9

Dr.s

c. M

iloš

D. M

iško

vić

─ RP

RILO

G P

OZN

AVA

NJU

RA

ZVO

JA IS

TRA

ŽIVA

NJA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

Dr.sc. Miloš D. Mišković*

PRILOG POZNAVANJU RAZVOJA ISTRAŽIVANJA RURALNIH PROSTORA U BOSNI I HERCEGOVINI

Sažetak

Organizirana naučna istraživanja stanovništva i naselja u južnoslavenskim zemljama otpočela su tijekom zadnje dekade 19 stoljeća. Ova istraživanja su se temeljila na metodološkim upustvima uvaženog profesora Jovana Cvijića. Rezul-tati istraživanja koja su na žalost prekinuta ratovima na Balkanu i dva svjetska rata čine nekoliko desetina monografija iz fonda Cvijićeve antropogeografske ško-le.

U ovom skromnom radu, autor je fokusirao pozornost na povijesne aspek-te kriterija funkcionalne analize koja uključuje područja od ruralnih naselja do modernih radova koji pokušavaju definirati funkcionalnost ruralnog područja za znastvene i praktične potrebe nauke koja proučava selo.

Ključne riječi: istorijski aspect, funkcionalna analiza, ruralna naselja, rural-ni prostor, Južnoslavenske zemlje

* Dr.sc. Miloš D. Mišković, Univerzitet u Banja Luci, Prirodno-matematički fakultet, Mladena Stojanovića 2, Banja Luka

10ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Doprinos Cvijićeve antropogeografske škole istraživanju naselja i stanovništva

Organizovana naučna istraživanja stanovništva i naselja u jugoslo-venskim zemljama započela su u posljednjoj deceniji XIX vijeka na osnovu metodoloških uputstava koje je napisao istaknuti geo-

graf Jovan Cvijić. Nakon imenovanja za redovnog profesora Velike škole u Beogradu 1893. godine, pokrenuo je široku naučnu djelatnost: osnovao je Katedru za geografiju i bio njen šef sve do svoje smrti 1927. godine; 1910. osniva i Srpsko geografsko društvo koje samo dvije godine kasni-je počinje izdavati svoj naučni časopis, Glasnik geografskog društva. Za kratko vrijeme svoje učenike obučio je za saradnike u istraživanju sta-novništva i naselja, a za prikupljanje građe iz ove tematike bile su anga-žovane i ličnosti izvan naučnih institucija. Godine 1896. Cvijić objavljuje Uputstva za proučavanje sela u Srbiji, a 1898. u Bosanskoj vili, listu za zabavu, pouku i književnost objavljuju se Uputstva za poznavanje sela u Bosni i Hercegovini u sedam sljedećih poglavlja: I Položaj sela II Tip sela III Kuća, dvor i okućnica IV Stanovi ili stanine (stajnice), kolibe i druge zgrade u planini i polju V Priče i tumačenja o imenima sela VI Osnivanje sela, ranija naselja i njihovi tragovi VII Zanimanje stanovništva

Rezultati ovih dobro pripremljenih istraživanja počinju se publiko-vati1902. godine serijom knjiga pod nazivom ‘’ Naselja srpskih zemalja’’, a od 1922.godine pod izmijenjenim naslovom ‘’Naselja i porijeklo sta-novništva’’. U prvom tomu koji je objavljen 1902. godine Cvijić izlaže na 220 strana svoju naučnu raspravu pod naslovom Antropogeografski pro-blemi Balkanskog poluostrva. Ovo djelo je postalo osnova za Cvijićeve kasnije radove i radove njegovih učenika i saradnika i predstavlja temelj Cvijićeve Antropogeografske škole.

Djela sa teritorije Bosne i Hercegovine:Trifković, S.:Višegradski Stari Vlah, 1903.Dedijer, J.: Bilećke Rudine,1903.Đurić-Kozić, O.: Šuma, Površ i Zubci u Hercegovini, 1903.Trifković, S. i V.: Sarajevska okolina, 1908.Dedijer, J.: Hercegovina, 1909.Milojević, B.: Kupreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko polje, 1923.Rađenović, P.: Sela parohije Krnjeuše u Bosni, 1923.Rađenović, P.: Bjelajsko polje i Bravsko, 1925.Karanović, M.: Pounje u Bosanskoj Krajini, 1925.Filipović, M.: Visočka nahija, 1928Karanović, M.: Sanička župa u Bosanskoj Krajini, 1930.Filipović, M.: Borovica, 1930.Filipović, M.: Vogošća i Bioča u Bosni, 1930.

11

Dr.s

c. M

iloš

D. M

iško

vić

─ RP

RILO

G P

OZN

AVA

NJU

RA

ZVO

JA IS

TRA

ŽIVA

NJA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

Rađenović, P.: Unac, 1948.Filipović, M.: Glasinac, 1950.Šobajić, P.: Dabarsko polje u Hercegovini, 1954.Filipović, M.: Rama u Bosni, 1955.Filipović, M. I Mićović,Lj.: Popovo u Hercegovini, 1955.

Uticaj djelatnosti Međunarodne geografske unije

U vrjednovanju istraživanja Cvijićeve antropogeografske škole tre-ba imati na umu da su ona otežavana i prekidana političkim krizama i ratnim zbivanjima dva balkanska i dva svjetska rata. Treba istaći me-todološku orginalnost ove škole, vrijeme i okolnosti njenog nastanka i satisfakciju koja može služiti za ponos: do 1925. kada je održan XI. kon-gres Međunarodne geografske unije i formirana Komisija za istraživanje seoskih naselja objavljeno je devet monografija edicije Naselja i porijeklo stanovništva. Na XV kongresu Međunarodne geografske unije 1938. dje-latnost Komisije za seoska naselja proširena je i istraživanjem stanovniš-tva i nazvana Komisijom za stanovništvo i naselja.

Istraživanja iskorišćavanja zemljišta inicirana tridesetih godina u Ve-likoj Britaniji od strane L.D. Stamp-a i njegovih saradnika bila su osnova da se na XVI kongresu Međunarodne geografske unije u Lisabonu 1949. godine pored postojećih i novih tematskih komisija formira i Komisija za svjetsku inventarizaciju korišćenja zemljišta na čelu sa prof. Stamp-om. Britanska iskustva su prihvaćena kao metodološka inovacija istraživanja osnovne djelatnosti sela – poljoprivredne proizvodnje. U vegetacionom periodu vršena je inventarizacija, bolje rečeno kartiranje strukture agrar-nog pesaža na planovima i kartama krupnog mjerila da bi bila mogu-ća identifikacija svake parcele i njenog poljoprivrednog korišćenja u toj godini. Paralelno sa kartiranjem prikupljani su svi postojeći statistički podaci koji se odnose na poljoprivrednu djelatnost i vršena neophodna anketiranja subjekata poljoprivredne djelatnosti o organizacionim, soci-ološkim i ekonomskim obilježjima. Primjena aktuelnih aerofoto i satelit-skih snimaka ubrzala je identifikaciju agrarnog pejsaža i skratila terenska istraživanja, ali su i dalje zbog nedostatka potrebnih statističkih podata-ka bili potrebni gotovo djelimični popisi poljoprivredne djelatnosti. Pri-prema za štampu i štampa karata korišćenja zemljišta sa veoma brojnim i složenim obilježjima povećali su troškove ovih istraživanja do nivoa koji nije nije mogao biti šire prihvatljiv u praksi. I zemlje koje su prednjačile u ovom poslu odustajale su od izrade detaljnih karata korišćenja zemljišta za čitav teritorij zemlje, reducirale broj obilježja i počele štampanje karata iskorišćavanja zemljišta u razmjerama 1:200000 do 1:500000 za potrebe regionalnog i državnog planiranja.

U okviru Međunarodne geografske unije 1964-1976. djeluje Komi-sija za tipologiju poljoprivredne proizvodnje pod dejstvom istaknutog poljskog stručnjaka profesora Jeržija Kostrovickog. Nakon višegodišnjeg rada i niza eksperimentalnih istraživanja i provjera u pojedinim evrop-skim zemljama uključujući i Jugoslaviju odabrano je u prvoj varijanti 27, zatim 28 kriterija za tipologiju poljoprivredne djelatnosti (Kostrovicki J. Szyrmer, H.J.,13, str. 95-96) svrstanih u četiri grupe:

12ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slika 1 Karta iskorištavanja zemljišta općine Laktaši rađena na bazi mreže heksagona

13

Dr.s

c. M

iloš

D. M

iško

vić

─ RP

RILO

G P

OZN

AVA

NJU

RA

ZVO

JA IS

TRA

ŽIVA

NJA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

Slika 1 Karta iskorištavanja zemljišta općine Laktaši rađena na bazi mreže heksagona

I Društvena obilježja 1. Udio poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu plemenskih zajednica u

%2. Udio poljoprivrednog zemljišta u % koje se iznajmljuje na različite

načine3. Udio poljoprivrednog zemljišta u % u privatnom posjedu4. Udio poljoprivrednog zemljišta u kolektivnoj i državnoj svojini u %5. Broj aktivnih stanovnika zaposlenih u poljoprivredi na jedno doma-

ćinstvo 6. Površina poljoprivrednog zemljišta u hektarima na jedno domaćin-

stvo 7. Globalna poljoprivredna proizvodnja u uslovnim jedinicama na jed-

no domaćinstvo

II Organizaciono-tehnička obilježja 1. Broj zaposlenih lica u poljoprivrednoj djelatnosti u uslovnim jedini-

cama na 100 hektara poljoprivrednog zemljišta2. Radna grla u uslovnim jedinicama na 100 hektara obradivog zemljišta 3. Poljoprivredne mašine u konjskim snagama na 100 hektara obradi-

vog zemljišta4. Mineralna gnojiva u kg NPK na 1 ha obradivog zemljišta5. Navodnjavanje izraženo u % navodnjavanog u obradivom zemljištu6. Intenzitet korišćenja zemljišta izražen u % zasejanog, u odnosu na

obradivo zemljište7. Intenzitet stočarstva (u velikim jedinicama) na 100 ha poljoprivred-

nog zemljišta

III Proizvodna obilježja1. Globalna proizvodnja u uslovnim jedinicama na 1 ha poljoprivred-

nog zemljišta 2. Globalna proizvodnja u uslovnim jedinicama na 1 ha obradivog ze-

mljišta3. Globalna proizvodnja u uslovnim jedinicama na 1 zaposlenog u po-

ljoprivredi4. Robna proizvodnja u uslovnim jedinicama na 1 zaposlenog u poljo-

privredi 5. Udio robne proizvodnje u % u globalnoj proizvodnji 6. Robna proizvodnja u uslovnim jedinicama na 1 ha poljoprivrednog

zemljišta 7. Stepen specijalizacije poljoprivredne proizvodnje (koncentracija po-

ljoprivredne proizvodnje na određenom broju proizvoda)

14ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

IV Strukturna obilježja

1. Udio trajnih i polutrajnih kultura u % u poljoprivrednom zemljištu 2. Udio stalnih livada i pašnjaka u % poljoprivrednog zemljišta3. Udio površina pod krmnim biljem u % u poljoprivrednom zemljištu4. Udio animalne proizvodnje u % u globalnoj proizvodnji5. Udio animalne proizvodnje u % u robnoj proizvodnji 6. Udio industrijskog bilja u % u globalnoj proizvodnji7. Udio biljojednih životinja u % od ukupnog broja domaćih životinja u

uslovnim velikim jedinicama

Svaki od 28 kriterija prema intenzitetu klasira se u jednu od 5 klasa nakon čega se vrši tipološko rangiranje na tipove I, II i III ranga.Navodimo tipove I ranga:E - tradicionalna ekstenzivna poljoprivredaL - tradicionalna poljoprivreda na velikim posjedT - tradicionalna poljoprivreda na malom posjedu M – robna poljoprivredna proizvodnjaS – kolektivna i društvena poljoprivredna proizvodnja A – visoko specijalizovana ekstenzivna i intenzivna stočna proizvodnja

Uz navedenih šest tipova prvog ranga poljoprivredne proizvodnje u metodologiji za tipologiju poljoprivrede svijeta, navedeno je 25 tipova drugog I 93 tipa trećeg ranga. Ova tipologija, nažalost, nije našla širu primjenu u praksi.

Novija istraživanja funkcija seoskih naselja

Društveno – ekonomski razvitak tokom vremena i različit intenzitet industrijalizacije i urbanizacije narušili su oštu granicu između sela i grada. Teritorije sela nisu više samo isključivo agrarni proizvodni pro-stor. Sem cestovnih i željezničkih saobraćajnica, energetskih objekata i hidroakumulacija različite namjene, energetske i telefonske mreže, u seoski prostor lociraju se industrijski objekti, skladišta robe, naročito u okolini gradova i duž saobraćajnica, zatim zone za rekreaciju i odmor gradskog stanovništva. U potrebama za seoskim prostorom jednostra-no su uzražene aspiracije velikih gradova: seoski prostor se smatra re-zervnim prostorom za širenje grada i potreba gradskog stanovništva. Sve izraženija polifunkcionalnost seoskog prostora nameće savremeno vrjednovanje prirodnih teritorijalnih kompleksa i koordinaciju različitih funkcija, postojećih i onih koje predviđamo prostornim planovima na seoskom području.

Imajući to u vidu savremena funkcinalna klasifikacija sela ne može se više svoditi samo na različite vidove analize aktivnog stanovništva po granama djelatnosti već je nephodno upoznavanje prostorne struktu-re čitavog seoskog atara i njegovih funkcija. Značaj polifunkcionalnosti seoskog prostora potvrđen je djelatnošću Međunarodne geografske uni-

15

Dr.s

c. M

iloš

D. M

iško

vić

─ RP

RILO

G P

OZN

AVA

NJU

RA

ZVO

JA IS

TRA

ŽIVA

NJA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

je. Već 1972. godine bila je osnovana Radna grupa za planiranje i razvoj seoskih područja koja je od 1976. prerasla u Komisiju za razvoj seoskih područja, a od 1984. godine ova Komisija djeluje kao Komisija za prom-jene seoskih sistema.

Iz iskustva u istraživanjima funkcionalne strukture seoskih područja koja su na nizu primjera obavili stručnjaci Instituta za geografiju i pro-storno planiranje Poljske Akademije nauka, osnovni metodski problemi kao i kod svake klasifikacije bili su sljedeći: izbor i identifikacija objekata istraživanja, izbor kriterija za funkcionalnu klasifikaciju i njihova kvanti-fikacija i analiza kriterija i metoda tipološkog grupisanja.

Uslijedio je izbor kriterija za funkcionalnu klasifikaciju seoskog pro-stora imajući u vidu osnovna sredstva za proizvodnju – zemlju, rad i kapital, te efekte proizvodnje i dohodak.

Pregled primjenjivanih kriterija

I BIOPRODUKCIONE FUNKCIJE

POLJOPRIVREDAUdio poljoprivrednog zemljišta u % u ukupnoj površini Udio poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini u % ukupne površine

poljoprivrednog zemljištaUdio aktivno zaposlenih u poljoprivredi u % u ukupnom broju aktivnog

stanovništvaUdio poljoprivrednog stanovništva u % u ukupnom stanovništvuBroj aktivno zaposlenih u poljoprivredi na 100 ha poljoprivrednog sta-

novništvaBroj aktivno zaposlenih u poljoprivredi na 1 domaćinstvoVrijednost osnovnih sredstava na 100 ha poljoprivrednog zemljištaVrijednost osnovnih sredstava po jednom domaćinstvuObrtna sredstva na 1 ha poljoprivrednog zemljištaGlobalna proizvodnja na 1 ha poljoprivrednog zemljišta Globalna proizvodnja na 1 zaposlenog u poljoprivrediRobna proizvodnja u % od globalne proizvodnjeRobna proizvodnja na 1 ha poljoprivrednog zemljištaRobna proizvodnja na 1 zaposlenogUdio poljoprivredne proizvodnje u % u nacionalnom dohotku

ŠUMARSTVO Površina pod šumama u % ukupne površine Zaposleni u šumarstvu u % ukupno zaposlenih Šumarska proizvodnja po 1 ha pod šumamaUdio šumarske proizvodnje u % u nacionalnom dohotku

RIBARSTVOUdio vodenih površina u % ukupne površine

16ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Zaposleni u ribarstvu u % od ukupnog broja zaposlenih Robna proizvodnja na 1 ha površine Udio ribarske proizvodnje u % u nacionalnom dohotku

II TEHNOPRODUKCIONE FUNKCIJE INDUSTRIJA Površine objekata industrijskih postrojenja u % ukupne površine Zaposleni u industriji u % u ukupnom broju zaposlenih prema mjestu

stanovanja i mjestu radaZaposleni u industriji na 1 km2

Vrijednost osnovnih sredstava na 1 km2

Industrijska proizvodnja na 1 km2

Industrijska proozvodnja na 1 zaposlenogUdio industrijske proizvodnje u % u nacionalnom dohotku

GRAĐEVINARSTVOZaposleni u građevinarstvu u % ukupnog broja zaposlenih Udio građevinarstva u % u nacionalnom dohotku

III USLUŽNE FUNKCIJE REKREACIJA I TURIZAMBroj zaposlenih u % u ukupnom broju zaposlenihBroj postelja za rekreaciju i turizam na 1 km2

Broj postelja na 1000 stanovnikaUdio rekreacije i turizma u % u nacionalnom dohotku

TRANSPORTZaposleni u transportu u ukupnom broju zaposlenihDužina magistralnih i regionalnih puteva na 1 km2

Udio transporta u % u nacionalnom dohotku

STANOVANJEZaposleni koji putuju na posao u % ukupnog broja zaposlenihZaposleni koji putuju na posao na 1000 stanovnika

OSTALE USLUGEZaposleni u uslužnim funkcijama egzogenog karakteraZaposleni u egzogenim funkcijama na 1000 stanovnika

Svaki od predviđenih kriterija prema numeričkoj vrijednosti bio je numerisan brojem 1 od 5 klasa nakon čega je vršena statistička obrada i tipološka klasifikacija (Stola, W.,17. str. 444-445). Prema publikovanim i dostupnim radovima iz navedenog pregleda kriterija upotrebljavano je oko 17 kriterija, uz nastojanje da u dovoljnoj mjeri budu reprezentativni za predviđenu namjenu.

Evidentno je nastojanje istraživača da se funkcionalna klasifika-

17

Dr.s

c. M

iloš

D. M

iško

vić

─ RP

RILO

G P

OZN

AVA

NJU

RA

ZVO

JA IS

TRA

ŽIVA

NJA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

cija i tipologija seoskih naselja proširi, sem analize strukture aktivnog stanovništva i poljoprivrednog zemljišta na čitavoj teritoriji – atar sela.

Da bi se pristupilo funkcionalnoj klasifikaciji i tipologiji seoskog pro-stora potrebno je izvršiti istraživanje prirodnih teritorijalnih kompleksa i vrjednovati ih da bi bilo moguće prognoziranje kakve sve antropogene sadržaje može primiti prostor.

Iz mnoštva klasifikacija registrovanih u geografskim bibliografijama odabrali smo predstavljenu, jer je nastala višegodišnjim radom u Institutu za geografiju i prostorno uređenje Poljske akademije nauka i uz potrebne nadležnosti Međunarodne geografske unije. Jugoslovenskim geografima je čast što su tokom dvadeset godina, počevši od 1963., na više lokaliteta zajedno sa poljskim geografima istraživanjem provjeravali valjanost ove metodološke geografske inovacije.

ISKUSTVA KAO MOGUĆE POUKEDruštvena zbivanja izazvana ratovima i njihovim posljedicama to-

kom devetnaestog i dvadesetog vijeka, nisu ostavila dovoljno vremena za miran društveni i ekonomski razvitak. Naš težak i naše selo prešli su golgotu od kmetstva do vlastite zemlje, industrijalizaciju, različite oblike svojine i organizacije privrede u periodu socijalističke izgradnje nakon 1945. godine. Sa ponosom treba istaći da smo tada imali vrijed-na iskustva u istraživanju sela ali svojevrstan ideološki naboj u to vri-jeme nije dopuštao varijantna rješenja. Ovdje treba pomenuti jedanaest značajnih radova o izgonu stoke iz niske Hercegovine na ljetnu ispašu na visoke planine od Zelengore pa do Hrbljina, objavljenih u uglednom Glasniku Zemaljskog muzeja od 1928. do 1939. u autorstvu kustosa inž. J. Popovića. Ovi radovi bili su dragocjen stručno-naučni putokaz za iz-gradnju državnih poljoprivrednih dobara na Kupreškoj visoravni, Zago-rju, Glasincu i dr.

U prvoj dekadi svoga postojanja Univerzitet u Sarajevu i Naučno društvo BiH organizovali su tokom jula 1956. kompleksno istraživanje teritorije između Bjelašnice, Treskavice i Jahorine uz učešće eminentnih univerzitetskih ličnosti svih zvanja, njihovih saradnika i jednog broja stu-denata. Ova dobro smišljena akcija ostala je u sjećanju najmlađih učesnika kao uzorna škola terenskog rada mladog Univeziteta i nagovještaj novog privrednog i društvenog razvoja. Imali su osnova za nadu, jer ovdje su se ljudi saživjeli sa poslovicom koja kaže: ’’Bjelašnica smrzavica, Treskavica plakavica, Jahorina zla godina, teško nama među njima.’’ Iduće, 1957. godine ovakvo istraživanje je obavljeno na teritoriji Lepenice (Kiseljak). Na Odsjeku za geografiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu znatan broj diplomskih radova studenata geografije imao je za tematiku demograf-ske, privredne i infrastrukturne aspekte sela. Danas, sa vremenske dis-tance od pola vijeka, eho ovih istraživanja se reprodukuje novim gener-acijama studenata osnovnih i primijenjenih nauka.

Donošenjem Zakona o prostornom uređenju SR BiH 1974. otvorena je mogućnost konstruktivne saradnje naučnih i visokoškolskih ustanova u izradi prostornih planova opština i Prostornog plana BiH za period od 1981. do 2000. godine. Takav izazov nije ostavljen bez odgovora. Uslije-dio je jedan broj diplomskih i kolektivnih volonterskih radova studenata o projektovanju i izradi tematskih karata za prostorne planove opština

18ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Bratunac, Čitluk, Zvornik, Laktaši, Neum, Čapljina i Dubrovnik. Po bro-ju i strukturi tematskih karata ovi radovi su predstavljali početke doku-mentacionih atlasa datih opština.

Poželjnu podršku uređenju prostora dala je Akademija nauka i um-jetnosti Bosne i Hercegovine osnivanjem Međuakademijskog odbora za prostorno uređenje. Ovaj odbor organizovao je u decembru 1978. Sav-jetovanje o pitanjima prostornog razvoja Bosne i Hercegovine na kome su na osnovu devet saopštenja razmatrani prirodni, humani, društveno-ekonomski i tehnički aspekti prostornog planiranja.

Bosna I Hercegovina je na putu u euroatlantske integracije. Međutim, zabrinjavaju sve oštriji izrazi nezadovoljstva zapadnoevropskih ratara, stočara i vinogradara privrednom politikom u svojim zemljama. Šta čeka naše selo?

Umjesto zaključka

Očito je, da se iz seljačke torbe sa neodoljivom lakoćom vijekovima uzima, a pošteno nije uzvraćalo. Ono što je Šantić rekao o seljačkom životu antologijskim stihovima, a Kočić prozno i sada je aktualno. Zašto težak i država teško postižu iskreno partnerstvo? Valjda odgovore treba očekivati od nauke i politike, kao i aktera ovih dviju sfera djelatnosti. Ti odgovori uvijek moraju biti pravovremeni i smjeli pa i sada kada treba pisati nekrolog onim selima širom Bosne i Hercegovine kojih više nema kao demografskih i privrednih subjekata. Narodna mudrost uči da na ljutu ranu ide ljuta trava, što u našim prilikama znači samo oštrim akci-jama stanje se može popraviti. Ovako težak, a častan posao ne smije se odlagati.

Literatura

1. Cvijić J.: Uputstva za poznavanje sela u Bosni i Hercegovini, Bosanska vila, XIII, Sarajevo, 1898, br. 4. i 5.

2. Dedijer J.: Bilećke Rudine, Naselja i poreklo stanovništva, II, Beograd, 1903, str. 669-900.

3. Dedijer J.: Hercegovina, Naselja i poreklo stanovništva, VI, Beograd,1909, str. 3-448.

4. Đurić – Kozić O.: Šuma, Površ i Zupci u Hercegovini, Naselja i poreklo stanovništva , II, Beograd,1903, str. 243-418.

5. Filipović M.: Visočka nahija, Naselja i poreklo stanovništva, XXV, Beo-grad, 1928, str.191-774.

6. Filipović M.: Borovica, Naselja i poreklo stanovništva, XXVI, Beograd, 1930, str. 593-616.

7. Filipović M.: Vogošća i Bioča u Bosni, Naselja i poreklo stanovništva, XXVI, Beograd, 1930, str. 617-696.

8. Filipović M.: Glasinac, Naselja i poreklo stanovništva, XXXII, Beograd, 1950, str. 176-463.

9. Filipović M.: Rama u Bosni, Naselja i poreklo stanovništva, XXXV, Beo-grad, 1955, str. 1-228.

19

Dr.s

c. M

iloš

D. M

iško

vić

─ RP

RILO

G P

OZN

AVA

NJU

RA

ZVO

JA IS

TRA

ŽIVA

NJA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

10. Filipović M. i Mićović LJ.: Popovo u Hercegovini, Naselja i poreklo stanov-ništva, XXXV, Beograd, 1955, str. 1-228.

11. Karanović M.: Pounje u Bosanskoj krajini, Naselja i poreklo stanovništva, XX, Beograd, 1925, str. 277-724.

12. Karanović M.: Sanička župa u Bosanskoj krajini, Naselja i poreklo stanov-ništva, XXVI, Beograd, 1930, str. 241-305.

13. Kostrowicki J. i Szyrmer H.J.: Typologia rolnictwa, koncepcja i metoda, Polska adademia nauk, Warszawa, 1990, str. 1-131.

14. Rađenović P.: Sela parohije Krnjeuše u Bosni, Naselja i poreklo stanovniš-tva, XIII, Beograd, 1923, str. 155-189.

15. Rađenović P.: Bjelajsko polje i Bravsko, Naselja i poreklo stanovništva, XX, Beograd, 1925, str. 123-276.

16. Rađenović P.: Unac, Naselja i poreklo stanovništva, XXX, Beograd, 1948, str. 443-635.

17. Stola W.: Klasyfikacja funkcjonalna obszarow wijejskich Polski, Prezeglad geograficzny, tom LIV, 4, 1982, str. 427-451.

18. Šobajić P.: Dabarsko polje u Hercegovini, Naselja i poreklo stanovništva, XXXIV, Beograd, 1954, str. 1-55.

19. Trifković S.: Višegradski Stari Vlah, Naselja i poreklo stanovništva, II, Beo-grad, 1903, str. 611-667.

20. Trifković S. i V.: Sarajevska okolina, Naselja i poreklo stanovništva, V, Beo-grad, 1908, str. 1-309.

21

Dr.s

c. D

anie

l Göl

er ─

NEK

E D

OBR

E I L

OŠE

PO

SLJE

DIC

E C

IRK

ULA

RNIH

MIG

RAC

IJA U

ISTO

ČN

OJ I

JUG

OIS

TOČ

NO

J EU

ROPI

Dr.sc. Daniel Göler*

NEKE DOBRE I LOŠE POSLJEDICE CIRKULARNIH MIGRACIJA U

ISTOČNOJ I JUGOISTOČNOJ EUROPI

SažetakMedjunarodne mirgacije su se recentno intenzivirale i trebale bi se poveća-

vati tijekom predstojećih dekada. Socio-ekonomska tranzicija nakon pada Istočnog bloka izazvala je posljedičnu promjenu u režimu migracija. Trenutno, posljedice emigracije iz zemalja u Istočnoj i Jugo-istočnoj Europi se uveliko razlikuju od ze-mlje do zemlje. Postoje dobro znani negativni učinci poput većeg gubitka popu-lacije kao i odliva kvalitetne inteligencije kao i pozitivne reperkusije migracije na regije porijekla.

Ovaj rad obrazlaže aspekte i primjere studija u Jugo-istočnoj Europi. Disku-tiran je problem odliva inteligencije kao i uloga slanja novca kao vrsta strategije opstanka i konačno, dostavljanje novca je interpretirano kao bitan faktor koji po-kreće formiranje neke grupe privatnih poduzetnika u Jugo-istočnoj Europi.

Ključne riječi: migracije, slanje novca, socio-ekonomska tranzicija, Istočna i Jugo-istočna Europa

* Dr.sc. Daniel Göler, Sveučilište u Bambergu, Njemačka, e-mail: daniel.goeler@uni-bamberg.de

22ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tijekon nekoliko zadnjih decenija osjetan je porast medjunarodnih migracija. Prema podacima koje je objavio UN, skoro 200 miliona ljudi u svijetu je migriralo u 2006. godini što iznosi 3% ukupne

svjetske populacije. Stvaran broj bi mogao bit i veći, jer se migracije u ve-likom broju dogadjaju u sivoj zoni, izmedju službeno postojećih podata-ka I saznanja o ilegalnim migracijama. Glavni razlog za sva ova kretanja je disparitet u regionalnom razvoju, a osnovna motivacija je mogućnost upošljavanja.

Sa jedne strane, sa stajališta zemlje odrednice, možda je najveći pro-blem pitanje integriranja migranata (cf. Göler/Lautenbacher 2009.). Na drugoj strani, migranti doprinose nacionalnoj privredi zemlje domaćina, ali i zemlje porijekla. Ukupna sredstava koja su migranti dostavili u svoje regije porijekla su u 2008. godini procjenjena na 226 bil. US$ (UN 2008.). Očigledno je kako ovaj transfer privatnog kapitala sve više zamjenjuje službene tokove poput strane pomoći za razvoj ili čak i privatnog izrav-nog ulaganja iz inozemstva (FDI) (Sl. 1). Sve u svemu, medjunarodne migracije će se intenzivirati u predstojećim decenijama, a sa njima i efekti koji se njima polučuju.

Slika 1 Tokovi resursa u zemljama u razvoju, 1988.-2003. u bil. $US

(Donji dom 2004: 54; podatak Svjetske Banke)

Socio-ekonomska tranzicija nakon kolapsa Istočnog bloka izazvala je promjene u migracijskim režimima. Danas se posljedice migracija iz zemalja Istočne Europe uveliko razlikuju od zemlje do zemlje. Postoje dobro poznati negativni učinci poput (kvantitativne) depopulacije i (kva-litativnog) odliva inteligencije, kao i pozitivni odjci migracija u regijama porijekla.

23

Dr.s

c. D

anie

l Göl

er ─

NEK

E D

OBR

E I L

OŠE

PO

SLJE

DIC

E C

IRK

ULA

RNIH

MIG

RAC

IJA U

ISTO

ČN

OJ I

JUG

OIS

TOČ

NO

J EU

ROPI

Rad se nakon nekoliko teoretskih ramatranja bavi sa tri aspekta i pri-mjera uzeta iz empirijskih studija u JI Europi1. To su: problem odliva inte-ligencije, uloga transfera novca u zemlju porijekla kao element strategije opstanka i migracija kao promotivni faktor za pokretanje poduzetnišva i poslovanja u JI Europi.

Promjena perspektive istraživanja migracija

Kako su se medjunarodne migracije povećavale tako se perspektiva njenog istraživanja promijenila. Intenzitet migracija je povezan, ne is-ključivo, ali djelomično ipak, sa kolapsom bivšeg Istočnog bloka krajem 1980-ih i početkom 1990-tih. Istovremeno se fokus istraživanaja o migra-cijama promijenio od ‘klasičnog’ izučavanja tijeka i posljedica trajne pro-mjene prebivališta do analiza o porijeklu i utjecaju tzv. ‘novih transnaci-onalnih društvenih prostora” (Pries 2001.): Interes se fokusira na procese cirkularne migracije, što znači da se fizički migratorni pokret ponavlja s vremena na vrijeme ili periodično, što rezultira povezivanjem različitih ‘mjesta’ (‘transnacionalni društveni prostor”, Sl. 2).

Zemlja porijekla

(društvo iz kojeg se dolazi)

-socio-ekonomski

nedostaci

-migracijski potencijal

MIGRACIJE

(trajne, privremene, cirkularne,

‘oscilatorne’)

RE- MIGRACIJE

i/ili TRANSFERI

(kapital, know-how, potrošačka i ulagačka

sredstva)

DESTINACIJA

(društvo domaćin)

-povremena/sezonska

upošljavanja

-sektor niskih plaća

-mreže i dijsapora

Slika 2 “Transnacionalni društveni prostor” (Glick Schiller 1992.; Pries 2001.).

Sa ovog aspekta neke druge teme postaju sve više relevantne, poput pitanja vezanih za migracijske mreže i integraciju, aspekti individualnih

1 Empirijska osnova za argumente u ovom radu je prikupljena tijekom neko-liko studijskih projekata provedenih u Albaniji, BiH i Srbiji izmedju 2004. i 2007. godine skupa sa kolegama i studentima sa Instituta/Odsjeka za ge-ografiju u Bamberg-u/Njemačka, Beogradu/Srbija, Tirani/Albanija, i Tuzli/Bosna i Hercegovina kao i Centra za geografske studije Albanske akademije znanosti u Tirani. Posebnu zahvalnost dugujemo Njemačkoj Službi za aka-demsku razmjenu (DAAD, Poseban program ‘Akademska rekonstrukcija u JI Europi’) za finansijsku potporu projektima.

24ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

strategija djelovanja, kao i uloga nacionalog poduzetništva uglavnom u zemljama domaćinima.

Važno je uočiti da više ne postoji jasna ‘razlika’ izmedju migracije i mobilnosti tj. razlika izmedju (cirkularnog) kretanja i (transnacionalne) migracije, ali to nije suština ovoga našeg istraživanja. Od veće su važnosti posljedice i reperkusije migracija iz zemalja u tranziciji I i JI Europe, bez obzira je li migracijsko kretanje jednosmjerno i konačno (trajno) ili više-struko i višesmjerno (privremeno).

Reperkusije cirkularnih migracija u kontekstu tranzicije

Dostupni uvidi u reperkusije migracija se trenutno uveliko razlikuju medju zemljama nasljednicama bivšeg Istočnog bloka. Rezultati Krisjane (2008.: 69) pokazuju kako su neki faktori identificirani npr. u Latviji, od nedavna članici EU, kao doista pozitivni. Odnosi se to na kvantitativ-no smanjenje neuposlenosti kao i snagu ulaznog kapitala kojim je po-rasla nabavna moć iz inozemstva, što takodjer ima pozitivan utjecaj na obrazovanje novih generacija. Istovremeno, ovi faktori su konfrontirani negativnim demografskim posljedicama i najvažnije sa padom kvaliteta nacionalne radne snage. U Latviji je skoro nemoguće udovoljiti zahtjevu za visoko obučenom radnom snagom zbog odliva inteligencije i visine lokalnenadnice čije je plaćanje ispod medjunarodnog prosjeka. Kao rje-šenje ovog problema postoje sugestije za upošljavanjem potrebne radne snage višeg stupnja obrazovanja iz susjednih istočnih zemalja.

Suprotno tome, postoji iskustvo tzv. “Zapadnog Balkana” gdje trži-ste rada jedva može absorbirati čak i visoko obrazovani kadar, pa je fa-kultetski obrazovani kadar često primoran birati izmedju neuposlenosti, povremenog rada ili odlaska u inozemstvo. Stoga, prema trenutnoj situ-aciji, razina razvoja i stupanj medjunarodne integracije regija porijekla se trebaju sve više uzimati u obzir pri analiziranju migracija u kontekstu post-socijalističke socio-ekonomske tranzicije. Sa jedne strane, tamo su potencijali za migracije još uvijek veliki: nalazimo migracione potencijale veće od 50% u perifernim područjima (Göler 2005.a: 98). Sa druge strane, učinak povratnog transfera novca na nacionalnu privredu u tom područ-ju je ekstremno visok. Pored efekata migracija u zemljama domaćinima, istraživanja o sveobuhvatnim posljedicama u zemljama porijekla su čak pokazala da su oni tamo za sada ostali fragmentirani.

Primjeri JI Europe

Ovdje se želi ukazati neki primjeri takvih reperkusija I njihove poslje-dice u zemljama JI Europe, jedne od regija iz koje se tradicionalno odvi-jaju medjunarodne migracije. Stoga će utjecaji migracija u regiji porijekla biti analizirani sa tri gore pomenuta aspekta. Osnova za argumente su osobne empirijske studije o regionalnom razvoju u JI Europi (sa fokusom na Albaniju, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju).

25

Dr.s

c. D

anie

l Göl

er ─

NEK

E D

OBR

E I L

OŠE

PO

SLJE

DIC

E C

IRK

ULA

RNIH

MIG

RAC

IJA U

ISTO

ČN

OJ I

JUG

OIS

TOČ

NO

J EU

ROPI

Problem odliva inteligencije

Nije potrebno naglašavati kako je problem odliva inteligencije (tj. od-laska visoko obrazovane radne snage) koji je evidentan u svakom post-socijalističkom društvu u tranziciji, takodjer istaknut i na Balkanu. Jedna Albanska studija kaže kako je jedan od tri istraživača i učitelja napustio zemlju u periodu transformacije (citat Schmidt 2003.: 16f). Druga pak na-vodi kako je odlazak visoko obrazovanog kadra u periodu izmedju 1991. do 1995.g. dosezao i 39% (Gjonca 2002.: 19).

U svezi migracije intelektualne elite, Kanada igra neobično intrigan-tnu dvostruku ulogu: ulazne dozvole su rezervirane za osobe koje mogu prikazati finansijska sredstva, visoko obrazovanje i kvalifikacije koje ka-nadsko tržište rada traži. Medjutim, točno je kako je Kanada uistinu jed-na od nekoliko zemalja koja ima mogućnost da ponudi perspektivu Al-banskim emigrantima, no, takodjer je točno kako je sama Albanija na taj način zakinuta za investicijske fondove i poduzetničke potencijale koji joj urgentno trebaju. Cum grano salis “kanadski fenomen” (UNDP 2000.: 42) predstavlja migracijsku politiku koja donosi nepogodnosti u zemljama porijekla migranata.

No problem treba sagledati I sa drugih aspekta: albansko tržište rada kao i druga u JI Europi nemaju kapaciteta absorbirati cjelokupan aka-demski obrazovan kadar. Ako fakultetski obrazovana lica sa ovih pro-stora žele dobiti odgovarajući posao (ili posao koji je približno adekvatan njihovoj izobrazbi), oni su često primorani odlaziti u inozemstvo. Sa sta-jališta razvojne politike, krucijelno pitanje je hoće li se oni kasnije vratiti ili ne.

Slijedom toga, migracije visoko obrazovanog kadra se mogu u konač-nici procijeniti samo nakon dobivanja jasnih pokazatelja da li su te migra-cije trajne ili samo privremene. Ako se emigranti vrate u većem broju, i ako ljudski i finansijski kapital koji su stekli u inozemstvu produktivno ulože u svoju regiju porijekla, odliv inteligencije-koji je na početku sagle-dan kao negativan- očekivano može imati dugoročan pozitivan učinak.

Neki demografski podaci pokazuju kako je u migracijama Alba-naca još uvijek najevidentnija (privremena) migracija mladih muška-raca. Oko 85% Albanaca koji su otišli u Italiju su u dobi izmedju 20 i 45 godina (Gjonca 2002.: 21). Ovaj odliv radno sposobne populacije ima uočljiv učinak na starosnu piramidu Albanije (Sl. 3), koji uzrokuje odgovarajući deficit u populaciji mladje dobne skupine, uglavnom iz-medju 18 i 30 godina [Göler 2005.b: 123]. Takodjer, u ovom kontekstu neophodno je imati na umu da je glavna motivacija za migraciju neu-poslenost u svojoj zemlji. Medjutim, točno je i to da je efekat osigura-nja životnih prihoda ostvaren migracijom u proteklom periodu krize bio takodjer veoma važan. Ovo zasigurno nije nova pojava u JI Europi.

26ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slika 3 Dobna struktura u Tropoja distriktu/ Sjeverna Albanij a

(podatci iz INSTAT).

Transfer novca kao strategij a opstanka

Neki statistički podatci (Sl. 4) pokazuju dimenzij u i važnost slanja novca za Albanij u, jednu od zemalja sa najnesigurnij om privredom na Balkanu. Godine 2000., ovi privatni novčani transferi iz inozemstva u Albanij u dosezali su 530 mil. $ US – više nego što je iznosila zarada dr-žavnog izvoza, više nego sveukupna izravna investiranja iz inozemstva i više nego ukupna vrij ednost industrij ske dobiti. Do 2004. godine, ovi novčani transferi su udvostručeni, dosežući iznos od 1 bil. $ US. Novčani transferi se I danas povećavaju i većina ih dospij eva neslužbenim kana-lima, tj. prij enos novca vrši se od strane samih migranata ili rodjaka ili prij atelja. Tij ekom proteklih godina, dobit nacionalne privrede je bila oko 15% BNP (tij ekom 1990-ih: 20-25%). U nekim ruralnim područjima udjel transfera novca u prihodu domaćinstva je još uvij ek oko 20% (Arrehag et al. 2005.: 13).

Slika 4 Novčani transferi albanskih emigranata 1994.-2004.

(DeZwager et al. 2005.: 21]).

M Ž

Dobna struktura

Neslužbeni transferi Službeni tokovi

27

Dr.s

c. D

anie

l Göl

er ─

NEK

E D

OBR

E I L

OŠE

PO

SLJE

DIC

E C

IRK

ULA

RNIH

MIG

RAC

IJA U

ISTO

ČN

OJ I

JUG

OIS

TOČ

NO

J EU

ROPI

U većini slučajeva, iza ovih brojki stoji neka vrsta strategije za opsta-nak: članovi obitelji uposleni u inozemstvu –uglavnom mladji muškarci – izdržavaju svoje obitelji u zemljama porijekla. Ovo je doista neophod-no, jer je izdržavanje mnogih obitelji ugroženo. Primjera radi navodimo podatak da u nekim distriktima na sjeveru Albanije oko polovice sta-novništva prima socijalnu pomoć. Ova potpora u dohotku iznosi 25 € mjesečno po obitelji, ne mnogo, ali veoma važno za primatelja. Tako su dodatna primanja, uključujući i novac iz inozemstva, uobičajena ne samo u/ili perifernim regijama nego takodjer i medju urbanom populacijom.

Još jedan podatak do kojeg smo došli u našim istraživanjima govori kako je samo nekolicina migranata iz JI Europe koji rade u inozemstvu uposlena na poslovima za koje treba visoka kvalifikacija. Većina njih rade kao nekvalificirani radnici u gradjevinskom sektoru, u restoranima itd. U ovom segmentu se cirkularna migracija u zemljama Balkana razlikuje od one u npr. Baltičkim zemljama, gdje se migracija često odnosi na obra-zovno orijentiranu emigraciju. Stoga ne iznenadjuje da se poslan novac uglavnom ulaže u potrošačke svrhe. Pored finansiranja dnevnih potreba, ljudi uglavnom ulažu u nekretnine gradnjom stambenih jedinica. U us-poredbi sa tim, dio izdvojen za obrazovne izdatke je manje važan.

Utjecaj migracija na poduzetništvo

Novčani trasferi nisu samo važan faktor opstanka nego i promovira-jući faktor otvaranja pivatnog poduzetništva u JI Europi. Studije bazirane na životopisima poduzetnika su pokazale kako transfer kapitala iz ino-zemstva ima manje više krucijalnu ulogu u osnivanju malih i srednjih po-duzeća. (Göler, 2007.). U Albaniji spoj poduzetnišva i migracije je pravilo. Samo jedan od više od 50 poduzetnika u našoj anketi nije bio na radu u inozemstvu prije pokretanja posla. Zapravo, pokretanje poslovanja se priprema višemjesečnim ili višegodišnjim boravkom u inozemstvu, uglavnom u Italiji i Grčkoj. Prema UN-u, skoro 40% sredstava neop-hodnih za pokretanje poslovanja u Albaniji su pribavljeni na ovaj način (Göler, 2005.b, 124). Uz neke izuzetke, ovakva situacija je ista u zemljama bivše Jugoslavije. U Srbiji kao i u BiH, npr. (bivši) Gastarbeiter se pojavlju-je bilo kao poduzetnik ili kao investitor u poduzetničke aktivnosti putem članova svoje obitelji u zemlji porijekla. Čak što više, izbjeglice tijekom civilnog rata koje su se vratile ponekad investiraju novac za pokretanje poslova, koji su zaradili u Njemačkoj ili primili od vlade Njemačke kao ‘bonus za povratak’ (Göler, 2008.: 59).

Akumulacija kapitala je jedna stvar, a druga možda važnija je prenos znanja i inovacija iz inozemstva u zemlju i društvo porijekla; drugim ri-ječima ‘intelektualna dobit”. Obično se ova intelektualna dobit ne odnosi na zvaničnu kvalifikaciju ili zvanično dokumentovano znanje stečeno u inozemstvu. Zapravo, vještine stečene principom ‘učenje uz rad’ u emi-graciji se često reproduciraju u samo-upošljavanje kod kuće. Uz to, po-stoji transfer tehnologije takodjer, što znači da ljudi kada se vraćaju kući, od bivših poslodavaca kupuju polovne mašine koje su koristili u svom radu. Često, ovi kontakti sa inozemstvom rezultiraju dugoročnim odno-som nabavke i prodaje.

28ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

U tom smislu, (re-) kombinacija kapitala, znanja i u nekim slučaje-vima visoko specijaliziranih tehničkih vještina kao rezultat emigracije i re-emigracije imaju pozitivan efekat na otvaranje privatnog poslovanja u većini slučajeva. No, ovaj efekat ne treba precijeniti, jer vjeruje se kako je korak u samo-upošljavanje u veoma teškim socio-ekonomskim predu-vjetima (osobito u ruralnim i perifernim regijama) u nekim primjerima takodjer vrsta ‘nužnih rješenja’, što znači da je odluka o otvaranju posla rezultat nedostatka drugih mogućnosti upošljavanja.

Zaključak i izgledi

Dobro i loše? – Zapravo migracije u kontekstu tranzicije imaju mnogo različitih aspekata. Buduća istraživanja se trebaju što više posvetiti nega-tivnim efektima (eventualnog precjenjivanja) odliva inteligencije u odno-su na pozitivne efekte intelektualne dobiti koja može bitu podcjenjena. Tim više jer u okviru migracije iz JI Europe, doista je moguće postići cilj trajnog boravka u inozemstvu, ali umjesto toga, kretanja su često cirku-larna, tako da se u praksi dogadja ‘cirkulacija inteligencije’ (Friedrichs/Schultz, 2008.). Općenito, re-migracija se može promatrati i kao potenci-jal budućeg razvoja u zemlji porijekla.

Literatura:

1. Arrehag, L., Sjöberg, Ö. & M. Sjöblom (2005): Cross-border migration and remittances in a post-communist society: return flows of money and goods in the Korçë district, Albania. South Eastern Europe Journal of Economics, (1), 9-40.

2. De Zwager, N. et al (2005): Competing for Remittances. Tirana. [www.iomtirana.org.al/en/Competing%20for%20Remittances.pdf, 9.1.2009]

3. Friedrich, K. & A. Schultz (eds.): Brain drain oder brain circulation? Kon-sequenzen und Perspektiven der Ost-West-Migration. forum ifl 8. Leip-zig: Institut für Länderkunde.

4. Gjonça, A. (2002): Albanische Emigration in den neunziger Jahren – eine neue Ära in der demographischen Entwicklung. Kaser, K., Pichler, R. & St. Schwandner-Sievers (eds.) Die weite Welt und das Dorf. Albanische Emigration am Ende des 20. Jahrhunderts. Vienna etc.: Böhlau, 15-38.

5. Glick Schiller, N., Basch L. & B. Szanton (eds.) (1992): Towards a Tran-sational Perspective on Migration. Race, Class, Ethnicity and Nationalism Reconsidered. New York.

6. Göler, D. (with Contributions by Becker, H., Berxholi, A., Doka, Dh., Draçi, B., Friemer, M. & H. Standl) (2005a): European Shrinking Regi-ons: Applied Regional Geography in Peripheral Areas (with Case Studies from Albania and Germany). Geographical Studies Vol. 16. Tirana: Aka-demia e Shkencave e Shiqipërisë, Quendra e Studimeve Gjeografike. [simultaneously: Hapësirat evropiane që braktisen: Studim gjeografik rajonal i zbatuar në hapësirat periferike (shembuj studimi nga Shqi-përia dhe Gjermania). (= Studime Gjeografike 16)]

7. Göler, D. (2005b): Migration in Albanien – Aktuelle Tendenzen und raum-

29

Dr.s

c. D

anie

l Göl

er ─

NEK

E D

OBR

E I L

OŠE

PO

SLJE

DIC

E C

IRK

ULA

RNIH

MIG

RAC

IJA U

ISTO

ČN

OJ I

JUG

OIS

TOČ

NO

J EU

ROPI

strukturelle Folgen zwischen Depopulation und Hyperurbanisierung. Swi-aczny, F. & Haug, S. (eds.): Migration in Europa. Materialien zur Bev-ölkerungswissenschaft, Vol. 115. Wiesbaden: BiB, 119-132.

8. Göler, D. (2007): Entrepreneurship im Transformationskontext – Eine Analyse des regionalen Gründungsgeschehen in Südosteuropa (mit Beispielen aus Albanien und Serbien). Europa Regional, 15 (1), 177-191.

9. Göler, D. (edt.) (2008): Regional Studies in South Eastern Europe: Spatial Development in Bosnia and Herzegovina in a comparative perspective. Do-cumentation of empirical results. Bamberg.

10. Göler, D. & R. Lautenbacher (2009): Halb Deutscher, Halb Russe. In-tegration und Segregation jugendlicher Aussiedler. In: Materialien zur Bevölkerungswissenschaft. (in print)

11. House of Commons (edt.) (2004): Migration and Development: How to make migration for poverty reduction. Sixth Reprot of Session 2003-2004, Vol. I. London.

12. Krisjane, Z. (2008): Labour Migration Process after European Union Ac-cession in Latvia. Friedrich, K. & Schultz, A. (eds.) Brain drain oder brain circulation? Konsequenzen und Perspektiven der Ost-West-Migration. fo-rum ifl 8. Leipzig: Institut für Länderkunde, 63-71.

13. Pries, L. (edt.) (2001): New Transnational Social Spaces.International mi-gration and transnational companies in the early twenty-first century. Rou-tledge Research in Transnationalism, 1. London: Routledge.

14. Schmidt, F. (2003): Politische Transformation in Albanien. Jordan, P. et al. (eds.): Albanien. Geographie – Historische Anthropologie – Geschichte – Kultur – Postkommunistische Transformation. Österreichische Osthefte, Sonderband 17. Vienna etc.: Lang, 315-328.

15. UN Department of Economic and Social Affairs, Population Division (2008). International Migration 2006. [http://www.un.org/esa/popula-tion/publications/2006Migration_Chart/2006IttMig_wallchart.xls, ac-cessed on 16-7-2008]

16. UNDP United Nations Development Programme (edt.) (2000). Albanian Human Development Report 2000. Tirana.

31

Dr.s

c. Ir

ma

Poto

čnik

Sla

vič

─ PO

DU

ZETN

IŠTV

O U

RU

RALN

IM P

OD

RUČ

JIMA

SLO

VEN

IJE

Dr.sc. Irma Potočnik Slavič*

PODUZETNIŠTVO U RURALNIM PODRUČJIMA SLOVENIJE

SažetakSlovenska ruralna područja su karakteristična po stalno i dugoročno nera-

zvijenom poduzetništvu. Padom komunističkog sistema i raspadom bivše Jugo-slavije, došlo je do velikih promjena zbog integracije u Europsku uniju i prihva-tanja Zajedničke poljoprivredne politike i Programa ruralnog razvoja, pa je stoga poduzetništvo (barem formalno) naglašeno kao važan faktor razvoja u ruralnim područjima. Stvarnost zaostaje za predloženim upustvima. U radu se analiziraju dva oblika poduzetništva u ruralnim područjima: tradicionalno malo poduzet-ništvo (ispitivanja u tri ruralna područja) i pojavom poslovnih zona u ruralnim područjima Slovenije – one bi trebale osigurati nova radna mjesta, novi kapital i investicije i tako uvesti nove impulse u revitalizaciju ruralnih područja. Prvi oblik se uglavnom ukorijenio u lokalni milje, dok je sa druge strane drugi oblik otvoreni-ji globalnim mrežama, ali u poredjenju sa medjunarodnim standardima još uvijek je na niskom nivou i mozaičan.

Ključne riječi: ruralno područje, poduzetništvo, poslovne zone, Slovenija.

* Dr.sc. Irma Potočnik Slavič, Oddelek za geografijo, Filozofska fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana, Slovenia , e-mail: irma.potocnik@ff.uni-lj.si

32ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Prema OECD definiciji, u Sloveniji su evidentna dva oblika (pretež-no i izrazito) ruralnih područja. Opsežno ispitivanje (anketa 4508 članova domaćinstava, 2004-2008 ekonomski period) perifernih

ruralnih područja je potvrdilo narečene hipoteze: većina lokalne popu-lacije (65 % ispitanika) ukazala je na nedostatak radnih mjesta (u smislu njihovog broja i raznovrsnosti) kao glavni razvojni problem. Postoje iz-vjesni ključni faktori koji su utjecali/stvorili ovakve uvjete pomenutog nedostatka – jedan od najvažnijih je nezarvijeno privatno poduzetništvo. Od 1970-ih, Slovenija je sprovodila politiku policentričnog regionalnog razvoja: investiranje, ekonomija, demografija, infrastruktura, energija je bila uspostavljena u regionalnim centrima, a osim toga mali dio je dos-pijevao u lokalne centre. Tako je lokalno stanovništvo stanovalo u svojim mjestima, ali je svaki dan putovalo u (najbliže) centre na posao, školu ili zbog nabavne, medicinske ili druge usluge. Početkom 1990-ih, u perio-du pada socijalizma i dizintegracije Jugoslavije, nastala ekonomska kriza je jako utjecala osobito na male periferne ekonomske centre, uglavnom u (pretežno) ruralnim područjima. Visoka stopa neuposlenosti zbog za-tvaranja elektro-metalne, prehrambene i tekstilne industrije je razjedala postojeći potencijal ruralnih područja.

Raspad većih sistema i njihovih podružnica nije bio istim tempom zamijenjen privatnim poduzetništvom, jer je u prethodnom sistemu privatno poduzetništvo imalo limitiranu (prilično manju) ulogu, kao i negativnu konotaciju. Mala i srednja poduzeća sa druge strane se ne raz-vijaju preko noći: potrebna je konstruktivna kombinacija ideja, interesa, kapitala, tržišta, kontakta, društvene mreže itd. Transformacija ruralnih područja sa aspekta poduzetništva je dugoročni proces. U isto vrijeme, Slovenija se pridružila Europskoj uniji i preuzela posebne ciljeve i mjere (izborni pristup) i sada se bavi prvom fazom Programa za ruralni razvoj za period 2007-2013. Potonji takodjer stimulira diversifikaciju ekonomije ruralnih područja (treća osovina)

Suvremeno poduzetništvo u ruralnim područjima Slovenije se može sagledati sa dva aspekta:- malo poduzetništvo (do 10 uposlenih) ima snažan lokalni/regionalni

utjecaj,- srednje i veliko poduzetništvo (takodjer u smislu broja uposlenih;

obično razvijeno u poslovnim zonama) je uglavnom jako povezano sa medjunarodnim tržištima.

Malo poduzetništvo

Malo poduzetništvo je promatrano (slijedom zvaničnih statističkih, ekonomskih podataka kao i rezultata terenskog rada) u :- Graničnoj regiji Gorička Brda (Slovensko-Italijanska granica, poznata

regija proizvodnje vina) gdje je danas evidentna veoma heterogena i disperzirana struktura poduzetništva;

- Planinska regija gornje doline Savinje (manje pogodno područje za poljoprivredu ali sa jakim turističkim potencijalom u zaštićenom po-dručju), gdje je poslovna koncentracija evidentna u administrativnom, ekonomskom i prometnom centru;

33

Dr.s

c. Ir

ma

Poto

čnik

Sla

vič

─ PO

DU

ZETN

IŠTV

O U

RU

RALN

IM P

OD

RUČ

JIMA

SLO

VEN

IJE

- Krška regija Suha Krajina (regija sa izraženim dnevnim migracijama, političkim razmiricama nakon II svjetskog rata) je u fazi kasne podu-zetničke renesanse od 1995 koja se uglavnom koncentrira u demograf-skom, ekonomskom i prometnom koridoru rijeke Krke

Slik

a 1

Po

duze

tnič

ka s

truk

tura

gor

nje

dolin

e Sa

vinj

e

34ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Poslovne zone (PZ) u ruralnim područjima Slovenije

Koncept PZ je testiran krajem 1970-ih u Velikoj Britaniji; uspostavljene su kao posljednje (spasilačke) mjere u strukturno slabim područjima gdje korištene ekonomske mjere i politika upošljavanja nije imala uspjeha. Sa manje striktnim propisima (niža cijena zemljišta, manji porez, subven-cije na plaće), PZ bi trebale privući investitore i povećati atraktivnost lokalnih radnih mjesta. Premda imaju veliki broj svojih zagovornika, PZ su uglavnom u žiži kritičkog diskursa po pitanju njihovih stvarnih pred-nosti. Neka pozitivna iskustva iz Velike Britanije su praktično primjen-jana u Bavariji, Njemačka, krajem 1970-ih: pokušalo se otvoriti nova rad-na mjesta u ruralnim područjima, i eliminirati nesporazume u ruralnim naseljima zbog sukoba interesa (npr. izmedju poljoprivrednika, zanatlija i lokalnog stanovništva). Slovenija se suočila sa ovim procesom znatno kasnije u poredjenju sa zemljama zapadne Europe, ali sa očigledno jačim intenzitetom i velikim očekivanjima.

OECD definira PZ kao dijelove zemljišta koji su razvijeni i planski podijeljeni na poslovne jedinice; osim glavnih objekata takodjer nude in-frastrukturu (promet, snadbijevanje strujom i vodom, telekomunikacije). Namjenjena su davanju u zakup poduzetnicima i s toga se smatraju in-strumentom regionalne ekonomske politike, kao i sredstvom prostornog planiranja. Prije svega, one su vezane za proizvodnju, graditeljstvo, logis-tiku i uslužno poslovanje, mogu takodje uključivati vele i malo prodaju (ali ne kao dominantnu aktivnost- one djeluju kao potpora uposlenima). Poslovne zone osobito privlače nove investicije na nacionalnom i medj-unarodnom nivou.

U Sloveniji su područja namjenjena za poslovne zone različito nazvana(ekonomska, industrijska, zanatska, poslovna, industrijsko-zanatska, proizvodna, zanatsko-poslovna itd). Obično su proistekla iz poduzetništva (domaći i medjunarodni interesi) uz potporu lokalne za-jednice.

Pregled poslovnih zona u Sloveniji

Ne postoji službeni podatak o broju PZ u Sloveniji pa smo stoga odlučili :- koristiti OECD definiciju ruralnih područja kao okvir pregleda;- uključiti razne tipove PZ (u smislu vremena njihova nastanka i speci-

jalnosti);- opservirati ovu veoma dinamičnu pojavu u periodu od tri godine

(2006-2008).

Proveli smo opsežan i detaljan rad na terenu, ankete, upitnike (57 PZ) u raznim dijelovima Slovenije. Za svaku PZ smo uradili tri upitnika:- Za uposlenike u općinama (istraživanja planiranja PZ i razvojni po-

datci, 57 upitnika);- Za poduzetnike (upitnici o motivima za otvaranje firmi u odredjenom

području odabrane PZ, procjena lokaliteta, buduća vizija PZ, 457 po-slodavaca);

- Za lokalno stanovništvo (pitanja o kontaktima i budućem razvoju PZ, 897 ispitanika u dobi iznad 18 godina).

35

Dr.s

c. Ir

ma

Poto

čnik

Sla

vič

─ PO

DU

ZETN

IŠTV

O U

RU

RALN

IM P

OD

RUČ

JIMA

SLO

VEN

IJE

Najprije smo proveli pilot istraživanje (27 PZ), nakon kojeg je usli-jedilo drugo istraživanje sa više strukturiranim upitnicima na temelju prethodno dobivenih rezultata. Trenutne podatke o poduzetništvu u PZ smo procijenili kao reprezentativne i jako kvalitetne koji su omogućili detaljnu analizu. Skupa sa tim, takodjer smo sproveli telefonsku anketu sa svim (210) općinama u Sloveniji o prostornom razvoju PZ.

Rezultati istraživanja

Vrste PZ u Sloveniji

Ekonomske zone izgradjene u Sloveniji prije 1980 su tkz. indus-trijske zone, namjenjene industrijskom razvoju. Postojale su takdojer manje zanatske zone, vezane za privatni razvoj zanatskog gospodarst-va. Od 1990-ih, zbog propadanja velikih poduzeća, počelo je otvaranje raznovrsnih malih kompanija na upražnjenim mjestima u industrijskim zonama. Sredinom 1990-ih, zbog nepovoljne strukture starijih zona, ot-voreno je pitanje potrebe za novim lokacijama.

U pogledu godine uspostave PZ koje su promatrane, izdvojili smo šest kategorija:

Prije 1970: 10 promatranih PZ je uspostavljeno, uglavnom u području ‘industrijskog polu mjeseca’ (protežući se od Jasenice preko Ljubljane do Maribora, prateći željezničku prometnicu), kao rezultat rane industrijal-izacije, njenog jačanja nakon II svjetskog rata i osobito tijekom 1950-ih i 1960-ih, kada su utemeljene velike državne kompanije (za preradu metala, drveta, prehrambena i tekstilna industrija). Danas, ova lokacija sa svojom obnovljenom infrastrukturom predstavlja osnovu za PZ, uspostavljenu na području već odredjenom kao područje smedjeg polja (‘brownfield’) (Veriga/Lesce, Trata/Škofja Loka, Otiški Vrh, Pameče, Loke/Ljubno, Pod-skrajnik, Ivančna Gorica, Tojnice, Šempeter, Batuje).

U periodu politike policentričnog razvoja, 9 promatranih PZ je us-postavljeno (Godovič, Žiri, Brezje/Grosuplje, Šentjur, Lenart, Log, Bled, Boštanj, Kobarid, takodjer Breg/Majšperk – sa zakašnjenjem od nekoliko godina).

U 1990-im smo bili svjedokom prvih impulsa makretinške ekonom-ije i ranih PZ novijeg perioda koji su utemeljeni (Šenčur, Mengeš, Štaloni/Brda, Miren-Orehovlje, Žužemberk, Senovo, Šentjernej, Metlika, Majšperk, Šmarje/Jelše, Boračeva, Kisovec, Toplice, Arnovski gozd), bilo da su tek uspostavljene ili su se nove kompanije otvarale u područjima ponovnog razvoja ‘smedjih polja’.

Nakon 2000. pratili smo drugi talas modernih PZ koje su uspostav-ljene (Kokrica/Kranj, Gojače, Hrpelje-Kozina, Sela/Dolenjske Toplice, Trebnje, Potok, Komenda, Arclin, Slovenske Konjice, Novi Jork, Ljutomer, Benedikt, Logatec-Zapolje), i koje će se promatrati uporedo sa PZ koje su otvorene u naseljima sa više poslovnih zona (obje kategorije uključuju 22 PZ): Sežana, Ribnica, Litija, Vipava, Tolmin, Naklo, Latkova vas, Sloven-ska Bistrica, Mele/Gornja Radgona, i pokazuju veliku dinamiku.

Premda ih ima mnogo, u istraživanje su uključene samo 2 PZ u nas-tanku (Moravče nedaleko od autoputa i PZ sa potencijalnom mrežnom strukturom u subpanonskoj regiji Ravensko i Dolinsko).

36ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Lokacija i veličinska sruktura PZ (u pogledu prostora)

Veličinska struktura promatranih PZ u Sloveniji je ispod prosječne. Četvrtina PZ doseže veličinu od 10 do 20 ha, uglavnom novo utemeljenih PZ, pokazujući suvremeni trend za uspostavom većih PZ. PZ od 20-30 ha su uglavnom starije zone, povezane sa velikim tvornicama bivšeg sis-tema, obično njihova aktivnost zahtijeva veći prostor (npr. obrada drve-ta). Veće PZ su uglavnom od preko-regionalnog značaja (Sežana, Mele/Gornja Radgona). Neke od promatranih zona još uvijek imaju namjeru i mogućnost proširivanja.

Slik

a 2

Ve

ličin

ska

stru

ktur

a (u

ha)

pro

mat

rani

h PZ

.

