bla-ženom s. Vincenza Marija Poloni, utemeljite-ljica Milosrdnih sestara, a 28. rujna u Bialy-stoku u Poljskoj blaženim o. Mihal Sopoćko,prezbiter, ispovjednik s. Faustine Kowalske iutemeljitelj družbe Sestara milosrdnogaIsusa. U Vigevanu će 4. listopada biti progla-šen blaženim o. Francesco Pianzola, utemelji-telj Misionarki Bezgrešne Kraljice Mira, aistoga dana u Trstu o. Francesco GiovanniBonifacio, mučenik Titova komunističkogarežima. Roditelji sv. Terezije od Djeteta Isusablaženima će biti proglašeni 19. listopada uLiseuxu u Francuskoj. /IKA/

Papa: Nasilje kao sredstvovalja odbaciti

Papa Benedikt XVI. je nakon molitveanđeoskog pozdravljenja, u nedjelju 24.kolovoza, izrazio zabrinutost zbog pogor-šanih međunarodnih odnosa u svijetu,posebno s obzirom na krizu u Gruziji tepogoršane odnose Rusije s Europom iSjedinjenim Američkim Državama.

Naglasio je potrebu produbljena svijestikako svi dijelimo istu sudbinu, koja je u kona-čnici vrhunaravni cilj, kako bi se spriječiopovratak nacionalističkih trvenja koja suimala tako tragične posljedice u nekim dru-gim povijesnim razdobljima. Papa je na krajuistaknuo kako se ne treba se predavati pesi-mizmu. Treba se radije aktivno zalagati da seodbaci napast da se nove situacije rješava pri-jašnjim načinima. Nasilje kao sredstvo valjaodbaciti! Duhovna snaga prava, pravični itransparentni pregovori za prekid sporova,počevši od onih vezanih uz odnos između teri-torijalne cjelovitosti i samoodređenja naroda,vjernost zadanoj riječi, traženje općeg dobra:eto samo nekih od glavnih putova kojima valja,odlučno i kreativno, ići kako bi se izgradili plo-dni i iskreni odnosi i kako bi se zajamčilo sada-šnjim i budućim naraštajima vremena sloge iduhovnog i građanskog napretka, zaključio jePapa. /Križ života/

Kardinal Puljić nezadovoljanpoložajem Hrvata u Sarajevu

Predsjedavajući Predsjedništva Bo-sne i Hercegovine Haris Silajdžić primioje 28. kolovoza vrhbosanskog nadbisku-pa kardinala Vinka Puljića s kojim je raz-govarao o položaju Hrvata u Sarajevu iBosni i Hercegovini kao i o predstojećimustavnim promjenama.

Kardinal Puljić je iskazao svoje nezado-voljstvo položajem Hrvata u Sarajevu, pogoto-vo zbog činjenice da se njihov broj konstantnosmanjuje od kraja rata pa do danas. On je

iznio i probleme s koji-ma se susreće Katoli-čka crkva kad je u pita-nju dobivanje dozvoleza izgradnju crkve naGrbavici i Doma zasmještaj starih i bole-snih svećenika u Staromgradu. Također je biloriječi o važnosti ustav-nih promjena koje pred-stoje u Bosni i Hercegovini i koje bi trebale,složili su se, rezultirati boljim ustavnim rješe-njima za dobrobit svih građana, priopćeno jeiz ureda predsjedavajućeg PredsjedništvaBiH. /Križ života/

Papa primio IngridBetancourt

Papa BenediktXVI. primio je 1. rujnau Castel Gandolfu poli-tičarku Ingrid Betan-court, koja je nakonšest godina zatočeni-štva u kolumbijskojprašumi oslobođenapočetkom srpnja.

Susret u papinskomljetnikovcu trajao je dva-desetak minuta, a na audijenciji nisu bili nazo-čni novinari već tek nekoliko fotografa. IngridBetancourt, s kojom su bili njezina majka,sestra i djeca, Papi je govorila o svojim duhov-nim iskustvima u zatočeništvu kolumbijskihgerilaca (FARC). U nedjelju 31. kolovoza ko-lumbijska političarka posjetila je sjedište eku-menske zajednice Sv. Egidija u Trasteveru isudjelovala na bogoslužju, moleći osobito zataoce koji su još uvijek u rukama gerile.Također je najavila da će sudjelovati na među-narodnom mirovnom susretu koji zajednicaSv. Egidija u studenome priređuje na Cipru.

Podsjetimo, Ingrid Betancourt preselilase s dvoje djece 1990. godine u Bogotu, gdjese ističe u borbi protiv korupcije i trgovanjadrogom, a 1998. osniva stranku "OxigenoVerde" i postaje zastupnica. U tijeku predsjed-ničke kandidature 2002. oteli su je gerilci kojeje željela susresti. Nakon susreta s Papom,Ingrid je za Radio Vatikan istaknula sljedeće:Ako nemaš vjere, nemaš nade niti snage. Reklaje kako je bila nestrpljiva zagrliti Papu i rećimu koliko joj je značilo to što je u vrijeme nje-zinog uzništva govorio o zatočenicima uKolumbiji i što je tada spomenuo njezino ime.Čula sam njegov glas u trenutku ogromneosamljenosti i potištenosti, a spoznaja da onzna za mene razbudila je u meni osjećaj da samljudsko biće. /KTA/

Otvorena prva katoličkaosnovna škola u Hrvatskoj

Prva katolička osnovna škola uHrvatskoj započela je s radom 1. rujna uŠibeniku. Riječ je o odgojno obrazovnojinstituciji koju je osnovala Šibenikabiskupija, smještenoj u prostorima bivše

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu Uredila: Željka Zelić

1166

��99

// 22

0000

88

Ukratko o …

Od 2015. godine smrtnostveća od nataliteta u Europskoj uniji

Statistički ured Europskeunije Eurostat predviđa unovom izvješću da će 2015.godine smrt u Uniji brojnonadmašiti rođenja, a od 2060.godine će po svakoj osobiiznad 65 godina biti samo dvijeradno sposobne osobe. Spo-menuta teška demografskazima bit će rezultat pada stoperođenja i povećanja brojapobačaja u mnogim zemljamaEuropske unije. Eurostat na-pominje kako danas u Europ-skoj uniji živi 495 milijuna sta-novnika, a prema predviđanji-ma, 2035. broj bi trebao dosećisvoj vrhunac - 521 milijun sta-novnika. Nakon te godine brojstanovnika će padati te će2060. godine u EU živjeti 506milijuna stanovnika. Izvješćetakođer upozorava kako će sepovećavati broj umirovljenikau odnosu na radno sposobnostanovništvo od trenutnih 25posto na čak 53 posto do godi-ne 2060. /Križ života/

Sve više mladih na odmoruu samostanima

Raste broj mladih i odra-slih koji nekoliko dana godiš-njega odmora žele provesti uosami, daleko od buke i žurbegradskog života, u samostani-ma gdje su živjeli i gdje danaspoput pustinjaka žive nekiredovnici.

Govoreći o mladima kojis redovnicima provedu nekoli-ko dana u osami i tišini, u raz-govoru za Radio Vatikan otacFrancesco, odgovoran za pri-hvat u franjevačkome zaba-čenom samostanu na brduSubasio nedaleko od Asiza,rekao je kako se od njih tražida se udube u grobnu tišinuovoga mjesta. Kad osobe drugi-ma govore o tome svom iskus-tvu, u početku su ismijane: ti siišao tamo, dođi s nama u dis-koteke, idemo u turistička mje-sta na obali, tamo je život iveselje! Nisu dakle shvaćeni,naročito mladi, stoga jedinooni koji čvrsto odluče da će utišini izdržati do kraja, uspije-vaju otkriti najvažnije i to dru-gima mogu svjedočiti djelimaviše negoli riječima, zaključioje otac Francesco.

/Križ života/

vojarne Knezova Bribirskih. Školu jeblagoslovio šibenski biskup Ante Ivas.

Katolička škola u Šibeniku s radomje započela s tri razreda. Dva prva po pet-naest učenika i jedan drugi sa sedam uče-nika, kazala je ravnateljica škole s.Mandica Starčević. Istaknula je kakoškola u potpunosti zadovoljava Hrvatskinacionalni obrazovni standard.

Zaposlene su učiteljice s radnimiskustvom, ali su i dovoljno mlade da bise mogle prilagoditi timskom radu isuvremenim obrazovnim standardima. Uškoli imamo i cjelodnevni boravak tako daće djeca sve svoje školske obveze izvršavatiza vrijeme boravka u školi, a slobodno vri-jeme će koristiti za brojne aktivnosti, kaza-la je Stračević.

Katolička osnovna škola je besplat-na, a kako je u sustavu Ministarstva zna-nosti, obrazovanja i sporta plaće djelatni-ka bit će iz državnog proračuna. Ovo jepovijesni događaj za Domovinu, gradŠibenik, a na poseban način ovo je povije-sni događaj za Crkvu u hrvatskom narodu,rekao je šibenski biskup Ante Ivas, istak-nuvši veliku potporu svih hrvatskihbiskupa koji zdušno podržavaju projektkatoličke osnovne škole u Šibeniku./IKA, Križ života/

Kršćanstvo nije neka“nova filozofija” već

osobni susret s KristomNa općoj audijenciji u srijedu 3.

rujna, koja je u Vatikanu okupila okodeset tisuća vjernika, papa BenediktXVI. nastavio je katehezu o sv. Pavlu.

Papa je tom prigodom istaknuokako kršćanstvo nije neka nova filozofijaili neka nova moralna teorija. Mi bivamokršćani jedino ako susretnemo Krista, upo-zorio je Benedikt XVI. Nama se sigurnoKrist ne ukazuje istom jačinom kao iPavlu, ali u životu Crkve možemo se dota-ći Kristova srca, pojasnio je Papa i dodaokako obraćenje ne dolazi iznutra, većizvana. Obraćenje je, prema riječima papeRatzingera, stvarna obnova. Jedino se utom osobnom odnosu s Kristom i samo ususretu s uskrslim Kristom može postatikršćaninom. Tako nam se otvara cijela

Kristova mudrost i sve bogatstvo istine.Hodočasnike i posjetitelje Rima Papa jepozvao da slijede stope Apostola naroda,čitaju njegova pisma i razmišljaju o njego-vim porukama. /IKA/

Kardinal Martino najavionovi dokument Svete Stolice

Predsjednik Papinskoga vijećaPravda i mir kardinal Renato Raffa-ele Martino najavio je novi dokumentSvete Stolice koji će se baviti siroma-štvom u eri globalizacije.

Predstavljajući Kompendij socijalno-ga nauka Crkve na sveafričkoj konfe-renciji u najvećem tanzanijskom graduDares-Salaamu, kardinal je istaknuo kakoje siromaštvo danas dramatični svjetskisocijalni problem, s kojim se najžurnijetreba suočiti, dodavši da je čin neophod-ne ljubavi izgradnja društva u kojem bliž-nji neće živjeti u bijedi, posebice danaskad bijeda pogađa i cijele narode.

Cilj dokumenta je pokazati evanđeo-ski pristup u borbi protiv siromaštva,istaknuti čija je na nacionalnoj i međuna-rodnoj razini odgovornost za borbu pro-tiv siromaštva, potaknuti Crkvu na većupozornost i svijest o problemima siroma-štva i siromašnih u svijetu, ne zaboravlja-jući kako današnje krajnje siromaštvoima lice žena i djece, naročito u Africi,rekao je kardinal Martino. /IKA/

Novi generalni tajnikCOMECE-a

Poljski svećenik prof. dr. PiotrMazurkiewicz novi je generalni tajnikVijeća biskupskih konferencija zema-lja Europske unije (COMECE), priop-ćilo je tajništvo toga Vijeća.

On je izabran,uz odobrenje SveteStolice, na trogo-dišnji mandat aslužbu će preuzeti1. listopada. Dr. Ma-zurkiewicz će uslužbi naslijeditimons. Noela Tre-anora koji je ime-novan biskupomDowna i Connora u Sjevernoj Irskoj. Dr.Piotr Mazurkiewicz je svećenik Varšav-ske nadbiskupije. Rođen je 1960., a zasvećenika je zaređen 1988. godine. Pro-fesor je političkih znanosti na Sveučilištukardinala Stefana Wyszynskog u Varšavi ivoditelj Instituta za politologiju, te surad-nik različitih znanstvenih ustanova uPoljskoj. Stručnjak je za europska pitanja,političku filozofiju, katolički socijalninauk i političku i socijalnu etiku, te više-godišnji savjetnik za europska pitanjapoljskih biskupa i suradnik COMECE-a./IKA/

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

1177

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Rokovnik za vjeroučiteljeU nakladi Glasa koncila objavljen

je Vjeroučiteljski rokovnik za 2008. i2009. godinu, koji je u znaku proslavevelikoga Jubileja sv. Pavla. U uvodnimnapomenama rokovnika donose se pre-gledne tablice za raspored sati i popisučenika, među korisnim informacijamasu i adresar katehetskih ureda i držav-nih institucija mjerodavnih za školstvo;godišnji, mjesečni i tjedni planer te ime-nik i adresar, a objavljen je i novi kato-lički imendanski kalendar za 2008. i2009. godinu. Spiralno uvezan i prakti-čan rokovnik za vjeroučitelje takođersadrži korisne informacije i napomene:za svaki tjedan, na zasebnoj stranici,temeljne informacije o nastavnoj godini,blagdanima i svetkovinama, naznakenedjeljnih svetopisamskih čitanja i pro-stor za vlastite bilješke i napomene. Uzpočetak svakoga novog radnog tjednavjeroučiteljima su pak darovane poticaj-ne misli istaknutih kršćanskih teologa ipopularnih duhovnih pisaca. Više oovomu na: http://knjizara.glas-konci-la.hr. /ika-gk/kj/

Natječaj za Don Boscofest 2009. godinePovjerenstvo za pastoral mladih i

zvanja Hrvatske salezijanske provincijeraspisalo je natječaj za Međunarodnifestival duhovne glazbe Don Bosco fest2009. Festival će se održati u subotu 24.siječnja 2009. u 20 sati u zagrebačkojcrkvi Marije Pomoćnice na Knežiji.

Natječaj je otvoren do 15. studeno-ga 2008. godine. Prijavi treba priložititekst pjesme uz snimku (ne studijsku)vokala i pratnje jednog ili više instru-menata. Pristigle pjesme preslušat će iprocijeniti festivalska komisija, a rezul-tati će biti objavljeni najkasnije do 25.studenog 2008. godine.

Zainteresirani više informacija oFestivalu te o prijavama mogu doznatikod Povjerenstva za pastoral mladih izvanja, Omiška 8, 10000 Zagreb te uuredu Povjerenstva za pastoral mladih izvanja, na telefon 01/36-88-110; mobitel098/92-08-517 ili na e-mail adresu:pejo.orkic@gmail.hr. /Križ života/zkvh

.org.r

s

Život i mučeništvoSveta Eufemija se rodila se u

gradu Kalcedonu blizu Carigrada uuglednoj patricijskoj obitelji. Grčkoime grada je Kalkedon, dok mu je nazapadu ime Kalcedon. (Turci taj gradzovu Kadiköy). Eufemija je od mladostiodgojena kao kršćanka. Resile su jemnoge vrline, te se isticala kreposnimživotom. Osim toga, bila je obdarenaizuzetnom ljepotom. Vjerojatno je imalamogućnosti za školovanje, budući da jeodrasla u imućnoj građanskoj obitelji.Zato je ponekad prikazuju odjevenu uplašt karakterističan za studentskumladež njezinog doba. Za vladanja caraDioklecijana, koji je na čelu Rimskogacarstva stajao od 284. do 305. godine,bijesnio je progon kršćana. U to je vri-jeme Eufemija bila optužena zato što jeodbila prinijeti žrtvu gradskom idolu.Bila je zatvorena zajedno s četrdeset idevet drugih kršćana. Bila je okrutnomučena. Najveće je patnje doživjelakad su je mučili na kotaču. Ni najokrut-nije muke je nisu mogle odvratiti odvjernosti Kristu. Eufemija je ostalaodlučna, te ni poslije okrutnog muče-nja nije htjela žrtvovati poganskombožanstvu. Zato je bačena Pred divljezvijeri u amfiteatar. I tamo se dogodiločudo. Lavovi su je doduše usmrtili, alijoj je tijelo, na zaprepaštenje pogana ugledalištu, ostalo cijelo. Imala je samopetnaest godina kada je 16. rujna 304.godine podnijela mučeništvo za vjeru.

U životu mlade djevojke se takoispunila Isusova riječ: "U svijetu imatemuku, ali hrabri budite – ja sam pobije-dio svijet". (Iv 16,33).

Mučenici su veliki ljudi Nobelovac Ivo Andrić je zapisao:

"Svi koji umiru i stradaju za svoje istinejedno su s Bogom i čovječanstvom, ibaštinici su vječnosti koja postoji samoza one koji vjeruju i pate, ugaoni sukamen u budućoj zgradi novog čo-vječanstva, koja će se, nakon svih mukai zabluda, ipak ostvariti kao misaoBožja na zemlji. Što će nam ovaj životod pedeset godina (a jedna teža oddruge) ako mu jedna sveta istina ne

dade snagu i ljepotu i ne produžuje gau jednu sjajnu vječnost." (Ex ponto,Sabrana djela, Knjiga XI, Sarajevo,1976., str. 64.). Eufemija nije doživjelani dvadeset godina, a postigla je baš-tinu vječnosti i postala je jedno s Bo-gom i čovječanstvom, a njenih petnaestgodina traju i danas u sjajnoj vječnosti.

Slavan grobPobožni Kal-

cedonci, njezini su-građani su brižnočuvali tijelo mlademučenice. Bila jesahranjena u Kal-cedonu sve dok kr-šćani nisu dobili

slobodu vjere. A poslije Milanskogedikta 313. godine, vjernici u Kalce-donu su na njezinom grobu podigliveliku crkvu. I upravo ta je crkva bilasvjedokom Kalcedonskog sabora 451.godine, koji je sazvao car Marcijan. Podsvodovima te crkve se okupilo 350biskupa iz čitavog svijeta, a saboru supredsijedali izaslanici pape Lava Veli-kog. Tada su biskupi zajednički ispo-vjedili vjeru Crkve da je Isus pravi Bogi pravi čovjek. To je bila dogma o dvijeIsusove naravi koje su nepomiješane ineodjeljive u jednoj osobi.

Zaštinica RovinjaGrađani ubavoga istarskog grada

Rovinja su 13. srpnja 800. godine ublizini svoje obale ugledalimramorni sarkofag. U sar-kofagu je bilo tijelo sveteEufemije. Rovinjani sudragocjeni sarkofag dovu-kli u svoj grad, da bi nadnjim podigli prelijepu cr-kvu. Zvonik crkve sveteEufemije i danas mami svo-jom ljupkošću i vitkošću.Na vrhu zvonika je kip sve-te Eufemije. Od 800. godinepovijest grada Rovinja jenezamisliva bez svete Eu-femije. Za njezin blagdan(16. rujna) veliko mnoštvohodočasnika iz cijele Istredolazi u Rovinj, privučeni

zagovorom mlade djevojke Eufemije.Rijeke hodočasnika se ne smanjujukroz duga i duga stoljeća.

Drago imeKoliko je štovanje svete Eufemije

drago istarskome puku, kako hrvat-skom tako i talijanskom, vidi se i poučestalosti imena. Istranke i danasnose ime Eufemija, Fumija, Fuma iFumica. Nije sveta Eufemija samozaštitnica Rovinja, već i mnogih Istran-ki, kako pučanki, tako i u staro vrijemepatricijskih djevojaka.

Čudesni putovi Eufemijina tijela

Kad su 620. godine Kalcedonosvojili Perzijanci, kršćani su se bojalida će zavojevači obeščastiti moći svetedjevice, pa su sarkofag s njezinimtijelom prevezli u Carigrad u jednu ve-lebnu crkvu. Tamo je sveto tijelo mlademučenice ostalo do 800. godine. Pra-stara predaja kaže da je jedne olujnenoći mramorni sarkofag s tijelommučenice nestao iz Carigrada, kad sečudom obreo pod istarskim Rovinjom,gdje se uz veliko štovanje čuva dodanašnjega dana. Dječaku koji je načudesan način izvukao njezin sakrofag,predstavila se riječima: "Ja sam Eufe-mija Kalcedonska – koja krvlju svojomzaručih Isukrsta."

Prema prospektu rovinskog župni-ka Milana Zgrablića “Sveta Eufemija uRovinju”

Svetac mjeseca Piše: Stjepan Beretić

1188

��99

// 22

0000

88

16. rujna

Sveta Eufemija(* oko 289. + 16. rujna 304.)

� Rođena u bogatoj obitelji � stekla dobar kršćanski odgoj � djevojka izuzetne ljepote i dobrote �� prikazuju je kao studenticu � nije htjela žrtvovati gradskom idolu � zatvorena s 49 kršćana �

� mučena na kotaču � bačena u amfitetar pred zvijeri � zvijeri su je usmrtili, tijelo joj ostalo cijelo �� grob joj bio u Kacedonu, u Carigradu, a ostao u Rovinju. �

tome časopisu, sluga Božji također navodi,usvaja ih u svojim rukopisima. Na temeljusaznanja koja crpi iz tih izvora rješava kon-kretne slučajeve koji mu se događaju u pra-ksi ispovjednika.

U pismohrani Subotičke biskupijenalaze se originalni dopisi sluge Božjega ukojima traži ovlaštenje od biskupa da ''inforo interno'' riješi neke slučajeve. Držimda ima u sadržajima Gerardovih rukopisa,u odnosu na moralno bogoslovlje, na pasto-ral prilično materijala barem za jedan lijepii sadržajni diplomski rad!

Gerardovo marljivo proučavanje mo-ralnog bogoslovlja nije ostajalo na teoret-skoj razini već ga je, zajedno s njegovimdubokom duhovnim životom, osposobilo iohrabrilo da se posveti djelatnosti djeliteljaBožjeg milosrđa. Jednako tako da u njemuvjernici otkriju sigurnoga i iskusnogaduhovnoga vođu, da on postane vrlo traže-ni ispovjednik i voditelj duša. Tu činjenicupotvrđuje i Gerardov nasljednik na pogla-varskoj službi u somborskom samostanukoji će obavijestiti vrhovnog poglavara uRimu, pod čijom je neposrednom upravomsomborski samostan od 1924., da će vrlosvečano proslaviti srebrni jubilej svećeni-štva oca Gerarda 1927. godine jer je "po-znat u cijelom bačkom kraju po svojojrevnosti". Subotički franjevački gvardijantakođer ističe da je Gerard bio vrlo traženiispovjednik dok je kod franjevaca boraviood 1945. do 1948. godine.

Jamačno, vjernici su intuitivno u su-sretu s njime otkrili u njemu ne samoBožjeg čovjeka nego i učenog ispovjedni-ka, na kojeg su se mogli osloniti u vlastitimduhovnim potrebama. Nama je istom sadamoguće dočarati ne samo Gerarda kaoduhovnog čovjeka nego i kao iskusnogispovjednika. Nastojao je povezati u vlasti-tom životu svetost s učenošću ispovjedni-ka. U njemu otkrivamo tijesnu povezanostizmeđu duhovnog života i osposobljenostiu vođenju duša. Na takvu osposobljenostsigurno ga je poticala njegova ljubav premaBogu i bližnjemu. Nalazim potvrdu ovojtvrdnji među mnogim njegovim zapisima:"Duše su skupe kao Isusov život"1. "Zabo-raviti sebe samo da liječim Isuse Tvojerane… Želim što želite: izbrisati grijehe ikazne… spasiti sve duše"2. On želi ne sa-mo davati odrješenje od grijeha nego i "lije-čiti duše": "Duhovni život kršćanina: liječe-nje tijela i duše… (a to je isto što i)… živje-ti po vjeri, ufanju i ljubavi… jer po njimaraste krotkost, pravda, mudrost, molitva,srčanost''3.________________

1. Duhovne vježbe, 23.2. Razgovor s Isusom, 003909.3. Bilješke hrvatski, 006630.

Naš kandidat za sveca / Poetski kutak

1199

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

U Somboru i uokolnim selima, u Ge-

rardovo doba, živio je znatan, brojan i vjer-nički katolički puk koji je pripadao hrvat-skoj, mađarskoj i njemačkoj narodnosti.Jednako tako u Somboru i u okolici živjelisu Srbi, pravoslavne vjeroispovijesti i neštoprotestanata. Gerard je poznavao sva trijezika kojima su vjernici govorili. U svojojnastupnoj propovijedi u Somboru u kolovo-zu 1904. izjavio je da je poslan svima, oso-bito onima ''koji su teške rane zadobili'', aisto tako da je spreman primiti i saslušatisvakoga, ne samo katolika, u bilo koje dobadana i noći.

Činjenice potvrđuju da su stanovniciSombora i okolice masovno dolazili na sv.ispovijed. Ljetopis somborskoga samosta-na bilježi da je napose nedjeljama i blagda-nima bilo toliko pokornika da su znali ispo-vijedati cijelo prijepodne s početkom već u5 sati ujutro. Vremenom su vjernici otkrilida se sluga Božji redovito nalazi u crkvi ilije provjeravao nema li koga za ispovijed.Poticao je na ispovijed kada je netko prekodana dolazio u crkvu, stoga su vjerniciznali da je lako dostupan.

Poslije dolaska u Sombor naš se slugaBožji jedno vrijeme osjetio nesposobnim,neznalicom, za službu ispovjednika. Mislioje da se zbog toga treba odreći službe ispo-vijedanja. Međutim, učinci njegove službedjelitelja Božjega milosrđa po sakramentupomirenja ohrabruju ga da nastavi bitiposrednik Božjega milosrđa u tom sakra-mentu.

Vlastoručnim zapisom ističe da ga"Isus sramoti", jer je ispovijedanjem uspioobratiti dvojicu priležnika. "Došao je ateist"da bi diskutirao ali se brzo pretvorio upokornika. Drugi put mu se pak potužiootac kako mu je sin umro u Skoplju bezsakramenata jer nije bilo svećenika da gapohodi.

Spomenuti učinci i dolazak vjernikana sv. ispovijed ohrabrili su slugu Božjegada nastavi biti na raspolaganju dušama usakramentu pomirenja, i jednako tako gapotaknuli da se neprestanim proučavanjemmoralnog bogoslovlja za tu službu što boljeosposobi.

Brojne rukopisne stranice, vlasto-ručno zapisane na latinskom jeziku, svje-doče o njegovom marljivom proučavanjumoralnog bogoslovlja u kojima citira auto-re, priručnike poznatih moralista njegovavremena kao što je Prümer, Noldin,Bucceroni, Vermeersch, Lehmkul, Müller,zatim časopis Quartalschrift, koji još uvijekizlazi u Linzu (Austrija), čiji se brojevi nala-ze u karmelskoj knjižnici u Somboru odprvog broja pa sve do 1941. godine. Mišlje-nja raznih autora moralista, koji pišu u

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Neumorni proučavatelj moralnog bogoslovlja

TONKA ŠIMIĆ

Rođena je 1983. godine uPlavni gdje završava osnovnuškolu a gdje i sada živi. Gimnazijuje pohađala u Bačkoj Palanci. Zasvoje pjesme dobivala je pohvale inagrade u okviru škole i na raziniopćine. Pjesme su joj objavljene uzbirkama Lira naiva 2006., 2007.i 2008. sa istoimenog susreta.Osim poezijom bavi se glazbom iaktivna je u udruzi žena Plavne.

JUTRO NA SELU

Noć još nije

plašt svoj podigla,

ni zoru probudila,

a moja mati već se digla.

U peć kaljevu vatru je potpalila,

stoku naranila,

kokoši pustila,

jaja pokupila...

Miris kruha

u sobu nam stiže,

iz kreveta nas podiže,

oblačimo naša ruha.

Za astal sidamo

i k'o da ruku nemamo,

pa nas mati služi

kruh, jaja, sir – sve nam ona pruži.

Prije nego fruštukamo,

mi se Bogu pomolimo:

"Blagoslovi naše jilo,

uvik HVALA za sve Ti bilo!"

Tonka Šimić

Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh

.org.r

s

Č i n j e n i c apostojanja Svjet-skog dana preven-cije samoubojstva,

koji se slavi 10.rujna, sama po sebi govori da se radi oproblemu širokih razmjera. Stoga ćemo i uovoj rubrici posvetiti prostor toj problema-tici. Evo nekoliko podataka koje smo ovihdana mogli čuti u medijima. Najprije mi jepozornost privukao naslov u "Blicu" od 11.rujna na 17 stranici: "Godišnje se ubijeviše od 1.300 ljudi". Podatak se odnosi naR. Srbiju. Subotička YUECO RTV takođernavodi taj podatak i podsjeća da je Subo-tica po broju samoubojstava dugogodišnjirekorder u Europi. Ove godine, premaistom izvoru, u subotičkoj općini 39 osobaje sebi oduzelo život. Osim toga, do kolo-voza su u Subotici 123 osobe pokušalesebi oduzeti život. Također navode da senajviše samoubojstava dogodi u jesen,uglavnom vikendom, blagdanima i pone-djeljkom. U posljednjih 45 godina brojsamoubojstava u svijetu je uvećan za 60posto a najčešći pokušaji samoubojstva sutrovanje lijekovima ili pesticidima, zatimpresijecanjem žila ili vješanjem. A po izjavipsihijatra Vojislava Ćurčića, na samouboj-stvo se odlučuje sve više mladih ljudi udobi od 15. do 24. godine.

Spomenuti članak u "Blicu" izvješ-ćuje o zanimljivoj akciji koju su ostvarilivolonteri Centra "Srce" u suradnji saZavodom za izgradnju grada Novog Sada(Centar "Srce" zaprimi oko 1200 pozivagodišnje onih koji žele izvršiti samouboj-stvo). Oni su, naime, postavili "info-ploče"na pet mjesta u gradu, gdje se događalonajviše samoubojstava. Na pločama stojitekst: „Pre nego što pređeš ogradu, pokušajs nekim da razgovaraš".

Na internet-portalu: plivazdravlje.hru povodu Svjetskog dana prevencijesamoubojstva stavljena su sljedeća dobraupozorenja, koja mogu biti od pomoćisvima koji razmišljaju o samoubojstvu iližele pomoći onima koji o tomu razmišljaju.Prenosim ih u cijelosti.

Koji su znakovi upozorenja daće osoba napraviti samoubojstvo?

1. česti razgovori o samoubojstvu(Krivo je mišljenje da oni koji govore osamoubojstvu zapravo isto ne žele počiniti.Ako osoba često govori, treba ju pozornoslušati i pitati zašto o tomu razmišlja i kakose osjeća.)

2. preokupiranost smrću i umira-njem (npr. osoba otvoreno govori o željiza samoubojstvom, izražava "pozitivne"osjećaje i misli o tome ili pokušava potak-nuti druge da misle kako je to ispravnoučiniti.)

3. znakovi depresije (To je mental-no stanje karakterizirano tužnim i negativ-nim mislima, tipično je po bolesnim misli-ma krivnje i samooptuživanja. Kod mladeosobe ponekad može biti prekriveno hipe-raktivnošću, a među starijima je povezanos uobičajenim procesom starenja.)

4. promjene ponašanja (npr. sklo-nost samo-ozljeđivanju kao rezanje, palje-nje i sl.)

5. poklanjanje dragih stvari (Raz-vijanje strategije i plana samoubojstva,poručuje da osoba planira to i učiniti. Akoosoba odluči pokloniti stvari koje veomavoli, pozdravlja se na neuobičajen način ilipokušava dobiti informacije o eutanaziji? )

6. dogovaranje nedovršenih po-slova

7. poteškoće sa snom i spavanjem8. poduzimanje pretjeranih rizika

(npr. izbor ekstremnih sportova, ili pona-šanje koje ne mari za zdravlje: ozljede,predoziranja, promiskuitet koji širi sek-sualno prenosive bolesti itd.)

9. povećana uporaba droga10. gubitak zanimanja za uobiča-

jene aktivnosti

Kako povećati motivaciju zaživot?

* Treba aktivno slušati. Naučiti sevještinama rješavanja problema.

* Ohrabrivati pozitivno razmišljanje.

Umjesto reći kako se nešto nemože napraviti, treba reći "pokušatćemo":

1. Pomoći napisati popis dobrih kvali-teta

2. Dati priliku za uspjeh. Pohvalitikad god je moguće

3. Pomoći napisati korak-po-korakplan za postizanje ciljeva

4. Razgovarati s obitelji kako bi onibolje razumjeli kako se bolesnik osjeća

5. Treba vježbati upornost i povjerlji-vost

6. Pomaganje drugima pomaže podi-zanju samopoštovanja

7. Uključiti bolesnika u pozitivneaktivnosti u zajednici

8. Ukoliko je prikladno, uključiti ga uvjerske aktivnosti

9. Može se s bolesnikom napravitiugovor prema kojem se nagrađuju pozitiv-na ponašanja i nova znanja

Problematika samoubojstva je vrloširoka, zato ću joj posvetiti prostor i u slje-dećem broju Zvonika, u kojem ću se osvr-nuti na moralnu problematiku samouboj-stva i iznijeti stav Katoličke crkve osamoubojstvu.

Moralni kutak / Vjerske web stranePiše: mr. Andrija Anišić

2200

��99

// 22

0000

88

Zašto se ljudi ubijaju?!Hrvatske katoličke

internetske stranice (77.)

Sveta zemljaU kršćanskoj predaji, Sveta

zemlja je ime za Palestinu (Kanaan,Izrael), u kojoj se događala Božjaobjava. Na ovo relativno malenopodručje (oko 22.500 m²) na istokuMediterana, koje danas omeđuju nasjeveru Libanon, na istoku Sirija iJordan, a na jugu Sinajska pustinja,svakodnevno hodočaste na tisućekršćana iz cijeloga svijeta. Kakoposjet Svetoj zemlji rijetko kogamože ostaviti ravnodušnim, što oso-bito važi za kršćane, nastala je inter-netska stranica, koju vodi UdrugaSveta zemlja iz Čitluka, BiH, naadresi:

www.svetazemlja.com

Pored naslovnice, na kojoj semogu pročitati najnovije vijesti izCrkve u Svetoj zemlji i cijelom svije-tu, pod ostalim glavnim izbornicimasu: O Svetoj zemlji (u okviru kojegaje veoma interesantno razmišljanjedon Ilaria Antoniazzia iz Ramehakraj Betlehema, o životu kršćana uSvetoj zemlji), Povjerenici Svetezemlje (Katolička crkva je franjevci-ma povjerila skrb o svetim mjestimau Isusovoj domovini), UpoznajmoBibliju, informacije o agencijama iterminima hodočašća u Svetu zem-lju, o Udruzi Sveta zemlja (osimpodataka o samoj Udruzi, zanimljivasu i svjedočenja s hodočašća), po-stoji mogućnost pretrage stranicepreko tražilice, te mogućnost kon-takta.

Iako se aktivnost Udruge Svetazemlja poglavito odnosi na područjeBosne i Hercegovine, na ovoj inter-netskoj stranici često se spominjeime nama dobro poznatoga fraTadeja Vojnovića iz Novoga Sada, azanimljivo je da se među svjedo-čenjima o posjetu Svetoj zemlji, nastranici mogu pronaći i riječi s.Silvane Milan o posjetu Svetoj zem-lji, koje su prenijete iz Zvonika.

s.b.

Upoznajmo govor liturgijskih znakovaPiše i uređuje: dr. Andrija Kopilović

2211

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Nastavljamo tekst iz prošloga broja.Istina, ovaj dio nas ne obogaćuje toliko dabismo duhovno sudjelovali više i bolje uliturgiji, ali su to zanimljivosti koje jekorisno barem jednom u životu čuti. Nas-tavljamo, dakle, o liturgijskom odijelu, aliovaj puta i o liturgijskim bojama. Njihovoznačenje ima svoju zanimljivu povijest.Koristeći poznatu literaturu o tom pita-nju, pokušao sam za vas prepričati naj-zanimljivije detalje.

Kanon boja

S liturgijskom se odjećom u tijekupovijesnog razvoja povezao i stanovitkanon boja. Za prosuđivanje simbolikeboja kod ranije liturgijske odjeće ključ jeu antiknoj tehnici boja. Kao posebno dra-gocjena tvar za boju slovio je sekret pur-purnog puža koji se dobivao kap po kap,da bi se u razblaženom stanju kuhao za-jedno s tkaninama. Već prema količiniizlučevine i trajanju procesa kuhanja izatim osvjetljivanja, mogli su se dobitirazličiti preljevi boje. Najskuplja, i zatonajotmjenija, bila je tamnocrvena. Plinijegovori i o crnkastom grimizu. Na ljestvicivrijednosti slijedio je "carski grimiz". Štoje odijelo bilo tamnije, to je bilo skupocje-nije i svečanije. Tako stara prikazivanjapokazuju pape i biskupe većinom u tam-noj kazuli, dok je đakonu odjeća svijetloobojena. U 9./10. stoljeću prestala je tatehnika bojenja, a na njeno je mjesto stu-pila jeftinija s pomoću biljnih sokova.

Pravi se kanon boja za liturgijskuodjeću razvija istom oko godine 1200.Karolinško je vrijeme prvih početaka.Papa Inocent IV. donosi, kao prvi, točanopis u njegovo vrijeme važećih običaja.Taj kanon boja, koji preuzima i preporu-čuje krajem 13. stoljeća također Duran-dus iz Mendea, postat će obvezan tek stridentskim misalom (1570.). S neznat-nim je izmjenama preuzet također u misalII. vatikanskog sabora. U općoj uredbiRimskog Misala se izlaže: "Raznobojnostbogoslužnog ruha ide za tim da tokomliturgijske godine snažnije dođe do izra-žaja s jedne strane vlastitost otajstavavjere koja se slave, a s druge strane smi-sao za rast u kršćanskom životu". Naj-važnije odredbe predviđaju: bijelu zavazmeno i božićno vrijeme, za blagdane ispomendane Gospodnje i njegove Majke,anđela i svetaca koji nisu bili mučenici;crvenu za Nedjelju muke, Veliki petak i

slavlja Muke Gospodnje, Duhova, aposto-la i mučenika; zelenu općenito za vrijeme"kroz godinu"; ljubičastu za vrijeme do-šašća i korizme, a dopušta se također uliturgiji za pokojne; crnu u liturgiji zapokojne (po volji); rnžičastu za 3. nedjeljudošašća i 4. nedjelju korizme. Biskupskekonferencije mogu, slično kao kod litur-gijskog ruha, te odredbe prikladno prila-goditi. Posebno vrijedni paramenti (npr.zlatni brokat) mogu se upotrebljavati usvim svečanim prilikama, neovisno odboje dana.

Istočnim obredima nepoznat je pravikanon boja, ako se izuzmu neki običajibizantskog obreda i osobito grčke Crkve.

Stav i praksa protestantizma ovisi okrajevima i prema vjeroispovijesti je vrlorazličita. "Kasna srednjovjekovna tradi-cija liturgijskih boja očito je bila najjačenastavljena, odnosno primljena u luteran-stvu. Reformatorstvo je, već zbog uklanja-nja oltara i kultnoga ruha, zanemarilo topitanje skoro potpuno u 16. stoljeću i pri-milo ga prigodice ponovno tek u najno-vije vrijeme s pokretom liturgijske obno-ve. Anglikanizam je stupao svojim vlasti-tim putem u svome načinu vezanom uztradiciju a onda se u anglokatolicizmuponovno vrlo snažno oslanjao na srednjo-vjekovne, odnosno rimske običaje. Refor-macija u skandinavskim zemljama "oču-vala je ceremonijalne elemente još kon-zervativnije nego luteranska Njemačka.Tome pripadaju misno ruho i u osnovi ta-kođer postojeći kanon liturgijskih boja."Želja za većom svečanošću i radošću bojau protestantskom bogoslužju se nepresta-no osjeća. "Priručnik za evangeličko-lute-ranske crkve i zajednice" navodi za poje-dine blagdane i vremena crkvene godinekanon boja za oblaganje oltara i propovje-daonice, koji je vrlo sličan tradicionalno-mu rimskom kanonu.

U ovom dijelu smo, dakle, progovori-li o liturgijskim bojama kao malu porukuda i to razumijemo. Još kao dijete sjećamse da su se i žene našega kraja za najvećeblagdane oblačile "liturgijski". Tako se zaDuhove nosila boja slična crvenoj, u naj-svečanijim danima crna, u najradosnijimdanima siva itd. Do danas je ostalo da tkose oblači u nošnju, na Tijelovo na primjer,pokriva glavu bijelom svilenom mara-mom. Ovo poglavlje nije za zanemariti,baš radi toga što se danas sve relativizira,a onda polako i gubi svoju simboliku pa iporuku.

21. 09. 2008.25. nedjelja kroz godinu

Iz 55,6-9; Ps 145,2-3. 8-9. 17-18Fil 1,20c-24. 27a

Mt 20,1-16a

Domaćin reče jednom odnajamnika: "Prijatelju, ne činimti krivo. Nisi li se pogodio samnom po denar? Uzmi svoje paidi. A ja hoću i ovomu posljed-njemu dati kao i tebi."

28. 09. 2008.26. nedjelja kroz godinu

Ez 18,25-28; Ps 25,4-5. 6-7. 8-9Fil 2,1-11

Mt 21,28-32

"A što vam se čini? Čovjekneki imao dva sina. Priđe prvo-mu i reče: 'Sinko, hajde danasna posao u vinograd!' On odgo-vori: 'Neću!' No poslije se pre-domisli i ode. Priđe i drugomupa mu reče isto tako. A on odgo-vori: 'Evo me, gospodaru!' i neode. Koji od te dvojice izvršivolju očevu?"

5. 10. 2008.27. nedjelja kroz godinu

Iz 5,1-7;Ps 80,9.12. 13-14. 15-16. 19-20

Fil 4,6-9Mt 21,33-43

"Kada dakle dođe gospodarvinograda, što će učiniti s vino-gradarima ubojicama?" Kažumu: "Opake će nemilo pogubiti,a vinograd iznajmiti drugimvinogradarima što će mu davatiurod u svoje vrijeme."

12. 10. 2008.28. nedjelja kroz godinu

Iz 25,6-10a; Ps 23,1-3a. 3b-4. 5.6 Fil 4,12-14. 19-20

Mt 22,1-14

Kaže kralj slugama: "Svad-ba je, evo, pripravljena ali uzva-nici ne bijahu dostojni. Pođitestoga na raskršća i koga godnađete, pozovite na svadbu!"Sluge iziđoše na putove i sabrašesve koje nađoše - i zle i dobre. Isvadbena se dvorana napunigostiju.

"Obucite se u Krista"Simbol liturgijske odjeće

zkvh

.org.r

s

Blagdan Uzvišenja sv. Križa bio jesamo jedan od povoda da u nedjelju 14.rujna posjetimo župu Sv. Križa uSomboru, koja je uz župu PresvetogaTrojstva, karmelićansku crkvu Sv.Stjepana Kralja te kapelicu Sv. NikoleTavelića na Bezdanskoj cesti, duhovnaoaza i zasigurno najčešće mjesto susre-tanja vjernika katolika s područjaSombora i njegove okolice. Crkva Sv.Križa izgrađena je 1924. godine, a isto-imena župa osnovana je 1960. godineod teritorija župe Presvetoga Trojstva ipripada Podunavskom arhiprezbiteratui Somborskom dekanatu. Njen sadašnjižupnik vlč. dr. Marinko Stantić odsvojega dolaska 2006. godine, na razli-čite se načine trudi obogatiti život svoježupne zajednice, u pr-vom redu uvodeći noveduhovne sadržaje kakobi 3500 vjernika kojiteritorijalno pripadajuovoj župi, pokušaopotaknuti na aktivnijesudjelovanje u životužupe. Ipak, prema nje-govim riječima, brojonih koji redovito dola-ze na svetu misu tj."praksa" ne može se nipribližno usporediti saslužbenim podacima "na papiru", budu-ći da je od toga broja aktivno tek osamdo deset posto vjernika. Bez obzira nato, s vjernicima koji sudjeluju u životužupne zajednice ima dobru suradnju.Svakoga četvrtka navečer u 20 satiimamo klanjanje pred Presvetim u koje-mu molimo za duhovnu obnovu župe.

Svakodnevno prije svete mise molimokrunicu, a svakog prvoga petka takođerimamo klanjanje. U župi je aktivno iPastoralno vijeće te zajednica Neokate-kumenskoga puta, ističe župnik. Unatočtomu, ne može ne spomenuti da još uvi-jek ima problema s animiranjem mla-dih, te je po njemu u prvom redu po-trebno raditi s obiteljima. Kad se udjecu usadi prava a ne samo prividnavjera, bit će vidljivi i plodovi, zaključuježupnik Marinko.

STARIJI ŽUPLJANI – POTICAJ MLA-ÐIMA: I naši sugovornici s kojima smose susreli, oduševljeni su župnikovominicijativom te rado dolaze na klanjanjeali i sve duge aktivnosti. Gospođe

Edita Zahorai i Marija Čapo aktivnesu koliko im to njihove mogućnostidopuštaju. Iako joj je zdravlje narušenozbog tegoba s nogom i kostima, gospo-đa Edita redovito dolazi na svetu misunedjeljom te preko tjedna, ali isto takosudjeluje u različitim akcijama u župi.Ističe kako je s novim župnikom iznim-

no zadovoljna, a za svojih dvadeset iosam godina koliko živi u ovom krajupamti dobro i bivše župnike: JosipaTemunovića, Josipa Pekanovića, FranjuIvankovića i Lazara Novakovića. Uspo-ređujući život župne zajednice od prijedvadesetak godina, Edita primjećujekako danas više ljudi dolazi na svetumisu, ali ne i mladih. Mislim da je pro-blem što se danas rađa malo djece, pa ihje i sve manje aktivno u župnoj zajed-nici. S Editinim se mišljenjem slaže iMarija Čapo čiji će vezovi na oltarnici-ma u svim liturgijskim bojama ostatitrajni zalog ovoj župnoj zajednici, jer susvi oltarnici njenih ruku djelo. Budućida danas živi s majkom koja je nepo-kretna pa je i slobodnoga vremenamanje, trudi se što više sudjelovati uživotu župne zajednice. Ističe kako jezadovoljna kad u crkvi vidi mlade, adrago joj je da se i crkva sve više obna-vlja. Žao joj je pak što su vanjski zidovicrkve oštećeni ali se nada da će u bu-dućnosti i taj problem biti riješen. Objesugovornice ističu kako redovito čitajuZvonik i slušaju Radio Mariju, a radohodočaste i u marijansko svetište"Bunarić". Koliko je župniku važna po-moć u organizaciji posla na župi, svje-doči i marljivi Stipan Gromilovićkojemu župnik može povjeriti poslo-ve oko skupljanja milostinje, prodajeZvonika pa sve do čuvanja župnogastana.

VJERNICI LAICI – ŽUPNIKOVA "DES-NA RUKA": O duhovnim sadržajima ovežupne zajednice razgovarali smo snekoliko aktivnih vjernika laika. AnaSkenderović nepunih godinu danaobnaša službu akolita, i po njenim rije-čima bila je posebno počašćena ovomžupnikovom odlukom, a sam čim služe-nja kod oltara odnosno pričešćivanjavjernika učvrstio je još više njenu vjeru.