37

Dr.s

c. Ir

ma

Poto

čnik

Sla

vič

─ PO

DU

ZETN

IŠTV

O U

RU

RALN

IM P

OD

RUČ

JIMA

SLO

VEN

IJE

Pozitivni i negativni utjecaji PZ

Uspostava PZ u mnogim općinama je imala za cilj očuvanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta za lokalno stanovništvo, a slijedom toga i poboljšanje socijalne i ekonomske strukture općine. Proizvodne ak-tivnosti su relocirane izvan gusto naseljenih mjesta, a negativni učinci PZ na okoliš se lakše kontroliraju i ublažavaju. PZ doprinose manjem intenzitetu dnevnog kretanja populacije kao i zagadjenja okoliša. Trebale bi biti locirane u već postojećim područjima smedjih polja (brownfield). Naglašena je i uporaba regionalnih resursa.

Tabela 1 Lokalni ekonomski razvoj – transformacija faktoraFaktori Stari koncept Novi koncept

Lokalitet Fizička lokacija (blizina prirodnih resursa, prometne

veze, tržišta) doprinosi ekonomskim mogućnostima.

Kvalitetan okoliš i visoki kvalitet lokalnog kapaciteta

ojačava snage lokaliteta.

Poduzetništvo i ekonomska

osnova

Izvozno orijentirane tvrtke otvaraju radna mjesta i jačaju

lokalnu ekonomiju

Grupa konkurentnih tvrtki uvezana u regionalnu mrežu

različitih poduzeća stvara ekonomski rast i dohodak

Resursi upošljavanja

Mnoge tvrtke se fokusiraju na veći broj uposlenih premda sa

manjim primanjima

Kompleksne razvojne mogućnosti i tehnološke

inovacije vode ka kvalitetnijim i bolje plaćenim

radnim mjestima.Izvori

zajedniceNeke organizacije povećavaju

ekonomske mogućnosti u zajednici

Partnerstvo različitih grupacija za jačanje socijalnog kapitala u zajednici je potrebno

Izvor: primjenjeno po Blakely i Bradshaw, 2002, str. 67.

Lokalne zajednice trebaju znati kako PZ takodjer imaju negativne učinke, osobito u dugoročnoj perspektivi: - Na uredjenje zajednice/općine, naselja, strukturnih promjena popu-

lacije, okolišne efekte- Zajednice se trebaju fokusirati na privlačenje poduzeća koja su voljna

otvarati poslove na njihovim lokalitetima;- Ako kapaciteti nisu zauzeti, onda to obično ima negativan učinak na

male općine koje su uložile velika sredstva iz svojih budžeta za PZ;- Samo nekoliko PZ u Sloveniji ima veoma kvalitetnu infrastrukturu

(što ukazuje kako općine pokušavaju dobiti velike prihode sa malim ulaganjima);

- Općine trebaju uzeti u obzir i činjenicu da su poduzeća sve brojnija i da medju njima postoji potencijalna konkurentnost (stoga su potrebni neki osnovni uvjeti za dobru ‘poduzetničku klimu’, vidjeti tabelu 1).

38ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Budućnost razvoja PZ

Interesantno je kako su u Sloveniji tijekom tekućeg razvoja PZ istak-nuti samo pozitivni ekonomski efekti, dok se okolišni efekti nisu dovoljno isticali. Manje pažnje u javnosti je skrenuto na njihove pozitivne učinke dnevnog kretanja populacije, jačanja lokalnog/regionalnog identiteta i mreža suradnje. Uglavnom one ostaju identificarane kao ‘uspješna priča’ individulanih, inovativnih, prodornih, bogatih ili finansijski inventivnih općina koje koriste svoje pogodnosti (osobito izrazito geografski pogo-dan položaj u blizini porometnih čvorova). Manje, periferne, granične i ekonomski slabije razvijene općine nemaju trenutno, ali i ne planira-ju izgradnju novih PZ do 2010. (Jezersko, Solčava, Loški potok itd.). Sa druge strane, mnogo malih i ekonomski slabijih općina ima namjeru ovo sprovesti u praksu (općine regije Haloze, dio Goričkog brda, općine gornje doline Savinje itd.). Interesantno je da je populacija istočne Slov-enije otvorenija prema PZ i u kontekstu vizualnosti i manje kritiziraju PZ. Možda ovo možemo objasniti sa manje povoljnom ekonomskom situacijom i velikim nedostatkom radnih mjesta nakon promjene socio-ekonomskog sistema.

Možemo ustvrditi kako postoji dovoljno lokacija za otvaranje PZ u Sloveniji (Dabo, 2003, str. 10), no problem leži u njihovom malom teri-torijalnom prostoru, visokim cijenama zemljišta i fragmentiranom zemljištu. Slovenija praktično nema PZ veću od 100 ha. Tako u Sloveniji nalazimo izvjestan paradoks: sa jedne strane, postoji veliki interes za poduzetništvo (barem tijekom rasprava) i iskazan interes za ulaganja u gradnju poslovnih jedinica na odgovarajućim lokalitetima, ali na drugoj strani, postoji veliki broj malih, nekonkurentnih i prilično slabo zauzetih lokaliteta, uglavnom rezerviranih za (većinom Slovenske) poduzetničke aktivnosti, koje su uspostavljene i izgradjene najčešće uz općinski poti-caj. Bilo bi zanimljivo ispitati koji su budući motivi Slovenskih općina za otvaranje PZ (imajući u vidu nekonkurentne cijene, male lokalitete, nedovoljnu infrastrukturu, slabu dodatnu ponudu) u manje povoljnoj ali zahtjevnijoj (sa aspekta beneficija za poduzetnike) ekonomskoj situaciji.

Literatura

1. Blakely, E.J., Bradshaw, T.K. (2002), Planning Local Economic Develop-ment. Theory and Practice, Sage Publications, 397 p.

2. Černe, A. (2003), Regional development perspectives of Slovenia. Dela 23, p. 107-121.

3. Dabo, P. (2003), Ustanavljanje in razvoj podjetniških con v Sloveniji. Diplomsko delo, Univerza v Ljubljani, Ekonomska fakulteta, 41 p.

4. Idejna zasnova modela razvoja Mrežne obrtno poslovne cone občin Goričkega in Ravenskega (2005). Martjanci, 30 p.

5. Krivan, J. (2006), The first cross-border industrial park in Europe. Access Industrial Park Austria, Gmünd (September 2006; interview).

6. Internet: ROPOL, 2008. Tehnološki parki in poslovne cone. http://www.ropol.si/ (28. 2. 2008).

7. Internet: SLO-HR-RA-ZONET, 2007. RRA Koper. http://slohra.org/zonet (17. 3. 2008).

39

Dr.s

c. Ir

ma

Poto

čnik

Sla

vič

─ PO

DU

ZETN

IŠTV

O U

RU

RALN

IM P

OD

RUČ

JIMA

SLO

VEN

IJE

8. Internet: Statistični urad Republike Slovenije, 2006-2008. http://www.stat.si/ (15. 02. 2009).

9. Nared, J. (2007), Model razporeditve pričakovanih delovnih mest kot in-strument za načrtovanje in vrednotenje projektov: primer Resolucije o na-cionalnih razvojnih projektih za obdobje 2007-2023. Regionalni razvoj I, Geografski inštitut Antona Melika ZRC SAZU, Ljubljana, p. 57-82.

10. Plut, D. (2008). Planetu bije dvanajsta ura. Cestninjenje, povod za promet-no razpravo. Delo, Sobotna priloga (19. 4. 2008), p. 25.

11. Potočnik Slavič, I. (2006), Obrtno-poslovna cona Šenčur: med željami, po-trebami in realnostjo. In: Kadivec, M. (Ed.). Pod Jurijevim klobukom: zbornik Občine Šenčur, p. 107-118.

12. Potočnik Slavič, I. (2008), Endogeni razvojni potenciali podeželja. Doktor-ska disetacija, Oddelek za geografijo Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, 361 p.

13. Strategic Possibilities for the Development of Business Zones in Slovenia (2002), Hypodomi, p. 58-128.

14. Študija izvedljivosti poslovnih con v Goriški statistični regiji (2005), Posoški razvojni center, 4 p.

41

Dr.s

c. B

oštja

n K

erbl

er ─

SLO

VEN

SKI K

ON

CEP

T RU

RALN

OG

RA

ZVO

JA U

OK

VIR

IMA

PO

LITI

KE

EU

Dr.sc. Boštjan Kerbler*

SLOVENSKI KONCEPT RURALNOG RAZVOJA U OKVIRIMA POLITIKE EU

SažetakRuralna područja obuhvataju 91% površine Europske unije (EU) sa udjelom

stanovništva od 56% u 27 zemalja članica Europske unije. Stoga je istraživanje i jačanje ruralnog razvoja od velikog značaja, što je sveobuhvatan prioritet EU, koji potiče ruralna područja na pretvaranje svojih potencijala u atraktivna mjes-ta za život, rad i investiranje. Nakon prijema u članstvo Europske unije, Slov-enija je takodjer usvojila zajedničku politiku ruralnog razvoja. U radu su prezentirani prioriteti ruralnog razvoja u Sloveniji nakon njenog pristupa EU za prethodni programski period (do 2006) i za period 2007–2013. Kritička procjena politika i prijedloga učinkovitog postizanja integriranog ruralnog razvoja data je u zaključku.

Ključne riječi: Ruralni razvoj, plan ruralnog razvja, Europska unija, Slov-enija

* Dr.sc. Boštjan Kerbler, Institut za urbano planiranje Republike Slovenije, Trnovski pristan 2, Ljubljana, Slovenia, e-mail: bostjan.kerbler@guest.arnes.si

42ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Europska unija (EU) ima aktivnu politiku ruralnog razvoja, koja omogućava postizanje korisnih ciljeva za ruralna područja i popu-laciju koja ondje živi i radi. Mnoga ruralna područja suočavaju se

sa brojnim izazovima. Poljodjelstvo i šumarstvo ostaju osnovni resursi za korištenje zemljišta, kao i gospodarenje prirodnim resursima u ruralnin područjima EU kao platforma gospodarske diversifikacije u ruralnin za-jednicama. Ipak, neka od poljodjelskih i šumskih poslovanja još uvijek trebaju izgradjivati svoju konkurentnost. Općenito, prosječan dohodak po glavi stanovnika je niži u ruralnim područjima nego u malim ili ve-likim gradovima, jer su osnove za stjecanja vještina sužene, a uslužni sektor manje razvijen. Takodjer, briga za okoliš često donosi finansijske troškove. Sa druge strane, Europska ruralna područja imaju mnogo toga za ponuditi. Ona daju osnovne sirovine. Njihova vrijednost u smislu poželjnih mjesta za odmor i rekreaciju –ako ih tražimo- je evidentna. Isto tako, mnogo ljudi je zainteresirano živjeti i raditi tamo, pod uvjetom da imaju pristup adekvatnim službama i infrastrukturu. To znači da se EU Lisabonska strategija za upošljavanje i razvoj i njena Göteborg startegija za održivi razvoj jednako odnose na ruralna područja kao i na područja malih i velikih gradova. EU politika ruralnog razvoja je sve u svemu su-očavanje sa izazovima sa kojima se ruralna područja susreću i otvaranje njihovih potencijala. Stoga je jačanje politike ruralnog razvoja EU sveo-buhvatan prioritet za EU.

Teoretski, individualne članice EU mogu odlučivati i sprovoditi pot-puno neovisno politike ruralnog razvoja. Medjutim, ovaj pristup bi slabo bio primjenljiv u praksi. Sve zemlje članice EU nisu u mogućnosti spro-vesti politike koje im trebaju. Čak što više, mnoga pitanja koja se otva-raju u planiranju ruralnog razvoja nisu jasno razganičena nacionalnim ili regionalnim granicama, ali utječu na stanovništvo preko tih granica. Takodjer, politika ruralnog razvoja se veže za mnoge druge politike do-nesene na nivou EU. Stoga EU ima zajedničku politiku ruralnog razvoja, koja usprkos tome daje značajan nivo kontrole individulanim zeljama članicama EU i regijama. Politika obuhvata nekoliko mjera koje se finan-siraju djelomično iz centralnog EU budžeta, a djelomično iz budžeta ze-mlje članice ili iz regionalnih budžeta.

Za Sloveniju je politika ruranog razvoja bila jedno od ključnih pitanja i prioriteta na putu u Europsku uniju. Ruralni razvoj u Sloveniji se foku-sirao u pred-pristupnom periodu kao i u prethodnom programskom pe-riodu na poboljšanje sve tri komponente ruralnog ravoja: gospodarsku, društvenu i okolišnu, ali i na reduciranje regionalnog dispariteta izmedju urbanih i ruralnih područja.

43

Dr.s

c. B

oštja

n K

erbl

er ─

SLO

VEN

SKI K

ON

CEP

T RU

RALN

OG

RA

ZVO

JA U

OK

VIR

IMA

PO

LITI

KE

EU

Razvoj politike ruralnog razvoja EU

Politika ruralnog razvoja EU je nastala kao dio razvoja Zajedničke po-ljoprivredne politike (CAP), od politike koja se bavi strukturnim problemi-ma poljoprivrednog sektora do politike koja ukazuje na višestruke uloge poljoprivrede u društvu i osobito izazova sa kojima se suočava u svom širem ruralnom kontekstu.

Politika ruralnog razvoja prije 2000. godine

Prvotno se fokus stavljao na potporu fizičkom kapitalu (investicijama) u poljoprivredi i njenim sektorima. Potpora procesuiranju i marketingu je bila namjenjena kao pomoć integriranju prehrambenog lanca, od pro-izvodnje do marketinga i doprinosa daljem poboljšanju poljoprivrednih struktura i konkurentnosti primarnog sektora. Postepeno se pozornost posvećivala ljudskom faktoru u smislu prijevremenog umirovljenja, kao i izobrazbe. Prvi teritorijalni faktor je uključen 1970-tih, odredjivanjem manje povoljnih područja (LFA) koja udovoljavaju kriterijima posebnih mjera. Cilj je bio zaustaviti poljoprivredni i ruralni egzodus koji je prije-tio opstanku pojedinih ruralnih područja i očuvanju prirodnog okoliša i krajolika. On se kasnije razvio u širi pristup koji je integrirao LFA mjere sa ostalim politikama namjenjenim za pomoć odredjenim regijama.

Plan ruralnog razvoja u periodu 2000–2006. godine

Do sredine 1990-ih, EU je imala niz instrumenata za ispunjavan-je ciljeva poput reforme poljoprivrede, lokalnog/teritorijalnog razvoja i okolišne integracije. Sa Agendom 2000.- sporazum o reformi, ove mje-re su se provodile prema glavnoj odredbi o ruralnom razvoju. Odredba je ponudila listu od 22 mjere, a zemlje članice su odabrale mjere koje najbolje odgovaraju potrebama njihovih ruralnih područja. Niz od 22 mjere, dostupne zemljama članicama za uključivanje istih u njihov pro-gram razvoja ruranih područja, se mogu grupirati u tri glavne kategorije: restrukturiranje/konkurentnost (groupa 1), upravljanje okolišom/zem-ljom (grupa 2), ruralna ekonomija/ruralne zajednice (groupa 3). Tijekom cijelog programskog perioda, više od polovine (52%) EU doprinosa je usmjereno na grupu 2, potom sa 38% na mjere restrukturiranja i kon-kurentnosti (groupa 1) i 10% za mjere koje se odnose na poljoprivredu (Europske Zajednice, 2003).

Agenda 2000 je uspostavila politiku ruralnog razvoja kao drugi stub Zajedničke poljoprivredne politike (CAP), kao sljedbenika dalje refor-me marketinške politike (1 stub). CAP je uveliko imala za cilj postizan-je ravnopravnog balansa izmedju dva stuba. Prvi stub je koncentriran na pribavljanje osnovnih sredstava za potporu poljoprivrednicima, koji imaju slobodu proizvodnje prema tržišnim zahtjevima, dok je drugi stub pružao potporu poljoprivredi kao dobavljaču javnih dobara u njenim okolišnim i ruralnim funkcijama i potporu ruralnim područjima u njiho-vom razvoju.

44ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slika 1 Dva stuba zajedničke poljoprivredne politike u periodu 2000–20006 godine

Izvor: autor

Medjutim, odredba nije bila uspješna pri udovoljavanju zahtjevima za transparentnost planiranja razvojnog sistema, fleksibilnost u oda-biru najpovoljnijih mjera i odovarajućih finansijskih resursa, kao i jed-nostavnosti administrativnih procedura. Različita pravila o planiranju, finansiranju, izvještavanju i kontroli tijekom programskog perioda 2000–2006, povećala su administrativni teret zemljama članicama i Komisiji, a smanjila koherentnost, transparentnost i uočljivost politike ruralnog raz-voja. Glavni problem je bio postojanje jednog finansijskog sredstava/fon-da – Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EAGGF) – ali dva različita izvora za finansiranje mjera ruralnog razvoja (jedan dio odredbi je bio pod Jamstvenim odijelom Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EAGGF), drugi dio je reguliran Strukturnim Fondom tj. iz odjela za smjernice Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi.

Politika ruralnog razvoja u programskom periodu 2007–2013

Karakteristika nove EU politike ruralnog razvoja je “kontinuitet i promjena”: – Ona nastavlja sa listom mjera sa koje zemlje članice mogu birati mjere

i za koje će zaprimiti finansijsku potporu u kontekstu integriranih pro-grama ruralnog razvoja.

– Ona mijenja način razvoja ovih programa, potičući strateški sadržaj i održivi razvoj ruralnih podrčuja.

U tu svrhu, u programskom periodu 2007–2013. politika ruralnog razvoja se fokusira na tri zajednički usvojena glavna cilja politike/tema, poznatih kao “tematske osovine” (Europske zajednice, 2006a):– jačanje konkurentnosti poljoprivrednog i šumskog sektora;– poboljšanje okoliša i krajolika;– podizanje kvalitete življenja u ruralnim područjima i poticanje diver-

sifikacije u ruralnoj ekonomiji

45

Dr.s

c. B

oštja

n K

erbl

er ─

SLO

VEN

SKI K

ON

CEP

T RU

RALN

OG

RA

ZVO

JA U

OK

VIR

IMA

PO

LITI

KE

EU

U cilju osiguranja izjednačenog pristupa politici, zemlje članice i regi-je se obvezuju ulagati svoja finansijska sredstva za ruralni razvoj po sve tri tematske osovine, ali i minimalno ulaganje u svaku osovinu je potreb-no kako bi se osigurao cjelokupan balans u programu.

Važna novina u programskom periodu 2007–2013. je integracija en-dogenog (“bottom up”) razvojnog pristupa, na kojem se moraju temeljiti svi programi ruralnog razvoja (tkz. horizontalna osovina). Tako su tri tematske osovine dopunjene “metodološkom” osovinom namjenjenoj Leader pristupu (Leader osovina). “Novi pristup omogućava lokalno ra-zvojno partnerstvo, više osobne inicijative u planiranju vlastite razvojne strategije unutar bilo koje od osovina o ruralnom razvoju. Prije su sti-mulacije lokalne zajednice bile odvojene od mjera za ruralni razvoj unu-tar neovisnih Leader Inicijativa. Program je bio jako uspješan i dobio je najvažniji udio u novom programskom periodu” (Lampič 2005: 177, pre-ma Erhartu, Juvančič 2005). Leader pristup ruralnom razvoju uključuje individulane projekte dizajnirane i sprovedene od strane lokalnog part-nerstva sa ciljem prezentiranja specifičnih lokalnih prolema.

Slika 2 Prikaz zajedničke poljoprivredne politike za ruralni razvoj u periodu 2007–2013

Izvor: autor

46ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Nadogradnjom svake tematske osovine, dostupan je niz definiranih mjera ruralnog razvoja, iz kojeg svaka zemlja članica može odabrati one za koje vjeruje kako mogu donijeti najveću vrijednost, uzimajući u obzir EU ciljeve. Ovaj pristup omogćava da se EU sufinansiranje za ruralni ra-zvoj fokusira na zajednički usvojene EU prioritete za tri osovine politike, a pri tome ostavlja dovoljno fleksibilnosti zemljama članicama i regijama u iznalaženju balansa izmedju sektorske dimenzije (poljoprivredno re-strukturiranje) i teritorijalne dimenzije (gospodarenje zemljištem i socio-ekonomski razvoj ruralnih područja).

Odredbe o finansiranju Zajedničke poljoprivredne politike - CAP osigu-rane u programskom periodu 2007-2013 za stvaranje dva fonda, a pri tome svaki finansira jedan od dva stuba CAP-a:– Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EAFG) za prvi stub,– Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) za drugi stub.

Nova odredba predstavlja napredak i u sadržaju politike i njenoj im-plementaciji. Jedinstveno finansiranje i programski sistem za ruralni ra-zvoj je najvažnija simplifikacija u poredjenju sa situacijom u preliminar-nom periodu. Postojanje jednog fonda za ruralni razvoj u programskom periodu 2007–2013 i jedan set pravila o programiranju, finansiranju, izv-ještavanju i kontroliranju značajno pojednostavljuju sprovedbu politike i povećavaju fleksibilnost njene implementacije.

Kako bi se osigurala izbalansirana strategija, potrebno je minimalno finansiranje svake tematske osovine. Predloženi postotak minimalnog finansiranja od 10%, 25% i 10% za osovine 1, 2 i 3 su jamstva kako će svaki program uključiti najmanje tri glavna cilja politike, no predloženi postotak je tako nizak kako bi se zemljama članicama ili regijama ostavile visoke margine fleksibilnosti (55% EU finansiranja) u izboru politike oso-vine koju žele već prema svojoj situaciji i potrebama. Za Leader osovinu rezerviran je minimum od 5% (2.5% za nove članice) EU finansiranja za svaki program. Leader troškovi se računaju za tri osovine politike.

Osnova za politiku budućeg ruralnog razvoja je takodjer i strateški dokument Komisije (strateški pristup) koji definira EU prioritete za ru-ralni razvoj. On identificira snage i slabosti na EU nivou, kao i glavne indikatore za mjerenje napretka u postizanju ostvarenja prioriteta. Svaka zemlja članica (ili regija, tamo gdje su ovlasti prenesene na regionalni nivo) treba pripremiti nacionalni strateški plan ruralnog razvoja, temel-jen na EU strateškim upustvima. Strateški pristup pomaže:– identificirati područja gdje bi uporaba EU potpore za ruralni razvoj

imala najveću vrijednost na EU nivou;– napraviti sponu sa glavnim EU prioritetima (npr. onim donesenim

Lisabon i Göteborg agendama);– osiguravati konzistentnost sa drugim EU politikama, osobito onim za

ekonomsku koheziju i okoliš;– implementirati nove marketinški orijetirane CAP-a i neophod-

no restrukturiranje koje će biti potrebno i novim i starim zemljama članicama.

47

Dr.s

c. B

oštja

n K

erbl

er ─

SLO

VEN

SKI K

ON

CEP

T RU

RALN

OG

RA

ZVO

JA U

OK

VIR

IMA

PO

LITI

KE

EU

Zemlje članice (takodjer i Slovenija) su utemeljile svoje programe ru-ralnog razvoja na nacionalnom i regionalnom nivou, birajući one mjere koje najbolje udovoljavaju potrebama njihovih ruralnih područja, uzima-jući u obzir prioritete i strategije definirane nacionalnim strateškim pla-novima o ruralnom razvoju, i specifirajući sredstva koja će biti utrošena, i na koje mjere u periodu 2007–2013 godine.

Medjutim, u programskom periodu 2007–2013, ciljevi za područja EU su više eksplicitno iskazani za EU i zemlje članice (unutar nacionalnih strateških planova i programa ruralnog razvoja). Zbog bolje prosudbe stupnja do kojeg su ovi ciljevi dosegli i procjene učinkovitosti sprovedbe politike kao i dijela EU budžeta utrošenog na ruralni razvoj, monitoring i procjena programa ruralnog razvoja je ojačana. Razvijen je zajednički monitoring i procjena sistema, dogovoren i utemeljen izmedju Komisije i zemalja članica, kako bi podržala ciljeve i osigurala više transparentnosti i odgovornosti pri uporabi EU finansijskih sredstava. Izradom godišnjih nacionalnih izvješća o sprovedbi programa i nacionalnih strategija, Ko-misija će podnositi godišnje izvješće o napretku sprovedbe EU prioriteta u ruralnom razvoju (Europske zajednice, 2006b).

Ruralno razvojne mreže su utemeljene na nacionalnom i EU nivou, kako bi podržale sve aspekte implementacije, procjene i razmjene najbo-ljih iskustava.

Koncept ruralnog razvoja u Sloveniji

Ključni dokumenti o ruralnom razvoju u Sloveniji sa ciljem pobo-ljšanja sve tri razvojne komponente: gospodarska, socijalna i okolišna su: Program ruralnog razvoja za Republiku Sloveniju 2000–2004 (SAPARD) u pred-pristupnom periodu i nakon pristupanja EU u preliminarnom pro-gramskom periodu Program ruralnog razvoja 2004–2006 (RDP 2004–2006) kao i Jedinstveni programski dokument 2004–2006 (SPD 2004–2006)

Pred-pristupni period 1998–2004

Godine 1996, Slovenija je aplicirala za članstvo u EU, pregovori su otpočeli 1998. godine. Zbog neučinkovite sprovedbe poljoprivredne po-litike u to vrijeme i potrebe za bržim usvajanjem pravnih odredbi EU, realizacija reforme poljoprivredne politike je uključena u pred-pristup-ni period. Slijedom primjera Zajedničke poljoprivredne politike, glavni cilj obnove poljoprivredne politike je bio smanjiti važnost politika marke-tinškog odredjivanja cijena, a povećati važnost poljoprivredne struktur-ne politike, politike ruralnog razvoja (Kerbler, 2006). Reforma poljopriv-rede i ruralnog razvoja je sprovedena u okviru četiri stuba:– 1 stub: politika tržišnih cijena– 2 stub: Slovenski program okolišne poljoprivrede– 3 stub: program za modifikaciju poljoprivrede i proizvodnju hrane– 4 stub: ruralni razvoj

Značajna finansijska potpora za reformu je bila pred-pristupna po-moć SAPARD programa (Jedinstveni pristupni program za poljoprivredu i

48ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

ruralni razvoj). Sredstva iz ovog programa su namjenjna postizanju općih ciljeva poljoprivredne politike, dakle za promociju održivog razvoja po-ljoprivrede i stabilnog ruralnog razvoja. Namjena SAPARD mjera je bila riješiti prioritetne i specifične mjere sa fokusom na prilagodbu poljopriv-rednog i prehrambenog sektora kao i ruralnih područja EU zajedničkom tržištu. Ovo je takodjer bila izravna pomoć osigurana ovim zemljama kako bi nakon prijema u članstvo EU mogle sprovesti zajedničku poljo-privrednu politiku. U Sloveniji je pomoć bila namjenjena realizaciji dva prioriteta: (Ministartsvo poljoprivrede, šumarstva i prehrane, 2007):– Poboljšanju proizvodnih struktura u poljoprivredi i prehrambenoj in-

dustriji (mjere: investiranje u popljoprivredna dobra i investiranje u prehrambenu industriju);

– Ekonomsku diversifikaciju i poboljšanje ruralne infrastrukture (mjere: ekonomska diversifikacija na farmama i razvoj i poboljšanje infrastuk-ture na selu).

Mjera ekonomske diversifikacije na farmama imala je za cilj dobivan-je dodatnih prihoda na farmama, nove poslove, poboljšanje socijalnog statusa poljoprivrednika u očuvanju seoskih naselja. Sredstva su namjen-jena investiranju u turističke farme sa smještajnim prostorom, ekskurzij-ski turizam i zanatstvo. Investiranje je moglo biti realizirano kroz novu gradnju ili rekonstrukciju.

Glavni cilj mjere razvoja i poboljšanja infrastrukture na selu bio je unaprijediti ruralnu infrastrukturu, koja je jedan od krucijelnih predu-vjeta za očuvanje seoskih naselja, kao i očuvanje i razvoj poljoprivrede. Finansijska sredstva su namjenjena područjima gdje su Regionalni progra-mi za razvoj sela inicirani, što je spovedeno od strane Ministartsva za po-ljoprivredu, šumarstvo i prehranu. Sredstva su uložena u sufinansijske investicije u sklopu tematskih okvira, kako bi se poboljšala turistička in-frastruktura na selu, kao i seoska infrastruktura za snadbijevanje pitkom vodom.

Ukupan iznos dostupnih javnih sredstava za četiri osnovne mjere iz SAPARD-a i potporu mjerama tehničke pomoći bio je 38 miliona Eura. Sufinansijski udio od strane EU iznosio je 66.6 %, a ostatak je izdvojen iz nacinalnog budžeta. Pristupanjem u EU 2004. godine, ugovor unutar SAPARD programa je sklopljen, i od tada je isplata i izvješćivanje nastav-ljeno do kraja 2006.godine.

SAPARD program se pokazao pogodnim za rješavanje problema u ruralnim područjima, osobito u smislu povećanja konkurentnosti i održi-vosti farmi i prehrambenih kompanija. Takodjer je poboljšao dohodak i stanje sa upošljavanjem u poljoprivrednim i agroindustrijskim sektorima, kao i učinkovitiju sprovedbu sličnih programa. Broj farmi sa turističkom ponudom se povećao, kao i poboljšanje insfrastrukture snadbijevanja pit-kom vodom u nekim dijelovima Slovenije. (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i prehrane, 2007).

Provodeći aktivnosti oko ruralnog razvoja koje su sprovedene uz pomoć Europskih resursa tijekom pred-pristupnog perioda, Slovenija je nedvojbeno stekla korisna iskustva u planiranju, gospodarenju i spro-vedbi Europske strukturne politike.

49

Dr.s

c. B

oštja

n K

erbl

er ─

SLO

VEN

SKI K

ON

CEP

T RU

RALN

OG

RA

ZVO

JA U

OK

VIR

IMA

PO

LITI

KE

EU

Pristupni period u EU 2004–2006

Slovenija se priključila EU 2004. godine, u vrijeme kada je politika ruralnog razvoja za period 2000-2006 još bila u tijeku. Članstvo je doni-jelo značajne promjene u poljoprivrednoj politici kao i politici ruralnog razvoja. Slovenija je preuzela mehanizme koji u sferi tržište-cijene pred-stavljaju zajedničku politiku gospodarenja, a u strukturnom području i ruralnom razvoju sa druge strane, politiku programskog planiranja, što omogućava EU članicama više manevarskog prostora. Potvrdjena su dva dokumenta: Program ruralnog razvoja za period 2004-2006, kojim je omo-gućena uporaba sredstava iz Strukturnih fondova za poljoprivredu i Je-dinstveni programski dokument za 2004–2006, koji definira metode koje će Slovenija koristiti sukladno njenoj nacionalnoj dugoročnoj strategiji i cilje-vima u korištenju sredstava iz strukturnih fondova, kohezijskih fondova i nacionalnog budžeta. Dokumenti su bili osnova za cjelovito planiranje, izvedbu i monitoring politike ruralnog razvoja u Sloveniji, a uključuju različite strukturne mjere namjenjene za očuvanje i razvoj poljoprivrede i aktivnosti koje iz nje proizilaze u ruralnom području (Kerbler, 2006).

Glavni cilj Programa ruralnog razvoja 2004-2006 je bio pružiti potpo-ru konzistentnoj razvojnoj politici u ruralnim područjima, koja uključuje različite sektore za održivu kvalitetu življenja i rada ruralne populaci-je. Posebna pozornost Programa ruralnog razvoja 2004-2006 usmjerena je na balansiranje regionalnog razvoja sa socijalnog i ekonomskog aspekta. Dva važna prioritetna zadatka Programa za ruralni razvoj 2004-2006 su:– održivi poljoprivredni i ruralni razvoj, ostvaren korištenjem mjera za

područja sa limitiranim uvjetima za poljoprivredu, tj. subvencije za manje povoljna područja, i agro-okolišne mjere;

– ekonomska i socijalna reforma poljoprivrede, koja je uključivala mjere prijevremenog umirovljenja poljoprivrednika i potporu poljoprivred-nim dobrima kako bi se udovoljilo EU standardima

Sprovedba mjera je izvršena u očekivanom obimu, a sprovedba EU standarda čak i izvan očekivanoga. Javni troškovi sprovedbe mjera Pro-grama ruralnog razvoja dosegli su iznos od 353 miliona Eura, doprinos EU iznosio je 281 miliona Eura, što znači skoro 80%.

Jedinstveni programski dokument 2004–2006 podržavao je poljopriv-redu unutar trećeg prioriteta Reforme poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Najvažniji ciljevi ovog prioriteta bili su:– podizanje konkurentnosti poljoprivrednih prehrambenih proizvoda,

šumskog i ribarskog sektora,– stvaranje uvjeta za postizanje jednakog nivoa dohodka ruralne popu-

lacije,– održavanje naselja i ekonomske reforme ruralnih područja,– održivo korištenje prirodnih resursa,– zaštita okoliša na selu i očuvanje prirodnih resursa

Ukupna finansijska sredstva za ovaj prioritet dosegla su do 50 milio-na Eura, a 50% je finansirala EU.

50ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

EU pristupni period 2007–2013

U programskom periodu 2007–2013 Slovenija želi ostvariti nadograd-nju postojećih dostignuća na polju ruralnog razvoja. Kao i svaka zemlja članica, i Slovenija je uradila nacionalni strateški plan ruralnog razvoja, koji je pripremljen i usvojen u uskoj suradnji sa stručnim institucijama, društvenim partnerima i ne-vladinim organizacijama. Njegov sveuku-pan cilj je izbalansiran razvoj ruralnih područja Slovenije.

Prioriteti u nacionalnom strateškom planu su uradjeni sukladno Od-luci Vijeća o zajedničkim strateškim upustvima za ruralni razvoj kao i upustvi-ma Lisabonske strategije, Göteborg-ške odluke i ključnih odredbi Zajedničke poljoprivredne politike, kao i ciljevima pomenutih strateških dokumenata. Prema upustvima strategije zajednice u programskom periodu 2007-2013 prioriteti politike ruralnog razvoja su:– pomoć ruralnim područjima kako bi postigli ciljeve veće konkuren-

tnosti, otvaranje poslova, i inovacije;– veći fokus na investiranje u ljudske resurse, znanje i iskustvo, kao i na

kapital u poljoprivrednom i šumskom sektoru, nove metode u pruža-nju okolišnih usluga i stvaranje većeg broja i boljih poslova u ruralnim područjima;

– pozornost je usmjerena na održavanje kulturnog krajolika, zaštitu okoliša, održivo gospodarenje obnovljivih resursa, održavanje popu-lacije i identiteta ruralnih područja.

Program ruralnog razvoja zasnovan je na temelju nacionalnog stra-teškog plana, birajući one mjere koje će najbolje odgovarati potrebama ruralnih područja Slovenije i specifirajući sredstva koja će biti utrošena i na koje mjere u periodu 2007–2013. Sredstva su dosegla skoro 1.16 bilio-na Eura, u kojima će Zajednica (EAFRD) učestvovati sa oko 900 miliona Eura (77.5%), a ostatak je nacionalni doprinos.

Slovenija sprovodi odabrane mjere sve četiri osovine razvoja.

Osovina 1 – podizanje konkurentnosti poljoprivrede i šumskog sektora

Slovenska privreda i poljoprivredno-prehambena industrija nije do-voljno konkurentna za učinkovito djelovanje u uvjetima jedinstvenog tržišta. Ipak, posljedice prethodnih politika su evidentne, a one pokazuju kako je na malim i disperziranim farmama, poljodjelstvo uglavnom do-datna aktivnost populaciji koja je uposlena u drugim sektorima. Slična je situacija u šumarstvu u Sloveniji. Aktivnosti pod osovinom 1 će prido-nijeti podizanju produktivnosti, pa tako i konkurentnosti poljoprivred-nog i šumskog sektora. K tome, one će izravno ili neizravno utjecati na očuvanje okoliša i poboljšanje kvalitete življenja u ruralnim područjima. Mjere iz osovine 1 su:– obuka za rad u poljoprivredi i šumastvu – pomoć mladim kupcima farmi– prijevremeno umirovljenje poljodjelaca

51

Dr.s

c. B

oštja

n K

erbl

er ─

SLO

VEN

SKI K

ON

CEP

T RU

RALN

OG

RA

ZVO

JA U

OK

VIR

IMA

PO

LITI

KE

EU

– modernizacija poljoprivrednih dobara– povećanje ekonomske vrijednosti šuma– dodatna vrijednost poljoprivrednim i šumskim proizvodima– poboljšanje i razvoj infrastrukture koja se odnosi na razvoj i prilagod-

bu poljoprivrede– učešće poljoprivrednih proizvodjača u shemama kvaliteta hrane– potpora udrugama proizvodjača u aktivnostima informiranja i brže

prodaje proizvoda uključenih na shemu kvaliteta hrane– pomoć osnivanju udruženja proizvodjača Osovina 2 – poboljšanje okoliša i krajolika

Karakteristika Slovenije je velika raznolikost prirodnih resursa i tipo-va krajolika. Žaštita prirode i okoliša je u Sloveniji zajednička društvena vrijednost. Aktivnosti osovine 2 vode ka korištenju ruralnih područja i korištenju tehnologja u pljoprivredi i šumarstvu, koje ne štete prirodi. One doprinose zaštiti okoliša, konzervacji prirodnih resursa i uvjetima za poljoprivrednu proivodnju, kao i očuvanju za kultiviranje manje po-voljnih područja za poljoprivredu. Mjere iz osovine 2 su:– subvencije farmerima u manje povoljnim planinskim područjima– subvencije farmerima u manje povoljnim neplaninskim područjima – agro-okolišne subvencije Osovina 3 – kvaliteta življenja na selu i diversifikacija ruralne ekonomije

Karakteristika ruralnih područja Slovenije je neiskorišteni ljudski i prirodni potencijal, nedovoljne poduzetničke aktivnosti i nedostatak al-ternativa za pribavljanje dohotka. Aktivnosti u osovini 3 promoviraju poduzetništvo i namjenjene su podizanju kvalitete življenja u ruralnim područjima. One osiguravaju veće upošljavanje i imaju pozitivne efekte na ekonomski razvoj ruralnih područja, kao i na konzervaciju prirodnog i kulturnog naslijedja. Korištenje drugih karakteristika ruralnih područja doprinosi diversifikaciji ekonomskih aktivnosti u ruralnim područjima. Aktivnosti osovine 3 nadogradjuju, komplementiraju i rafiniraju efek-te osovina 1 i 2. Nove mogućnosti upošljavanja u ruralnim područjima oslobadjaju pritiska stavljenog na poslove u poljoprivredi i šumarstvu. Istovremeno, proširenjem aktivnosti u ruralnim područjima one mogu doprinijeti povećanju vrijednosti u ekonomskom lancu. Mjere osovine 3 su:– diversifikacija u nepoljoprivrednim aktivnostima– pomoć pri otvaranju i razvoju mikro kompanija– obnova i razvoj sela– očuvanje i poboljšanje ruralnog naslijedja Osovina 4 – Leader inicijativa

Leader inicijativa i njene mjere su namjenjene promoviranju do-nošenja odluka o razvoju individualnih ruralnih područja po pristupu ‘bottom up’ od strane lokalnih akcionih grupa (LAG). Mjere i aktivnosti

52ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

ove osovine su namjenjene jačanju lokalnih inicijativa razvoja usporedo sa postizanjem ciljeva 1, 2 i 3 osovine. Mjere 4 osovine su:– sprovedba lokalnih strategija razvoja– poticanje medjuregionalne i prekogranične suradnje– kreiranje lokalnih akcionih grupa, postizanje vještine znati-kako, i ani-

macija područja

Finansijsko ulaganje po osovinama je sukladno uvjetima o minimal-nom ulogu po osovini. Slovenija će izdvojiti 33% ukupnih resursa za mje-re osovine 1, 52% za očuvanje kulturnog krajolika i zaštitu okoliša, 11% za osovinu 3 i 3% za Leader osovinu. Leader osovina je posvećena cilje-vima sve tri osovine, a osobito doprinosi ciljevima osovine 3.

Zaključak

Uspješna sprovedba mjera ruralnog razvoja u Sloveniji u periodu 2007–2013 ovisi o mnogo faktora uključujući administrativnu strukturu, pribavljanje informacija, monitoring napretka, integracija sa ciljevima drugih politika i dostupnih finansijskih sredstava. (Cunder, 2006). Bez obzira na to, može se predvidjeti kako će mjere izravno ili neizravno utjecati na strukturu, ekonomiju, socijalno ili okolišno stanje u ruralnim područjima.

U svezi ekonomskog učinka predvidja se kako će većina mjera eko-nomski izravno utjecati na primatelje pomoći, a neizravno na rural-na područja u širem smislu. Druga rezultanta ekonomskog djelovanja može takodjer biti razvoj uslužnih aktivnosti, zasnovanih na paradigmi održivog razvoja (npr. eko-turizam, konzervacija i poboljšanje ruralnog naslijedja). Mora se naglasiti kako će stvarni ekonomski učinci ovisiti o visini finansijskih sredstava za svaku pojedinačnu mjeru, i o dodatnim resursima unutar mjera za druge namjene. Predvidja se kako će socijalni učinak biti jači nego u prethodnom periodu, osobito zbog Leader pristu-pa, namjenjenog podizanju odgovornosti i motivaciji pojedinaca, kao i cjelokupnom razvoju lokalnih zajednica. Socijalni učinak će općenito biti ojačan kroz sve osovine poboljšanjem obrazovnih i općih kvalifikacija. Očekivani socijalni i ekonomski učinci mjera su takodjer bolja samo-or-ganizacija pojedinaca u želji za poboljšanjem uvjeta življenja. Ponavlja-mo, ovo osobito podržava Leader pristup. Uzimajući u obzir kako na nivou individualnih projekata pod programom ruralnog razvoja nisu predvidjene aktivnosti koje bi prešle limit vrijednosti za stratešku pro-cjenu okoliša, i kako je većina proizvodjača u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji obvezna djelovati sukladno tkz. “cross compliance” pravili-ma, rizik od negativnog učinka na okoliš i prostor je relativno nizak.

No, pojavljuju se izvjesni problemi po pitanju sprovedbe mjera. Oni nastaju iz konkurentnosti interesa različitih politika, nedovoljne kordi-nacije sa drugim mjerama zajedničke poljoprivredne politike, kao i admi-nistrativne i organizacijske strukture. Naime, stvaranje lokalnih akcionih grupa je veoma sporo, populacija u ruralnim područjima ima malo saz-nanja o mjerama i načinima dobivanja stredstava iz EU fondova, admi-nistrativne procedure su veoma komplicirane, i nema dovoljno stručnih

53

Dr.s

c. B

oštja

n K

erbl

er ─

SLO

VEN

SKI K

ON

CEP

T RU

RALN

OG

RA

ZVO

JA U

OK

VIR

IMA

PO

LITI

KE

EU

lica u ruralnim područjima koji poznaju ove procedure i koji bi pomogli ljudima u pripremanju aplikacija, kao i projektnih prijedloga.

Kako bi se postigla učinkovita sprovedba politike ruralnog razvoja u Sloveniji, treba osigurati neke osnovne uvjete:– zajednička aktivnost u poljoprivrednoj, socijalnoj, ekonomskoj, regio-

nalnoj i ekološkoj politici;– podizanje saznanja ruralne populacije o mogućnostima i načinima do-

bivanja sredstava iz EU fondova;– obučavanje (mladih) ljudi o EU fondovima, administrativnim proce-

durama i pripremi EU projektne dokumentacije

Odsjeci za geografiju bi trebali biti uključeni osobito u potonjem zadatku. U tom smislu, na studijima geografije bi trebali biti uključeni predmeti čiji bi program omogućio stjecanje opisanih znanja. Tako bi geografi takodjer stekli bolje mogućnosti upošljavanja u lokalnim (ru-ralnim) okruženjima. No, ovo indicira i reciprocitet: kako bi oni živjeli i radili u ruralnim područjima to bi značilo i jačanje ljudskih resursa. Sa time bi geografija i geografi uživali dobru reputaciju i povjerenje u društvu, osobito medju ruralnom populacijom. Treba naglasiti kako je ruralni razvoj velika prilika za geografiju, a geografska znanja su takod-jer i velika prilika ruralnom razvoju.

Literatura

1. Cunder (2006), Slovensko podeželje in nova strategija razvoja/Slovenian rural areas and new strategy of development, Dela, 25, pp. 147–158.

2. European Communities (2003), Overview of the implementation of rural development policy 2000–2006. Luxembourg: Office for Official Publica-tions of the European Communities.

3. European Communities (2006a), New perspectives for EU rural develo-pment. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities.

4. European Communities (2006b), The EU rural development policy 2007–2013. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities.

5. Kerbler, B. (2006), Multifunctionality of agriculture and rural development in European Union and Slovenia. In: Zikov, M., Vasileski, D., and Mar-koski, B. (eds.) Ruralniot prostor vo novite razvojni uslovi: zbornik na trudovi/proceedings. Skopje: Prirodno-matematički fakultet/Faculty of natural sciences and mathematics, Institut za geografija/Institute for geography, pp. 45–62

6. Lampič, B., (2005), Kmetijstvo kot priložnost sonaravnega razvoja podeže-lja v Sloveniji/Agriculture as opportunity for sustainable rural developmet in Slovenia, Dela, 23, pp. 167–219.

7. Ministry of agriculture, forestry and food (2007), Program razvoja pode-želja Republike Slovenije za obdobje 2007–2013/Rural development progra-mme of the Republic of Slovenia 2007–2013. Ljubljana: MAFF.

55

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

Mr.sc. Anton Parpar*

DIVERSIFIKACIJA I RURALNA NEAGRARNA EKONOMIJA (RNFE) KAO STRATEGIJA

OPSTANKA RURALNIH DOMAĆINSTAVA I RURALNOG PODRUČJA - ISKUSTVA SLOVENIJE

U PERIODU TRANZICIJE I INTEGRACIJE U EU

SažetakDok je poljoprivreda još uvijek važna, pa čak i glavna aktinost u ruralnim po-

dručjima, za populaciju u mnogim zemljama sa privredom u tranziciji, neagrarne aktivnosti su dio raznolikog izvora životnih prihoda. Mnogi faktori odredjuju pri-stup neagrarnom ruralnom upošljavanju i prihodima poput: obrazovanja, socijal-nog kapitala, dinamike polova, kreditnih uvjeta, infrastructure i dr. Mogućnosti upošljavanja u RNFE su takodjer odredjeni poljoprivednim razvojem, prirodnim resursima, ekonomskom infrastrukturom, stupnjem javnih usluga, razvojem ru-ralnih gradova i poslovnim okruženjem. Diversifikacija i unutar i van poljopri-vrednog sektora je krucijelna u promoviranju funkcionalnih i održivih ruralnih zajednica. Slovenija je posvetila mnogo pozornosti diversifikaciji ruralne ekonomi-je u prelaznom periodu i periodu pridruživanja EU, u okiru ruralnog razvoja kao i drugih politika. Neki važni aspekti su prezentirani u radu.

Ključne riječi: diversifikacija, ruralna ekonomija, farme, ruralna područja, Slovenija, EU

* Mr.sc. Anton Parpar, Sveučilište u Ljubljani, Tehnološki Fakultet, Odsjek za agro-nomiju , Jamnikarjeva 101, SI - 1000 Ljubljana, Slovenia, Tel.: +386 1 423 11 61, e-mail: anton.perpar@bf.uni-lj.si

56ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Mnoge studije su istraživale ruralno gospodarstvo u zemljama u razvoju i tranziciji, sa posebnim naglaskom na neagrarnu ekonomiju (RNFE) (vidjeti Davis, 2003; Davis i Bezemer, 2003;

Wandschneider i Davis, 2003; Marr, 2004; Haggblade et al, 2005; Perpar, 2007 etc.). Rezultati pokazuju kako je RNFE važan dio ruralne ekonomije skoro u svim istraživanim primjerima, te da osiguravaju izmedju 40% i 60% dohodka i radnih mjesta u ruralnim područjima. Uloga dohodka od neagrarnih aktivnosti se smatra veoma važnim faktorom za održivost i razvoj ruralnih područja, kao i za diversifikaciju izvora prihoda ruralnih domaćinstava i povećanje životnog standarda. Agrarni sektor uveliko utječe na ruralnu ekonomiju, i izravno i neizravno, preko pomoćnih i integriranih industrija, kao i preko upošljavanja i povećanog dohodka. Aktivnosti privatnog sektora u agrarnom sektorou, a koje su općenito smještene u ruralnim gradovima, promatraju se kao ključni izvor razvoja ruralne ekonomije, ali u isto vrijeme i kao sredstvo koje usko povezuje ruralna područja sa urbanim ekonomskim centrima. Mikro, mala i sred-nja poduzeća (MSMEs) igraju glavnu ulogu u inicijativama javnog sekto-ra, sa ciljem promoviranja neagrarne ekonomske aktivnosti, i komercjali-zacije ruralne ekonomije (Davis i Bezemer, 2003, p. 30).

Što je ruralna neagrarna ekonomija?

Izraz “ruralna neagrarna ekonomija” (RNFE) nema jasan i općenito shvaćen kontekst. Sastoji se od svih aktivnosti koje su neagrarne, tj., sve javne i privatne usluge, javna administracija u ruralnim područjima, kao i neagrarni privatni sektor u ruralnim područjima. Potonji se sastoji od nekoliko velikih kompanija, mnogo mikro, malih i srednjih poduzeća, (MSMEs), kooperanata, udruga proizvodjača i drugih grupacija vodjenih zajednicom. (Svjetska banka). Prema Davis-u (2003, p. 7) RNFE se može definirati kao skup svih neagrarnih aktivnosti, koje donose dohodak ru-ralnim domaćinstvima (uključujući dohodak od rente I inozemnih do-znaka), bilo kroz plaćeni posao ili samo-uposlenost. Prema Davis-u (2003, p. 7), RNFE se može klasificirati prema različitim dimenzijama: poljodjel-sko, ne-poljodjelsko, plaćeno ili samo-upošljavanje, poljoprivredno ve-zano ili drugačije itd.

Idealna klasifikacija RNFE bi trbala sadržavati neke, ako ne i sve od narečenih odlika:- Aktivnosti usko povezane sa poljodjelstvom i lancem hrane-jer su po-

ljoprivredne veze često važne za RNFE potencijal za upošljavanje i pri-bavljanje dohotka;

- Oni koji proizvode robu i pružaju usluge lokalnom tržištu, kao i oni koji proizvode za daleka tržišta (trgovinsko) – jer potonji imaju priliku kreirati poslove i ostvariti dohodak neovisno od ruralne ekonomije;

- Oni koji su dovoljno veliki, produktivni, imaju potencijal za ostvari-vanje primanja koja premašuju dohodke u poljodjelstvu, kao i oni koji nude marginalne prihode – jer to utječe na kapacitet RNFE za pokre-tanje rasta lokalne ruralne ekonomije. Valja naglasiti kako aktivnosti s sa niskim prihodom mogu održati domaćinstva iznad granice siro-maštva, ali obično takve ne jačaju razvoj.

57

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

Uloga RNFE, motivacija i faktori koji omogućavaju diversifikaciju

RNFE ima bitnu ulogu u procesu strukturne transformacije tijekom kojeg udjel poljoprivrede u ukupnom nacionalnom dohodku opada, a time rastu transferi kapitala i radne snage u proizvodnji i uslužnoj dje-latnosti. Kako mnogi resursni tokovi, od poljoprivrede ka sekundarnom i tercijarnom sektoru ekonomije, funkcionalno i prostorno prolaze pre-ko RNFE, snage koje iniciraju promjene u RNFE postaje suština razumi-jevanja procesa koji pokreće sveukupni ekonomski rast. (Haggblade et al, 2005, p. 151).

Neki faktori su prepoznati u raznim studijama i projektima kao važni za odredjivanje pristupa ruralnom neagrarnom upošljavanju i dohodku. Na individualnom nivou, važni su zdravstveno stanje i obrazvanje kao determinante ljudskih resursa. Sa stajališta domaćinstva, spolna i dobna struktura će donekle odrediti uzorak neagrarnih aktivnosti koje se mogu poduzimati. Finansijski resursi (krediti), fizički resursi (infrastruktura, osobito prometnice) i kvalitet socijalne mreže, mogu biti krucijelni, ovis-no od prilika životnog standarda. (Davis i Bezemer, 2003, p. 29). Neko-liko faktora, osim domaćinstava, utječe na održivost RNFE, kao što su npr. poljoprivredni razvoj, prirodni resursi, ekonomska infrastruktura, stupanj razvoja javnih usluga, razvoj “ruralnog grada” kao i poslovno okruženje.

U motive diversifikacije Davis i Bazemer (2003, p. 20) ubrajaju dva veoma važna: prvi je rizik, a drugi je sezonski oblik privređivanja. Rizik može potaknuti ljude na diversifikaciju prihoda. Faktor rizika je nerazd-vojiv od poljoprivredne proizvodnje, te može izazvati fluktuaciju jedin-stvenog izvora dohodka, a koji se može donekle smanjiti diversifikaci-jom aktivnosti. Sezonski rad i prednost upošljavanja u poljoprivrednoj proizvodnji, može biti drugi razlog rasta RNFE. Korištenje neaktivne radne snage ili mehanizacije i prazni objekti za nepoljoprivredne ak-tivnosti mogu dopuniti dohodak bez investiranja kapitala i sa niskom troškovima.

Ruralna područja u Sloveniji

Ruralna područja u Sloveniji predstavljaju važan udio u njenom pro-storu i društvu. Obuhvataju više od 90% teritorije i naseljava ih 57.2% sveukupnog stanovništva prema popisu iz 2002 (Perpar, 2007, p. 230). Slovenska ruralna područja nisu homogena. Razlikuju se po prirodnim uvjetima i ograničenjima, diversificiranom demografijom, ekonomskom i socijalnom strukturom. Osim poljoprivrede i šumarstva, koje su najsku-plje ekonomske aktivnosti u ruralnim područjima, postoje i neke druge aktivnosti, poput industrijske i uslužne. Ruralna područja su popularna atrakcija za ljude koji tamo žele provesti svoje slobodno vrijeme za rekre-aciju ili odmor. Pogodna su za razvoj infrastrukture i predstavljaju kvali-tetno okruženje za život. Ruralna područja su karakteristična po tipičnim uvjetima življenja, načinima života ili pak stvorenim kulturnim miljeima. Vrijednosti (prirodno i kulturno naslijedje) tako dobro očuvane u ruralni

58ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

područjima se prenose na modernu i veoma urbanu individualističku civilizaciju. Stoga, ruralna područja sve više postaju interesantna urbanoj populaciji kao mjesta življenja.

Iskustva sa diversifikacijom i RNFE razvojem u ruralnim područjima Slovenije

Prelazni period i period pristupa EU, u Sloveniji može biti podijeljen na četiri perioda:• “Bivša Jugoslavija” period (prije neovisnosti);• Period nakon neovisnosti (izmedju 1991 i 1998);• Pred-pristupni period u EU (izmedju 1998 i 2004);• Nakon prijema u EU (nakon 01.svibnja 2004).

Period »Bivša Jugoslavija«

U ovom periodu treba uočii neke važne aktivnosti politike. Prva je bio koncept policentričnog razvoja Slovenije (kao vrsta politike regionalnog razvoja). Namjena policentralizma je bila stvoriti uvjete za jedinstveniju ekonomiju i socijalni razvoj cijele Slovenije, kao i osigurati jedinstven ra-spored radnih mjesta i socijalne infrastrukture. Rezultat toga je bio da industrija i radna mjesta nisu bili locirani samo u velikim centrima, nego i u manjim regionalnim centrima i drugim naseljima, što je doprinosilo ekonomskom razvju regija i ruralnih područja. Dohodak od zapošljavan-ja, takodjer je doprinosio ruralnom razvoju i održavanju populacije u tim područjima, a neizravno i razvoju farmi, infrastrukture itd. Druga važ-na aktivnost u ovom vremenu je bila potpora diversifikaciji na farmama (poput turizma na famama) i modernizaciji farmi, koje je počelo 1970-ih. Investicijska potpora farmerima u to vrijeme je bila povoljna.

Period nakon neovisnosti → 1991-1998

Ustav Republike Slovenije, koja postala neovisna 1991, štiti autono-miju lokalne samouprave, i propisuje da Slovenski narod uživa i spro-vodi to pavo preko jedinica lokalne samouprave (općine i regije) (Setni-kar-Canka et al, 2000, p. 388-390). Zakonom o uspostavi općina i odred-jivanjem njihovih teritorija i zakonom o lokalnoj samoupravi, Slovenija je otpočela reformu lokalne samouprave. Sukadno Zakonu o referendu-mu i narodnoj inicijativi, općina može biti utemeljena nakon lokalnog referenduma, koji odražava javno mišljenje datog područja. Temeljem provedenih istraživanja i referenduma, Narodna skupština (Parlament) pravno priznaje takve nove administrativne jedinice i odobrava ograni-čavanje njihovih teritorija. Općina uglavnom ima najmanje 5000 stanov-nika, premda se izuzetci mogu načiniti zbog geografske lokacije ili zbog nacionalnog, povijesnog ili ekonomskog razloga. Godine 1991, Slovenija je imala 60 općina, a 1994. 147 novih općina je utemeljeno, dok je još 45 utemeljeno 1998. Danas Slovenija ima 210 općina, od kojih je 11 urbanih. Bez obzira na tako mnogo općina i troškove njihove uspostave, možemo reći kako su ruralne općine u ovoj reformi bile na dobitku, jer su dobile sredstva izravno iz nacionalnog budžeta.

59

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

60ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Godine 1991. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i pehrane Re-publike Slovenije takodjer je otpočelo tkz. CRPOV program (Integrirani ruralni razvoj i obnova sela). Sa ovim programom napravljeni su prvi koraci prema integriranim rješenjima za poljoprivredu i ruralne prob-leme sa državnog nivoa. Glavni naglask je stavljen na ciljeve proizvod-nje, zaštitu slovenskih ruralnih područja i sela sa prirodnim i kulturnim naslijedjem, skladan razvoj, održavanje kulturnog krajolika, zaštitu pol-joprivrednog zemljišta i očuvanje naselja Slovenskog ruralnog područja. CRPOV programi su bazirani na lokalnoj inicijativi, a njihov cilj je bio koristiti endogene razvojne potencijale u ruralnom području. Projekti su bili orijentirani na gospodarenje zemljištem, dodatne i alternativne izvore dohodka, stimulaciju turizma na farmama i ruralnog turizma, infrastruk-turni razvoj u rualnim područjima i očuvanje ruralnog naslijedja. Progra-mi CRPOV u 1994.su bili konceptualno dopunjeni kako bi podigli svoju ciljnu orijetaciju i jedinstvo područja. Takodjer, neki posebni programi su se uvodili, poput »Vinske staze« i »Tragom naslijedja kroz Dolenjsku i Belu krajinu«. Ciljevi programa »Vinske staze« su bili povećati mogućno-sti upošljavanja u proizvodnji vina i marketingu, razvoj turističke ponu-de na stazama vina i dodatne ekonomske aktivnosti u takvom području. Glavni cilj programa “tragom naslijedja” je bio suradnja sa lokalnim za-jednicama i priprema strategije za dugoročni razvoj turizma u ruralnim područjima. Projekti, uradjeni u okviru CRPOV, Vinske staze i Tragom naslijedja su sprovedeni interdisciplinarno. Individualni projekti i akti-vnosti su bili finansirani ne samo iz budžeta Ministartsva poljoprivrede nego i iz sredstava općina, lokalnih zajedica i privatnih investitora. Do 2001. g. oko 290 projekata je realizirano, i skoro cijeli teritorij Slovenije je bio uključen barem u jedan od pomenutih programa o ruralnom razvoju (Perpar, 2007a, p. 26). Važnost ovog programa nisu samo sprovedeni pro-jekti, nego i znanje i iskustva koja su se stekla tih godina, kao i motivacija lokalne populacije za (samo)razvojem i obučenim stručnjacima.

U periodu nakon neovisnosti, Slovenija je morala naći nova tržišta nakog gubitka tržišta iz velikog dijela Jugoslavije, i sprovesti restruk-turiranje postojeće idnustrije, razviti nove, i stimulirati razvoj usluga i poduzetništva. Usporedo s tim, u ovom periodu je bio veoma intenzivan razvoj infrastrukture (osnovni komunalni, socio-kulturni itd.). Slovenija je od 1992 godine primala EU tehničku pomoć. Najvažniji instrument preko kojeg je pomoć primana je bio PHARE program.

61

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

62ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Predpristupni period u EU članstvo → 1998-2004

Rasprave o potrebi reforme poljoprivredne politike počele su 1998 zbog navedenih razloga: • Otvaranja poljoprivrednih tržišta (CEFTA i WTO sporazumi), • Pregovori sa EU i novi zahtjevi vezani za EU legislativu, novi ope-

rativni ciljevi i okviri, potreba za prilagodjavanjem poljoprivredne politike sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom, i uspostava insti-tucija,

• Stara politika je bila preskupa i neučinkovita (usprkos visokih pot-pora, poljoprivredni dohodak je opadao).

Krajem 1998.g. slovenska vlada je usvojila Program reforme poljo-privredne politike 1999-2002. Godne 1999, usvojen je program za razvoj poljoprivrede, prehrambene industrije, šumarstva i ribarstva 2000-2002. Ciljevi politike su ostali isti, promjene su otpočele i bile su predmet indi-vidulanih mjera. Sa reformom, središte orijentacije se pomjera sa potpore tržištu-cijena ka izravnim isplatama, a naglasak se stavlja na strukturne i okolišne mjere, i ruralni razvoj.

Program Reforme poljoprivredne politike 1999-2002 temeljio se na četiri platforme:

I. platforma – tržište-cijena politika (otvaranje poljoprivrednih tržišta smanjivanjem cijena) – niže cijene su povećla konkurentnost u Sloveniji i inozemstvu, niže cijene hrane za Slovenske potrošače-reforma je uvela izravno plaćanje kao više transparentnu i ciljanu mjeru, koja je nadomje-stila potporu od cijena.

II. platforma je uvela različita izravna plaćanja za podršku okolišne poljoprivrede, održavanje kulturnog krajolika i održavanje naselja za LFA.

III. platforma se koncentrirala na strukturna pitanja sa glavnim ciljem stimulacije konkurentnosti Slevenske poljoprivrede i proizvodn-je, za poboljšanje tla, konsolidaciju farmi, stimulaciju proizvodnje i marketinško povezivanje.

IV. platforma je uvela elemente šire politike ruralnog razvoja teme-ljenu na konceptu integriranog ruralnog razvoja, i smjestila ove politike u okvire sukladne EU politikama.

Temeljem Programa za reformu poljoprivredne politike, poljopri-vrednici su ostvarili pravo na izravne isplate, subvencione isplate (u Slo-veniji su bile na snazi već od ranih 1990-ih), a 2001.g. Slovenija je takodjer počela sprovedbu agro-okolišnih mjera pod Slovenskim programom o agro-okolišu (SAEP). Projekti ruralnog razvoja su se provodili pod CR-POV programom, a kasnije u okviru SAPARD-a. Novi oblik isplata tak-dojer je zahtijevao značajno povećanje poljoprivrednog budžeta (od 65 mil. EUR-a 1992. do 265 mil. EUR-a 2005.). Slovenija je odlučila (nacio-nalnim koncenzusom) da kofinancira subvencije za poljoprivrednike iz nacionalnog budžeta; rezultat toga je bila poboljšana situacija sa prihodi-ma od poljoprivrede.

63

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

Tijekom ovog perioda, Slovenija je uspješno sprovela neophodne pri-preme za preuzimanje odgovrnosti budućeg članstva u EU (usvajanje “acquis communaitaire”), sudjelovala je u razvoju unutar Europskih veza, i koristila pomoćne reusrse za ekonomske i socijalne reforme sukladno sa njenim općim strateškim ciljevima. Tako je Slovenija uspostavila adekvat-nu i funkcionalnu administrativnu strukturu, temeljenu na kvalificira-nim, kao i materijalno i pravno odgovornim institucijama. (tj. Agencija za poljoprivredno tržište i ruralni razvoj Republike Slovenije – agencija za potporu CAP mjera), koja predstavlja osnovu za adminstrativni subjekat potreban za upavljanje fondovima Zajednice u proširenoj EU. Slovenija je svoj administrativni kapacitet dopunila osobljem sa iskustvom, koje je aktivno bilo uključeno u upravljanje predpristupnim finansijskim instru-mentima u raznim institucijama.

Prije pristupa EU, Slovenija je primala raznu stranu pomoć. Oko 20% pomoći bilo je rezultat bilateralne suradnje sa nekom od europskih zem-lja, a ostaih 80% dolazilo je iz EU predpristupne pomoći: ISPA (Prometna infrastruktura i okolišni projekti), PHARE (Nacionalni program, Pro-gram prekoganične suradnje i multi-benefitni program) i SAPARD (Pot-pora poljoprivredi i ruralnom razvoju).