Reportaža Piše: Željka Zelić

2222

��99

// 22

0000

88

Župa Sv. Križa u Somboru

Sv. Križ – uzor u prošlosti i smjerokaz budućnosti župne zajednice

Župna crkva sagrađena je u čast sv. Križa sa Kalvarijom 1924. godine.Duga je 17 m, široka 17 m, lađa iznutra 6 m, a tornjevi su visoki 24 m. Ima dvazvonika. Donacijom Skupštine Općine Sombor, pred sam Božić 2006. godine,uređena je unutrašnjost ove crkve. Strop crkve je niveliran, ugrađene su novesvjetiljke, obavljeni su ličilački radovi i dr. Osim toga, napravljeno je i novoozvučenje, a u crkvi se sada nalazi i novi oltar te ambon, dok je u vrtu zalaga-njem vjernika napravljena fontana. No, unatoč svemu, vanjski zidovi crkve su uvelikoj mjeri oštećeni, a njihova obnova zasigurno je jedan od budućih planovane samo župnika, a trebao bi biti i svih onih koji bi svojim materijalnim sred-stvima mogli doprinijeti rješenju tog velikog problema, s obzirom na to da jeriječ o velikom projektu. U sklopu župnoga stana nalazi se i mala kapelica, ažupnik Marinko Stantić osobito je zadovoljan jer je u posljednjih godinu danaobnovljen župni ured, kapelica i dio župnoga stana, premda kako kaže „ne bivolio da materijalna obnova župe nadvisi duhovnu“. Jezik bogoslužja u župi jehrvatski i mađarski. Matice se vode od 1. listopada 1960. godine, a prema poda-cima za prošlu godinu, u ovoj je župi bio 15 krštenih, 53 umrlih, dok je vjenča-nja bilo 3.

Odmalena je aktivna u župnoj zajedniciza koju je posebno vezana, osobito kadje riječ o čitanju na svetoj misi. Članicaje Pastoralnoga vijeća, a do prije dvijegodine bila je voditeljica mjesečnihžupnih tribina. Govoreći o značenjuvjere u svojemu životu, Ana ističe kakose trudi podnositi svoje križeve i napre-dovati u duhovnom životu. MaricaMirkut poznata je po svojim pjesmamas kojima se predstavila i na susretimapjesnika "Lira naiva" a koje takođerrado čita na različitim župnim slavljima.Inspiraciju za svoje pjesme nalazi u vla-stitoj obitelji a dosta je pjesama posveti-

la i duhovnoj tematici. Drago joj je daposljednje dvije godine od kako je umirovini više vremena može posvetitiCrkvi ali i svojoj djeci. Na upit što vidikao glavni razlog da se ljudi danas svemanje okreću Crkvi, Marica odgovarakako je u pitanju lijenost, a kad je riječo nepovjerenju prema Crkvi kaže kakološa situacija u cijelom društvu nije raz-log da se ne okrenemo onom duhov-nom. Na ponovni upit kako podnosisvoje životne križeve, Marica odgovarau prepoznatljivom i njoj bliskom pjes-ničkom stilu, stihovima svoje pjesme:Nauči me nosit križa, ko' Šimunu ljubavdaj mi. Ne odbaci mene bijednog, o mojBože, Kralju slavni. S njenim se riječi-ma poistovjećuje i sakristanka župeMarija Paštrović koja se redovitomože sresti s ključevima crkve u ruka-ma. Premda je jako teško podnijelamirovinu u koju je otišla kao bivšazdravstvena djelatnica odnosno farma-ceutkinja, odonda se više angažirala užupnoj zajednici, osobito u brizi okokićenja i svakodnevnoga pripremanjaoltara za svetu misu. Ističući župnikovuželju i trud da privuče mlade u crkvu,naša sugovornica svjedoči da takavproblem ima i u vlastitoj obitelji. Svojaje dva sina odgajala u duhu Katoličkecrkve, ali od kako su osnovali svoje obi-telji rjeđe u nju dolaze. Naš je župnikpun novih ideja i ponekad ga uistinutreba pratiti, svjedoči Marija, dodajućida je jako lijepo raditi s takvim čovje-kom. Uspoređujući prošlost sa sa-dašnjosti, naznačuje kako joj se čini dase situacija promijenila na bolje, osobi-to na relaciji župnik – vjernik. U župiSv. Križa djeluje i zajednica Neokate-kumenskoga puta pod vodstvom župni-ka Marinka, a jedan od njenih članovaje i Franjo Hegediš. Na susretima kojise održavaju dva puta tjedno, petnaes-tak članova ove zajednice trudi se prou-čavanjem Svetoga pisma produbitisvoju vjeru. Kad pogledam unatrag iusporedim vlastiti duhovni napredak,pogotovu od kako sam u ovoj zajednici,shvatim da je ono što sam u duhovnomsmislu dobio u mladosti bilo dobro ali iveoma oskudno, zaključuje Franjo.

MLADI – BAŠTINICI PROŠLOSTI ZABUDUĆNOST CRKVE: Ivan Šomođvaracveć 12 godina vrši kantorsku službu užupi. Oženjen je suprugom Tijanom.Prije šest mjeseci dobili su blizanceLuku i Davida. Glazba mu je glavnozanimanje, a osim sviranja u crkvi svirana više mjesta u gradu, čak i po na-rudžbama. Na pitanje o razlici izmeđusviranja u crkvi ili po kafićima Ivanodgovara kako u crkvi svi slušaju i

prate glazbu, što drugdje nije slučaj.Zato mi je puno ljepše svirati u crkvi. Ipjesme su nekako prijatnije za slušanje ipjevanje, a najbolje je kad svi pjevaju,rekao je Ivan, dodajući kako svojuulogu doživljava vrlo prirodno i sasvimmu je normalno da na taj način prido-nosi ljepšem slavljenju Gospodina usvojoj župi. Srđan Varo student je gra-fičkog dizajna u Novom Sadu. Do kriz-manja je ministrirao. Kad je doma dola-zi na misu u svoju župnu crkvu, a kadvikendom ostane u Novom Sadu namisu ide u tamošnju crkvu. Kaže kakose u studentskim krugovima danasgotovo i ne govori o Bogu, Crkvi, za-grobnom životu. Denis Dujmović, sje-meništarac je župe Sv. Križa, a ide udrugi razred u "Paulinum" u Subotici.Župnik Marinko potaknuo ga je naodlazak u sjemenište. Drago mu je daima izvrstan odnos s njim, a i u sjeme-ništu mu se sviđa. Boris, rodom izSubotice, dok čeka ulazak u Zajednicuza pomoć ovisnicima "Hosana" uStarom Žedniku, nalazi se u župi Sv.Križa. Rado pomaže na župi, a u crkvimu se sviđa način pjevanja. Svoj darumijeća lijepoga čitanja župnoj zajed-nici na raspolaganje je stavila IvanaMedved koja redovito na kraju svetemise čita prigodne meditacije vezaneuz misna čitanja ili evanđelje.Primjećujem da je mlade danas općenitoteško motivirati za angažiranje u Crkvi,možda iz razloga jer traže nešto "atrak-tivnije", ističe naša sugovornica tedodaje kako se vjernici danas premalonalaze u drugim aktivnostima osim umolitvi. Mladima pak, po njenim riječi-ma, nedostaje osjetiti se dijelom župnezajednice. I Suzana Santo aktivna jeodmalena u ovoj župi za koju je vežusamo lijepe uspomene, pa se rado sjećapjevanja u dječjem zboru. Danas, kakokaže, voli djelovati iz sjene. Pokušavamsvjedočiti drugima svojim životom ali nanenametljiv način, jer bi u suprotnomdošlo do kontraefekta budući da su ljudidanas dosta skeptični i izgubljeni, ističeSuzana te nastavlja kako je jedini praviput uz Boga uz kojega nalazi svoj mir.

Reportaža

2233

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Župnik ovežupe, vlč. dr.Marinko Stan-tić, rođen je uTavankutu 24.travnja 1974. go-dine. Završio jesrednju strojar-sku školu, a naTeološkom fa-kultetu DružbeIsusove u Zagrebu na Jordanovcudiplomirao je 1999. godine. Iste godi-ne 12. prosinca je zaređen za svećeni-ka. Doktorski stupanj iz područjapastoralne teologije stječe 2004. godi-ne na Papinskom lateranskom Sve-učilištu u Rimu, obranom rada natemu "Inkulturacija vjere kroz pučkupobožnost Hrvata – Bunjevaca". Zavrijeme posljednje godine studija ime-novan je kapelanom u župi IsusovaUskrsnuća u Subotici. Po povratku,kapelan je u župi Presv. Trojstva uAdi, potom u župi Sv. Ivana Nepo-muka u Horgošu, i opet u župiIsusova Uskrsnuća u Subotici. Od2006. je upravitelj župe Sv. Križa uSomboru, te župe Sv. Nikole Tavelićakod Sombora. Od 2006. godine čla-nom je Biskupijskog pastoralnog vije-ća i Vijeća za mlade. Iste te godine saskupinom mladih pokreće festivalhrvatskih duhovnih pjesma "Hosa-naFest". U srpnju 2007. osnovao je ivodi zajednicu za pomoć ovisnicima"Hosana" u Starom Žedniku.

zkvh

.org.r

s

Ervin i Katarina Čeliković prosla-vili su 3. kolovoza srebrni jubilej svojebračne ljubavi i vjernosti. Tu prigodu isko-ristili smo za razgovor s njima – o njima,o braku, o Crkvi, o narodu, o "Zvoniku".

Zv.: Dvadeset i pet godina ste za-jedno. Čestitamo. Lijepo je i sadržajnobilo Vaše slavlje. Kako ste se osjećali dokste se nakon 25 godina ponovno predoltarom držali za ruke?� Katarina – Dugo sam u srcu čekala

ovo slavlje. Možda punih dvadeset petgodina. I to je dan kada sam bila potpunosretna i ispunjena, vidjela sam da nam jeBog upravo to providio za budućnost kojunismo mogli ni zamisliti. Vjerujem da suse s nama radovali i naši pokojni roditeljii naš sin David. Misa nam je bila najboljinačin zahvale Bogu za sve što smo Ervini ja proživjeli.� Ervin – Bilo je veličanstveno. Po-

sebno me dojmilo misno zajedništvo ko-jem je bila nazočna rodbina s obje strane.Ni onda kada mi priređujemo nekomtakvo slavlje ne ostajemo ravnodušni, akako sam se tek osjećao kada sam u ulozislavljenika! Bilo je i dirljivih trenutakakada su i suze krenule. Naravno, drugi dioslavlja na zajedničkom ručku samo jenastavak druženja i želja da se ta sreća po-dijeli sa svima koji su nas u tomu pratili.

Zv.: Što mislite općenito o obilježa-vanju ovakvih obljetnica? Neki su naimeza, neki protiv …� Katarina – Uvijek se radujem kad

vidim nečiju radost. Volimo ovakva slavljai rado drugima priređujemo lijepe tre-nutke jer se ta radost širi na sve. U crkvije slavlje najprirodnije jer je i svaka misaslavlje a kada netko zahvaljuje za godinezajedničkog bračnog života, to je najveće

kršćansko svjedočenje. Nadam seda one koji su u kriznim situacijamamotivira na ponovno premišljanje iobnovu ljubavi ... � Ervin – Mislim da je to potre-

bno za učvršćivanje našeg bračnogzajedništva, a i za svjedočenje dru-gima, naročito u današnje vrijemekada brojke kazuju da se svaki petibrak raspada.

Zv.: A sad se vratimo na po-četke. Obično kod susreta sazaručnike: "Tko je prvi počeo?"� Katarina – Mnogi naši prijate-

lji znaju da je presudna bila Mje-sečeva sonata koju je "netko" sviraona klaviru iza pozornice u Domuvojske. Tek sam kasnije vidjela da

to svira vojnik čiji su mi zvuci otvorili srcečovjeka drugačijeg od drugih. On je biotako fin, pažljiv, nenametljiv... Nije me pri-vukao vanjštinom već nečim što traje vje-čno – dobrotom, iskrenošću. Tada još ni-sam znala da ne ide u crkvu, a to mi jebila najveća prepreka za početak.� Ervin – Mislim da sam to bio ja. Bio

sam vojnik u Varaždinu. Zahvaljujući glaz-bi, nakon tri dana sam imao priliku prviput sresti Katarinu. Ona je s dvije kolegi-ce iz gimnazije došla dogovarati zajedni-čki nastup za neku priredbu. Tada još ništanisam ni slutio, a načelnik vojničkog klu-ba je nakon prvog susreta dao komentarda je Katarina Ervinova i Ervin može bitisamo Katarinin. Čekali smo se četiri godinei napisali oko 10 kg pisama. Ali, isplatilo se!

Zv.: Ima li bračna ljubav perspekti-vu? A tek vjernost? Plodna bračna lju-bav?! Je li vaš brak nekada bio u krizi?� Katarina – Sad ja mogu i nastaviti.

Da, ljubav određuje sve u životu:. Pitalasam prijatelja (našeg vjenčanog kuma)zašto Bog dopušta da se djevojka koja jeskoro svaki dan u crkvi zaljubi u čovjekatako daleko od Crkve. A on mi tada kaže– A zašto misliš da ti Bog mora dati sveveć savršeno. Shvatila sam da uz Bogamogu prihvatiti Ervina koji je već tadarekao da mi se divi zbog moje vjere. Sko-ro je trideset godina kako smo jedno dru-gom potpuno povjerovali, kako smo reklida ćemo uvijek biti skupa. Vjernost nikadnije bila upitna. Pa, mi se volimo. I sada.Drukčije, ali vjerujem mnogo jače, ozbilj-nije. Takvi smo ušli u brak, otvoreni pre-

ma svemu što će Bog dati. A dao je čaksedam trudnoća, bolesno dijete ... Mi se unekim mišljenjima razlikujemo, to je našebogatstvo ali krize, one ljubavne, nikadnije bilo. � Ervin – Naravno da bračna ljubav

ima perspektivu. Ako se u srcu pohrani iprakticira samo ona misao: "Što Bogzdruži, čovjek neka ne rastavlja", sve jeriješeno. Naš početak bračnog zajedni-štva bio je čudan jer je Katarina išla ucrkvu a ja nisam. Kada je došlo moje vri-jeme da upoznam Boga, tada je naša bra-čna zajednica postala potpuna. Međutim,i prije moga obraćenja nikada nisu bileupitne ljubav i vjernost. To smo jednodrugom obećali pred Bogom na samompočetku. Nakon 25 godina braka ne bihmogao reći da nije bilo razmimoilaženja umišljenjima, ali sigurno nije bilo kriznihsituacija.

Zv.: Najradosniji trenuci …� Katarina – Takvih, radosnih trenu-

taka Bog nam je dao toliko da bismo mo-gli i drugima dati! Zapravo, najdubljepamtim ono očekivanje vjenčanja, Ervi-nov dolazak u selo, rođenje prvog sina,drugog sina, trećeg i ove naše ženskeradosti. Pa onda radosti naše djece. Veli-ka je radost poslije bila pojava "Zvonika",tolikih knjiga, priredba... � Ervin – Teško je odgovoriti na ovo

pitanje. Puno je radosnih trenutaka biloza ovih 25 godina, počevši od rođenjanaše djece pa do ovog jubilarnog slavlja.Možda bih ipak izdvojio razdoblje kadasmo započeli naš bračni život kao podsta-nari i započeli opremanje prvim namje-štajem.

Zv.: Najteži trenuci…� Katarina – Sve teško vezano je uz

Davida. I ja sam, poput mnogih u sličnimsituacijama postavila Bogu pitanje – Zaštonama, Isuse? Pa mi smo tvoji! A onda jeubrzo došlo vrijeme osvješćivanja ukojem je stigao odgovor. Nas je Bog iza-brao za posebno dijete, mi smo bili potre-bni Davidu, makar kratko, i on nama.Život nam je dobio potpuni smisao kad seDavid pojavio sa svojim posebnim osmije-hom i pogledom, kada su zbog njegovarođenja učinjena i neka dobra djela. Smrtroditelja bila nam je također jako teška.� Ervin – Najteže mi je bilo kada nam

je sin David umro. Iako znam da je onmeđu anđelima, taj trenutak saznanja daon više nije među nama teško sam pod-nio. Ali, Bog nikada ne daje pretežak križ.Bila je to jedna kušnja iz koje smo izašlijači. Teško sam podnio i Katarinin odla-

Intervju Razgovarao: mr. Andrija Anišić

2244

��99

// 22

0000

88

Razgovor s Katarinom i Ervinom Čeliković

Naša je budućnost u Božjim rukama!

Ljubav određuje sve u životu: s kim ćeš i kako živjeti i kakve ćeš

plodove na kraju ubirati

zak u bolnicu na Veliku subotu kad suutvrdili da je imala izvanmaterničnu trud-noću. Srećom, odmah su intervenirali jerje i život bio u pitanju.

Zv: Koje mjesto zauzima Bog u va-šem braku i obitelji?� Katarina – U mom životu Bog je

život sam. U stalnom sam kontaktu snjim. U djetinjstvu sam ga najbliže upo-znala na duhovnoj obnovi uoči krizmanja.Poslije sam bila i u dilemi kod izboraduhovnog zvanja. Ipak, osjetila sam da ćumoći puno učiniti i u svom svjetovnompozivu. Tijekom studija upoznala samkarizmatski način molitve, a i sada volimovaj način razgovora s Bogom. Moj Ervinsada svakodnevno moli Časoslov, a jasam češće s djecom prakticirala molitvu.Obitelj bez nekog oblika molitve teškomože opstati u ovom sekulariziranom svi-jetu.� Ervin – Ovo je za mene u početku

bilo jako teško pitanje. Nisam mogao ni-kako prihvatiti da je Katarini Bog naprvom mjestu. Katarinu sam razumio teknakon mojega obraćenja. Kada sam i jaBoga postavio iznad svega, osjetio samnovu dimenziju zajedništva u obitelji.

Zv.: Kako doživljavate suvremenuCrkvu i sebe u Crkvi?� Katarina – Za mene Crkva nikada

nije bila zgrada, svećenici, časne sestre.Osjećam se sastavnim dijelom Crkve.Osjećam se jako odgovornom za sve štose događa unutar Crkve. Ranije sammnogo više sudjelovala u radu liturgij-skog odjela, obiteljskog također ... Sadami mnogobrojne obveze smanjuju an-gažman. Pjevam u zboru, kao i djeca, aErvin i sin sviraju. Kako bi uopće Crkvamogla funkcionirati bez nas – vjernika,što se drugačije kaže laika. Suvremena

Crkva treba laike u svim segmentima. Imi moramo skupa s biskupom i svećeni-cima promišljati budućnost Crkve, reagi-rati na pojave koje uništavaju čovjeka.Šteta je što neki vole ostati anonimni iprečesto samo korisnici crkvenih "uslu-ga". Oni najviše kritiziraju kad im se neštone sviđa a malo daju od sebe za druge.� Ervin – Svatko od nas mora dati

svoj dio, u onomu gdje to najbolje može.Mislim da je premalo laika uključeno ucrkvena događanja pa je onda onima kojisu uključeni možda i teško dovoljno ura-diti za Crkvu.

Zv.: Laici u Crkvi – imaju li dovoljnoprostora za djelovanje? Smatrate li da biim se još nešto moglo omogućiti?� Katarina – Angažman laika uglav-

nom ovisi o vjeri. Pravi vjernik sebe nala-zi, vidi i nudi Crkvi na raspolaganje. Ne-dostaje nam puno vjerskoga znanja. Unašoj župi je čak i previše sadržaja u koji-ma se možemo pronaći. Valja vidjeti sebeu onomu u čemu ćemo imati korist zasebe ali i za druge. Što vrijedi moja vjerasamo za mene? Sada mladi imaju svojuorganizaciju, divan vjeronauk. Imamo imolitvene zajednice, pjevače, Pastoralnovijeće koje itekako brine i o materijalnimstvarima ... A sve je to na korist svih nas.� Ervin – Mislim da laici imaju dovolj-

no prostora za djelovanje u Crkvi. Pitanjeje jedino koliko ih se odaziva na djelova-nje. Djelovanje članova obitelji u crkviopravdano je dok obitelj ne trpi zbogtoga.

Zv.: Od početka ste u "Zvoniku".Petnaest godina rada i to u ne baš ideal-nim uvjetima nije malo. Postavit ću malošaljivo pitanje: "Trebalo je to vama?Treba li vam još?"

Katarina – Mogli bismo reći da je"Zvonik" još jedno naše dijete. Djecu smorađali i odgajali uz "Zvonik". Trebalo je itreba osjetiti radost rađanja ovakvog lista.On je plod vjere i ljubavi svih u Ured-ništvu. I treba nam "Zvonik" bar još tolikodok ne stasa još nekoliko mlađih koji ćeimati jednaku radost zbog novog broja. � Ervin – Šaljivo ću i odgovoriti. Kada

sam krenuo u to, nisam ni slutio što mečeka. Kasnije sam shvatio. Da, trebalo je

to nama. I tako iz godine u godinu, patako već 15 godina slavimo Gospodinakada novi broj stigne čitateljima u ruke.Svakim brojem i mi postajemo bogatijivjerskim znanjem i iskustvom. Nije uvijekbilo lako. Bilo je i neprospavanih noći,mnogo se toga dogodilo i u našoj obitelji,ali “Zvonik” nije stao. Od kada smo odlu-čili biti u tom timu, od tada se u svim na-šim životnim planovima nalazi i “Zvonik”.

Zv.: Osim u Crkvi i u "Zvoniku"angažirani ste i u hrvatskoj zajednici.Članovi ste više hrvatskih udruga. Bilo jei osporavanja. Što Vam znači rad zadobrobit svog naroda, naše zajednice? � Katarina – Naš vjenčani kum je da-

vno rekao da Bog sigurno zna zašto mešalje u Suboticu. Kad sam već tu, u ovomprekrasnom gradu, onda je logično svesvoje darove i znanje dati gradu, Crkvi,narodu. Volim knjigu, RIJEČ, čini se da jeto moje poslanje. Nešto sam od te ljubaviprenijela na svoju i na drugu djecu, uspi-jevam naći ljude koji se sa mnom radujusvakoj novoj knjizi i priredbi, u čemu jeuvijek sa mnom moj Ervin. Zato sam tu. Auvijek ima ljudi, nezadovoljnih i ljubo-mornih koji bi željeli spriječiti bilo kakvunovost. Bog mi je dao dar brzog oprašta-nja i zato idem dalje, a ideja – kolikohoćeš. Samo se nadam da ću ih moći rea-lizirati.� Ervin – Ovo je oblast u kojoj Kata-

rina prednjači. Ja sam najčešće samo tihisuradnik za pružanje potrebne pomoćikada joj to zatreba.

Zv.: Planovi za zlatno razdobljeVašega bračnoga i obiteljskoga života …� Katarina – Budućnost je u Božjim

rukama. S obzirom na to da je dosad svedobro učinio, pustimo da nas Bog i daljevodi. � Ervin – Mi smo već započeli put ka

zlatnom jubileju. Ako nas Bog obdarizdravljem i toliko dugim životom da doče-kamo zlatni jubilej, to će već zasigurnoorganizirati naša djeca i unuci.

* * *Hvala Vam na razgovoru. Neka Vas

Bog obdari zdravljem i svim potrebnimmilostima da i dalje možete raditi njemuna slavu i za dobrobit naše Crkve i naše-ga naroda. 2255

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Katarina r. Plemenčić rođena je 1960.u Varaždinu. Studij književnosti završila jeu Zagrebu. Ervin Čeliković je rođen 1951.u Kikindi, a nakon studija informatikemagistrirao je na Ekonomskom fakultetu uSubotici. Vjenčali su se u župnoj crkvi Sv.Mihovila u Sračincu (kraj Varaždina) 6. 08.1983. Bog ih je obradovao rođenjem četve-ro djece: Igora (1984.), Filipa (1988.),Davida (1996.) i Martine (2000.). Sa sveće-nicima Subotičke biskupije osnivači suZvonika i članovi Izdavačkog odjelaKatoličkog instituta za kulturu, povijest iduhovnost "Ivana Antunović" a osnivači sui članovi više hrvatskih institucija.