SAPARD je imao namjenu pomoći zemljama kandidatima u vidu posebnog programa kako bi dao potporu poljoprivrednim sektorima i ruralnom razvoju u predpristupnom periodu. Sredstva iz ovog fonda namjenjena su postizanju ciljeva poljoprivredne politike, dakle za pro-moviranje održive poljoprivredne politike i ruralnog razvoja. Namjena mjera SAPARD-a je postaviti prioritete i posebne mjere fokusirajući se na prilagodbu poljoprivrednog i prehrambenog sektora, kao i ruralnih područja zemalja kandidata EU zajedničkog tržišta.

Slika 1 Struktura prihoda na obiteljskim farmama(primjer, Oblak, 2002)

64ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Predpristupne potpore kroz SAPARD program, koji se sastojao od četiri osnovne mjere i tehničke potpore, je namjenjena realizaciji sljedećih prioriteta:• Poboljšanje proizvodnih struktura u poljoprivredi i prehrambenoj in-

dustriji (mjere: ulaganja u poljoprivredna dobra i prehrambenu indu-striju) – 75% od dostupnog fonda;

• Ekonomska diversifikacija i poboljšanje ruralne infrastrukture (mjere: ekonomska diversifkacija na farmama, kao razvoj i poboljšanje infra-strukture u ruralnim područjima) – 24% od dostupnog fonda;

• 1% stredstava je namjenjeno tehničkoj potpori u sprovedbi četiri po-menute mjere.

Mjera ekonomske diversifikacije na farmama je namjenjena pribav-ljanju dodatnog ili alternativnog dohodka na farmama, novih poslova, poboljšanju socijalnog statusa farmera i očuvanju naselja u ruralnim područjima. Sredstva su namijenjena investicijama u turističke farme sa smještajnim objektima, ekskurzijskom turizmu i zanatstvu. Investici-je su realizirane kroz izgradnju ili rekonstrukciju. Glavni cilj razvoja i poboljšanja infrastrukture u ruralnom području je bio poboljšati infra-strukturu, koja je jedan od krucijelnih preduvjeta za očuvanje naselja u ruralnim područjima, kao i očuvanje i razvoj poljoprivrede i drugih ak-tivosti.

Ukupan iznos dostupnih javnih sredstava za četiri osnovne mjere iz SAPARD-a i potporu mjerama tehničke pomoći bio je 38 milliona Eura. Sufinansijski udio od strane EU iznosio je 66.6 %, a ostatak je izdvojen iz nacionalnog budžeta.

Tijekom ovog perioda optpočeo je i razvoj poslovnih zona u općina-ma uz potporu iz EU fondova.

Podaci govore kako je 4% farmi u Sloveniji u 2005.godini sprovodilo neku dodatnu akivnost (oko 10% više nego u 2004.). Četiri aktivnosti su bile najčešće: usluge sa poljoprivrednom mehanizacijom, turizam na farmama, prerada drveta, te prerada voća i povrća (Perpar, 2007a, p. 12). Danas su aktualne nove mo-gućnosti za diversifikaciju na farmama i ruralnim područijima poput socijal-nih usluga: za stariju populaciju, čuvanje djece, mentalno hendikepiranih osoba (terapijske farme). No, prvi preduvjet je dobro pripremeljeni uvjeti i usvojena legislativa.

Nakon pristupa EU period → 2004-2006

Slovenija je primljena u članstvo EU 01. svibnja 2004. Razne mjere su sprovedene u ovom periodu, temeljene na dva obvezujuća programska dokumenta: Program ruralnog razvoja (RDP) 2004-2006 i Jedinstveni programski dokument 2004-2006.

Glavni cilj RDP 2004-2006 (finansiran od strane Europskog finda za smjernice i jamstva u poljoprivredi) je pružiti potporu konzistentnoj ra-zvojnoj politici u ruralnim područjima, koja uključuje različite sektore za održivo podizanje kvalitete življenja i rada ruralne populacije. Posebna

65

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

pozornost je usmjerena na balansiranje regionalnog razvoja sa socijalnog i ekonomskog aspekta. U okviriu dva prioriteta RDP-a 2004-2006, spro-vele su se razne mjere poput:

1. prioritet – održivi poljoprivredni i ruralni razvoj (250,2 mil. €) – subvencije za manje povoljna područja – agro-okolišne mjere;

2. prioritet – ekonomska i socijalna reforma poljoprivrede (62,4 mil. €) – prijevremeno umirovljenje poljoprivrednika

– potporu poljoprivrednim dobrima kako bi se udovoljilo EU standardima

– tehnička pomoć

Jednistveni programski dokument Republike Slovenije (SPD) 2004-2006 je bio ključni strateški i sporovedbeni dokument, kao i osnova za sprovedbu EU strukturne poitike u Sloveniji, a time i osnova za pristup EU strukturnim fondovima- tj.Europskom fondu za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF), Europski fond za smjernice i jam-stva u poljoprivredi (EAGGF)-Odjel za smjernice i Finansjski instrument za smjernice u ribarstvu (FIFG). SPD je pripremljen na temelju Strategije ekonomskog razvoja Slovenije i sprovedbe Nacionalnog razvojnog palna Slovenije 2001-2006, kao i uz konsultacije odgovornih ministarstava. U SDP-u, Slovenija je prezentirala sadržaj i finansijska ulaganja od strane Fondova za razvojne prioritete. Glavni cilj SPD-a je povećanje konku-rentnosti Slovenije i ekonomsko jačanje njenih regija. SPD je namjenjen promoviranju bržeg rasta, kreiranju 4000 radnih mjesta i potpori izba-lansiranog razvoja svih Slovenskih regija, tako da se ne poveća disparitet izmedju najbolje i najslabije razvijenih regija. Namjena dokumenta je osi-gurati ulaganje većeg dijela sredstava u regije koje kasne u razvoju.

Za realizaciju prioriteta i mjera SPD-a u 2004-2006. namjenjeno je 335 mil. eura (238 mil. eura iz EU fondova, a 97 mil. iz nacionalnog budže-ta). ERDF je pružao potporu investiranju u tehnološki razvoj poduzet-ništva, kao i nove investicije u poslovne zone. Takodjer je promovirao nove investicije u turističku infrastrukturu, kao i razvoj malih i srednjih poduzeća. ESF je sufinansirao investicije u obrazovanje, razvoj ljudskih resursa i upošljavanje, sa posebnim naglaskom na izravna investiranja u poboljšanje infrastrukture za dugoročno stjecanje znanja. U domenu poljoprivrede i ribarstva, u okviru EAGGF-a – odjel za smjernice i FIFG, sredstva su prije svega uložena u prehrambenu industriju i diversifikaci-ju aktivnosti na farmama.

66ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Savinjska dolina Foto: A. Parpar

U SPD-u, definirana su tri prioriteta i aktivnosti za njihovu sproved-bu:• Prioritet br.1: Promoviranje produktivnog sektora i konkurentnosti

- Inovativan okoliš- Promoviranje razvoja turističkih destinacija,- Poboljšanje potpore okruženju za poduzetništvo,- Ekonomska infrastruktura i javne usluge vezane za nju

• Prioritet br. 2 : Znanje, razvoj ljudskih resursa i zapošljavanje- Razvijanje i promoviranje politika tržišta rada, - Olakšavanje socijalnog uključivanja,- Cjeloživotno učenje,- Potpora poduzetništvu i prilagodbe

• Prioritet br.3: Reforma poljoprivrede, šumarstva i ribarstva- Poboljšanje obrade i marketinga poljoprivrednih proizvoda,- Investiranje u poljoprivredna dobra,- Diversifikacija poljoprivrednih aktivnosti i aktivnosti bliskih njoj,- Investiranje u šumarstvo zbog poboljšanja ekonomske i

ekološke vrijednosti šuma-Marketing kvalitetnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda,- Modernizacija za postojeća plovila i malo obalno ribarstvo,- Razvoj poljoprivrede, prerade i marketinga

67

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

Cilj mjere diversifikacije poljoprivrednih aktivnosti i aktivnosti bli-skih poljoprivredi-alternativni izvori prihoda je bio poboljšati učinkovi-tost rasporeda poslova na poljoprivrednim dobrima, i tako osigurati do-datne mogućnosti za upošljavanje i produktivnost, kao i bolji prihod. Cilj je postignut kroz investiranje u mala proizvodna poduzeća, izgradnju turističkih kapaciteta, radionica, prodajnih objekata, kao i investiranje u proizvodnju energije iz biomase. Sprovedbom ove mjere, broj uposlenih na poljoprivrednim dobrima se povećao, a osobito mogućnosti upošlja-vanja grupacija u ruralnim područjima, koje je teže uposliti. Investicije su takodjer dale svoj doprinos životnom i radnom okruženju, obnovi obje-kata, i kulturnom naslijedju.

Period nakon pristupa EU → programski period 2007-2013

Temeljem Nacionalnog strateškog plana (NSP) za ruralni razvoj 2007-2013, odobrenog u Brussels-u, Slovenija nastavlja sa težnjama za povećanjem konkurentnosti u poljopivrednom i prehrambenom sektoru, osiguravajući održivo gospodarenje prirodnim resursima i prostorom, kao i za jačanjem ekonomskih potencijala u ruralnim područjima.

Nacionalni prioriteti Plana ruralnog razvoja 2007-2013, uradjenog na temelju Nacionalnog strateškog plana, obuhvata mjere sadržane u četiri osovine:• 1 osovina: poboljšanje konkurentnosti pojoprivrednog i šumskog

sektora -53% EAFRD1 resursa;• 2 osovina: poboljšanje okoliša i ruralnih područja -53% EAFRD re-

sursa;• 3 osovina: pobojšanje kvalitete življenja u ruralnim područjima i

diversifikacija ruralne ekonomije -11% EAFRD resursa;• 4 osovina: sprovedba LEADER pristupa-3% EAFRD resursa

Mjere iz osovine 3 su namjenjene poboljšanju kvalitete življenja i poticanju ekonomske diversifikacije u ruralnim područjima. Ova mje-ra će doprinijeti poboljšanju nepovoljne starosne strukture u ruralnim područjima, povećanju niskog dohodka, povećanju znanja i kapaciteta ruralnog poduzetništva. Slovenija će najveću pozornost posvetiti mjeri potpore, uspostave i razvoja poduzetništva (66% sredstava iz osovine 3), potom mjeri obnove i razvoja sela (23% sredstava iz osovine 3), kon-zervaciji naslijedja u ruralnim područjima (11% sredstava iz osovine 3). Promoviranje poduzetništva u ruralnim područjima ima za cilj korištenje potencijala ruralnih područja u smislu radne snage, korištenje prirodnih resursa, gdje je uključivanje mlade populacije, žena i obrazovane popu-lacije jako važno. Mjera obnove i razvoja sela ima za cilj očuvati ili vratiti život u sela, uzimajući u obzir tradiciju, naslijedje, potrebe i razvoj. Kon-zervacija i nadogradnja naslijedja ima za cilj predstaviti ruralno područje kao mjesto bogatog naslijedja i mjesto interesantno za odmor.

1 EAFRD – Europski fond za poljoprivredu i ruralni razvoj

68Slovenska iskustva od perioda tranzicije do integracije u EU

Slovenska iskustva u sprovedbi raznih programa (prije pristupanja i poslije) u smislu diversifikacije i RNFE su pozitivni i negativni, a pred-stavljeni su u tabeli: Pozitivna iskustva: Negativna iskustva:• Uspješni pregovori u domeni

poljoprivrede i ruralnog razvoja sa Europskom komisijom.

• Pravovremeno prilagodjavanje (tj. reforma poljoprivredne politike) i uspostava institucija koje su odobrile sprovedbu svih mjera CAP-a i održavale dohodak u slovenskoj poljoprivredi

• Dobra suradnja izmedju akademske-istraživačke sfere i javne administracije (važna uloga poljoprivrednih ekonomista-analize, scenariji, modeli…).

• Proteklo (15 godina) iskustvo u ruralnom razvoju (znanje, eksperti, implementirani projekti u okviru nacionalnog programa ruralnog razvoja CRPOV, animirali su lokalno stanovništvo..).

• Uloga nevladinih organizacija koje su povezane sa poljoprivrednim i ruralnim razvojem – tj. slovenska mreža ruralnog razvoja – utjecaj na legislative, informacije, informiranje populacije.

• Savjetodavne usluge nisu bile (a nisu ni sada) savršene, ali su imale važnu ulogu u savjetovanju, pripremanju aplikacija i poslovnih planova za poljodjelce, one su odgovorne za aplikacije, za izravno plaćanje, i druge mjere

• Platna agencija dobro organizirana za sprovedbu svih mjera poljoprivredne politike (nacionalne i CAP).

• Povećan poljoprivredni budžet-nacionalni koncenzus, priznata uloga multifunkcionalnosti poljoprivrede. Budžet takodjer povećan, jer je to bio jedini način dobivanja novca iz Brussels-a i održanja dohodka u poljoprivredi.

• Uspostva Doma Slovenije za poljoprivredu i šumarstvo, kao predstavnika interesa poljoprivrednika sa jakim utjecajem na poljoprivrednu plitiku, planiranje poljoprivrednog i ruralnog razvoja, procjene legislative itd. Poljoprivredna savjetodavna služba je takdojer u njegovom sastavu, i djeluje širom zemlje

• Neadekvatna kooperacija izmedju raznih politika/ministarstava

• Problemi sa legislativnom prilagodbom (u nekim primjerima Slovenska legislativa je striktnija nego europska npr. Odredba veterinarskih uvjeta), legislativa može biti spoticaj za razvoj NFRE.

• Informacije, savjetovanje o mogućnostima, programima nisu bili dovoljno dobri

• Vrijeme za pripremu aplikacije je bilo prekratko (javni tenderi su uglavnom bili otvoreni samo 1 mjesec).

• Promjenjeni uvjeti i zahtjevi izmedju javnih tendera, takodjer mijenjaju metodologiju pripreme poslovnih palnova itd.

• Agencija za platno upravljanje nije poštivala rokove za svoje odluke

• Oni koji su trebali vršiti provjeru aplikacija i poslovnih planova nisu uvijek bili dovoljno kvalificirani, takodjer kriterij za odobrenje nije definiran na početku, kasnije se postavlja pitanje jesu li oni doista bili u pravu?

• Loša dobna struktura i izobrazba su problematični za investicije i poduzetništvo

• Nedovoljna suradnja izmedju ministarstva (koje priprema mjere) i agencije koja vrši plaćanje (koja sprovodi mjere)

• U primjeru mjera iz SPD 2004-2006 komplicirana struktura sprovedbe (odgovornost izmedju različitih ministarstava i vladinih ureda) takodjer znači komplicirane procedure

• Komplicirane aplikacije, mnoge potvrde tražene, ali ne i neophodne. Veoma detaljni poslovni planovi potrebni za male/jednostavne investicije takodjer.

69

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

Zaključak

Nekoliko faktora odredjuje diversifkaciju i razvoj RNFE: - postojeći potičući programi i politike za (samo)upošljavanje, dodatne

akivnosti, i drugi aternativni izvori prihoda i upošljavanja u ruralnim područjima,

- adekvatna legislativa (u Sloveniji je npr. uočeno kako legislativa (ili prestriktni uvjeti) na dodatne aktivnosti može izazvati ozbiljne spoti-caje za razvoj),

- odgovrajući porezni sistem (može biti stimulativan ili razarajući),- izobrazba ili obučavanje populacije,- odgovarajući programi i potpora mjerama, kao povoljni kreditni uv-

jeti,- postojeće savjetodavne usluge i seminari o investiranju, razvoju

poduzetništva itd.- u domaćinstvu veoma važan faktor je izobrazba onih koji rade na

poljoprivrednom dobru, kao i članova domaćinstva, socijalni kapital, spol, pristup ruralnim kreditima, infrastruktura u ruralnom području.

Usprkos intenzivnoj reformi poljoprivrede u Sloveniji i velikih promjena na ne-agranom tržistu rada, na farmama ostaje nepromijenje-na radna snaga (Juvančič i Erjavec, 2005, p. 153). Mobilnost radne snage je niža od očekivanog, što se može pripisati važnosti strukturnih prob-lema koji su suzbili inter-sektorsku mobilnost. Niska mobilnost radne snage smanjuje učinkovitost rasporeda radne snage na poljoprivred-nim dobrima Slovenije. Po Juvančiču i Erjavecu (2005, p. 153) elementi ovih problema se pojaljuju i na ponudi (npr. nizak nivo obrazovnog i profesionalnog kadra) i potražnji tržišta rada (npr. nepovoljni uvjeti na lokalnom tržištu rada). Naznačena tendencija ka održavanju istog sta-tusa upošljavanja je izraženija u primjerima posjednika uposlenih samo na farmi. Takodjer, Bojnec i Dries (2005, p. 399) analiziraju radnu prila-godbu u i izvan poljoprivrede tijekom tranzicije u tržišnu ekonomiju. Rezultati pokazuju da će stariji, manje obrazovani, uposleni puno rado vrijeme na farmi manje više nastaviti sa poljodjelstvom. Upliv radne snage u poljoprivredu je uveliko povezan sa neuposlenosti i umirov-ljenjem članova domaćinstva poljoprivrednika. Starost, obrazovanje, i ulaganje u ljudski resurs su ključni faktori za poboljšanje kvaliteta, mobilnosti i fleksibilnosti radne snage, što je krucijelno za učinkovitu radnu prilagodbu na mikro i sektorskom nivou. Obrazovani pojedinci će vjerovatno potražiti uposlenje u nepoljoprivrednom sektoru, ug-lavnom u uslužnom sektoru.

- na regionalnom nivou važni faktori su poljoprivredni i ruralni razvoj, važnost poljoprivrede na regionalnu ekonomiju (što je veći udio poljo-privrede, to je slabija ekonomija), prirodni resursi, razvoj ekonomske infrastrukture i javnih usluga, stimulativno poslovno okruženje itd.).

Brži razvoj nepoljoprivrednih aktivnosti zahtijeva sposobno poduzetništvo. Razvoj postojećih i novih nepoljoprivrednih aktivnos-ti u ruralnim područjima može stvoriti brojne mogućnosti za samo-upošljavanje, i nove poslove za članove poljodjelskog domaćinstva, kao

70ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

i za druge stanovnike, pa time doprinosi optimalnom korištenju radnog potencijala i očuvanju populacije u ruralnim područjima. Stoga je neo-phodno razviti aktivnosti koje se temelje na konkurentnim prednostima u ruralnim područjima, što traži dodatne obrazovne aktivnosti, uspostavu informativnog sistema, kao i prenošenje dobrih iskustava.

Literatura

1. Bojnec Š., Dries L. (2005). Causes of Changes in Agricultural Employment in Slovenia: Evidence from Micro-data. Journal of Agricultural Economi-cs 56 (3), p. 399-416.

2. Davis J. R. (2003), The rural non-farm economy, livelihoods and their diver-sification: Issues and options. London: University of Greenwich, Natu-ral Resource Institute. 39 p.

3. Davis J. R. (2004), The Rural Non-Farm Economy, Livelihoods and their Diversification: Issues and Options. London: University of Greenwich, Natural Resource Institute.38 p.

4. Davis J. R., Bezemer D. (2003), Key emerging and conceptual issues in the development of the RNFE in developing countries and transition economies. London: University of Greenwich, Natural Resource Institute. 38 p.

5. Haggblade S. et al (2005), In: IFPRI (international Food Policy Research Institute): The future of small farms: Proceedings of a research workshop, Wye, UK, June 26-29. Washington, DC, p. 151-178.

6. Juvančič L., Erjavec E. (2005). Intertemporal analysis of employment de-cisions on agricultural holdings in Slovenia. Agricultural Economics 33 (2), p. 153-161.

7. Marr A. (2004), Institutional approaches to the delivery of business develo-pment: A review of recent literature. London: University of Greenwich, Natural Resource Institute. 34 p.

8. Marr A. (2004), Institutional approaches to the delivery of business develo-pment: A review of recent literature. London: University of Greenwich, Natural Resource Institute. 34 p.

9. Perpar A. (2007), Characteristics of rural areas in Slovenia: advan-tages, weaknesses and possibilities for improvement of present situa-tion from viewpoint of sustainable rural development. Journal of cen-tral european agriculture. [Online ed.], 2007, vol. 8, no. 2, p. 229-235. http://www.agr.hr/jcea/issues/jcea8-2/pdf/jcea82-14.pdf

10. Perpar A. (2007a), Quality of Life-Non-Farm Rural Employment for Ru-ral Development -Experience of Slovenia. Prague: FAO Workshop “Rural Development in EU-Accession Countries-Lessons Learnt from New Member States of the EU-Challenges and opportunities for South and Eastern Europe (SEE) and Turkey”. 47 p.

11. Rural Development Programme of the Republic of Slovenia 2007-2013 (2007), Ljubljana: Ministry of Agriculture, Forestry and Food. 323 p.

12. Setnikar-Canka et al (2000), Local Government in Slovenia, in: Decen-tralization, Experiments and Reforms (edit. Horváth T. M.). Budapest, Open Society Institute: p. 385-421.

13. Single Programming Document of the Republic of Slovenia 2004-2006 (2003), Government Office for Structural Policy and Regional Develo-pment. Ljubljana.

71

Mr.s

c. A

nton

Par

par ─

DIV

ERSI

FIK

AC

IJA I

RURA

LNA

NEA

GRA

RNA

EK

ON

OM

IJA (R

NFE

) KA

O S

TRA

TEG

IJA O

PSTA

NK

A

RU

RALN

IH D

OM

AĆ

INST

AVA

I RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

- IS

KU

STVA

SLO

VEN

IJE U

PER

IOD

U T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRA

CIJE

U E

U

14. The World Bank, Agriculture and Development, “Rural Non-Farm Eco-nomy” (http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/TOPICS/EXTARD/0,,contentMDK:20450877~pagePK:210058~piPK:210062~theSitePK:336682,00.html, last time viewed May 2nd 2009.)

15. Wandschneider T., Davis J. R. (2003), Best practice and strategies for pro-moting rural non-farm employment through project interventions. London: University of Greenwich, Natural Resource Institute. 34 p.

16. Wiggins S., Davis J. R. (2003), Types of RNFE activities and their returns: Framework and findings. London: University of Greenwich, Natural Resource Institute. 30 p.

73

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

Dr.sc. Dane Pejnović* − Dr.sc. Aleksandar Lukić*

DINAMIČKI I STRUKTURNI PROBLEMI RURALNIH PODRUČJA U TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA:

PRIMJER HRVATSKE

SažetakU radu su izložena temeljna obilježja restrukturiranja ruralnih područja u

tranzicijskim državama Europe, socijalno-geografsko restrukturiranje Hrvatske tijekom druge polovine 20. stoljeća, problemi izdvajanja i kriterij diferenciranja ruralnih područja Hrvatske te dinamički i strukturni problemi u ruralnim po-dručjima Hrvatske. Pri izdvajanju i diferenciranju ruralnih područja primijenjen je model s dvije varijable: pragom naseljenosti od 78 st/km2 (prosjek gustoće na-seljenosti Hrvatske) i veličinskom pragu središnjih naselja u jedinicama lokalne samouprave od 5.000 stanovnika. Recentni razvojni procesi razmotreni su kroz tri skupine indikatora: demografskog, regionalnog i socio-geografskog razvoja. Rezul-tati pokazuju da ruralna područja općenito imaju znatno nepovoljnija dinamička i strukturna obilježja od prosjeka Hrvatske. Pritom se nepovoljnijim razvojnim procesima posebno izdvajaju izrazito ruralna područja, a na razini županija Lič-ko-senjska, Bjelovarsko-bilogorska i Brodsko-posavska županija.

Ključne riječi: ruralna područja, tranzicijske države, Hrvatska, metodologi-ja, demografski razvoj, regionalni razvoj, socio-geografski razvoj

* Dr.sc. Dane Pejnović, izv.prof , Odsjek za geografiju, PMF , Sveučilište u Zagrebu , Marulićev trg 19 , Zagreb, Hrvatska , e-mail: dpejno@geog.pmf.hrDr.sc. Aleksandar Lukić , Odsjek za geografiju, PMF , Sveučilište u Zagre-bu , Marulićev trg 19 , Zagreb, Hrvatska , e-mail: alukic@geog.pmf.hr

74ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Pod ruralnim prostorom, u najširem smislu riječi, razumijeva se ge-oprostorni kompleks izvan gradskih aglomeracija. Takvo njegovo određenje implicira da je riječ o područjima koja u položajnom i ra-

zvojnom smislu imaju više ili manje izrazita obilježja periferije. To znači da je riječ o područjima ograničenih resursa i malih mogućnosti za inova-cije, što uvjetuje sporiji rast i zaostajanje u socijalno-ekonomskom razvo-ju šireg prostora. Kronično razvojno zaostajanje generator je kontinuira-nog iseljavanja, poglavito mlađeg i obrazovanijega, stanovništva, a na taj način i slabljenja socijalne energije perifernih područja. To se posljedično odražava u brojnim dinamičkim i strukturnim problemima koji otežava-ju, pa i onemogućavaju, održivi razvoj ruralne periferije, ali i opterećuju razvitak širih prostornih cjelina u okviru kojih se takva područja nalaze.

Zbog geografskih specifičnosti i različitog stupnja razvijenosti, ne po-stoji jedinstven, geografski homogen, ruralni prostor, već bezbroj varije-teta prostorno individualiziranih ruralnih područja. Ona se međusobno razlikuju po svojim fizionomskim i funkcionalnim obilježjima, te razvoj-nim procesima i problemima. Postojeće razlike u razvojnim procesima i problemima rezultanta su kumulativne uzročnosti brojnih međuzavi-snih faktora. Temeljno značenje među njima imaju tip društveno-gospo-darskog sustava (kao determinator razvojnog modela), zatim geografski položaj (posebno udaljenost i dostupnost razvijenijih gradskih središta iz perspektive odnosa «centar-periferija»), raspoloživa resursna osnova, struktura naseljenosti i društveno-egzistencijalne funkcije. Prostorno di-ferencirana kombinacija interakcije navedenih čimbenika odražava se u specifičnim dinamičkim i strukturnim problemima svakog pojedinog ru-ralnog područja.

Slika 1 Selo Zlosela snimka iz 1963.g. Foto: D. Ćosić

Takve razlike u razvojnim procesima i problemima između ruralnih područja prisutne su na svim razinama prostornog razvoja; od Europe,

75

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

preko njezinih statusno izdvojenih skupina država (članica Unije i tranzi-cijskih zemalja), do pojedinih država. To će u nastavku biti potkrijepljeno primjerom tranzicijskih država, s težištem na dinamičkim i strukturnim problemima ruralnih područja u okviru Republike Hrvatske.

Slika 2 Smještaj planinskog sela Umoljani na Bjelašnici Foto : Haris Jahić

Temeljna obilježja restrukturiranja ruralnih područja u tranzicijskim državama Europe

Procesi restrukturiranja ruralnih područja u tranzicijskim zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe odvijali su se različitim intenzi-tetom i s prostorno diferenciranim učincima, ovisno o međuzavisnom utjecaju više čimbenika. Među njima su temeljno značenje imala tri čim-benika: prvo, razvojne specifičnosti uzrokovane razlikama u društveno-političkom sustavu do početka tranzicije (državno-plansko upravljanje u bivšim komunističkim zemljama, odnosno kombinirano plansko-tržišno gospodarstvo na području socijalističke Jugoslavije), drugo, način de-konstrukcije kolektivističkih sustava složenih državnih tvorevina (mir-nim putem ili ratom) i treće, recentni položaj pojedinih država u okviru europskih integracijskih procesa (status zemlje kandidatkinje ili članica EU).

Obilježja razvojnih procesa u ruralnim područjima u predtranzicij-skom razdoblju uvelike su ovisila o karakteru društveno-gospodarskog uređenja i njime generiranom modelu prostornog razvoja. Povezano s tim, s jedne strane izdvajale su se bivše komunističke zemlje, u kojima su razvojni procesi bili direktivno usmjeravani (plansko upravljanje), a s druge socijalistička Jugoslavija u kojima su, zbog liberalnijeg režima, ti procesi više-manje imali stihijski karakter. Rezultat toga je da je bivše komunističke zemlje karakterizirao pravilniji urbani sustav i razmjerno stabilizirana naseljenost u ruralnim područjima, od polariziranog razvo-ja s naglašenijim obilježjima monocentričnog sustava i u znatnoj mjeri

76ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

demografski destabiliziranim ruralnim područjima u bivšoj Jugoslaviji. Iznimka su pritom u određenoj mjeri bile Slovenija i Bosna i Hercego-vina koje je u većoj mjeri karakterizirao policentrični sistem prostornog razvoja s odgovarajućim, pozitivnijim, utjecajem na prostorno-razvojne procese u ruralnim područjima tih dviju zemalja.

Promjenom društveno-političkog sustava ruralna područja tranzicij-skih država našla su se pred razvojnim izazovima zbog nekonkurentne poljoprivrede u novom gospodarskom okruženju i, općenito, niske ra-zine gospodarske diverzifikacije periferije. Tomu valja dodati i propa-danje tehnološki zastarjelih radno-intenzivnih industrijskih pogona u središnjim naseljima, čemu je u većem broju tih zemalja pridonio i neod-govarajući model privatizacije bivšeg državnoga, odnosno društvenog vlasništva. To se odrazilo u dubokoj socijalno-ekonomskoj krizi njihovih ruralnih područja, praćenoj iseljavanjem mlađeg, obrazovanijeg i radno aktivnog stanovništva, te time uzrokovanog procesa starenja, odnosno slabljenja radnog potencijala. Pored ruralnog egzodusa, kao zakonite pojave složenijeg socijalno-ekonomskog restrukturiranja u predtranzicij-skom razdoblju, ruralna područja pojedinih država dodatno su destabi-lizirana zbog ratom uvjetovane depopulacije tijekom prve polovine (Hr-vatska i Bosna i Hercegovina), odnosno krajem 1990-ih godina (Kosovo, a u manjoj mjeri i Makedonija, odnosno Srbija). Iseljavanje u uvjetima socijalno-ekonomskog restrukturiranja i ratnom uzrokovani egzodus stanovništva kumulativno su se odrazili u dubokim strukturnim i dina-mičkim poremećajima u ruralnim područjima tih zemalja, među kojima prevladavaju ona s obilježjima problemskih područja.

U bivšim komunističkim državama i Sloveniji 1990-te godine obilje-žene su tranzicijom i stabilizacijom te brojnim reformama i strukturnim prilagodbama na putu prema Europskoj uniji. Krajem tog desetljeća u proces stabilizacije i pridruživanja priključile su se Hrvatska i Makedoni-ja, nakon proglašenja nezavisnosti, 2006. godine, i Crna Gora, a tek u no-vijem razdoblju i Srbija, te Bosna i Hercegovina. U više-manje svim biv-šim komunističkim zemljama tranzicijski proces bio je obilježen izrazitim neoliberalnim gledištima u očekivanju da će tržište regulirati prostorno-razvojne procese (Grčić, 2007). S druge pak strane, novouspostavljene države na području bivše Jugoslavije postale su još više centralizirane, što se odrazilo u porastu regionalnog dispariteta i još većem propadanju ruralne periferije.

Suvremeni procesi restrukturiranja ruralnih područja u tranzicijskim zemljama neposredno ovise o položaju pojedinih zemalja u odnosu na Europsku uniju i time uvjetovanim mogućnostima korištenja struktur-nih ili predpristupnih fondova za prilagodbu i podizanje konkurentno-sti poljoprivrede, odnosno stabilizaciji ruralne periferije. Povezano s tim, moguće je izdvojiti dvije skupine zemalja s obzirom na karakteristike razvojnih procesa u ruralnim područjima: prvu, zemlje srednje i istoč-ne Europe koje su sastavni dio proširene EU od 2004. godine (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Litva, Estonija i Latvija), odnosno države jugoistočne Europe koje su priključene Uniji 2007. godine (Ru-munjska i Bugarska) i drugu, države jugoistočne Europe koje se nalaze u procesu pridruživanja Uniji (ostale države s područja bivše Jugoslavije i Albanija).

77

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

Do 2007. godine države koje se nalaze u procesu pridruživanja Uniji koristile su pomoć iz predpristupnih programa CARDS, PHARE i SA-PARD, pri čemu je program SAPARD prvenstveno bio namijenjen za ostvarenje postavljenih razvojnih ciljeva u području poljoprivrede. Od 2007. strukturne promjene u poljoprivredi i razvoj ruralnih područja potiču se financiranjem odgovarajućih projekata u okviru IPARD pro-grama. Njihov cilj je stvoriti održivu, tržišno orijentiranu i konkurentnu poljoprivrednu proizvodnju temeljenu na sigurnim i kvalitetnim proi-zvodima, te potaknuti gospodarsku diverzifikaciju kao pretpostavku du-goročne stabilizacije naseljenosti u ruralnim područjima budućih članica Unije.

Socijalno-geografsko restrukturiranje Hrvatske u drugoj polovici 20. stoljeća

Još sredinom 20. stoljeća Hrvatska je bila pretežno agrarna zemlja. Prema popisu stanovništva iz 1953. poljoprivrednici su činili više od dvi-je trećine udjela u socijalno-ekonomskoj strukturi stanovništva. Netom pokrenuta industrijalizacija u sljedećim je desetljećima uzrokovala du-boke strukturne promjene koje su rezulturale kompleksnom socijalno-ekonomskom preobrazbom, s odgovarajućim posljedicama u strukturi naseljenosti, funkcionalnim i fizionomskim obilježjima te okolišu rural-nih područja.

Široko pokrenuta, urbano bazirana, industrijalizacija bila je praćena intezivnim socijalnim prestrukturiranjem poljoprivrednika, deagrariza-cijom, a povezano s tim i ruralnim egzodusom. Tijekom manje od pola stoljeća, u međupopisnom razdoblju 1953.-2001. broj poljoprivrednika samnjio se za 1.973.729 ili 88,9%. Apsolutno najintenzivnija deagrariza-cija zabilježena je 1960-ih, a potom i 1970-ih godina, kao rezultat zamaha industrijalizacije i polariziranog razvoja u zemlji te početka zapošljavanja u inozemstvu.

Slika 3 Smještaj naselja Lokve u R Hrvatskoj Foto: Z. Čukelj

78ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Intenzivno socijalno-ekonomsko prestrukturiranje praćeno je i od-govarajućim promjenama u strukturi naseljenosti. S jedne strane, to se odražavalo u polariziranom razvoju makroregionalnih i mezoregional-nih središta, a s druge u rastućem procesu prostorne diferencijacije rural-nih područja. U procesu polarizacije prednječio je Zagreb na koji otpada više od polovice ukupno ostvarenog porasta broja stanovnika u makro-regionalnim i mezoregionalnim središtima Hrvatske 1948.-2001. (Tab. 1).

Tablica 1 Polarizirani razvoj makroregionalnih i mezoregionalnih središta Hrvatske 1948.-2001.

G r a d Broj stanovnika

1948.

Broj stanovnika

2001.

Promjena broja stanovnika

1948.-2001.Aps. %

Zagreb 357.924 775.424 417.499 53,8Split 64.262 174.629 110.367 63,2

Rijeka 68.780 144.581 75.801 52,4Osijek 49.810 90.328 40.513 44,9Zadar 13.954 69.378 55.424 80,0

Slavonski Brod

18.605 58.763 40.068 68,3

Pula 21.065 58.808 37.743 64,2Izvor: Popis stanovništva 1948. i 2001., DZS, Zagreb

S druge pak strane, naseljska mreža ruralnih područja, naslijeđeni-ma iz predindustrijskog razdoblja, postupno je sve više atrofirala. Većina naselja zahvaćena su depopulacijom, a sve veći broj i demografskim izu-miranjem. Nepovoljni procesi najranije su započeli i bili posebno izraziti u dijelovima nacionalnog prostora bez razvijenijih središnjih naselja, kao što su Gorska Hrvatska, zapadna Slavonija i Dalmatinska zagora. To je, između ostaloga, i posljedica nepravilnog urbanog sustava čije je temelj-no obilježje nedostatak dovoljnog broja gradova srednje veličine (Toskić, Njegač, 2003). Dakle, središnjih naselja koja imaju ključno značenje za demografsku stabilizaciju ruralne periferije.

Grafikon 1 Struktura naselja prema indeksu promjene broja stanovnika R Hrvatske 1961.-2001.Struktura naselja prema indeksu promjene broja stanovnika 1961.-2001.

38,9

71,1

33,6

45,7

30,6

35,5

42,9

23,5

48,4

33,4

44,9

46,8

11,0

4,5

11,8

9,2

12,9

11,7

4,7

5,6

5,6

6,7

4,2

1,7

4,0

3,4

2,1

1,4

0,50,4

1,1

0,6

0,7

0,0

0,0

0,8

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

REPUBLIKA HRVATSKA

GORSKA HRVATSKA

ISTOČNA HRVATSKA

JUŽNO HRV. PRIMORJE

SJEVERNO HRV. PRIMORJE

SREDIŠNJA HRVATSKA

0-49,9 50-99,9 100-149,9 150-249,9 250-499,9 >500

Izvor: ibid

79

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

Iskazana socijalno-prostorna pokretljivost stanovništva neposredno se odrazila u demografskoj dinamici i strukturnim obilježjima stanov-ništva ruralnih područja. Promjene u demografskoj dinamici sintetič-ki su sadržane u općem kretanju stanovništva koje obuhvaća prirodno kretanje i prostornu pokretljivost (migracije). Kao u pravilu emigracijski prostor, ruralna područja uglavnom karakterizira eksodusni tipa općeg kretanja stanovništva. U procesu restrukturiranja tijekom druge polovice 20. stoljeća trend demografskog razvoja općenito im se pogoršavao, pri čemu su prošla put od emigracije, preko depopulacije, odnosno izrazite depopulacije do izumiranja. Taj posljednji tip – izumiranje – karakterizira negativno prirodno i popisom ustanovljeno kretanje, pri čemu je stopa prirodnog kretanja (smanjenja) manja od stope popisom ustanovljenog smanjenja (Friganović, 1987). Do početka 1990-ih godina demografsko izumiranje uglavnom je karakteriziralo udaljeniju ruralnu periferiju, za-hvaćenu ekstremnim propadanjem. No, zbog pogoršanja demografskih procesa i razornih učinaka rata na strukturu naseljenosti, ono se do da-nas proširilo na glavninu ruralnog prostora Hrvatske.

Iseljavanje mlađeg stanovništva, u fertilnoj i radnoj dobi, ima za po-sljedicu ubrzani proces demografskog starenja i slabljenje socijalne ener-gije, što su temeljna obilježja strukturnih promjena u ruralnim područjima Hrvatske. Kako je sa senilizacijom uzročno-posljedično najuže povezana i slabija obrazovna struktura stanovništva, to se sveukupno odražava u rastućem razvojnom zaostajanju ruralne periferije, odnosno povećanju dispariteta u regionalnom razvoju zemlje (Pejnović, 2004, 2005).

Dinamično odvijanje međuzavisnih procesa deagrarizacije, derura-lizacije i senilizacije praćeno je i odgovarajućim promjenama u načinu korištenja zemljišnih površina ruralnih područja. U razdoblju industrija-lizacije i polariziranog razvoja prostorno-funkcionalno restrukturiranje bilo je obilježeno smanjivanjem poljoprivrednog, na račun širenja, prije svega, građevinskog zemljišta, te jačanjem procesa ozelenjavanja – po-rasta površina pod ugarom (socijalnim i crnim) – u agrarnom prostoru. Od početka 1990-ih godina sve su uočljivije divergentne tendencije izme-đu ruralnih područja u okolici gradskih aglomeracija i ruralne periferije, posebno izrazito perifernih područja. Dok u prvima s porastom funkci-onalne diverzifikacije, kao rezultat stambene suburbanizacija i općeni-to decentralizacije matičnih gradova, sve više jača pritisak na prostor u ruralnoj periferiji povećava se udio neobrađenih obradivih površina, a u izrazito perifernim područjima poljoprivredno se zemljište smanjuju i na račun sukcesije prirodne vegetacije.

Izloženi procesi socijalno-geografskog restrukturiranja uzrokovali su kompleksnu preobrazbu ruralnih područja. Njezino je temeljno obilježje jačanje procesa urbanizacije, u smislu urbane preobrazbe ruralnih nase-lja i širenja gradskog načina života. Odražava ga visok udio prijelaznih (pretežno urbanih i pretežno ruralnih) područja koja ukupno zapremaju 48.592 km2 ili 85,9% površine Hrvatske, na kojoj je 2001. godine živjelo 3.343.780 stanovnika, odnosno 75,4% ukupnog stanovništva države. Ap-strahiraju li se negativni demografski procesi, posebno izraziti u dijelovi-ma periferije zahvaćene ekstremnim ruralnim propadanjem, proizlazi da je urbanizacija prevladavajući socijalno-geografski proces na najvećem dijelu ruralnog prostora Hrvatske u recentnom vremenu. Najveći dio tog

80ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

prijelaznog pojasa između izrazito urbanih područja (Grada Zagreba) i izrazito ruralnih područja čini rururban, odnosno urbano-ruralni konti-nuum u okolici vodećih urbanih aglomeracija, prije svega Zagreba, ma-kroregionalnih (Split, Rijeka i Osijek) i mezoregionalnih središta (Zadar, Pula i Slavonski Brod) ali i pojedinih regionalnih centara (poput Karlov-ca, Šibenika, Vinkovaca/Vukovara i Dubrovnika).

Takvo širenje procesa urbanizacije posljedica je ulaska vodećih hrvat-skih gradskih aglomeracija u tercijarnu fazu urbanizacije početkom 1990-ih godina, ali i prevlasti tercijarnih djelatnosti u socio-ekonomskoj struk-turi Hrvatske od 2001. godine. Tu razvojnu etapu zakonito prati proces decentralizacije funkcija i stanovništva u okolicu urbanih aglomeracija, što postaje snažan generator urbane transformacije, ne samo ruralne oko-lice u blizini tih aglomeracija, nego i bliže ruralne periferije. Najizrazitiji primjer toga okolica je Zagreba koju u recentnom razdoblju karakteri-zira intenzivan proces suburbanizacije (Lukić i dr., 2005). Pored velikih gradova, koji imaju primarnu ulogu u širenju i intenziviranju gradskog načina života u ruralnim područjima, ne smije se izostaviti ni utjecaj sve prisutnijeg procesa globalizacije, a u dijelu graničnih područja, prije sve-ga sa Slovenijom, i transgranično povezivanje.

Problemi izdvajanja i kriterij diferenciranja ruralnih područja Hrvtaske

Kao što je općenito poznato, zbog geografskih specifičnosti i različi-tog stupnja razvijenosti, za sada ne postoji jedinstvena, odnosno općepri-hvaćena metodologija diferenciranja urbanih i ruralnih područja na razi-ni EU. Europska komisija koristi OECD-ov kriterij za definiranje ruralnih područja, vodeći se činjenicom da je to trenutno jedina međunarodna priznata metodologija diferenciranja ruralnih i urbanih područja (OECD, Creating rural indicators for shaping territorial policy, Paris, 1994)1. Istovre-meno su prepoznate i slabosti ovog modela prostorne diferencijacije koji se temelji na samo jednom indikatoru – gustoći naseljenosti prostornih jedinica2. Stoga je pokrenuto više inicijativa unutar Europske komisije 1 Pojednostavljeno, ta se metodologija zasniva na pragu gustoće naseljenosti

od 150 st/km2 i dvije hijerarhijske jedinice teritorijalnih jedinica: lokalnoj i regionalnoj. Na razini lokalne zajednice (obično NUT 5), OECD definira ru-ralna područja kao zajednice s gustoćom stanovništva ispod 150 stanovnika na kilometar kvadratni. Na regionalnoj razini (uglavnom NUT 3) OECD razlikuje veće funkcionalne ili administrativne jedinice po stupnju njihove ruralnosti, ovisno o tome koliki postotak stanovništva te regije živi u ru-ralnim zajednicama. Kako bi se olakšala analiza, regije su tatim grupirane u tri tipa: pretežno ruralne regije (preko 50% stanovništva živi u ruralnim zajednicama); značajno ruralne regije (15-50% stanovništva živi u ruralnim zajednicama) te pretežno urbane regije (manje od 15% stanovništva živi u ruralnim zajednicama) (Strategija ruralnog razvitka Republike Hrvatske (2004.-2010), UN FAO, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske, Zagreb, 2003).

2 Primijenjeni pristup ubraja se u opisne ili deskriptivne definicije ruralnih područja. Temelji se na pretpostavci da između ruralnih i urbanih područ-ja postoji manje ili više jasna geografska razlika koja proizlazi iz njihovih

81

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

za izradu alternativne metodologije. Na njima trenutno rade sljedeće institucije: EUROSTAT, Joint Research Centres, Directorate General for Regional Policy i Directorate General for Agriculture and Rural Develo-pment. (Rural Development in the European Union, Statistical and Economic Information, Report 2006, European Commission, Directorate General for Agri-culture and Rural Development, August 2006) .

Nepostojanje jedinstvene, općeprihvaćene, metodologije na razini EU i kritički odnos prema postojećem OECD-ovom kriteriju ističe problem izdvajanja ruralnih područja i u Hrvatskoj, kao tranzicijskoj zemlji u za-vršnoj fazi procesa pridruživanja Uniji. Primjenom OECD-ova modela proizlazi da Hrvatsku kao državu karakterizira visok stupanj ruralnosti. Prema tom kriteriju, ruralna područja zauzimaju čak 91,6% površine na kojoj je 2001. godine živjelo 47,6% stanovništva Hrvatske. Većina (14 od 21) županija klasificirane su kao «pretežno ruralne regije» (više od 50% stanovništva živi u ruralnim područjima), među kojima ih pet ima obi-lježja «iznimno ruralnih područja (90-100% stanovništva živi u ruralnim zajednicama) (Strategija ruralnog razvitka RH, 2003).

Već i površno poznavanje prostorne stvarnosti Hrvatske, posebno strukture naseljenosti i razvojnih procesa, upućuje da je riječ o neralno visokom udjelu ruralnih područja u ukupnoj površini države (91,6%), odnosno da je primijenjeni model neprimjeren za izdvajanja ruralnih po-dručja u okviru državnog teritorija. Neprimjeren je iz dva razloga:1. jer se bazira na prosjeku gustoće naseljenosti EU-15, tj. petnaest drža-

va koje su tvorile EU prije proširenja, 2004. godine, od 150 st./km2, koji je dvostruko viši od prosjeka naseljenosti Hrvatske (78 st./km2 2001. godine), i

2. jer prostornu analizu temelji na teritorijalnim jedinicama izdvojenim prema administrativnom kriteriju, pri čemu se područje «upravnog grada» nekritički poistovjećuje s urbanim područjem, dok u mnogi-ma od tih «područja gradova» čak ni glavno središnje naselje ne za-dovoljava kriterij za gradsko naselje.

Razumljivo je stoga da su, kao rezultat primjene takve metodologije, dobiveni nevjerodostojni rezultati koji ne korespondiraju s prostornom stvarnošću Hrvatske. Unatoč neosporne praktičnosti i prihvatljivosti OE-CD-ove metodologije kad je u pitanju usporedivost stupnja urbanizira-nosti/ruralnosti između različitih prostornih jedinica – država, regija i sl.), zbog primijenjenog samo jednog kriterija, a u konkretnom slučaju i neprihvatljivo visokoga praga naseljenosti, taj je model moguće ocijeniti neprikladnim za izdvajanje ruralnih područja Hrvatske. Umjesto toga, poželjno je oblikovanje modela s dva ili više kriterija koji će dati precizni-ju sliku o razlikama u razvojnim obilježjima između ruralnih područja. U hrvatskoj geografiji već je primijenjivan jedan takav model, temeljen

socio-prostornih obilježja izraženih kroz različite statističke pokazatelje. Njegovi su ključni nedostaci pitanje veličine praga naseljenosti za direren-ciranje urbanih i ruralnih područja, promjene i nedosljednosti teritorijal-no-političkog ustroja, nedostatak podataka o funkcionalnim obilježjima prostora itd. U konačnici, ovakav pristup homogenizira ruralna područja i otkriva vrlo malo o razvojnim procesima, odnosno dinamičkim i struktur-nim problemima geografski individualiziranih ruralnih područja.

82ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

na četiri varijable: veličini naselja, udjelu poljoprivrednog stanovništva, udjelu domaćinstava bez poljoprivrednog gospodarstva te udjelu zapo-slenih u mjestu boravka od ukupnog broja zaposlenih radnika (Vresk, 1982). No, i ovaj se model pokazao kao praktički neprikladan za širu primjenu u diferenciranju ruralnih područja. Za razliku od OECD-ove metodologije, njegovo je temeljna slabost prevelik broj kriterija, kao i ne-postojanje ili problem dostupnosti odgovarajućih statističkih indikatora.

U pokušaju iznalaženja primjerenijeg modela urbano/ruralnog dife-renciranja Hrvatske, u ovom radu bit će primjenjen kriterij temeljen od dvije varijable: a) pragu naseljenosti od 78 st./km2, koliko je iznosila pro-sječna gustoća naseljenosti Hrvatske 2001. godine, i b) veličinskom pra-gu središnjeg naselja u jedinicama lokalne samouprave (upravnim gra-dovima i općinama) od 5.000 stanovnika. Pritom se pošlo od načela da metodologija treba biti prilagođena geografskoj stvarnosti konkretnog prostora proučavanja (Hrvatska) i da treba biti svrhovita, tj. usklađena s ciljem prostorne diferencijacije. Taj cilj je tipizacija jedinica područne (re-gionalne) samouprave (NUTS 3 – županije) s obzirom na prevladavajuća prostorno-razvojna obilježja, kao osnova za izdvajanje urbanih i ruralnih područja Hrvatske.

Koliko je diferenciranje urbano/ruralnih područja na osnovi samo samo jednog indikatora neprimjereno, pa makar se radilo i o prosječnoj gustoći naseljenosti Hrvatske, pokazuje primjer Međimurske županije koja zbog povijesnih razloga (zbjeg stanovništva pred osmanlijskim pro-dorima u 16. stoljeću) ima više nego dvostruko veću gustoću naseljenosti od prosjeka Hrvatske (162 st./km2). Primjenom samo jednog kriterija - praga gustoće naseljenosti od 78 st./km2 – čak 22 od 24 jedinice njezine lo-kalne samouprave imale bi obilježja urbanog područja, iako u stvarnosti imaju sve značajke ruralnog područja. Slično se, iako u nešto manjoj mje-ri, odnosi i na eminentno ruralni prostor Krapinsko-zagorske županije.

Da bi se izbjegla takva odstupanja/zastranjena, bilo je nužno kriterij dopunti najmanje još jednim indikatorom – a to je veličinski prag glavnog središnjeg naselja u jedinicama lokalne samouprave (upravnim gradovi-ma i općinama). Na osnovi empirijskih spoznaja i provedene kompara-tivne analize, kao geografski najrelevantniji kriterij za diferenciranje ur-banih i ruralnih područja određen je veličinski prag središnjih naselja od 5.000 stanovnika. Osim što služi kao korektiv prvom indikatoru, pragu/gustoći naseljenosti, naselja u veličinskoj kategoriji iznad 5.000 stanovni-ka odraz su većeg stupnja lokalne okupljenosti stanovništva, razvijenije funkcije rada, višeg stupnja centraliteta, kao i odgovarajućih funkcional-nih, morfoloških i fizionomskih obilježja naselja. Sa stajališta diferenci-ranja prostora s obzirom na stupanj urbaniziranosti/ruralnosti posebno je važno što je uz takav stupanj funkcionalne razvijenosti naselja, koja odgovara veličinskoj kategoriji od 5 000 i više stanovnika, uzročno-po-sljedično neposredno povezan i viši stupanj socio-geografske preobraz-be, odnosno urbanizacije (u smislu prevlasti gradskog načina života) u jedinicama lokalne samouprave koje okupljaju.

U okviru takve, uvjetno geografske, metodologije napravljeni su sljedeći istraživački koraci. Prvo, provedena je analiza gustoće naselje-nosti i veličine glavnog središnjeg naselja u svim jedinicama lokalne sa-mouprave (gradovima i općinama) Republike Hrvatske. Sve analizirane prostorne jedinice koje zadovoljavaju oba kriterija: gustoću naseljenosti

83

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

iznad prosjeka Republike Hrvatske (78 st./km2) i veličinski prag glavnog središnjeg naselja (iznad 5.000 stanovnika), izdvojene su kao urbana po-dručja, dok su sve ostale izdvojene kao ruralna područja (Tab. 2).

Tablica 2 Udio ruralnih i urbanih područja po županijama Hrvatske 2001. godine

Prostorna jedinicaUkupan Urbana područja Ruralna područjabroj

stanovnika Aps % Aps %REPUBLIKA HRVATSKA

4 437 460 2 531 653 57,1 1 905 807 42,9

Zagrebačka županija 309 696 157 871 51,0 151 825 49,0Krapinsko-zagorska

županija142 432 0 0,0 142 432 100,0

Sisačko-moslavačka županija

185 387 79 833 43,1 105 554 56,9

Karlovačka županija 141 787 71 509 50,4 70 278 49,6Varaždinska županija 184 769 63 509 34,4 121 260 65,6

Koprivničko-križevačka županija

124 467 53 318 42,8 71 149 57,2

Bjelovarsko-bilogorska županija

133 084 55 112 41,4 77 972 58,6

Primorsko-goranska županija

305 505 168 110 55,0 137 395 45,0

Ličko-senjska županija

53 677 0 0,0 53 677 100,0

Virovitičko-podravska županija

93 389 37 437 40,1 55 952 59,9

Požeško-slavonska županija

85 831 28 201 32,9 57 630 67,1

Brodsko-posavska županija

176 765 80 445 45,5 96 320 54,5

Zadarska županija 162 045 77 977 48,1 84 068 51,9Osječko-baranjska

županija330 506 197 901 59,9 132 605 40,1

Šibensko-kninska županija

112 891 60 960 54,0 51 931 46,0

Vukovarsko-srijemska županija

204 768 103 034 50,3 101 734 49,7

Splitsko-dalmatinska županija

463 676 301 233 65,0 162 443 35,0

Istarska županija 206 344 115 615 56,0 90 729 44,0Dubrovačko-

neretvanska županija122 870 69 988 57,0 52 882 43,0

Međimurska županija

118 426 30 455 25,7 87 971 74,3

Grad Zagreb 779 145 779 145 100,0 0 0,0Izvor: ibid

Na temelju udjela stanovništva županija u urbanim, odnosno rural-nim područjima, izvršena je njihova daljnja diferencijacija na izrazito urbana (više od 70% stanovništva živi u urbanoj jedinici regionalne sa-mouprave) i pretežito urbana (50-70% stanovništva živi u urbanim jedi-

84ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

nicama lokalne samouprave), odnosno pretežito ruralna (50-70% stanov-ništva živi u ruralnim jedinicama lokalne samouprave) i izrazito ruralna (više od 70% stanovništva živi u ruralnim jedinicama lokalne samoupra-ve) (Tab. 3).

Tablica 3 Diferencijacija županija Hrvatske s obzirom na stupanj urbanosti, odnosno ruralnosti 2001. godine

U r b a n a p o d r u č j a R u r a l n a p o d r u č j aIzrazito urbana

Pretežno urbana Pretežno ruralna Izrazito ruralna

više od 70% stanovništva

živi u urbanoj jedinici

regionalne samouprave

50 - 70%

stanovništva živi u

urbanim jedinicama

lokalne samouprave

50 - 70%

stanovništva živi u ruralnim jedinicama lokalne samouprave

više od 70% stanovništva

živi u ruranim jedinicama

lokalne samouprave

Grad Zagreb Karlovačka županija Zagrebačka županija Krapinsko-zagorska ž.

Primorsko goranska županija

Sisačko-moslavačka Ličko-senjska žup.

Osječko-baranjska županija

Varaždinska županija

Međimurska žup.

Šibensko-kninska županija

Koprivničko-križevačka ž.

Vukovarsko-srijemska žup.

Bjelovarsko-bilogorska ž.

Splitsko-dalmatinska

županija

Virovitičko-podravska ž.

Istarska županija Požeško-slavonska žup.

Dubrovačko-neretvanska žup.

Brodsko-posavska žup.

Zadarska županijaIzvor: ibid

Agregiranjem podataka za pripadajuće županije došlo se do zbirnog podatka o udjelu pojedinih kategorija urbanih i ruralnih područja u uku-pnoj površini i broju stanovnika Hrvatske, pri čemu ruralna područja zapremaju 53% površine sa oko 40% stanovništva države (Tab. 4).

Tablica 4 Udio pojedinih kategorija urbanih i ruralnih područja u ukupnoj površini I stanovništvu Republike Hrvatske 2001. godine

Prostorna kategorija Površina (km2) StanovništvoAps. % Aps. %

REPUBLIKA HRVATSKA 56 542 100,0 4 437 460 100,0Urbana područja 26 562 47,0 2 667 492 60,1

- Izrazito urbana područja 640 1,2 779 145 17,5- Pretežno urbana područja 25 922 45,8 1 888 347 42,6

Ruralna područja 29 980 53,0 1 769 968 39,9- Pretežno ruralna područja 22 670 40,1 1 455 433 32,8- Izrazito ruralna područja 7 310 12,9 314 535 7,1

Izvor: ibid

85

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

Provedena prostorna diferencijacija, odnosno tipizacija urbanih i ru-ralnih područja više odgovara prostornoj stvaranosti Hrvatske od OE-CD-ove metodologije, prema kojoj ruralna područja zauzimaju čak 91,6% površine Hrvatske. U prilog tome svjedoči i činjenica što je primijenjeni model, s jedne strane, «prepoznao» nadređenu funkciju vodećih grad-skih središta kao žarišta urbanizacije, dok je s druge strane precizno de-tektirao Ličko-senjsku, Krapinsko-zagorsku i Međimursku županiju kao izrazito ruralna područja. Izuzev, donekle, Međimursku županiju, čije funkcionalno središte (Čakovec, 15 790 st. 2001.) ima rang subregional-nog središta, zajedničko im je obilježje nedostatak razvijenijeg središnjeg naselja.

Izložena diferencijacija ruralnih područja Hrvatske nema pretenzije da bude shvaćena kao definitivan odgovor na to otvoreno pitanje. Ona je samo jedan od mogućih pristupa izdvajanju ruralnih područja u traga-nju za prihvatljivijom alteranativom postojećoj OECD-ovoj metodologiji. Na taj način dobivena prostorna shema poslužit će kao osnova za kom-parativnu analizu dinamičkih i strukturnih problema ruralnih područja Hrvatske.

Dinamički i strukturni problemi ruralnih područja Hrvatske

Hrvatska je reprezentativan primjer za dinamičke i strukturne pro-bleme u ruralnim područjima tranzicijskih država, poglavito onih koje su u procesu pridruživanja Europskoj uniji. Većina tih razvojnih proble-ma nastala je u razdoblju polariziranog razvoja zemlje i njime uzrokova-ne prostorne diferencijacije ruralnih područja, do početka 1990.-ih godi-na. Nepovoljni razvojni procesi dodatno su intenzivirani ratnim zbivanja tijekom prve polovice tog desetljeća, kojima je ruralna periferija dubinski destabilizirana. To se očituje u kriznim obilježjima demografskog, regio-nalnog i socio-geografskog razvoja perifernih područja, od kojih je zna-tan dio zahvaćen i ekstremnim ruralnim propadanjem.

Tablica 5 Diferencirana naseljenost ruralnih prostora R Hrvatske

Prostorna cjelina St/km 2 Najgušće (st/km 2) Najrjeđe (st/km 2)

Republika Hrvatska

78,4

- Krška regija 55,7 - Unutrašnji krški

pojas29,4 Kastav (700) Civljane (1,7)

Viškovo (479) Udbina (2,4)-Priobalje 141,6 Rijeka (3.324) Karlobag (3,6)

Split (2.368) Dub. Prim.(11,2)

-Otoci 28 Kali (184) Cres (10,1)Supetar (134) Sućuraj (10,9)

Izvor: ibid

86ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Nepovoljni razvojni procesi u ruralnim područjima neposredno su najuočljiviji u negativnom demografskom kretanju, depopulaciji, i njome uzrokovanom smanjenju opće gustoće naseljenosti. Tu zakonitost potvr-đuje i veći indeks depopulacije ruralnih područja 1991.-2001. od prosjeka za Hrvatsku, odnosno njihova znatno manja opća gustoća naseljanosti (Tab. 5)

Tablica 6 Promjena broja stanovnika 1991.-2001. i opća gustoća naseljenosti u ruralnim područjima Hrvatske 2001. godine

Prostorna cjelina

Broj stanovnika Indeks promjene

Opća gustoća naseljenosti 2001.

(st/km 2)

1991. 2001.

Ukupno Hrvatska

4 784 265 4 437 460 92,8 78,5

Ruralna područja 1 943 727 1 769 968 91,1 59,0- Pretežno

ruralna područja1 589 947 1 455 433 91,5 64,2

- Izrazito ruralna područja

353 780 314 535 88,9 43,0

Izvor: Državni zavod za statistiku, Zagreb (www.dzs.hr)

Izloženi agregirani pokazatelji prikrivaju stvarno znatno izraženije razlike u intenzitetu depopulacije pojedinih dijelova ruralnog prostora. U prilog tome svjedoči indeks promjene broja stanovnika u promatra-nom razdoblju Ličko-senjske (63,0), Sisačko-moslavačke (73,8) i Šiben-sko-kninske županije (74,0). Isto se odnosi i na opću gustoću naseljenosti, posebno u izrazito ruralnim područjima. Naime, u kategoriji izrazito ru-ralnih područja nalazi se i Međimurska županija, najnaseljenija hrvatska županija (162,2 st/km2 2001. godine), što osjetno podiže prosjek naselje-nosti u toj kategoriji ruralnih područja. Pobližu sliku o atrofiji struktu-re naseljenosti u ruralnoj periferiji daju pokazatelji o općoj gustoći na-seljenosti u Ličko-senjskoj (10,0 st/km2), Šibensko-kninskoj (37,7 st/km2) i Karlovačkoj županiji (39,1 st/km2 2001.). Najbolji primjer ekstremnog ruralnog propadanja u Hrvatskoj njezina je najruralnija regija, Lika, čiji su dijelovi poprimili obilježja prave subekumene. Naime, u općinama istočne i južne Like (Donji Lapac, Udbina, Gračac i Lovinac) opća gustro-ća naseljenosti 2001. godine iznosila je 2,4 do 4,1 st/km2 (Pejnović, 2004).

Nepovoljnije demografske procese u ruralnim područjima od prosje-ka države dodatno potkrjepljuju i recentna dinamika stanovništva, ra-zlike u stopi depopulacije 2001.-2008. i povećanje razlika u općoj gustoći naseljenosti 2008. godine (Tab. 6).

87

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

Tablica 7 Dinamika stanovništva 2001.-2008. i gustoća naseljenosti u ruralnim područjima Hrvatske 2008. godine

Prostorna cjelina

Saldo ukupnih migracija

2002.-2008.

Prirodno kretanje

2001.-2008.

Procjena broja

stanovnika 2008.

Promjena broja

stanovnika

2001.-2008.

Opća gustoća

naseljenosti 2008.

(st/km 2)Aps. % Aps. % Aps. %

Ukupno Hrvatska

30 895 0,7 - 78 475 - 1,8 4 434 508 - 2 952 - 0,1 78,4

Ruralna područja

- 9 512 - 0,5 - 42 460 - 2,4 1 752 210 - 17 758 - 1,0 58,4

Pretežno ruralna

područja

- 8 960 - 0,6 - 32 788 - 2,3 1 446 710 - 8 723 - 0,6 63,8

- Izrazito ruralna

područja

- 552 - 0,2 - 9 672 - 3,1 305 500 - 9 035 - 2,9 41,8

Izvor: Državni zavod za statistiku, Zagreb (www.dzs.hr)

Pritom na prvi pogled može iznenaditi veća negativna stopa salda ukupnih migracija u pretežno ruralnim područjima nego u izrazito ru-ralnim područjima. To je odraz relativno slabije prostorne pokretljivosti, odnosno procesa deruralizacije, u izrazito ruralnim područjima zbog po-odmaklog procesa demografskog starenja u perifernim područjima. U prilog iznešene teze svjedoči i podatak da takva područja karakterizira i osjetno veća stopa prirodnog pada, što se odražava i u njihovoj relativno većoj ukupnoj depopulaciji 2001.-2008. od pretežno ruralnih područja i prosjeka Hrvatske.