Suvremena Crkva treba laike usvim segmentima. I mi moramoskupa s biskupom i svećenicima

promišljati budućnost Crkve,reagirati na pojave

koje uništavaju čovjeka. Svatko od nas mora dati svoj dio,

u onomu gdje najbolje može

Intervju2255 GGOODDIINNAA BBRRAAKKAA -- 1155 GGOODDIINNAA RRAADDAA UU ""ZZVVOONNIIKKUU""

zkvh

.org.r

s

Nakon dvije godine idem ponovno na ljetovanje. Obi-teljski. Na lijepi Jadran, u Hrvatsku. Osjećaj pravoga ushitazbog toga je nekoliko dana prije odlaska prisutan u obitelji.U nas roditelja je, naravno, i doza opreza i brige: mama uvi-jek brine oko toga da se što ne zaboravi, a na meni, kao ocu,je teret priprema oko toga kako će proći put koji nije kratakniti jednostavan.

I tako, bude tu i malo nervoze, a kada malo ušutimčesto mi dođe sljedeća misao: Gleda li sve ovo, Bože, Tvojeblago oko? Je li ova žudnja za ljetovanjima još jedan pokušajdoživljavanja raja nebeskoga ovdje na zemlji? Za nedjeljuznamo da je od Tebe blagoslovljena, ali kako gledaš na ovo-liko "ljenčarenje" bez prekida? Imamo li pravo sebi uvestideset (i više) nedjelja za redom (dva tjedna godišnjeg odmo-ra), a pri tom znamo da ćemo malo njih posvetiti Tebi kakose to čini nedjeljom i danom Gospodnjim?

Na novac koji se utroši na ovakva odmaranja današnjičovjek gleda dosta lako. Padaju olako i barijere svakodnevi-ce. Često sebe, a pogotovo ostale članove obitelji, upozora-vamo i stežemo za puno manje iznose. Da ne idem predale-ko – znam razmišljati o mogućnosti puno humanijeg i kori-snijega utroška toga novca na tolike brojne sirote i potrebi-te oko nas ... Je li naše ljetovanje doista opravdano predTobom ili je to još jedan izraz našeg sebeljublja? Ne nalazimpravog odgovora.

Ono što znam jest da nas Ti jako voliš i da Ti ne možebiti mrska sreća obitelji koja konačno može jedno duže vri-jeme biti sama, posvetiti se sebi i darovati se jedno drugima.Čak mislim da će Ti biti jako drago dok se budemo divilisvim ljepotama koje si stvorio, a koje drukčije ne bismovidjeli. Vidjet ćemo i mnoga djela ruku ljudskih Tebi naslavu podignuta. Više ću, opet sam možda sebičan, imati pri-like posvetiti se čitanju Svetoga pisma u kontinuitetu. Bit ćumnogo manje izložen iskušenjima grijeha moje, često, tužnei ružne radne svakodnevice. Ne, Bože, vjerujem i nadam seda Ti naše ljetovanje neće biti mrsko. Ako povedemo Tebe snama i ako Tebe budemo imali uza se.

* * *

Evo nas u Trogiru. Na proslavi smo Gospe od Karmela.Znamo je malo bolje zbog "naše" svete Terezije Avilske. Toje velika fešta u ovome mjestu i zahvaljujem Ti, Bože, štosmo ovdje. Nije bilo nikoga tko bi nas odgovarao od dolaska,kako to često zna biti kada smo doma ili kada se ljetuje s pri-jateljima koji ne vjeruju ili ne žele od "svoje vjere" nešto više.Naprotiv! Naši prijatelji, domaćini, nesvakidašnji su vjernici.Ista je i obitelj s kojom skupa ljetujemo. No, siguran sam,

većina nas može se sjetiti da nam i nije uvijek potrebno neči-je odgovaranje da bismo Boga ostavili po strani. Ono čuvenonaše "Bože m’ prosti" sve se lakše izgovara. Ako se i izgova-ra. Izgovor se lako smišlja i gotovo uvijek našemu uhu zvučinekako uvjerljivo. A propusti se toliko toga. Često nenado-knadivo puno! Karmelska fešta trogirskih vjernika mogla bise recimo podvesti pod takvu ocjenu. Prevažno nam je bilovidjeti snagu vjere ovoga puka, koji tako dostojanstveno iraspjevano nosi svoju Gospu i najprometnijim ulicama svo-jega grada, čak i na nezadovoljstvo nekih turista ... Ali, tkozna zašto je to dobro i za njih. Možda će se netko od takvih"uspavanih" vjernika među tim, silom prilika zaustavljenimkolonama, ponovno prenuti ovim svjedočanstvom vjere.

Slika unutrašnjosti trogirske katedrale i njene veličan-stvenosti, kao i slika unutrašnjosti crkve Gospe od Karmelai njenog žalosnog propadanja, prizori su koje ne treba sni-mati i fotografirati a potom pohranjivati u računalo. Svakičovjek, Bogu bliz, zapisuje te vizure puno dublje. I takopamti.

Hvala Ti, Bože, što si nam dao ovaj svoj znak – vjerujemda ti je i po njemu ovo naše ljetovanje milo.

* * *

Gotovo smo stigli doma. Malo smo okasnili s polaskom,čekasmo to čuveno domaće dalmatinsko vino (koje je malozalutalo), pa smo s putovanjem zašli duboko u noć. Nadah setada da je bar dobro to vino i da će se dopasti našim župlja-nima kada ga poslije svete mise budemo kušali. Ako bude-mo vrijedni ustati. Nadali smo se da ćemo prije stići, no putpreko Bosne nije isti kao kad se putuje "Dalmatinom". Ali nežalimo ni za čim, trebalo je i to vidjeti. Ljepote si, Bože, namnoga mjesta postavio ...

Gledam u retrovizor i vidim svoju odavno usnulu djecu.Tijesno im je sada već na zadnjem sjedalu. A još do prijedvije godine su gotovo komotno mogli ležati sve troje.Rastu, hvala Bogu. Koliko sam puta danas izrekao ono našebunjevačko Fala Bogu i Bože pomozi... Znaš, Ti, Bože, kakvasmo mi djeca: kad je teškoća oko nas, onda Te se puno češćesjetimo. I onda se čudimo zašto nam daješ i briga: pa zaželišse valjda našega pogleda prema Tebi! Slično kao i mi rodite-lji pogleda i osmijeha svoje djece.

O, je li ovo možda već i posljednje ovakvo ljetovanje?Hoćemo li ikada više ići kao kompletna obitelj? Hoće li meveć dogodine dočekati podsmijeh moje starije kćeri kada jebudem pitao hoće li s nama na ljetovanje? Tko zna ...

Ono što znam, dragi moj Bože, Ti ćeš sigurno s namana put.

Kršćanski stav

2266

��99

// 22

0000

88Piše: Lazar Cvijin

Ljetovati s Bogom

� Direktna linija s nepažljivim paukom �parabola J. Joergensena

Bilo je lijepo rujansko jutro. Sve su livade blistale od rose, a dugetanke niti su sjale kao svila i ljuljale se u zraku. Dolazile su izdaleka i odla-zile u daljinu. Jedna nit se zaustavila na vrhu nekog stabla, a austronaut,jedan crnožuti paučić, spustio se sa svoje lagašne lađice na sigurnije mje-sto među lišćem. Ali to mu se mjesto nije baš svidjelo; odmah je odlučioproći ravno na živicu od trnja. Bilo je tu dovoljno grana i mladica da možeisplesti paučinu. I paučić počne odmah raditi, a onu dugu nit po kojoj sebio spustio ostavio je da mu drži gornji dio paučine. Bila je to lijepa i veli-ka paučina. Bila je nekako neobična; činilo se kao da se širi u prazno, nije sevidjelo na čemu se drži njezin gornji dio, jer treba imati dobre oči da vidišpaukovu nit. Dani su dolazili i prolazili. Muha je bilo sve manje, pa je paukmorao proširiti paučinu da ih može više uloviti. Zahvaljujući onoj niti odoz-go mogao je proširiti mjesto za zasjede više nego što se nadao. Povećaoje paučinu u visinu i širinu, a tanka mreža je uskoro prekrila cijelu živicu.

Kad je ujutro, u vlažnom listopadu, paukova mreža visjela prekrivenasjajnim kapljicama, činila se kao til izvezen biserjem. Pauk je bio ponosanna ovo svoje djelo. Nije više bio onaj jadni mali pauk koji se njihao u zrakuviseći o jednoj niti, bez kune u džepu, da tako kažemo, i bez ičega vrijednogna svijetu, osim svojih žlijezda koje uzlučuju niti. Sad je bio velik i debelipauk, dobro opskrbljen, a njegova je paučina bila najveća na živici.

Jednog se jutra probudio i jako se čudno osjećao. Bilo je mraza, i nijese pomaljala ni najmanja zraka sunca da razveseli zemlju; ni najmanjamušica nije zujala po zraku. Cijeli taj Božji jesenski dan pauk ie ostao gla-dan i bez posla. Da ubije vrijeme, prošetao se malo po paučini da vidi trebali je negdje popraviti. Povlačio je svaku nit da vidi drži li se dovoljno čvrsto.Ali, iako je sve bilo u redu, ipak je on i dalje bio loše volje. Idući tamo-amo,napokon je opazio u vanjskom dijelu mreže jednu nit koja mu se učinilasasvim novom. Sve ostale niti išle su tamo i amo, a pauk je poznavaosvaku grančicu za koju su niti pričvršćene; ali ova "neprotumačiva" nit nijeišla ni u kojem smjeru, pa se moralo zaključiti da ide ravno gore, u zrak.Pauk je stao na noge i počeo gledati prema gore svim svojim očima, alinikako nije mogao shvatiti gdje završava ta nit.

Što se više napinjao vidjeti, a ništa nije vidio, sve se više ljutio. Bio jezaboravio da je jednog vedrog dana, on sam sišao dolje po toj niti. I nije sesjetio koliko mu je baš ta nit koristila da može isplesti i proširiti svojupaučinu. Pauk je sve to bio zaboravio; mislio je samo kako je sad tu nekaglupa nit koja ničemu ne služi, koja se ni za što normalno ne drži, negosamo ide gore, u prazno.

– Dolje s tom niti!– rekao je pauk. I jednim ugrizom odrezao ju je posredini. U isti je čas paučina popustila: čitava mreža, tako umjetničkiizrađena, pala je, a kad je kukac došao k sebi, našao se kako leži na lišćuživice od trnja s glavom umotanom u paučinu koja se pretvorila u mali vla-žni dronjak.

Bio je dovoljan samo jedan čas da se uništi sva njegova divna kuća, asamo zato što nije shvatio važnost one "niti odozgo".

Kutak za kateheteUredio: Tim kateheta

2277

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Nova rubrika

Hvaljen Isus i Marija! Nova rubrikau našem ZVONIKU, dugo i pažljivoosmišljavana, ovoga ljeta naseminaru kateheta u Somboru (jošjednom hvala Organizatoru!) dobilaje svoj oblik i ime, a uređivački timje još u formiranju! Stoga,pozivamo �: sve katehete kojiimaju ideje, talente i želje zadodatnim radom na slavu Božju, ana korist braće ljudi (a takvi smosvi, zar ne?☺) da skupa uređujemoovaj KUTAK ZA KATEHETE, kojipišu KATEHETE KATEHETAMA.Želimo dijeliti iskustva, materijaleza rad, prijedloge za korelaciju sbliskim nastavnim predmetima,internetske linkove za vjeroučiteljei pastoralne djelatnike.Dobar savjet uvijek zlatavrijedi – toga su svjesni svikoji rade s ljudima, aosobito s djecom imladima, a kadje u pitanjuškolskivjeronauk unašim prilikama,prava suradnja kate-heta jednih s drugima, zatim sasvećenicima, najviše župnicima ičasnim sestrama, sa školom,roditeljima i svima koji surađivatižele - neizbježna je! Kako bi onabila zbilja plodna i lijepa, svatkotreba dati svoj dio, a kako smokršćani, dat ćemo sve od sebe dabudemo "sretni među sretnima" ida se ostvaruje "Gledajte kako seljube!", taj prekrasni opis prvih isvih pravih kršćana. Suradnjušaljite Uredništvu ili na e-mail:huske@suonline.net.

Napišite nam kako je počela novavjeronaučna godina! Ako se "slu-čajno" sjetite Gospodinovih riječi oovcama i vukovima, sjetite se i ovih:"Ja sam trs, vi loze.Tko ostaje umeni i ja u njemu, taj donosi mno-go roda. Uistinu, bez mene nemožete učiniti ništa. Ako ostaneteu meni i riječi moje ostanu u va-ma, što god hoćete, ištite i bit ćevam."

(Iv 15,5.7)

Za uvod na satu sa starijim osnovnoškolcima i srednjoškolci-ma možete uzeti ovu priču o pauku i njegovom životnom putu.Mladi mogu ovu temu proširiti na mnoge situacije modernog ži-vota (robovanje novcu, hrani, drogi...) i dati svjedočanstvo o svo-joj vjeri, nakon tumačenja: biblijsko značenje "vjerovati".zk

vh.or

g.rs

Draga braćo svećenici,poštovani katehete i katehistice,dragi roditelji!

UvodGodina je apostola Pavla. Crkva je

okrenuta prema "Apostolu naroda" kojije prije dvije tisuće godina darovančovječanstvu i Crkvi. Zvanje apostolaPavla čudesan je dar direktnoga Božjegpoziva na učiteljsku i apostolsku službuza izgradnju Božjega naroda. /…/ TajApostol nas danas obvezuje da razma-tramo službe u Crkvi koje su osobitookrenute odgoju vjere. Stoga Vam seobraćamo ovom poslanicom na po-četku školske i katehetske godine.Dragi vjernici, službe u Crkvi su Bo-žjom voljom tako raspoređene da smouistinu svi odgovorni za zajednicu kojačini Kristovo Mistično Tijelo – Crkvu.Vjerujemo u istoga Duha koji svakomeod nas dijeli darove i službe. Dok po-nizno ispovijedamo vjeru u svoje apo-stolsko poslanje, i vas pozivamo da ovanaša poslanica bude poticajem: Pronaćisebe i svoju ulogu u prenošenju i svje-dočenju vjere.

I. Službe u CrkviRazmišljamo među ostalim o odgo-

vornosti apostolske službe koja je po-vjerena nama biskupima, a onda i sve-ćenicima i vama dragi katehete i kate-histice. Apostol znači glasnik, poslanik,dostavljač. Njihovo djelovanje nakonDuhova bilo je obilježeno propovijeda-njem Evanđelja (Dj 8,25), činjenjemčudesa i znakova (Dj 14,3), postavlja-njem starješina u zajednicama (Dj14,23), duhovnom izgradnjom vjernikakoji su prihvatili Krista, kao i njihovimkrštavanjem u Duhu (Dj 8,14-17). Taslužba sa sobom nosi izraženi autoriteti zadatak… Prorok znači glasonoša,objavitelj, pretkazivač. Proročka službau Novom zavjetu oživljuje ispravneduhovne vrijednosti i potiče vjernike daih primjene u svakodnevnom životu islužbi. Evanđelist je crkvena službakoja je prvenstveno okrenuta premaljudima iz svijeta. Izuzetno je odgovor-na zato što kroz njeno djelovanje ljudidobivaju spoznaju o Kristovoj spasitelj-skoj ulozi i na licu mjesta doživljavajudjelovanje Božje sile… U poslanici

Efežanima (4,11) spominje se i službapastira koja je u svim ostalim slučajevi-ma služba starješine. Učitelj znači na-stavnik. Ova služba u životima vjernikapostavlja temelje zdravog učenja cjelo-kupne istine Božje riječi. U današnjemkršćanstvu nasušna je potreba za urav-noteženim pristupom duhovnim stvari-ma vjere. Mnoge nevolje u životimavjernika izazvane su neznanjem ili dje-lovanjem koje nije utemeljeno naPismu. Učiteljska služba donosi duhov-no znanje tamo gdje ga nema i ispravljadjelovanja koja nisu usklađena sPismom. Jedno od takvih je i prisvaja-nje učiteljske službe od strane žena.Pavlovo učenje trebamo shvatiti uispravnom duhovnom kontekstu. Pod-ručje autoriteta ne smijemo miješati sduhovnom snagom, vjerskom djelo-tvornošću ili pobožnošću uopće…

II. Vjerska nastava u školiŠto je zadaća kateheze? Sistemat-

ski i cjeloviti navještaj vjere u svim život-nim dobima. To je proces odgoja u vjerikoji je osobito pridržan učiteljima uvjeri, a to su roditelji, katehete i crkve-na zajednica. Kako je već osam godinaškolski vjeronauk (vjerska nastava)zaživio i u našoj Državi, trebamo seosvrnuti na proteklo razdoblje i u istinii ljubavi zahvaliti darovanoj nam mo-gućnosti. /…/

Vi ste, dragi katehete i katehistice,svjesni svoje uloge da ste u školi nesamo učitelji u vjeri nego prije svega iiznad svega svjedoci vjere i da ste uškoli u ime Crkve čiji ste članovi, a Duhkoji vam je darovao zvanje učiteljanadahnjuje vam i misli i mudrost davjerske istine i cjelovito i učinkovitoprenosite i životom i riječju. /…/

Potrebno je podsjetiti da se odprvih vremena kršćanstva pojavljujetrajna i neponovljiva "jezgra" kateheze,dakle i vjerskog odgoja. Cjelovita poru-ka vjere temelji se na četiri temeljnastupa: Vjerovanje, Očenaš, Dekalog i Sa-kramenti. Ovo je temelj života Crkve,sinteza crkvenog naučavanja koje setemelji na Pismu i Predaji. Kršćaninovdje nalazi ono što treba vjerovati(Simbol ili Vjerovanje), čemu se nadati(Očenaš), što činiti (Dekalog), te život-ni prostor u kome se sve ovo treba izvr-šiti (Sakramenti).

III. Župna katehezaSpomenuti sadržaj nas obvezuje.

Ponovno ističemo da uvođenjem škol-skog vjeronauka ne prestaju obveze

održavanja i pohađanja župne katehe-ze. Mnogi su, naime, pomislili kakoškolski vjeronauk isključuje potrebužupne kateheze. Ovime podsjećamo dase školski vjeronauk i župna katehezameđusobno ne isključuju, nego semeđusobno nadopunjuju. Riječ je za-pravo o dva tipa sustavnog vjerskogodgoja i obrazovanja koji se održavajuna dva različita mjesta, i dok je glavnasvrha školskog vjeronauka sustavno išto cjelovitije upoznavanje vjere u svimnjezinim vidovima, glavna je svrhažupne kateheze što cjelovitije i štodublje uvođenje u osobno iskustvovjere kroz bližu pripravu za primanjesakramenata i uvođenje u aktivni životžupne zajednice.

IV. Kateheza odraslihDok s jedne strane kateheza čovje-

ka treba upoznati s vjerom Crkve, sdruge strane kateheza župne zajednicemora izoštriti i ojačati svijest za dru-štvena pitanja: jer vjera nije samo neštopovjerljivo, osobno svakog pojedinca.Stoga kateheza zahvaća sve uzraste i naprvom mjestu je kateheza odraslih,napose kada se radi o katekumenatu ipriprave odraslih za sakramente. /…/

ZaključakI ove se godine obraćamo vama,

dragi naši vjernici, napose vama kojiste uključeni direktno u katehetsko inavjestiteljsko djelo Crkve. Podsjeća-mo da je zapravo na osobit način svakivjernik pozvan izgrađivati KristovoTijelo. Crkva je zajednica Kristovihučenika i živi kao organizam. Udovismo jedan drugoga, stoga su jednakopozvani i ovi „iz prvih redova“, kao imaleni čovjek, a napose bolesnici i pat-nici da molitvom i djelom, ljubavlju iradom unapređujemo djelo spasenja.

Opravdano u tom poslanju očeku-jemo suradnju tri institucije društva, akoje su i Božje institucije: obitelj, školai Crkva. Naša prisutnost u školi dar je iznak, ali jednako tako i dužnost i posla-nje. Očekujemo da nas se u tom razu-mije i tako prihvaća.

Konačno, u godini apostola Pavla,pozivamo sve na čitanje bogatstva nje-govih poslanica i nasljedovanje njegovaživota koji je sažeo u jednu poruku: „Ameni je život Krist!“

Dano u Beogradu, sjedištu Među-narodne Biskupske Konferencije 2. 09.2008.

Vaši biskupi

Aktualno

2288

��99

// 22

0000

88

Poslanica biskupa za početak školske i katehetske godine 2008./2009."On je dao jedne kao aposto-

le, druge kao proroke, jedne kaoevanđeliste, druge kao pastire iučitelje, da pripravi svete za djeloslužbe, za izgradnju Kristova tije-la." (Ef 4,11)

apostolskih putovanja donio evanđeljena te prostore, a činjenica je da je Dračveć 58. godine imao svoga biskupa. UIV. stoljeću na tim prostorima bilo jepedeset biskupija. Danas u Albaniji imaoko 500.000 katolika, podijeljenih u trinadbiskupije, tri biskupije i na jugu zem-lje jedna apostolska administratura sgrko-katolicima i rimokatolicima. Prote-stanata ima oko 800 tisuća, a više odpolovice od 3 i pol milijuna ukupnogastanovništva pripada islamskoj religiji,to su potomci turskih doseljenika, kojisu se nakon 1478. godine nastanili uAlbaniji.

U Albaniji ima oko 140 svećenika i420 redovnica. Mnogi od njih dolaze izsusjednih zemalja. Tako je na primjerskadarski nadbiskup talijanski franje-vac, a pomoćni biskup Tirane dominika-nac, Maltežanin. Međutim, Albanija jeispala iz "misijskog plana" s obzirom namisionare i misijsku pomoć. Biskupimato nije drago, ali očito je došlo vrijemeda se Crkva u Albaniji osloni na vlastitesnage.

U Albaniji djeluju različite redov-ničke zajednice. Među njima su hrvat-ske karmelićanke. Djeluju u biskupijiSapa. Ima ih 10, od kojih su 3 Albanke.Kćeri Božje ljubavi hrvatske provincijeimaju 5 zajednica u Albaniji. Imaju tukandidaturu i novicijat. Prisutne su i fra-njevke crnogorske provincije. Njih 40djeluje u Albaniji. A najviše su zastuplje-ne Misionarke ljubavi, oko 80 sestara,jer u siromašnoj Albaniji imaju širokopolje rada. One imaju i najviše domaćihzvanja. U Skadru se nalazi bogoslovija.Ima i redovnika koji djeluju u Albanijimeđu kojima su franjevci i isusovci.

Pola stoljeća progonaKomunizam je pobrao svoje žrtve i

u Albaniji. Od 1945. do 1990. mnogi čla-novi Crkve pretrpjeli su mučeništvo ismrt progonjeni od bezbožnog režima.Oduzeta je crkvena imovina, a Crkva uAlbaniji je postala "crkva šutnje" sve dopohoda bl. Majke Terezije 1989. god. ipape Ivana Pavla II. 1993. godine.

O posljedicama komunizma govoribrat Alois iz Taizéa nakon posjeta tojzemlji:

Upravo sam se vratio iz deseto-dnevnog posjeta Albaniji, zemlji kojunismo posjetili nekoliko godina. Posjetmi je pomogao bolje shvatiti prilike mla-dih koje ugošćujemo ovdje tijekom ljetai na Europskim susretima. To je timmladim ljudima važno, jer Europu nezanima pretjerano što se tamo događa.

Zemlja je vrlo lijepa, mala ali "zao-kružena" brdima, morem, brežuljcima,bogatim krajolikom i kulturom.

Zapanjujuća je sveprisutna komuni-stička prošlost. Bunkeri su posvudavidljivi. Ima ih 800.000 razasutnih kaogljiva po čitavoj zemlji, u gradovima, ublizini kuća, u poljima. Kada pogledatepoložaj Crkve i mladih u Crkvi, i tu je jošsve obilježeno vremenom komunizma.