Pored depopulacije, najvažniji pokazatelj nepovoljnih strukturnih i dinamičkih promjena u ruralnim područjima proces je demografskog starenja. To je utoliko nepovoljnije što sastav prema dobi zrcali poten-cijalnu živost i biodinamiku stanovništva, a posebice je važan po svojim društvenim i gospodarskim implikacijama. Pogoršanje dobne strukture dugoročno će se nepovoljno odraziti ne samo u prirodnom kretanju sta-novništva, nego i regionalnom (ukupnom) razvoju područja zahvaćenih negativnim demografskim procesima. Komparativna analiza sastava po dobi Hrvatske, skupine zapadnoeuropskih i postocijalističkih (tranzicij-skih) europskih država potvrđuje općepoznatu činjenicu o ostarjelosti europske populacije. Pritom se Hrvatska ističe nešto manje nepovoljni-jim dobnim sastavom od zapadnoeuropskih zemalja, ali i osjetno nepo-voljnijim od prosjeka za tranzicijske zemlje, o čemu svjedoče razlike u udjelu stare dobne skupine (>60) u ukupnom stanovništvu promatranih država: Hrvatska 15,7%, zapadnoeropske zemlje 16,2%, tranzicijske ze-mlje 13,2% (Nejašmić, 2008).

88ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Grafikon 2 Dobni sastav stanovništva u urbanim i ruralnim područjima hrvatskih regija 2001. godineDobni sastav stanovništva u urbanim i ruralnim područjima hrvatskih regija 2001.

2125

19

262527

252525

212122

232224

242324

4954

47

535551

5356

50

565755

5557

52

5456

52

2921

33

2120

22

2119

25

222222

2220

23

2220

23

0% 20% 40% 60% 80% 100%

GORSKA HRVATSKA

RURALNO

ISTOČNA HRVATSKA

RURALNO

JUŽNO HRV. PRIMORJE

RURALNO

SJEVERNO HRV. PRIMORJE

RURALNO

SREDIŠNJA HRVATSKA

RURALNO

REPUBLIKA HRVATSKA

RURALNO

udio 0-19udio 20-59udio 60 i više

Izvor: ibid

Regionalna obilježja sastava stanovništva prema dobi korespondira-ju s demografskim i drugim prostorno diferenciranim obilježjima Hrvat-ske. Povezano s tim, ruralna područja općenito imaju nepovoljniju dob-nu strukturu, odnosno viši stupanj ostarjelosti stanovništva od prosjeka zemlje (Tab. 7).

Tablica 8 Pokazatelji procesa starosti u ruralnim područjima Hrvatske 2001. godine

Prostorna cjelina Prosječna dob

Udio (%)

Bodovi

Stupanj ostarjelosti

Mladih (<19)

Starih

(>60)Tip Obilježje

Ukupno Hrvatska 39,3 23,8 21,6 56,5 5 vrlo duboka starost

Ruralna područja 39,6 24,4 23,0 45,5 6 izrazito duboka starost

- Pretežno ruralna područja

39,1 24,8 22,0 46,0 6 izrazito duboka starost

- Izrazito ruralna područja

40,1 23,9 23,9 50,5 6 izrazito duboka starost

Izvor: Državni zavod za statistiku, Zagreb (www.dzs.hr). Izračunato prema metodologiji Nejašmić (2005)

No, izloženi agregirani pokazatelji prikrivaju stvarne razlike u senili-zaciji stanovništva između pojedinih dijelova ruralnog područja, između ostaloga i zbog činjenice što prostorna kategorija izrazito ruralna područja uključuje Međimursku županiju, s najmanje lošim (13,7% udjela starih >65 godina 2001. godine), i Ličko-senjsku županiju, s najnepovoljnijim dobnim sastavom (22,8% starog stanovništva) među hrvatskim županija-ma. Na veličinu problema starenja stanovništva u Ličko-senjskoj županiji dodatno ukazuje podatak o udjelu starih (>60 godina) u Lici od 36,5%, a u općini Lovinac od čak 53,2% (Pejnović, 2004). Poslije Ličko-senjska,

89

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

EProstorna cjelina

Udio aktivnog

stanovništva 2001.

Udio zaposlenog

aktivnog stanovništva

2001.

Udio nezaposlenog

aktivnog stanovništva

2001.

Socijalno-ekonomska struktura stanovništva

2001.BDP po

stanovniku 2006. (u

EUR-ima)I. II. III. IV.

Ukupno Hrvatska

44,0 79,6 20,4 12,5 29,2 34,5 23,9 8 807

Ruralna područja

44,4 81,1 18,9 22,7 31,1 25,5 20,6 6 949

-Pretežno ruralna

područja

43,6 79,9 20,1 21,6 31,2 25,2 21,1 6 733

-Izrazito ruralna

područja

48,1 85,8 14,2 23,8 31,0 25,7 20,0 7 164

najnepovoljniju dobnu strukturu imaju Karlovačka (20,1%), Šibensko-kninska (19,5%) i Sisačko-moslavačka županija (18,2% udjela starih iznad 65 godina 2001.). To su županije koje su bile zahvaćene jakom migraci-jom selo-grad i depopulacijom ruralnih područja. Takvo stanje uvelike je pogoršano ratnim zbivanjima početkom 1990-ih godina, uključujući i prisilne migracije stanovništva, što ima za posljedicu prevlast starog sta-novništva.

Treću skupinu indikatora strukturnih i dinamičkih problema rural-nih područja Hrvatske čine izabrani pokazatelji njihova zaostajanja u regionalnom razvoju države: udio aktivnog stanovništva, udio zaposle-nog, odnosno nezaposlenog aktivnog stanovništva, socijalno-ekonomska struktura i bruto društveni proizvod (Tab. 8)

Tablica 9 Izabrani pokazatelji regionalnog razvoja ruralnih područja Hrvatske

Izvor: Državni zavod za statistiku, Zagreb (www.dzs.hr) Socijalnoekonomska struktura: Agregirani podaci na razini naselja iz Popisa stanovništva 2001.

(DZS, Zagreb)

Prema izloženim pokazateljima ekonomske aktivnosti, ruralna po-dručja općenito karakterizira viša, a u slučaju izrazito ruralnih područja - i osjetno viša stopa aktivnosti od prosjeka države. To je zakonita poja-va depopulacijskih područja s narušenom dobnom strukturom. Naime, takva područja karakterizira porast udjela stanovništva u radnoj dobi, uz smanjenje udjela stanovništva (i iščezavanje aktivnosti) u dobnim skupinama do 14 godina. Ta tendencija odražava se u porastu ekonom-ske iskorištenosti stanovništva u radnoj dobi (Wertheimer-Baletić, 1999). Izložena zakonitost potvrđuje i veću stopu zaposlenog, uz istovremeno manji udio nezaposlenog aktivnog stanovništva u ruralnim područjima od prosjeka Hrvatske.

Razvojno zaostajanje ruralnih područja potkrjepljuje i osjetno nepo-voljnija socijalno-ekonomska struktura stanovništva od prosjeka Hrvat-ske. Ta nepovoljnost sadržana je u gotovo dvostruko većem udjelu zapo-slenih u djelatnostima primarnog sektora, uz istovremeno znatno manji udio zaposlenih u tercijarnom sektoru djelatnosti. Iako je veća usmjere-

90ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

nost na djelatnosti primarnog sektora, prije svega poljoprivredu, djelom predisponirana i prostornom strukturom ruralnih područja, obilježenih prevlašću poljoprivrednog zemljišta, taj podatak istovremeno, i prije svega, indicira njihovo zaostajanje u procesu prijelaza iz tradicionalnog agrarnog u moderno industrijsko i tercijarno (uslužno) društvo (Ruppert i dr., 1981). To više što ga prati i zamjetno zaostajanje udjela zaposlenih u razvojno propulzivnom i dohodovnijem tercijarnom sektoru.

Takva obilježja socijalno-ekonomske strukture neposredno se odra-žavaju u zaostajanju ruralnih područja u regionalnom razvoju države, što između ostaloga pokazuje i njihov prosječno za oko petinu manji bru-to društveni proizvod po stanovniku od prosjeka Hrvatske. Agregirani podaci na razini ruralnih područja skrivaju, inače dosta izrazite, posto-jeće razlike u razini regionalnog razvoja među županijama. Tako se u pretežno ruralnim područjima razlike u razvijenosti kreću između 4.972 EUR-a po stanovniku u Brodsko-posavskoj županiji do 8.386 EUR-a u Koprivničko-križevačkoj županiji, a u izrazito ruralnim područjima od 6.345 EUR-a u Krapinsko-zagorskoj do 8.074 EUR-a po stanovniku 2006. godine u Ličko-senjskoj županiji. Zaostajanje u regionalnom razvoju je-dan je od važnih potisnih čimbenika iseljavanja stanovništva, a na taj na-čin i depopulacije ruralnih područja (Pejnović, 2004).

Izloženo dinamičko i strukturno zaostajanje ruralnih područja nepo-sredno se očituje i u kulturnom pejzažu periferije, u njezinim prostor-no-funkcionalnim (zoning) i morfološko-fizionomskim obilježjima. To potkrjepljuju i izabrani pokazatelji socijalno-geografskog razvoja, udio neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, prosječna veličina naselja i udio napuštenih stanova (Tab. 9).

Tablica 10 Izabrani pokazatelji socijano-geografskog razvoja ruralnih područja Hrvatske

Prostorna cjelina

Udio neobrađenog poljoprivrednog

zemljišta u ukupnoj površini poljoprivrednog

zemljišta 2003. godine

Prosječna veličina naselja

2001.

Udio napuštenih stanova u ukupnom

broju stanova za stalno

stanovanje 2001. godine

HRVATSKA 10,0 656 2,6Ruralna područja 8,3 475 3,7- Pretežno ruralna

područja 7,5 499 3,5

- Izrazito ruralna područja

12,8 391 4,8

Izvor: Popis stanovništva 2001. godine, Popis poljoprivrede 2003. godine Državni zavod za statistiku, Zagreb (www.dzs.hr)

Prema Popisu poljoprivrede iz 2003. godine, Hrvatska ukupno ras-polaže sa 956.127,14 ha poljoprivrednog zemljišta, od čega je 95.931,97 ha neobrađeno. Natpolovičan udio (52,5%) tog, neobrađenog, poljopri-vrednog zemljišta nalazi se u ruralnim područjima. Zanimljivo je da ru-ralna područja općenito imaju manji udio neobrađenih poljoprivrednih

91

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

površina od prosjeka države, a izrazito ruralna područja više. Kako obja-sniti taj prividni paradoks? Manji udio neobrađenih poljioprivrednih po-vršina, posebno u pretežno ruralnim područjima, posljedica je činjenice što obradivo zemljište čini temeljnu resursnu osnovu tog dijela periferije, kao i time što je u uvjetima propasti industrije u tranzicijskom razdoblju stanovništvo egzistencijalno u visokoj mjeri još ovisno o poljoprivredi. S druge pak strane, osjetno viši udio neobrađenog poljoprivrednog ze-mljišta od prosjeka države u izrazito ruralnim područjima posljedica je uznapredovaloga procesa starenja, odnosno slabljenja socijalne energije u tom dijelu periferije. U prilog tome najbolje svjedoči primjer Ličko-senj-ske županije sa čak 22,7% neobrađenog u ukupnoj površini poljoprivred-nog zemljišta 2003. godine.

Tablica 11 promjena broja poljoprivrednika u R HrvatskojA) Broj poljoprivrednika

1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001.2.217.716 1.824.819 1.211.999 667.696 409.647 245.987

B) Promjena broja poljoprivrednika po međupopisnim razdobljima1953.-1961. 1961.-1971. 1971.-

1981.1981.-1991.

1991.-2001.

1953.-2001.

-394.897 -612.820 -544.303 -258.049 -163.660 1.973.729(- 17,8) (- 33,6) (- 44,9) (-38,6) (- 40,0) (- 88,9)

C) Prosječna god. promjena broja poljoprivrednika po

međupopisnim razdobljima1953.-1961. 1961.-1971. 1971.-

1981.1981.-1991.

1991.-2001.

1953.-2001.

-49.362 -61.282 -54.430 -25.805 -16.366 -41.119Izvor: ibid

Kao što je općenito poznato, struktura naseljenosti ruralnih područja obilježena je prevlašću manjih naselja, kao reziduum mreže naseljenosti iz razdoblja prevlasti tradicionalnog gospodarstva. Tako ruralna područ-ja Hrvatske karakteriziraju za oko četvrtinu, a izrazito ruralna područja čak za oko 40% manja naselja od prosjeka zemlje. To posredno upuću-je na manji stupanj lokalne i regionalne okupljenosti stanovništva, kao rezultat slabije razvijene i manje diverzificirane funkcije rada, odnosno uslužnih djelatnosti (usp. Pejnović, 2005). S tim je uzročno-posljedično najuže povezan i nedostatak središnjih naselja, posebno onih višeg reda značenja, što je jedan od temeljnih preduvjeta poželjne demografske sta-bilizacije perifernih područja.

Za razliku od prostorno raširenog procesa urbanizacije (u smislu ši-renja gradskog načina života), posebno intenzivnog u ruralnim područ-jima u okolici gradskih aglomeracija, u ruralnoj periferiji sve više jača proces atrofije stambene funkcije. Neposredno ga odražava porast broja i udjela napuštenih stanova za stalno stanovanje. Taj proces naročito je izražen u područjima zahvaćenim ekstremnim ruralnim propadanjem, kao što je slučaj s vanjskim otocima, unutrašnjosti Dalmatinske zagore i dijelu pograničnih područja, prije svega onih s Bosnom i Hercegovinom. Iskazanu zakonitost potvrđuje i gotovo dvostruko veći udio napuštenih

92ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

stanova u izrazito ruralnim područjima od prosjeka za Hrvatsku 2001. godine. Zbog najviše uznapredovaloga procesa starenja i razornih učina-ka rata tijekom prve polovice 1990-ih godina, prosječno najmanjim nase-ljima i najvećim udjelom napuštenih stanova među županijama ističe se Ličko-senjska županija (s prosječnom veličinom naselja od 213 stanovni-ka i 9,7% napuštenih stanova za stalno stanovanje).

Zaključne postavke

Provedena komparativna prostorna analiza indikatora demograf-skog, regionalnog i socijalno-geografskog razvoja pokazuje da ruralna područja Hrvatske općenito karakteriziraju nepovoljnija strukturna i di-namička obilježja od prosjeka države. S obzirom na recentne razvojne procese, postoji jasna razlika između pretežno ruralnih područja i izrazi-to ruralnih područja, pri čemu se potonja izdvajaju nepovoljnijim obiljež-jima kod većine promatranih indikatora. 1. Nepovoljnija obilježja demografskog razvoja ruralnih područja očitu-

ju se u većoj stopi depopulacije 1991.-2001., manjoj gustoći naseljeno-sti 2001., negativnom migracijskom saldu 2002.-2008., većoj stopi pri-rodnog pada, odnosno ukupnoj stopi depopulacije 2001.-2008. te ve-ćem stupnju ostarjelosti stanovništva. Negativne razvojne tenedencije posebno su naglašene u izrazito ruralnim područjima, u okviru kojih nepovoljnim strukturnim i dinamičkim obilježjima prednjači Ličko-senjska županija koju karakterizira ekstremno ruralno propadanje;

2. Zbog bržeg demografskog starenja, odnosno smanjivanja mladog sta-novništva, ruralna područja Hrvatske ističu se većom stopom aktiv-nosti i zaposlenosti od prosjeka Hrvatske, znatno nepovoljnijom soci-jalno-ekonomskom strukturom stanovništva 2001. godine i prosječno za oko 20% manjim bruto društvenim proizvodom po stanovniku od prosjeka države. Pritom se izrazito ruralna područja izdvajaju većim stupnjem ekonomske iskorištenosti stanovništva i većim udjelom za-poslenih u primarnom sektoru od prosjeka ruralnih područja. Najne-povoljnija socijalno-ekonomsku strukturu među županijama karakte-rizira Bjelovarsko-bilogorsku županiju, dok se najmanjim bruto druš-tvenim proizvodom po stanovniku ističe Brodsko-posavska županija;

3. Zbog veće egzistencijalne ovisnosti o poljoprivredi, ruralna područja općenito karakterizira manji udio neobrađenog poljoprivrednog ze-mljišta od prosjeka Hrvatske, dok se, zbog višeg stupnja ostarjelosti stanovništva/poljoprivrednika, izrazito ruralna područja ističu većim udjelom neobrađenih poljoprivrednih površina. U strukturi naselje-nosti ruralnih područja prevladavaju manja naselja i veći udio napu-štenih stanova za stalno stanovanje, pri čemu se prosječno najmanjim naseljima i najvećim udjelom napuštenih stanova među županijama također ističe Ličko-senjska županija.

Izloženi, prostorno diferencirani strukturni i dinamički problemi ru-ralnih područja Hrvatske rezultanta su kumulativnog utjecaja različitih čimbenika, od geografskog položaja (udaljenost razvijenog središnjeg naselja), preko regionalnog razvoja, do ratnih zbivanja tijekom prve po-

93

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

− D

r.sc.

Ale

ksan

dar L

ukić

─ D

INA

MIČ

KI I

STR

UK

TURN

I PRO

BLEM

I RU

RALN

IH P

OD

RUČ

JA U

TRA

NZI

CIJS

KIM

ZEM

LJA

MA

: PRI

MJE

R H

RVA

TSK

E

lovice 1990-ih godina. Pritom je bitno napomenuti da su postojeći razvoj-ni problemi kod svakog pojedinog ruralnog područja različiti, odnosno posljedica različite kombinacije utjecaja navedenih faktora (kumulativne uzročnosti), što nalaže potrebu diferenciranog pristupa njihovom sani-ranju. Preduvjet za takav pristup izrada je egzaktno utvrđene tipologi-je ruralnih područja na svim razinama prostornog razvoja, što je jedan od prioritetnih zadataka geografske struke i geografa, kako u Hrvatskoj, tako i ostalim tranzicijskim zemljama Europe.

Literatura

1. Grčić, B. (2007): Regionalizacija Hrvatske u kontekstu pridruživanja Eu-ropskoj uniji, Forumi o regionalizaciji i održivom življenju (zbornik radova i izbor iz diskusije), Fondacija Heinrich Böll, Zagreb.

2. Friganović, M. (1987): Demogeografija: stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb.

3. Nejašmić, I. (2005): Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.

4. Nejašmić, I. (2008): Stanovništvo Hrvatske: demogeografske studije i ana-lize, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb.

5. Lukić, A., Prelogović, V., Pejnović, D. (2005): Suburbanizacija i kvaliteta življenja u zagrebačkom zelenom prstenu – primjer općine Bistra, Hrvatski geografski glasnik,67/2, Zagreb, 85-106.

6. Pejnović, D. (2004): Depopulacija županija i disparitet u regionalnom ra-zvoju Hrvatske, Društvena istraživanja, br. 4-5 (72-73), Institut Ivo Pi-lar, Zagreb, 701-726.

7. Pejnović, D. (2004): Lika: Demographic Development under Peripheral Conditions, Hrvatski geografski glasnik, 66/1, Zagreb, 23-46.

8. Pejnović, D. (2005): Polarizacija funkcije rada kao pokazatelj razlika u re-gionalnom razvoju Hrvatske, Zbornik 3. kongresa hrvatskih geografa (Zadar, 24.-27. 9. 2003), Zagreb, 164-184.

9. Ruppert, K., Schaffer, F., Maier, J., Paesler, R. (1981): Socijalna geografi-ja, Školska knjiga, Zagreb.

10. Rural Development in the European Union, Statistical and Economic In-formation, Report 2006, European Commission, Directorate General for Agriculture and Rural Development, August 2006.

11. Strategija ruralnog razvitka Republike Hrvatske (2004.-2010), UN FAO, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske, Zagreb, 2003.

12. Toskić, A., Njegač, D. (2003): Changes in Political and Territorial Organi-zation and their Impact on Croatia’s Urban System and Regionaln Develo-pment, Hrvatski geografski glasnik, 65/1, Zagreb, 7-24.

13. Vresk, M. (1982): Neka obilježja urbanizacije SR Hrvatske 1981. godine, Radovi, Zagreb, 39-53.

14. Wertheimer-Baletić, A. (1999): Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb.

95

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

Dr.sc. Aleksandar Lukić* − Dr.sc. Dane Pejnović*

METODOLOŠKE OSNOVE IZRADE TIPOLOGIJE RURALNIH PODRUČJA HRVATSKE

SažetakTipologija prostora je često primjenjivana metoda geografskih istraživanja.

Smatra se korisnom kako u početnoj fazi istraživanja, kada pridonosi sređivanju, analizi i komparaciji iskustvenih podataka te postavljanju hipoteze, tako i u kasni-jim fazama kada se može koristiti kao most između konkretnih empirijskih poda-taka i širih teorijskih sistema. Kako bi bila uspješna, tipologija ruralnih područja mora počivati na razumijevanju procesa koji utječu na suvremenu socio-ekonom-sku, funkcionalnu i morfološku strukturu ruralnih područja, mora uvažavati regi-onalne razlike u navedenim dimenzijama, mora odgovarati postavljenim ciljevima te biti izrađena na onoj prostornoj razini na kojoj će ukazati na sličnosti i razlike u analiziranim obilježjima. U primjeni tipologijske metode treba poštivati pravila dosljednosti, potpunosti, iscrpnosti i dovoljne diskriminacijske oštrine. Kao bitan nedostatak tipološke metode u geografiji i srodnim disciplinama, ističe se statičko promatranje prostora.

U članku se iznose osnovni metodološki postupci korišteni u izradi tipologije: odabir pristupa (agregativni i disagregativni), odabir inicijalnih varijabli, deskrip-tivna statistička i kartografska analiza ključnih varijabli, multivarijatne analize i analiza tipova.

Ključne riječi: tipologija prostora, metodološki postupci, agregativni i disa-gregativni pristup, inicijalne varijable

* Dr.sc. Aleksandar Lukić, Odsjek za geografiju, PMF , Sveučilište u Za-grebu, Marulićev trg 19 , Zagreb, Hrvatska , e-mail: alukic@geog.pmf.hr Dr.sc. Dane Pejnović, Odsjek za geografiju, PMF , Sveučilište u Zagrebu , Marulićev trg 19 , Zagreb, Hrvatska , e-mail: dpejno@geog.pmf.hr

96ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Pitanje definicije ruralnog prostora nema pravog, jednoznačnog od-govora, ili se barem potraga za njim često čini uzaludnom.1 Pro-blematičnost definicije ruralnog proizlazi umnogome iz njene ovi-

snosti o 1) diskursu tumačenja i namjeni definicije, 2) konkretnom geo-grafskom prostoru i vremenu i 3) definiciji urbanog kao referentnoj točki. Različiti diskursi tumačenja ruralnosti (npr. znanstveni i stručni, politič-ki, popularni), u različitim geografskim kontekstima te uz činjenicu da se ruralno uglavnom definira kao reziduum urbanog (koje se, bez obzira na zajednička obilježja koju urbanost ima u kolektivnoj svijesti svjetskih kultura, često u praksi definira međusobno teško usporedivim kriteriji-ma) pridonijela su činjenici da se duga potraga za jedinstvenom definici-jom sve više zamjenjuje mogućnošću istovremenog postojanja niza alter-nativnih shvaćanja ruralnosti, koja ponekad mogu biti kontradiktorna i kreirati posve različite prostorne obrasce (Phillips, 2004). Fluidnost i hi-bridnost definiranja ruralnosti posljedica je i otvaranja akademskih dis-kursa tumačenjima ruralnosti izvan njih samih, ali prvenstveno je odraz demografskih, ekonomskih, ekoloških i fizionomskih promjena ruralnog prostora u prošlom stoljeću. Dakle, razvoj socijalne misli s jedne te opći društveni i tehnološki razvoj s druge strane pridonijeli su mozaičnosti pogleda na ruralnost.

Tipologija – k otkrivanju pluralnosti ruralnosti

Za razliku od definicije ruralnih područja i polemika koje ona izaziva, od pitanja svrhe, namjene i diskursa do pitanja može li i treba li postojati jedinstvena definicija ruralnosti, o tipologijama ruralnog među znanstve-nicima, čini se, postoji veće suglasje. Upravo su rasprave o definiciji dije-lom pridonijele shvaćanju da ruralno, nakon stoljeća socio-ekonomskih, funkcionalnih i kulturnih promjena, postoji i manifestira se u različitim oblicima te da dihotomijski modeli i stroge distinkcije između urbanog i ruralnog više ne pružaju odgovarajući okvir za razumijevanje stvarnosti. Ruralna područja imaju različite probleme, različitog intenziteta, ima-ju različite sadašnjosti i, izgledno, različite budućnosti. Iz prihvaćanju teze o nehomogenosti, pluralnosti ruralnih područja kao njihovoj bitnoj odrednici proizlazi i suglasnost akademskog i sve više političkog diskur-sa o tipologijskoj metodi kao važnom instrumentu istraživanja i planira-nja ruralnog prostora te regionalnog razvoja (Ballas, Kalogeresis, i Labri-anidis, 2003; Politecnico di Milano, 1999; Meredith, 2007, 2006; Centre for Local and Regional Studies - NUI Maynooth i Brady Shipman Martin, 2000; Gülümser i dr., 2007; 2004; Kovačič i dr., 2000; Scottish Executive, Development Department, 2005; Blunden, Pryce, i Dreyer, 1998; Iliopou-lou i dr., 2006)

1 Robinson (1990) u uvodnom poglavlju svoje knjige pokušaj definiranja ru-ralnog slikovito opisuje kao „a rather arid excercise“, odnosno „prilično jalov posao“. Poglavlje u knjizi „Rural Europe: Identity and Change“ u ko-jem se pokušava dati definicija ruralnog prostora vrlo je znakovito naslov-ljeno „Impasse?“ odnosno „Bezizlazna situacija?“ (Hoggart i dr., 1995:29). M. Štambuk pišući o „staroj i novoj“ ruralnosti kaže: „Definirati ruralnost teško je i lako“ (1993:173), itd.

97

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

Tipologije ruralnih područja u Europskoj uniji

Iako primjena tipologije ruralnih područja u oblikovanju mjera regio-nalnog razvoja nije nova, danas se u Europskoj uniji o tome svakako više govori nego prije tridesetak-četrdesetak godina. Posljedica je to odmaka od sektorskih, gotovo potpuno na poljoprivredu usmjerenih razvojnih mjera i približavanje shvaćanju ruralnih prostora kao složenog geograf-skog kompleksa izvan velikih gradskih aglomeracija, s raznovrsnom so-cio-ekonomskom strukturom, funkcijama i problemima. Dokument Eu-ropske komisije „Budućnost ruralnog društva“ (The Future of Rural So-ciety) iz druge polovice osamdesetih godina 20. stoljeća, obično se smatra prekretnicom koja je, u političkom diskursu, fokus s pitanja Zajedničke poljoprivredne politike proširila na cjelokupnost ruralnih područja (EU, 1998). U akademskom diskursu istovremeno se, iako ne bez kritika, go-vori o prijelazu iz produktivističke u postproduktivističku fazu razvoja ruralnih područja u kojoj se temeljnoj proizvodnoj funkciji ruralnih po-dručja pridružuje niz ostalih funkcija što pridonosi njihovoj diverzifika-ciji (Mather, Hill, i Nijnik, 2006; Marsden, 1998; Robinson, 1990). Porast interesa za izradom tipologija ruralnih područja potrebno je shvatiti u tom kontekstu. Tipologije ruralnih područja postaju sve važniji instru-ment za oblikovanje regionalno i lokalno usmjerenih razvojnih mjera te praćenje razvitka ruralnih područja. Naime, iako opće mjere ruralnog razvoja obuhvaćaju niz makroekonomskih i sektorskih mjera važnih i za ruralna područja (kao što su mjere koje se tiču razvoja poljoprivrede, prometa, upravljanja državnim zemljištem, okoliša, zdravlja, obrazova-nja, lokalne samouprave, infrastrukture...), sve je evidentnija potreba i za specifičnim mjerama fokusiranima konkretno na ruralna područja. Te specifične mjere ruralnog razvoja većinom su lokalnog i regionalnog ka-raktera, provođene uz određenu nacionalnu podršku i podršku EU-a.2 To su „prostorne“ ili „teritorijalne“ mjere, namijenjene određenim regi-jama ili nižim prostornim razinama (obično NUTS3 ili nižim razinama, LAU1 i LAU2). U oblikovanju takvih mjera tipologije ruralnih područja imaju vrlo važnu ulogu (Benaki i dr., 2005).

2 Kao jednu od niza ilustracija očitog zaokreta EU-a od „poljoprivredne“ k „ruralnoj“ politici i njegove refleksije na pitanja definicije i diferencijacije ruralnih područja, ističemo nedavnu izradu tipologija ruralnih područja Sr-bije te Bosne i Hercegovine. Autor im je David Meredith, koji u uvodnom dijelu za obje tipologije ističe da su izrađene u okviru programa kojim EU podupire razvoj „infrastrukture, institucionalnih kapaciteta i ljudskih po-tencijala“ u područjima bivše SFRJ. Konkretnije, cilj izrade tipologija bio je diferenciranje urbanih i ruralnih područje te prepoznavanje funkcionalnih regija koje će omogućiti učinkovitiju primjenu mjera ruralnog razvitka, ko-risteći metodologiju EU-a (Meredith, 2007, 2006).

98ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tablica 1 Primjeri tipologija ruralnih (i urbanih) područja Europske unije (1988.-2006.)

Studija/program unutar kojega je tipologija izrađena i vrijeme nastanka

Tipovi ruralnih (i urbanih) područja Europske unije

„Budućnost ruralnog društva“, Europska komisija, 1988.

Ruralna područja pod pritiskom modernog života

Ruralna područja u zaostajanju

Posebno ugrožena ruralna područja Politecnico di Milano za program prostornog planiranja Europske unije, 1999.

Uspješna ruralna područja

Ruralna područja pod pritiskom

Slaba ruralna područja

ESDP – SPESP, međunarodni programi Europske unije, druga polovica 1990-ih, početak 2000.

Regije u kojima dominira velika metropola

Policentrične regije s visokim urbanim i ruralnim gustoćama

Policentrične regije s visokom urbanom gustoćom

Ruralna područja pod utjecajem metropole

Ruralna područja s mrežom srednjih i malih gradova

Udaljena ruralna područjaESPON, međunarodni program Europske unije, prva polovica 2000-ih

Područja visokog stupnja urbanog utjecaja i visokog stupnja ljudske intervencije

Područja visokog stupnja urbanog utjecaja, srednjeg stupnja ljudske intervencije

Područja visokog stupnja urbanog utjecaja, niskog stupnja ljudske intervencije

Područja niskog stupnja urbanog utjecaja, visokog stupnja ljudske intervencije

Područja niskog stupnja urbanog utjecaja, srednjeg stupnja ljudske intervencije

Područja niskog stupnja urbanog utjecaja, niskog stupnja ljudske intervencije

99

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

A comparative study of typologies for rural areas in Europe,

Dimitris B., Kalogeresis T. i Labrianidis L., 2003.

Dostupne ruralne regije, s niskim stupnjem nezaposlenosti i relativno visokim BDP po stanovnikuDostupne ruralne regije, orijentirane na uslužne djelatnosti, visok BDP po stanovniku, niski stupanj nezaposlenostiDostupne ruralne regije s relativno niskim BDP-om po stanovnikuNapredne ruralne regije, visoka inovativnost, mala nezaposlenost, visok BDP, orijentirane na poljoprivreduNiski stupanj nezaposlenosti, orijentirane na uslužne djelatnosti, relativno visok BDP po stanovnikuVelika nezaposlenost, mala gustoća naseljenosti, niska inovativnost, orijentirane na poljoprivreduVrlo dostupne prosperitetne ruralne regije s niskim stupnjem nezaposlenosti i visokim BDP-om po stanovnikuDostupne ruralne regije s malom nezaposlenošću, orijentirane na poljoprivreduNiska nezaposlenost, orijentirane na poljoprivredu, mala gustoća naseljenosti, relativno nedostupneNiska nezaposlenost, orijentirane na poljoprivredu, relativno nizak BDP po stanovniku, relativno nedostupneVrlo inovativne i napredne regije, dostupne, visok BDP po stanovnikuNapredne poljoprivredne periurbane regije (vrlo velika gustoća stanovništva)Periferne nedostupne regije s relativno niskim stupnjem nezaposlenostiPeriurbane regije s visokim stupnjem inovativnosti i BDP-om po stanovnikuNepoljoprivredne regije s niskim stupnjem nezaposlenosti, prosječni inovativnost i BDP po stanovniku

Izvor: EU, 1988.; Politecnico di Milano, 1999.; SPESP, 2000.; Bengs i Schmidt-Thomé, 2006.; Ballas i dr., 2003.

Tipologija kao istraživačka metoda prostora

Tipologija prostora je često primjenjivana metoda geografskih i srod-nih istraživanja. Njena je osnovna funkcija identifikacija, simplifikacija i poredak podataka da bi bili usporedivi. Smatra se korisnom kako u po-četnoj fazi istraživanja, kada pridonosi sređivanju, analizi i komparaciji iskustvenih podataka te postavljanju hipoteze, tako i u kasnijim fazama kada se može koristiti „kao most između konkretnih empirijskih podata-ka i širih teorijskih sistema“ (Šuvar, 1972).3

3 U citiranom djelu „Tipologija ruralnih sredina u Jugoslaviji: zbornik teorij-skih i metodoloških radova“, najopsežnijoj teorijskoj i metodološkoj osnovi izrade tipologije ruralnih područja u nas, vrlo detaljno se razmatra tipo-logija kao metoda, konstrukcija i funkcije tipova te prednosti i nedostaci korištenja tipologije u klasificiranju ruralnih područja.

100ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slika 1 Prepoznata prirodna pogodnost za smještaj sela na KupresuFoto: Ž Šiljković

Kao i svaka znanstvena metoda, i tipologija mora zadovoljiti niz za-htjeva. S logičke strane, tipologija treba poštivati četiri osnovna pravila: dosljednost, potpunost, iscrpnost i dovoljnu diskriminacijsku oštrinu. Dosljednost označava poštivanje istoga kriterija diobe u stvaranju svih klasifikacijskih grupa na svim stupnjevima. Potpunost podrazumijeva poklapanje opsega pojave koja se raščlanjuje s ukupnim opsegom svih skupina dobivenih raščlanjivanjem. Iscrpnost znači što manje upotreblja-vanje rezidualnih grupa. Dovoljna diskriminacijska oštrina naglašava važnost pronalaženja teorijski značajnih razlika u stvarnom svijetu.4

Osim tih univerzalnih metodoloških zahtjeva, dosadašnje primjene tipologije u istraživanju ruralnih prostora ukazale su na to da ona mora počivati na razumijevanju procesa koji utječu na suvremenu socio-eko-nomsku, funkcionalnu i morfološku strukturu ruralnih područja, mora uvažavati regionalne razlike u navedenim dimenzijama, mora odgova-rati postavljenim ciljevima te biti izrađena na onoj prostornoj razini na kojoj će ukazati na sličnosti i razlike u analiziranim obilježjima (Benaki, Alexandrakis, i Apostolopoulos n.d.; Blunden i dr., 1998).

Kao bitan nedostatak tipološke metode u geografiji i srodnim disci-plinama, ističe se statičko promatranje prostora.

Primjena tipologijske metode u analizi prostora ima dugu tradiciju u hrvatskoj geografiji. Spomenimo samo neke primjere. Pod utjecajem njemačke socio-geografske škole hrvatski su geografi od 1960-ih istra-živali tipove općina s obzirom na njihovu socio-ekonomsku strukturu. Potom su istraživanja urbanizacije potaknula izradu tipologija s četiri temeljne kategorije prostora: urbana, jače urbanizirana, slabije urbanizi-rana i ruralna područja (npr. Vresk, 1982). U novije vrijeme pojavljuju se tipologije prostora s obzirom na njihove demografske resurse (Nejašmić, 2008). Istovremeno, u okviru prostornog planiranja redovito se izrađuju

4 U Šuvar, 1972:9, prema: Milić, V. 1965, Sociološki metod, Beograd, Nolit, 498-499.

101

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

tipologije s obzirom na ukupna razvojna obilježja prostora, u agronomiji je izvršena poljoprivredna regionalizacija Hrvatske i sl.

Pristupi izradi tipologije ruralnih područja

Pristupi izradi tipologije mogu se podijeliti na disagregativne i agre-gativne (Ballas i dr., 2003). U disagregativnim pristupima se sve prostor-ne jedinice promatraju kao jedna skupina koja se dijeli u niz podskupina, temeljem unaprijed odabranih diskriminatornih kriterija. U agregativ-nim pristupima pojedinačne prostorne jedinice okupljaju se u veće kla-stere temeljem međusobnih sličnosti.

U disagregativnim pristupima tipologiziranja ruralnih područja po-lazi se od nekoliko ključnih kriterija za koje se smatra da najbolje odgo-varaju postavljenim ciljevima klasifikacije. Potom se određuje redoslijed važnosti odabranih kriterija. Za svaki od njih određuje se relevantan indi-kator. Ruralna područja se na početku klasifikacije promatraju kao jedna cjelina. Potom se svaka prostorna jedinica, s obzirom na vrijednosti poje-dinih indikatora za najvažniji kriterij, svrstava u jednu od skupina. Slijedi klasifikacija prostornih jedinica (sada ne unutar jedne, nego više skupi-na) prema indikatorima drugog kriterija po važnosti, potom trećeg i tako do zadnjeg kriterija po važnosti. Broj skupina unutar pojedinog kriterija ovisi o cilju istraživanja, odnosno o odluci znanstvenika. Najjednostavni-ja podjela prostornih jedinca je na one iznad i ispod prosjeka vrijednosti određenog indikatora. Takav pristup tipologiji ruralnih područja sma-tra se fleksibilnijim od agregativnog jer omogućuje jasnije i jednostavnije određivanje principa klasifikacije (Ballas i dr., 2003). Razvidno je ipak da, koliko god agregativni pristupi ovisili o inicijalnom odabiru varijabli, u disagregativnim pristupima definiranje kriterija, njihovog redoslijeda i indikatora uvelike utječe na krajnji ishod – tipologiju ruralnih područja.

─Agregativni pristupi polaze od nehomogenosti ruralnih područja, koja se očituje raznovrsnošću demografskih, socio-ekonomskih, funkci-onalnih, morfoloških i ostalih obilježja. Analizom više pojedinačnih po-kazatelja i njihovom usporedbom u prostoru otkriva se kompleksnost međusobnih odnosa koji pak stvaraju niz različitih prostornih obrazaca. Stoga, da bi se oni što uspješnije prepoznali, u tom se pristupu vrlo često primjenjuju multivarijatne analize (Iliopoulou i dr., 2006).

Multivarijatne analize u tipologiji ruralnih područja

Multivarijatna analiza prostornih struktura u geografiji se koristi od sredine 20. stoljeća. Prvim primjenama smatraju se analize socijalne di-ferencijacije u gradovima SAD-a kojima su se krajem 1940-ih nastojali te-stirati modeli urbane strukture razvijeni u okviru tzv. čikaške škole (Ro-binson, 1998). Iz urbane se geografije multivarijatna analiza kao metodo-loška osnova istraživanja sve više širi i u ostale geografske discipline. U Njemačkoj se multivarijatne analize koriste od sredine prošlog stoljeća, uglavnom za tipiziranje prostora (Ruppert i dr., 1981). U Velikoj Britaniji se u drugoj polovici 1970-ih korištenjem te tehnike nastojalo „objektiv-no izmjeriti ruralnost prostora“ (Harrington i O’Donoghue, 1998). U po-

102ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

sljednjih 30-ak godina, zahvaljujući razvoju računala i posebnih statistič-kih programa (SPSS, SAS) te GIS-a, kojima je olakšana njihova provedba, multivarijatne analize korištene su za brojna istraživanja u geografiji i ostalim društvenim i prirodnim znanostima. Usprkos nedostacima koje ćemo posebno navesti, multivarijatne analize uglavnom se smatraju vrlo korisnim metodama klasificiranja odnosno tipologiziranja ruralnih po-dručja (Ballas i dr. 2003).

Multivarijatna analiza nastala je u psihologiji i potom se proširila na gotovo sve društvene i humanističke znanosti. Podrazumijeva „skup sta-tističko-matematičkih postupaka pogodnih za analizu podataka o me-đusobnoj povezanosti među promatranim pojavama“ (Halami, 2003:9). Autor ističe kako je stoga posebno korisna u istraživanjima u kojima se istovremeno pojavljuje više varijabli za koje se pretpostavlja da su u korelacijama i gdje se zahtijeva utvrđivanje osnovnih izvora kovarijaci-ja među podacima. Halami (2003:18) multivarijantnu analizu podataka teorijski pozicionira kao metodu kojom se stvarnost istražuje u okviru „općeg bio-psiho-socijalnog modela“. Njime se različite značajke objekta istraživanja (pojedinca, obitelji, lokalne zajednice) proučavaju integral-no i multidimenzionalno. Temeljem ispitivanja odnosa između različitih značajki jedinica analize nastoje se prepoznati „kondenzirane latentne dimenzije“ koje nose bitne informacije za stjecanje znanstvenih spoznaja. Drugim riječima, stvarnost se shvaća kao kompleksna mreža koja pro-izlazi kako iz obilježja jedinica analize, tako i iz njihovih međusobnih odnosa. Na temelju analize velikog broja informacija o analiziranim je-dinicama (u našem slučaju o naseljima) multivarijatnom analizom se na-stoji prepoznati manji broj latentnih dimenzija, odnosno varijabli koje će sadržavati važne podatke o istraživanom skupu. Upravo zbog navede-nih obilježja multivarijatne analize, odnosno teorijskog okvira u kojem se koristi, dakle integralnosti, multidimenzionalnosti, sposobnosti apstra-hiranja bitnog od nebitnog te utvrđivanja međusobnih veza između niza koreliranih varijabli, njenu primjenu smatramo korisnom i u istraživanju prostornih struktura.

Tehnike multivarijantne analize primarno se dijele na: zavisne, me-đuzavisne i nelinearne (Halami, 2003:19). Među najčešće korištene tehni-ke multivarijantne analize za tipologizaciju prostora koriste se faktorska i taksonomska (klaster) analiza, koje pripadaju skupini međuzavisnih tehnika.

Faktorska analiza je skup statističko-matematičkih postupaka koji omogućuju da se između više povezanih varijabli (manifestne varijable) utvrdi manji broj temeljnih, međusobno nezavisnih varijabli (latentne va-rijable odnosno faktori). Faktorima se objašnjava međusobna povezanost manifestnih varijabli, odnosno smatraju se uzrocima ili izvorima kovari-jacija između njih. Faktorska analiza ima dva temeljna cilja: utvrditi fak-tore koji su u osnovi međusobne povezanosti više manifestnih varijabli i utvrditi povezanosti pojedinih manifestnih varijabli s tim faktorima (Ha-lami, 2003:30,38).

Primjenu faktorske analize u geografskim istraživanjima moguće je prikazati u četiri osnovna koraka: izradu geografske matrice, izradu ko-relacijske matrice, dobivanje faktora te izračunavanje faktorskih bodova (sl. 1) (Robinson, 1998).

103

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

Slika 2 Metodološka shema faktorske analize

Izvor: Robinson, 1998.

Geografsku matricu čine dva niza podataka: jedinice prostorne ana-lize (npr. naselja, općine ili gradovi, županije, regije, države itd.) i vari-jable (npr. broj stanovnika, udio poljoprivrednog stanovništva, stupanj centraliteta itd.). Na tako oblikovanoj geografskoj matrici provodi se ko-relacijska analiza izračunavanjem Pearsonovog korelacijskog koeficijen-ta. Rezultat te analize je korelacijska matrica koja pokazuje koeficijent korelacije svake pojedinačne varijable sa svakom drugom. Korelacijska matrica olakšava i konačni izbor varijabli.

Iz korelacijske matrice potom se postupkom faktorizacije matrice do-bivaju faktori. To je moguće različitim tehnikama, a u geografskim istra-živanjima uglavnom se koristi metoda glavnih komponenata (kompo-nentna analiza) jer se za razliku od ostalih tehnika ne bazira na čvrstim pretpostavkama o analiziranim podacima, što joj omogućuje veću pri-mjenjivost u prostornim analizama (Robinson, 1998). Metodom glavnih komponenata se m broj manifestnih varijabli svodi na (isti) m broj fakto-ra (komponenata), uz uvjet da se njima može objasniti što veći dio uku-pne varijance svih originalnih manifestnih varijabli. Za svaki pojedinačni zadržani faktor moguće je izračunati bodove koje postiže u jedinicama analize (primjerice naseljima) i kartografski ih prikazati i analizirati. No, za utvrđivanje međusobnih zakonitosti među jedinicama analize pre-ma vrijednostima faktorskih bodova moguće je koristiti i taksonomsku (klaster) analizu, koja je pogodna za proučavanje problemske situacije u višedimenzionalnim prostorima. Primjenjuje se u slučajevima kad iz jed-nog uzorka entiteta treba formirati grupe sa što homogenijim obilježjima (Halami, 2003:44).

Iskustva i ograničenja tipologije kao istraživačke metode prostora

Kompleksnost prostora nije moguće potpuno shvatiti i tumačiti ne-kim standardnim skupom podataka, ma kako precizan i sveobuhvatan on bio. No, korištenjem više varijabli koje pokrivaju što širi spektar ljud-skog djelovanja barem se donekle možemo pokušati približiti slojevitijem shvaćanju unutarnje diferencijacije ruralnih područja. Iz te pretpostavke proizlazi možda i najveće ograničenje tipologijske metode: svaka je tipo-logija, koliko god sveobuhvatna bila, ipak još samo jedna od mogućih slika stvarnosti, i to uglavnom stvarnost akademskog ili političkog dis-kursa. „Tipologije i indikatori su vrlo selektivni prozori kroz koje proma-

104ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

tramo svijet. Usmjeravaju našu pozornost na određene fenomene, isto-vremeno isključujući druge. Zbog toga su pitanja tipologije, indikatora i prostornih jedinica analize itekako važna i imaju i teoretske i pragmatič-ne implikacije koje su puno važnije od tehničkih pitanja kao što je defini-cija, metode mjerenja i sl.“5 Opći je zaključak da manje prostorne jedinice, odnosno razina lokalnih zajednica, komuna, općina ili po mogućnosti čak i naselja i njihovih prostornih ekvivalenata, daju najbolje rezultate jer administrativne granice vrlo često otežavaju diferenciranje različitih tipova ruralnih područja unutar veće prostorne jedinice, posebno ako se izrađuju nacionalne tipologije (v. npr. Centre for Local and Regional Stu-dies - NUI Maynooth i Brady Shipman Martin, 2000; Meredith, 2006). U svakom slučaju, tipologija treba biti dovoljno „osjetljiva“ na ključne razli-ke u pojavama i procesima koje klasificira, treba omogućiti relevantne re-gionalne i eventualno subregionalne usporedbe te istovremeno zadržati potrebnu jednostavnost i praktičnost primjene, što se ponajprije ogleda u broju tipova. Izrada tipologija u međunarodnim okvirima, na primjer na razini Europske unije, uglavnom podrazumijeva korištenje NUTS3 regije kao jedinice prostorne analize. Osim veličinom prostora, to je prije svega uvjetovano mogućnošću prikupljanja istovrsnih podataka za sve prostorne jedinice.

Odabir varijabli ključni je moment u izradi tipologije jer o njemu umnogome ovisi i krajnji ishod. Broj i priroda korištenih varijabli u ti-pologijama variraju. U disagregativnim pristupima u pravilu se koristi manje diskriminatornih varijabli za koje se prethodnim analizama poka-zalo da su ključne za unutarnju diferencijaciju ruralnih područja. Znatno više manifestnih varijabli koristi se kod agregativnih pristupa, koje se potom multivarijatnim analizama svode na manji, operativniji broj laten-tnih faktora što služe kao platforma tipologiji. Korištene varijable u oba pristupa moguće je klasificirati u nekoliko većih skupina.

U prvu skupinu možemo ubrojiti opće geografske ili lokacijske vari-jable. Obuhvaćaju podatke o prirodno-geografskim obilježjima prosto-ra koje je moguće kvantitativno analizirati, poput površine prostorne jedinice, nadmorske visine i nagiba (poljoprivrednog) zemljišta. Iako u analiziranim tipologijama nismo na njih naišli, u tu skupinu moguće je uključiti i podatke o količini padalina, temperaturi, vrsti i bonitetu tala i sl. U skupinu varijabli koje ocrtavaju demografsku strukturu ulaze broj stanovnika, gustoća naseljenosti, prosječan broj članova kućanstava, udio pojedinih dobnih skupina (najčešće mladog stanovništva do 19 godina i starog preko 60 odnosno 65 godina) i indeksi izvedeni korištenjem tih podataka (npr. indeks starosti, indeks vitaliteta), odnos broja muškaraca i žena (posebno u određenim dobnim skupinama, na primjer udio žena starih od 15 do 44 godine u ukupnom stanovništvu, odnos broja muš-karaca i žena starih 25 do 44 godine), udio samačkih kućanstava, udio kućanstava bez djece i sl. Vrlo su česte i varijable koje ocrtavaju demo-grafsku dinamiku, poput opće promjene broja stanovnika u određenom razdoblju (izražene indeksom promjene), općih stopa rodnosti i smrtno-sti, stope prirodnog prirasta, opće stope fertiliteta, migracijske bilance

5 Izvor: Reimer, B. 2002: Exploring Diversity in Rural Canada, Paper prepa-red for USDA, Economic Research Centre (prema Scottish Executive, Deve-lopment Department, 2005)

105

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

i sl. Obrazovna struktura ocrtava se udjelom stanovništva prema stup-nju završene naobrazbe, a korištene varijable odabiru se prema dostu-pnim podacima te obuhvaćaju na primjer udio stanovnika bez završenog osnovnog obrazovanja, udio stanovnika s visokom stručnom spremom i sl. Podaci povezani s ekonomskom aktivnošću, zaposlenosti stanovniš-tva i socio-ekonomskom strukturom čine važnu skupinu i obuhvaćaju varijable poput udjela nezaposlenih, udjela zaposlenih u poljoprivredi, udjela zaposlenih u industriji, udjela zaposlenih u uslužnom sektoru i sl. Značaj poljoprivrede kao djelatnosti te kao važnog “korisnika” rural-nih područja uglavnom se iskazuje varijablama povezanima s načinom korištenja zemljišta: udio korištenog poljoprivrednog zemljišta, veličina parcele poljoprivrednog zemljišta, udio poljoprivrednog zemljišta na-mijenjenog tržišnoj proizvodnji, udio izgrađenih površina u korištenom poljoprivrednom zemljištu, udio navodnjavanog zemljišta i sl. Ako su dostupni, koriste se i podaci o ostvarenim prihodima iz poljoprivrede te o broju poslovnih subjekata registriranih za poljoprivrednu proizvodnju. Dostupnost se u nizu istraživanja pokazala kao vrlo važna varijabla u tipologijama ruralnih područja. Najčešće se izračunava kao vrijeme po-trebno za putovanje do urbanog centra, aglomeracije, metropolitanskog područja ili pak značajnijeg centra rada. Razvijenost centralnih funkcija promatra se uglavnom kroz prizmu zadovoljavanja potreba za opskr-bom, zdravstvenom skrbi i kulturnim sadržajima te se izražava brojem prodavaonica, zdravstvenih ustanova i kulturnih sadržaja poput kina, kazališta, knjižnica i muzeja.

Osim selektivnosti, odnosno ovisnosti o odabiru varijabli, pitanja mjerila, tj. ovisnosti o prostornoj jedinici analize, treće je važno ograni-čenje tipologijske metode njezina statičnost. Proizlazi iz činjenice da su varijable uglavnom popisni podaci (što se u pravilu ne može izbjeći jer je, sjetimo se, jedan od temeljnih zahtjeva tipologije kao metode dostupnost svih potrebnih podataka za svaku analiziranu prostornu jedinicu), a zbog težnje za aktualnošću u pravilu se koriste podaci posljednjeg popisa. Ti-pologije stoga u pravilu daju vremenski presjek stanja nekog prostora. Zbog toga je po mogućnosti potrebno uključiti varijable koje ocrtavaju bitne procese u ruralnom prostoru, poput depopulacije, deagrarizacije, diverzifikacije ekonomskih djelatnosti i slično, što umnogome kompli-cira njihovu izradu. Također, posebno je važno uključiti varijable koje će barem donekle ocrtati veze između ruralnih i urbanih područja jer ta dva prostorna entiteta dio su istog prostornog sistema, koliko god su ruralna područja ponekad periferna i izolirana. Udio cirkulanata je primjerice, uz podatke o vremenskoj dostupnosti naselja, stoga posebno važan.

Osvrnimo se ukratko i na konačni rezultat tipologija, odnosno broj tipova ruralnih područja. Previše tipova znanstvenicima otežava anali-zu, a stručnjacima pak dodatno komplicira oblikovanje konkretnih ra-zvojnih mjera i njihovo financiranje. Premalo tipova može s druge stra-ne utjecati na nedovoljnu diskriminatornu oštrinu pri analizi i primjenu preopćenitih programa i mjera ruralnog razvitka. Na to pitanje, dakle, nema pravog odgovora, osim možda sugestije da broj tipova i njihovi nazivi svakako trebaju odgovarati konkretnom geografskom prostoru i namjeni izrade tipologije.

Sva navedena poznata ograničenja tipologijske metode, selektivnost, pitanje varijabli, statičnost te pitanje optimalnog broja i naziva tipova

106ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

ukazuju na važnost naknadnog testiranja rezultata, i to ne samo od au-tora i iz jednog diskursa (u ovom slučaju akademskog), nego i od ostalih potencijalnih korisnika tipologije kao što su prostorni planeri, regionalna i lokalna samouprava i sl.

Izrada tipologije ruralnih područja Hrvatske

Potreba za izradom tipologije ruralnih područja Hrvatske proizlazi iz hipoteze o njihovoj nehomogenosti koje se primjerice očituje u: izuzetno velikim razlikama u broju stanovnika i gustoći naseljenosti između su-burbanih ruralnih naselja te prostorno i vremenski udaljenijih područja; razlikama u strukturama stanovništva; potpuno suprotnim ekonomskim procesima u različitim ruralnim područjima Hrvatske - od snažnog gos-podarskog razvoja koji premašuje trendove u urbanim naseljima (npr. razvoj poduzetničkih zona) do gospodarskog propadanja; diferenciranoj socio-ekonomskoj strukturi stanovništva; različitom stupnju tehničkog standarda i opremljenosti kućanstva te različitim percepcijama ruralnih područja – od ruralne idile do zaostalosti. Diverzificiranost struktura i funkcija ruralnih područja Hrvatske posljedica je različitosti njihovih prirodno-geografskih, demografskih i socio-ekonomskih obilježja te po-vezanosti s urbanim i ostalim središnjim naseljima i udaljenosti od njih, odnosno iz njihova položaja u mreži naselja i nodalno-funkcionalnoj or-ganizaciji prostora. Nehomogenost ruralnih područja odraz je i njihovog povijesnog razvoja, posebno u prijelomnim trenucima razvoja našega sela, u drugoj polovici 19., te suvremenijih procesa kao što su deagrari-zacija i deruralizacija u drugoj polovici 20. stoljeća. Hrvatska je sredinom prošlog stoljeća bila pretežito poljoprivredna i seoska zemlja. U rural-nim područjima živjelo je tri četvrtine stanovništva, a više od polovice ukupne populacije svoju je egzistenciju zasnivalo na poljoprivredi. Kom-pleksni i međusobno isprepleteni procesi industrijalizacije, urbanizacije i litoralizacije te deagrarizacije i deruralizacije rezultirali su dubokom pro-mjenom prostorne slike Hrvatske u vijeku kraćem od ljudskog života: od 1953. do 2001. udio seoskog u ukupnom stanovništvu smanjio se sa dvije trećine na 42-46 % (ovisno o kriterijima izdvajanja), a udio poljoprivred-nog smanjio se deset puta, sa 56.1 na 5.5 %. Vrhunac agrarnog egzodusa bio je u 1960-im i 1970-im godinama, usporedo s razvojem industrije i tercijarnog sektora te zapošljavanjem u inozemstvu. Opća i agrarna poli-tika bile su nesklone privatnom seljačkom posjedu, što je uz spomenute procese utjecalo na društveno i gospodarsko osiromašenje seoskog soci-jalnog prostora. Kao posljedicu, većina suvremenih istraživanja ističe ne-gativna demografska, ekonomska i socijalna obilježja hrvatskog rurisa na početku 21. stoljeća. Iz toga proizlazi i temeljni razlog izrade tipologije: znanstvena znatiželja, odnosno poriv za „homogenizaciju nehomogeno-sti“ i generalizaciju (a time neminovno simplifikaciju stvarnosti ruralnih područja) s ciljem otkrivanja novih i bitnih pitanja ključnih za njihov ra-zvitak. Jedno od njih je svakako i jesu li razlike među ruralnim područ-jima Hrvatske tolike da onemogućuju oblikovanje jedinstvene strategije njihovog razvitka? Mogu li se one zanemariti (Kovačič i dr., 2000)? Opte-rećuju li i ugrožavaju li razlike u razvijenosti ruralnih područja razvitak cijelog teritorija Republike Hrvatske?

107

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

Dosadašnja znanstvena istraživanja, ali i prostorno-planerski doku-menti i zakonski akti, ukazuju na to da se razlike među ruralnim područ-jima Hrvatske nikako ne mogu zanemariti. Potreba za izradom tipologije ruralnih područja u skladu je i s praksom regionalnog i prostornog pla-niranja Europske unije.

Tipologija ruralnih područja Hrvatske izrađena je agregativnim pri-stupom, korištenjem multivarijatnih analiza (faktorske i klaster), na razi-ni naselja, u šest koraka (sl. 2).

Slika 3 Metodološka shema izrade tipologije ruralnih područja Hrvatske

Izvor: autori

U prvom koraku prišlo se diferencijaciji urbanih i neurbanih naselja. Za to je korišten dobro poznat model izdvajanja urbanih naselja M. Vre-ska koji je ovom prilikom kritički razmotren te nadopunjen, posebno u smislu primjene stupnja centraliteta kao važnog indikatora funkcionalne samostalnosti naselja, jednog od temeljnih preduvjeta shvaćanja pojma grada u formalnom smislu (tab.2) (Vresk 1982; 2002; 2008). Na temelju izvršene analize funkcija u velikim, srednjim i malim gradovima zaklju-čujemo kako je razina subregionalnog centra poželjan stupanj centralno-mjesnog značenja naselja koja se smatraju gradskim u formalnom, geo-grafskom smislu.

108ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tablica 2 Modificirani model izdvajanja gradskih naselja 2001. M. Vreska, primijenjen u izradi tipologije ruralnih područja

Veličina naselja

(broj stanovnika)

Udio nepoljoprivrednih

kućanstava

Udio zaposlenih u naselju stanovanja,

izuzev aktivnog poljoprivrednog

stanovništva

Stupanj centraliteta

1500-1999 50 % i manje 25 % ili više subregionalni centar

2000-4999 50 % i manje 25 % ili više -5000-9999 - 25 % ili više -

10.000 i više - - -Izvor: modificirano prema Vresk, 2008.

Primjena tako modificiranog Vreskovog modela za 2001. rezultirala je sa 139 gradskih naselja u kojima je prema posljednjem popisu živje-lo 2.393.746 stanovnika, odnosno 53,9 posto ukupne populacije (tab. 3). Time je ujedno i definiran skup od 6620 neurbanih naselja sa 2.043.714 stanovnika (46,1 posto ukupne populacije) koji će biti obuhvaćen daljnjim analizama, nakon izuzeća 105 naselja bez stanovnika po popisu 2001.

Tablica 3 Gradska naselja i stanovništvo Hrvatske prema modificiranom modelu M. Vreska 2001.

Veličina naselja

(broj stanovnika)Broj naselja Broj stanovnika

Udio u ukupnom broju stanovnika

Hrvatske (%)1500-1999 11 18.209 0,4 2000-4999 57 190.138 4,35000-9999 33 223.969 5,0

10.000 i više 38 1.961.430 44,2UKUPNO 139 2.393.746 53,9

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Državni zavod za statistiku; autorova analiza

Drugi korak je podrazumijevao odabir varijabli te prikupljanje i obra-du podataka kojima su one operacionalizirane. U cilju verifikacije teze da diverzificiranost struktura i funkcija ruralnih područja Hrvatske uveli-ke proizlazi iz različitosti njihovih prirodno-geografskih, demografskih, socio-ekonomskih obilježja te udaljenosti od i povezanosti s urbanim i ostalim središnjim naseljima, odnosno iz njihova položaja u mreži na-selja i nodalno-funkcionalnoj organizaciji prostora, prišlo se statističkoj i kartografskoj analizi niza varijabli (3. korak). Razmotrene su o okviru 11 skupina: lokacijska obilježja; broj, razmještaj i sastav stanovništva; de-mografska dinamika; zaposlenost i cirkulacija; socio-ekonomska struk-tura naselja; značaj i struktura poljoprivrede kao izvora prihoda; način korištenja zemljišta; funkcije i stanje stambenog fonda; infrastrukturna opremljenost kućanstava; centralitet naselja te dostupnost centralnim i funkcionalno jače opremljenim naseljima (prilog 1.). Svaka skupina po-kazatelja analizirana je na dvije temeljene prostorne razine: regionalnoj i županijskoj, a kao potvrda uočenih pravilnosti ili isticanje izuzetaka u prostornoj distribuciji korišteni su podaci na razini općina i eventualno

109

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

naselja. Na regionalnoj razini svi pokazatelji obrađeni su osim kumula-tivno, i zasebno za urbana te ruralna i periurbana naselja. Utvrđeno je kako u većini analiziranih varijabli postoji visok stupanj različitosti iz-među pojedinih dijelova Hrvatske i to kako na regionalnoj razini, tako i unutar svake pojedine regije. Izuzetak je dijelom skupina varijabli o in-frastrukturnoj opremljenosti kućanstva koja uglavnom pokazuje homo-genu prostornu distribuciju.

Slik

a 4

Prim

jer k

arto

graf

skog

pri

kaza

var

ijabl

e na

razi

ni n

asel

ja (u

dio

zapo

slen

ih d

nevn

ih

cirk

ulan

ata

u br

oju

zapo

slen

ih m

ješt

ana

2001

.)

110ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Među analiziranim skupinama varijabli posebno valja istaknuti izra-du sustava središnjih naselja Hrvatske te ocjenu vremenske dostupnosti svih naselja do središnjih i funkcionalno jače opremljenih mjesta. Prema rezultatima analize, sustav sadrži 635 središnjih naselja punog centrali-teta i 86 središnjih naselja nepotpunog centraliteta te još 232 funkcional-no jače opremljena naselja. Kao prilog postojećem modelu hijerarhijski ustrojenog sustava naselja predlaže se procjena ukupne važnosti naselja u koju se kao ključna varijabla uključuje funkcija rada. Zbog toga je na-kon kvalitativne provedena i kvantitativna. Primjenom koeficijenta loka-cije sve centralnomjesne funkcije naselja su izražene u numeričkom obli-ku, te su uključene u matematički izraz koji sadrži i broj stanovnika, broj radnih mjesta u naselju, broj dnevnih cirkulanata koji dolaze na posao u naselje te broj dnevnih cirkulanata koji odlaze iz naselja. Tako formi-ran pokazatelj nazvan je „ukupnim gravitacijskim potencijalom“ i prema njemu su rangirana sva centralna naselja Hrvatske. U četvrtom koraku provedena je analiza glavnih komponenata te faktorska analiza. Podob-nost varijabli za faktorsku analizu testirana je Kaiser-Meyer-Olkinovom mjerom (KMO) te Barttletovim testom. Vrijednosti oba su pokazala da su odabrane varijable pogodne za primjenu faktorske analize. Cattelov dijagram je ukazivao da je 8 faktora najvažnijih za objašnjenje ukupnog skupa podataka. Njima se objašnjava 50,935 % ukupne varijance skupa manifestnih varijabli. Zaključimo: 58 međusobno zavisnih manifestnih varijabli opisanim je postupkom svedeno na 8 ključnih međusobno neza-visnih faktora kojima je objašnjeno više od polovice ukupne varijance. To su, prema vrijednostima udjela varijance koje objašnjavaju: 1) demograf-ska dinamika i socio-ekonomska aktivnost, 2) poljoprivredno stanov-ništvo, 3) dostupnost do centralnih naselja i cirkulacija stanovništva, 4) infrastrukturna opremljenost, 5) ekonomska diverzificiranost – turizam i ugostiteljstvo, 6) važnost poljoprivrede, 7) ekstenzivnost poljoprivre-de te 8) demografska koncentracija i centralitet. Nazivi faktora određe-ni su interpretacijom korelacija varijabli. Tako je npr. 2. faktor nazvan Poljoprivredno stanovništvo. Njegova interpretabilnost je velika zahva-ljujući vrlo visokim pozitivnim korelacijama s varijablama koje ukazuju na agrarnu strukturu stanovništva: udio poljoprivrednog stanovništva, udio aktivnog poljoprivrednog stanovništva te udio zaposlenih u naselju u primarnom sektoru (poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribarstvo) tri su najsnažnije pozitivno korelirane varijable s tim faktorom. No, i sve osta-le varijable s pozitivnim predznakom su iz skupine „poljoprivrednih“. S negativne strane korelacija, ali s manjim vrijednostima, su varijable: udio zaposlenih dnevnih cirkulanata koji odlaze na posao u drugo na-selje, udio zaposlenih u naselju u II. sektoru itd., dakle također varijable koje ukazuju na dominaciju poljoprivredne strukture stanovništva (tab. 4). Analogno ovom primjeru interpretirani su i imenovani svi ostali za-držani faktori.

111

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

Tablica 4 Opis 2. ključnog faktora s korelacijama pojedinih varijabli

Redni broj i naziv faktora

Udio ukupne varijance u

analiziranim podacima

Opis faktora

(prema matrici faktorske strukture)Pozitivna korelacija Negativna korelacija

2. Poljoprivredno stanovništvo

10,952 - udio poljoprivrednog

stanovništva (,906)- udio aktivnog poljoprivrednog

stanovništva (,816)- udio zaposlenih

u naselju u primarnom sektoru

(poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribarstvo) (,795)

- udio kućanstava s prihodima iz

stočarstva (,586)- udio prihoda

poljoprivrednih kućanstva (,548)- udio aktivnog

stanovništva (,533)- udio

poljoprivrednih kućanstava (,503)

- udio poljoprivrednih

kućanstava s više od 3 ha ukupno

raspoloživog zemljišta (,484)

- udio zaposlenih u aktivnom

stanovništvu (,484)

- udio zaposlenih cirkulanata u broju

zaposlenih mještana (-,477)

- udio zaposlenih u naselju u II sektoru

(-,417)- udio zaposlenih

koji dolaze na posao u ukupno zap. u

naselju (-,412)- udio stanova s kanalizacijom

(-,339)

Izvor: Ibid

Peti korak obuhvatio je provođenje klaster analize koja omogućuje grupiranje naselja s obzirom na sličnosti u njihovom profilu, koji u ovom istraživanju čine svi dobiveni faktori, odnosno vrijednosti faktorskih bo-dova u svakom naselju. Analiza je rezultirala sa sedam klastera. Kao i kod faktora u prethodnom koraku, tako je i sve dobivene klastere potrebno interpretirati i odgovarajuće ih imenovati (tab. 5). Taj postupak izvodi se usporedbom prosječnih vrijednosti bodova svakog faktora u pojedinač-nom klasteru. Osim komparacije apsolutnih brojčanih vrijednosti, važan je i predznak: relativno visoka pozitivna bodovna vrijednost određenog faktora označava jaku nazočnost tog faktora u klasteru. Dakako, vrijedi i obratno: visoka negativna vrijednost faktora upućuje na njegov slab zna-čaj u klasteru.

112ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tablica 5 Imenovanje klastera

Klaster

Visoke relativne pozitivne

vrijednosti faktora

(veliki značaj za klaster)

Visoke relativne negativne

vrijednosti

(mali značaj za klaster)

Naziv klastera

K1

Ekonomska diverzificiranost –

turizam i ugostiteljstvo (1)

Infrastrukturna opremljenost (2)

Važnost poljoprivrede (1)

Ekonomski diverzificirana

ruralna područja (pretežito turistička)

K2

Demografska koncentracija i centralitet (1)

Demografska dinamika i

socio-ekonomska aktivnost (1)

Dostupnost i dnevne cirkulacije (2)

Važnost poljoprivrede (2)

Poljoprivredno stanovništvo (2)

Dinamična, strukturno jača periurbana ili

ruralna područja

K3 Ekonomska diverzificiranost – turizam i ugostiteljstvo (2)

Infrastrukturna opremljenost (1)

Poljoprivredno stanovništvo (1)

Važnost poljoprivrede (1)

Demografska dinamika i

socio-ekonomska aktivnost (2)

Ostala ruralna područja

(pretežito mala, slabo

infrastrukturno opremljena naselja)

113

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

K4 Poljoprivredno stanovništvo (2)

Ekstenzivnost poljoprivrede (2)

Demografska dinamika i

socio-ekonomska aktivnost (1)

Dostupnost i dnevne

cirkulacije (1)

Demografska koncentracija i centralitet (2)

Ekonomska diverzificiranost

–

turizam i ugostiteljstvo (2)

Infrastrukturna opremljenost (2)

Ruralna periferija

K5 Ekstenzivnost poljoprivrede (1)

Infrastrukturna opremljenost (1)

Demografska koncentracija

i centralitet (2)

Ruralna područja poljoprivredne

ekstenzifikacije i

slabe demografske dinamike

K6 Dostupnost i dnevne cirkulacije (1)

Demografska koncentracija i centralitet (1)

Dostupnija, o cirkulaciji

ovisna ruralna ili periurbana

područjaK7 Važnost poljoprivrede (1)

Poljoprivredno stanovništvo (1)

Ekonomska diverzificiranost

–

turizam i ugostiteljstvo (1)

Ekstenzivnost poljoprivrede (1)

Tržišno orijentirana poljoprivredna

ruralna područja

Napomena: broj u zagradi uz svaki faktor označava njegov rang na ljestvici prosječnih vrijednosti faktorskih bodova. Istaknute su vrijednosti samo ako klaster u njima ima najvišu

prosječnu bodovnu vrijednost u odnosu na ostale (prvo ili drugo mjesto). Izvor: A. Lukić

114ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Interpretacija klastera i njihovo imenovanje jednostavnije je ako se pozitivna i negativna strana logično dopunjuju, objašnjavaju jedna dru-gu. To je slučaj s većinom klastera. Primjerice, drugi klaster imenovan je Dinamična, strukturno jača periurbana ili ruralna područja. Vidljivo je da ima najviše pozitivne relativne vrijednosti faktora povezanih s de-mografskom koncentracijom, dnevnim cirkulacijama, ali i dinamičnijom socio-ekonomskom osnovom koja ne isključuje važnost poljoprivrede kao izvora prihoda (tab. 5). Mali značaj poljoprivrednog stanovništva, faktor na kojem taj klaster ima gotovo najniže bodove u odnosu na ostale, također to potvrđuje: njegov manji udio, istovremeno uz važnost agrara kao izvora prihoda, upućuje na to da se radi o jačim područjima, s razvi-jenijom i komercijalno usmjerenom poljoprivredom (ako je zastupljena u strukturi).

Konačni rezultat klaster analize je sedam tipova ruralnih područja Hrvatske: A - Dinamična, strukturno jača periurbana ili ruralna područja; B - Dostupnija, o cirkulaciji ovisna ruralna ili periurbana područja; C - Tržišno orijentirana poljoprivredna ruralna područja; D - Ekonomski di-verzificirana ruralna područja (pretežito turistička); E - Ruralna područja poljoprivredne ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike; F - Rural-na periferija i G - Ostala ruralna područja (pretežito mala, slabo infra-strukturno opremljena naselja) s vrlo malim udjelom u broju stanovnika i površini (tab. 6 i sl. 4).

115

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

Tabl

ica

6 Iz

abra

ni p

okaz

atel

ji di

fere

ncija

cije

tipo

va ru

raln

ih p

odru

čja

Hrv

atsk

e

Broj

nas

elja

(u

dio

u uk

upno

m

broj

u na

selja

)

Povr

šina

(k

m2)

(udi

o u

ukup

noj

povr

šini

)

Broj

sta

novn

ika

(udi

o u

ukup

nom

br

oju

stan

ovni

ka)

Pros

ječn

a ve

ličin

a na

selja

Gus

toća

na

selje

nost

i

Udi

o po

ljopr

ivre

dnih

kuća

nsta

va

Pros

ječn

a do

stup

nost

do

cent

raln

ih n

asel

ja

(uku

pno

bodo

va)

Broj

ob

alni

h na

selja

Pros

ječn

a na

dmor

ska

visi

na n

asel

ja

(m)

A68

8

(10,

2)

7286

,3

(12,

9)

747.

054

(16,

8)

1085

,810

2,5

47,5

53,6

3117

5,3

B63

8

(9,4

)

2347

,4

(4,1

)

200.

609

(4,5

)

314,

485

,565

,797

,90

204,

4

C17

10

(25,

3)

13.6

08,2

(24,

0)

522.

234

(11,

8)

305.

438

,473

,430

,90

152,

2

D

913

(13,

5)

7606

,0

(13,

4)

267.

833

(6,0

)

293.

435

,243

,020

,030

915

5,0

E13

80

(20,

4)

10.1

32,8

(17,

9)

239.

985

(5,4

)

173,

923

,763

,624

930

2,6

F99

1

(14,

7)

10.2

03,2

4

(18,

0)

58.3

17

(1,3

)

58.8

5,7

73,9

14,2

732

8,6

G19

5

(2,9

)

1415

,183

(2,5

)

7682

(0,2

)

39.4

5,4

10,1

15,8

2027

3,7

Gra

dovi

139

(2,1

)

3411

,7

(6,0

)

2.39

3.74

6

(53,

9)

17.2

21,2

701,

68,

742

,649

117,

1

A -

Din

amič

na, s

trukt

urno

jača

per

iurb

ana

ili ru

raln

a po

druč

jaB

- D

ostu

pnija

, o c

irkul

aciji

ovi

sna

rura

lna

ili p

eriu

rban

a po

druč

jaC

– T

ržiš

no o

rijen

tiran

a po

ljopr

ivre

dna

rura

lna

podr

učja

D -

Ekon

omsk

i div

erzi

ficira

na ru

raln

a po

druč

ja (p

rete

žito

turis

tička

)

E - R

ural

na p

odru

čja

poljo

priv

redn

e ek

sten

zifik

acije

i sl

abe

dem

ogra

fske

din

-am

ike

F - R

ural

na p

erife

rija

G -

Ost

ala

rura

lna

podr

učja

(pre

teži

to m

ala,

slab

o in

fras

trukt

urno

opr

emlje

na

nase

lja)

Izvo

r: A

. Luk

ić

116ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slik

a 4

Tipo

logij

a ru

raln

ih p

odru

čja

Hrv

atsk

e Izvo

r: Po

pis s

tano

vništ

va, k

ućan

stav

a i s

tano

va 2

001.

, Drž

avni

zav

od z

a st

atist

iku

(pos

ebno

obr

ađen

i pod

aci)

117

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

Zaključak

Ruralna područja suvremenog svijeta raznolika su po svojim struk-turama, funkcijama i procesima koji se u njima odvijaju. Prepoznavanje i klasifikacija tih različitosti odavno nisu samo pitanje znanstvene znati-želje već i pragmatične potrebe za oblikovanjem specifičnih i prostorno usmjerenih strategija i mjera razvoja. Kao i u slučaju mnogih europskih država i Europske unije u cjelini, ovdje predstavljena tipologija – ponav-ljamo i naglašavamo selektivna i tek jedna u nizu mogućih – pokazala je kako sadašnjost ruralnih područja Hrvatske u velikoj mjeri obilježava mozaičnost i različitost. Možemo pretpostaviti da je i pitanje njihove bu-dućnosti očito pitanje vrlo divergentnih razvojnih pravaca. Usprkos zna-čajnim razlikama u strukturnim i funkcionalnim obilježjima pojedinih tipova, zajednički nazivnik njihovog razvoja u godinama što dolaze tre-bao bi biti kvaliteta življenja, objektivno shvaćena kao smanjivanje razli-ka u životnom standardu kako između urbanih i ruralnih područja, tako i između različitih dijelova Hrvatske. Subjektivno pak, ruralna područja će uvijek imati svoje posebnosti i vrijednosti koje globalno društvo sve više prepoznaje. Nadajmo se da će i u Hrvatskoj one biti prepoznate kao razvojni potencijal.

Prilog 1. Varijable korištene u izradi tipologije ruralnih područja HrvatskeNaziv varijable Naziv skupine varijabli /

Opis varijable1. Lokacijska obilježja

NAD_VIS Nadmorska visina naselja (nadmorska visina točke naselja u digitalnom modelu reljefa)2. Broj razmještaj i sastav stanovništva

BR_ST_01 Broj stanovnika 2001.PR_BR_CK Prosječan broj članova kućanstva 2001.ST_KM2 Gustoća naseljenosti 2001.P_0_19 Udio stanovništva od 0 do 19 godina 2001.P_60PL Udio stanovništva starog 60 i više godina 2001.PBEZ_SK1 Udio stanovništva bez škole i s nepotpunom osnovnom

školom u ukupno obrazovanimaPVI_OBR Udio stanovništva s višom školom, fakultetom, magisteri-

jem i doktoratom u ukupno obrazovanima3. Demografska dinamika

IND_61_1 Promjena broja stanovnika 1961.-2001.ST_PP Stopa prirodne promjene 2001.-2006.VI_01_6 Vitalni indeks 2001.-2006.IBP_01_6 Indeks biološke promjene 2001.-2006.PDOSELJ Udio doseljenih u naselje

4. Zaposlenost i cirkulacijaPAK_ST Udio aktivnog stanovništvaP_ZAP Udio zaposlenih u aktivnom stanovništvuPZAP_DOL Udio zaposlenih koji dolaze na posao u ukupno zaposleni-

ma u naseljuPZAP_MIG Udio zaposlenih (dnevnih) cirkulanata u broju zaposlenih

mještanaPDN_MIG Udio dnevnih cirkulanata

5. Socio-ekonomska struktura naselja

118ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

PPOLJ_LSR Udio uk. zap. u naselju I sektor (poljoprivreda., lov, šumarstvo i ribarstvo)

PRUD_ING Udio uk.zap. u naselju II sektor (rudarstvo, vađenje, prerađivačka industrija i građevinarstvo)

PHOT_RES Udio uk.zap. u naselju hoteli i restoraniPPRI_SK Udio uk.zap. u naselju promet, veze i skladištenje

6. Značaj i struktura poljoprivrede kao izvora prihodaPPO_KUC1 Udio poljoprivrednih kućanstava 2001. PPO_ST Udio poljopprivrednog stanovništvaPAK_P_ST Udio aktitvnog poljoprivrednog u aktivnom stanovništvuPTUR Udio polj. kućan. koja se bave turizmom, smještajem i dr. u

ukupnom broju polj. kuć.PDOP_DJ Udio polj. kućan. s nekom dop. djelatnošću u ukupnom

broju polj. kuć.PNE_RAD Udio broja članova kućanstva koji ne radi na posjedu u

ukupnom broju članova kućanstvaPDR_DJE Udio broj članova kućanstva koji se bave nekom drugom

djelatnosti osim poljop. kao gl. djelatnosti u ukupnom broju članova kućanstva

PPRIH Udio broja kućanstava koji je ostvario prihod od prodaje ukupno u ukupnom broju polj. kuć.

PPR_RAT Udio broja kućanstava koji je ostvario prihod od prodaje žitarica, krmnog bilja, ind., ljekovitog, arom, povrća, voća i grožđa u ukupnom broju polj. kuć.

PPR_STOC Udio broja kućanstava koji je ostvario prihod od prodaje iz stočarstva i peradarstva u ukupnom broju polj. kuć.

PMUS Udio broja muških članova kućanstva (za prvih osam članova)

P_0_25 Udio broj članova kuć.do 25 god u broj članova kuća (za prvih osam članova)

P_64PL Udio broj članova kuć. s više od 64 god (za prvih osam članova)

PPK_3HPL Udio polj. kuć. s više od 3 ha ukupno raspoloživog zemljišta u ukupnom broju poljoprivrednih kućanstava

PZAKUP Udio korištenog poljoprivrednog zemljišta uzetog u zakup u ukupno korištenom poljoprivrednom zemljištu

PR_VEL_P Prosječna veličina parcele korištenog poljoprivrednog zemljišta7. Način korištenja zemljišta

PPOLJ_ZE Udio korištenog poljop. zemlj u ukupno raspoloživoj površini zemljišta

POR_VRT Udio oranica i vrtova u ukupno korištenom poljop. zemljištu

PPOV Udio povrtnjaka, na okućnici za vlastite potrebe u ukupno korištenom poljop. zemljištu

PLIV Udio livada u ukupno korištenom poljop. zemljištuPPAS Udio pašnjaka u ukupno korištenom poljop. zemljištuPVOC Udio voćnjaka u ukupno korištenom poljop. zemljištuPVIN Udio vinograda u ukupno korištenom poljop. zemljištu PNEO_ZE Udio neobrađenog poljoprivrednog zemljišta u ukupno

raspoloživom zemljištu8. Funkcije i stanje stambenog fonda

PNAP_ST Udio napuštenih stanova u broju stanova za stalno stanovanje – ukupno

119

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

PST_ODM Udio stanova za odmor u ukupnom broju stanova9. Infrastrukturna opremljenost kućanstava

PSTRUJA Udio stanova sa strujom u ukupnom broju nastanjenih stanova

PVODA Udio stanova s vodovodom u ukupnom broju nastanjenih stanova

PKANAL Udio stanova s kanalizacijom u ukupnom broju nastanjenih stanova10. Centralitet naselja

CEN Stupanj centraliteta naselja (funkcionalno jače opremljena naselja, lokalni centar, područni centar, subregionalni cen-tar, regionalni centar, makroregionalni centar, glavni grad)11. Dostupnost centralnim i funkcionalno jače opremljenim naseljima

UDA_CN1 Broj makroregionalnih centara (uključujući Zagreb) dostupnih u 30 minuta

UDA_CN2 Broj regionalnih centara dostupnih u 30 minutaUDA_CN3 Broj subregionalnih centara dostupnih u 30 minutaUDA_CN33 Broj izabranih slabijih subregionalnih centara dostupnih u

30 minutaUDA_CN4 Broj područnih centara dostupnih u 30 minutaUDA_CN5 Broj lokalnih centara dostupnih u 30 minutaUDA_CN6 Broj funkcionalno jače opremljenih naselja dostupnih u 30

minutaIzvor: A. Lukić

Literatura i izvori

1. Ballas, D., Kalogeresis, T. i Labrianidis, L., 2003. A comparative study of typologies for rural areas in Europe. 43rd European Congress of the Regional Science Association, Jyväskylä, Finska

2. Benaki, V., Alexandrakis, E. i Apostolopoulos, C., 200?. Entrepreneurial Parameters and Classification – Typology for Rural Areas. (http://www.stats.gov.cn/english/ICAS/papers/P020071114317657343748.pdf) [Pri-stupljeno 10.3.2008.].

3. Benaki, V., Rontos, K., Apostolopoulos, C., Kazazis, E. i Christos, M., 2005. Rural Areas in Greece: Definition, Typology and Data Needs for the Monitoring and Evaluation of Rural Development, National Statistical Service of Greece.

4. Bengs, C. i Schmidt-Thomé, K. (ur.), 2006. Urban-rural relations in Eu-rope, ESPON 1.1.2, Final report, Helsinki: Centre for Urban and Regi-onal Studies, Helsinki University of Technology.

5. Blunden, J.R., Pryce, W. i Dreyer, P., 1998. The Classification of Rural Areas in the European Context: An Exploration of a Typology Using Neural Network Applications. Regional Studies, 32(2), 149-160.

6. Centre for Local and Regional Studies - NUI Maynooth i Brady Shi-pman Martin, 2000. Irish Rural Structure and Gaeltacht Areas (Natio-nal Spatial Strategy), Centre for Local and Regional Studies - NUI Maynooth i Brady Shipman Martin.

7. EU, 1988. The future of rural society, Luxembourg: European Commi-ssion (EU).

120ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

8. Gülümser, A.A., Baycan Levent, T. i Nijkamp, P., 2007. Mapping Rura-lity: Analysis of Rural

9. Structure in Turkey. Joint Congress of the European Regional Scien-ce Association (47th Congress) and ASRDLF (Association de Science Régionale de Langue Française, 44th Congress), Local governance and Sustainable Development, Pariz.

10. Halami, A., 2003. Multivarijatna analiza u društvenim znanostima, Za-greb: Alinea.

11. Harrington, V. i O’Donoghue, D., 1998. Rurality in England and Wales 1991: A Replication and Extension of the 1981 Rurality Index. Sociologia Ruralis, 38(2), 178-203.

12. Hoggart, K., Buller, H. i Black, R., 1995. Rural Europe, Identity and Change, London:Arnold.

13. Iliopoulou, P., Stratakis, P. i Tsatsaris, A., 2006. Transformation of rural patterns in Greece in a European Regional Development Perspective (The Case of Crete). 46th Congress of the European Regional Science Asso-ciation “Enlargement, Southern Europe and the Mediterranean”, Volos.

14. Kovačič, M., Gosar, L., Fabijan R. i Perpar, A., 2000. Razvojno-tipološka členitev podeželja v Republiki Sloveniji, Ljubljana: Biotehniška fakulteta, Oddelek za agronomijo, Inštitut za agrarno ekonomiko.

15. Marsden, T., 1998. New rural territories: Regulating the differentiated ru-ral spaces. Journal of Rural Studies, 14(1), 107-117.

16. Mather, A.S., Hill, G. i Nijnik, M., 2006. Post-productivism and rural land use: cul de sac or challenge for theorization? Journal of Rural Studies, 22(4), 441-455.

17. Meredith, D., 2006. Identification of Rural Regions for Planning Purposes in Serbia, Dublin: The Rural Economy Research Centre.

18. Meredith, D., 2007. Identification and Classification of Rural Spaces for Plannig Purposes in Data Poor Environment: Bosina and Herzegovina, Du-blin: The Rural Economy Research Centre.

19. Nejašmić, I., 2008. Stanovništvo Hrvatske: demogeografske studije i anali-ze, Zagreb: Hrvatsko geografsko društvo.

20. Phillips, M., 2004. Obese and Pornographic Ruralities: Further Cultural Twists for Rural Geography? U L. Holloway i M. Kneafsey, (ur). Geo-graphies of Rural Cultures and Societies. Aldershot: Ashgate Publishing, 15-39.

21. Politecnico di Milano, 1999. A Typology of Rural Areas in Europe: Indica-tors on Strength and Weakness ofterritories and Selection of Areas (NUTS III), Milano: Politecnico di Milano.

22. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Državni zavod za stati-stiku

23. Robinson, G.M., 1990. Conflict and Change in the Countryside: Rural so-ciety, economy and planning in the developed world, Chichester: John Wi-ley and Sons Ltd.

24. Robinson, G.M., 1998. Methods i Techniques in Human Geography, Chi-chester: John Wiley and Sons Ltd.

25. Ruppert, K. i dr., 1981. Socijalna geografija, Zagreb: Školska knjiga.26. Scottish Executive, Development Department, 2005. Rural Planning

Typologies Research Report, Edinburgh: Scottish Executive, Develo-pment Department.

121

Dr.s

c. A

leks

anda

r Luk

ić −

Dr.s

c. D

ane

Pejn

ović

─ M

ETO

DO

LOŠK

E O

SNO

VE

IZRA

DE

TIPO

LOG

IJE R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

HRV

ATS

KE

27. SPESP, 2000. Study Programme on European Spatial Planning (SPESP), final report.

28. Štambuk, M., 1993. Od “stare” k “novoj” ruralnosti . Sociologija sela, 31(3/4 (121-122)), 173-182.

29. Šuvar, S., 1972. Tipologija ruralnih sredina u Jugoslaviji, Zbornik teorij-skih i metodoloških radova, Zagreb: SOUR za sociologiju sela Institu-ta za ekonomiku poljoprivrede i sociologiju Sela, Zagreb i dr.

30. Vresk, M., 1982. Neka obilježja urbanizacije SR Hrvatske 1981. godine. Ra-dovi, (17-18), 39-53.

31. Vresk, M., 2002. Grad i urbanizacija, Osnove urbane geografije, Zagreb: Školska knjiga.

32. Vresk, M., 2008. Gradska i ostala naselja u Hrvatskoj - Model izdvajanja 2001. Geografski horizont, 54(2), 53-57.

123

Dr.s

c. Ž

eljk

a Ši

ljkov

ić ─

IMA

JU L

I PLA

NIN

SKA

RU

RALN

A P

OD

RUČ

JA P

ERSP

EKTI

VU

RA

ZVO

JA ?

Dr.sc. Željka Šiljković*

IMAJU LI PLANINSKA RURALNA PODRUČJA PERSPEKTIVU RAZVOJA?

SažetakPlaninska područja danas su jedno od rijetkim prostora na kojima je očuvan

ekosistem, s brojnim biljnim i životinjskim vrstama, specifičnom ruralnom kul-turnom tradicijom lokalnog stanovništva.

Planinska ruralna područja nalaze se na margininama gospodarskog i druš-tvenog razvoja što je uzrokovalo i kontinuiranu emigraciju, a time i depopulaciju stanovništva te ekonomsku krizu.

Unatoč brojnim mogućnostima razvoja najčešće se takva područja svrsta-vaju u nerazvijene regije koje preživljavaju uz pomoć države. Danas su te regije suočene s naglim promjenama prirodnog okoliša, ekonomije i društva.

Iako su mogućnosti razvoja u sinergiji poljoprivrede, turizma i malih obi-teljskih obrta i industrije osnovni problem je nedovoljna motiviranost, a time i mobilnost stanovništva, kao i odsutnost planova.

Pravi opstanak planinskih ruralnih područja ovisi o atraktivnim mogućno-stima prihvatljivim za mlado stanovništvo. Njemu je prvenstveno potrebna eko-nomska perspektiva kako bi ostalo u tim regijama, što znači financijsku potporu u cilju otvaranja novih radnih mjesta i obnovi infrastrukture. Otvaranje novih institucija, poput vrtića i škola, mogućnost stjecanja prihoda za sve članove obite-lji, te postojanje rekreacijskih aktivnosti dodatno mogu zadržati mladu populaciju u planinskim krajevima.

Ključne riječi : planinska ruralna područja, depopulacija, perspektive ra-zvoja

* Dr.sc. Željka Šiljković, Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, Franje Tu-đmana 24i, Zadar, Hrvatska, e-mail: zeljka.siljkovic@gmail.com,

124ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Planinska područja zahvaćaju 35 % kopna i 20 % svjetske populacije. Veliki dio planinskih ruralnih zajednica prostorno je i vremenski izoliran uslijed nekvalitetnih ili neizgrađenih prometnica, izložen

depopulaciji i izumiranju staračke populacije. Gospodarsku , socijalnu i ekološku važnost planinskih područja pojedine su zemlje uvidjele već 1970 – ih godina nastojeći zaštititi jedinstveni prirodni ekosustav uz isto-vremenu demografsku i gospodarsku revitalizaciju kroz različite zakone i projekte gospodarskog razvoja (Švicarska, 1974; Austrija 1979.; Francu-ska 1985.; Španjolska 1982.;).

Što su planinska područja ?

Kod određivanja definicije što je planinsko područje polazi se od kri-terija fizičko – geografskih i socio – ekonomskih ograničenja.Prirodno – geografski čimbenici uzimaju u obzir nadmorsku visinu, nagib i ekspozi-ciju terena ili njihovu međusobnu kombinaciju. Ograničenja u odnosu na klimu osim nadmorske visine uzimaju u određivanje geografsku širinu i geografski položaj (nagib terena, reljef, tipove tala). Kod socio – ekonom-skih ograničenja ključni elementi za izdvajanje planinskih područja su niska gustoća naseljenosti, izoliranost uzrokovana udaljenošću od urba-nih, gospodarskih ili političkih centara.

Svaka država ima svoje nacionalne kriterije za određivanje planin-skih područja (Tablica 1) koji polaze od utvrđivanje minimalne nadmor-ske visine koja se razlikuje od države do države (Austrija 700m, Belgi-ja 300m, Grčka 800 m), te kriterija nagiba i klimatskih uvjeta (European Observatory of Mountain Forest, 2000.).

Najčešće korišteni kriteriji za određivanje planinskih prostora kate-goriziraju se na temelju nadmorske visine i nagiba (Kapos et.al., 2000, UNEP – WCMC, 2002.):• nadmorska visina između 300 – 1000 m, s visinskom razlikom većom

od 300 metara• nadmorska visina između 1000 – 1500 m i nagibom>5º, ili visinskom

razlikom većom od 300 metara• nadmorska visina između 1500 – 2500 m i nagibom >2º• nadmorska visina između 2500 – 3500 metara• nadmorska visina između 3500 – 4500 metara• nadmorska visina iznad 4500metara

Planinska područja su ona na kojima nadmorska visina stvara oteža-ne klimatske uvjete, područja na nižim nadmorskim visinama s nagibom iznad 20 % gdje nije moguća uporaba strojeva ili je potrebna uporaba skupe opreme, te područja sjeverno od 62º sjeverne geografske širine (EU)

Europska komisija 2004.g. izradila je tipologiju planinskih područja na temelju statističkih podataka socijalnih i ekonomskih pokazatelja.

Prema kriteriju gustoće naseljenosti, standardu i dostupnosti tržištu izdvojeno je pet kategorija

125

Dr.s

c. Ž

eljk

a Ši

ljkov

ić ─

IMA

JU L

I PLA

NIN

SKA

RU

RALN

A P

OD

RUČ

JA P

ERSP

EKTI

VU

RA

ZVO

JA ?

• područja s najboljim preduvjetima razvoja• područja s visokim potencijalima razvoja, ali negativnim demograf-

skim kretanjima• područja niske gustoće naseljenosti, u blizini gusto naseljenih po-

dručja• udaljena područja s niskom gustoćom naseljenosti• udaljena područja s visokom gustoćom naseljenosti• prema kriteriju dostupnosti u obzir je uzeta prometna infrastruktu-

ra , nacionalna i regionalna dostupnost, usluge (visoko obrazovan-je, zdravstvene ustanove – kliničkih centara). Prema ovom kriteriju utvrđene su četiri kategorije: vrlo dobro, dobro, fair, loše.

Tipologija korištenja i namjene zemljišta, primjenjuje GIS tehnologiju u analizi podataka o udjelu pojedinih kategorija poljoprivrednog i šum-skog zemljišta, te klimatskih obilježja (European Commision, 2004.).

Slika 1 Stočarenje je glavna gospodarska grana na planini Vlašićfoto: Ivan Anđelić

Problemi ruralnih zajednica u ruralnim područjima

Planinska područja centri su ekosustava kojima se osiguravaju pri-rodni resursi za potrebe urbanih područja (izvori pitke vode, izvorišta rijeka, HE potencijali, navodnjavanje). Planine su središta kultiviranog krajolika namjenjenog odmoru i rekreaciji urbanog stanovništva.Šume predstavljaju ekonomski potencijal, prvenstveno kao izvor drvne mase namjenjen industrijskoj obradi i kao obnovljivi energetski izvor. One su i staništa brojnih životinjskih vrsta, štite tlo od erozija i čimbenik su u održavanju razine podzemnih voda.

Danas su planinska područja izložena transformaciji i degradaciji prirodnog ali i antropogenog krajolika. Razloga za to ima nekoliko, po-

126ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

čevši od prekomjerne sječe šuma, erozije tla, onečišćenja i zakiseljavanje tla. Iseljavanje stanovništva uzokuje promjene u kulturnom krajoliku. Napušteni stambeni objekti tijekom vremena se urušavaju, poljoprivred-ne površine obrasle su korovom i grmolikom vegetacijom . Stabilnost planinskog krajolika odraz je višestoljetnog sklada poljoprivrednika i lo-kalnih prirodno – geografskih uvjeta.

Stočarstvo je u mnogim planinskim područjima, poput Alpa, Dinari-da i Pireneja imalo dominantnu ulogu u egzistenciji ruralnih zajednica.Razvoj industrije u nizinskim područjima bio je push faktor za napušta-nje pašnjačkog i transhumantnog stočarenja i iseljavanja stočara i poljo-privrednika iz planinskih područja (Khanel, Watanabe, 2002.). Migracije su izazvale negativan socijalni učinak budući da je iseljavanjem obuhva-ćen najaktivniji radni kontingent stanovništva, kao i mlada populacija. Preostalo staro stanovništvo nije u mogućnosti jednakim intenzitetom baviti se poljoprivredom. Odlaskom mladog stanovništva prekinut je la-nac u očuvanju i prenošenju tradicijskog znanja, socio kulturnih vrijed-nosti i etnološke baštine. Napuštanje tradicionalnih proizvodnih sistema u planinskim ruralnim zajednicama direktan je odraz ruralno – urbanih migracija (Gran, Aide, 2007.).

Slika 2 Rakitno – primjer sela u Hercegovini s uspješnim gospodarstvomFoto: Ž. Šiljković

Planinske ruralne zajednice suočene su s nizom problema, od de-populacije, nerazvijene komunalne i prometne infrastrukture usljed čega su mnoge ruralne zajednice i prostorno i vremenski izolira-ne. Tradicionalne djelatnosti koje su nekada činile bit socijalne i eko-nomske egzistencije danas u vrijeme komercijalizacije poljoprivrede više nisu siguran izvor prihoda. Stanovnici planinskih krajeva tre-baju nova rješenja kako bi osigurali održivi razvoj tih krajeva i svo-ju egzistenciju. Spoj poljoprivrede i lokalnog održivog razvoja ključ-ni je izazov za održivi razvoj poljoprivrede u planinskim regijama. Ekonomsko stanje na posjedima ovisi ponajprije o vanjskim čimbenici-

127

Dr.s

c. Ž

eljk

a Ši

ljkov

ić ─

IMA

JU L

I PLA

NIN

SKA

RU

RALN

A P

OD

RUČ

JA P

ERSP

EKTI

VU

RA

ZVO

JA ?

ma, zahtjevima tržišta za određenim proizvodima, kretanju cijena na tr-žištu, te inicijativama na lokalnoj i regionalnoj razini.Aktivnosti koje pro-vode vlasti usmjerene su na poboljšanje opreme i mehanizacije, razvoj turističkih djelatnosti na posjedima, poticanje otvaranju eko – farmi, kao i potpora ostanku mladih ljudi. (Fleury at.al., 2008.). Infrastruktura, po-sebno cestovni promet, važni su za proizvođače radi njihove dostupnosti tržištu, smanjivanja troškova transporta, osiguranja veće konkurentnosti na tržištu (Bürli, Aw- Hassan, Rachidi, 2008.). Međutim stanovnici pla-ninskih regija nemaju veći utjecaj u društvu, prvenstveno zbog fizičke izoliranosti i političke marginalizacije. Fizičkim ograničenjima (reljef, klima, otežani pristup) stanovnici su udaljeni od centara političkog od-lučivanja, i ne predstavljaju kritičnu masu važnu za političke stranke i vlast (SARD, 2004.). Važnu ulogu u životu planinskih ruralnih zajedni-ca imaju žene, u poljoprivrednoj proizvodnji, brizi o domaćinstvu, gos-podarenju sirovinama. One su nosioci tradicijskih znanja i vještina koje prenose na mlađe generacije. Međutim izoliranost planinskih zajednica ostavlja ženu u podređenom i marginaliziranom položaju. Patrijarhal-ni način života dominira ruralnim područjima neovisno je li riječ o azij-skim, europskim ili američkim planinskim područjima. U takvim manje razvijenim krajevima žene imaju osjećaj manje vrijednosti i nedostatak samopouzdanja. Žene u područjima na nižim nadmorskim visinama, s razvijenijom infrastrukturom i dostupnošću urbanim središtima u po-voljnijem su položaju, imaju mogućnost obrazovanja, odlaska u nizinska područja i zapošljavanja u gradu.

Primjer depopulacije planinskih područja u R Hrvatskoj je prostor Gorskog kotara. Na primjeru triju naselja i općina Čabar, Delnice i Lo-kve primjećen je kontinuirani pad broja stanovnika na području svih tri-ju općina, koji se intenzivirao od 1970 – ih godina, odnosno s razvojem industrije u gradovima na obali (Rijeka, Pula) i u kontinentalnom dijelu (Zagreb), što je potaknulo migracije iz ruralnih planinskih dijelova opći-ne. Naselja koja se nalaze izvan glavnih prometnih pravaca (cestovnih i željezničkih) također bilježe pad broja stanovnika (Tab. 2.), jedino naselje koje je u periodu nakon II svjetskog rata zabilježilo rast broja stanovnika su Delnice, grad koji je iskoristio položaj na glavnim prometnim pravci-ma (Zagreb – Rijeka) i pored industrije razvio turistički sektor. Za razliku od Delnica, kao urbanog središta, općina Delnice koja uključuje i ruralna područja bilježi od 1960-ih godina pad broja stanovnika (Sl. 1., 2.).

Turizam kao pokretač promjena

Iako su planine bile centri odmora i rekreacije još u 19. st. Prava ek-spanzija zimskog skijališnog turizma zahvatila je planine tek od sredine XX stoljeća. Rekreacija i turizam postali su dominantni čimbenici promje-na krajolika u ruralnim sredinama (Kianicka at. al., 2006.). U nekim je re-gijama turizam postao monopolistička gospodarska grana koja je izvršila drastičan pritisak na osjetljivi planinski ekosustav.Sječa šuma, ogoljelost terena, izgradnja skijališnih staza, gradnja hotela i apartmana, te pro-metnica transformirali su postojeći prirodni i kulturni krajolik. Planine su centri brojnih tipova turističkih kretanja, od zimskog turizma, religij-skog, lovnog, ruralnog, ljetnog, vikend, resort i spa do eko i alternativ-

128ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

nog turizma (Breiling, 1994., Abegg – Elsasser, 1996., u Nepal, 2002.). U usporedbi s ljetnim kupališnim turizmom na obali, planinski turizam još uvijek ima određene teškoće, poput nerazvijene infrastrukture, manjka kvalitetnih hotela, visokih cijena usluga, nedostatka kvalitetnog osoblja.Glavnu riječ u organizaciji turizma nemaju domaće, lokalne turističke agencije već veliki lanci međunarodnih turoperatora.Planinske zajednice susreću se s opasnošću od prevelikog broja vozila, pojačanog intenzite-ta buke, stalne opasnosti od požara.Istovremeno mnoge su se ruralne zajednice uključile u turizam bilo posredno kroz prodaju svojih poljo-privrednih proizvoda hotelima ili direktno pretvarajući svoje stambene objekte u apartmane za iznajmljivanje, odnosno radeći sezonske poslove u turizmu. Turistička odredišta postale su lokacije za izgradnju vikend naselja i apartmana. Ovaj se proces često odvija izvan kontrole, potaknut različitim špekulacijama sa zemljištem uzrokujući nagli rast cijena ze-mljišta i stambenih objekata.

Slika 3 Vranići-eko selo Foto: Ž. Šiljković

Mnoge planinske ruralne zajednice unutar kojih je razvijen turizam pokreću niz aktivnosti i inicijativa u cilju kvalitetnijeg i odgovornijeg gos-podarenja, koje uključuju:• Poboljšanje kvalitete smještaja• Modernizacija ski infrastrukture• Produljenje turističke sezone –poticaj • Alternativnom turizmu, pješačkom turizmu,• Obnova tradicijskih sela, • Razvoj prometne infrastrukture – ojačati ulogu• Željeznice• Razvoj ICT i obrazovanja lokalnog stanovništva• Zabrana prolaska teškim vozilima• Kordinacija s lokalnim zajednicama

129

Dr.s

c. Ž

eljk

a Ši

ljkov

ić ─

IMA

JU L

I PLA

NIN

SKA

RU

RALN

A P

OD

RUČ

JA P

ERSP

EKTI

VU

RA

ZVO

JA ?

Trendovi mogućeg gospodarskog i demografskog kretanja (turizam, eksploatacija prirodnih resursa ili iseljavanje) ne zahvaća sva područja jednakim intenzitetom. Naselja na višim nadmorskim visinama zbog du-ljine trajanja snježnog pokrova imaju veću mogućnost orjentacije na zim-ski turizam, dok ona na nižim visinama moraju svoju turističku ponudu diverzificirati .

Potencijali planina i kako dalje ?

Na prvi pogled nedostatak kao što su mali i isparcelirani posjedi prelaskom na organsku ili biodinamičku poljoprivredu , u suradnji s turizmom mogu ostvariti značajnije prihode lokalnom stanovništvu. Bi-tan preduvjet je informiran, obrazovan i educiran poljoprivredni proi-zvođač. Osim organske proizvodnje ratarskih, voćarskih i povrtlarskih kultura upravo u planinskim područjima veliko značenje ima organski uzgoj stoke i proizvodnja organskih mliječnih proizvoda. Obnova stočar-skih kapaciteta od značenja je upravo u planinskim krajevima.

Uvođenje organske poljoprivrede mora postati sastavni dio nacional-ne strategije ruralnog razvoja, formiranjem mreže lokalnih i regionalnih tržišta, organizacijom seminara, sajmova. Razvoj organske poljoprivrede moguće je povezati s mjerama usmjerenim na očuvanje i promociju kul-turne baštine, uključujući tradicijska znanja, obrte, rukotvorine, rekon-strukcijom i obnovom izvornog izgleda sela, i uzgojem autohtonih do-maćih životinja. Autohtoni proizvodi planinskih ruralnih zajednica (sir, mesni proizvodi, voće, med, ljekovito bilje) zbog loše prometne infra-strukture i vremenske izoliranosti nisu dostupni tržištu velikih gradova. Radi kvalitetnije promocije na tržištu ruralne zajednice moraju djelovati zajedno, na nacionalnoj razini, ali i prekogranično. U mnogim dijelovi-ma svijeta planine se protežu kroz nekoliko država i problemi ruralnih zajednica često su isti bez obzira na državne granice. Jedno od mogućih rješenja je (po uzoru na nizinska i priobalna područja gdje su u svrhu turističke promocije formirane „vinske ceste „ i „ceste maslina“) stva-ranje „cesta sira „. Primjer uspješnog projekta je „La Strada Formaggi delle Dolomiti „ u regiji Beluno (Reolon, Pellegrini, 2006). Projektom su obuhvaćene vertikalne strukture, od planinskih pašnjaka i ispaša stoke do proizvođača na seoskim imanjima (mini mljekare i sirane) do tržišta, poput restorana i objekata ruralnog turizma. Takve i slične projekte mo-guće je realizirati i na području BiH i Hrvatske (na nacionalnoj razini, ali i kroz prekograničnu suradnju): Posušje – Livno – Kupres – Vlašić.

Ekoturizam u planinskim područjima usmjeren je ka zaštiti staništa , očuvanju tradicijskog načina života i stoga zahtijeva odgovornog i svje-snog turista (UNEP, 2005). Ekoturizam ne smije postati masovni turizam , ali niti prolazni hit. Njime se otvara mogućnost intenzivnijem uključi-vanju pripadnika mlade generacije u gospodarske tokove. U tome važnu ulogu ima i razvoj i modernizacija infrastrukture, posebno ICT (Nepal, 2002.).

U razvoj eko turizma uključuju se vladine ali i nevladine organizaci-je, akademska zajednica, lokalne zajednice u cilju poticanja razvoja po-jedinih ruralnih područja, obrazovanja lokalnog stanovništva, stvaranja marketinške kampanje.

130ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

U usko je vezi s eko turizmom i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, poput vjetroelektrana ili uporaba biomase, čime se stvara vlastita energetska baza.

Umjesto zaključka – Budućnost za ruralne zajednice

Najveći dio planinskih ruralnih zajednica periferne su regije, rijetko naseljene i prometno slabo dostupne.. Suradnjom lokalne i regionalne vlasti moguće je djelovati u cilju ekonomskog razvoja planinskih područ-ja. Poljoprivreda koja je nekada bila dominantna gospodarska grana i temelj egzistencije, danas u uvjetima održivog razvoja i organske proi-zvodnje hrane ponovo dobiva na značenju. Inovacije u turizmu, poput eko – turizma, stvaranje zaštićenih objekata kulturne baštine i očuvanje prirodnih vrijednosti, obnovom razvoja šumarstva moguće je potaknuti migracije u ruralna planinska područja , prvenstveno mladog obrazo-vanog stanovništva (primjer Sogne fjorda u Norveškoj, Bartnes, 2006.). Prethodno je potrebno stvoriti kvalitetnu infrastrukturnu bazu, poput prometnica, tele škola, poticaje za liječnike. Budućnost i održivi razvoj ruralnih zajednica ovisi ulozi žena u prenošenju tradicijskog znanja kao i o u kulturi, obrazovanju, mogućnosti komunikacije sa udaljenijim pro-storima , te mogućnosti stjecanja dohotka. Time žene postaju faktor oču-vanja planinskih ruralnih prostora.

131

Dr.s

c. Ž

eljk

a Ši

ljkov

ić ─

IMA

JU L

I PLA

NIN

SKA

RU

RALN

A P

OD

RUČ

JA P

ERSP

EKTI

VU

RA

ZVO

JA ?

Tablica 1 Kriteriji za određivanje planinskih područja u pojedinim europskim zemljama, članicama EU

Država Minimalna nadmorska visina Ostali kriteriji

Austrija 700m Iznad 500 m , ako je nagib >20 %

Belgija 300m

Francuska

700 m općenito

600 m Vogezi

800 m Mediteran

Nagib> 20% na više od 80 % teritorija

Njemačka 700 m Klimatska ograničenja

Grčka 800 m

600 m ako je nagib> 16%

Niže od 600 m ako je nagib>20%

Irska 200 mItalija 600 m Visinske razlike >600m

Portugal

700 m (sjeverno od rijeke Tejo)

800 m (južno od rijeke Tejo)

Nagib > 25%

Španjolska 1000 mNagib > 20%

Nagib iznad 400mBugarska 600 m Nagib > 12%

Cipar 800 m Iznad 500 m ako je nagib > 15%

Češka 700 m

Mađarska 600 mIznad 400 m ako je nagib > 10% ili

prosječni nagib > 20%

Poljska 350 mIli 12% za > 50 % poljoprivrednog

zemljištaRumunjska 600 m Na nagibima > 20%

Slovačka 600 mIznad 500 m na nagibu

> 7 % ili prosječan nagib > 12%

Slovenija 700 m

Iznad 500 m ako je više od polovice farmi na nagibima > 15% ili

nagibi > 20% Izvor : European Observatory of Mountain Forest (2000) –

Mountain Areas in Europe – Final Report, 2004.

132ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tablica 2 Kretanje broja stanovnika u planinskim općinama i naseljima Gorskog kotara (1857 – 2001)

Godina Čabar općina

Čabar naselje

Delnice općina

Delnice naselje

Lokve općina

Lokve naselje

1857 7 235 293 6 929 2 315 2 070 1 1231869 7 313 307 7 289 2 453 2 061 1 2311880 5 971 319 6 797 2 544 2 278 1 4301890 6 697 351 7 007 2 544 2 363 1 4421900 6 770 328 7 172 2 840 2 007 1 1311910 7 467 326 7 651 3 071 1 972 1 0221921 6 620 277 7 322 3 298 2 152 1 1811931 7 595 349 7 337 3 123 2 087 1 0501948 6 041 298 6 609 3 149 1 762 9891953 6 360 427 7 592 3 840 2 516 1 1061961 6 702 431 7 652 4 042 1 850 9061971 6 083 572 7 291 4 308 1 522 8481981 5 465 628 6 817 4 351 1 290 7411991 5 169 597 6 858 4 696 1 255 7482001 4 387 511 6 262 4 451 1 120 659

Izvor: Korenčić , 1976, DZZS, 2001.

Grafikon 1 Kretanje broja stanovnika naselja Čabra i Delnica

Izvor: autor

133

Dr.s

c. Ž

eljk

a Ši

ljkov

ić ─

IMA

JU L

I PLA

NIN

SKA

RU

RALN

A P

OD

RUČ

JA P

ERSP

EKTI

VU

RA

ZVO

JA ?

Grafikon 2 Kretanje broja stanovnika općina Čabar i Delnica

1971

.

1961

.

1953

.19

48.

1931

.

1921

.

1910

.

1900

.

1890

.

1880

.

1869

.

1857

.

1981

.

1991

.

2001

.4000

4500

5000

5500

6000

6500

7000

7500

8000

Općina Čabar Općina Delnice

Godine

Broj stanovnika

Izvor: autor

Literatura

1. Bartnes, I. (2006): Vision 2020 of the European Mountain Regions, Cohe-sion for Growth, 5th European Mountain Convention, 14- 15. 9. 2006., Chaves, Portugal.

2. Bürli, M., Aw- Hassan, A., Rachidi, Y. L. (2008): The Importance in Mo-untainous Regions for Accessing Markets (An Example from the Moroccean High Atlas), Mountain Research and Development, Vol.28., No.3/4, August / November 2008., str. 233 – 239.

3. European Commision (2004): Mountain Areas in Europe, Analysis of mountain areas in EU, member states, aceeding and other European coun-tries, Final report, January 2004.

4. Fleury, P., Petit, S., Dobremez, L., Scherman, M., Kirchrngast, C., De Ros, G., Magnani, N., Struffi, L., Mieville- Ott, V., Rogue, O. (2008): Implementing Sustainable Agriculture and Rural Development in the Eu-ropean Alps, Mountain Research and Development, Vol.28., No.3 – 4, Au-gust – November 2008., str.226 – 232.

5. Gran, R., Aide,T.M. (2007): Are Rural- Urban Migration are Sustainable Development Compatible in Mountain Systems ? Mountain Research and Development, Vol.27., No.2., May 2007., str. 119 – 123.

6. Kapos, V. J. Rhind, M., Edwards,M.,F.Price and Ravilious,C. (2000): Developing a map of the world mountain forest, in Forests in Sustainable Mountain Development: A State – of – Knowledge Report for 2000, Price and Butt eds. CAB International., str. 4 – 9.

7. Kianicka, S., Bucheeker, M., Hunziker, M., Müller – Böker, U. (2006): Locals and Tourist Sesnse of Place, Mountain Research and Development, Vol.26., No.1, February 2006., str. 53 – 63.

134ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

8. Khanal,N.R., Watanabe,T. (2006): Abandonment of Agricultural Land and Its Consequences, Mountain Research and Development, Vol. 26., No.1., feberuary 2006., str. 32 – 40.

9. Korenčić, M. (1976.): Naselja i stanovništva SRHrvatske, 1857 – 1971, HAZU, Zagreb, 1976.,str.900.

10. Nepal, K. S. (2002): Mountain Ecotourism and Sustainable Development, Mountain Research and Development, Vol. 22., No.2., May 2002., str. 104 – 109.

11. Popis stanovništva, kućanstava i stanova, 31. III 2001, DZZS, Zagreb, 2001.

12. Reolon, S., Pellegrini (2006): La Strada dei Formaggi delle Dolomiti Be-llunesi, 5th European Mountain Convention Cohesion for Growth 14 – 15. 9. 2006., Chaves, Portugal.

13. SARD (2004): Project for Sustainable Agriculture and Rural Development in Mountain Regions, SARD, 2004.

14. UNEP –WCMC (2002): Mountain Watch: environmental change & susta-inable development in mountain, Cambridge, UK.

15. UNEP (2005): Statesman on Protection and Sustainable Development of Mountain Regions in South Eastern Europe, Bolzano, 13. XII 2005.

135

Dr.

sc. S

njež

ana

Mus

a −

Mir

jana

Mili

ćevi

ć ─

RURA

LNI P

ROST

OR

KA

O G

EOEK

OLO

ŠKI R

ESU

RS I

ČIM

BEN

IK O

DRŽ

IVO

G R

AZV

OJA

BIHDr. sc. Snježana Musa* − Mirjana Milićević*

RURALNI PROSTOR KAO GEOEKOLOŠKI RESURS I ČIMBENIK ODRŽIVOG RAZVOJA BIH

SažetakU radu se razmatra ruralni prostor Bosne i Hercegovine kroz dva aspekta:

kao materijalni i tradicijski, odnosno kao odraz povijesno-geografskog razvoja i prostor kroz vremensku varijabilnost društveno-gospodarskog sustava. Ističe se različitost i specifičnost prostora podijeljenog na temelju prirodnih sastavnica pri čemu se naglasak stavlja na povezanost fizionomske regije i odabira načina zaštite okoliša te provedbe održivog razvoja, ponaosob specifično osjetljivih geoekoloških resursa.

Više od 2/3 površine Bosne i Hercegovine obuhvaća ruralni prostor što čini svojevrstan teritorijalni kapital koji, usmjeren na sadržajne vrijednosti, predstav-lja čimbenik održivog razvoja. Pored navedenih, cilj rada je upozoriti na problem depopulacije ruralnih prostora, deagrarizacije njenih stanovnika, te neprilagođene radnje u svezi prostornog uređenje što dalje pridonosi devastaciji, tj. uništavanju lokalnih tradicijskih identiteta.

Ključne riječi: vremenska varijabilnost ruralnih prostora, fizionomske regije BiH i održivi razvoj, promjena namjene ruralnih prostora i gubljenje tradicijskog identiteta.

* Dr. sc. Snježana Musa, Sveučilište u Mostaru, FPMOZ, Matice hrvat-ske bb, Mostar, Bosna i Hercegovina, e-mail: snjezamusa@hotmail.com, Mirjana Milićević, Sveučilište u Mostaru, FPMOZ, Matice hrvatske bb, Mostar, Bosna i Hercegovina, e-mail: mirjana.milicevic@gmail.com

136ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

U ruralnom se prostoru odvijaju brojni i složeni procesi, kao pro-cesi tranzicije vlasništva, iskorištavanja zemljišta, uzgoja poljo-privrednih kultura, način eksploatacije šumskih zemljišta, gosto-

vanje turista i dr. To je njegove stanovnike nagnalo da taj prostor sve više usredotočuju na stvaranje boljih uvjeta življenja i postizanje razine životnog standarda kao i u urbanim sredinama. Sve se više u tim pro-storima ulaže u izgradnju infrastrukture, u obrazovanje, zapošljavanje, iznajmljivanje zemljišta i građevina, turizam, tržište kapitala i sl. U BiH I susjednim zemljama do nedavno su u ruralnom prostoru dominirale poljoprivredna i stambena funkcija, danas su ondje sve značajnije stam-bena i turistička funkcija. Ruralni prostor sve se više koristi za različite oblike odmora, rekreacije i uopće aktivnosti vezanih za razbijanje mo-notonije i dosade. Na taj je način ruralni prostor promijenio funkciju i postao resurs za razvoj turizma. Za razvoj ruralnog turizma kao elemen-ta održivog razvoja i očuvanja okoliša važno je pri njegovu planiranju, pored gospodarskih i socijalnih elemenata uvažavati i prostorni aspekt. U suprotnom održivi razvoj je izgubljen, a novonastala infrastruktura može smanjiti vrijednost prostora u socijalnom, ekonomskom, ekološ-kom i estetskom smislu. Stoga je neophodno donositi i prostorne planove ruralnih područja, te dosljedno pratiti i podupirati njihovo provođenje kao i usklađen razvoj sukladno pozitivnoj zakonskoj regulativi.Tako je vani, a kod nas?

Analiza naselja u BiH

Razvoj sustava naselja U BiH do rata karakterizirale su dvije kon-stante: lokalno se očuvala disperzija bez obzira na deagrarizaciju, ali se stvara centar općine kao jako naselje sa centralnim funkcijama. Za BiH je karakteristično i to da je disperzija sedam najvećih naselja sa koncen-tracijom funkcija gotovo ravnomjerno raspoređena. Kada se pak radi o manjim gradovima valja reći da su oni bili neravnomjerno raspoređeni i da je urbana struktura BiH pred rat još uvijek bila u nastajanju.

1991. godine BiH je imala 5825 naselja. Srednja veličina naselja bila je 751 stanovnik, ali kada izuzmemo središta općina ili npr. samo dvanaest, za naše okvire, velikih gradova.

U središtima općina iste je godine živjelo 1.713.108 stanovnika, a u svih preostalih 5716 naselja prosječno po 459 stanovnika. To je veličina našeg prosječnog sela.

Seoska naselja

Predstavljaju osnovni oblik socijalno-ekonomske organizacije sta-novništva koje se bavi poljoprivrednom djelatnosti. Ona su u BiH nastala i razvijala se uz obradive površine, tamo gdje su postojali uvjeti za bavlje-nje poljoprivredom. Seoska naselja BiH generalno uzevši su uglavnom sa malim brojem stanovnika. Dijele se na stočarska i poljodjelska. Stočarska su naselja smještena u planinskom dijelu, imaju slabo razvijenu mrežu prometnica i sporo se urbaniziraju. Poljodjelska naselja su pak nastajala uz rubove obradivih površina tako da se ne dira u obradivo tlo. Stočarska

137

Dr.

sc. S

njež

ana

Mus

a −

Mir

jana

Mili

ćevi

ć ─

RURA

LNI P

ROST

OR

KA

O G

EOEK

OLO

ŠKI R

ESU

RS I

ČIM

BEN

IK O

DRŽ

IVO

G R

AZV

OJA

BIH

su naselja razbijena, jer stočari ne trpe susjeda budući im treba mnogo zemlje za ispašu stoke.

Nakon II. Svjetskog rata u procesu industrijalizacije počelo je napu-štanje naših sela u višim planinskim dijelovima, napuštanje poljoprivred-nog područja i preseljenje u područje industrijalizacije. Najveće promje-ne su se dogodile u dolinsko-kotlinskoj regiji koja je i doživjela najjaču industrijalizaciju.

Nova forma naselja koja se javlja sa industrijalizacijom i prijelaznom fazom iz sela u grad su mješovita naselja. Karakteristična su za velika industrijska središta i to njihova predgrađa. U ta naselja polako prodire infrasturktura i ona se uključuju u gradske sredine kao Ilidža svojevre-meno, Hadžići kod Sarajeva, Rodoč i Cim kod Mostaru, Simin Han i Hu-sino kod Tuzle, Zalužani i Šargovac u Banjaluci i dr.

Na drugoj strani u višim planinskim dijelovima postoje naselja bez stanovnika. Ona su nekada bila stalno naseljena. Vremenom najviše po-ložena naselja postaju privremena, odnosno povremena tj. sezonska, a kasnije su stalna privremena itd. Danas se većina naših visokoplanisnkih sela koristi tek periodično u procesu transhumance kao polunomadska naselja u polunomadskom stočarenju središnje Bosne i visoke Hercegp-vine. Takva su naselja poznata na skoro svim našim planinama: Vranica, Vlašić, Vran, Čvrsnica, Zelengora i dr

Ipak valja naglasiti da postoje i visokoplaninska naselja koja su i do danas sačuvala svoje stanovništvo a ubrajaju se u red najvisočijih sela u BiH i vjerojatno u JI Europi. To su bjelašnička sela Umoljani, Lukomir, Lukovac, Bjelimići, na Vlašiću su to Korićani, Gluha Bukovica i dr.

Slika 1 Tipovi općeg kretanja stanovništva u BiHIzvor: S. Musa

138ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Smatra se da je više od 75 % stanovništva BiH van agrarne funkcije, ali nisu vezani za grad kao mjesto stanovanja. Oni svakodnevno putuju na rad kao dnevni migranti i vraćaju se na selo. Tako se selo urbanizira jer mijenja strukturu svojega stanovništva, a brojna sela se i napuštaju. Treći oblik prestrukturiranja BiH sela je pojava potpuno novih naselja koja imaju odlike sela, a nemaju agrarno stanovništvo kao Podveležje, Ortiješ, Žitomislići i dr na drugim dijelovima BiH.

Ipak, od 5825 naselja u BiH njih čak 70% su zahvaćena depopulaci-jom. U periodu 1953-1991. oko 4000 naselja je imalo smanjenjen broja ži-telja. Samo 1991. godine bilo je 30 naselja bez stanovnika. Dobri prirodni uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju u Peripanonskoj Bosni uvjetovali su koncentraciju stanovništva, dok je u dolini Neretve i Trebišnjice pro-ces sasvim drugačiji. Stalne poplave, malarija i glad tamo su dovele do napuštanja sela više od 100 godina.

Grafik 1 Udjel sela sa brojem stanovnika u ukupnom broju naselja BiH

bez stanovnika do 199 stanovnika200 do 499 stanovnika500 do 999 stanovnika1000 do 19992000 d0 49995000 do 999910 000 do 19 99920 000 do 49 99950 000 do 99 999100 000 i više

Izvor: S. Musa

Ovaj rat je pridonio napuštanju sela. Područja istočne Bosne u opći-nama Rogatica, Foča, Višegrad, koje su imale i najveći broj sela do sto-tinu stanovnika, sada su sasvim prazna. Slična je situacija i sa istočnom Hercegovinom, tako da pojas uz granicu sa SR Jugoslavijom je faktički ispražnjen stanovništvom.

Promjene nastale u ruralnom prostoru BiH

Postupak inventarizacije BiH prostora je rađen u više navrata i sa više motrišta. Napomenut ćemo samo neke: prostor Dinarida nepono-vljivog geološkog, geomorfološkog, hidrološkog i kulturološkog ambi-jenta, koji sam po sebi predstavlja posebnost na svjetskoj razini. Da bi se došlo do rezultata njegove razine ranjivosti potrebno je daleko više vremena i istraživanja, ali ono što znamo je da se postotni udjel šuma u BiH smnajio sa 52 na 46%. Također znamo da su ratna dejstva ostavila na cijeloj teritoriji 1,2 miliona mina i oko 2 miliona neeksplodiranih ubojitih sredstava, što pokriva 430.000 ha ili oko 8 % ukupne teritorije BiH. To je stalna prijetnja za ljude i životinje, ali i za dugoročni gubitak zemljišta i mogućnost upravljanja ovim resursom.

139

Dr.

sc. S

njež

ana

Mus

a −

Mir

jana

Mili

ćevi

ć ─

RURA

LNI P

ROST

OR

KA

O G

EOEK

OLO

ŠKI R

ESU

RS I

ČIM

BEN

IK O

DRŽ

IVO

G R

AZV

OJA

BIH

Slika 2 Kupres-značajno zimsko turističko središte BiHFoto:Ž. Šiljković

Promjena iskorištavanja zemljišta vidljiva je na svakom koraku. Re-dovita je pretvorba poljoprivrednog u građevinsko zemljište, pri čemu se premještanje kompletnih sela vrši upravo na tom principu. Nove na-stambe se grade uz prometnice, sa daleko premašenim gabaritom sta-novanja, jer je svaka stambena jedinica i skladište i trgovina i prostor za iznajmljivanje. Dobili smo kvazi naselja bez osnovnih potreba čovjekova opstojanja: stanovanje, odmor, opskrba, rad i obrazovanje. Shema osnov-nih životnih funkcija čovjekova opstojanja upotpunjena je odnosima među ovim kategorijama kao promet, informacije i komunikacije. Ako pogledamo naša nizna naselja uz glavne prometnice primjetit ćemo da ona imaju funkciju stanovanja i nekada još i rada, i ne nužno onoga tko ondje stanuje. Funkcija obrazovanja je obično i na najnižoj razini od vrti-ća do srednje škole daleko van tog naselja. Ako stanovanje podrazumije-va odmor, tada je još jedna funkcija zadovoljena, ali ako odmor zahtijeva šetnice, parkove, aleje, fontane, kino, čitaonice, knjižnice, trafike za tisak, tada smo ponovno u problemu, jer naša nova naselja to nemaju. Nekako se uz odmor i rekreaciju obvezatno veže i zdravlje, pa je to posebna cjeli-na koju treba elaborirati. Domovi zdravlja, područne ambulante, a o bol-nicama i klinikama da i ne govorimo su u novonastalim naseljima samo sjećanja. Obično su sve ove funkcije centralizirane u jednom velikom cen-tru, kao da je najvažnija funkcija zdravstvene institucije administrativna djelatnost registriranja onih koji traže zdravstevnu pomoć. Možda će ova analiza nekoga ponukati da kaže da su sve navedene faktički gradske funkcije-da radi se dakle o suvremnom procesu u kojem urbanizacija ide na selo, a nakana i jeste ne prazniti sela, nego ondje omogućiti zadovolja-vanje osnovnih životnih funkcija čovjekova opstojanja.

S druge strane ovo pretvaranje najplodnijih dijelova naših polja i po-lja u kršu, kao i aluvijalnih ravni naših rijeka u građevinsko zemljište onemogućuje poljodjelstvo, primjenu agrotehničkih mjera, parcele su is-parčane itd. Razvoj zimskog turizma osobito predstavlja problem jer se ondje krči šuma, mijenja biodiverzitet, kiselost tla, sade nove vrste jer bolje pokrivaju tle, kao kod golf terena npr. itd.

140ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Nije zapamćeno da su u izradi strategije razvoja poljoprivrede neke općine ili županije korištni podaci iz vremena prije rata i uspoređivani sa novim u iskorištavanju zemljišta. Evidenta je napuštanje poljoprivred-ne proizvodnje. Ona se zadržala tek u nekim sredinama, ali niti ondje nema monitoringa u kontroli vrste i količine umjetnog gnojiva, praćenju perioda karence nekog otrova, pa i same obuke stanovništva u tom smi-slu. Strategijom razvoja poljoprivrede, u onim strategijama koje smo mi uspjeli pročitati, uglavnom se prepisalo stanje prije rata. Ovo je djelomice razumljivo obzirom na probleme oko popisa stanovništa, ali ne oprav-dava službe u općinama da nisu ažurirali niti najjednostavnije podatke o zasijanosti površina, a kamoli da su definirane potencijalne poljoprivred-ne djelatnosti te izrađeni modeli privlačnosti koji definiraju optimalne prostore za produktivno življenje tih djelatnosti.