Svoj sam posjet započeo na sjeveruu Skadru, gradu važnom u povijesti nodanas zapostavljenom od političkih vla-sti. Ceste su u tako lošem stanju da sve-ćenici moraju putovati u terenskomvozilu kako bi došli do ljudi u selima. Utom sam gradu susreo starijeg svećeni-ka koji je bio u zatvoru dvanaest godina.Rekao je kako je sretan da je pušten,govoreći o brojnim svećenicima i redov-nicima koji su u prošlosti smaknuti.

Potreba potporeOve godine u mjesecu svibnju

albanski biskupi bili su u Rimu u poho-du „ad limina“. Papa Benedikt XVI. jepotaknuo biskupe da rade složno na do-brobit napaćenog albanskog naroda.Nakon pola stoljeća materijalnog iduhovnog zatiranja, potrebno je liječitirane i raditi na duhovnoj obnovi crkve icjelokupnog društva.

Osvrnuvši se na pohod ‘ad limina’skadarski nadbiskup Angelo Massafra,rekao je kako biskupi dolaze u Rimpotvrditi vjernost Crkve u Albaniji. Me-đu ostalim žele zahvaliti ćemo na naklo-nosti, potpori Svete Stolice, jer je onatoliko potrebna u vrijeme kada se među-narodna kriza osjeća i u Albaniji i kad seAlbanija želi približiti Europi.

Ocrtavajući crkveni život u Alba-niji, nadbiskup Massafra je rekao kakocrkvena živost i vjernički polet zadivlju-ju. Europi nema vjerskoga zanosa kakavse osjeća ovdje: uvijek govorim pri-jateljima i svima koji nas posjete, pomo-gnite nas s vašom stručnošću i vašomkulturnom stečevinom, a mi ćemo vas,kada ovdje dođete, zaraziti svojim misio-narskim duhom i vjerskim oduševlje-njem. Rekao sam Papi kad sam se, kaočlan Papinskoga vijeća ‘Cor unum’, su-sreo s njim: Svetosti, donosim Vam lije-pu vijest, naša Crkva u Albaniji napredu-je i raste, to je veoma lijepa stvar, vrlopozitivna. To ne znači da nemamo teš-koća i problema, ali križevi, koji su sas-tavnica naše svakodnevice, očituju ži-vost naše Crkve – rekao je nadbiskup.

MisijeUređuje i piše: s. Blaženka Rudić

2299

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Bogatstvo prošlostiAlbanija (na albanskom Republika

e Shqipërise) je država u jugoistočnojEuropi. Sami sebe Albanci nazivajuShqiptar, od čega je nastao i naziv Šip-tari. Albanci su jedan od nastarijih indo-europskih naroda na balkanskom poluo-toku. Albanski jezik je član indoeurop-ske porodice jezika, i danas mu nije sro-dan nijedan drugi živi jezik na svijetu.Glavni grad zemlje je Tirana. Drugivažniji gradovi su Drač i Skadar. Albancisu po kulturi, premda im se domovinaprostire uz more, tipičan kontinentalninarod, orijentiran više prema svojojbrdovitoj zemlji i uzgoju sitne stoke,nego prema moru i pomorstvu. Među-sobno se također veoma oštro razlikuju,sjeverni ratoborni Gegi od južnih miro-ljubivih Toska. Među sjevernim pleme-nima Gega mnogi su katolici.

Albanija je jedna od nasiromašnijiheuropskih zemalja. Kada 1989. godine, abilo je to još vrijeme komunizma, blaže-na Majka Terezija došla u Albaniju, služ-beno su je proveli kroz Skadar. Ona jetražila da joj pokažu najsiromašniji diograda. Rekli su da u Albaniji nema siro-mašnih. Uistinu, ulice su bile čiste, ni-gdje ni kante za smeće. Majka Terezijaje zaključila da su ljudi toliko siromašnida nemaju što baciti u smeće. No,zanimljiv je i podatak da se Albanijaubraja u zemlje s najmanjim postotkomsamoubojstava.

Albanija je nekada bila većinskakatolička zemlja. Od turske okupacijepa do današnjih dana prevladava islam.Iz tih vremena slavne prošlosti uzdiže selik nacionalnog junaka Skenderbega(1405. – 1468.). Najprije zarobljen odTuraka i preveden na islam, borio se nastrani Otomanskog carstva. Kasnije,oslobodivši se, odrekao se islama i boriose za ujedinjenje Albanije. Njegov veleb-ni kip nalazi se u centralnom gradskomparku u Tirani na mjestu gdje je domini-rao kip komunističkog diktatora EnveraHodže.

Kršćanski korijeniKršćanstvo je u Albaniji staro koli-

ko i prvo apostolsko naviještanje, avjerojatno je sveti Pavao tijekom svojih

AlbanijaZemlja velikog siromaštva, ali bogata životom.

Obitelji su velike brojem članova. Mnogi, nažalost, iseljava-ju tražeći bolje uvjete života. Nakon komunističke praznineupada se u zamke liberalizma. Crkva ima pune ruke poslana moralnom, kulturnom i gospodarskom planu.

zkvh

.org.r

s

Obraćenje srca

Najčešća tema u Bibliji jest pokorai obraćenje srca. To pretpostavlja da sečovjek prizna grješnikom, nesavrše-nim, nezadovoljnim, izvan pravog istin-skog puta. Obraćenje je promjena srca.Čovjekovo je srce uslijed grijeha okre-nuto samomu sebi, svome egoizmu.Odatle sve vrste grijeha. No, u određe-nom trenutku svjestan čovjek uviđasvoje stanje. Potreban je tada čin ufanjau Božje milosrđe. Jedino Bog možepromijeniti čovjekovo srce da ponovnomože obnovljen početi iznova. Radi se o"novom" rođenju. Čak i kada obraćenaosoba nije bila veliki grešnik, ali od tre-nutka kad nije na Božjem putu, ona nijeu istini o svojem biću. Obraćenje jeotkriće onoga što je najistinskije i naj-stvarnije u životu, a to je život s Bogom.U duhovnom životu postoje mnogaobraćenja. Možemo reći da smo u stal-nome stanju obraćenja. Prvo je obraće-nje od nevjere na vjeru. Drugo je unu-tar same vjere, obraćenje s nekršćan-skoga na pravi kršćanski život. Treće jeobraćenje unutar toga pravog kršćan-skog života, koji se sastoji u tome da sepođe pravim duhovnim životom. Krš-ćanstvo nije puki moralni nauk. Ono jesusret s Kristom i autentični ulazak uvječnost već ovdje na zemlji. Nakongodina predanoga života nasljedovanjaKrista otkrivaju se odjednom slabe ineočekivane točke. Postoje stvari kojenas ponižavaju, ali sve to ulazi u dina-miku ljubavi. Kada otkrijemo nastranusklonost, to je znak da se trebamo pro-čistiti. Bog ozdravlja dno bića i topostupno, koje se dovršuje našomsmrću. Potrebno nam se neprestanoboriti i obraćati.

Iako se susret Boga s čovjekomnajprije događa kroz obraćenje srca,potrebno je da se čovjek razoruža i pri-zna u svoj istini svoga bića. Bog se spu-šta k onomu koji se ponizi: Blago siro-masima duhom, njihovo je kraljevstvonebesko (Mt 5,3). To je stav poniznostišto ga je izrazila Djevica Marija u susre-tu s anđelom (Lk 1,26–38). Obraćenjeje mjesto gdje se suradnja naravi i mi-losti često najočitije pokazuje. Koji putase događa da Bog sam potrese čovjekaiako ga on ni ne traži, kao što se to

dogodilo sv. Pavlu pred damašćanskimvratima. No to je rijetkost. Obično seBog otkriva onima koji ga traže. TaBožja potraga može biti i bolna. Bog jeveć tajanstveno nazočan u potrazičovjeka: Tražite Gospodina dok se moženaći, zovite ga dok je blizu! (Iz 55,6).Trajno i žarko traženje Gospodina opi-suje prorok kada kaže: Ako vam jemisao, zastranivši, bila daleko od Boga,vratite se i tražite ga s revnošću desete-rostrukom (Bar 4,28). 1

Sakramenti

Sakramenti su vidljivi znakovi,čini, vanjski obredi koje prati nevidljivamilost. Njihova snaga ovisi o prihva-ćanju, o raspoloženju onoga tko ihprima. Primati sakramente može samoonaj tko ima vjeru. Svrha je sakrame-nata poistovjećivanje s Kristom, po-božanstvenjenje kršćanina. Sakramentinisu jednostavna pomoć i dodatak moli-tvi, iako molitva i sakramenti iduskupa. Kristov život u duhovnogačovjeka ulazi preko sakramenata, kojisu pokretači duhovnoga života. Ima ihsedam: krštenje, potvrda, sv. pričest,ispovijed, bolesničko pomazanje, svetired i ženidba. 2

Susresti Boga u bližnjemu

Suvremena strujanja u duhovnostičesto su osjetljiva glede mjesta susretas Bogom. Radi se o drugom, a taj drugije za kršćanina postao brat. Isus Kristje ljudsku solidarnost preuzeo i nadvi-sio, biološko srodstvo koje ujedinjujerođake, preobrazio je u duhovno srod-stvo. Isu Krist je prvorođenac međumnogom braćom (Rim 8,29). Međutim,istočni grijeh je okrenuo ljude jedneprotiv drugih, unijevši u svijet nasilje imržnju, čija je prva žrtva bila pravedniAbel. Od tada ljudsko društvo nepre-stano prolazi kroz duboke težnje pro-tivljenja i razaranja. No, u Isusu Kristu,ljudsko društvo nalazi počelo obnove iozdravljenja. Ta se obnova temelji naljubavi. Ljubiti znači gledati drugeBožjim očima: To je moja zapovijed: lju-bite jedni druge kao što sam ja vas ljubio(Iv 15,12); Ovo je zapovijed moja: ljubi-te jedan drugoga (Iv 15,17); Čistim sr-cem ljubite žarko jedan drugoga (1Pt 1,22).

Ljubav prema bližnjemu je drugazapovijed izravno povezana s prvom, pase istina o čovjeku potvrđuje upravovršenjem te druge zapovijedi. Tko neljubi svoga brata koga vidi, ne može lju-biti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijedimamo od njega: tko ljubi Boga, nekaljubi i brata svoga! (1Iv 4,20–21). Bezbratske ljubavi nema ni duhovnogaživota. Ljubav se ostvaruje na više razi-na. U jednostavnim osobnim odnosimaprijateljstva, privrženosti, opraštanja.Duhovni život je povezan s rastom kre-posti poniznosti, ne samo s obzirom naBoga već i na druge. Poniznost ne doki-da zdravo razmišljanje i smisao zastvarnost, nego ih upotpunjuje. Samnam je Isus pružio divan primjer poniz-nosti na posljednjoj večeri, kada je apo-stolima pravo noge rekavši. Vi menezovete Učiteljem i Gospodinom. Pravovelite, jer to jesam. Dakle, ako ja,Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, ivi morate prati jedan drugomu. Daosam vam primjer, da i vi činite kako jaučinih vama (Iv 13,13–15). Samo poniz-nost, koja je plod ljubavi, dopušta da senadiđu i pobijede protivljenja kojaneprestance klijaju. Samo poniznostdopušta težiti prema jedinstvu: Da svibudu jedno. Kao što si ti Oče u meni, i jau tebi, tako neka i oni u nama budujedno, da svijet vjeruje da si me tiposlao! (Iv 17,21). Jedinstvo je cilj ljud-skih odnosa. Jedinstvo u Kristu rađajedinstvom čovječanstva.3

Bit duhovnoga i unutarnjega živo-ta sastoji se s jedne strane od Božjegdjelovanja u duši, u svjetlu koje rasvjet-ljuje razum, u nadahnuću koje dotičevolju, s druge strane u suradnji duše sasvjetlom i pokretima milosti. A svepolazi od Boga. Bog je uvijek spremandati se čovjeku. Bog nikada ne odbijasvoje milosti. Čovjek je u pitanju, pri-hvaća li tu darežljivu Božju milost inaklonost. Surađuje li s Bogom koji muprvi dolazi u susret. Duhovni je životstalno i sve dublje obraćenje i u isto vri-jeme radosno.

(nastavlja se)

1. Usp. RAYMOND DARRICAU, BERNARD PEYROUS: Duhovnost, FTI. Zagreb, 2002. str. 61-65.

2. Usp. isto, str. 85.3. Usp. isto, str. 92-93.

DuhovnostPiše: mr. o. Mato Miloš, OCD

3300

��99

// 22

0000

88

Susret Boga i čovjeka

marni a ne mora u redoslijedu kalenda-ra biti prvi.

Smatra se da je sam datum pashe(14. dan) određen tek u babilonskomsužanjstvu i nakon njega i na to je imaoutjecaj babilonski kalendar koji je po-znavao proljetni ekvinocij. To su prila-gođenje izvršili svećenički krugovi.

Janje ili kozle

Neka svatko za obitelj pribavi jednoživinče. Nije precizirano koje i kakvo.Kasnije, u retku 5. govori se precizno:može biti janje ili kozle. Potrebno ga jenabaviti 10. dana mjeseca i čuvati ga do14. dana. Izbor janjeta ili kozleta morase ravnati po dva kriterija: prvo, morabiti takvo da se može pojesti unutar obi-telji ili eventualno u zajedništvu s naj-bližim susjedom, i drugo, janje morabiti bez mane, jedne godine staro imuško. Živinče mora biti tamim. To jehebrejski izraz koji je teško prevesti jeru sebi nosi dvije komponente: to jekomponenta cjelovitosti (ne može bitislijepo ili hromo...) i komponentu žrtve-nosti, jer pasha je žrtva! Žrtveno klanjejanjeta mora se obaviti kad se spustisuton (doslovno u hebr. ben ha'arba-jim, što znači između dvije večeri, tj.između večeri dana koji odlazi i danakoji nastaje, kako su neki prevodioci ipreveli).

Žrtvena krv

U Bibliji krv znači život (često jetako i kod nas, npr. dao je svoju krv zaslobodu u smislu "život“) pa zato Židovinikada nisu smjeli jesti krv. Ona se uvi-jek kod klanja ispuštala jer dok je ona uživotinji, tako dugo je u njoj i život aživot se ne smije jesti. Kad su se životi-nje žrtvovale, tada se njihova krv, akoje tako bilo određeno, skupljala u posu-du (npr. tako je učinio Mojsije kad sesklapao savez pod Sinajem, tako činiveliki svećenik kad obavlja obred pomi-renja Jom kippur), a kod žrtvovanja uhramu postojali su kanali po kojima jeotjecala krv.

U propisu za pashalnu žrtvu odre-đeno je da se krv skupi. Bog po Mojsijuodređuje: Neka uzmu krvi i poškropeoba dovratka i nadvratnik kuće u kojojse bude blagovalo. U izvorniku ne pišepoškrope već se krv stavlja (hebr.natan) na oba dovratka i nadvratak.

Septuaginta (LXX) i Vulgata (stari latin-ski prijevod) su točno preveli. Žrtvo-vatelji trebaju blagovati životinju peče-nu na vatri i to iste noći. Zabranjeno jejesti bilo što od životinje prijesno ilikuhano. Osim toga potrebno je pojesticijelu životinju s glavom, nogama iponutricom. Kao prilog jede se beskvas-ni kruh i gorko zelje. Iz ovoga se vidida su se u svećeničkoj redakciji (P) većspojile dvije različite tradicije, tj.nomadska i sjedilačka (ratarska) i dvarazličita blagdana (kod nomada prvineovaca a kod sjedilaca prvine žetve). Ukasnijoj su interpretaciji i beskvasnikruh i gorko zelje dobili svoja značenja.Kruh nije stigao uskisnuti zbog brzineizlaska, a gorko zelje podsjeća na svugorčinu progonstva.

Zašto krv?

Po mišljenju mnogih bibličara,jedino je znak krvi veza s onim zlimakoja su se prije događala. Ovdje je krvprisutna kao znak i kao život. Krv ćebiti znak: u zatornom sudu Bog ćemimoilaziti kuće Izraelaca koje suoznačene i u njima ostaviti život. Kakokrv znači život, Bog će poštedjeti živo-te prvorođenaca u kućama u kojimabude krv. Radi se o prvorođencima iljudi i životinja. Ovim svojim zatornimprolazom Bog će poniziti sva egipatskabožanstva u koja se oni uzdaju, jer nijedan im od njihovih bogova neće moćipomoći.

Ovaj svećenički propis o slavljenjuobreda pashe završava sa tri zapovijedi:ovaj dan treba biti spomen-dan, ovajdan treba slaviti kao blagdan u častJahvi i ovaj dan treba slaviti po trajnojuredbi od koljena do koljena. Time jerečeno i određeno sve. Cijela izraelskazajednica kroz svu će povijest svakegodine 14. nisana slaviti i doživljavatisvoj izlazak iz Egipta i svoje oslobođe-nje. Tako će slavljenje pashe objedinitii njezin komemorativni dio (spomen-dan) sa njezinom mistagoškom dimen-zijom (oni se sada uključuju u taj narodkoji izlazi iz Egipta), da bi se kasnijepridružilo i treće značenje a to je onoeshatološko: pasha će u sebi sadržavatii čekanje one jedinstvene mesijanskepashe koju će Mesija slaviti sa svojimnarodom kada dođe.

(U sljedećem broju: Prolaz Jahvin i izlazak)

Upoznajmo BiblijuPiše: dr. Tadej Vojnović, OFM

3311

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Već smo višeputa spomenuli da

u Bibliji, pogotovo uPetoknjižju, susrećemo mnoge predaje.To su sve tako važni događaji da nije ničudo što su bili zabilježeni na različitimmjestima i od različitih ljudi. Sve ovoposebno vrijedi kad je u pitanju Pasha,izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva.Ovdje susrećemo i jahvističku (J) i sve-ćeničku (P) kao i predaju Ponovljenogzakona (D). Pisac je nastojao sve toviše manje sretno spojiti, budno pazećida ni jedan od tih dokumenata ne okrnipa je tomu žrtvovao sve ostalo, kao štosu sklad pripovijedanja, preglednostpripovijedanja, već se služi "šavovima"koji često djeluju nespretno.

Pogledajmo u ovom svjetlu 12. po-glavlje Knjige izlaska kako bismo uoči-li ovu šarolikost dokumenata, odnos-no predaja. Zajedno idu redovi 1–13 i43–51 i oni pripadaju svećeničkoj pre-daji (P). Između toga pisac je ubacio idvije druge predaje: redovi 21–23 pri-padaju jahvističkoj predaji (J) a redovi24–27 pripadaju predaji Ponovljenog zakona (D).

Obred Pashe

Kad je riječ o obredu, već stesigurno pogodili, ovaj dio pripada sve-ćeničkoj predaji (P). Pogledajmo ovepropise! Prije svega određuje se vrije-me kada pashu treba slaviti. Ovaj mje-sec neka vam bude početak mjesecima,neka vam bude prvi mjesec u godini,tako Bog naređuje Mojsiju i Aronu. Nespominje se koji je to mjesec, moždazato što je ta naredba izrečena upravotog istog mjeseca. U Izl 23,15; 34,18 i uPnz 16,1 ovaj se mjesec zove Abib. To jeproljetni mjesec koji se zove još iNisan. Kad Bog kaže: Ovaj mjesec nekati bude prvi u godini... to s jedne stranemože značiti da će biti početak kalen-dara, ali je daleko više prisutno njegovoteološko značenje, tj. on treba biti gla-vni mjesec jer je u njemu Jahve izvršiosvoju pashu, svoj prolaz kroz Egipat ioslobođenje izraelskog naroda. Ovdjebibličari raspravljaju i o 2 kalendara:prije babilonskog sužanjstva i poslijebabilonskog sužanjstva. Ali to je spo-redno. Bitno je i sav je naglasak naJahvinoj pashi u kojoj je Jahve oslobo-dio Izraelce. Zato mjesec pashe morabiti prvi mjesec u godini u smislu pri-

Noć kad je Jahve bdio (2)

zkvh

.org.r

s

Tko smo mi?Svaki je početak težak. Tako obično ljudi govore. A ja

vam kažem, dragi Zvončići, početak je zanimljiv, interesan-tan. Ako ste imalo radoznali, sigurno ćete jedva čekati ipočetak vjeronauka. I u školama je počela nastava vjeronau-ka, ali oni koji se pripremaju za sakramente mogu mnogoviše naučiti na župnom vjeronauku. I to je posebno intere-santno jer je sadržaj drukčiji. A što možemo na vjeronaukunaučiti? Ponajprije istinu o Bogu a zatim i o nama. UpoznatiBoga je naša prva lijepa dužnost. A dobit ćemo i odgovore napitanje – Tko smo mi?

Znam da će se netko začuditi, alibiti kršćanin nije samo po sebi "nor-malno". Ako si kršćanin, dobio si po-sebnu milost po kojoj si i Božje dijete. Akad si već Božji, pa onda Boga treba ipobliže upoznati kako bismo ga višemogli voljeti. Na vjeronauku ćete nauči-ti i kako su živjeli prvi kršćani. I jošmnogo toga.

A evo vam ovdje i jedne male igre ukojoj možete provjeriti nešto od svoga znanja o životu prvihkršćana. Poigrajte se i riješite kviz. Rješenje će biti tiskanovrlo, vrlo sitnim slovima. Nađite ga. Želim vam uzbudljivu izanimljivu godinu, od početka do kraja.

Vaša Zvončica

Djeca Uređuje: Katarina Čeliković

3322

��99

// 22

0000

88

Boris Jurčević - OŠ “Ivan Milutinović” Subotica

Krunoslav Piuković - OŠ “Ivan Milutinović” Subotica

Rješenje kviza: nauku, kruha, dušu, čudesa, vjeru, zajedničko, dobra, Hram, srca, hranu Gospodin

Svaka sveta misa ima svoju duhovnu poruku. Važno je stoga pozorno slušati misnačitanja.

Važno je također čitati Bibliju, najsvetiju knjigu u kojoj nam Bog govori.Ima još nešto važno. Treba zabilježiti ono što ste saznali ili doživjeli nakon čitanja

Božje riječi ili ako vam se nešto lijepo dogodilo. Naravno, i neke negativne događaje trebazapisati i moliti Isusa da što prije pomogne riješiti problem.

Predlažem vam, vjerni Zvončići, PISANJE Duhovnog dnevnika. Neki to rade na svomračunalu, pa se to zove BLOG, a vi možete pisati svoj vlastiti duhovni dnevnik. U njemumogu biti i vaše molitve, ili one koje ste negdje pročitali. Vidjet ćete kako je to interesan-tno i kako će vam taj dnevnik postati naj-prijatelj. A oni manji među vama, mogu i nacr-tati nešto što im se jako dopalo u Bibliji. Zvončica

ŽIVOT PRVIH KRŠĆANADopuni riječi koje nedostaju!

Bijahu postojani u ........... apostolskom, u zajed-

ništvu, lomljenju ........... i molitvama. Strahopošto-

vanje obuzimaše svaku ...........: apostoli su činili

mnoga ............ i znamenja. Svi koji prigrliše ...........

bijahu združeni i sve im bijaše .................. Sva bi ima-

nja i ......... prodali porazdijelili svima kako bi tko tre-

bao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u

............., u kućama bi lomili kruh te u radosti i pro-

stodušnosti ........ zajednički uzimali .......... hvaleći

Boga i uživajući naklonost svega naroda. .............. je

pak danomice zajednici pridruživao spasenike. Dj 2, 42-47

--- riječi koje nedostaju:

čudesa, dobra, dušu, Gospodin, Hram, hranu,kruha, nauku, srca, vjeru, zajedničko

---

�M o j duhovni dnevnik!