Usporedno bi trebalo razmatrati i karakteristike prostora koje bi bile ranjive na eventualne buduće intervencije, kako po kategorijama tako i po izazivačima. Te su vrijednosti združene u zaštitni model okoliša, koji bi se trebao primijeniti na neku prozvanu zajednicu. Tek po takvom elaboriranju, preklapanjem razvojnih i zaštitnih aspekata (modela pri-vlačnosti i modela ranjivosti) valjalo bi predložiti nekoliko alternativnih rješenja u gospodarenju ruralnim prostorom. Vrednovanjem alternativa vrši se odabir optimalnog modela-modela pogodnosti. U njemu trebaju biti prikazani prostori pogodni za organizaciju poljoprivredne proizvod-nje i to tako da se ponajprije zaštite kulturne i prirodne vrijednosti tog prostora jer upravo one pridonose stvaranju identiteta i vraćaju prepo-znatljivost pejzažu ili krajobrazu ili čak prostoru u cjelosti. Osim revita-lizacije krajobraza ili prostora, na ovaj bi se način očuvale i krajobrazne raznolikosti u BiH, koje također do sada nisu osobito istraživane. Tek se stidljivo naglašava njena fizionomičnost kroz postojanje nekoliko cjelina: Posavina, pobrđe, planinski okvir, kotline, oblast bila i polja u kršu, niska polja u kršu i primorje. Svaki od ovih prirodnih okvira može biti valori-ziran s aspekta poljodjelstva, stočarstva, turizma, energetike ili drugih gospodarskih vidova.

Slika 3 Razmještaj seoskih naselja u središnjoj BosniFoto: Semir Ahmetspahić

141

Dr.

sc. S

njež

ana

Mus

a −

Mir

jana

Mili

ćevi

ć ─

RURA

LNI P

ROST

OR

KA

O G

EOEK

OLO

ŠKI R

ESU

RS I

ČIM

BEN

IK O

DRŽ

IVO

G R

AZV

OJA

BIH

Svakako da suvremeni razvoj turizma u kojem čovjek –turist želi igrati aktivnu ulogu, daje mogućnost vezati za svaki krajolik određe-ne djelatnosti, pa se može dogoditi da se poljoprivreda manifestira kao nešto vizualno atraktivno što se pozitivno odražava i na potencijal daljn-jeg turističkog razvoja sredine.

Daljnje elaboriranje prostora nameće zaključak da se resurs prostor stalno mijenja. Mijenja se i njegovo značenje zbog složenih i brojnih pro-cesa koji se u njemu odvijaju. Ti procesi mogu biti strukturirani prema uzrocima, posljedicama, potrebama i promjenama. Uslijed modernizaci-jskih procesa (socijalnih, ekonomskih, kulturnih i drugih) korisnici i stanovnici ruralnog prostora nisu više usredotočeni samo na lokacijske elemente ruralnog prostora (blizina vode, obrambena sigurnost, dovoljne površine poljoprivrednog zemljišta i sl.), već su kao i stanovnici gradova usredotočeni na obrazovanje, zapošljavanje, iznajmljivanje zemljišta i građevina, turizam, tržište kapitala i sl. Selo i ruralni prostor, osim što se koristi za poljoprivrednu proizvodnju, sve se više koristi kao prostor za stanovanje i prostor u kojem se traže različiti i novi oblici odmora. Tako primjerice, selo i ruralni prostor koji ga okružuje sve više postaje prostor društvenih susreta i okupljalište turista, sportaša, znanstvenika, političara, štovatelja prirodne te kulturne baštine i dr. Navedeno znači da se u selu i ruralnom prostoru odvija nova funkcija i to turistička. Osim što se zbog modernizacijskih procesa mijenjaju funkcije ruralnog pro-stora, iste utječu na drukčiji način korištenja zemljišta (uporaba novih tehnologija u poljoprivredi), a time i drukčije oblikovanje ruralnog pro-stora.

Stanje infrastrukture u ruralnom prostoru BiH

Nije jasno koji sektor infrastukture je najproblematičniji na našem selu. Ako pođemo od vode kao onoga bez čega čovjek ne može, kažu dulje od 9 dana, ukazuju se brojni problemi vezani kako za opskrbu tako i za čistoću vode.

Urbana područja imaju vodu u kuci (96%), dok u ruralnom području vodu u dvorištu ima 29%, vodu u kući 21%, pumpama se snabdijeva 18%, sa zastićenih izvora 14% i iz zastićenih bunara 12% populacije. Samo 50% stanovništva se snabdijeva vodom iz centralnih vodovoda, dok ostalih 50% potrebe za pitkom vodom podmiruje iz alternativnih vodnih objeka-ta.

Higijenska ispravnost vode u BiH, iako postoji zakonska regulativa o kontroli vode i javno zdravstvenom nadzoru, koja je obavezujuća i podrazumijeva kontrolu izvorišta, sanitarnih zona vodnih objekata i higi-jensku ispravnost vode, se sprovodi samo djelomicno. Radiološka kon-trola, iako je postojala potreba za njom, nije uopće vršena. Prema poda-cima najčešći razlozi mikrobiološke neispravnosti vode su bili povećan ukupan broj aerobnih mezofilnih bakterija i E. Colli, a kada se radi o fizičko-kemijskoj neispravnosti povećan utrošak kalijum permanganata, nitrita, nitrata i željeza.

Poseban problem su otpadne vode. Tečne otpadne materije iz do-maćinstva i padavine uklanjaju se centralno putem kanalizacije samo u većim naseljima i to kod 50% stanovnika FBiH i 34,7% stanovnika RS.

142ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Kod stanovnika u ruralnom području veoma je mali broj kuća sa higi-jenski urađenom septičkom jamom. U većini slučajeva koriste se upijajuće jame (betonske jame sa propusnim dnom) pa čak i u Međugorju, koje godišnje ima milijun noćenja turista. Otpadne vode se u 90% slučajeva ispuštaju bez prečišćavanja i to izravno u najbliže vodotoke ili podzemlje. Stupanj obuhvaćenosti stanovništva kanalizacijskim sustavom u urbanim sredinama iznosio je 56%. U naseljima većim od 10.000 stanovnika, na ka-nalizaciju je bilo priključeno 72% ukupnog stanovnistva, dok je u manjim naseljima njih samo 10% sa priključcima ove vrsti.

Visoke vode ugrožavaju oko 250.000 ha, ili oko 4% ukupne površine Bosne i Hercegovine, odnosno to je 60% nizinskih područja. Prekom-jernoj vlažnosti izložene su znatno veće površine -oko 420.000 ha u riječnim dolinama i oko 300.000 ha u blagim brdskim predjelima. Do početka rata 1992. godine, izgradeno je oko 420 km obrambenih nasipa, 220 km obodnih kanala, 30 crpnih stanica i 80 km parcijalnih regulacija vodotoka.

Izvori vodo-snabdijevanja na teritoriji BiH su uglavnom zasnovani na korištenju podzemnih voda (89% ukupnih izvora vodo-snabdijevanja, od toga 38% iz intergranularne sredine i 51% iz kraške sredine), 10,2% voda iz rijeka i 0,8% iz prirodnih jezera i vještačkih akumulacija.

Slika 4 Smještaj naselja u kršu HercegovineFoto: Mirjana Milićević

Zbog rata, na prostorima BiH vodna infrastruktura zemlje je teško oštećena. Još i pred rat, stanje u vodo-snabdijevanju i kanalizaciji je bilo nesređeno. Zato je pitanje vodo-snabdijevanja i odvodnje otpadnih voda i njihovog prečišćavanja jedan od prvih prioriteta u poslijeratnoj rekon-strukciji Bosne i Hercegovine. Mada se procjenjuje da je sektor snabdijevan-ja vodom saniran do 90 % predratnog nivoa, ipak je kao cjelina još daleko od međunarodnih, posebno europskih standarda. Pokrivenost uslugom vodo-snabdijevanja je oko 50% u usporedbi sa preko 90 % u Europi. Tako-der, kvalitet vode je znatno niži nego u zemljama EU. Oštećenja u sistemu vodo-snabdijevanja su veoma česta i zbog toga kvalitet vode ne može do-stići medunarodne standarde.

143

Dr.

sc. S

njež

ana

Mus

a −

Mir

jana

Mili

ćevi

ć ─

RURA

LNI P

ROST

OR

KA

O G

EOEK

OLO

ŠKI R

ESU

RS I

ČIM

BEN

IK O

DRŽ

IVO

G R

AZV

OJA

BIH

Šume kao geoekološki ruralni resurs

Od ukupne površine Bosne i Hercegovine (5.113.000 ha) na šume i šumska zemljišta otpada 53% (2.700.770 ha ili oko 0,71 ha šume i šumskog zemljišta po glavi stanovništva). Šume i šumska zemljišta u državnoj svojini sudjeluju sa 81%, a u privatnom vlasništvu se nalazi 19%. Problem je što su u ukupnoj površini šuma i šumskog zemljišta degradirane izdanačke šume i goleti sudjeluju sa 53%, što je svakako nepovoljna struktura šumskog fonda.

U pogledu zaštićenih šumskih prostora i tu smo na dnu Europe. Pored nacionalnih parkova, tu su još samo prašume Lom, Janj, Igman i Perućica kao zaštićene šume. Samo 1% ukupne površine Bosne i Hercegovine je pod nekom vrstom zaštite. Brojni su primjeri osvaja-nja gradnjom gradskih parkova, park šuma itd. Problem su i nekon-trolirani berači ljekovitog bilja koji su skoro u potpunosti iskorijenili lincuru, a opasno napadaju srijemuš, mrazovac, islandski lišaj i dr.

Ruralni prostor, kultura i održivi razvoj

Ruralni proctor BiH ima osnovne preduvjete za održivi razvoj. Ra-znolik I očuvan okoliš resurs je I uporišna točka svakog, a posebice mo-dernog turizma. Prirodne ljepote, podneblje, bogatstvo u šumama I vo-danma smatraju se najvažnij im komparativnim prednostima BiH, a sma-traju se kompletno iskoristivim upravo u ruralnom turizmu.

Ruralni prostor predstavlja resurs za poljoprivredu, stanovanje, tu-rizam, čisti zrak, vodu, te kao takav predstavlja važan čimbenik života ljudi na ovoj Zemlji. Ali, to je i najintrigantnij i dio jedne zajednice, jedne države ili društva. Ruralni prostor predstavlja ogolićenje najintimnij ih dij elova svake, pa tako i naše zajednice, društva u cij elosti, jer ondje se izlaže kultura kao nadogradnja životu. Ondje se najkasnij e provode in-frastrukturne mjere, osnovne funkcij e naselja se najkasnij e dosežu itd.

Slika 5 Divlja odlagališta otpada su najčešći oblik deponiranja u BiHFoto: Snježana Musa

144ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Kultura je pojam koji se kod nas nekritički primjenjuje samo kao jed-noznačnica u kojem je nešto kulturno ako je dobro, ako nije tada pojma i nema. Brojne su definicije toga pojma, ovdje ćemo samo neke navesti .To je društveno umijeće, ljudske navike, dakle način rada i organizaci-ja zajednice. Kritičari ove definicije vele-ta definicija je neselektivna i ne navodi vrednovanje, jer, moramo priznati da je navika i bacanje smeća u rijeke, ali se mora spram nje očitovati. Opasno je govoriti o razumijevanju kulture bez ocjene te ljudske djelatnosti, jer neselektivno i bez stavova definirati kulturu znači nemati razumijevanje o njoj. A čovjek je razumno biće...

Kulturom se ovdje bavimo ne da bismo sociolozima uzeli posao, nego što je to sasvim normalna sastavnica našega sela, onog što uopće naziva-mo ruralni prostor, jer ondje smo mi-sami sa svojim djelima. Putovanja ovom jadnom zemljom su nas nagnala da se malo pozabavimo i kultu-rom, a s ciljem pronalaženja uzroka, posljedica i mogućih izlaza iz ćorso-kaka našeg nesavjesnog gazdovanja.

Jedna definicija kaže da je kultura konfiguracija naučenih ponašanja i rezultata tih ponašanja čiji su sastavni elementi zajednički članovima date društvene zajednice i prenose se unutar nje. To je već definicija koja objaš-njava mnoga događanja na pozornici koja se naziva BiH. Bojim se da smo duboko u glibu iz kojega ćemo se teško izvući bez dubokih i zahtijevnih rezova. U tom pojašnjenu kulture moramo uvesti i koristiti u odrešenjima našega življenja pojmove norme, obrasci, vrijednosti i simboli. Nije nam želja lamentirati nad nekim sociološkim problemima našeg društva, želi-mo samo očitovanje kroz one norme koje nam nameće Agenda 21.

U Agendi 21 posebna se pozornost posvećuje razvoju koncepta odr-živih naselja. Jedan od njenih postulata je urbanim cjelinama osigurati čistu vodu, sanitarije, skupljanje i odvoz na uređene deponije smeća. Za-datak je također i osigurati uvjete življenja na selima, te podsticati razvoj gradova srednje veličine, koji nude mogućnost zapošljavanja i stanova-nja. Zadatak je također i pravilnim upravljanjem gradova onemogućiti njihovo širenje na obradive površine i ekološki osjetljiva područja.

Dakle, norme su donesena kroz Agendu 21 i kroz zakonodavstvo u svakoj zajednici. Problem je njihova primjena i to ulazi u sferu obrazaca u ponašanju-ako je neko izbjegao zakon, drugi slijedi isti obrazac i tako redom. Ovako nastali obrasci ponašanja postavljaju norme u kojima su vrijednosti izgubile smisao. Uspostavljena je nova arhitektura i povezana armaturom građevina tih vrijednosti: imati, imati i opet imati, jer to je moć. Vrijednosti su očito poremećene. Naše društvo mora pronaći način da ih vrati u okvire podnošljivosti. Sasvim je razumljivo da iz toga proi-zilazi i četvrta odrednica u definiciji kulture–simboli-u toj ne supkulturi, nego a-kulturi simboli su poznanstvo sa moćnim političarem, novogodiš-nja večer za njegovim stolom, veza u policiji koja će sakriti uzroke nesre-će, zataškati prijavu, ali i veza u ministarstvu koje odlučuje o angažmanu znanstvenika pri izradi projekata.

145

Dr.

sc. S

njež

ana

Mus

a −

Mir

jana

Mili

ćevi

ć ─

RURA

LNI P

ROST

OR

KA

O G

EOEK

OLO

ŠKI R

ESU

RS I

ČIM

BEN

IK O

DRŽ

IVO

G R

AZV

OJA

BIH

Slika 6 Sve češći oblik transformacij e šumskog ili čak neplodnog zemljišta u vinograde u Hercegovini

Foto: Snježana Musa

Važno je ukazati i na neke defi nicij e koje su daleko opsežnij e i struk-turirane kao ona Krebera i Personsa:“...prenesene i stvorene sadržaje i obrasce vrij ednosti i drugih simboličkih sustava koji formiraju ljudsko ponašanje i također proizvode (artefakts) kao rezultate toga ponašanja. Ova defi nicij a me raspamećuje jer mi objašnjava naše prljave ulice, naše smeće, po rij ekama, na obalama rij eka i mora, na rubu ponikvi, na rubu šuma, svugdje samo ne tamo gdje mu je mjesto. Rezultat toga ponašanja su i usvojeni pp, leapi, regulacioni planovi i svakako njihovo nepoštivanje iz kojih proizilazi također rezultat a to su brojna divlja naselja –naše favele-koje se od onih brazilskih razlikuju samo po vrsti materij ala iz ko-jih su nastambe građene.

Slika 7 Planinska privremena naselja –katuni, danas su većinom postala turistička odredista

Izvor: www.fojnica.com

146ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Nepostojanje kanalizacije, vodovoda pa čak i el. struje može, a i ne mora biti slika koja o nama ide u svijet. Neki to mogu smatrati egzo-tikom, ali nama je cilj imati zdravo i obrazovano društvo u kojem se cijeni umivena i lijepa zajednica. Stoga održivi razvoj turizma kao i svih ostalih grana gospodarstva traži planiranje. Ono se odvija kroz prostorne, razvo-jne, regulacijske, master, ekološke i druge vidove planiranja u okolišu....

Održivi razvoj zemlje je skup mjera koje imaju za cilj poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja stanovništva. On se postiže legislati-vnim, edukativnim, podsticajnim i prinudnim (zakonodavnim) mjera-ma i aktivnostima. Da bi BiH uspostavila održivi razvoj, nužno je da se sagleda demografska slika i struktura njenog stanovništva (starosna, radna, obrazovna i socijalna), kako bi se mogla kreirati adekvatna strate-gija i program uspostavljanja održivog razvoja

Sukob razvoja u gospodarstvu, okoliša i težnje za autentičnošću ma-nifestira se na više ravni. Postoje tri glavna principa koja treba poštovati u cilju održivog razvoja:

Prvi je princip specifičnosti ili posebnosti. Uniformnost ne smije prijeći neki prag jer ne mogu postojati isti ideološki, politički i ekonomski principi u cijelome svijetu. Princip specifičnosti zahtijeva različite adaptacije uniformnosti u različitim situacijama, uz poštivanje povijesnih, kulturoloških, religijskih, populacijskih, ekonomskih i drugih raznolikosti.

Drugi je princip predostrožnosti i/ili opreka. S obzirom da je budućnost puna nepredvidivih iznenađenja, neophodno je uvijek razmatrati i držati u pripremi brojne genetske, ekološke, socijalne i kulturološke opcije te ih koristiti ako neka od prihvaćenih opcija zakaže.

Treći je princip prilagodljivosti. Česta iznenađenja traže kreativne i brze akcije na neočekivane reakcije biosfere i tehnosfere. Evolucija je najbolji primjer ostvarenja principa prilagodljivosti.

Upravljanje prirodnim sredinom je posebna problematika. Ona ima tri važne odrednice:budućnost, upravljanje i racionalnost i efikas-nost. Iako formula održivog razvoja postoji više od 30 godina, a glasi EO=P·O·T, gdje je EO održivi razvoj, P stanovništvo, O-obilje i potrošnja, a T tehnologija, po tom obrascu malo tko računa.

Kako smo mi jedna veoma pomodarna zajednica, volimo prihvatiti sve što je u svijetu novo, nadajmo se da će tako biti i sa nečim što može pridonijeti spasu ruralnog prostora. To nešto je regionalni identitet, kao ideja koja je dobila novu važnost ne samo u geografiji nego i u kulturi, gospodarstvu, povijesti, antropologiji, političkim znanostima, sociologiji, psihologiji i glazbenom polju. Ideja o regionalnom identitetu je već oda-vno prisutna u geografiji, jer tradicionalni pristupi regiji i regionalizaciji se često pozivaju na elementarnu prirodu regija, naglašavajući njihovu ‘osobnost’ i sklad odnosno jedinstvo između regije i njenih stanovnika. Regionalni prikazi su bili tipično praćeni idilama i konzervatizmom.

Regionalni identitet još uvijek daje jednu od najboljih analitičkih pro-cjena mjesnog identiteta, premda ih trenutni pogledi na regionalni/mjesni identitet smatra proizvodom osporavanih socijalnih konstrukcija i proce-sa. Identitet je socijalni proces. Suvremena regionalna misao u svijetu je svrstavanje po regionalnom identitetu. Za nju je vezana i personifikacija, poistovjećivanje što i oblikuje regionalnu svijest i osjećaj pripadnosti, a

147

Dr.

sc. S

njež

ana

Mus

a −

Mir

jana

Mili

ćevi

ć ─

RURA

LNI P

ROST

OR

KA

O G

EOEK

OLO

ŠKI R

ESU

RS I

ČIM

BEN

IK O

DRŽ

IVO

G R

AZV

OJA

BIH

naš ruralni prostor u barem 75% slučajeva pripada upravo nama koji ži-vimo u BiH. Zato ga moramo i održavati, pratiti i očuvati za generacije koje dolaze, bilo kroz očuvanje krajolika, naselja, ambijenta ili...

Grafikon 2 Iskorištavanje zemljiušta u BiH

Oranice i baste

Ratarske kulture

Vocnjaci

Vinogradi

Livade

Pasnjaci

Sumsko zemljiste igoleti

Izvor: Federalni zavod za statistiku

Grafikon 3 Promjena namjene obradivog zemljišta: Svake godine u BiH nestane 20.000 ha obradivog tla tako što se uništi:

Povrsinski kopoviDeponijeNaseljaVodne akumulacijeSaobracajniceIndustrijski objektiErozija, klizista i dr.

Izvor: Federalni zavod za statistiku

Zaključak

Ruralni prostor sve se više koristi kao prostor za različite oblike od-mora od strane različitih korisnika. Obzirom na tendencije razvoja rural-nog turizma, neplanski ili nekvalitetan razvoj turizma, mogao bi izazvati negativne promjene u prostoru. Zato je nužno planiranje razvoja rural-nog turizma koji bi osim socijalnih, ekonomskih, ekoloških i estetskih elemenata uzeo u obzir i prostorni aspekt. U tom smislu prostorno plani-ranje predstavlja poveznicu između turizma i prostora, ali i različitih sektora (turizma, poljoprivrede, zaštite okoliša i td.).

148ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Upravo zbog toga važno je spoznati da suvremene tendencije regi-onalnog identiteta trebaju biti bazirane na vernakularnoj (perceptivnoj) regiji. To je regija koja označava specifičan način življenja – domorodački, domaći. Odnosi se na mentalnu konstrukciju koja proizlazi iz prostorne percepcije prosječne populacije o jedinstvenosti, odnosno različitosti are-ala na kojem jesu od nekog drugog areala. Percepcija se može odnositi na zajednička jedinstvena obilježja regije kao prirodno, kulturno, gospodar-sko, povijesno, te se smatra dijelom zajedničke tradicije i kulturnog iden-titeta. Znači to da upravo taj regionalni identitet može imati veliku ulogu u očuvanju i razvoju ruralnog prostora. Danas taj prostor predstavlja važan resurs svugdje u svijetu turizma, osobito pri razvoju ruralnog, eco, i turizma doživljaj, te prilikom planiranja tih vrsta turizma osobitu po-zornost treba posvetiti usklađivanju socijalnih, ekonomskih, ekoloških i estetskih zahtjeva. Takova vrsta planiranja zahtijeva kvalitetnu pri-premu, dosljednost i odgovornost svih zainteresiranih, jer, neusklađeno planiranje može smanjiti vrijednost ruralnog prostora u svakom smis-lu. Briga o prostoru ne podrazumijeva samo izradu i donošenje pros-tornih planova, nego i njihovo striktno primjenjivanje. Prostorni pristup u planiranju razvoja ruralnog prostora treba povezivati sa stvarnim so-cijalnim, ekonomskim, kulturnim i političkim promjenama, a to znači napuštena sela obnavljati za one koji će se vratiti u mirovinu, u njima putem prijelazne faze izraditi osnovne funkcije usluga kao zdravstvenu, trgovačku, bankarsku, školsku, ali i kazališnu i dr. Narušenost ruralnog prostora je evidentna. Kroz nastavne aktivnosti, programe medija, obra-zovanje treba barem zaustaviti daljnu njihovu degradaciju.

Literatura:

1. Gostović, M. 1989, Uređenje naselja teritorije Srbije, Naučna knjiga, Beo grad.

2. Jahnke, Peter (2000): Dorferneuerung vor neuen Herausforderung, referat am 2. Münchener Tage der Bodenordnung und Landentwicklung, Materia-lensammlung, Heft 24., (ur. H. Magel und S. Haury), München, Tech-nische Universität München, s. 19-26

3. Kranjčević, Jasenka (2005): Accession to the European Union and physical (spatial) planning in Croatia, in: Croatian accession to the European Union, Faching the Challenges of negotiations, Zagreb, Institut za javne financije & Friedrich Ebert Stiftung, s. 229-248

4. Marinović-Uzelac, Ante (2001): Prostorno planiranje, Dom i svijet, Za-greb,

5. Meredith, D., 2006. Identification of Rural Regions for Planning Purposes in Serbia, Dublin: The Rural Economy Research Centre.

6. Meredith, D., 2007. Identification and Classification of Rural Spaces for Plannig Purposes in Data Poor Environment: Bosina and Herzegovina, Du-blin: The Rural Economy Research Centre.

7. Mihaljek, Dubravko (2005): Free movement of capital, the real estate mar-ket and tourism: a blessing or a course for Croatia in its way to the European Union, in: Croatian accession to the European Union, Faching the Challen-ges of negotiations, Zagreb, Institut za javne financije & Friedrich Ebert Stiftung, s. 185 –228

149

Dr.

sc. S

njež

ana

Mus

a −

Mir

jana

Mili

ćevi

ć ─

RURA

LNI P

ROST

OR

KA

O G

EOEK

OLO

ŠKI R

ESU

RS I

ČIM

BEN

IK O

DRŽ

IVO

G R

AZV

OJA

BIH

8. Prosen, A. 1993, Sonarno urejanje podeželskega prostora, Fagg, Ljubljana. 9. Štambuk, Maja (1997): Modernizacijski procesi i društvene promjene u hr-

vatskim ruralnim sredinama, diss. doc. Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb

10. Štambuk, Maja (2002): Selo i modernizacija: kratka povijest nesporazuma, u: Prostor iza, Zbornik br. 1.7, (ur. M. Štambuk, I. Rogić, A. Mišetić), Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, str. 9-28.

11. The Territorial State and Perspectives of the European Union (2006), Docu-ment, Towards a Stronger European Territorial Cohesion in the Light of the Lisbon and Gothenburg Ambitions – First draft, 26. June 2006.

151

Dr.s

c. R

efik

Šeći

bovi

ć −

Aid

a Bi

džan

─ U

TIC

AJ T

URI

ZMA

NA

TRA

NSF

ORM

AC

IJURU

RALN

OG

PRO

STO

RA

Dr.sc. Refik Šećibović* − Aida Bidžan, asistent*

UTICAJ TURIZMA NA TRANSFORMACIJU RURALNOG PROSTORA

SažetakRuralni turizam je relativno nova vrsta selektivnog turizma, koja se u po-

sljednje vrijeme naročito proširila po manje razvijenim prostorima Evrope. Mno-ge države Jugoistočne Evrope aktivno su počele da pomažu razvoj ruralnog turiz-ma i to naročito u manje razvijenim prostorima.

Savremeni ruralni turizam zasniva se na potrebi urbanog stanovništva za novim atraktivnim sadržajima, ali i upoznavanjem mlađih generacija turista sa tradicijom seoskih područja. Zato ova vrsta turizma postaje sezonski atraktivna za različite kategorije turista, koje se opredjeljuju za dva osnovna vida: pasivni oblik odmora i aktivni oblik odmora. Zbog toga se u ruralnom prostoru razvijaju spe-cifični oblici turističkog i rekreativnog sektora, koji omogućavaju dodatne prihode lokalnom stanovništvu.

Podsticanje ruralnog turizma od strane države i lokalnih zajednica naglo je poraslo kada je došlo do promjene u ruralnoj kulturi, pa su se žene pojavile kao nosioci ruralne turističke i rekreacione ponude. Zbog svoje sezonalnosti i nestabil-nosti ruralni turizam je ciljano u ženskoj radnoj snazi našao potvrdu, jer se razvio kao dodatni izvor prihoda.

Bosna i Hercegovina ima izuzetne prirodne mogućnosti za razvoj ruralnog turizma, ali da bi se to ostvarilo potrebno je izraditi jedinstvenu strategiju i pod-staći lokalne samouprave i stanovništvo, da se bave ovom djelatnošću. U skladu sa tim potrebno je organizovati više monitoring centara i raznih oblika edukacije.

Ključne riječi: ruralni turizam, atraktivni sadržaji, tradicija, pasivni odmor, aktivni odmor

* Dr.sc. Refik Šećibović, Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju, Zmaja od Bosne 33-35, Sarajevo, BiH, e-mail: refik@bos.org.yuAida Bidžan, asistent, Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematič-ki fakultet, Odsjek za geografiju, Zmaja od Bosne 33-35, Sarajevo, BiH, e-mail: aidabidzan@hotmail.com

152ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Razvoj ruralnih područja i odnos turizma prema njima, nisu više u nauci nova stvar. Oni već daju određene rezultate u svetu. Naši prostori su takođe, poslednjih decenija krenuli da razvijaju odre-

đene oblike ruralnog turizma. Na žalost, to je više prepušteno stihijnom razvoju u pojedinim područjima.

Turizam je uopšte, sektor koji može da stimuliše razvoj. Mada treba naglasiti da ne postoji univerzalni model razvoja turizma u zemljama koje su u razvoju, već postoje različiti putevi kojim bi trebali da se uo-čavaju specifičnosti koje se odnose na prostore gdje se taj razvoj odvija. Otuda, uloga turizma u razvoju može se formulisati u sljedećim činjeni-cama:• Kreiranje novih lokalnih uslova za opremanje, hranu i druge potreb-

ne uslove koje podižu nove industrije i komericjlane aktivnosti sa kre-iranjem novih tržišnih karakteristika;

• Mogućnost da se favorizuje povećana zaposlenost;• Proširenje urbanizacije kroz kontinuirani rast, izgradnju i obnavljanje

turističkih atraktivnosti;• Proširena pomoć države i lokalnih vlasti onim porodicama koje ne-

maju mogućnost da ostvare dohodak samo kroz poljoprivrednu ak-tivnost;

• Uključivanje u procese međunarodnih ekonomskih odnosa;• Pojačenje ekonomskih aktivnosti untar države, koja izaziva druge ra-

zvojne efekte1.

Ruralni turizam može u osnovi podstaći ekonomski rast, ali i konze-ravaciju i zaštitu prostora i na taj način, ruralni turizam obnavlja neke re-surse koji su usled pojave novih tehnologija u poljoprivredi bili potpuno zanemareni. U ruralnom prostoru ima uslova za mnoge stare načine pro-izvodnje, kao i za razvoj farmerskog turizma čime se obnavlja farmerstvo u pojedinim regijama.

U svijetu poznati geografi i stručanjaci za menadžment u turizmu dali su veći doprinos istraživanjima ove oblasti. Tu posebno treba istaći radove Weawera, M. Halla, Sharpleya, Pagea i Getza, Butlera i drugih, koji svoja istraživanja zasnivaju na prostorno analitičkom pristupu koji je u velikoj meri povezan sa istraživanjima drugih društvenih nauka po-gotovu ekonomije i sociologije sela. U ranim geografskim istraživanjima, pristup ovoj problematici je vezan, u prvom planu za razvijanje meto-dologije i pristup teoretskim pitanjima razvoja. U prvom redu, ruralni turizam je posmatran iz disciplinarne perspektive proučavanja turizma, sa posebnim naglaskom na socijalnu i kulturološku dimenziju. U drugoj fazi, počinje više da se razmatra pitanje ukupnog upravljanja ruralnim prostorom i vezama između turizma, politike i menadžmenta. U to vre-me u radovima Hall i Jenkinsa i naročito Wintera, počinje se sve aplika-tivnije posmatrati i razvoj farmerskog turizma i odnosu prema okolišu.

1 „Prostor i okoliš imanentni su pojmu turizma i, obratno, pojam turizm ne-zamisliv je bez komponenete prostora i okoliša“. Eduard Košen „Turizam i prostor – Klasifikacija turističkih atrakcija“, str. 3

153

Dr.s

c. R

efik

Šeći

bovi

ć −

Aid

a Bi

džan

─ U

TIC

AJ T

URI

ZMA

NA

TRA

NSF

ORM

AC

IJURU

RALN

OG

PRO

STO

RA

Geografi u velikoj meri počinju da se bave transformacijom prostora za potrebe rekreacije i samim tim uticajem turizma i rekreacije na razvoj-ne komponente pojedinih ruralnih naselja. Zato Eduard Kušen s pravom ističe da prostor sa svojim turističkim atrakcijama uvjetuje turiste iz dru-gih krajeva i urbanih područja za privremeni boravak. „Prostornim po-tencijalima i realnim turističkim atrakcijama mogu se izravno smatrati svi atraktivni dijelovi prostora, ali i sve ostale turističke atrakcije jer su uvijek obilježene svojim prostornim razmeštajem. Turistički atraktivni dijelovi prostora i prostorne relacije među drugim turističkim atrakcija-ma određuju značajke turističke ponude, te mogući razvoj pojedinih vr-sta turizma u svakoj turističkoj destinaciji,“2 Korišćenje okolišnih resursa je prijemčivije turizmu nego drugim djelatnostima (trgovina, zanatstvo, usluge);• Jasno se definišu tipovi turističke aktivnosti;• Prirodni ambijent je veoma važan za svaku turističku ponudu i infra-

strukturu;• Može imati i sezonalni karakter, ali mogu se mnoge aktivnosti pro-

longirati na čitavu godinu.

U ruralnom razvoju, turizam može imati i pozitivne i negativne stra-ne prema okolišu u kome se odvija:

Pozitivne strane ruralnog turizma u ukupnom razvoju ruralnih pro-stora:1. Turizam može podstaći zaštitu ruralnih prostora i povećanje oblika

konzervacije;2. Ruralni turizam može se u velikoj mjeri uklopiti i u korišćenje i zašti-

tu zaštićenih prostora;3. Ruralni turizam može podstaći intenzivnije investiranje u ruralnom

prostoru, ali koje je funkciji ukupnog razvoja, ali i zaštite pojedinih dijelova;

4. Ruralni turizam može podstaći povećanje novčane mase ruralnom prostoru, što obično dovodi i do investiranja u druge djelatnosti i pro-širenja zapošljivosti.

Negativne strane ruralnog turizma

1. Turisti donose nove oblike zagađenja na širem ruralnom prostoru;2. Turisti i njihova aktivnost mogu da zaguše pojedine ruralne prostore

i ometu osnovne aktivnosti domaćeg stanovništva;3. Turisti mogu da ugroze vodene površine; 4. Turizam može podstaći i pojačanu eroziju u ruralnim prostorima;5. Razvoj ruralnog turizma može podstaći negativne oblike gradnje

smještajnih i drugih kapaciteta koji mogu ugroziti osnovnu funkciju ruralnog prostora;

6. Ruralni turizam može ugroziti rijetke vrste životinja, bilo putem lova, ali i samog povećanog prisustva ljudi.

2 Edurad Kušen, „Turizam i prostor – Klasifikacija turističkih atrakcija“; str. 2

154ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Kada je u pitanju ruralni turizam veoma je važno voditi računa o kapacitetima nosivosti (carrying capacity) pojedinih ruralnih prostora:1. Okolišnim kapacitetima nosivosti (fizičkogeografskim) ruralnog pro-

stora;2. Ekološki kapacitetima nosivosti; 3. Kapacitetima nosivosti ruralnih naseobina (odnosno lokacioni kapa-

citeti nosivosti).

Suštinski, važno je procjenjivanje da se ruralni prostori uz pomoć tu-rizma razvijaju u pravcu očuvanja realnog ruralnog ambijenta i dobija-nja širokog spektra turističke ponude. U tom smislu, najviše značaja ima formiranje različitih ruralnih politika koje inkorporiraju u sebe različite oblike ruralnog turizma kao faktor boljeg korišćenja ruralnih resursa.

Vjerovatno će morati u Bosni i Hercegovini sve više o ovim pitanji-ma da se vodi računa, što zahteva prvih godina više vremena posvetiti edukaciji ruralnog stanovništva i lokalnih zajednica. Edukacija treba da odgovori na pitanja kako formirati moderne oblike ruralnog turizma. U tom smislu, opredeljenje za razvoj integrisanog ruralnog turizma je mož-da jedan od puteva.

Pravci razvoja ruralnog turizma

No prije nego li otvorimo raspravu o razvoju ruralnog turizma i po-ziciji koju on treba da ima u Bosni i Hercegovini, najpre se treba upoznati sa oblicima turizma koji su mogući u ruralnom prostoru u savremenoj Evropi.

Ruralni turizam ima različite pravce razvoja koji se odnose na:• Centar periferija pravac – napuštanje urbanih prostora radi laganih

godišnjih odmora.• Potrošački pravac – pravac ruralnog turizma koji se zasniva na in-

tenzivnoj potrošnji, odnosno u kupovini proizvoda ruralnog prostora (ovaj oblik je vrlo raširen kod nas).

• Komercijalni pravac – kada se ruralni turizam povezuje i sa spoljnim i unutrašnjim elementima razvoja ruralnog prostora, i postaje perma-nentan oblik ekonomije ruralnog prostora.

• Egzistencijalni pravac – kada ruralni turizam počinje da mijenja obli-ke svakodnevnog života i kroz takve oblike počinje da rekonstruiše autentične strukture i povezuje ih sa oblicima modernizacijskih toko-va u turizmu.

• Dramaturški pravac – kada turisti i njihovi domaćini „glume „ tradi-cionanlne oblike života u ruralnom prostoru.

• Ekonomski pravac - koji je ubitačn za multifunkcionalni razvoj odre-ženih ruralnih prostora, kada turizam preuzima vodeću ulogu i suz-bija ostale djelatnosti.

• Zejednički fokusirani pravac – kada se turisti fokusiraju na očuvanje tradicije pojedinih područja i njihovo tumačenje izvan tih prostora.

• Održivi pravac – zasniva se na konceptu održivog turizma, uz punu podršku i šire zajednice.

155

Dr.s

c. R

efik

Šeći

bovi

ć −

Aid

a Bi

džan

─ U

TIC

AJ T

URI

ZMA

NA

TRA

NSF

ORM

AC

IJURU

RALN

OG

PRO

STO

RA

Svi ovi oblici ruralnog turizma su mogući i u našim prostorima, ali da bi se to ostvarilo potrebno je u okviru lokalnih zajednica, vršiti analize mogućnositi ruralnih prostora.

Integrisani ruralni turizam i ruralni razvoj

Koncept integrisanog ruralnog turizma ima danas znatan utjecaj na naučnu i upravljačku debatu koja postoji u Evropskom ruralnom razvo-ju. Savremena upravljačka kretanja, kao što su: Agenda 2000, Rural De-velopment Regulation 1257/99, Zajednička poljoprivredna politika itd. uključili su ruralne prostore u globalno tržište i konkurentnost poslije viševremenske zaštite poljoprivednog sektora. Uvođenje turizma u ovaj prostor je više vezano za bolje iskorištavanje prirodnih i ljudskih resur-sa, nego što je to bila ideja uvođenja novih proizvoda u turizam. Zato je ruralni proizvod i te kako povezan sa regionalnom eksploatacijom i proizvodnjom, kao i kompleksnim ponašanjem svih aktera u formiranju ponude. Osnovna razvojna dobit je vezana upravo i za snažno socijalno povezivanje svih učesnika, a ne samo za ekonomiju. Unutar ovog kon-teksta integrisanosti zajedno sa analognim koncpetom kakvo je partner-stvo, ukazuje da ovaj koncept, podrazumijeva različite puteve razvoja ruralnog turizma.

Prostornu integraciju – integracija sa ključnim turističkim prostorima gdje je turizam već razvijen;

Integraciju ljudskih resursa – uključivanje radno sposobnog stanovniš-tva u ovaj oblik ekonomije i kroz edukaciju i trening aktiviranje radno pasivnih kontigenata (pogotovu) žena;

Institucionalnu integraciju – integracija agencijskog poslovanja, kao i drugih oblika turističke ponude sa ruralnim kapacitetima, hotelijerstvom i ugostiteljstvom;

Inovativnu integraciju – integracija oko novih ideja i procesa u turistič-kom proizvodu što utiče na rast i podizanje konkurentnosti;

Ekonomsku integraciju – integracija sa drugim ekonomskim sektorima, posebno sa trgovinom i farmerstvom;

Socijalnu integraciju – integracija turizma u druge sociokulturne tren-dove i oblike, gde je naročito prisutan kvalitet usluge za razliku od ma-sovnog turizma;

Upravljačku integraciju - integracija turizma sa širokim nacionalnim i regionalim ciljevima za ekonomski rast i diversifikaciju ponude;

Vremensku integraciju – integracija prošlosti sa ekonomskim i socijal-nim i kulturnim potrebama i zahtjevima, posebno kroz rad sa domaćini-ma koji primaju goste;

Integraciju zajednica – povezivanje turista sa lokalnim zajednicama, koje nekada prevazilazi klasičan odnos gosta i domaćina, a može rezul-tirati nekom vrstom dužeg boravka, čak i gradnje vikendica ili iznajmlji-vanje prostora.

156ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Pošto koncept integrisanog ruralnog turizma obuhvata niz različitih postupaka i radnji koje se odnose na određene teritorije, to u svakom slu-čaju podrazumijeva jaču povezanost ekonomskih, socijalnih, kulturnih, prirodnih i ljudskih lokalnih resursa sa jasno izraženom upravljačkom funkcijom. Pošto integrisani ruralni turizam podstiče tzv. holistički pri-stup, jedino rešenje se vidi u različito razvijenim i posebno na određenim teritorijama fokusiranim mrežama za podršku ruralnom razvoju, i po-sebno razvoju turizma u ruralnim prostorima.

Ako se tako postavi sistem ruralnog turizma u jednoj regionalnoj ili lokalnoj zajednici, onda su i dobici prilično različiti i imaju efekat na čitav prostor kroz :• Direktnu ekonomsku dobit;• Eksperimentalni dobitak, koji daje poseban podsticaj razvoju turistič-

kih servisa;• Konzeravacijska dobit u očuvanju i regenariciji resursa;• Razvojnu dobit kroz multifunkcionalni razvoj pojedinih prostora;• Sinergijsku dobit koja se odnosi na koordinirajuću i institucionalnu

dobit kod upravljanja ruralnim razvojem i kroz ohrabrujuće partner-stvo svih aktera u ruralnom prostoru

Međutim, ovi koncepti ne mogu se razvijati samo na bazi kratkih programa, već sasvim suprotno kroz dugoročno planiranje i upravlja-nje koje se odnosi na mnoge sasvim drugačije postupke nego što se kod nas pojavljuju. Formiranje socijalnih mreža podrške ruralnom turizmu u geografiji turizma u savremenim uslovima, smatra se prije svega, nužno-šću podizanja kvaliteta turističkog proizvoda. Dakle, i bez njih može se razvijati turizam u ruralnom prostoru, ali učinci su neosporno skromniji.

Ruralni turizam u Bosni i Hercegovini

Istraživanja ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini su u suštini ipak u povoju, iako se o njemu govori prilično dugo. Kada je u pitanju ovaj prostor, treba naglasiti da postoji veliki broj ideja i načelnih programa ali organizovanog i modernog pristupa je jako malo. Iako nova strategija razvoja turizma predviđa razvoj i ruralnog turizma, možemo slobodno reći da postoji raskorak odnosa želja i mogućnosti. Nesporno je da su mogućnosti za razvoj ruralnog turizma veoma velike, ali je i nesporno to, da je ono prepušteno nejasnim načelima razvoja u pojedinim sredinama. Odnosno, u velikoj mjeri se radi o priličnoj improvizaciji, što nam poka-zuje karta ruralnog turizma Bosne i Hercegovine.

157

Dr.s

c. R

efik

Šeći

bovi

ć −

Aid

a Bi

džan

─ U

TIC

AJ T

URI

ZMA

NA

TRA

NSF

ORM

AC

IJURU

RALN

OG

PRO

STO

RA

Karta 1 Općine sa idejom seoskog turizmaIzvor: autor

Mogućnosti za razvoj ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini zahti-jevaju prije svega nekoliko važnih drugačijih karakteristika na lokalnom nivou. Među njima se ističe stvaranje mreža za razvoj ruralnog turizma u okviru ruralnog razvoja. Te mreže bi trebale da čine pojedinci koji žele da se bave ruralnim turizmom, lokalne zajednice, nevladine orgnaizacije, turistički savezi, kantonalne i entitetske vlasti, agencije i regionalne ra-zvojne agencije. U okviru ovih planova, mogu se formirati samoodržive mreže koje mogu imati različite planove i pristupe sa identičnim počet-nim ciljevima:• Sondiranje upravljanja ponudom;• Kvalitetno planiranje;• Koordinacija različitih zanteresovnaih subjekata;• Prisvajanje dobitaka i • Kvalitetan menadžment3

Većina autora se slaže da nema kvalitetnog ruralnog turizma bez an-gažovanja više aktera na terenu, što bitno mora da promjeni naš odnos prema ruralnom turizmu u Bosni i Hercegovini.

Karta 2 Općine sa razvojnim programom iz turizmaIzvor: autor

3 George Torkildsen: Leisure and rekreation management, str. 305

Znan

stve

na m

onog

rafij

a ─

RURA

LNI P

ROST

OR

JI EU

ROPE

IZM

EĐU

LO

KA

LIZA

CIJE

I G

LOBA

LIZA

CIJE

158Prvi zadatak ovakvih mreža je prije svega prirpema domaćeg stanov-

ništva za bavljenje ruralnim turizmom. U tom smislu, potrebno je sa ra-zvojnim agencijama napraviti plan obuke kako onih koji će se direktno baviti ruralnim turizmom, tako predstavnika lokalnih vlasti i nevladinih organizacija. Poslije toga, potrebno je napraviti plan razvoja ruralnog tu-rizma na osnovu stručnog monitoringa. I poslije toga, akcioni plan kao i faze implementacije. Bez adekvatne obuke za ruralni turizam, teško će se ostvariti bilo kakve ideje koje se odnose na ukupan razvoj turističkog sektora u ruralnom prostoru. Neki autori4 ističu da razvoj vještina za rad u turizmu donosi velike dobiti u privlačenju turista. Naročito ističu pi-tanja komunikacije, perzentacije i timski rad. Međutim, oni zahtijevaju da se dosta pažnje posveti prije svega sprečavanju konfliktnih situaci-ja između domaćeg stanovništva i turista. To se naročito odnosi na ko-munikaciju u odnosu na okruženje i vrste turističkih usluga, što zahteva vođenje računa da turistička ponuda u ruralnom turizmu obuhvata po-trebu okolišnog poznavanja i samog kulturnog komuniciranja različitih kulturnih obrazaca.

Kada se tako izvrše pripreme, ruralni razvoj ima podršku u ruralnom turizmu. Ruralni turizam uz sva svoja ograničenja može biti značajan faktor pospješivanja drugih djelatnosti u ruralnom prostoru.

Karta 3 Ruralni turizam na web-stranicama općinaIzvor: autor

Tabela 1 Rezultati analize internet stranica

Općine sa razvojnim programom turizma 39

Općine sa idejom seoskog turizma 21

Općine bez razvojnog programa o turizmu 41

Općine bez web-stranice 21

4 Vivienne O’Shannnessy, Dean Minett, Geoff Hyde: The Road to tuorism, str. 30-52

159

Dr.s

c. R

efik

Šeći

bovi

ć −

Aid

a Bi

džan

─ U

TIC

AJ T

URI

ZMA

NA

TRA

NSF

ORM

AC

IJURU

RALN

OG

PRO

STO

RA

Zaključak

Nesporno je da su ideje turizma u ruralnom prostoru u Bosni i Her-cegovini prisutne, ali one još uvijek su u jednoj rudimentnoj ili bolje reći začetnoj fazi koja zahtijeva sistemski pristup. Samo tako, turizam bi po-stao bitan faktor ruralnog razvoja. Da bi se tom problemu prišlo organi-zovano, moraju se uvažavati iskustva drugih zemalja, ali se ipak, mora napraviti originalan prilaz. Kroz strategiju turizma to se može ostvariti, međutim, iskustva na terenu i uvažavanje specifičnosti pojedinih krajeva traže da se naprave različiti pristupi ruralnom turizmu, koji će na taj na-čin obogatiti turističku ponudu Bosne i Hercegovine.

Literatura:

1. Chris Cooper, John Fletcher, Alan Fyall, David Gilbert and Stephen Wanhill: Tourism, Principles and pactice, Fourth Edition, Prentice Hall, Edinburg, 2008.

2. Sutheeshna Babu S., Sitikantha Mishra, Bivroaj Bhusan Parida: Touri-sm Development Revisited Response, New Delhi, 2008.

3. John Beech & Simon Chadwik: The Business of Tourism management, Prentice Hall, Edinburg, 2006.

4. George Torkildsen: Leisure and recreation management, 5 th edition Ru-otledge, New York, 2007.

5. Vivienne O’Shannnessy, Dean Minett, Geoff Hyde: The Road to tuori-sm, Pearson Education Australia, 2002.

6. Gunjan Saxena, Gordan Clark, Tove Oliver & Brian Ilbery: Conceptu-alizing Integrated Rural Tourism, Tourism Geographies, Vol 9, No. 4, 347-370, November 2007.

7. C. Michael Hall: Tourism Planning, Policies, Processes and Relationships, Pearson Prentice Hall, Edinburg, 2008.

8. Chris Cooper and Michael Hall: Contemporary Tourism, Elsevier, Oxford, 2008.

9. Darren Lee-Ross, Conrad Lashley: Entrepeneurship & Small Business Management, in the Hospitality industry, Elsevier, Oxford, 2009.

10. Alan Fyall, Brian Garrod, Anna Leask, Stephen Wanhill: Managing Vi-sitor attractions, new directions, Elsevier, Oxford, 2008

11. Helen Briassoulis and Jan van der Straaten ed.: Tourism and the Envi-ronment, Kluwer Academic Publishers, Dordrecht. 2000.

web stranice

1a. http://www.opcinabuzim.ba2a. http://www.fojnica.ba/index.php?idp=turizam3a. http://www.srbac-rs.com/index.php?option=com_content&task=vie

w&id=31&Itemid=364a. http://hadzici.ba/bs/index.php?option=com_content&task=view&id=

110&Itemid=1265a. http://www.laktasi.net/Sadrzaj/Privreda/Turizam-i-ugostiteljstvo/16.

aspx

6a. http://www.opcina-gracanica.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=21&Itemid=80

7a. http://www.trnovo.ba/stranicetrnovoTuristi-bs.html8a. http://www.gorazde.ba/index.php?option=com_content&view=articl

e&id=118:promocija-seoskog-turizma&catid=27:vijesti&Itemid=349a. http://opcina-zepce.com/index.php?option=com_content&task=view

&id=21&Itemid=2910a. http://www.opstinasokolac.org/index.php?option=com_content&ta

sk=view&id=31&Itemid=4111a. http://www.citluk.ba/index.php?option=com_content&view=article

&id=11&Itemid=1712a. http://www.zenica.ba/index.php?id=713a.http://www.opstinaprnjavor.net/latin/index.php?option=com_conte

nt&view=article&id=139&Itemid=5714a.http://www.opstinaprnjavor.net/latin/index.php?option=com_conte

nt&view=article&id=142&Itemid=6215a.http://www.kladanj.ba/turizam?searched=turizam&highlight=ajaxS

earch_highlight+ajaxSearch_highlight1#16a. http://www.kresevo.info/PODSTR/tdestinacije.html17a. http://www.livno.ba/index.php?option=com_content&view=article

&id=71&Itemid=8118a. http://www.prozor-rama.org/turist2.aspx?a=51&t=Lovni turizam#19a .ht tp : / /www.opst inapr i j edor.org/content .php?content_

category=47&content_id=22120a. http://www.dobojistok.org/default.aspx21a. http://www.sanskimost.gov.ba/PDF/TURIZAM%20U%20SM.pdf22a. http://www.opcina-bugojno.ba/ba/stream.daenet?kat=1#23a. http://www.lukavac.ba/lukavac-ol/turizam.asp24a. http://www.ljubuski.ba/index.php?option=com_content&task=view

&id=14&Itemid=7825a. http://www.tomislavgrad.gov.ba/ba/stream.daenet?kat=168#26a.http://www.sipovo.net/content/view/9/30/index.php?searchword=tu

rizam&option=com_search&Itemid27a.http://www.opstinaknezevo.rs.ba/index.php?option=com_content&t

ask=view&id=29&Itemid=5 28a. http://www.opcina-kljuc.ba/content/view/29/51/29a. http://www.zavidovici.ba/ostaleinformacije/kulturno-historijski%20

i%20vjerski%20spomenici.pdf30a.http://www.opstinaprnjavor.net/latin/index.php?option=com_conte

nt&view=article&id=139&Itemid=57

Znan

stve

na m

onog

rafij

a ─

RURA

LNI P

ROST

OR

JI EU

ROPE

IZM

EĐU

LO

KA

LIZA

CIJE

I G

LOBA

LIZA

CIJE

160

161

Bori

slav

Pul

jić −

Mir

ela

Šetk

a Pr

lić ─

STA

NJE

PRO

STO

RNO

G P

LAN

IRA

NJA

OD

RŽIV

OG

RA

ZVIT

KA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U F

BIH

Borislav Puljić, dipl.ing.arh.* − Mirela Šetka Prlić*

STANJE PROSTORNOG PLANIRANJA ODRŽIVOG RAZVITKA RURALNIH PROSTORA U FBIH

SažetakCilj rada je utvrditi opće stanje prostornog planiranja, sa posebnim osvrtom

na planiranje ruralnih prostora kao dominantnog oblika stanovanja u BiH. Po pregledu stanja u prostornom planiranju, metodama arhitektonske znanost, cilj nam je dati osnovne smjernice za početak ruralnog planiranja u BiH.

Problem nepostojanja plana ruralnog razvoja zahtijeva donošenje kompro-misnih-prijelaznih rješenja. One su vezane za postojeću jaku djelatnost u nepo-srednom okruženju, a kod nas je to ruralni turizam Međugorja, Neumska obala, parkovi prirode Prenja, Čabulja, Čvrsnica, Hutovo Blato, oslonac na valorizaciju obnovivih vidova energije, eksploatacija šume etcc.

Ključne riječi: ruralno prostorno planiranje, kompromisna prijelazna rješe-nja, jaka djelatnost u neposrednom okruženju.

* Borislav Puljić, dipl.ing.arh., Eco plan-poduzeće za pros-torno i urbanističko planiranje, projektiranje i studije, Dr. Ante Starčevića 3, Mostar, BiH, e-mail: boro.puljic@eco-plan.ba,Mirela Šetka Prlić, dipl.ing.građ., Eco plan-poduzeće za prostorno i urbanističko planiranje, projektiranje i studije, Dr. Ante Starčevića 3, Mostar, BiH, e-mail: mirela.setka@gmail.com

162ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Opće stanje u oblasti prostornog planiranja, a posebno planiranja ruralnih prostora kao njegovog dominantnog dijela u BiH, je bez bilo kakvih zakonskih i normativnih regula. To stanje traži oz-

biljne analize i prijedloge mjera, metoda i postupka koje bi mogli stvoriti nužni minimalni okvir i početke ruralnog planiranja. Potencijalni ruralni prostori u FBIH kao i mogućnosti njihovog ruralnog planiranja (utvrđe-nim metodama, ciljevima i mjerama ka postizanju optimalnih modela održivog ruralnog razvitka) moraju biti predmetom analize stručnjaka brojnih grana znanosti.

Suvremeni ciljevi ruralnog razvoja u Europi dijele se na osnovne i posebne. Osnovni ciljevi daju poglede na globalizacijske okvire ruralnog razvoja i s njim povezanog prostornog planiranja. Među posebne ciljeve i pravce integriranih ruralnih razvoja u europskim zemljama, ubrajaju se i mjere za zaštitu prirodnih dobara kao i preporučene pasivno-regulator-ne mjere.

Jedan od ciljeva ruralnog prostornog planiranja je regulacija i ra-zvoj ruralnih naselja. Ovo planiranje mora imati sveobuhvatan pristup u upravljanju i razvoju ruralnih naselja. Ono mora naglasiti ulogu i značaj interdisciplinarnog rada, kao i značenje pojedinih sektorskih politika u nje-govu planiranju, oblikovanje baze podataka i samog razvoja prostornog planiranja. Kroz ruralno prostorno planiranje valja realizirati i njegovu primjenu na razvoj sela, utvrditi odnos dobitaka i gubitaka u realiziranju plana pojedinih prostora, postići uređivanje sela na općinskoj razini, do-nijeti i realizirati plan za njegovu obnovu i eventualnu sanaciju i dr.

Povijesni pregled ruralnog razvoja i planiranja ruralnih prostora

Cjelokupna povijest civilizacije je povijest urbanizacije, odnosno po-vijest nastanka i razvoja gradova. U okviru tog procesa stanovništvo na-pušta ruralne prostore i u cilju stvaranja okvira sigurnosti i zadovolje-nja „viših“ ljudskih potreba, dolazi u gradove. To uvjetuje koncentraciju stanovništva što dovodi do općeg napretka. Stalnim povećanjem broja stanovništva nivo koncentracije dolazi u izravnu korelaciju sa kvalite-tom življenja. Ekološko zagađenje gradova polako dolazi u ključnu toč-ku kada postaje ograničenje njenog daljnjeg razvoja. Zagađenje grado-va (a posebno poslije industrijske revolucije) sa jedne strane zaustavlja razvojne prednosti gradova (koje su proizlazile iz visoke koncentracije ljudi), a koje su osiguravane prednostima komunalnih usluga (obrazo-vanje, zdravstvo, rad i td.), dok se sa druge strane događa disperzija i uništavanje velikog dijela ruralnih prostora. Sve je to praćeno razvojem komunikacija i transporta, pojavom neke vrste kibernetske revolucije i automatiziranog društva, nove faze u cjelokupnom društvenom razvo-ju. Ova promjena je omogućila razvoj i napredak bez potrebe za viskom koncentracijom stanovništva. U tako nastaloj situaciji gradovi moraju doživjeti svoju transformaciju. Dolazimo do faze neodloživog početka ukidanja gradova i pojave utopijskih vizija ruralnih sela1, odnosno eko-loških naselja koja će omogućiti civilizacijski održivi razvoj u ekološki 1 Na ovu temu vidjeti Aleksander Trumić: Urbano selo; Svjetlost, Sarajevo

1981. godine.

163

Bori

slav

Pul

jić −

Mir

ela

Šetk

a Pr

lić ─

STA

NJE

PRO

STO

RNO

G P

LAN

IRA

NJA

OD

RŽIV

OG

RA

ZVIT

KA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U F

BIH

očuvanoj sredini bez smanjenja uvjeta življenja odnosno njihovog pove-ćanja. U ovakvoj projekciji budućnosti ruralni razvoj dobiva svoj značaj, a prostorno planiranje ruralnih prostora dobiva svoju šansu.

Definicije ruralnog prostora

Ruralni prostor je definiran svojom strukturom i procesima koji su mu imanentni. U tom sustavu razmjena materije i energije odvija se unu-tar njega, ali i kroz elemente koji ga hrane i nadopunjuju ili pak rastere-ćuju kroz izlazne i ulazne elemente.

Strukturu ruralnog prostora čine: nastambe (tipologija, arhitektura) stanovništvo, infrastruktura, namjena zemljišta, zelene površine, objekti od povijesnog značenja, arheološka nalazišta, kao i prirodni okoliš, pri-rodne zaštićene zone, eko-sustavi i dr.

U ruralnom prostoru odvijaju se procesi rada, stanovanja, primar-ne poljoprivredne proizvodnje, ali i rekreacija te vrši razmjena materije i energije i dr.

U ruralni prostor ulaze, u obliku energije, sastavnice kao što su no-vac, ruralne politike, strategije, planovi, zakonodavstva, itd., a iz istog izlaze proizvodi, usluge, otpadne materije, tj. događa se emisija plinova, promjene u okolišu itd.

Slika ruralnih prostora je trenutno njegovo stanje i jednom dobivena daje mogućnost jasno definirati sve one kritične dijelove sustava koje že-limo mijenjati u cilju postizanja njegova optimalnog razvoja i kvalitete.

Definicija ruralnog prostora je neophodna i u našoj sredini, ne samo sa stručnog, već i planersko – zakonskog aspekta. Ruralni prostor nije samo seoski. U našem slučaju, to je vangradski prostor koji obuhvaća više od 80% teritorija BiH, oko 60% Federacije BiH, i preko 60% Herce-govačko-neretvanske županije. Primjera radi navedimo da u području HNŽ u ruralnim prostorima živi samo 12% stanovništva. O njegovu pla-niranju do sada nije vođeno računa. Poljoprivreda nije bila, a niti je sada dominantna djelatnost ni obilježje ovog prostora. Ovo je rijetko naselje-ni prostor van gradova odnosno centara urbanizacije te je mreža naselja organizirana stihijski, a na vrhu se nalaze centri zajednice sela. U ovom prostoru, pored poljoprivrede, kao tradicijskog resursa, u novije vrijeme naglašena je uloga nepromijenjenog prirodnog okoliša.

Stanje ruralnog planiranja u Federaciji BiH

Obzirom da se planiranje razvitka ruralnog prostora kao samostalnog segmenta planiranja do sada nije pojavljivalo u našoj sredini i stručnoj javnosti, nužno je usuglasiti terminologiju kao osnovu za međusobno ra-zumijevanje (počevši od preciznog definiranja pojmova „ruralno“ i „seo-sko“ itd., kao i metodološki pristup u izradi ovih planova i dokumenata, njihovu hijerarhiju i obveznost. U ovoj sferi ključnu ulogu moraju imati resorna ministarstva u suradnji sa znanstvenim i stručnim institucijama.

U dosadašnjem periodu, posljednjih pedesetak godina, planiranju razvitka ruralnih prostora nije posvećivana potrebna pozornost. Cjelo-kupno planiranje posvećeno je gradovima, a ruralni prostor je bio samo

164ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

ljudski resurs za urbanizaciju. Zakonom obvezujući prostorni planovi općina, tretiraju ruralni prostor i dalje samo kao resurs i sredstvo, a ne kao cilj planiranja i razvitka. Zbog njegova višedesetljetnog zapuštanja na račun industrijalizacije i urbanizacije, nastala je specifična situacija koju definiraju ogromne razlike u razvijenosti i prostornoj i infrastrukturnoj uređenosti sela i grada. Kada se svemu tome nadoda, u zadnjih dvadeset godina, snažno pražnjenje ruralnih prostora stanovništvom, kao i ratna razaranja, visoku starosnu dob i trend demografskog izumiranja, imamo rezultat: današnje stanje ruralnog okruženja susreće se sa tri glavne sku-pine kritičnih pokazatelja negativnih promjena: ekonomski, socio-kultu-rološki i okolišni.

Neki pokazatelji zaostajanja BiH u Europi regija

Za potrebe našeg istraživanja teritorij BiH i Federacije BiH mora-li smo koristiti po već postojećoj administrativno-političkoj podjeli, na osnovi koje je moguće prostor jednog kantona uzeti kao jednu regiju. Op-ćine tada mogu biti lokalne teritorijalne jedinice za koje se računa gusto-ća naseljenosti. S obzirom na prag od 150 stanovnika po km2, dobivena je podjela općina na seoske i urbane. Od ukupno 79 općina u FBiH, njih pet je primjenom ovakve podjele svrstano u urbane lokalne zajednice, a samo Sarajevski i Tuzlanski kanton imaju naseljenost koja je u prosjeku veća od 150st/km2.Taj podatak za Sarajevski kanton je 329,9, a za Tuzlan-ski 187stanovnika po kilometru četvornom

Slika 1 Gustoća naseljenosti po županijama Federacije BiH 2009.g.Izvor: Stanovništvo FBiH, rukopis, S. Musa

165

Bori

slav

Pul

jić −

Mir

ela

Šetk

a Pr

lić ─

STA

NJE

PRO

STO

RNO

G P

LAN

IRA

NJA

OD

RŽIV

OG

RA

ZVIT

KA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U F

BIH

Slika 2 Gustoća naseljenosti stanovništva u općinama BiH 1991.g. Izvor: ibid.

Gustoća stanovništva po općinama BiH prije rata, 1991.g. pokazuje da su samo Sarajevske općine, Banja Luka, Breza, Zenica, Cazin, Velika klduša, Tešanj. Gračanica, Šamac, Orašje, Brčko, Tuzla, Lukavac, Kalesija i Zvornik imali ptreko sto pedeset stanovnika po kilometru četvornom.

Slika 3 Gustoća naseljenosti stanovništva po općinama u FBiH, 2009.g.Izvor: ibid.

166ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Podaci o gustoći iznad prosjeka za izdvajanje urbanih sredina EU u Federaciji BiH 2008.g. pokazuju da samo općine Visoko, Lukavac, Živini-ce, Kalesija, Orašje, Cazin, Zenica, Sarajevske općine, Breza, Tuzla, Gra-čanica, Doboj jug i Doboj istok imaju mogućnost da budu urbane. Znači to da svega 22 općine od njih 79 pripada u grupaciju urbanih. Preraču-nato u površinske pokazatelje to znači da je od 26110km2 urbano samo 3269,9km2, odnosno samo 12,52% teritorija, te prostor Federacije može-mo nazvati dominantno ruralnom regijom Europe.

Ovdje navedeni pokazatelji bili bi još drastičniji, a zaključak egzak-tniji da su analizirani prostori koji po europskim mjerilima stvarno čine regiju.

Drugi način analize broja stanovnika u središtima općina u odnosu na stanovništvo općine pokazuje također slabu koncentraciju stanovniš-tva u istim.

Tablica 1 Gradsko stanovništvo u županijama FBiH, usporedba 1991. i 2009.g.

broj stanovnika

91.

gradsko br.st.

gradsko naselje 1991.

br.st. 2008.

grad 08.

% grad 91.

%grad 08.

Unsko-sanski kanton

358688 111165 287.998 105.465 30,99 36,62

Posavski kanton 91383 19532 40.513 17.857 21,37 44,08Tuzlanski

kanton587100 166642 497.813 214.139 28,38 43,02

Zeničko-dobojski kanton

485025 170175 400.848 150.862 35,09 37,64

Bosansko-podrinjski

kanton

44673 18472 33.225 20.958 41,35 63,08

Srednje-bosanski kanton

337010 101403 255.648 96.313 30,1 37,67

Hercegovačko-neretvanski

kanton

286928 115073 226.632 115.090 40,11 50,78

Zapadno-hercegovački

kanton

88992 16748 81.833 15.680 18,82 19,16

Kanton Sarajevo 510694 439657 421.289 304065 86,09 72,17Hercegbosanski

kanton118257 32212 81.396 21270 27,23 26,13

Ukupno Federacija

2.327.195 1191079 2.327.195 1.061.699 51,18 49,37

Izvor: Federalni zavod za ststistiku Sarajevo

HNŽ, Sarajevski i Bosansko podrinjski kantoni imaju preko 50% sta-novnika u gradskim centrima, ako od toga izuzmemo Bosansko podrinj-ski kanton, koji faktički funkcionira samo kao Goražde, kao i HN, koji se jedva uspio dočepati koncentracije u gradskim središtima iznad 50%, jasno je da elemente grada po ovoj kategorizaciji može imati samo Sara-jevski kanton. Tada je sasvim jasno da je mali broj i općina u kojima je

167

Bori

slav

Pul

jić −

Mir

ela

Šetk

a Pr

lić ─

STA

NJE

PRO

STO

RNO

G P

LAN

IRA

NJA

OD

RŽIV

OG

RA

ZVIT

KA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U F

BIH

više od 50% stanovništva u središtu općine-samo u 22 općine: Bihać, B. Petrovac, Odžak, Tuzla, Doboj-Matuzići, Zenica, Goražde, Prača, Ustiko-lina, Bugojno, Novi Travnik, Mostar, Neum, Ilidža, Ilijaš, uže Sarajevo, Vogošća i Kupres. Nelogičnost ove kategorizacije vidljiva je u podatku da u gradske sredinje ovdje pripadaju i B. Petrovac, Matuzići, Prača i Ustikolina kao i Kupres. Na osnovi urađenih analiza jasno se uočavaju nedostaci i jedne i druge kategorizacije, te bi bilo neophodno uvesti još drugih elementa u kategorizaciju naše urbane sredine, a prije svega utvr-diti prirodne, realne, a ne administrativno-političke regije.

Iako je BiH ruralni prostor, usmjerenje ka ruralnom planiranju i nje-govom prostoru kao subjektu skoro da ne postoji. Ruralni prostor u BiH obilježavaju:• poljoprivreda i šumarstvo kao osnovne grane djelatnosti,• slabo razvijena infrastruktura kao vodovod, kanalizacija, plinofikaci-

ja,• slabo razvijeno zdravstvo, prosvjeta, sport, kultura• tradicijski oblici kulture, socijalna susjedska i rodbinska integracija i

povezanost.

Djelatna, planski vođena uloga uprave i samouprave na ruralnim prostorima podrazumijeva uspostavu sustava ruralnoga razvoja, izra-du savjetodavnih paketa za poduzetnike, obuku općinskih i županijskih struktura za provedbu razvojnih projekata, organizirani prijenos znanja i vještina stanovništvu, kako bi lakše pronašli vlastite putove razvoja, pomoć u izradi strategija i td. Tek na taj način može se doći do proizvoda za tržište, a turizam je samo jedna od djelatnosti i svakako budućnosti ruralnih područja.

U tom smislu ruralni razvoj mora imati i svoje ciljeve kao:• Osiguranje prometne povezanosti sa okruženjem i širim prostorom• Održiva uporaba prirodnih resurs, očuvanje i zaštita okoliša• Zapošljavanje koje podrazumijeva održivi opstanak• Osiguranje društvene infrastrukture (obrazovanje, zdravstvo, socijal-

na skrb i dr.)• Izgradnja društvenih zajednica, sociološki uravnoteženih sa očuva-

nim regionalnim vrednotama

Ti se ciljevi mogu grupirati u nekoliko skupina: zapošljavanje, druš-tvena infrastruktura i zaštita okoliša, očuvanje tradicionalnih vrijednosti.

Na transformaciju ruralnog prostora utječu sve brojniji čimbenici koji donose sve izražajnije socijalne, ekonomske, kulturne i druge promjene.

Transformacija ruralnog prostora

Ruralni prostor je pod brojnim i različitim pritiscima, što je poslje-dica promjene ekonomskih uvjeta i društvenih modernizacijskih pro-

168ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

cesa (Štambuk, 1997). Od općina u ruralnom prostoru traži se da budu konkurentni na tržištu, poštuju načela održivog razvoja, a da pri tome njihov prostor uspješno obnaša sve više različitih funkcija (multifunkci-onalnost). Pitanje je koliko lokalna zajednica ima snage institucionalne, kadrovske i financijske za podršku brojnim promjenama

U selo i ruralni prostor unosi se sve više elemenata gradskog načina života, a razlike u načinu života između sela i grada sve se više smanjuju. Stoga se može reći da se selo sve više urbanizira i gubi svoja tradicional-na obilježja (Marinović-Uzelac, 2001).

U odnosu na stanje u Europi, kojoj mi na kraju krajeva ipak pripa-damo, ovakvo stanje je neodrživo i neprihvatljivo. Visoka koncentraci-ja stanovnika u gradovima sa ogromnim razlikama u kvaliteti življenja može imati nesagledive negativne posljedice po ukupni društveni razvi-tak. Zbog toga se intenzivni razvitak ruralnih prostora, kojim bi se po-stiglo ujednačavanje uvjeta življenja i rada, a time i demografska obnova sela, postavlja kao prioritet. Ovaj zadatak postaje još značajniji znajući da ćemo vrlo brzo biti dio jedinstvene Europe. Općenit, snažan poticaj oživ-ljavanju ruralnog prostora i promišljanju suvremenog koncepta ruralnog razvitka dolazi iz procesa približavanja i pridruživanja Europskoj uniji.

Planiranje i provedba ruralnog razvitka će biti složeni i dugotrajni proces koji će iziskivati suradnju i partnerstvo javnog, civilnog i poslov-nog sektora na državnoj, regionalnoj i lokalnog razini.

Slika 4 Hutovo-selo u neumskom zaljeđuFoto: M. Šetka

Razvojni instrumenti

Ruralna naselja u principu nemaju dovoljnu vitalnost za samostalno pokretanje razvojnih trendova. Stoga treba razviti razvojne instrumente koji će pokrenuti prestrukturiranje usmjereno prema održivom razvitku cjelokupnog prostora sa posebnim osvrtom na korekciju nerazmjera u razvijenosti ruralnog i urbanog okruženja, a time i uvjeta življenja. Ovi instrumenti moraju biti zasnovani na pristupima koji kombiniraju me-tode „odozgo“ i „odozdo“ radi veće efikasnosti. Ovo znači kombinirati

169

Bori

slav

Pul

jić −

Mir

ela

Šetk

a Pr

lić ─

STA

NJE

PRO

STO

RNO

G P

LAN

IRA

NJA

OD

RŽIV

OG

RA

ZVIT

KA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U F

BIH

inicijative koje idu od države prema ruralnoj sredini i obrnuto. Mora se istovremeno pristupiti kontinuiranom dugoročnom planiranju koje je multidisciplinarno i interdisciplinarno. Razvojni instrumenti se mogu i moraju pokrenuti izradom seta zakona i propisa na svim razinama vlasti, a jedan od bitnih razvojnih instrumenata, pored zakona i propisa, je re-organizacija oblasti planiranja kao nezamjenjivog procesa općeg razvoja.

Planiranje kao jedan od razvojnih instrumenata

Trenutno naše zakonodavstvo sa „Uredbom o jedinstvenoj metodo-logiji za izradu planskih dokumenata“ su bazirani na tradicionalnom pristupu planiranju na hijerarhiziranoj podjeli planova po nivoima od općeg ka pojedinačnom. Ovi planovi koji idu od nivoa države do kon-kretnog naselja su planovi urbanizacije i uređenja gradova. Metodološ-ki pristup nije omogućio i tematske planove (izuzev planova posebnih obilježja) kakvi bi trebali biti prostorni planovi razvoja ruralnih prostora ili master planovi određenih funkcija ili djelatnosti. Zbog toga promjena metodologije i zakonodavstva, koji bi omogućili razvoj, uređenje i plani-ranje ruralnih prostora, nameće se kao neminovnost.

Kao posljedica dugotrajne razvojne zaostalosti ruralnog prostora i njegovog planiranja pojavljuje se ozbiljan manjak ljudi i znanja, te se na početku mora osigurati obrazovanje ljudi za pokretanje procesa planira-nja i izradu planskih dokumenata, ali posebno specifičnih planova cilja-no namijenjenih ruralnom prostoru.

Prvi planerski dokument koji bi trebalo donijeti je strategije ruralnog razvitka koja bi morala biti donesena na razini države. Nakon nje, to su programi i planovi regionalnog razvitka (prostorni planovi, programi održivog razvitka specifičnih područja, posebni planovi poput planova uređenja zaštićenih područja, kao i tematski master planovi sa određe-nim ciljem i za određeni prostor. Ovakvu opsežnu dokumentaciju po-trebno je međusobno uskladiti i komplementarno hijerarhijski izdefinira-ti. Također je potrebno utvrditi instrumente njene provodivosti.

Ovi planovi kroz proces javnih komunikacija trebaju okupiti i ani-mirati stanovnike lokalnih zajednica, motivirati zajedništvo i suradnju i potaknuti razvojna promišljanja.

Suvremene tendencije ruralnog prostornog planiranja

Prema suvremenim tendencijama europskog razvoja integralno uprav-ljanje ruralnom sredinom je današnji način razmatranja procesa i funkcija u ruralnom prostoru. U cilju promoviranja njegova budućeg razvoja, ba-ziranog na principima održivog razvoja kao i na realnim kapacitetima, integralno upravljanje ruralnom sredinom zahtijeva njegovu dekompo-ziciju i uspostavu polikomponentnog pristupa.

Suvremene tendencije ruralnog prostornog planiranja podrazumijeva-ju dakle integrirano planiranje. Činjenica jeste da je do sada, ondje gdje ga je bilo, kod nas dominiralo sektorsko planiranje.

Poseban problem, prema navodima dr.sc. Jasenke Kranjčević, može iskrsnuti kada se prilikom planiranja ruralnog razvoja uzimaju u ob-zir samo ekonomski, ili pak samo socijalni elementi.Preferiranje jednih

170ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

ili drugih dovodi do zanemarivanja čak i zapuštanja prostora koji je u nekom periodu manje atraktivan. U današnje vrijeme, vrijeme globali-zacije geoprostornih i gospodarskih odnosa, pokazuje da je upravo ru-ralni prostor uvijek bio najlakše žrtvovan. Takvi stavovi mogu izazvati negativne konotacije, koje će lako dovesti do oblikovanja indiferentnosti prema ruralnom prostoru, što u krajnjoj liniji može izazvati negativne transformacije u prostoru.

Prostor predstavlja važan resurs te je pri njegovu planiranju, osobi-to ruralnog prostora, neophodno imati kompletnu komponentnu sliku. Prostorno planiranje u ruralnim područjima je, kao i u prostornom pla-niranju drugih teritorijalnih cjelina, instrument za stvaranje kvalitetnih pro-mjena. Ono može biti poveznica između različitih sektora gospodarske djelatnosti (turizam, poljoprivreda, zaštita okoliša, itd.). Stoga prostorni, odnosno teritorijalni, pristup u planiranju ruralnog razvoja ima veliku ulogu u očuvanju i razvoju ruralnog prostora. Sve su to razlozi koji su doveli do promjene pristupa planiranju ruralnog prostora, koji polako potiskuje sektorski, a uvodi integrirano planiranje. Oko integriranog pla-niranja razvoja ruralnih prostora plete se priča u EU, pri čemu on služi kao žarišna točka (focal point) za institucionalne inicijative i raspodjelu sredstava. U kontekstu integriranog (ili sveobuhvatnog) planiranja, gos-podarski, socijalni, ekološki i kulturološki čimbenici2 se koriste zajedno i kombiniraju, kako bi usmjeravali odluke o uporabi zemljišta i objekata ka održivom teritorijalnom razvoju.

Sudjelovanje javnosti u lokalnoj sredini

U analizi prostornog planiranja moramo poći od činjenice da je jav-nost ta koja preko svojih izabranih predstavnika donosi konačnu odlu-ku o budućem korištenju prostora, a na osnovi predočenih dugoročnih i kratkoročnih gospodarskih, političkih i socijalnih posljedica. Očito da je pitanje svjesnosti onih koji čine javnost, a oni se također moraju odgajati, kako na kulturnom, znanstvenom, ali isto i na događajnom fonu. Prepo-znati krajolik, doživjeti njegovu estetsku vrijednost, ili pak uočiti njegovo narušavanje, može samo onaj tko zna razlučiti dobro od lošeg, tko može prepoznati i uočiti detalje, promjene i td.

2 Ekonomski problemi: životni standard lokalne populacije je ispod razine odr-živosti, stočni fond je uropašten, prosječan dohodak po domaćinstvu je niži od prosjeka nedovoljna i neadekvatna socijalna i zdravstvena zaštita, rad-na snaga je iz starosne skupine 60+ godina, ne postoji otkup ili realno tržište poljoprivrednih proizvoda.Socio-kulturološki problemi: obrazovna struktura na niskoj razini, stanovništvo je u stalnom starenju, nestaju tradicionalni kulturni običaji, e nema mladih, nema ni KUD, niti amaterskih kazališta, u vjerske običaje unose se nove forme, nestaju tradicionalni zanati kao i tradi-cionalni tip gradnje, nema ekonomskog dvorišta i u njemu vajata, magaza, koševa, mljekara, kačara, krušnih peći kao niti vodenica. Okolišni problemi: gajenje poljoprivrednih kultura bez kontrole uporabe kemijskih preparata, nestajanje šuma i jačanje procesa erozije, promjena smještaja sela pri čemu se gradnja vrši u najpodnijem dijelu polja, što godišnje odnosi preko 20 000ha obradivog tla, smanjenjuje se kvaliteta pašnjaka i livada usljed neko-sidbe, smanjuje se biodiverzitet.

171

Bori

slav

Pul

jić −

Mir

ela

Šetk

a Pr

lić ─

STA

NJE

PRO

STO

RNO

G P

LAN

IRA

NJA

OD

RŽIV

OG

RA

ZVIT

KA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U F

BIH

Kako organizirati, kontrolirati i koordinirati razvojne procese putom pla-niranja, čuvajući s jedne strane ono što smatramo najvrijednijim prirodnim, kulturnim i estetskim vrijednostima prostora, a s druge strane nastojeći za-dovoljiti potrebe stanovništva za stanovanjem, infrastrukturnim elemen-tima koji osiguravaju kvalitetu življenja (Štambuk, M. 2003.), ali naruša-vaju okoliš.

Suvremena teorija i praksa prostornog planiranja treba dakle, dati odgovore na veoma kompleksna, ali suštinska pitanja, što pred nju po-stavlja svojevrsnu ulogu koordinatora u multidisciplinarnost i polidisci-plinarnosti istraživanja.

Ruralno planiranje je kod nas veoma zapostavljeno i ako postoji onda postoji samo kao „nužni segment“ u master planovima, najčešće rađe-nim na temu razvoja turizma, nekog područja. Sve do toga ruralni pro-stor se razvija kao agrarna zona čija je svrha poglavito prehrana sopstve-nog stanovništva, a za slučaj stvorenih viškova može se dogoditi i neki izvoz. Razlog je to i što postoje izvjesna ograničenja ruralnog planiranja, jer ne postoje na razinama nižim od nacionalne i regionalne diferencirani resursi.

Odabir pristupa ruralnom razvitku

Postoje dva temeljna pristupa ruralnom razvitku „uži“ i „širi“. Kod prvog se ruralni prostor poistovjećuje sa seoskim prostorom, dominan-tna je djelatnost poljoprivreda i stočarstvo, a razvoj se nastoji potaknu-ti mjerama usmjerenim na poticanje poljoprivredne proizvodnje. Takav pristup obilježava aktivnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. „Širi“ pristup uvažava raznolikost ljudskog i fi-zičkog potencijala i oslanja se na široku lepezu djelatnosti među kojima su, uz poljoprivredu i šumarstvo i turizam, ribarstvo, uslužne djelatnosti, proizvodnja bazirana na tradiciji i sl. Cilj ovakvog pristupa je učiniti ru-ralne krajeve privlačnima za život, dok je cilj „užeg“ pristupa unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju ruralnim krajevima. I jedan i drugi pristup podrazumijevaju paralelna ulaganja u cilju osiguranja potrebne fizičke (energetika, komunikacije, promet, vodovod) i društvene infrastrukture, kao i komunalnih djelatnosti.

Naše društvo trenutno ekonomski nije u stanju izvesti značajnija ula-ganja u ruralni razvitak, te zbog toga u ovom prelaznom periodu treba tražiti kompromisna rješenja.

Zapušteni i nerazvijeni ruralni prostori u ovoj fazi, neminovno mora-ju imati pristup koji se može nasloniti na neku već postojeću jaku djelat-nost u neposrednom okruženju.

To u našem slučaju na prostorima Hercegovačko-neretvanske župa-nije mogu biti:• ruralni razvitak oslonjen na vjerski turizam, kao na primjer u Među-

gorju;• ruralni razvitak oslonjen na razvijenu turističu djelatnost Neumske

obale;

172ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

• ruralni razvitak oslonjen na turističke potencijale parkova prirode: Prenj, Čabulja, Čvrsnica, Hutovo Blato;

• ruralni razvitak oslonjen na eksploataciju nekog energetskog izvora, kao što su vjetroelektrane, mini hidroelektrane i td.

• eksploatacija nekog minerala ili šumskog potencijala• i tako dalje

Konkretno, gospodarsku, demografsku i prostornu obnovu ruralnog okruženja treba provoditi na način da se očuva prirodni okoliš i tradi-cionalni način življenja. Prirodni, sačuvani okoliš i tradicionalni način življenja je zadnji kapacitet i šansa koju imaju i ovi ljudi i prostori.

Na prostorima Hercegovačko-neretvanske županije postoje dva ka-rakteristična, a dijametralno suprotna primjera organizacije ruralnog prostora. Oba se odnose na dvije najrazvijenije općine u Županiji: Neum i Čitluk. Dok se u općini Neum cjelokupan prostor zaleđa morske obale, prostor cijelog niza sela kakva su Previš, Broćanac, Gradac, Hutovo, Glu-mina i sela općine Ravno nije oslonio na turistički potencijal primorja. Nije se planirala, a ni dogodila organizacija ruralnih naselja, njihovog gospodarstva, infrastrukture oslonjene na turizam samog naselja Neum. Tako je cjelokupan ovaj prostor postao samo demografska baza za urba-ni razvoj, a sam je ostao ispražnjen sa neiskorištenim kapacitetima koje sasvim sigurno je imao i danas ima.

Sa druge strane, Općina Čitluk je stvoreni kapacitet iz vanjskog tu-rizma uspjela transformirati u ekonomski i prostorni razvoj cjelokupnog prostora, (pitanje je koliko kvalitetno) što omogućuje održivi razvoj.

173

Bori

slav

Pul

jić −

Mir

ela

Šetk

a Pr

lić ─

STA

NJE

PRO

STO

RNO

G P

LAN

IRA

NJA

OD

RŽIV

OG

RA

ZVIT

KA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U F

BIH

st

Slika 5 Master plan općine Čitluk-karta namjene površinaIzvor: Master plan općine Čitluk, Eco-plan Mostar

174ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Prostori Općine Čitluk su bazirani na poljoprivredi kao temeljnom resursu, to jest vinarstvu i vinogradarstvu i vjerskom turizmu, te nji-hovim razvojnim potencijalima koji su održivi samo u sinergiji sa eko-loškim zahtjevom čistog okruženja. Poštujući ovaj cilj, zaštita okoliša i razvitak na „čistim“ gospodarstvima, potrebno je raditi na planiranju te-meljenom na eko i etno zaštiti, na osiguranju kompletne infrastrukturne opremljenosti i gospodarske harmonije. Trenutno stanje je jako izraženo zagađenje okoliša i to najviše zbog nepostojanja kanalizacijskog sustava i loše prostorne i arhitektonsko – urbane uređenosti. U toj funkciji rađen je Master plan razvoja Općine Čitluk. Ovakav plan, iako nepostojeći u našoj metodologiji, po imenu i metodi je tematski plan, koji je bazirao planira-nje harmoničnog razvoja prostora općine iz dva različita pravca. Sa jedne strane vjerski turizam, čiji se višak kapitala transformirao u temeljne re-surse Općine: poljoprivredu (vinarstvo i vinogradarstvo) i aktivnost ljudi u primarnoj proizvodnji i servisima. Sa druge strane plan je sve aktivno-sti bazirao na zaštiti okoliša i zdravom okolišu kao temelju na kojem je baziran i turizam i poljoprivredna proizvodnja. Cilj cijelog plana je bio harmoničan i održivi razvoj u korelaciji tri bitna faktora: prostor, turizam – poljoprivreda i zdrav okoliš. Ovakva koncepcija bi trebala omogućiti ne samo urbanizaciju urbanih centara Općine Čitluk i Međugorje, već i zadovoljavajući održivi razvoj ostatka Općine, to jest ruralnih prostora. Ovaj plan je bio prvi stidljivi pokušaj osmišljenom planiranju i ruralnog, a ne samo urbanog okruženja.

Zaključak

Propadanje sela proces je koji već dugo traje, a da bi se zaustavio treba osmisliti načine. Europska i svjetska iskustva govore da je prostor-no planiranje ruralnog razvoja sasvim siguran put. Planiranje ruralnog razvoja kod nas je nepoznanica, osim u nekim segmentima njegovih sek-torskih valorizacija.

Prostorni pristup kao polazište prilikom planiranja ruralnog razvoja ima važnu ulogu u stvaranju kvalitetnih promjena. Suvremena namjena ruralnog prostora treba biti poveznica između različitih sektora (turizam, poljoprivreda, zaštita okoliša, itd.), ali i modernog interdisciplinarnog i multidisciplinarnog pristupa u planiranju.

Briga o prostoru podrazumijeva izradu i donošenje prostornih plano-va, strategija razvoja, master planova i dr. Svaki od ovih projekata danas zahtijeva interdisciplinaran i polidisciplinaran pristup stvarnih integral-nih procesa. Očuvanje biodiverziteta, prepoznatljivog prirodnog ili iz-građenog krajolika i održivi razvoj znače i promjenu kulture planiranja kao i visoku civilizacijsku razinu u održivom razvoju. Podrazumijeva to uvažavanje različitih prostornih vrijednosti, kojim pored ekonomskih pridružiti valja ekološke i razumljivo estetske. Prostorni pristup u plani-ranju ruralnog razvoja mora biti povezan sa realnim socijalnim, ekonom-skim, kulturnim i političkim promjenama dane socijalne administrativ-no-teritorijalne ili pak regionalne sredine.

Suvremeno ruralno prostorno planiranje u BiH je u povojima. Treba ga tek započeti ponajprije kao instrument za stvaranje kvalitetnih pro-

175

Bori

slav

Pul

jić −

Mir

ela

Šetk

a Pr

lić ─

STA

NJE

PRO

STO

RNO

G P

LAN

IRA

NJA

OD

RŽIV

OG

RA

ZVIT

KA

RU

RALN

IH P

ROST

ORA

U F

BIH

mjena. To planiranje mora biti i poveznica između različitih sektora gos-podarske djelatnosti.

Pažljivo usklađivanje ekonomskih, ekoloških i estetskih zahtjeva ru-ralnog prostornog planiranja mora biti zajednički cilj, koje se može po-staviti tek uvažavanjem inetrdisciplinarnih dostignuća svih znanosti koje sudjeluju u istraživanju prostora.

Literatura

1. Bryden J.: Rural development indicators and diversity in the European Union, Scotland UK, 2002.

2. Council for Rural Area: Statement on Agenda 2000 and rural areas, Co-untryside Council for Wales, Dutch Council for the Rural Areas, 2000.

3. Freedman B., (Academic Press Inc., San Diego, CA, 1989.), ENVI-RONMENTAL ECOLOGY

4. Jukić T., Pegan, S., 2004.: Ruralni prostor Hrvatske u procesima tranzicije-Primjer Istočne Slavonije, Sazetak radova međunarodnog skupa UCD Forum/Baletic, Bojan (ed)-Zagreb, Arhitektonski fakultet Zagreb, University og Geogria

5. Kranjčević, J.:2006.: Teritorijalni pristup kao polazište za planiranje rural-nog razvoja, Proceedings from the First International Conference on Agriculture and Rural Development Topusko, Croatia, November 23-25 2006., Volume 7 (2006) No. 3 549

6. Mitrović S.: Integralni model za održivo strateško Planiranje ruralne sredi-ne u Srbiji u cilju razvoja eko-turizma, YMSD Consulting, Toronto, KA-NADA

7. Randal A.: Rural landscape planning, CRM University of Massachu-setts, 2000.

8. Štambuk, M., 2002: Društveni razvoj i selo, Sociologija sela: časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja. 40 (26) (pretisak teksta iz 1988.) , 3-4 (99-100); 419-430

9. Štambuk, M., 2003.: Trebaju li nam posebna znanja za ruralni razvitak?) Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Baranje. Zbornik radova sa skupa, Institut za društvena istraživanja „Ivo Pilar“

10. Thirsk, J.: The English Rural Landscape, Oxford University Press, USA, 2000.

11. Trumić, A. 1981.: Urbano selo; Svjetlost, Sarajevo 1981. godine.12. Prosen, A. 1987.: Planiranje podeželskoga prostora, Ljubljana: Katedra za

prostorno planiranje, FAGG, RSS, 196. str. (monografija)

177

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Ves

na R

ajče

vić

─ K

LAO

NIČ

KI O

TPA

D I

ZAG

AĐ

IVA

NJE

VO

DA

- PR

IMJE

R „P

ERU

TNIN

E PT

UJ –

SRB

AC

“

Dr Čedomir Crnogorac1 −Mr Vesna Rajčević2

KLAONIČKI OTPAD I ZAGAĐIVANJE VODA - PRIMJER „PERUTNINE PTUJ – SRBAC“

Sažetak Proučavano područje opštine Srbac je atar sela Povelič, izrazito agrarno po-

dručje sa gustom naseljenošću. Jedno je od rijetkih područja gdje je zastupljena intenzivna poljoprivredna proizvodnja, ali i nekontrolisana upotreba pesticida i vještačkih đubriva. Osnovni problem u radu je analiza zagađivanja vodotoka potoka Brnjavice i rijeke Savice i to otpadnim vodama i čvrstim otpadom iz „Kla-onice PPS Srbac – Povelič“. Cilj istraživanja je prijedlog mjera za smanjenje i prevenciju zagađenja vode u slivu rijeke Savice. U tom pravcu predlažu se aktiv-nosti na identifikaciji zainteresovanih ciljnih grupa koje će usmjeravati aktivnosti na sprečavanju zagađenja proučavanog vodotoka, intenzivnije uzorkovanje vode na slivnom području i permanentna laboratorijska analiza, sa određivanjem gra-ničnih fizičko – hemijskih parametara.

Ključne riječi: zagađivanje vode, čvrsti otpad, mjere zaštite.

1 Dr Čedomir Crnogorac, vanr.prof., Prirodno-matematički fakultet Banja Luka

2 Mr Vesna Rajčević, viši ass., Prirodno-matematički fakultet Banja Luka

178ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Pod pojmom tla/zemljišta podrazumijevamo rastresiti površinski sloj Zemljine kore koji se, za razliku od neke masivne stijene, od-likuje plodnošću. Tlo je osnovni i jedan od najvažnijih izvora čo-

vjekove egzistencije na našoj planeti. To je ujedno i bitan kapital nekih evropskih zemalja u tranziciji u procesu integrisanja u Evropsku Uniju. U zemljama, sadašnjim članicama, Evropske Unije ruralni prostor je pri-hvaćen kao resurs, odnosno teritorijalni kapital. Potencijal tog kapitala se može valorizovati preko ekonomskih, socijalnih, kulturnih, političkih, ali i environmentalnih3 parametara. Zemljište sve više dobija na značaju, jer ga je objektivno sve manje (brojni i različiti pritisci, deagrarizacija i depopulacija, pogrešno korišćenje i sl.) i lošijeg je kvaliteta; istovremeno sve je više zainteresovanih za proizvodnju hrane a proizvodnja hrane je rezultat postojanja i potražnje zemljišta. Demografska eksplozija (što je samo blagi eufemizam za visoki prirodni priraštaj humane populacije) na našoj planeti i penetracija antropogenih i tehnogenih uticaja u prirod-nu sredinu, uslovili su pauperizaciju najosjetljivijeg prirodnog resursa/potencijala naše planete – zemljišta. Problem sa uništavanjem i degrada-cijom zemljišta je vezan za njegovo obnavljanje u prirodnim uslovima – veoma sporo se obnavlja, dok se u nekim okolnostima ne može obnoviti. Zagađivanje zemljišta se javlja kada se površinski slojevi opterete veli-kom količinom otpadnih materija koje se ne mogu razgraditi pod nor-malnim uslovima samoprečišćavanja.

Iz tih razloga, zagađivanje zemljišta značajno utiče i na zagađenje hi-drosfernog kompleksa, u većem ili manjem obimu i intenzitetu na odre-đenom geografskom prostoru, zavisno od niza geogenih i antropogenih faktora. U tom smislu, u okviru tematskog područja Geoekologija i rural-ni razvoj analizirani su određeni segmenti zagađivanja voda, prvenstve-no biološko zagađivanje voda.

Geografski položaj opštine Srbac. Opština Srbac smještena je u zapad-nom dijelu Republike Srpske i obuhvata geografski prostor od donjeg toka rijeke Vrbasa, na zapadu, do istočnih padina planine Motajice i od rijeke Save (granica sa Republikom Hrvatskom), na sjeveru, do Careve gore i Lipice na jugu. Najveći dio od 453 km2 površine opštine pred-stavlja značajnu agroproizvodnu površinu. Prirodni kompleks opštine u skladu sa ekološkim mezo i mikro uslovima diferencira se na više ra-zličitih prirodnih akvatičnih i kopnenih ekosistema (vodotoci, barsko – močvarni kompleks (Bardača), šume i dr.). Područje opštine bogato je vodom a osnovu čini riječna mreža, gdje su dominantne rijeke sliva Vrba-sa: Povelič, Lepenica, Ina, Savica i Prosječka rijeka, dok Lipaja i Osovica pripadaju slivu Save.

Poseban vodni resurs predstaljaju podzemne vode na prostoru Lijev-ča polja sa izuzetno velikom izdašnošću (i do 5000 l/s). Pored Lijevča po-lja značajne količine podzemnih voda su na lokalitetu Prijebljezi – Lipovo polje a na krajnjem sjeverozapadnom dijelu opštine je lokacija močvarno – barskog kompleksa Bardača. S obzirom da je značajan udio individual-nih bunara i direktnog zahvatanja vode sa brojnih izvora i vodotoka, ne-ophodna je zaštita podzemnih i površinskih voda od svih oblika zagađi-

3 environmentalni - onaj koji se tiče životne sredine;

179

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Ves

na R

ajče

vić

─ K

LAO

NIČ

KI O

TPA

D I

ZAG

AĐ

IVA

NJE

VO

DA

- PR

IMJE

R „P

ERU

TNIN

E PT

UJ –

SRB

AC

“

vanja. Zagađivanje Save i Vrbasa je regionalnog nivoa, dok zagađenja na nivou lokalne zajednice potiču od neprečišćene industrijske i komunalne otpadne vode, ali i efluenata koje ispuštaju brojna domaćinstva.

Geoekolologija i ruralni razvoj. Pristup multidimenzionalnoj, multipa-rametarskoj i multidisciplinarnoj problematici i strukturi životne sredine koju geografi posmatraju/proučavaju kao globalni prirodno – antropo-geni geosistem u kome čovjek realno ostvaruje sve svoje životne mani-festacije, u osnovi je geosistemski i geoekološki. Geoekologija je kontak-tna nauka između geografije i ekologije, koja proučava uticaj prirodnih elemenata/faktora i društvenih elemenata/faktora geografske sredine na život organizama, posebno na humanu populaciju. Geoekologija prou-čava prostornu izmjenljivost sredine koja ima izuzetan ekološki značaj, promjene geografske sredine izazvane ljudskom aktivnošću; prognozira te promjene u budućnosti, izučava probleme zagađivanja sredine i njenih komponenata, zaštitu od zagađivanja, sanaciju i sanaciju degradiranih područja. S druge strane, prema A. Bognaru (2005) geoekologija je eko-logija pejzaža (krajolika) i predstavlja interdisciplinarnu nauku koja se bavi interakcijom između humane populacije i njenog životnog prostora. Razvila se kao rezultat holističkog4 pristupa usvojenog od geografa, eko-loga i ostalih naučnika. Stoga je, sa geoekološkog stanovišta bitno pratiti stanje i promjene vezane za pedosferni i hidrosferni kompleks i definisati adekvatan pristup ruralnom razvoju kod određenih kvantitativnih i kva-litativnih promjena u određenom prostoru.

Zagađivanje i degradacija zemljišta na prostoru srbačke opštine je sve intenzivnija i sve obimnija. S obzirom da ovaj geografski prostor zna-čajnu šansu vidi u razvoju agrara koriste se velike količine đubriva; vje-štačka đubriva sadrže i neke štetne materije (nitrati prelaze u nitrite koji su štetni) koje se mogu infiltrirati u akvifere, odnosno u bunarsku vodu. Ništa manji problem ne predstavljaju ni pesticidi (herbicidi, insekticidi i fungicidi). Oni sadrže toksične materije koje kroz lanac ishrane mogu do-spjeti do ljudskog organizma i dovesti do akutnih i hroničnih oboljenja a u najtežim oblicima imaju i letalni ishod. Degradaciji a time i intezivnom zagađivanju znatno doprinosi nekontrolisana „urbanizacija“. Njena su-ština je u personalnom pristupu bez uvažavanja opšteprihvaćenih stan-darda i mjerila koje jedan ozbiljan proces urbanizacije zahtjeva.

Stoga, kvaziurbanizacija doprinosi svojevrsnom voluntarizmu po-jedinaca koji negiraju urbane, agrarne, geoekološke, ekonomske, envi-ronmentalne, etičke i društvene zahtjeve, odnosno verifikovane prostorne planove određenog geografskog prostora. Ono što je evidentno za dobar dio državnog teritorija Bosne i Hercegovine jeste činjenica da se značajan dio produktivnog zemljišta transformiše u građevinsko zemljište5: stam-bene zgrade, fabrike, putevi i sl. Komplementarni problem je nedostatak adekvatne infrastrukture, posebno komunalne – deponovanje otpadnih

4 Holizam (grč. holos – sav, čitav, potpun), 1. biol. teorija prema kojoj je orga-nizam kao cjelina mnogo više od skupa djelovanja svih njegovih dijelova i kao cjelina usmjerava sve fizičko-hemijske životne pojave.

5 Ne postoje pouzdani podaci koliko je zemljišta za agroproizvodnju izgu-bljeno; pretpostavka je da je gubitak na godišnjem nivou 1 – 3% .

180ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

materija (uređene/sanitarne deponije u prvom redu), odnosno pojava sve većeg broja divljih/nasumičnih deponija koje predstavljaju potencijalnu opasnost za niz bolesti. Odlaganje otpada, kao jedno od strateških pitanja životne sredine, nije do kraja uspješno riješeno na području proučavane opštine. Upravljanje otpadom povjereno je lokalnom komunalnom pre-duzeću, koje čvrsti otpad eliminiše samo iz gradskog naselja. Međutim, poseban problem predstavljaju zagađene površinske i podzemne vode, a među najaktuelnijim su: trovanje ribe u rijeci Savici i nestanak ihtiofaune u riječici Brnjavici. Smatramo da zagađivanje otpadnim vodama i čvr-stim otpadom iz Klaonice PPS Srbac – Povelič (neodgovarajuće odlaganje klaoničkog otpada i otpadnih voda) zaslužuje posebnu analizu u sklopu interaktivne relacije geoekologija i ruralni razvoj.

Savremeni pravci razvoja i razmještaja industrije na području opštine Srbac uslovili su da atar sela Povelič dobije i izrazito industrijsku zonu na lokalitetu Crnaja. Nju čine „Klaonica PPS Srbac – Povelič“, „Poljopri-vredno dobro Motajica – Srbac“, pogon za protektovanje guma i dr. Sa stanovišta kvaliteta životne sredine u selu Povelič ovi industrijski objekti imaju negativnu ulogu i sve značajnije smanjuju kvalitet života u seo-skom ataru.

Biološko zagađivanje voda. Pod biološkim zagađivanjem voda podrazu-mijeva se prisustvo raznih patogenih organizama (bakterija, virusa, glji-vica, glista, insekata i dr.) koji predstavljaju uzročnike ili prenosioce za-raznih bolesti. U vodi su, manje – više, prisutni različiti mikroorganizmi koji potpomažu razgradnju organske materije i time doprinose biološkoj autopurifikaciji vode. Voda za piće, međutim, ne smije sadržavati mi-kroorganizme, u prvom redu bakterije, bacile i viruse, zbog mogućnosti prenošenja različitih bolesti (kolera, tifus, dizenterija, infektivni hepatitis i dr.).

„...akvatični svijet prirodnih voda je veoma osjetljiv na fizičko – he-mijske promjene u ekosistemima. Stoga različiti biološki pokazatelji predstavljaju pouzdan način za odeđivanje karaktera i stepena zagađe-nja, tj. određuju da li je ono trajno ili prolazno. U tu se svrhu koriste bak-teriološka i saprobiološka određivanja“.6

Bakteriološko ispitivanje vode se sastoji u određivanju gustine koli-formnih bakterija (bakterije crijevnog trakta) u ispitivanom uzorku vode.7 Te bakterije potiču iz crijeva toplokrvnih životinja i služe kao indikator prisustva fekalnih materija. Sa stanovišta bezbjednosti vode za piće po-trebnije je odrediti broj patogenih bakterija. To bi, međutim, zahtijevalo veliki broj uzoraka, veoma dugo vrijeme za analiziranje i angažovanje velikog broja eksperata. Kako su ipak razne infektivne bolesti poslje-dica zagađenja vode fekalijama, to se određivanjem broja koliformnih bakterija indirektno može zaključiti da li postoji prisustvo ili odsustvo patogenih bakterija. Koliformne bakterije se u hidrosfernom kompleksu ponašaju slično kao i patogene, pa se njihovo odsustvo u ispitivanom

6 Tuhtar D., Dobrovoljec D., Vagner D., (1999), Kvalitet voda Bosne i Herce-govine, Rijeka Vrbas, Voda san. tehn. br.3, str. 158.

7 Opširnije vidjeti: Crnogorac B. Č., (2005), Geografske osnove zaštite životne sredine, str. 232 – 258, Prirodno – matematički fakultet , Banjaluka.

181

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Ves

na R

ajče

vić

─ K

LAO

NIČ

KI O

TPA

D I

ZAG

AĐ

IVA

NJE

VO

DA

- PR

IMJE

R „P

ERU

TNIN

E PT

UJ –

SRB

AC

“

uzorku može uzeti kao indikacija da voda je/nije zagađena fekalijama. Biološka ispitivanje kvaliteta vode važna su za nalaženje stvarnog stanja kvaliteta, jer su dobijeni rezultati odraz dugotrajnijeg uticaja efluenata. No, i pored činjenice da su biološki pokazatelji (indikatori) kvaliteta vode vrlo korisni, potrebno ih je određivati paralelno sa fizičko – hemijskim indikatorima.

Rezultat i diskusija

Osnovni podaci o proizvođaču „Klaonioca PPS Srbac – Povelič“ .8 Svoje-vremeno, nosilac prehrambene industrije na području opštine Srbac bila je fabrika „Živinoprodukt“ Povelič – Srbac“. Prema usvojenom Progra-mu privatizacije društvenih preduzeća opštine Srbac, fabrika je priva-tizovana i postala vlasništvo srbačke firme „Agrounija“. Avgusta 2006. godine Perutnina Ptuj je kupila klaonicu tovnih pilića od srbačke firme „Agrounija“. Perutnina Ptuj je jedna od vodećih kompanija u proizvodnji živinskog mesa i mesnih prerađevina, nekadašnji lider u ovoj branši na geografskom prostoru bivše SFRJ. Nakon ulaska Slovenije u Evropsku Uniju kompanija se uspješno pripremila, zadržala gotovo 70% tržišta Slo-venije uz snažan nastup i na drugim tržištima.9 Na početku 2005. godine broj zaposlenih u Grupi Perutnina bilo je oko 2600 zaposlenih.

U klaonici peradi u Poveliču je 2007. godine bilo zaposleno 64. rad-nika, ali se do kraja 2010. godine očekuje nekoliko stotina zaposlenih.10 Smatra se da će „Klaonica PPS Srbac – Povelič“ dostići proizvodnju od oko 20.000 tona pilećeg mesa godišnje a to praktično znači da će pored postojećih peradarskih farmi u opštini (oko 150), biti otvorena moguć-nost za izgradnju novih peradarskih objekata ili proširivanje postojećih.

Problem odlaganja otpada .11 Kod klaonica se, u principu, razlikuje tre-tman dvije vrste otpadnih materija: čvrsti otpad ( iznutrice, kosti, perje, koža) i otpadne vode. Najveći dio čvrstog otpada (iznutrice i ostaci ek-stremiteta) koristi se za ishranu domaćih ili divljih životinja, bilo na vla-stitim farmama ili, što je čest slučaj, ih (pro)daju drugim proizvođačima. Praksa je pokazala da kod ovog načina zbrinjavanja čvrstog klaoničkog otpada klaonice, uglavnom, nemaju značajnijih troškova. Vlasnici kla-onica ili fizička lica (uzgajivači stoke, poljoprivrednici i sl.) upotrebom iznutrica u ishrani životinja ostvaruju i određene uštede u proizvodnim troškovima, jer u nivou hranidbene vrijednosti animalnog otpada vrše supstituciju i uštede u potrošnji drugih vrsta stočne hrane. Ekonomski interes u besplatnom ustupanju iznutrica klaonice nalaze u tome da se na

8 Registracija firme glasi zvanično na: DOO KLAONICA PP S, Srbac9 Pridobijanjem (akvizicijom) preduzeća u Republici Hrvatskoj, tržišni dio u

toj državi je porastao na oko 20%, a po vrijednosti proizvoda Perutnina Ptuj najviše izvozi u Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Italiju (Izvor: http://www.perutnina.si)

10 http://www.poljoprivreda.ba , Plan razvoja klaoničkih kapacitetu u Srpcu, 19.06.2006.

11 Vidjeti opširnije: Životinjski otpad, Integralno rješavanje problema otpada sa farmi i klaonica u sjeverozapadnom regionu BiH – Studija izvodljivosti, APIS – Srbac, 2005. god.

182ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

taj način rješavaju jednog značajnog balasta za čije zbrinjavanje bi trebala značajna finansijska sredstva.

Posebna vrsta čvrstog otpada u klaonicama peradi – perje, najčešće se zbrinjava zakopavanjem u blizini klaonice. Teško je precizno odgovo-riti da li se pri tome koriste zakonom propisana dezifenkciona sredstva. Ovaj način zbrinjavanja je do sada uglavnom relativiziran, jer se smatralo da iskopavanje i zatrpavanje rupa uz dodatak određene količine kreča trajno rješava pitanje ove vrste čvrstog otpada. Postupak je mogao djeli-mično funkcionisati kod mini – klaonica, no i za njih je pitanje: do kada? Stoga je većina klaonica perje i drugi životinjski otpad (kosti, iznutrice) zbrinjavanje regulisala putem deponija – lokalnih ili regionalnih. Ovaj način zbrinjavanja otpada ima i značajne troškove, koji zavise od prosječ-ne dnevne količine čvrstog otpada i učestalosti prevoza, odnosno i od udaljenosti klaonice od deponije.12

Da DOO KLAONICA PP S, Srbac nije do kraja adekvatno riješila pro-blem odlaganja otpada, najbolje govori i inspekcijski pregled u ovoj kla-onici.13 Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda nije u funkciji, što nije u skladu sa članom 14. stav 4. Zakona o zaštiti životne sredine (Službeni glasnik Republike Srpske, br.53/02).

Nadalje, zbrinjavanje otpada nastalog u procesu proizvodnje povjere-no je privatnom licu, što nije u skladu sa članom 9. Pravilnika o uslovima za prenos obaveza upravljanja otpadom sa proizvođača i prodavača na odgovorno lice sistema za prikupljanje otpada (Službeni glasnik Repu-blike Srpske, br.118/05) . Naime, odgovorno lice sistema za prikupljanje otpada mora da bude registrovano za izvršavanje svih djelatnosti koje se nalaze u određenom ugovoru. I konačno, DOO KLAONICA PP S, Sr-bac nije posjedovala ekološku dozvolu, koja je neophodna za predmetne objekte i postrojenja i koju izdaje resorno ministarstvo.14

Analiza uzoraka otpadnih voda DOO KLAONICA PP S . Rezultati fizič-ko – hemijskih, bakterioloških i saprobioloških analiza služe za dobijanje slike o stepenu zagađenja vode. Prema kvalitetu vode, u većini zemalja svijeta je usvojena podjela na četiri klase vode, mada se danas govori i o pet klasa vode. Suštinske razlike između ovih podjela ne bi trebalo da bude, jer glavni indikatori koji determinišu klasu (kvalitet) vode su isti i kod jednog i drugog pristupa.15 U relativno kratkom vremenskom periodu niz faktora utiče na pripadnost neke rijeke/vodotoka određenoj klasi: zamiranje ili aktiviranje industrijske ili poljoprivredne aktivnosti u riječnim slivovima, arhaičnost ili savremenost tehnoloških procesa i ko-rišćene opreme, ali i zakonski propisi koji treba da (za)štite vodna tijela od zagađivanja. U našem slučaju riječ je o industrijskoj otpadnoj vodi iz Klaonice peradi u Poveliču. Treba naglasiti da se u industrijskim otpad-12 Naknada za odlaganje klaoničkog otpada na regionalnoj deponiji u Ramići-

ma, kod Banjaluke, je 100.00 KM/t, što ne uključuje troškove prevoza.13 Republičko urbanističko-građevinska, ekološka i geodetska inspekcija; Za-

pisnik br. SR-40279-30/06 , od 16.11.2006.god.14 Republika Srpska, Republička uprava za inspekcijske poslove, Broj:25/09.1-

2839/06, Banjaluka, 20.11.2006. god.15 Vidjeti opširnije: Čedomir B. Crnogorac, Geografske osnove zaštite životne

sredine, str.187-198, Banjaluka, 2006.god.

183

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Ves

na R

ajče

vić

─ K

LAO

NIČ

KI O

TPA

D I

ZAG

AĐ

IVA

NJE

VO

DA

- PR

IMJE

R „P

ERU

TNIN

E PT

UJ –

SRB

AC

“

nim vodama se mogu naći organske i neorganske materije ili različite ka-tegorije razgradivih ili nerazgradivih hemijskih materija. To istovreme-no znači da se u industrijskim otpadnim vodama može naći niz opasnih materija koje dolaze rastvorene, suspendovane ili adsorbovane u emisiji suspendovanih ili vučenih čestica.

S obzirom da klaonica u Poveliču nije, između ostalog, adekvatno riješila problem otpadnih voda izvršeno je uzimanje uzoraka vode na tri lokaliteta:16 drenažni kanal (Klaonica peradi Povelič), riječica Brnjavica (pritoka rijeke Savice) i rijeka Savica. Uzorci su dostavljeni referentnoj laboratoriji Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske a na osnovu re-zultata laboratorijske analize17 dato je sljedeće mišljenje: na osnovu rezul-tata ispitivanja dostavljeni uzorak Drenažnog kanala spada u V klasu kvaliteta (Sl. Glasnik RS br. 42/01), dostavljeni uzorak rijeke (riječice, op.a.) Brnjavice po sadržaju O2 spada u III, a po sadržaju nitrita u IV klasu kvaliteta (Sl. Glasnik RS br. 42/01), dok dostavljeni uzorak rijeke Savice spada u V klasu kvaliteta (Sl. Glasnik RS br42/01.

Nažalost, ni ovakvo upozorenje nije spriječilo novu akcidentnu poja-vu: pomor ribe za koji se posumnjalo da je posljedica ispuštanja otpadnih voda iz Klaonice PPS Povelič, a koje su preko drenažnog kanala ispušta-ne u riječicu/potok Brnjavicu, odnosno rijeku Savicu.18 Uzorkovanje je izvršeno na tri lokaliteta (Tabela 1):• Riječica Brnjavica – 100 m nizvodno od ušća drenažnog kanala Klao-

nice PPS Povelič,• Riječica Brnjavica – ušće drenažnog kanala Klaonice PPS Povelič,• Riječica Brnjavica – 100 m uzvodno od ušća drenažnog kanala Klao-

nice PPS Povelič (nulti uzorak).

Mišljenje Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske:19 Prema utvrđe-nim vrijednostima laboratorijskih testiranih fizičko – hemijskih i sanitar-no – mikrobioloških parametara dostavljeni uzorci vode potoka Brnjavi-ce (zavedeni pod rednim brojem 11040 i 11041) označeni kao Uzorak 1. Potok Brnjavica 100 m ispod (nizvodno, op.a.) drenažnog kanala Klaoni-ca PPS Povelič, i Uzorak 2. potok Brnjavica kod drenažnog kanala (ušće, op.a.) Klaonice PPS Povelič, Srbac, se klasifikuju u V klasu boniteta na osnovu vrijednosti najvećeg broja posmatranih parametara u ocjeni eko-loškog statusa, shodno kriterijumima klasifikacije naznačenim u Uredbi o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka.20

Uzorak 3. potok Brnjavica 100 m iznad (uzvodno, op.a.) drenažnog kanala Klaonice PPS Povelič, Srbac klasifikuje se u II klasu boniteta.

16 Zahtjev: Sanitarna i vodoprivredna inspekcija Opštine Srbac, oktobar 2005. god.

17 Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske, broj 9394-9396, 12. oktobar 2005. god.

18 Zahtjev Poljoprivredne inspekcije opštine Srbac, dana 06. novembra 2006. godine.

19 Broj:11040 – 11042, od 06.11.2006. godine.20 Službeni glasnik Republike Srpske, broj 42/01.

184ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tabela 1. Rezultati laboratorijske analize uzoraka vode riječice BrnjaviceParametar/uzorak jed. mjere Uzorak 1. Uzorak 2. Uzorak 3.

Temperatura vazduha oC 16.5 16.0 14.6Temperatura vode oC 8.0 7.0 6.0

Miris ....... trulež trulež bezpH vrijednost jed. pH 7.13 7.33 7.57Amonijak N g/m3 0.0 0.0 0.0

Nitriti N g/m3 0.0 0.009 0.005Nitrati g/m3 0.5 0.5 0.5

Utrošak KMnO4 g/m3 16.2 11.0 10.3O2 odmah g/m3 0.0 0.0 6.82

O2 zasićenje % 0.0 0.0 57.54BPK5 g/m3 9.82 9.94 1.36

CO2 slobodni g/m3 22.2 21.7 10.7CO2 vezani g/m3 143 121 114.4Hloridi Cl g/m3 28 28 28Sulfati SO4 g/m3 11.5 8.6 10.1

Bikarbonati HCO3 g/m3 396 335.5 317.2Ukupni fosfati P g/m3 >1 >1 >1Ukupni azot N g/m3 8.8 12.1 6.1

Gvožđe Fe g/m3 460 250 310Mangan Mn g/m3 25 18 16

Alkalitet ukupni CaCO3 g/m3 74 60 60Ukupna tvrdoća CaCO3 g/m3 370 300 282

Kalcijum Ca g/m3 109.34 102.8 102.8Magnezijum Mg g/m3 13.54 7.78 7.76

Visok sadržaj koliformnih bakterija i organske materije u vodi po-tencijalno je mogao u prolongiranom smislu imati negativan uticaj na proces disanja riba i uzrokovati ekstremno smanjenje količine kiseonika u vodi koji se utrošio za oksidaciju visokog sadržaja organske materije dospjele preko otpadne vode Klaonice u Poveliču, a to potvrđuje tamnija boja vode i izrazito neprijatan miris. No, osim ihtiofaune ugrožena je bila i humana populacija, odnosno brojni biljni i životinjski organizmi.

Zaštita voda od zagađivanja .21 Zaštita voda od zagađivanja, kao i una-prjeđivanje postojećeg kvaliteta, postiže se sprečavanjem unošenja zaga-đujućih materija u količinama u kojima one mogu uzrokovati nepovoljne promjene kvaliteta voda. Osnovni pravci zaštite hidrosfernog kompleksa uvažavaju više različtih načina kojima se mogu otkloniti ili smanjiti koli-čine kontaminanata u vodama. U suštini može se govoriti o: prirodnom prečišćavanju otpadnih voda, sistemima zatvorenih ciklusa voda i neu-tralizaciji antropogenih polutanata.

Hoće li se zagađenje hidrosfernog kompleksa pojaviti u većem ili ma-njem obimu i inenzitetu na određenom geografskom prostoru zavisi od niza geogenih i antropogenih faktora.

Kada je u pitanju eliminisanje klaoničkog (živinskog) otpada postoje različiti funkcionalni načini, koji su u sklopu sistema za upravljanje čvr-stim otpadom, kojeg čini nekoliko podsistema:

21 Vidjeti opširnije: Čedomir B.C., cit.izd., str. 254 – 258.

185

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Ves

na R

ajče

vić

─ K

LAO

NIČ

KI O

TPA

D I

ZAG

AĐ

IVA

NJE

VO

DA

- PR

IMJE

R „P

ERU

TNIN

E PT

UJ –

SRB

AC

“

• nastanak čvrstog otpada,• skladištenje i prikupljanje,• transport čvrstog otpada,• tretman i reciklaža čvrstog otpada,• odlaganje čvrstog otpada.

Na području Lijevče polja, a time i na području opštine Srbac, nagla-šen je problem otpada iz klaonica i peradarskih farmi, ali i problem sa pesticidima i herbicidima koji se koriste u agraru ovog prostora. Najveći dio otpadnih materija završava na mnogobrojnim nasumičnim (divljim) deponijama, tako da je presing na geokomponente geografskog omotača (vodu, vazduh i zemljište) iz dana u dan sve veći. Od načina rješavanja tog problema uveliko zavisi i razvoj agrara ovog geografskog prostora. U skladu s tim, zaštita voda (podzemnih voda i površinskih vodotoka) zahtijeva niz određenih mjera, među kojima su prioritetne: izvorišta na-mijenjena za vodosnabdijevanje zaštititi u skladu sa zakonskim propisi-ma, uspostaviti kontinuirani monitoring kvaliteta voda i permanentno vršiti kontrolu ispravnosti vode za piće, modernizovati vodovodnu i ka-nalizacionu mrežu, izvršiti kontrolu tehničke i građevinske ispravnosti septičkih jama, komunalne i industrijske otpadne vode podvrgnuti oba-veznom prečišćavanju, pri izgradnji klaonica i peradarskih farmi, ali i drugih sličnih objekata uvesti rigorozne kriterije za dobijanje ekološke dozvole. Takođe, neophodno je uraditi inventarizaciju, odnosno katastar zagađivača voda, i ne samo na području Lijevče polja.

Zaključak

Problem odlaganja čvrstog otpada i otpadnih voda Klaonice PPS – Srbac najneposrednije ugrožava kvalitet životne sredine u ataru sela Povelič. Reagujući na zagađivanje hidrosfernog kompleksa, mješani Po-veliča su aktuelizirali pitanje odlaganja/eliminisanja živinskog otpada. Pozitivni odjek njihovog protesta doveo je do promjene ponašanja svih involviranih u procese i pojave zagađivanja životne sredine a u prvom redu se te promjene odnose na same klaonice, udruženja poljoprivred-nih proizvođača, opštinske, entitetske i komunalne službe zadužene za očuvanje kvaliteta životne sredine. To je dovelo do preduzimanja niza, nadamo se, korisnih aktivnosti koje kao krajnji cilj imaju konačno rješa-vanje problema klaoničkog otpada. Naravno da iskustvo sa Klaonicom PPS – Srbac će biti i upozorenje ostalim klaonicama i peradarskim farma-ma, kao i farmama drugih domaćih životinja, da se otpad tretira u skladu s najsavremenijom tehnologijom, ali i aktuelnom zakonskom praksom, koja će biti još rigidnija kod nepoštivanja zakonskih normi nakon uvo-đenja zakonodavstva Evropske Unije. U skladu sa praksom u Evropskoj Uniji, upravljanje otpadom je, u pravilu, u nadležnosti organa/institu-cija iz oblasti zaštite životne sredine, dok se u okviru posebnih sektora (poljoprivreda, zdravstvo, ekologija i dr.) rješavaju pitanja sakupljanja i sortiranja otpada, kao i ostale komplementarne aktivnosti. Trenutna si-tuacija zbrinjavanja animalnog otpada na pomenutom prostoru ne može do kraja dobiti prolaznu ocjenu. Smatramo da je razlog u nepostojanju

186ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

specifičnih zakonskih rješenja kada je u pitanju animalni otpad. No, nije zanemarljivo ni finansijsko ulaganje u odgovarajuću opremu. Sadašnji prečistač otpadnih voda, koji nije čak ni u vlasništvu Klaonice PPS, mora da bude zamijenjen novim. Riječ je o ulaganju od 1.2 miliona evra, što je novac koji sadašnje rukovodstvo Klaonice PPS nije spremno, ili nije u mogućnosti izdvojiti. Time se zapravo problem opet otvara.

Literatura i izvori

1. Tuhtar, D. Dobrovoljec, D. Vagner, D. (1999), Kvalitet voda Bosne i Her-cegovine, Rijeka Vrbas, Voda san. tehn. br.3

2. Crnogorac, B. Č. (2005), Geografske osnove zaštite životne sredine, Banja-luka, Prirodno – matematički fakultet.

3. Grupa autora (2005), Životinjski otpad, Integralno rješavanje problema ot-pada sa farmi i klaonica u sjeverozapadnom regionu BiH – Studija izvodlji-vosti, Srbac, APIS.

4. Bognar, A. (2005), Geoekologija – interna skripta, Zagreb.5. Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti, (1995), Ba-

njaluka, Službeni glasnik RS broj 11/95.6. Zakon o veterinarstvu u BiH,(2002), Sarajevo, Službeni glasnik BiH br.

34/2002.7. Zakonodavstvo Evropske Unije u oblasti upravljanja otpadom, Di-

rektiva Savjeta „75/442/EEC“ o otpadu (Okvirna direktiva), Direktiva „EC 1774/2002“ o životinjskim nus produktima koji nisu za ljudsku upotrebu i amandmani na ovu direktivu o prelaznim mjerama: „EC808%2003, EC 811/2003, EC 813/2003, EC 668/2004, EC 878/2004“ .

187

Maj

a Pr

skal

o −

Am

ira

Gal

ić ─

UTJ

ECA

J HID

ROG

EOLO

ŠKIH

ČIM

BEN

IKA

NA

EK

OLO

ŠKU

OSJ

ETLJ

IVO

ST P

OD

URČ

JA S

LAPA

KRA

VIC

EMr.sc. Amira Galić1, dipl.ing.geol. − Dr.sc. Maja Prskalo1, dipl.ing.građ.1

UTJECAJ HIDROGEOLOŠKIH ČIMBENIKA NA EKOLOŠKU OSJETLJIVOST PODURČJA

SLAPA KRAVICE

1Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru

188ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Vodopad Kravice nalazi se desetak kilometara jugoistočno od Lju-buškog, na rijeci Trebižat. Specifični uvjeti kao što su: voda bogata otopljenim kalcijevim hidro-karbonatom, tektonski poremećaji u

stijenama i specifičan skup živih organizama, stoljećima već modeliraju ovaj sedreni slap. Ovaj prirodni fenomen zbog svoje geneze, hidrogeo-loških i hidroloških osobina, prirodne ljepote i potrebe za očuvanjem, zahtijeva interdisciplinaran pristup izučavanju i upoznavanju. To izuča-vanje i upoznavanje mora biti detaljno i dugotrajno, jer samo ono što do-bro poznajemo možemo pravilno i s mjerom koristiti, ali i efikasno zaštiti od devastacije.

Imajući u vidu osnovnu definiciju ekologije, kao znanosti koja se bavi izučavanjem odnosa živih organizama i okoliša poželjno je interdiscipli-narno pristupiti istraživanju ovakvih prirodnih fenomena, tako da svaka znanstvena diciplina koja se uključi u to istraživanje, da svoj doprinos podizanju ekološke svijesti. Na tragu takvih razmišljanja je i ovaj rad kojim se želi geološke i hidrogeološke značajke jednog vrlo specifičnog okoliša staviti u funkciju njegovog očuvanja ali i održivog korištenja u procesu razvoja ruralnih krajeva.

Kad se spominje okoliš potrebno je napomenuti da je prostorno gle-dano veliki dio tog okoliša i okruženja živih organizama čine razne vr-ste stijena. Pri tome treba naglasiti da geološka znanost u ekologiji može pružiti mnogo više od upoznavanja organskih i neorganskih mineralnih tvari. Tu je od velikog značaja strukturna geologija koja govori o struktur-nim oblicima u stijenama (rasjedi, diskontinuiteti, slojevi, bore, navlake i sl.) koji definiraju mogućnost i pravce kretanja podzemnih voda. Zatim mineraloški sastav i struktura stijene, kao čimbenici koji definiraju brzi-nu procjeđivanja površinskih voda u podzemlje, brzinu kretanja vode u podzemlju kao i mogućnost samo-pročišćavanja onečišćenih voda pri-rodnim procesima filtracije kroz stjensku masu.

U krškim područjima geologija (tektonski izmijenjene karbonatne stijene), morfologija (postojanje sustava šupljina koji je nastao procesom okršavanja), i hidrogeologija (brzi koncentrirani tokovi kroz pukotine i kaverne) značajno utječu na formiranje i izgled krajobraza. Dobar pri-mjer za to je i područje krša u slivu rijeke Trebižat. Tu se susreću najljepši i najzanimljiviji morfološki i hidrogeološki fenomeni, koji se svrstavaju u sam vrh krške geomorfološke baštine. Međutim, potrebno je naglasiti da je ovaj krški ambijent veoma podložan raznim vidovima oštećenja i onečišćenja upravo zbog načina postanka i svoje hidrogeološke funkcije. U ovom radu su opisani neki iz niza tih geomorfoloških i hidrogeoloških fenomena, u cilju boljeg upoznavanja i kvalitetnog vrjednovanja.

189

Maj

a Pr

skal

o −

Am

ira

Gal

ić ─

UTJ

ECA

J HID

ROG

EOLO

ŠKIH

ČIM

BEN

IKA

NA

EK

OLO

ŠKU

OSJ

ETLJ

IVO

ST P

OD

URČ

JA S

LAPA

KRA

VIC

E

Osnovna hidrološka i geološka obilježja područja slapa Kravice

Rijeka Trebižat desna je pritoka Neretve i završni dio složenog vo-dotoka koji ima devet imena i koji u svom gornjem toku više puta ponire i izvire. To je tipičan krški vodotok, koji ima vrlo izražene razlike u pro-toku tijekom hidrološkog minimuma i maksimuma. Ovo se najbolje vidi na slici 1 gdje je prikazan srednji mjesečni protok u periodu od 1946.g do 2001.g na hidrološkoj postaji Humac, koja se nalazi par kilometara uzvodno od slapa Kravice i gdje se vidi da prosječno deset puta veća ko-ličina vode protječe za vrijeme hidrološkog maksimuma.