���

Djeca

3333

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Na blagdan male Gospe, u ponedjeljak 8. rujna,učenici i učenice hrvatskih odjela 5., 6. i 7. razredaOŠ "Ivan Milutinović" iz Subotice i Male Bosne posje-tili su Svetište Majke Božje na Bunariću, gdje su uzsvetu misu proslavili rođenje Blažene Djevice Marije iodržali nastavu u prirodi.

Svetu misu predvodio je upravitelj Svetišta, dr. AndrijaKopilović. Svojom propovijedi potaknuo je nazočne, a pose-bice djecu, na razmišljanje o riječima koje mogu biti lijepe,ali i opake, pa čak i ubojite, te kako iste treba obazrivo kori-stiti.

Učenici hrvatskih odjela su se nakon svete mise raspr-šili po prostranstvu Svetišta te je započela nastava u prirodi.

Najprije je dr. Andrija Kopilovićodržao veoma interesantnopredavanje o povijesti svetištana Bunariću, koje su učenicipozorno pratili, a nakon toga jedjeci i njihovim nastavnicimadarivao prigodne privjeske zaključeve. Sretni i puni novihsaznanja o mjestu koje smoposjetili, nastavili smo sa sati-ma hrvatskog jezika, matemati-ke, i naravno – tjelesnoga odgo-ja. Ni kiša, koja je povremenopadala, nije nam prekinula uži-vanje. Na ovom lijepom mjestui učenje je bilo mnogo lakše izanimljivije. Svi sudionici da-našnjeg blagdana: učenici, nji-hovi roditelji i nastavnici, odu-

ševljeni su toplim prijemom i ovakvimvidom nastave, te su izrazili želju da seponovno okupimo na istom mjestu štoprije.

Nastavnici koji predaju na hrvatskomjeziku u OŠ "Ivan Milutinović" posebnozahvaljuju dr. Kopiloviću koji im je osiguraoboravak na Bunariću, a nadasve na višenego ugodnom dočeku i dojmljivim riječi-ma koje su se djeci urezale u srce.Naravno, moramo zahvaliti i roditeljimanaših učenika koji su nam izašli u susret isvojim prijevozom omogućili dolazak svedjece.

Jasna Peić Gavran, učiteljica

OSVOJITE VRIJEDNE NAGRADEDragi Zvončići, evo nas na početku vjeronaučne i školske

godine. I Zvonik se raduje Vama kao što i vi čekate Zvonik.Stoga vam i u ovom broju nudimo nagradnu igru. Ispunitekupon i pošaljite nam točne odgovore, a mi ćemo sretne dobit-nike nagraditi u Bačkom Monoštoru, gdje ćemo biti gosti nasvečanosti u povodu ZAVITNOG DANA.

Budete li se igrali s nama, netko od vas će dobiti i naj-noviji CD "HosanaFest 2008."! Kupon pošaljite najkasnije do10. 10. na adresu: Zvonik, Beogradksi put 52, 24000 Subotica.

KUPON Zvonika br. 167Pitanje: Kako se zovu dvostruki pobjednici

"HosanaFesta 2008."?

Pobjednici su:_________________________________

Kupon popunio/la:_____________________________

Adresa: ________________________________________

________________________________________________

�

Učenici OŠ "Ivan Milutinović"proslavili Malu Gospu na Bunariću

zkvh

.org.r

s

Uredio: Vlado Lišić

3344

��99

// 22

0000

88

Susret mladih na Čikeriji

Baš je dobro što smo ovdje!Susret subotičke katoličke mladeži na Čikeriji odr-

žan je ove godine 27. kolovoza pod geslom "Baš jedobro što smo ovdje", a osamdesetak mladih provelo jegotovo cijeli dan u druženju i sportskim igrama.

Hodočašće je započelo u 8sati ispred župe Isusova Uskrs-nuća, odakle su se mladi nabiciklima uputili na Čikeriju nakojoj su nas i ove godine srda-čno ugostili Kata i StipanPetrekanić. Nakon odmora,uslijedila je sveta ispovijed.Oko 10.30 sati počela je svetamisa koju je predslavio vlč.Predrag Alilović. U nastavkuprograma, mladi su naučilihimnu ovogodišnje Čikerijade, pjesmu Baš je dobro što smoovdje VIS-a "Proroci", kao i razne plesove što je posebno bilozanimljivo.

Nakon ručka uslijedila je igra pod nazivom Skrivene puz-zle, koja je za cilj imala slaganje plakata na kojem su sadrža-na osnovna obilježja Čikerijade. Nakon uspješno završeneigre, napravljena je i zajednička fotografija.

Ostatak dana mladi su proveli igrajući nogomet, odboj-ku, bandminton, ili u razgovoru i prijatnom odmoru na zdra-vom zraku čikerijske šume. Susret je trajao do 17 sati kada suse mladi uputili svojim kućama.

Ovogodišnji susret mla-dih na Čikeriji organizirao je"ZBOR" mladih katolika uzpomoć sponzora: lokalnih žup-nika, Katoličkog instituta za kul-turu, povijest i duhovnost "IvanAntunović", Generalnog konzu-lata RH u Subotici i Jamnice, teuz pomoć mesnica "Jagnje" i"Gat", a svima se toplo zahvalju-jemo. Velika zahvala svima kojisu na bilo koji način pomogli da

ovogodišnja Čikerijada bude uspješno održana. Do sljedećegodine, pozdrav!

Nevena Mlinko

Izjave poput: To u naše vrijeme nijebilo tako … ili: Pa ni nama nije bilo lako,štoviše, bilo nam je i teže, vama je sada svepuno lakše!, često možemo čuti od našihroditelja, još češće od rodbine i uopće sta-

rijih ljudi oko nas kada spomenu poteškoćeodrastanja. No, jesu li oni u pravu? Ili možda …

Činjenica jest da su nam mnoge stvari olakšane, i da namjest lakše nego starijim generacijama, ali su s tim "pozitivnim"olakšicama došle i one "negativne". Pod tim "negativnim"mislim na to da je danas puno lakše zastraniti nego što je tobilo prije.

"Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran putkoji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uskavrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!"(Mt 7,13-14)

Nekako se čini da se taj tijesan put još suzio, skoro pa jenevidljiv, dok se onaj prostrani put nameće. Gdjegod se okre-neš, kamo god da kreneš, zagaziš na širok šor. Često ni nevidiš onaj mali putić koji vodi do uskih vrata, a i ako ga primi-jetiš, lako ga ponovno izgubiš iz vida, jer se širok put prostrosvuda oko tebe. Toliko lijepoga nudi današnji svijet, tvoja oko-lina, često i oni najbliži, da je postalo jako teško razlikovatidobro od lošega. Nije lako naći svoje mjesto pod zvijezdama,

nije lako ići tijesnim putem udruštvu koje raskalašeno ko-rača prostranim putem užit-ka, tjelesne i moralne slobo-de koja ti dozvoljava sve,ništa ne priječi. Sve je slobo-dno, nema pogrešnog.

Ako se ubrajamo međuonih malo koji pronalaze putkoji vodi u Život, sigurno nije lako. Onaj koji korača tijesnimputem, shvaća koliko je taj put težak. Mora se suprotstavljatinormama današnjega društva, nailazi na nerazumijevanje ipodsmijeh. Često je neshvaćen od svojih najbližih, jer malo jeonih koji shvaćaju i uviđaju uzak put i njegov smisao. Moždase osjećate usamljeno, ali ne zaboravite Isusove riječi: U svijetuimate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33).Ne zaboravi, draga mlada osobo, da te Bog nije napustio, nitiće ikada, jer On vidi tvoje poteškoće i ubraja ti to u pravednost.

Oslobodimo se zavodljivosti grijeha kojeg je ovaj svijetprepun, jer sigurno svatko od nas na kraju želi ući na uskavrata. No, ne zaboravimo da je do uskih vrata i tijesan put, kojije potreban proći, koji nam je priprava za vječnost. Svima namsljeduje vječnost, pitanje je kakva. Odluka je na tebi!

Vladimir

Na plakatu se nalazi tekst treće strofe himne Čikerijade, koji glasi:Tebe ćemo vječno pratit', gdje nas čista srca vode, pjesmom slavit, srcemhvalit, baš je dobro što smo ovdje! Biciklist s desne strane predstavlja svemlade koji, po običaju, na susret na Čikeriji hodočaste biciklima. Nasredišnjem dijelu plakata nalazi se veliko srce, koje svatko od nas ima.Ono izgara u plamenu Duha Svetoga. Plamen ima oblik križa – jer bezkriža ničiji život ne prolazi. Da bi nam srca bila snažna i čista moramo,prije svega, njegovati osobnu molitvu. Uz njenu pomoć lako i radosnoćemo djelovati u zajednici: igrajući nogomet, pjevajući i plešući, poma-žući drugima, biti podrška, što prikazuju maleni ljudi u srcu. U podno-žju vatrenoga križa nalazi se velika Božja ruka koja čuva i vodi bicikli-sta tj. sve mlade na njihovu životnom putu, kao i klasovi i grozdovi –simboli Kristova tijela i krvi.

Nevena Mlinko

MladiTijesnom stazom

ili prostranim putem...?

Mladi

3355

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Ovo je priča o Marku, čovjeku za kojega su uživotu znanje, slava, novac i moć, bili važniji nego bitičovjek. Ovo je priča o čovjeku koji je svoj život pro-veo gazeći sve pred sobom kako bi ostvario svojeciljeve, da bi na kraju shvatio kako ništa nije ni imaoi da je ostao sam. Marko je još za vrijeme studija bioveoma ambiciozan i pohlepan. Nikada ga u životuništa nije ispunjalo osjećajem zadovoljstva. Nije imaomira u svom srcu, premda je poticao iz pobožne ikršćanske obitelji. Markov otac se njemu i njegovojsestri trudio usaditi u srce kršćanske kreposti. No tekreposti Marko je održavao sve dok nije krenuo nastudij. Markovo životno geslo je postala rečenica:"Čovjek bez srca je uspješan čovjek".

Kako bi postignuo svoje ciljeve tijekom školova-nja, koristio je sva dopuštena dozvoljena i nedopu-štena sredstva: varao je na ispitima, potplaćivao jeprofesore, koristio je svoje kolege na sve mogućenačine da bi ih kasnije odbacio. Prijatelji su ga pozna-vali kao čovjeka ledenoga srca, budući da ga ništanije moglo omesti u ostvarivanju ciljeva. Kada je zavr-šio studij, Marka je otac zaposlio u svojoj agenciji zanekretnine na mjestu gdje je trebao raditi s klijenti-ma. Nije mu sesvidjelo raditi kaopočetnik u tvrtkisvojega oca. Ali,otac je mislio daje to najbolje rje-šenje za Markovoponašanje. Htio gaje naučiti da sesve u životu po-stiže na lijep ipošten način. Že-leći se osvetitiocu, Marko je pri-mijenio taktiku la-ži i obmane. Iakoje mrzio posaokoji radi, pretva-rajući se da gavoli, napredovaoje do mjesta pot-predsjednika, odnosno zamjenika svojega oca. No, tonije bilo ono što je želio. Na jednom sastanku s osta-lim dioničarima, na prijevaru je zbacio svojega oca smjesta predsjednika. Sam je postao novi potpred-sjednik. Svojega oca je izbacio iz kuće koju je tako-đer dobio od njega. Otac je uporno pokušavao razgo-varati s njim, ali on ga nije htio ni vidjeti. Uskoro seMarko oženio i izgradio karijeru kao uspješni biznis-men. Prestao je i u crkvu ići, jer, više nije bilo oca daga prati i opominje. Život mu je cvjetao. Ništa mu sveto nije vrijedilo jer ga nitko nije volio. Nije imao pri-jatelja, jer je njegovo prijateljstvo bilo temeljeno nakoristi i laži. Svoju ženu Marko je često zapostavljaoiako mu je ona pružala najveću ljubav koju nije znao

cijeniti. I ubrzo se sve promijenilo. Radnici su počeliodlaziti jer nisu bili zadovoljni uvjetima rada koje jenametnuo. Tvrtka je propadala, ali i Markov život.Marko je postajao sve živčaniji. Život sa suprugom idvoje djece što su ih imali počeo ga je "gušiti".Osjećao je da je nestalo sve što mu je u braku budi-lo radost i oživljavalo ga. Jednoga dana uslijedilo jeono neizbježno, otjerao je svoju ženu i djecu iz kućemisleći da im time čini uslugu. Ostao je sam. Ali, toga nije opametilo i nastavljao je raditi po svojemu.Što je više tjerao svoj inat, to je više padao. Počeo jepiti. Nervoza i srditost su obuzimali njegovo srce.Ljubomora na druge koji su imali uspjeha u životu,nije mu davala mira. Zaboravio je na očeve riječi olijepom i poštenom radu. Izgubio je tvrtku, banke sumu oduzele kuću i ostao je na ulici. Potpuno sam. Pocijeli dan Marko je sjedio u kavani, opijao se i tonuosve više u propast. Ubrzo je počeo koristiti razna umi-rujuća sredstva da bi na kraju probao i drogu. Imao jesamo 36 godina kada se predozirao i završio u bolni-ci. Jedva je preživio. Zahvaljujući molitvama najbližihi intervenciji oca koji ga nije napustio u tim teškimtrenucima, došao je k svijesti. Kada je shvatio svu lju-

bav i žrtvu oca,pozvao ga je narazgovor i zatražioje svećenika. Na-kon duge ispovije-di, pomirio se socem. Razgovaraoje i sa svojom su-prugom koja muje sve oprostila.Tada je shvatio pra-ve vrijednosti ži-vota, i ono najvaž-nije – više nije biosam.

Nakon ove pri-če željela bih vassve potaknuti narazmišljanje o važ-nim stvarima unašem životu. Što

je to što ti činiš za budućnost, za naše mlade, za tebesamoga? Zbog čega želiš napredovati i osigurati boljubudućnost? I koliko dopuštaš Isusu ući u tvoj život,da te vodi i prati, da bude tvoj ideal kojega ćeš prati-ti? Ponašaš li se i ti u nekim životnim situacijama kaoMarko i dopuštaš li da te novac, slava i moć zaslijepe?Pomisliš li da ništa od toga nećeš ponijeti sa sobomna onaj svijet?! Zapitaj se postavljaš li i ti drugogačovjeka na zadnje mjesto u svom životu i dopuštaš date vode prolazne stvari? Ili ti je ipak važniji čovjek?Svaki čovjek? I onaj koji te živcira, prijatelj koji teiznevjerio, djevojka koja te ostavila, siromah što naulicama prosi? Zapitaj se samo što činiš, kako točiniš? Zapitaj se kamo ideš?!

Marina Gabrić

Priča o obraćenju …

zkvh

.org.r

s

Kamo idem?Kamo idem, Gospodine? Kako te slijediti a pri tom ne

gledati samo vlastite interese, ne tražiti izlaz iz nevolje zasebe samoga, nego kao ti, Isuse, čeznuti za sudjelovanjem upatnji za cjelinu. Nerijetko postavljamo sebi ovakva pitanja.Slobodna smo bića, stoji nam na raspolaganju mnoštvo izbo-ra. Ali u konačnici, ipak smo ograničena bića i to nas čestosputava u djelovanju. Želimo biti svemogući, apsolutno slo-bodni, prijeći sve granice koje nas ograničavaju u životu.Vodi nas egoizam i želja za što većom moći, želimo sami sebibiti dostatni, želimo biti bogovi. Eto, to je put za kojim da-našnji moderni čovjek čezne.

Mi smo ipak Božja stvorenja, stvorena na Njegovu slikui u nama leži klica ljubavi, Božje ljubavi koja nam se kaosavršena i apsolutna očitovala u Njegovu Sinu. Naša duša,koliko god bila grešna, žeđa za Bogom živim, za gledanjemlica Boga kao što psalmist govori u psalmu 42. Uzdajmo se uBoga kao vođu, u njegovu vjernost i njegovu svjetlost naovom zemaljskom putu koji vodi u život vječni.

Putnici smo, hodočasnici na zemlji, susrećemo se s gri-jehom i patnjom, ali trebamo biti sigurni da Bog za nas ima

plan, želi se susresti s nama ueshatonu. Utjelovio se radi nas,otkupio naše grijehe i umro zanas još dok bijasmo grešnici(usp. Rim 5,8).

Isus nas poziva na ljubavprema Ocu te želi u svemu ispu-njavati volju Očevu i ljubiti sveOčevom ljubavi. To bi trebalabiti i naša trajna želja i nastojanjeu ovom zemaljskom životu. On nam daje upute kako ostatiu Očevoj ljubavi: "Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćeteu mojoj ljubavi"(Iv 15,10a). Dakle, da bismo išli pravimputem, potrebno je vršenje njegovih zapovijedi. Ne volimoriječ zapovijed jer mislimo da nas zapovijedi ograničavaju,nameću i prisiljavaju na nešto. Za Isusa postoji jedna jedinazapovijed: ljubav, koja ide prema Bogu i prema bližnjemu.

Ukoliko dopustimo djelovanje Duha ljubavi, nećemoimati straha pred životnim izazovima. Trebamo biti svjesnida nas Bog neće napustiti, da je u njemu naše spasenje izaklon do vječnosti. Stoga budimo hrabri i zaobiđimo sveono što nas sputava na putu do našega Gospodina. /A. P./

MladostiMladosti, tako si Lijepa, tako draga, bogata, uzbudljiva

– kAžu, najljepši dio života! Znam cijeniti Dar mladostikojim sam darovan od Boga. Znam! Ali, kažu neke pametneglave "mladost-ludoSt", a neke usijane da kad si mladmožeš i trebaš rAditi sve. Koliko puta sMo to čuli od našihprijatelja, pa i sAmi to izgovorili u zanosu! Da mlad čovjekmože sve, donekLe je istina. U mladosti je ljudsko tijelo spo-sobnije, jače, izdržljIvije od onog djetinjeg i staračkog. To titreba biti veliki poticaj, hraNiti svoju volju novim koracima,uspjEsima, saznanjima i ciljevima. Jer možeš, trebaš toželjeti, ulagati trud, usPjeti! Da mlad čovjek treba Raditisve, to već nije istina. Jel' trebaš i smiješ ubIjati ljude ako ti

se prohtije!? Ne govorim o ekStremnim slučajevima. Riječiznaju biTi ubojitije i od najhladnijeg oružja. Samo jednatvojA gruba, riJeč osude, laž, kleveta, pa čak i pohlepne,bludnE misli ubijaju. I sebe ubijaš grijehom! Jednu od naj-većih opasnosti za Mladoga čovjeka predstavlja neumjere-nost. Jer, svašta je na našem "životnom" tržištu u poNudi."Kad ćeš ako ne sad! Jednom si mlad!" Da, sAmo jednom, ibaš zbog toga ne želim proživjeti svoju mladost na pogrešannačin, na štetu Sebi. Je li umjereno ostajati u gradu do 5, pol6 izjutra? Umjesto jednoga pića popiti – sVe? Razmisli. Bogti daruje život, i svaki novi dan je NjEgov novi dar. U njemutrebaš biti nasmijan, radostan, vrijedan – opravdati kruhkoji se nađe na trpezarijskom stolu. Ili mamuran, umoran, niza što? Ne ...

Nevena Mlinko

Lažni prorok"Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem

odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi." (Mt 7,15)

Mudri ljudi kažu da ti je najbolji prijatelj onaj koji tigovori najviše istine, a mi smo danas postali toliko osjetljivida nas nitko ne smije ni "dirnuti"! Nitko nam ne može i nesmije reći da griješimo! Ne smije nam nitko skrenuti pozor-nost na činjenicu da nismo u pravu, jer nitko nam ne možegovoriti kako treba činiti ono što činimo ... Također smo ipoput te druge strane, ne želimo uvrijediti, želimo biti prija-teljski nastrojeni ... Moramo uočiti da će nam najviše istinereći osoba koja nas najviše voli, iako to ne želimo čuti! Jednaod najvećih odlika lažnoga proroka je to što će nam uvijekreći ono što želimo čuti, nikada nam neće kvariti paradu!Činit će nas veselim, toliko da će nam se zavrtjeti u glavi!Toliko će nas zabaviti da se nikada nećemo pozabaviti veli-kim pitanjima poput ovoga: Djeluje li Bog u mom životu,rastem li u svetosti, živim li po njegovim zapovijedima, lju-bim li svoje bližnje? Jesam li spreman stati pred Boga nazadnjem sudu?

Jesi li ikada zastao i na trenutak razmislio o tome kamoideš? Kako se tvoj život razvija? Vršiš li Božju volju? Ovaj svi-jet je prepun lažnih proroka, koji nude tolika uživanja dauopće nije teško zastraniti i zanemariti našu budućnost. Negovorim o ovozemaljskoj budućnosti, nego o vječnosti. Mismo tek hodočasnici na Zemlji, ovaj život je prolazan, ovajživot je tek trenutak u vječnosti ... Ali, ovaj trenutak je pre-sudan za našu vječnost! Ovaj trenutak moramo iskoristitikako bismo zavrijedili vječnost u Božjoj blizini! Ako ga zane-marimo, trenutak će proći i znamo kakva nam onda vječnostslijedi.

Ne dozvoli lažnim prorocima da te zavedu i odvedu odBoga, ne dopusti da zbog trenutnih zadovoljstava zanemarišsvoju vječnost. Bog te je stvorio na svoju sliku i priliku, tvojeime je urezao u svoj dlan, tebi su vlasi na glavi sve izbrojene.Nemoj iznevjeriti povjerenje i ljubav koju ti je ukazao, nemojGa zanemariti i ostaviti Ga po strani. Bog ti je dao tolikotoga, iskoristi to, iskoristi ovaj trenutak na Zemlji kako bi uonaj dan bio dostojan gledati Njega u lice i vječno prebivatiu Njegovoj blizini.

V. L.3366

��99

// 22

0000

88

KAMO DA IDEM... ?Mladi

Bela Ivković dobitnik zvanja"Pro urbe"

Odvjetnik, istaknuti javni i kulturni djelatnik BelaIvković, dobitnik je priznanja "Pro urbe" koje mu je do-dijeljeno u okviru svečane sjednice Skupštine grada,održane u povodu Dana grada Subotice 1. rujna.

Bela Ivković je rođen u Su-botici 14. 10. 1939. godine. Osnov-nu školu je završio u rodnomugradu, dok je srednjoškolskoobrazovanje stekao u Zagrebu.Kao izvanredni student završio jeVišu upravnu školu u NovomSadu, a kasnije i Pravni fakultet.Odvjetnički ured je otvorio 1978.,kojega uspješno vodi punih 30godina. Osim rada u svojoj struci,angažirao se i na polju očuvanjakulturne baštine bačkih Hrvata.Godine 1969. bio je član inicijativnog odbora za osnutakHKUD "Bunjevačko kolo", a kasnije i jedan od osnivačaDruštva. Za predsjednika Društva je izabran 1991. godine, ina tom je mjestu bio punih trinaest godina. Posebno je bioangažiran oko priprave i održavanja manifestacija "Velikoprelo" i "Dužijanca". U Skupštini općine Subotica bio jevijećnik u dva mandata. Osnivač je i aktivni član i drugih kul-turnih društava čija je djelatnost očuvanje, njegovanje i raz-vitak kulture u Hrvata: Hrvatskog akademskog društva,Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "IvanAntunović".

Uz Belu Ivkovića, priznanje "Pro urbe" za istaknutadjela koja u velikoj mjeri pridonose ugledu grada, dodijelje-no je i Máriji Székely, profesorici i istaknutoj animatoriciglazbe, Istvánu Szajkóu, samostalnom umjetniku slikaru,Davoru Štefaneku, istaknutom sportašu hrvaču, DénesuTóthu, profesoru, mentoru i inovatoru, te Andrei Kúti,Ákosu Odriju i Istvánu Lukácsiju, stručnom i kreativnomtimu učenika Tehničke škole. /Zv./

Aktualno

3377

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Mons. József Miocs Počasni građanin Subotice

Na svečanoj sjednici Skupštine grada, koja je uokviru proslave Dana grada Subotice održana 1. rujnau Velikoj vijećnici Gradske kuće, dodijeljena su zvanja"Počasni građanin" i priznanja "Pro urbe". Uz BeluDurancija, zvanje "Počasni građanin" primio je imons. József Miocs, svećenik Subotičke biskupije,glazbeni pedagog, odgajatelj te ravnatelj zbora.

Msgr. József Miocs je rođen u Kuli 1942. godine, a uSubotici završava osnovnu školu i osnovnu glazbenu školu.U Zagrebu je maturirao u Nadbiskupskoj klasičnoj gimna-ziji. Filozofsku i teološku naobrazbu je nastavio u Zagrebuna Katoličkom bogoslovnom fakultetu gdje je diplomirao1969. godine. Istodobno je studirao i na Muzičkoj akademijiu Zagrebu na odsjeku za crkvenu glazbu. Za svećenika jezaređen 1968. godine u katedrali Sv. Terezije Avilske. Od1969. godine je radio u Biskupskom uredu, bio kapelan ukatedrali, i glazbeni pedagog u Biskupijskoj klasičnoj gim-naziji Paulinum. Nakon iznenadne smrti dirigenta FerencaWürtza 1970. godine, mons. Miocs preuzima i obveze diri-genta katedrale. Nastavlja svoje glazbeno usavršavanje i1975. stječe znanstveni stupanj Artifex musicae. Godine1975. postaje redoviti profesor gimnazije Paulinum, regenschori i dirigent mađarskoga zbora Sveta Terezija. Godine1980. i 1981. vršitelj je dužnosti ravnatelja Paulinuma, od1982. godine ravnatelj, a 1988. postaje i rektor Kolegija(Sjemeništa). U povodu obilježavanja 200. godišnjice posto-janja katedrale (1973.), utemeljio je zbor Schola CantorumPaulinum, čiji je aktualni dirigent. Od 1993. godine redovitije profesor glazbene kulture na Teološko-katehetskom insti-tutu u Subotici. Predsjednik je i organizator smotre dječjih iomladinskih zborova Srebrno zvono od 1995. godine.Službeno priznanje rada Paulinuma vezano je za ime JózsefaMiocsa. Do 1989. godine, u duhu prakse ondašnjeg vreme-na, svjedodžba izdana u ovoj školi nije bila priznata. Rav-natelj Miocs je uložio puno napora da bi od 1990. godinedošlo do priznanja, a 2004. godine škola dobiva akreditacijui po zakonu postaje ravnopravna ostalim školama. Autor jenekoliko crkvenih glazbenih djela, drži predavanja na mno-gim domaćim i međunarodnim glazbenim, teološkim, crkve-nim i svjetovnim pedagoškim skupovima i simpozijima.Odlikovanja: Monsignor (papinski kapelan 1992.), papinskiprelat (2003.), "Zlatni križ za zasluge Republike Mađarske"(2007.). /Zv./

Klapa "Kogul" u subotičkoj stolnoj bazilici

Na blagdan Uzvišenja sv. Križa 14. rujna, na žup-noj svetoj misi u 10 sati pjevala je u subotičkoj stolnojbazilici sv. Terezije Avilske zagrebačka klapa "Kogul". O klapi Kogul piše njezin član Filip Šarunić: "Klapa Kogul jeosnovana u Zagrebu 2004. godine, a njezin sastav čine: FilipŠarunić – tenor I, Martin Markulin – tenor II, Marin Srde-lić – tenor II, Goran Petrović – bariton, Grga Peroš – bari-ton, Goran Managić – bas I i Vatroslav Sirovica – bas II.Osnovana je od strane amaterskih glazbenika, većinom stude-nata, koji dijele zajedničku strast prema dalmatinskoj vokalnojbaštini. Od zapaženijih javnih nastupa, svakako treba istaknu-ti Omiški festival 2006. godine, na kojem je klapa Kogul ukategoriji debitanata osvojila prvu nagradu žirija i prvu nagra-du publike, Večeri dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu,Ciklus koncerata dalmatinskih klapa grada Zagreba“.Gosti iz Zagreba su svojim nastupom na kraju svete mise obo-gatili, i inače uvijek raspjevani subotički liturgijski skup. Danprije, klapa "Kogul" pjevala je u svetištu Majke Božje naTekijama kraj Petrovaradina u Srijemskoj biskupiji. Nastupgostiju iz Zagreba je oduševio vjernike sabrane na svetoj misi,a zahvalnost u ime svih izrazio im je župnik Stjepan Beretić./S. B./ zk

vh.or

g.rs

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

3388

��99

// 22

0000

88

Zajedničko spremanje kuće – ako i kod vas postojeposlovi koje nitko osobito ne voli, uradite kao mi. Napravitepopis poslova, konkretnih zadataka koje treba uraditi (npr:složiti ručnike, oribati kadu, prebrisati pod u blagovaonici,isprazniti korpe za smeće...), napišite ih na zasebne papirićei svako neka izvlači po jedan. Kad je zadatak obavljen, izvlačise sljedeći i tako dok sve cjeduljice ne budu potrošene, akuća zablista! Igra (ili prvo mali odmor ☺ – za mame i tate)može početi!

Izmislite i provodite male "rit-uale" – zajedničko ispijanje kave ili čaja,pričice pred spavanje... Kod nas se sva-ka olujna i kišna večer dočekuje s pose-bnom radošću. Kad vani počne grmiti isijevati, mi isključimo tv i računalo,ugasimo svjetla, ušuškamo se svi ujedan krevet i smišljamo priče. Kad jelijepo popodne ili večer, skuhamo kavuili čaj, pozovemo "susjedu" (moja naj-draža je moja kćer) i pričamo što nam

se loše i/ili lijepo dogodilo tih dana, savjetujemo jedna dru--gu, tješimo... (ogovaranje – isključeno!).

Zajedničke igre – društene igre, koje imaju svoja pravi-la, malko izmijenimo u skladu s našim potrebama. "Mono-pol" je, primjerice, zanimljiviji ako dogovorimo kako ćemopomagati jedni druge da svi izgradimo kuće, "počastiti"onoga koji je u trenutnoj financijskoj stisci, (pa šta ako initko ne pobijedi – ipak je sve to samo igra!).

Smislite sami neke igrice – mi volimo izmišljati priče naosnovu zadanih riječi. Na primjer, svatkona papir napiše 3–5 riječi (kuća, dvorac,svađa, nos, patka) i papir da nekom odsuigrača, a on primi svoj zadatak odnekog drugog. Potom svatko napiše nekupričicu koja sadrži zadane riječi, trudećise da bude što zanimljivija, a onda ih čita-mo i – uživamo. Smijeha ne manjka!

P.S. I ne zaboravite, najbolji recept zasvaki dobar dan je – smiješak!

Voli vas sve Zvjezdana

razmišljanjeAli! Čemu sva ta divota, ako pro-

pada, ne koristeći ničemu? Ima li štoneugodnije od pokvarene hrane, tru-log voća i povrća? Ima li što tragičnijeod "pokvarenog" čovjeka? Hrana služiza jelo, a ako je ima viška, treba ju dije-liti dok je dobra i svježa. Za ŽITO i svePLODOVE ZEMLJE nije dosta zahva-liti u crkvi – treba te darove koristiti,na dobro nas samih i svih onih koji jemožda nemaju! Bog ih je dao da unjima uživamo i tako Mu zahvaljujemo!A čovjek? Obitelj?

Kako je tužno kad kraj sebe ima-mo muža, ženu u kojima ne uživamo,za koje ne zahvaljujemo Bogu tako štonam je blaženstvo susresti mu/jojpogled, ma koliko mladi ili stari bili,kako god nesavršeni, bolesni, slabi iligriješni bili! Ma, znam da nije lako, alimoramo se boriti! Tko je ikad rekaoda će u braku biti uvijek lako i sun-čano, da će odgajanje teći bez teškoćai problema, da je roditeljstvo – zabava?Mi moramo, ma koliko nam djeca –mala ili velika – zadavala i brige i ner-vozu i ljutnju i mač boli u srcu U NJI-MA UŽIVATI! Milje njihove blizine odsvega je ljepše! Mi moramo, ma kolikomuž bio "težak" ili žena "rondzalo",

lijenčina ili trošadžija (znat ćete na-staviti i sami! :-), u njima uživati, gle-dati ih s ljubavlju, milovati ih iskreno inježno, grliti ih kao da cijelu svojusnagu iz sebe želimo upiti u njega/nju,ovisno komu je potrebnija u tom trenu!Moramo se diviti i sijedima u bradi,voljeti i višak kilograma, radovati selijekovima koji ih liječe ili oslobađajuboli.

Umijeće je ljubiti cijeli život, aBog nam u sakramentu braka dajemilost da od te ljubavi načinimo i –umjetnost. Bog ih je dao – zar danjegov dar ne "odmotamo" (čitaj –cijeli život biće svoga bračnogdruga upoznajemo, ali i u časusmrti virimo jednim okom, pitajućise – što li sad misli, što bi sad že-lio?) i – ne "koristimo"? Ne stvaraBog ljude za ures, ma kako lijepi iprivlačni bili, jer bi nas onda napraviood porculana ili kamena, ili držao "podstaklenim zvonom". Takvi ne možemoljubiti, ni živjeti. Trebamo se divitijedni drugima, ali i istrošiti sebe i dru-ge. Čovjek se "kvari" ako nije ljubljen ine ljubi, nezahvalni smo za svojuobitelj ne pronalazimo li vremena zanjih i uživanje u njima, s njima i sBogom! Volite li one darove daro-vane "reda radi", na kojima uljudno

zahvalite i odložite ih u najdalji kut, jervas rastuži i razočara što ih imate kadsu tako nepotrebni, beskorisni i neznače vam ništa? Mi jedni drugimanismo takvi darovi – Bog ništa nedaruje "reda radi", jer "nije red doćipraznih ruku". Naši muževi i žene,djeca još više, jer su čista i nevina,neprocjenjivi su darovi, dragocjenosti

kojima se treba radovati do vijeka, kojetreba svaki dan primiti u zagrljaj i –uživati u njima. Chiara Lubich je govo-rila: "Ljubav je spontana, uvijek nova,pronalazi uvijek nove načine da se oči-tuje, ne podliježe pravilima, pronalazinepredvidljiva rješenja." Mi vam daru-jemo ovih par misli i ideja, pa ako vamse dopadnu, zahvalite za njih tako štoćete ih primijeniti, naravno, u svomstilu! ☺ vh

Zahvaljivanje?Dragi čitatelji! Na Dužijanci smo dragom Bogu zahvalili za novo žito – zamirisao nam je kruh

od novoga brašna! U rujnu zahvaljujemo za (ostale) plodove zemlje, u nekim seoskim župama seto prekrasno slavi donošenjem najljepših plodova u crkvu kako bi svi vidjeli što nam je Bog daoi ove dobre godine! Kakvi su to krasni prizori – svakome srce zaigra pred ljepotom boja, oblika imirisa! Zbilja si, Bože, sve dobro stvorio! I prirodu i čovjeka, koji je kruna Tvog stvaranja...

obiteljske aktivnosti��� ZAJEDNO JE LJEPŠE ���

za život: ZAMJENA ZA PLASTIČNE VREĆEU svijetu su plastične vreće među najvećim zagađivačima

životne sredine. Čovječanstvo godišnje utroši više od 500 mili-jardi plastičnih vreća, a samo u Srbiji se godišnje proizvede i

baci milijardu i pol. Površina bačenih vreća mogla bi prekriti gotovo tri Srbije.Vranje će biti prvi grad u Srbiji koji će se osloboditi problema s plastičnim vreća-ma: gradsko vijeće lokalne samouprave u Vranju donijelo je odluku da se u pro-davaonicama i tržnicama od listopada 2010. godine zabrani pakiranje u plastičnevreće, a još se razmišlja hoće li zamjena za plastične vreće biti VREĆE OD PAPI-RA ILI PLATNENE TORBE.

Lagane i vodootporne, lako nošene vjetrom, mogu se vidjeti na ulicama, uparkovima, u rijekama i po drveću. Neplansko odlaganje plastike sprječava pro-puštanje vode kroz zemlju i blokira podzemne vodotokove. U mnogim razvijenimzemljama zabranjena je uporaba obojene plastike zbog toga što sadrži otrovneteške metale. Poznato je da se spaljivanjem plastike oslobađaju otrovni plinovi,izdvajaju se dioksini i teški metali, a opasan je i otrovni pepeo. Vreće od obojeneplastike štetne su i opasne i zbog toga što u sebi sadrže toksične materije i ideal-ni su prenositelji bakterija. Zagađivanje plastičnim vrećama u svijetu spada međunajveće ekološke probleme. Od ovog štetnog otpada oslobađa se zabranomproizvodnje i uporabe i recikliranjem.

Kina je 1. lipnja ove godine uvela potpunu zabranu proizvodnje i uporabeplastičnih vreća u supermarketima, a u Irskoj se naplaćuju visoke globe onimakoji koriste ovakvu vrstu ambalaže. Povlačenje plastičnih vreća iz uporabe uAustraliji treba započeti ove godine, a za Mađarsku plastične vreće predstavljajujedan od najvećih ekoloških problema, pa se uveliko radi na eliminiranju plastičneambalaže iz svakodnevnog života. Španjolska vlada želi do sredine 2009. g. pre-poloviti količinu plastičnih vreća u uporabi, a do 2010. potpuno ih zabraniti.Zabrana uporabe najlon vreća u Europskoj uniji stupa na snagu 2010. godine.Stručnjaci u Australiji ispituju i kontroliraju proizvodnju vreća od bioplastike. Ovevreće proizvode se od šećera i žita i mogu se koristiti za dobijanje komposta. Umnogim zemljama Europske unije uvode se u uporabu papirne i vreće od bioraz-gradive plastike.

protiv života: OTROVNE IGRAČKEMnoge igračke s kojima se mališani kod nas igraju izgle-

daju isto kao one koje su, zbog kemijske neispravnosti, sredinomprošle godine zabranjene u nekim zemljama Europske unije.

Američki proizvođač igračaka Mattel je u kolovozu 2007. sa tržišta povukao 18milijuna igračaka proizvedenih u Kini, prije svega lutke Barbie, Batman, PollyPocket, kao i razne automobilčiće. Prema informacijama Asocijacije potrošačaSrbije, neke od igračaka nalik na one povučene sa tržišta EU, mogu se bezdeklaracije naći i u Srbiji.

Igračke se najčešće zabranjuju zbogtoksičnosti boja kojima su obojene. Bojegumenih igračaka (najčešće žuta) za kupa-nje, glodalica, zvečki ili automobilčića mogusadržavati nedozvoljene koncentracijeolova. Velika doza olova može izazvati ozbilj-na oštećenja mozga, a i relativno mala dozaolova kod djece može smanjiti koeficijentinteligencije, izmijeniti funkciju enzima,unazaditi rast, oštetiti bubrege ili izazvatiprobleme u učenju i ponašanju, oštećenjesluha i pažnje. Na žalost, farbanje dječjihigračaka bojom koja sadrži olovo nijezabranjeno u Kini, gdje se i pravi najveći broj igračaka.

Popis s fotografijama igračaka (redovito ažuriran) koje proizvođači i distri-buteri prijavljuju zbog različitih opasnosti (kemijske, mehaničke, magnetne...) ipovlače sa tržišta, a koje se mogu naći u prodaji, pa ih nikako ne treba kupovati,naći ćete na website-u www.bebac.com, a osigurane su pomoću europskog sis-tema brzog upozoravanja (RAPEX) u koji su uključeni proizvođači, trgovci, distri-buteri, potrošači i naravno državni organi, a čiji je cilj da se sa tržišta što prijepovuku proizvodi koji mogu ugroziti zdravlje i sigurnost potrošača.

Obitelj / Za život

3399

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Uredila: Vesna HuskaMALE MUDROSTI

SREĆA JE BLIZU

Neki čovjek odluči ureditisvoj vrt pred kućom: posijeenglesku travu i uskoroiznikne lijepa zelenapovršina. Puno je vremena ipažnje posvećivao vrtu, alise na proljeće začudi inaljuti, jer je u gustoj travipronašao nekoliko žutihcvjetova. Požurio ih jeiščupati, ali su već sljedećihdana nicali novi cvjetovi,cvjetovi maslačka. Ode utrgovinu i kupi otrov zapoljsko cvijeće. Nijepomoglo. Od tog vremenanjegov rad u vrtu pretvorise u bjesomučnu borbuprotiv žutog cvijeća, kojeje svakim danom sve višeraslo i cvjetalo. "Što mogujoš poduzeti?", povjeričovjek brigu svojoj ženi."A zašto ne pokušašzavoljeti to cvijeće?",odgovori mirno žena. Ičovjek posluša. Uskoro sumu divni uzorci maslačakapostali najljepši ukraszelenoj podlozi vrta. Odtada je mirno i zadovoljnoživio.

KOLIKO NAS LJUDISVAKODNEVNO IZLUĐUJE

I NALJUTI? DA IH POKUŠAMO

OSVOJITI I – ZAVOLJETI?☺ ☺ ☺ ☺ ☺

zkvh

.org.r

s

Biskupi

U vrijeme prije i neposredno po-slije Mohačkog poraza (29. kolovoza1526.) sve više Hrvata iz pokorenihhrvatskih zemalja pristiže u Slavoniju,Bačku, Baranju i općenito u Mađar-sku. To je vrijeme kad su katolici živje-li kao ovce bez pastira. Raspršeni vjer-nici jedva su dolazili do svećenika.Josip Buturac u svojom knjizi Povi-jest Katoličke crkve među Hrvatima,Zagreb 1973. na 145. stranici piše: "Zaturskoga vladanja u Bosni, Hercego-vini, Slavoniji, južnoj Ugarskoj, Srbiji idjelomično u Dalmaciji tokom XVI. iXVII. stoljeća postoji u tim pokrajina-ma veći broj biskupija, a samo dva-tribiskupa vrše biskupsku službu na takovelikom području."

Broj katolika

Broj katolika je i na početku XVII.stoljeća bio malen. Na 150. stranicispomenute knjige Josip Buturac piše:"Beogradska biskupija tokom XVII.stoljeća uglavnom ima svoga biskupakoji nosi naslov te ili koje druge bisku-pije. U Beogradu ima tada 1700 vjerni-ka, i to 1500 Bošnjaka (130 obitelji) i200 Dubrovčana (30 dućana). Dubrov-čani su imali ovdje svoju kapelu, aBošnjaci oltar u iznajmljenoj kući. Uisto vrijeme u Višnjici, selu kod Beo-grada, ima 120 katolika koji imajusvoju kapelu. U Beogradu franjevciimaju svoju kuću, a isusovci reziden-ciju od 1613. – s gimnazijom za 32 đa-ka. Smederevačka biskupija ima uSmederevu crkvicu i 16 katoličkih obi-telji dubrovačkih i bosanskih trgo-vaca." Ti podaci su ilustrativni i zaBačku, pa tako i za Sombor. Katolikaje bilo malo, ali zacijelo više nego uBeogradu.

Gdje su franjevci već imali župe

Franjevci su doseobe vodili u onapodručja gdje su još za vrijeme tursko-ga ropstva već imali svoje župe. Pred

kraj turskoga ropstva popustio je priti-sak na katolike koji su ovdje živjeli,kako bi se narod privukao u inačegotovo posve opustjele krajeve kojenitko nije obrađivao. O razlozima zadolazak katolika u ove i ostale krajevetadašnje Mađarske piše fra BeatoBukinac na 71. i 72. stranici svojeknjige De activitate franciscanorum...:"Svrha iseljavanja iz Bosne i Dalmacijeu XVI. stoljeću u Mađarsku je bila tada se bolje i lakše živi. Mada je narodovdje našao bolje uvjete za život, nijeni ovdje mogao uživati niti vjersku, nitipolitičku slobodu, budući da su i ovikrajevi bili pod Turcima. Te prilike sutrajale sve do 1687. godine, kad suTurci istjerani iz Segedina, a malozatim je od Turaka oslobođena i čitavaBačka. U to se vrijeme još pojačalodoseljavanje iz Bosne. U vrijemeBečkih ratova (1683-1699) u pokore-nih kršćanskih naroda je porasla nadaskorog oslobođenja od turskog jarma.Zato je narod iz područja pod Tur-cima, a prije svega iz Bosne, počeo tra-žiti zemlje i krajeve koji su već bilioslobođeni Turaka. Budući da su fra-njevci imali veliki utjecaj na narod, a sdruge strane, kako narod nije imaodrugih vođa, franjevci su vodili gotovosva iseljavanja. A dolazili su s narodomu krajeve gdje su već prije imali svoježupe."

Czobor Szent Mihály pao pod Turke

Muhi János piše, na 65. stranicisvoje knjige Zombor Története iz 1944.godine, da je Sombor pao pod Turkekoncem kolovoza 1541. godine, te jeuključen u Budimski pašaluk. Na 66.stranici Muhijeve knjige nalazimo jošzanimljivih podataka. Tada su Turciobnovili utvrdu Czoborovih, ali suobnovili i nastanili grad. Grad je vjero-jatno brzo napredovao i pod Turcima,budući da je 1543. godine već postaosjedištem nahije, koja je spadala podsegedinski sandžak. U to je vrijemegrad imao stražu od 50 vojnika, dok jepuno značajniji grad Bač imao 106, aSubotica 24. To je također podatak kojigovori o značaju i veličini Sombora.

Većina stanovnika somborske općinesu tada bili Srbi. Srbi koji su ostali uSomboru i za vrijeme Turaka su sta-novali po salašima, ali su kuće imali i ugradskoj četvrti koja nosi ime Selenča.Srbi su se za svo vrijeme turskoga rop-stva sve više nastanjivali u Somboru.Grad je tako sve više rastao. Turskostanovništvo su činili prije svega služ-benici, ali i mnogi obrtnici i trgovci. Izpodatka, da je 1543. godine kalačkinadbiskup na ime poreza iz sombor-ske općine ubirao 138 forinti, (Muhi,70. str.) a taj je porez ubirao samo odkatolika, lako je zaključiti, da je u 17.stoljeću u Somboru bilo već podostaHrvata doseljenih ih Bosne, Herce-govine i Dalmacije. O tome piše iMuhi na 72. stranici svoga djela. Takoje u Čičovima nadbiskup ubirao 20, uGradini 14, u Ivankovu 12, Lovrancu14, u Selenči 7, u Šaponjama 10 i ugradu 40 forinti. O imenu Somborapiše Muhi na 64-65 stranici svoje knji-ge, te ističe, da je od 1543. grad Czo-bor Szent Mihály službeno dobio imeSombor. Mađarsko ime grada je Zom-bor. Vjerojatno su Srbi prvi prozvali tajgrad imenom Sombor. To su imeTurci mogli zateći i prihvatiti kao služ-beno ime grada. U tom turskomSomboru franjevci spominju 6 dža-mija, te kupalište.

Hrvati u gradu

Na osnovu ljetopisa franjevačkogsamostana iz Sombora Muhi na 72.stranici svoje knjige zaključuje da suHrvati zajedno s franjevcima u graddošli neposredno poslije Mohačkogporaza. U to su još vrijeme franjevciskrbili i za malobrojne Mađare koji suostali na području Sombora nakonSeljačke bune i turskih progona. Muhina istom mjesto bilježi i Kostićevomišljenje, da su mađarski svećenici ilipali u ratu ili su pobjegli u sigurnijekrajeve kraljevstva, pa je narod ostaobez svojih svećenika. Zato nije za čudi-ti se, da su u to vrijeme somborskiMađari zaboravili i svoj jezik. Uzme lise u obzir da su živjeli među brojnimSrbima i Hrvatima, još se lakše možerazumjeti njihovo odnarođivanje.

Povijesni kutakPiše: Stjepan Beretić

4400

��99

// 22

0000

88

Sombor pod Turcima

potreban i naš rast u vjeri. Taj rastdogađa se upravo po sakramentimaispovijedi i pričesti. K tomu se primje-reno pripravimo za primanje togasakramenta i obdržavanjem posta kakoje propisano u Crkvi. Tjelesno držanje(kretnje, odjeća) izražavat će štovanje,svečanost i radost trenutka kada Kristbiva naš gost. Posve je u skladu sasamim značenjem Euharistije da sevjernici, ako imaju potrebne uvjete, pri-česte svaki puta kada sudjeluju u Misi:"Veoma se preporučuje ono savršenijesudjelovanje u Misi, po kojemu vjernicinakon svećenikove pričesti blagujuTijelo Gospodnje od iste žrtve." Crkvaobvezuje vjernike da u "nedjelje i svet-kovine sudjeluju u božanskoj liturgiji".Crkva živo preporučuje vjernicima dasvetu Euharistiju primaju u nedjelje isvetkovine, ili još češće, pa i svakogadana. Budući da je Krist sakramentalnoprisutan pod svakom prilikom, pričest

samo pod prilikom kruha omogućujeda se primi sav milosni plod Euhari-stije.

Ponovimo da je jedan od tih uvjetasvakako duh trajnoga obraćenja kojimora prožimati život svih vjernika. Nijerealno očekivati aktivno sudjelovanje ueuharistijskoj liturgiji ako joj pristupi-mo površno, ne preispitujući pritomvlastiti život. Tu unutarnju raspoloži-vost potiču, ponovimo, sabranost i šut-nja, barem nekoliko trenutaka prijepočetka liturgije, post i, kad to zahtije-va potreba, sakramentalna ispovijed.Srce pomireno s Bogom sposobno je zaistinsko sudjelovanje. Napose je potre-bno podsjetiti vjernike na činjenicu daaktivno sudjelovanje u svetim otajstvi-ma nije moguće ako istodobno nepostoji težnja za aktivnim uključiva-njem u crkveni život u njegovoj cjelovi-

tosti, što podrazumijeva čak i misijskuobvezu da se Kristova ljubav unese udruštvo. Puno sudjelovanje u euharisti-ji nedvojbeno se postiže istom kad oso-bno pristupimo oltaru kako bismo pri-mili pričest. Pa ipak, treba upozoriti, dasama nazočnost na liturgijskom slavljune daje za pravo ili čak dužnost pristu-piti euharistijskom stolu. Čak i kadanije moguće pristupiti sakramentalnomzajedništvu, sudjelovanje u misi ostajepotrebno, valjano, znakovito i plodono-sno. U takvim je okolnostima dobronjegovati želju za punim sjedinjenjem sKristom, primjerice prakticiranjemduhovne pričesti, koju je hvalio IvanPavao II. a preporučivali učitelji duhov-nog života.

U našem slučaju je posve jasno daje duhovno stanje najvažnije za pričest.Stoga ne mogu pristupiti pričesti onikoji su u stanju grijeha. Velika je i real-na opasnost svetogrđa na koje nas upo-

zorava apostol Pavao u spomenutomcitatu ako nedostojno primamo ovajsakrament. Ne samo svećenik, nego sui vjernici dužni upozoravati napose natzv. misama na "šest nedjelja" ili kadase okuplja veliki broj "godišnjih posjeti-telja crkve", na uvjete koji su potrebnida se može pričestiti dostojno. Mi smosvjesni da je pričest uvijek dar i da jerealno nitko nije dostojan. Ali smo jed-nako svjesni da sa svoje strane u svojponiznosti trebamo sve učiniti da iziđe-mo tom daru ususret potrebnim raspo-loženjem duše: vjerom, nadom, ljubav-lju i pokajanjem. Zaključimo ovaj odgo-vor da je praksa koja je sada uobičajenavrlo upitna bez potrebne pouke i surad-nje. Ne treba kriviti ljude, niti osuđiva-ti, ali zajedno činimo sve da taj sakra-ment ljubavi bude uistinu "kruh zaživot vječni".

Vjernici pitajuOdgovara: dr. Andrija Kopilović

4411

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Ovo pitanje je već bilo u našemZvoniku. Doduše, ne u ovakvom oblikui ovako ciljano. Zahvaljujem vam stogana tom pitanju, jer ćemo zajedno pro-motriti prvo dokumente koji nas pou-čavaju u crkvenom Učiteljstvu, a onda inašu praksu koja vas, a i nas koji putazbunjuje. Katekizam Katoličke Crkve oovom pitanju piše: Gospodin nam upu-ćuje usrdni poziv da ga primamo usakramentu Euharistije: "Zaista, zaista,kažem vam: ako ne jedete tijela SinaČovječjega i ne pijete krvi njegove,nemate života u sebi." (Iv 6,53). Dabismo odgovorili tom pozivu trebamose za toliki i tako svet trenutak pripra-viti. Sv. Pavao poziva na ispit savjesti:"Stoga tko god jede kruh ili pije čašuGospodnju nedostojno, bit će krivactijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle,svatko ispita pa tada od kruha jede i izčaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebijede i pije ako ne razlikuje Tijela" (1Kor 11,27–29). Tko je, dakle, svjestanteškoga grijeha, prije nego pristupi pri-česti, treba pristupiti sakramentuPomirenja. Pred veličinom ovog sakra-menta vjernik ne može drukčije negoponizno i s gorućom vjerom prihvatitisatnikovu ispovijest i reći: "Gospodine,nisam dostojan da uđeš pod krov moj,nego samo reci riječ i bit će izliječenaduša moja". Jasno nam je da ovomsakramentu prethodi "čišćenje duše",tj. Sveta ispovijed, ako smo svjesni bilokakvoga teškoga grijeha. Među teškegrijehe spada i neopravdan izostanaksa svete mise. Dakle, tko neopravdanoizostaje s nedjeljne svete mise, ne bi semogao pričestiti bez ispovijedi. No,sakrament pričesti oprašta tzv. "malegrijehe" ako se za njih iskreno kajemo iponizno pred zajednicom priznajemo. Iu tom slučaju smo dužni povremenopristupati ispovijedi da se očistimo i odtzv. "malih grijeha", jer je za pričest

Ne mogu pristupiti pričesti oni koji su u stanjugrijeha. Velika je i realna opasnost svetogrđa na kojenas upozorava apostol Pavao /.../ ako nedostojnoprimamo ovaj sakrament. Ne samo svećenik, nego sui vjernici dužni upozoravati, napose na tzv. misamana "šest nedjelja" ili kada se okuplja veliki broj"godišnjih posjetitelja crkve", na uvjete koji supotrebni da se može pričestiti dostojno.

Pričest bez pripremeKoliko se često trebamo pri-

češćivati? Susrećem vjernike koji nisučesto na misi, a pristupaju pričesti.Jednako tako i na misama "šestnedjelja" mnogi se pričešćuju, a dase nisu ispovjedili. Je li takva praksadopuštena?

Dobronamjerni vjernik

zkvh

.org.r

s

GLASNIK MIRA I BRATSTVAPapa Benedikt XVI. boravio je u posjetu Francuskoj od

12. do 15. rujna, u povodu proslave 150. obljetnice Gospinihukazanja u Lurdu. Bilo je to njegovo deseto inozemno putova-nje. Po dolasku u Francusku Papa je istaknuo da stiže kao"glasnik mira i bratstva". Po dolasku u parišku zračnu lukuOrly, pozdravili su ga predsjednik Nicolas Sarkozy, njegovasupruga Carla i pariški nadbiskup kardinal Andre Vingt-Trois,a pozdravilo ga je ondje i više desetaka tisuća ljudi.

Prvog dana svog boravka u Francuskoj, 12. rujna, Papase najprije susreo s oko 700 predstavnika kulture i znanostikao i UNESCO-a i Europske unije na College de Bernardins.

Isključivo pozitivistička kultura koja bi na subjektivnopodručje, kao neznanstveno, premjestila pitanje Boga, bila bikapitulacija razuma, poricanje njegovih najviših mogućnosti,pa stoga i propast humanizma, a posljedice bi toga mogle bitijedino teške. Ono što je utemeljilo europsku kulturu, potraga zaBogom i spremnost da ga se sluša, ostaje i danas temelj svakeistinske kulture, rekao je Papa. Bilo je to snažno upozorenjekojim je Papa zaključio dugo iščekivani govor svijetu kulture.

Dvije su teme označile čitav go-vor: "monaška kultura" i spisi svetogaPavla, oboje usmjereni na "QuaerereDeum", na "traženje Boga": pravi"filozofski stav", koji se sastoji od gle-danja dalje od pretposljednjih stvari itraženja onih posljednjih, istinskih.

Na kraju prvog dana svog poho-da papa je u katedrali Notre Damemolio Večernju sa svećenicima, redov-nicima, redovnicama, sjemeništarci-ma i đakonima te se zatim u 20,30 satisusreo s brojnim mladima okupljeni-ma pred katedralom.

U subotu, 13. rujna, Papa je ujutro kratko posjetio Fran-cuski institut na kojemu je kao kardinal postao član Akademijeza moralne i političke znanosti. Posjet Parizu Papa je završione "Esjplanade des Invalides, gdje je ispred nekadašnjegadoma za ranjene vojnike slavio Euharistiju na kojoj je sudjelo-valo više od 200.000 vjernika.

Papa Benedikt XVI. stigao je u subotu, 13. rujna, kasnoposlijepodne u marijansko svetište Lurd, središnje mjestosvoga pohoda Francuskoj. Po dolasku u Lurd Sveti je Otac naj-prije posjetio špilju ukazanja u Lurdu gdje se "lijepa gospođa"18 puta 1858. godine ukazala 14-godišnjoj BernadetteSoubirous. Papu je pozdravio pljesak okupljenih a djevojčicaodjevena kao sv. Bernardica dala mu čašu vode iz špilje.Nakon toga je Papa zapalio svijeću u čast Blažene Djevice izadržao se u molitvi, nazvavši kasnije Mariju "znakom nade".Prije dolaska u špilju ukazanja, Benedikt XVI. zadržao se užupnoj crkvi Presvetog Srca Isusova gdje je Bernardica 1844.krštena, te posjetio njezinu roditeljsku kuću gdje je vidio i nje-zinu krunicu.

Navečer se pridružio hodočasnicima u procesiji svjetla.Na kraju procesije, s terase ispred gornje bazilike, Papa je odr-

žao prigodni nagovor. Podsjetio je, da je prije sto pedeset go-dina, 11. veljače 1858. godine na tom mjestu zvanom špiljaMassabielle, jednostavna djevojka Bernardica Soubirous ugle-dala svjetlo i u tom svjetlu prekrasnu Gospođu. To je "Ženaodjevena suncem" (Otk 12,1) kako ju opisuje Sveto pismo.Ona je znak pobjede ljubavi, dobrote i Boga, koji daje potreb-nu nadu svijetu. Lurd je jedno od onih mjesta koje je Bog iza-brao da bi sjalo radijusom ljepote, da bude simbol svjetla nakojem u molitvi hodočasnici i bolesnici izražavaju svoje brige ipotrebe, ali i svoju vjeru i nadu.

Procesija svjetla usmjerava nas prema misteriju molitve uzajedništvu s Crkvom, koja hodočasnike na zemlji povezuje snebom, a svjetlo je znak dijaloga između Gospodina i čovjeka.Procesija je trenutak velike radost Crkve, ali i trenutak za raz-mišljanje o zajedništvu s ljudima koji pate, o nevinim žrtvamakoje trpe nasilje, rat, terorizam, glad ili pak radi posljedicanepravde, zla, nesreće, mržnje, ugnjetavanja, napada na njiho-vo dostojanstvo i njihova prava. Mislimo i na obitelji koje pro-življavaju probleme i pate radi nezaposlenosti, bolesti, osamlje-nosti. Ne zaboravimo ni one koji trpe radi imena Kristova, kojiumiru za Njega, rekao je Papa.

Papa se na misi u Lurdu, 14.rujna, na obilježavanju završnih sveča-nosti 150. obljetnice Gospinih ukaza-nja osvrnuo na ulogu Marije u kršćan-skom životu. U koncelebraciji su bilibiskup Tarbesa i Lurda JacquesPerrier, državni tajnik Svete Stolicekardinal Tarcisio Bertone, kardinaliRoger Etchegaray, Jean-Louis Tau-ran i Paul Poupard, te svi francuskibiskupi.

Snaga ljubavi je jača od zla, kojenas ugrožava. To otajstvo sveopće Božjeljubavi prema čovjeku objavila je Gospaovdje u Lurdu maloj Bernadetti Soub-

iroux, rekao je Papa u propovijedi u tijeku mise s oko 200.000vjernika. Blažena Djevica Marija poziva sve ljude dobre volje isve one koji trpe da podignu oči prema Kristovom križu kako bipronašli izvor života i nade. Marijina poruka je poruka nade zasve ljude našeg vremena, poručio je papa Benedikt XVI. Potomje nazočnima povjerio kako osobno zaziva Mariju kao zvijezdunade. Na putu našeg života, koji je često tako taman, ona jesvjetlo nade te nam osvjetljuje put, vodeći nas prema Bogu.Njezinim 'da', njezinim širokogurdnim darovanjem Bog je otvo-rio vrata našem svijetu i našoj povijesti. Poziva nas da živimokao i ona u nepobjedivoj nadi. Odbijajući tvrdnje prema kojimasmo žrtve sudbine, rekao je Papa mnoštvu okupljenih vjernika.U povijesti nema konačnih poraza ni nerazumijevanja. Put jeuvijek otvoren novostima, jer Bog radi u i na povijesti ljudi",zaključio je Papa.

Poslijepodne se Papa susreo s francuskim biskupima. Usvom govoru osvrnuo se na problem nedostatka duhovnihzvanja u Francuskoj, na krizu braka i obitelji a govorio je i kon-ceptu "zdrave ličnosti". Nakon toga se pridružio završetkueuharistijske procesije, molio s hodočasnicima predPresvetim i govorio im o otajstvu euharistije.

Završnoga dana svojega posjeta Francuskoj, u ponedje-ljak 15. rujna, hodočastio je u kapelicu u staroj bolnici u kojojje sv. Bernardica primila prvu pričest a prije odlaska izFrancuske Sveti Otac je pred bazilikom Sv. krunice predvodiomisu s bolesnicima.

Aktualno - Papa u FrancuskojPriredio: mr. Andrija Anišić

4422

��99

// 22

0000

88

"Potraga za Bogom i spremnost da ga se sluša, ostaje idanas temelj svake istinske kulture."

Lurd je jedno od onih mjesta koje je Bog izabrao da bisjalo radijusom ljepote, da bude simbol svjetla na kojem umolitvi hodočasnici i bolesnici izražavaju svoje brige i potre-be, ali i svoju vjeru i nadu.

"Na putu našeg života, koji je često tako taman, ona jesvjetlo nade te nam osvjetljuje put, vodeći nas prema Bogu.Njezinim 'da', njezinim širokogrudnim darovanjem Bog jeotvorio vrata našem svijetu i našoj povijesti."

Zahvaljujemo našim darovateljima

4433

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

zkvh

.org.r

s

Zahvaljujemo našim darovateljima

4444

��99

// 22

0000

88

VVrreemmeennaa ssuu tteešškkaa.. SSvvaakkaa jjee ppoommooææ ddoobbrroo ddoošš llaa..UUnnaapprr ii jjeedd hhvvaallaa ssvvaakkoomm ddaarroovvaatteell jjuu..

Svake treæe nedjelje u mjesecunovi broj “Zvonika”

Neka

Bog

blagoslovi

sve

koji

radom

služe

braæi

ljudima!

Čitajte tisak, posudite knjige i

porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj èitaonici

Subotica, Ulica Bele Gabriæa 21

srijeda, petak 10-14 satiutorak, èetvrtak 16-19 sati

24000 SuboticaJo Lajoša 4a

tel: 024 / 520-698

Radno vrijemeradnim danom: od 9 do 19 sati

subotom: od 9 do 12 sati

� Karađorđev put 2, SUBOTICATelefon (danonoćno): 024 / 55-44-33

RASPORED SAHRANA NA INTERNETU

www.funero.co.rsE-mail: funero@funero.co.rs

Zahvaljujemo našim darovateljima

4455

9 9 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo - Tel: (024) 883-040Email: hirvivo@tothfalu.co.yu

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jeziku

svaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12Tel: 024 55 22 00

Fax: 551-902

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474

Email: agape@eunet.yu

ONO ŠTO JE NEKAD BILO NEMOGUÆESADA JE MOGUÆE!

U Subotici možete nabaviti:misnice, štole, albe i rokete sve po mjeri;

košulje i birete, prvoprièesnièka i ministrantska odijela;

svijeænjake, križeve za prvoprièesnike i krizmanike.

N O V O - N O V Okaleži, tamjan i hostije

Sve informacije i narudžbe možete dobiti u župnom uredu Paliæ

tel. 024/755-002

URED HRVATSKOG NACIONALNOG VIJEÆASubotica, Preradoviæeva 4

Tel: (024) 556-898 i 553-818

HRVATSKI KULTURNI CENTAR

“BUNJEVAÈKO KOLO”Subotica,

Preradoviæeva 4

Tel:(024) 555-589

zkvh

.org.r

s

U susret događanjima

4466

��99

// 22

0000

88

Kulturno prosvjetna zajednica Hrvata"Šokadija" iz Sonte u povodu manifestacije

"Šokačko veče 2008." OBJAVLJUJE

Književni natječaj "Za lipu rič 2008."

za neobjavljene pjesme pisanešokačkom ikavicom.

Natječaj je otvoren od 15. 09. do 25. 10. 2008.Pjesme (do 5 u 2 primjerka) pod šifrom slatina adresu: KPZH "Šokadija", Vuka Karadžića22, 25264 Sonta.

Rješenje šifre s osobnim podacima, prilo-žiti uz radove u zasebnoj kuverti. Najboljapjesma bit će nagrađena i javno pročitana na"Šokačkoj večeri" u Sonti, 22. studenog.

Informacije na tel. 025/793–218

* * * * *

4. 10. 2008. u 10 satiCrkva Isusova Uskrsnuća u Subotici

misa s blagoslovomtrojice izliječenih bivših ovisnika iz

Zajednice za pomoć ovisnicima "Hosana"

* * * * *

15. 10. 2008. u 18 satiProštenje u katedrali-bazilici

Sv. Terezije Avilske

* * * * *

IsprikaU prošlom broju Zvonika, na strani br. 7,

pogrešno smo objavili da je autor slike odslame ovogodišnje bajmočke dužijance IvanStipić, a autorica je Marija Dulić, kojoj se ujed-no ispričavamo.

NATJEČAJ ZA UPIS NA TEOLOŠKO-KATEHETSKI INSTITUT (TKI)

SUBOTIČKE BISKUPIJE

Rektor TKI-a raspisuje

NATJEČAJza up is s tudenata u akademsku

2008./2009. godinu. Studi j na TKI-uSubotičke biskupi je tra je čet ir i godi -ne i na raz in i j e v i soke spr eme.Predavanja i seminari se održavajuvikendima (subotama i nedjel jama), apo završetku studi ja st ječe se str učninaz iv d ip lomiranog ka tehete ko j iomogućuje kandidat ima predavanjevjerske nastave u osnovnim i sred-nj im školama. Nat jecat i se mogu kan-didat i ko j i imaju srednju školu i l iv iše od toga.

Pri jave s dokumentaci jom molimoslat i na s l jedeću adresu:

Teološko-katehetski institutMons. dr. Andrija Kopilović, prorektor Hr vatskog odjela Starine Novaka 5824106 SuboticaTel. i fax: 024/566-546 E-mail: tki@tippnet.rs

Osim popun jenog pr i j avnog l i s tapotrebno je pri loži t i još:1. Izvadak iz matične knj ige rođenih 2. Krsni l ist 3 . Fotokopi ju diplome najviše završe-

ne škole (od srednje pa naviše) 4. Vlastor učno (ne t ipkano) napisanu

molbu za pr i jem na ovaj Inst i tutko ja t r eba sadržava t i : a ) kra tk iživotopis i b) obrazloženje zašto seosoba upisuje na ovaj Inst i tut .

5 . Prepor uku župnika (samo za oneko j i že le b i t i ka tehete i l i rad i t ineku crkvenu službu)

6. Li ječničku potvrdu o zdravstvenojsposobnost i

7 . Dvi je fotograf i je vel ič ine 6 x 4 cmza indeks i za matični kar ton

In memoriam

Jozija Pakledinac – Kotolina(1929.–2008.)

U petak 29. kolovoza, Plavanjci su izgubilijoš jednu uzornu i aktivnu vjernicu. Nakonduge bolesti Jozija Pakledinac rođ.Dumendžić, u 79. godini života preselila se uvječnost. Sprovodne obrede 30. kolovozapredvodio je bački i plavanjski župnik vlč.Josip Štefković, a ispraćaju je nazočila rodbi-na i mnogobrojni vjernici iz Plavne i drugihmjesta.

Strpljivo podnoseći svoj teški križ, Jozijanije propuštala niti jednu svetu misu. Dok jemogla, bila je aktivna moliteljica krunice i čla-nica župnoga pjevačkoga zbora. Njezinkršćanski život postao je uzorom onima kojeje odgajala, a iza nje ostaju čvrsto formiranivjernici: sin, unuk, unuka, rodbina, koji će juuvijek nositi u srcu.

U ponedjeljak, 1. rujna, vlč. Štefković služioje svetu misu zadušnicu za pok. Joziju. Velikibroj nazočnih svjedočio je koliki je to gubitakza našu župnu zajednicu. Ali, kao oduševljenivjernici, uvjereni smo da će nam Bog zasi-gurno ovaj gubitak nadoknaditi svojim blago-slovom i da ćemo od sada imati novu pomoćna nebu. Zvonimir Pelajić

ZVONIKKatolièki list (mjeseènik)

Izdaje:Rimokatolièki župni ured

Sv. Roka, 24000 SUBOTICA Beogradski put 52

Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036;

E-mail:zvonik@tippnet.co.yu.

Web: www.ZVONIK.org.yu

Uredništvo:mr. Mirko Štefković

glavni i odgovorni urednik Tel: +381(0)24 553 610

Željka Zelićzamjenica glavnog

i odgovornog urednika

mr. Andrija Anišićpročelnik Izdavačkog odjela

Instituta “Ivan Antunović“

mr. Ervin Èelikoviæ tehnièki urednik

Katarina Èelikoviæ lektorica

Vedran Jegić fotograf

Urednièko vijeæe:Stjepan BeretiæLadislav HuskaVesna Huska

Franjo Ivankoviædr. Andrija Kopiloviæ

mr. Mato MilošLazar Novakoviæ

Jakob Pfeifers. Blaženka Rudiæ

Željko Šipekdr. Tadej Vojnoviæ

Tisak:Štamparija "PRINTEX",

Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435

ISSN 1451-2149

Godišnja pretplata za “ZVONIK”

- Srbija 1200 dinara- inozemstvo - 40 EURA

ili 300 kuna; avionom 80 USD

Pretplatnici iz inozemstva i R.Hrvatske uplate mogu poslati poš-tanskom uputnicom ili èekom naadresu i ime (ne na ime Zvonika):

Svjetlana IvkoviæAdresa: Augusta Piazze 610000 Zagreb, tel: +385 (0)1 301 34 68

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Subotica.info,

Nada Sudarević

8. FESTIVAL BUNJEVAČKIPISAMA

Zaziv Duha Svetoga24. 09.u 11 sati u subotičkoj katedrali sveta

misa s blagoslovom za početak školskegodine svih učenika koji pohađaju nastavuna hrvatskom jeziku

u 13 sati generalna proba dječjih pje-vača u HKC "Bunjevačko kolo"

IV. Smotra dječjih pjevača i zborova25. 09. u 20 sati - HKC "Bunjevačko

kolo"

VIII. festival bunjevački pisama26. 09. u 20 sati - HKC "Bunjevačko

kolo"

zkvh

.org.r

slJlJJ1, •••• ··-·. --- ·- - -