Slika 1: prosječni mjesečni protok na hidrološkoj postaji Humac u periodu od 1946.g do 2001.g (Feasibility study - MHE Kravice; studija u izradi)

Ovaj vodotok je svoje korito formirao u gornjokrednim vapnencima i dolomitima, i paleogenim naslagama (K2

1,2, K22,3, K2

3, PcE1, E1,2, E2,3), koji su tektonski vrlo izmijenjeni procesima ubiranja i rasjedanja. Područje neposredno oko vodopada izgrađeno je od gornjokrednih senonskih va-pnenaca koji su u osnovnom gorju, i kvartarnih riječnih tvorevina u ri-ječnom koritu (slika 2). Iako su u stratigrafskom smislu zastupljena samo dva člana na području oko slapa, to ni u kom slučaju ne znači da je ge-ološka situacija jednostavna, zato što nju faktor krša, koji je u cijelom porječju jako izražen, u značajnoj mjeri usložnjava, kao i razni antropoge-ni utjecaji. Činjenica je da je troimeni vodotok Tihaljina-Mlade-Trebižat iznimno zanimljiv i to s nekoliko motrišta:• kao krški fenomen i dio prirodne baštine krša zapadne Hercegovine,• kao zanimljivo turističko odredište,• kao područje pogodno za poljoprivredne djelatnosti i • kao hidro-energetski potencijal.•

Ova četiri različita pristupa se ne isključuju međusobno i idealno bi bilo njihovo međusobno usklađivanje u cilju zaštite vodotoka i podizanja kvalitete življenja na ovom području. Za to je neophodan multidiscipli-naran znanstveni pristup i visoki stupanj istraženosti. U tom smislu je i ovaj rad doprinos boljem poznavanju ovog područja.

190ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slika 2: Geološka karta užeg područja vodopada Kravice s profilom i legendom(Feasibility study - MHE Kravice; studija u izradi)

3 Hidrogeološke značajke

Na širem području oko vodotoka Tihaljina-Mlade-Trebižat vladaju hidrogeološki uvjeti koje su određeni njegovom geološkom građom i geomorfološkom i hidrološkom slikom tipičnog krškog krajolika. Teme-ljem tih odrednica, moguće je izdvojiti sljedeće tri hidrogeološke sredine na području oko vodopada: • slabo vodopropusne, vodopropusne do dobro propusne sredine, pu-

kotinsko-kavernozne poroznosti, s ulogom hidrgeoloških kolektora. To su gornjokredni dobro okršeni vapnenci i dolomiti (K2

1,2, K22,3, K2

3);• vodonepropusne do slabo vodopropusne sredine, intergranularne

poroznosti, s ulogom potpune do djelomične pokrovne barijere iznad dobro okršenih gornjokrednih vapnenaca. To su kvartarne, glinovi-to-pjeskovito-prašinaste tvorevine debljine mjestimično preko 20 m, koje su bile predmetom ispitivanja i

• sedra, kao sredina promjenljivih hidrogeoloških osobina, u glavnom slabo vodopropusna, s karakterističnom i vrlo izraženom spužva-stom pororoznošću, čije su šupljine vrlo često ispunjene, djelomično ili potpuno, vrlo finim, sitnim česticama mulja i praha.

Osim barijera i pregrada u samom vodotoku, sedra je dosta zastuplje-na i u kvartarnim riječnim nanosima, i to u vidu odlomaka različitih di-menzija, koji su pomiješani s pjeskovito-glinovitom frakcijom. Sedra ima veliku šupljikavu poroznost, spužvastog tipa koja je posljedica dijelom truljenja tkiva vodenog bilja a dijelom nastala zbog otapanja. Usprkos toj činjenici sedra nema veliku vodopropusnost, jer pore nisu međusobno dobro povezane, a često bivaju zapunjene sitnozrnatim česticama koje rijeka nosi. U paketima sa sitnozrnatim aluvijalnim naslagama vodopro-pusnost im je još manja.

191

Maj

a Pr

skal

o −

Am

ira

Gal

ić ─

UTJ

ECA

J HID

ROG

EOLO

ŠKIH

ČIM

BEN

IKA

NA

EK

OLO

ŠKU

OSJ

ETLJ

IVO

ST P

OD

URČ

JA S

LAPA

KRA

VIC

E

Iako je rijeka usjekla korito kroz gornjokredne vapnence, koji gene-ralno, uslijed procesa okršavanja i tektonike imaju razvijenu pukotinsko-kaveroznu poroznost i dobru vodopropusnost, ne bilježe se pojave većih gubitaka vode, odnosno poniranja. Razlog tomu je relativno debeli, sit-nozrnati i zaglinjeni aluvijon koji je nataložen u riječnom koritu (slika). U njemu dominira zaglinjeni pijesak sa proslojcima glina i generalno imaju malu vodopropusnost.

Koncem 2008.g. urađeno je više istražnih bušotina čoji se raspored vidi na slici 2 s ciljem boljeg upoznavanja debljine, građe i drugih značaj-ki kvartarnih tvorevina. Između ostalog, na bušotinama ST-2A i KR-1B ispitivana je vodopropusnost na terenu. Određivanje koeficijenta filtra-cije rađeno je „in situ“, metodom Lefranc, koja se u sastoji od tri faze: crpljenje, nalijevanje s konstantnim hidrostatskim tlakom i nalijevanje s promjenljivim hidrostatskim tlakom. Pošto su ispitivanja rađena u vrije-me hidrološkog minimuma, kada je razina podzemne vode najniža, nije bilo moguće izvesti fazu crpljenja vode, pa su izvršena mjerenja u dvije faze: pri stalnom i promjenljivom hidrostatskom tlaku. Rezultati ovih te-renskih ispitivanja pokazali su odstupanja ovisno o etaži i fazi ispitiva-nja. Razlike u veličini koeficijenta filtracije dobivene tijekom ispitivanja upućuju na postojanje proslojaka koji su skoro vodonepropusni, a na ra-zličitim su dubinama, kao i na mogućnost migracije najsitnijih čestica na način kojim se s vremenom trajanja ispitivanja smanjuje vodopropusna moć ovih sedimenata. Rezultati ispitivanja na bušotini KR-1B, koja je bu-šena neposredno uz vodotok, dali su prosječnu vrijednost koeficijenta filtracije koja iznosi 7.07x10-5 cm/s, što odgovara stijenama male vodo-propusne moći.

Osim terenskih metoda, koje su vjerodostojnije i skuplje, koeficijent filtracije određivan je i analitički, iz podataka o granulometrijskom sasta-vu, prema jednadžbi Terzaghi-ja:

. . . . . . .(Aljtovski, 1973, str.128)Gdje je: nt – viskoznost vode (0.0114 pri t=15oC)

def – efektivni promjer zrna u cm n – poroznost u dijelovima jedinice C – empirijski koeficijent za zaglađena zrna 10.48Vrijednosti dobivenih koeficijenata filtracije na ovaj način su prikaza-

ni u tablici 1.

Rezultati ispitivanja hidrogeoloških značajki kvartarnih tvorevina u riječnom koritu uzvodno i nizvodno od vodopada Kravice upućuju na zaključak da je riječno korito formirano u aluvijalnim tvorevinama koje izgrađuju pretežito pijesci različite granuliranosti te različitog stupnja zaglinjenosti. Također, ovisno o superpoziciji i uvjetima taloženja mogu se naći i paketi pjeskovitih glina. Moćnost ovih naslaga je relativno velika i na mjestima iznosi i preko 20 m.

192ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tablica 1: proračunate vrijednosti koeficijenata filtracije na lokalitetu Kravice i Stubica

oznaka bušotine

interval (m)

koeficijent filtracije (cm/s)

KR-1B 11.00-11.70 1.57 x 10-3

13.50-14.50 4.42 x 10-5

17.00-18.00 4.49 x 10-4

21.00-22.00 2.24 x 10-3

24.30-25.00 2.40 x 10-5

27.00-28.00 1.70 x 10-5

29.00-30.00 1.26 x 10-3

KR-1 6,00-7,00 1,20 x 10-8 11,00-12,00 4,86 x 10-6

16,00-17,00 2,05 x 10-7

KR-1A 3,00-4,00 2,50 x 10-5 KR-2 4,00-5,00 6,87 x 10-5

7,00-8,00 8,03 x 10-7 KR-2A 3,00-4,00 1,30 x 10-6

5,00-6,00 1,19 x 10-6 8,00-9,00 5,80 x 10-7

KR-3A 8,00-9,00 1,30 x 10-6

Tablica 2: rezultati terenskih ispitivanja vodopropusnosti

oznakabušotine

ispitivaniinterval

(m)

koeficijentfiltracije

cm/s

ST-2A2.00-6.00 8.5x10-3

8.50-10.65 7.1x10-3

KR-1B 13.50-14.50 7.07x10-5

Terenska ispitivanja su pokazala smanjenje vodopropusne moći s vremenom, što ukazuje na moguću migraciju sitnih čestica, što može dovesti do zatvaranja putova kojima se kreće podzemna voda. Iako uzvodno postoje značajni gubici vode iz vodotoka (navodnjavanje u Vi-tinsko-Ljubuškom polju i prirodno otjecanje u Vrgoračko polje), navede-ne hidrogeološke značajke osiguravaju dovoljno malu vodopropusnost aluvijalnih tvorevina da u vrijeme najnižih razina podzemnih voda nisu uočljivi značajniji gubici vode iz riječnog korita u dijelu neposredno oko slapa. Međutim, svaka intervencija u smislu narušavanja postojeće struk-ture (veća otkopavanja, stvaranje značajnijih pukotina), otvara moguć-nost nastanka komunikacije s dobro okršenom vapnenačkom podlogom i gubitka određene količine vode iz vodotoka. U vrijeme hidroloških maksimuma kada riječnim koritom protječu i do 10 puta veće količine vode (slika protoka), razina vode u rijeci je tolika da ide preko ovih riječ-nih tvorevina do kontakta s okršenom stijenom gdje se jedan dio vode svakako gubi. Ali u to vrijeme su kaverne i pukotine u kršu već dobrim dijelom ispunjene vodom uslijed brze infiltracije površinskih voda pa ti gubici nisu iznimno veliki. Ove velike količine vode u periodima hidro-loških maksimuma mogu narušiti stabilnost pojedinih dijelova sedrenih barijera koje se ljeti jako isuše i ispucaju, pa povremeno dolazi do otkida-nja dijelova sedre, ili čak do potpunog probijanja barijere, kao na Stubič-kom buku, oko kilometra nizvodno od vodopada Kravice, gdje se nalazi prirodno suženje korita. Ove hidrogeološke značajke u značajnoj mjeri utječu na dinamiku i režim kako podzemnih tako i površinskih voda na

193

Maj

a Pr

skal

o −

Am

ira

Gal

ić ─

UTJ

ECA

J HID

ROG

EOLO

ŠKIH

ČIM

BEN

IKA

NA

EK

OLO

ŠKU

OSJ

ETLJ

IVO

ST P

OD

URČ

JA S

LAPA

KRA

VIC

E

ovom području, a upravo je postojeća dinamika i režim voda jedan od čimbenika koji utječu na mogućnost stvaranja i održanja sedrenih barije-ra u ovom vodotoku.

Zaključci

Formiranje sedrenih barijera posljedica je djelovanja velikog broja bi-oloških, kemijskih, geoloških i hidroloških čimbenika. Svaka promjena kakvoće te količine i dinamike podzemnih i površinskih voda može ima-ti utjecaja na osnovne ekološke parametre o kojima ovisi razvoj i održa-vanje sedrotvoraca. Stoga je utjecaj hidrogeoloških značajki područja oko vodopada, a i šire, vrlo značajan.

Istraživanja su pokazala da aluvijalne tvorevine na području oko vodopada imaju veliku debljinu, mjestimično veću od dvadeset metara. Prema granulometrijskim analizama radi se o sredinama intergranular-ne poroznosti, pretežito, o pijescima različite granuliranosti, te različitog stupnja zaglinjenosti.

Ispitivanja koeficijenta filtracije terenskim i analitičkim metodama pokazala su da se radi o sredinama male vodopropusnosti koja se s vre-menom trajanja ispitivanja smanjuje, što ukazuje na moguću migraciju sitnih čestica i zatvaranje putova kojima se kreće podzemna voda. Svi ozbiljniji zahvati mogli bi narušiti postojeće strukture u ovakvoj intergra-nularnoj sredini i otvoriti komunikaciju s okršenim vapnencima u pod-lozi.

Pozornost svakako treba posvetiti i efektima velikih voda i racional-nom upravljanju vodama u vrijeme hidrološkog minimuma.

Literatura

1. Aljtovski M.E, (1973) Hidrogeološki priručnik (str128), Beograd: Građe-vinska knjiga

2. Feasibility study - Energetsko korištenje sliva T-M-T; Kravice i Stubi-ca (izrada u tijeku); dokumentacija Elektroprivrde HZHB dd

3. Galić A, Marinčić J, Prskalo M (2008) Kompleksna analiza značajki područja vodopada Kravice na rijeci Trebižat, III Savjetovanje geologa BiH s međunarodnim učešćem (str 82-84)

4. Galić A, (2008) Hidrogeološka istraživanja za potrebe izgradnje hi-drotehničkih objekata u kršu zapadne Hercegovine, magistarski rad

195

Mar

ija M

isilo

− ,

Petr

a Ba

jo ─

UTJ

ECA

J KRŠ

KIH

GEO

MO

RFO

LOŠK

IH O

BILJ

EŽJA

NA

OBL

IKO

VAN

JE A

GRA

RNO

G K

RAJO

LIK

A IM

OTS

KE

KRA

JINE

(H

RVA

TSK

A)

Marija Misilo1 − Petra Bajo2

UTJECAJ KRŠKIH GEOMORFOLOŠKIH OBILJEŽJA NA OBLIKOVANJE AGRARNOG KRAJOLIKA

IMOTSKE KRAJINE (HRVATSKA)

Sažetak

Imotska krajina po svojim geomorfološkim, vegetacijskim, pedološkim i hi-drološkim obilježjima je tipično krško područje. Upravo prirodna obilježja Imotske krajine čine ovo krško područje teškim za život čovjeka (krške goleti, oskudan ve-getacijski i pedološki pokrov, nedostatak vode na površini), no unatoč svemu, na-seljenost se na području Imotske krajine može pratiti od neolitika do danas. Način života ljudi na ovom području tijekom povijesti rezultirao je oblikovanjem kultur-nog krajolika karakterističnog za krška područja koji je prepoznatljiv po kamenu kao glavnom građevnom elementu i po načinu prilagodbe specifičnim krškim re-ljefnim oblicima. Posebnost krških područja su specifični oblici poljoprivrednih po-vršina koje se odlikuju usitnjenim parcelama i suhozidima. Agrarni krajolik ima veliku kulturnu, povijesnu, estetsku ali i gospodarsku vrijednost, te je u svrhu njegovog očuvanja i valorizacije nužno provesti istraživanja.

Cilj ovog rada je analizirati utjecaj krških geomorfoloških obilježja na obliko-vanje agrarnog krajolika na području Imotske krajine. Na temelju utvrđenog veli-kog stupnja ovisnosti oblika agrarnih površina o krškim geomorfološkim oblicima izdvojeni su osnovni tipovi agrarnog krajolika na istraživanom području.

Ključne riječi: krška geomorfološka obilježja, agrarni krajolik, Imotska kra-jina, Hrvatska

1 Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina2 Gustava Krkleca 24, Zagreb, Hrvatska

196ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Imotska krajina je omeđena planinom Biokovo, Cetinskom i Vrgor-skom krajinom te državnom granicom s Bosnom i Hercegovinom. Po svojim geomorfološkim, vegetacijskim, pedološkim i hidrološkim

obilježjima predstavlja tipično krško područje. Kontinuitet naseljenosti i korištenja prostora od neolitika do danas ostavili su značajan trag u prostoru. Upravo naseljenost i poljoprivredne aktivnosti u ovisnosti o prirodnim obilježjima prostora, imali su najveći utjecaj na formiranje specifičnog kulturnog krajolika koji ima iznimnu kulturnu, povijesnu, estetsku, ali i gospodarsku vrijednost.

Područje Imotske krajine je dugi vremenski period izrazito depopu-lacijsko područje i broj stanovnika se samo u razdoblju od 1971. do 2001. godine smanjio za 29,8% (Rimanić i sur., 2005). Stanovništvo pokazuje znakove starenja, a prisutne su i promjene u gospodarskoj strukturi sta-novništva. Napuštanje tradicionalnih djelatnosti i obrade zemlje, novi gospodarski trendovi (gospodarske zone), gradnja prometnica (auto-ce-sta) i bespravna gradnja, uz nedostatak svijesti o vrijednosti kulturnog pejzaža, potencijalna su prijetnja njegovom očuvanju. Posljedica navede-nih procesa je sve izraženije zapuštanje i devastacija tradicionalnih agrar-nih krajolika.

Zbog svijesti o sve većem gubitku tradicionalnih kulturnih krajolika, na svjetskoj razini se sve više pristupa njihovoj valorizaciji i očuvanju. U tom smislu je 2000. godine donesena Konvencija o europskim krajobrazi-ma koju je iste godine usvojila i Republika Hrvatska.

Cilj ovog rada je kroz analizu utjecaja geomorfoloških obilježja na formiranje agrarnog krajolika na području Imotske krajine pridonijeti boljem poznavanju prirodne i kulturne baštine koju ovaj kraj posjeduje.

Slika 1. Geografski položaj Imotske krajine (Bertić, 1987)

197

Mar

ija M

isilo

− ,

Petr

a Ba

jo ─

UTJ

ECA

J KRŠ

KIH

GEO

MO

RFO

LOŠK

IH O

BILJ

EŽJA

NA

OBL

IKO

VAN

JE A

GRA

RNO

G K

RAJO

LIK

A IM

OTS

KE

KRA

JINE

(H

RVA

TSK

A)

Kulturni krajolik

U hrvatskoj stručnoj literaturi i praktičnoj upotrebi javljaju se termini krajolik i krajobraz, s time da je razlika između njih samo lingvističke, a ne pojmovne prirode (Dumbović Bilušić, Obad Šćitaroci, 2007, str 262). Konvencija o europskim krajobrazima (2000) krajobraz (krajolik) je defi-nirala kao „određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav re-zultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika“.

Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO, 1972) je kao kulturnu baštinu definirala djela čovjeka i zajednička dje-la čovjeka i prirode, a 1992. godine (World Heritage Convention) defi-niran je pojam kulturni krajolik (Cultural Landscape) kao „zajedničko djelo prirode i čovjeka koje ilustrira razvoj ljudskog društva i naseljeno-sti tijekom vremena, pod utjecajem fizičkih ograničenja i/ili mogućnosti određenih njihovim prirodnim okruženjem i društvenim, gospodarskim i kulturnim činiteljima“.

Osnovne sastavnice krajolika se mogu podijeliti u četiri osnovne sku-pine:• prirodni činitelji – reljef, geološka obilježja, tlo, vegetacija, vode, kli-

ma;• antropogeni činitelji – povijesna naselja i arhitektura, korištenje ze-

mljišta, sustavi komunikacija, arheologija;• estetski činitelji – mjerilo, proporcije, oblici, boje, vizure;• osjetilni činitelji – asocijacije, identitet, simboli, običaji, literatura,

glazba (Dumbović Bilušić, Obad Šćitaroci, 2007, str. 264).

S obzirom na veliku raznolikost prirodnih činitelja i veliko povije-sno naslijeđe formirano pod utjecajem različitih kulturno-civilizacijskih krugova, Hrvatska je imala predispozicije za oblikovanje i velikog broja različitih kulturnih krajolika. U Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997) izvršena je krajobrazna regionalizacija Hrvatske na te-melju prirodnih obilježja te je izdvojeno 16 osnovnih krajobraznih jedini-ca između kojih je Dalmatinska zagora kojoj pripada i područje Imotske krajine.

Kulturni krajolik se može podijeliti na izgrađeni krajolik i na krajolik kojeg definiraju djelatnosti integrirane u njega (poljoprivreda, šumarstvo i dr.) (Hrdalo i sur., 2008, str. 81). U ruralnim područjima (Imotska krajine je uglavnom ruralno područje) poljoprivredno iskorištavanje je ostavilo značajan trag i visokovrijedne oblike agrarnog krajolika gdje je naglašena veza s prirodnim obilježjima ovog prostora, u prvom redu geomorfološ-kim.

198ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Geomorfološka obilježja imotske krajine

Područje Imotske krajina u morfostrukturnom pogledu pripada cjeli-ni Vanjskih Dinarida i glavni reljefni oblici imaju dinarski pravac pruža-nja sjeverozapad-jugoistok koji je posljedica procesa boranja i navlačenja tijekom geološke prošlosti. Promatrani teren je uglavnom izgrađen od karbonatnih stijena, vapnenaca i dolomita kredne starosti, koji su zahva-ljujući tektonskoj izlomljenosti te podložnosti procesu kemijskog otapa-nja djelovanjem vode obogaćene s CO2 (koroziji), formirali brojne krške morfološke oblike. Najveće geomorfološke cjeline ovog područja pred-stavljaju masiv Biokova, zavala Imotskog polja i okolne zaravni. Uz ove najveće reljefne forme, područje obiluje svim krškim reljefnim oblicima karakterističnim za šire područje Dinarida: suhe doline, uvale, ponikve ili vrtače te najmanje škrape i kamenice. Za temu ovog rada su značajni polje, suhe doline, uvale i ponikve.

Imotsko polje je najveći geomorfološki oblik na prostoru Krajine. Postanak polja je tektonski predisponiran, a sama depresija polja kao i morfološki oblici po njegovom rubu oblikovani su fluvijalnim i krškim procesima tijekom pliocena i pleistocena (Roglić, 1938). Kroz polje protje-ču tokovi rijeke Suvaje i Vrljike, a upravo je tok Suvaje zajedno s manjim pritokama u prošlosti akumulirao velike količine aluvijalnog sedimenta po dnu polja te ga učinio najvećom obradivom površinom cijele Krajine.

Na području Imotske krajine utvrđeno je nekoliko suhih dolina od kojih su najveće suha dolina Krivodola i Dolića drage. Njihov postanak, kao i ostalih suhih dolina na ovom području, je povezan s fluvijalnom fazom morfogeneze ovog prostora. Duž njih su akumulirane manje koli-čine rastresitog materijala koje stanovništvo istoimenih naselja obrađuje od davnina.

Među uvalama ovog područja posebno se ističe uvala Poljica. Pruža se paralelno s Biokovom i omeđena je uzvišenjima Osoje, Baba i Gradina. Postanak uvale je predisponiran tektonskim i litološkim obilježjima (na površini su pločasti vapnenci koji su manje otporni od okolnih jedrih va-pnenaca) (Roglić, 1938, str 215-216). Dno uvale je prekriveno rastresitim materijalom i pogodno je za obradu.

Najzastupljeniji reljefni oblik su ponikve ili vrtače. Vrtače kao udu-bljenja ljevkastog oblika, s aspekta ovog rada su posebno interesantne jer se na njihovom dnu najčešće nalazi pedološki pokrov koji često predstav-lja jedine obradive površine nekih zaseoka.

199

Mar

ija M

isilo

− ,

Petr

a Ba

jo ─

UTJ

ECA

J KRŠ

KIH

GEO

MO

RFO

LOŠK

IH O

BILJ

EŽJA

NA

OBL

IKO

VAN

JE A

GRA

RNO

G K

RAJO

LIK

A IM

OTS

KE

KRA

JINE

(H

RVA

TSK

A)

Oblici krškog agrarnog krajolika kao rezultat geomorfoloških obilježja imotske krajine

Unatoč nepovoljnim prirodnim uvjetima, čovjek se prilagodio živo-tu na ovom području te je kao rezultat te prilagodbe (kamen kao glavni građevni materijal, ograđivanje plodnog tla, izgradnja bunara i čatrnja i dr.) nastao specifičan kulturni krajolik koji je u tijesnoj vezi s prirodnim značajkama ovog područja. Najznačajniji utjecaj na oblikovanje kultur-nog krajolika su imali razvoj naseljenosti te razvoj poljoprivrede.

Tradicionalna zanimanja ovog kraja su bila vezana uz poljoprivredu te je agrarni krajolik najzastupljeniji tip kulturnog krajolika na području Imotske krajine. Kao glavna obilježja agrarnog krajolika mogu se izdvo-jiti usitnjene parcele i suhozidi kao osnovni građevni element. Temeljni princip gradnje suhozida je slaganje kamena bez veziva, a za gradnju se koristio kamen uzet iz najbliže okolice ili izdvojen pri krčenju zemlje (u svrhu dobivanja obradive površine). Suhozidima su se ograđivale manje površine plodnog tla, vrtače, uvale, ali i veća stjenovita područja koja su imala funkciju pašnjaka. Osim za ograđivanje poljoprivrednih površina, suhozidi su se koristili i za građenje poljskih kućica, torova i staja za sto-ku, zatim za zidanje bunara i drugog. Suhozidi se razlikuju ponajprije prema visini i širini što ovisi o njihovoj funkciji, morfologiji terena i koli-čini dostupnog kamena.

Slika 2. Tipovi suhozida na području Imotske krajine

Obilježja reljefa su uvjetovala razmještaj i količinu obradivog tla te stoga reljefni oblici zajedno sa suhozidima čine temelj za klasifikaciju oblika agrarnog krajolika. Aničić i Perica (2003, str. 176-183) su krške kul-turne krajolike podijelili u 5 tipova: pašnjački krajolici; krajolik vrtača i uvala; krajolik polja u kršu; udubljenja na južnim padinama Brača, Hva-ra i Pelješca; terase od suhozida. Prilagodbom navedene podjele istraži-vanom području, mogu se izdvojiti sljedeći tipovi agrarnog krajolika na području Imotske krajine:

200ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

1. krajolik polja u kršuImotsko polje kao najveći reljefni oblik smješteno je u tektonski pre-

disponiranoj zavali. Naselja su smještena uz sam rub polja ili na padina-ma koje ga okružuju zbog očuvanja plodnog tla, iako je danas sve pri-sutnije širenje naselja na poljoprivredne površine. Poljoprivredne parcele su najčešće izdužene i pružaju se od prometnica koje presijecaju polje (Slika 3b). Parcelacija u Imotskom polju, za razliku od ostalih područja, nije provedena pomoću suhozida već su postavljani kameni graničnici (međaši).

2. krajolik uvalaUvale su vrlo značajne poljoprivredne površine u krškim područjima.

Parcele su različitih oblika (četvrtaste, izdužene..) i međusobno odijeljene niskim suhozidima. Karakteristika im je da nemaju vanjske ogradne su-hozide (Slika 3a).

3. krajolik suhih dolinaKrajolik suhih dolina karakteriziraju parcele stepeničasto poredane u

smjeru pružanja doline (Slika 3e). Parcele su različitih oblika: četvrtaste, izdužene, zaobljene i odijeljene su niskim suhozidima. Vrlo često su i strane doline agrarno iskorištavane te su tu prisutne terase od suhozida.

4. krajolik vrtačaVrtače su najčešće agrarno iskorišten oblik krškog reljefa iz razloga

što se pojavljuju u velikom broju (Slika 3c). Javljaju se u različitim dimen-zijama (dubinom i širinom) i oblicima. Najčešće su uz dno iskorištene i strane tako da postoji suhozid na samom dnu vrtače te terase od suho-zida na stranama. Veličina i broj terasa ovisi o dimenzijama same vrtače.

5. terase od suhozidaTerase su tipovi krajolika koji se javljaju na padinama većih nagiba,

ali i na blažim nagibima gdje je stjenovitost uvjetovala oblikovanje terasa malih površina. Javljaju se u različitim oblicima, paralelne, simetrične, asimetrične, nepravilne (Slika 3d).

6. pašnjački krajolikU područjima koje karakterizira velika stjenovitost male su moguć-

nosti iskorištavanja za poljodjelstvo te su takva područja korištena kao pašnjaci. Ograđivana su suhozidima i imaju znatno veće površine.

201

Mar

ija M

isilo

− ,

Petr

a Ba

jo ─

UTJ

ECA

J KRŠ

KIH

GEO

MO

RFO

LOŠK

IH O

BILJ

EŽJA

NA

OBL

IKO

VAN

JE A

GRA

RNO

G K

RAJO

LIK

A IM

OTS

KE

KRA

JINE

(H

RVA

TSK

A)

a)

b) c)

d) e)

Slika 3. Povezanost krških reljefnih oblika i agrarnog krajolika

Zaključak – značenje agrarnog krajolika za budućnost

Imotska krajina kao tipično krško područje osim svojih prirodnih vrijednosti posjeduje i značajnu kulturnu baštinu. Kao dio nepokretne kulturne baštine agrarni krajolik predstavlja iznimnu vrijednost za iden-titet ovog kraja jer je odraz i svjedok procesa koji su se odigrali na ovom području u prošlim vremenima i onih koji se odigravaju danas.

Prostor Imotske krajine proživljava zajedničku sudbinu cijele Dalma-tinske zagore posljednjih 50-ak godina kroz vrlo izražene procese dea-grarizacije i deruralizacije. Kroz ove procese u prvom redu došlo je do zapuštanje tradicionalnih agrarnih krajolika te su danas u pojedinim di-jelovima Imotske krajine nedostupni i u potpunosti obrasli vegetacijom. No, u odnosu na zapuštanje puno veći problem je njihova devastacija. Devastacija je posljedica nekoliko različitih procesa: prelazak na novi na-čin obrade zemlje uz korištenje strojeva doveo je do rušenja suhozida zbog omogućavanja pristupa zemlji; širenje naselja (uz veliki udio be-

202ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

spravne gradnje) pri čemu se ne vodi računa o očuvanju suhozida; kori-štenje kamena iz suhozida kao građevnog materijala i drugo.

Za očuvanje agrarnog krajolika ovog područja potrebno je provesti inventarizaciju i vrednovanje te svakako prostornim planovima osigurati njihovu zaštitu.

Literatura i izvori

1. Aničić, B. i Perica, D. (2003), „Structural features of cultural landsca-pe in the karst area (landscape in transition)“, Acta Carsologica, 32/1 (13), str. 173-188.

2. Dumbović Bilušić, B. i Obad Šćitaroci, M. (2007), „Kulturni krajolici u Hrvatskoj – identifikacija i stanje zaštite“, Prostor, 2 (34), str. 261-271.

3. Hrdalo, I., Aničić, B., Pereković, P., Rechner, I., Andlar, G. (2008), „Ti-pologija poljoprivrednih krajobraza Dubrovačkog primorja kao osno-va za usmjeravanje razvoja“, Journal of Central European Agricultu-re, 9 (1), str. 77-94.

4. Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1972), UNES-CO

5. Rimanić, A.; Glamuzina, M., Šiljković, Ž. (2005), „Differences in popu-lation development of Imotski and sourrounding rural settlements“, Geoadria, 10 (2), str. 191-209.

6. Roglić, J. (1938): Imotsko polje – fizičko-geografske osobine. U: Sabra-na djela, knjiga II.: Geomorfološke teme, ur. M. Matas; Geografsko društvo, Split; Hrvatsko geografsko društvo, Zadar; Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Sveučilište Zadar; Meri-dijani, Samobor; Zagreb, 2005., str. 185-289.

7. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997), Ministar-stvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za pro-storno planiranje

8. Veliki atlas Jugoslavije, karta 1:500 000, ur. Bertić, I.,Zagreb, 1987.9. World Heritage Convention (1992), Expert Group on Cultural Lands-

capes, 24-26.10. 1992. La Petite Pierre, France.10. Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, Narod-

ne novine, 12/2002.

203

Mr.

sc. D

ževa

d M

ešan

ović

− M

r. sc

. Sem

ir A

hmet

bego

vić

─ RA

ZVO

J TRG

OV

INE

I ZA

NA

TSTV

A U

RU

RALN

IM N

ASE

LJIM

A O

PĆIN

E K

ALE

SIJA

Dževad Mešanović1 − Semir Ahmetbegović2

RAZVOJ TRGOVINE I ZANATSTVA U RURALNIM NASELJIMA OPĆINE KALESIJA

SažetakTrgovina i zanatstvo kao privredne djelatnosti danas zauzimaju značajno

mjesto u privredi općine Kalesija. Značaj ovih djelatnosti ogleda se u broju zapo-slenih radnika i u ostvarenim ekonomskim efektima, odnosno poslovnim rezulta-tima. Faktori koji su uticali na razvoj trgovine i zanatstva u ruralnim naseljima općine Kalesija su saobraćajno-geografski položaj, migraciona kretanja stanovniš-tva, procesi suburbanizacije i deagrarizacije. U periodu od 1996. godine do danas trgovina i zanatstvo se razvijaju u naseljima koja se nalaze uz prometnice: Tuzla – Kalesija - Zvornik i Kalesija – Dubrave – Živinice. Razvojem ovih djelatnosti u ruralnima naseljima dolazi do neracionalnog iskorištavanja poljoprivrednog ze-mljišta za potrebe gradnje.

Ključne riječi: trgovina, zanatstvo, ruralna naselja, poljoprivredno zemljište općina Kalesija

1 Mr. sc. Dževad Mešanović, viši asistent, Prirodno-matematički fakultet, Uni-verzitet u Tuzli

2 Mr. sc. Semir Ahmetbegović, viši asistent, Prirodno-matematički fakultet, Uni-verzitet u Tuzli

204ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

1. Geografski položaj općine Kalesija

Područje Kalesije pripada regiji sjeverne Bosne odnosno Sprečko-majevičkoj mezoregiji. Po novijoj administrativno-političkoj podje-li pripada Tuzlanskom kantonu. Smještena je u području gornjeg

toka rijeke Spreče, odnosno u njenoj aluvijalnoj ravni po južnim obron-cima planine Majevica, te sjevernim rubnim dijelovima planina Bišine i Javornik. (Slika 1).

Kalesija se graniči na zapadu i sjeverozapadu sa općinom Tuzla, na jugu i jugozapadu općinom Živinice, na sjeveroistoku općinom Sapna i na jugoistoku Osmacima u Republici Srpskoj.

Općina Kalesija zauzima površinu od 201 km² (1991. godine 272 km2) i obuhvata 0,39% teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno 7,5% prostora Tuzlanskom kantona. (Strategija razvoja TK 2008-2013., 2008., str. 35)

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Kalesija imala je 41.809 stanovnika. Po procjeni Federalnog Zavoda za statistiku broj sta-novnika u 2007. godini je iznosio 35.164. (Kanton Tuzla u brojkama, 2008.)

Slika 1. Geografski položaj općine Kalesija

205

Mr.

sc. D

ževa

d M

ešan

ović

− M

r. sc

. Sem

ir A

hmet

bego

vić

─ RA

ZVO

J TRG

OV

INE

I ZA

NA

TSTV

A U

RU

RALN

IM N

ASE

LJIM

A O

PĆIN

E K

ALE

SIJA

2. Faktori razvoja trgovine i zanatstva

Područje općine Kalesija, za razliku od većine drugih općina u Bosni i Hercegovini, bilježi privredni razvoj. Ogleda se kroz razvoj nekih usluž-nih (prvenstveno trgovine) djelatnosti. Na razvoj trgovine i zanatstva u općini Kalesija uticali su slijedeći faktori: geoprometni položaj, migracije stanovništva, obrazovanje stanovništva te procesi suburbanizacije i dea-grarizacije.

Općina Kalesija ima relativno povoljan saobraćajno-geografski po-ložaj. Glavne saobraćajne prometnice su magistralni put Tuzla-Kalesija-Zvornik i regionalni putevi Živinice-Dubrave-Kalesija i Kalesija-Memići-Sapna. Kroz područje općine Kalesija prolazi željeznička pruga Tuzla-Zvornik na kojoj se obavlja transport teretnih roba između entiteta kao i Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Jedan dio međunarodnog aerodroma “Tuzla” nalazi se na teritoriji općine Kalesija u naselju Donje Vukovije, na regionalnom putu Kalesija-Dubrave-Živinice, što je također veoma zna-čajno za budući ekonomsko-geografski razvoj ovog kraja. (Slika 2)

Slika 2. Saobraćajna karta općine Kalesija

206ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Uzimajući u obzir migracione tokove kao oblike trajne promjene mje-sta boravka, možemo istaći da su oni uticali na ukupno kretanje stanov-ništva u naseljima općine Kalesija, naročito poslije Drugog svjetskog rata kada i počinje njen brži privredni i urbani razvoj. Oko 95% od ukupno doseljenog stanovništva naselilo se u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Migracioni tok doseljavanja pokazuje da do početka 80-tih godina doseljavanje stanovništva postaje sve značajnije, a što je povezano sa ra-zvojem privrednih djelatnosti i to industrije, trgovine, zanatstva i građe-vinarstva. U periodu od 1981-1991. doseljavanje je bilo najintenzivnije i iznosilo je prosječno 450 stanovnika godišnje. Po popisu iz 1991. godine ukupan broj doseljenog stanovništva je iznosio 12110. Učešće doseljenog stanovništva poraslo je sa 19,6% u 1961. godini na 28,9 % u 1991. godini. Stanovništvo se u najvećem broju naseljavalo u ruralnim naseljima opći-ne Kalesija smještenim uz glavne saobraćajnice. (RZS, 1999)

Nakon 1996. godine u naseljima na rubu Sprečkog polja, naselilo se nekoliko hiljada stanovnika iz općina Bosanskog Podrinja i to: Zvornika, Srebrenice, Bratunca, Bijeljine, Vlasenice i dr. Također, prisutno je prese-ljenje stanovništva iz brežuljkasto-brdskih naselja u naselja u dolini rije-ke Spreče.

Na razvoj trgovine i zanatstva veliki uticaj je imalo i podizanje obra-zovnog nivoa stanovništva. U obrazovnoj strukturi stanovništva na po-dručju općine Kalesija u periodu od 1961. do 1991. godine postignuti su značajni rezultati i oni su vezani za smanjenje nepismenosti i povećanje broja obrazovnih profila inženjera, trgovaca, zanatlija itd.3 Postotak nepi-smenih na teritoriji Kalesije je smanjen sa 45,6% u 1961. na 12,9% u 1991. godini. (FZS, Statistički godišnjaci BiH, 1969-1992.)

Tabela 1 : Stanovništvo staro 15 i više godina prema školskoj spremi u općini Kalesija, 1961- 1991. godine

1961. % 1971. % 1981. % 1991. %Bez škol. spreme 11.909 68,9 11.169 48,8 7.764 31,1 5.560 18,4

Nezavrš. osn. škola 5.022 29,1 9.784 42,7 8.460 33,9 6.143 20,4

Osnovna škola 212 1,2 1.217 5,3 5.593 22,3 7.743 25,7

Srednja škola 127 0,4 598 2,6 2.805 11,2 7.911 26,2Viša škola 6 0,03 75 0,3 17 0,07 329 1,1

Visoka škola 3 0,06 8 0,04 228 0,9 263 0,9Nepoznato 2 0,09 42 0,2 72 0,3 1.095 3,6UKUPNO 17.281 100,0 22.893 100,0 24.986 100,0 30.168 100,0

Izvor: Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine, godišta od 1969. do 1992., RZS, Sarajevo; FZS, Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. godine,

uporedni podaci 1971., 1981., 1991., Statistički bilten br. 265, Sarajevo, 1998., str. 138.

Analizirajući tabelu 1 možemo zaključiti da je u općini Kalesija u 1961. godini bez školske spreme bilo 68,9% stanovnika, a tri decenije ka-snije 18,4%. Osnovnu školu u 1961. godini imalo je samo 1,2% lica, da bi

3 Od kraja Drugog svjetskog rata do 1992. godine na području Općine izgra-đeno je 14 četverorazrednih, 6 osmogodišnjih i Mješovita srednja škola .

207

Mr.

sc. D

ževa

d M

ešan

ović

− M

r. sc

. Sem

ir A

hmet

bego

vić

─ RA

ZVO

J TRG

OV

INE

I ZA

NA

TSTV

A U

RU

RALN

IM N

ASE

LJIM

A O

PĆIN

E K

ALE

SIJA

tri decenije kasnije njihovo učešće poraslo na 25,7%. U istom razdoblju došlo je do povećanja učešća stanovništva sa osnovnom, srednjom, vi-šom i visokom školom. Najmanji trend rasta u periodu od 1961. do 1991. godine imalo je učešće lica sa višom i visokom stručnom spremom i to od 0,1% na 2%, odnosno od 30.186 stanovnika starijih od 15 godina u 1991. godini bilo svega 592 stanovnika sa višom i visokom stručnom spremom.

Proces deagrarizacije je vidljiv kroz prestanak bavljenja poljoprivred-nom proizvodnjom i zapošljavanje stanovništva u drugim privrednim djelatnostima u sekundarnim i tercijarnim, bez promjene mjesta boravka. Također, primjetan je porast sekundarnih i tercijarnih djelatnosti u odno-su na primarne. Mnogo relevantnijim pokazateljem promjena u ekonom-skoj strukturi stanovništva (u odnosu na opću stopu aktivnosti) smatra se omjer nepoljoprivrednog i poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu. (Klapić, M., 2002., str. 173)

Transformacija poljoprivrednog stanovništva u nepoljoprivredne djelatnosti, odvijala se veoma dinamično. Učešće poljoprivrednog sta-novništva u ukupnom smanjeno je sa 66,1% u 1961. godini na 8,4% u 1991. godini. Pri tome, broj aktivnih poljoprivrednika, u istom periodu, opao je sa 7283 na 1114 lica. Udio aktivnog stanovništva u ukupnom sta-novništvu u periodu od 1961. do 1981. godine imao je opadajući trend, od 36,8% u 1961. godini do 29,2% u 1981. godini, odnosno trend rasta od 29,2% u 1981. godini na 31,9% u 1991. godini. (Tabela 2)

Tabela 2: Ukupno, poljoprivredno, nepoljoprivredno i radno aktivno stanovništvo od 1961. do 1991. godine na teritoriji općine Kalesija

UKUPNO STANOVNIŠTVO AKTIVNO STANOVNIŠTVOLični

prihodiGod. Poljo-privredno

Udio u ukupnom

(%)

Nepoljo-privredno

Udio u ukupnom

(%)

Poljo-privredno

Udio u ukupnom

(%)

Nepoljo-privredno

Udio u ukupnom

(%)1961. 17.784 66,1 8.879 33,9 7.283 73,5 2.373 26,5 2581971. 18.178 55,8 14.399 34,2 7.480 72,3 2.868 27,3 6731981. 7.633 21,3 28.161 78,7 3.433 32,8 7.042 67,2 1.2181991. 3.246 8,4 33.226 91,6 1.114 89,9 11.278 10,1 2.361

Izvor: RZS, Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine, godišta od 1969. do 1992., Sarajevo; FZS, Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. godine,

uporedni podaci 1971., 1981., 1991., Statistički bilten br. 265, Sarajevo, 1998.

U brdsko-planinskim naseljima općine na sjeveru i jugu prisutni su procesi depopulacije i deagrarizacije te su ova ruralna naselja slabije nase-ljena. Njihova je karakteristika manje ili više zapuštenost i neobrađenost privatnih zemljišnih posjeda. Najveća gustina naseljenosti stanovništva je u središnjim i zapadnim dijelovima ove općine, odnosno na rubnim dijelovima Sprečkog polja. Prosječna gustina naseljenosti se povećavala sa 153,7 st./km² u 1991. godini na 175 st./km² u 2007. godini. (Strategija razvoja TK 2008-2013., 2008.) U pojedinim seoskim naseljima (npr., Mi-ljanovci, Vukovije Gornje, Tojšići) gustina naseljenosti je veća od 300 st./km². Kalesija Gornja ima 518 st/ km². (Prostorno planiranje općine Kale-sija do 2020., 2007.)

Porast vrijednosti zemljišta u ruralnim prostorima privlači stanovniš-tvo iz drugih područja, a s tim dolazi do premještanja odnosno otvaranja

208ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

novih radnih mjesta u trgovini, zanatstvu i drugim djelatnostima. Tako se u posljednje dvije decenije suburbani prostor širi duž ključnih saobra-ćajnica te dolazi do društveno-ekonomskog, funkcionalnog i morfološ-kog preobražaja naselja.

3. Razmještaj i razvoj trgovačkih i zanatskih preduzeća

U periodu od 1996. godine do danas trgovačka i zanatska djelatnost se intenzivno razvija u naseljima Vukovije Donje, Vukovije Gornje, Toj-šići, Rainci Gornji, Sarači, Miljanovci, Dubnica, Prnjavor, Gornja Kalesija i Memići, a koja se nalaze uz saobraćajnice: Tuzla – Kalesija - Zvornik i Kalesija – Dubrave – Živinice. Trgovačko-zanatske radnje, se otvaraju i u blizini regionalnog puta Kalesija-Sapna, te uz lokalne puteve općine.

U ovim naseljima su izgrađena trgovački centri, preduzeća za trgovi-nu naftom i naftnim derivatima, građevinskim materijalom, drvetom itd. Također, u ovim naseljima nalazi se veliki broj zanatskih radnji. (Slika 3)

Trgovina zauzima značajno mjesto u ukupnoj privredi općine Kalesi-ja. Po broju privrednih subjekata (88 ili 31,3% svih privrednih subjekata) ova djelatnost se nalazi na prvom mjestu, a prema broju zaposlenih (444 ili 27,1% ukupne privrede) na drugom mjestu (iza industrije sa 539 zapo-slenih ili 32,9%). (Služba za poduzetništvo, budžet, stambeno-komunal-ne i inspekcijske poslove općine Kalesija, 2007.)

Slika 3. Razmještaj trgovačko-zanatskih centara u općini Kalesija

209

Mr.

sc. D

ževa

d M

ešan

ović

− M

r. sc

. Sem

ir A

hmet

bego

vić

─ RA

ZVO

J TRG

OV

INE

I ZA

NA

TSTV

A U

RU

RALN

IM N

ASE

LJIM

A O

PĆIN

E K

ALE

SIJA

novih radnih mjesta u trgovini, zanatstvu i drugim djelatnostima. Tako se u posljednje dvije decenije suburbani prostor širi duž ključnih saobra-ćajnica te dolazi do društveno-ekonomskog, funkcionalnog i morfološ-kog preobražaja naselja.

3. Razmještaj i razvoj trgovačkih i zanatskih preduzeća

U periodu od 1996. godine do danas trgovačka i zanatska djelatnost se intenzivno razvija u naseljima Vukovije Donje, Vukovije Gornje, Toj-šići, Rainci Gornji, Sarači, Miljanovci, Dubnica, Prnjavor, Gornja Kalesija i Memići, a koja se nalaze uz saobraćajnice: Tuzla – Kalesija - Zvornik i Kalesija – Dubrave – Živinice. Trgovačko-zanatske radnje, se otvaraju i u blizini regionalnog puta Kalesija-Sapna, te uz lokalne puteve općine.

U ovim naseljima su izgrađena trgovački centri, preduzeća za trgovi-nu naftom i naftnim derivatima, građevinskim materijalom, drvetom itd. Također, u ovim naseljima nalazi se veliki broj zanatskih radnji. (Slika 3)

Trgovina zauzima značajno mjesto u ukupnoj privredi općine Kalesi-ja. Po broju privrednih subjekata (88 ili 31,3% svih privrednih subjekata) ova djelatnost se nalazi na prvom mjestu, a prema broju zaposlenih (444 ili 27,1% ukupne privrede) na drugom mjestu (iza industrije sa 539 zapo-slenih ili 32,9%). (Služba za poduzetništvo, budžet, stambeno-komunal-ne i inspekcijske poslove općine Kalesija, 2007.)

Slika 3. Razmještaj trgovačko-zanatskih centara u općini Kalesija

Slika 4. Trgovačko poslovni centar “Omega”, naselje Kalesija Gornja

Slika 5. Trgovačko-zanatski objekti uz prometnicu Tuzla-Zvornik, naselje Miljanovci

Tabela 3: Broj registriranih obrta na području općine Kalesija 2005. i 2006. godine

Područje Vrsta obrta Broj registriranih obrtnika2005. 2006.

Trgovačke radnje 208 215Zanatske radnje 123 125

Ostali 128 154UKUPNO 459 494

Grad Kalesija 92 105Ruralna naselja 367 389

Izvor: Dokumentacija općine Kalesija za 2005. i 2006. godinu

Analizirajući tabelu možemo vidjeti da je broj trgovačkih objekata u 2005. godini iznosio 208, a u 2006. godini 215, odnosno zabilježeno je po-većanje za 7 novootvorenih obrta. Također, i zanatska djelatnost je imala povećanje broja obrta sa 123 u 2005. na 125 u 2006. godini. Većina registri-ranih obrta nalazi se u ruralnim naseljima općine Kalesija

Broj stanovnika zaposlenih u poljoprivredi kontinuirano se smanjuje, a povećava u ostalim sektorima privredne djelatnosti, naročiti u trgovini i zanatstvu. Tako je broj zaposlenih u poljoprivredi u 1991. iznosio 327, a 2003. godine 251. (Arhiva općine Kalesija, 2005.)

Ipak, područje općine Kalesija u posljednjoj deceniji bilježi značajan privredni rast i razvoj. Pogotovu je taj proces izražen u nekim ruralnim naseljima općine. Nažalost, poljoprivredno zemljište pretvara se u gra-đevinsko na kome se grade, najčešće, objekti namijenjeni trgovini i za-natstvu. Pokazatelji ekonomskog razvoja ovog područja su porast GDP i GDP per capita. (Tabela 3)Tabela 4: Ekonomski razvoj općine Kalesija (GDP u mil. KM, GDP per capita u KM), 1990-2006. godine

1990. 2002. 2006.GDP GDP

per capita

GDP GDP

per capita

GDP GDP

per capita

Općina 30,1 857 25,1 719 48,8 1390TK - - 1080,9 2120 1942,4 3970

F BiH - - 7942,7 3425 11290,7 4860BiH 17 225,5 3965 11651,1 3040 17890,6 4633

Izvor: Strategija razvoja TK 2008-2013., novembar 2008.

210ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Analizirajući prethodnu tabelu uočavamo da je vrijednost GDP i GDP per capita općine Kalesija u periodu 1990-2006. godina imala trend rasta. Vrijednost ukupnog GDP je porasla sa 30,1 mil. KM u 1990., na 48,8 mil. KM u 2006. godini što je porast za 18,7 mil. KM ili 61,6%. Također, vrijednost GDP per capita je porasla sa 857 KM u 1990., na 1390 KM u 2006. godini što je porast za 533 KM. Nekada vrlo nerazvijena općina u Bosni i Hercegovini u zadnjoj deceniji bilježi značajan porast ekonom-skog razvoja.

4. Zaključak

Trgovina i zanatstvo će imati važnu ulogu u budućem društveno-ekonomskom razvoju ovog područja. Na razvoj ovih djelatnosti najveći uticaj imaju slijedeći faktori: saobraćajno-geografski položaj, migracije i porast stanovništva, poboljšana obrazovna struktura stanovništva, pro-cesi depopulacije, deagrarizacije i suburbanizacije. Uticajem ovih faktora dolazi do transformacije ruralno-poljoprivrednog u područje intenziv-nog razvoja trgovine, zanatstva i drugih nepoljoprivrednih djelatnosti. Trgovina će u budućem periodu doživljavati dalju razvojnu ekspanziju, a značajna će biti i aktivnost stranih trgovačkih preduzeća. Ove djelatnosti doprinose urbano-geografskom razvoju i utiču na porast životnog stan-darda stanovništva.

5. Literatura

1. Dokumentacija JU Zavod za planiranje, urbanizam i razvoj, podaci po mjesnim zajednicama, Kalesija, 2006.

2. Grupa autora, Strategija razvoja Tuzlanskog kantona 2008-2013., Eko-nomski institut Sarajevo, Sarajevo/Tuzla, novembar, 2008.

3. Strategija razvoja općine Kalesija, JP Zavod za izgradnju i prostorno ure-đenje, Kalesija, 1996.

4. Klapić, M. (2002), Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistočne Bosne, Eko-nomski institut, Tuzla.

5. Kanton Tuzla u brojkama, RZS, Sarajevo,2008.6. Prostorno planiranje općine Kalesija do 2020., JU Zavod za planiranje,

urbanizam i razvoj Kalesija, Tojšići, 2007.7. RZS, Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih

gazdinstava 1991. godine, uporedni podaci 1971., 1981., 1991., Stati-stički bilten br. 265, Sarajevo, 1998.

8. RZS, Popis stanovništva, domaćinstva, stanova i poljoprivrednih gaz-dinstava 1991. godine, Doseljeno stanovništvo po opštinama 1991. godine, Statistički bilten br. 271, Sarajevo, 1999.

9. Srednjoročna razvojna strategija u Bosni i Hercegovini – PRSP (2004-2007), Savjet Ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada RS, Sarajevo, april 2004.

10. Topografska karta 1:200000, Vojnogeografski institut, Beograd.

211

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

Krešimir Kuran1

DEMOGRAFSKE PROMJENE RURALNOG PROSTORA OPĆINE POJEZERJE

SažetakU radu se žele istaknuti najvažnije promjene u naseljenosti ruralnog prosto-

ra cijele općine Pojezerje i pojedinih naselja unutar općine. Analizirane su razlike u kretanju broja stanovnika među naseljima općine i uzroci tih razlika i promjena, čiji je intenzitet određen suvremenom gospodarskom valorizacijom cijele nere-tvanske Delte. Najviše su istaknute promjene koje su se odvijale poslije drugog svjetskog rata jer su se one najviše odrazile na ruralni prostor ove općine. Navede-ne su prednosti i mogućnosti razvoja ruralne općine Pojezerje u budućnosti, koja će dobiti na važnosti dovršetkom autoceste A1 od Zagreba do Ploča i izgradnjom autoceste na koridoru Vc od Budimpešte do Ploča. Dovršetkom autoceste na oba-ma pravcima izgraditi će se veliko spojno čvorište i industrijska zona koje će biti uz sam prostor ruralne općine Pojezerje što će zasigurno pomoći revitalizaciji cijelog ovog prostora.

Ključne riječi: ruralni prostor, općina Pojezerje, naselja, stanovništvo, gos-podarstvo

1 Krešimir Kuran, Prof. geografije, Metković, Hrvatska

212ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Teritorijalnim ustrojstvom Republike Hrvatske potkraj prosinca 1992. godine donjoneretvanski kraj podijeljen je između pet općina (Opuzen, Slivno, Kula Norinska, Pojezerje i Zažablje) i dva grada

(Metković i Ploče). Gradovima Metković i Ploče pripalo je i uže gravita-cijsko područje, a 1997. godine izmjenom zakona o teritorijalnom ustroj-stvu status grada dobio je i Opuzen.

Naselja općina Pojezerje, do njenog osnutka, bila su dio općine Met-ković i gravitirala su, a i danas još gravitiraju ponajviše prema Metkoviću mada su Ploče prometno-geografski bliže tom prostoru.

Općina Pojezerje smještena je na krajnjem sjeverozapadu Dubrovač-ko-neretvanske županije kao najjužnije županije u Republici Hrvatskoj. Površina općine Pojezerje iznosi 33,50 km² što čini 1,88% površine Du-brovačko-neretvanske županije.

Na sjeverozapadu graniči sa Splitsko-dalmatinskom županijom toč-nije s prostorom grada Vrgorca, na sjeveroistoku s Republikom Bosnom i Hercegovinom, s općinom Kula Norinska graniči na jugoistoku dok se južno od nje nalazi grad Ploče.

Slika 1. Smještaj Općine Pojezerje unutar Dubrovačko-neretvanske županije

213

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

Općinu Pojezerje čine naselja: Otrić-Seoci, Kobiljača, Mali Prolog, Po-zla Gora i Dubrave. Otrić-Seoci i Kobiljača se nalaze uz rub polja Jezero (Vrgoračko polje), a Pozla Gora i Mali Prolog uz polje Jezerac dok se Du-brave nalaze u brdskom (krško-vapenačkom) području i danas nemaju stalnih naseljenika. Sjedište općine je u Otrić-Seocima.

Sve do drugog svjetskog rata i novijih unutrašnjih migracijskih kreta-nja u donjoneretvanskom kraju veći dio stanovništva živio je na brdsko vapnenačkom okviru oko Delte kojem pripada i prostor općine Pojezer-je. Stoga se ovaj rad ponajprije bavi promjenama broja stanovnika, pro-mjenama u strukturama stanovnika i prostornom rasporedu stanovnika poslije drugog svjetskog rata tj. od popisa 1948. godine do popisa 2001. godine.

Cilj je istaknuti glavna obilježja demografskih promjena ruralnog prostora općine Pojezerje i utvrditi njihove uzroke te istaknuti moguć-nosti koje bi mogle dovesti do demografske i gospodarske obnove ovog prostora.

Slika 2. Donjoneretvanski kraj i naselja općine Pojezerje

Izvor: Glamuzina M. (1996.-a), „Demogeografski aspekt nestajanja starih i stvaranja novih naselja u Delti Neretve“, Geoadria, Vol. 1., Zadar

214ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slika 3. Naselja općine Pojezerje

Metodologija radaU izradi rada korišteni su izvori i literatura autora koji su dosada

obrađivali jedan dio demografskih promjena naselja na prostoru općine Pojezerje te su analizirani statistički podaci Državnog zavoda za statisti-ku na osnovu kojih su izrađeni tabelarni prikazi i grafički prilozi. Osim statističkih analiza izvršen je i terenski rad. U obilasku naselja općine Po-jezerje izvršeno je fotografiranje prostora i obavljen je razgovor s ljudima koji su bili sudionici ovih demografskih promjena.

Korišteni su kartografski prikazi izgradnje prometnica u budućnosti koje zasigurno pomoći revitalizaciji ovog prostora.

Pri izradi rada problem je predstavljao nedostatak detaljnijih poda-taka za naselja općine Pojezerje do popisa stanovnika 1991. godine, jer je prostor općine Pojezerje do tog razdoblja bio dio općine Metković.

Pregled dosadašnjih istraživanja Prema dostupnoj literaturi i izvorima vidljivo je da se problematikom

demografskih kretanja naselja Općine Pojezerje bavio mali broj autora koji su uglavnom radili pojedinačne analize, kretanja stanovnika, struk-ture stanovnika i naselja dok o sustavnoj problematici unutrašnjeg kreta-nja stanovnika nema razmatranja.

Povijesnim razvojem stanovništva i naseljenosti cijelog Donjeg Pone-retavlja bavio se Macan (1990.) dok o osobitostima krškog polja Jezero i njegovoj melioraciji piše Markotić (1969.). O strukturama stanovništva i gospodarskog valoriziranja neretvanskog kraja raspravlja Crkvenčić i dr. (1989.) i Curić (1994.) dok dosta sustavno, o kretanju stanovništva cijele Delte pa tako i naselja Općine Pojezerje, raspravlja Glamuzina (1986.) u

215

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

svom radu „Delta Neretve“ te u člancima „Promjene u prostornom ras-poredu stanovništva u delti Neretve“ (1996.-a) i „Demogeografski aspekt nastajanja starih i stvaranja novih naselja u delti Neretve“ (1996.-b).

2. Demografske promjene ruralnog prostora općine Pojezerje

2. 1. Kretanje broja stanovnika općine PojezrjeNa prostoru općine Pojezerje postoje mnogobrojni arheološki nalazi

koji svjedoče o stalnoj naseljenosti tog prostora od prapovijesti do danas. Krški prostor oko Delte Neretve bio je sve do 19. stoljeća gušće naseljen od same Delte jer se ona izbjegavala zbog močvare, čestih poplava, vlage i zaraznih bolesti. Također i na prostoru općine Pojezerje naselja su bila smještena na vapnenačkom okviru oko krških polja jer su ona bila izlože-na sezonskim plavljenjima.

Preseljavanja sa brdskog okvira počela su u 18. i 19. stoljeću, kada su prestala razna strana vojna osvajanja i počele novije značajnije gospo-darske promjene (Glamuzina, 1996-b, str. 60). Nova naselja, na kontaktu brdskog okvira i krškog polja u početku su se sastojala samo od nekoliko nastambi, a njihov broj se postupno povećavao.

Tablica 1. Kretanje broja stanovnika općine PojezerjePopisna godina Općina Pojezerje

1857. 7251869. 8591880. 9951890. 11231900. 13251910. 14551921. 15961931. 14691948. 17041953. 17681961. 17231971. 16121981. 14461991. 13942001. 1233

Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku i Curić, Z. (1994), Donjoneretvanski kraj, HGD,Zagreb

Analizirajući tablicu kretanja broja stanovnika općine Pojezerje, mo-žemo primijetiti da je od prvog popisa stanovnika 1857. godine prostor današnje općine Pojezerje uglavnom bilježio rast stanovništva sve do po-pisa 1953. godine s iznimkom popisa 1931.godine jer je u periodu poslije prvog svjetskog rata postojala velika emigracija sa ovih prostora u pre-komorske zemlje, ponajviše u SAD, Argentinu i Čile . Zanimljivo je da je porast stanovnika zabilježen i u prvom popisu poslije drugog svjetskog rata 1948. godine, mada je po „Spisku žrtava rata 1941-1945. za općinu

216ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Metković“ tijekom rata bio 71 poginuli s prostora općine Pojezerje. Ra-zlog porasta broja stanovnika u tom razdoblju je visoki natalitet nepo-sredno prije drugog svjetskog rata, ali i povratak mnogih iz emigracije. Pedesetih, a pogotovo šezdesetih godina dvadesetog stoljeća depopulaci-ja i deruralizacija snažno je zahvatila Hrvatsku razvojem industrije čega nije bio pošteđen ni prostor općine Pojezerje.

Općina Pojezerje

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

2000

1857

.18

69.

1880

.18

90.

1900

.19

10.

1921

.19

31.

1948

.19

53.

1961

.19

71.

1981

.19

91.

2001

.

Godine

Bro

j sta

novn

ika

Pojezerje

Slika 4. Kretanje broja stanovnika općine Pojezerje

Analizom grafikona o kretanju broja stanovnika općine Pojezerje pri-mjećuje se konstantno opadanje broja stanovnika od popisa 1953. godi-ne čemu je najveći uzrok depopulacija. Stanovništvo s prostora općine Pojezerje u razdoblju od 1953. do 1971. godine ponajviše iseljava prema Metkoviću kao centralnom naselju tadašnje općine Metković kojoj su pri-padala i naselja današnje općine Pojezerje te u inozemstvo na privremeni rad, ponajviše u države Srednje Europe i Australiju. U tom periodu ne-znatna su bila iseljavanja prema Pločama mada su geografski bliže nase-ljima općine Pojezerje, a razlog tome je loša prometna povezanost. Sve do 1978. godine nije postojala kolnička asfaltirana cesta prema Pločama dok su naselja ove općine s Metkovićem bila povezana tzv. Napoleonovom cestom što je rezultiralo smjerom gravitacije. Mlađi stanovnici s prostora općine Pojezerje u Metković su bili privučeni radnim mjestima u mnogim tadašnjim poduzećima, a zaposlenje u jednom od njih često je rezultiralo i preseljenjem cijelih obitelji osim najstarijih članova kućanstva pa se u naseljima sve više povećavao broj staračkih domaćinstava.. Izgradnjom prometnice prema Pločama, razvojem lučkih funkcija i otvaranjem novih radnih mjesta u Pločama, u posljednjih trideset godina povećan je broj iseljenika prema tom gradu.

217

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

Slika 5. Smjerovi iseljavanja sa područja općine Pojezerje

Proces deruralizacije često nije pratila potpuna deagrarizacija jer je veći dio iseljenika s područja općine Pojezerje i dalje nastavio obrađivati svoje posjede u slobodno vrijeme, posebice u Kobiljači, dok je dio iselje-nika došao u posjed poljoprivrednog zemljišta u Delti Neretve gdje su se počeli baviti uzgojem mandarina, kivija ili plasteničkom proizvodnjom. Stoga možemo zaključiti da posao u poduzećima nije kod mnogih bio glavni uzrok preseljenja, već i lošiji uvjeti života na selu jer su tek počet-kom devedesetih godina prošlog stoljeća Otrić-Seoci i Kobiljača dobili vodovodnu i telefonsku mrežu dok je u Malom Prologu i Pozloj Gori tek u izgradnji. a dio se preselio i radi školovanja djece. Pad stanovnika u međupopisnom razdoblju od 1981. do 1991. godine bio je nešto uspo-reniji zbog povratka određenog broja emigranata sa privremenog rada u Srednjoj Europi, no od 1991. godine broj stanovnika ponovno ubrzano opada čemu je najveći uzrok, uz iseljavanje i niska stopa rodnosti što je djelomično posljedica ratnih zbivanja na prostoru Republike Hrvatske.

2.2. Biološka i gospodarska struktura stanovništva općine PojezerjeBiološka struktura stanovnika ponajbolje se prikazuje dobno-spolnim

piramidama jer pomoću njih možemo saznati prošlost kretanja stanov-nika, vidjeti sadašnjost i nazirati budućnost populacije nekog područja. Ako usporedimo dobno-spolne piramide stanovnika općine Pojezerje 1971. i 2001. godine primjećuje se smanjenje broja stanovnika u mlađim dobnim skupinama što je uzrokovano niskom rodnosti. Visoka rodnost pogotovo u naseljima uz polje Jezero nakon drugog svjetskog rata uzro-kovana je tradicijom velike porodice s brojnim potomstvom koja je na taj način dugo vremena nadomještala one koji su odselili. Po popisu 1971.

218ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

godine piramida je gotovo pravilnog oblika, pa možemo zaključiti da je najveći val iseljavanja sa ovih područja bio u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.

Po podacima za 1971.─ i 2001. godinu muška populacija prevladava u mlađim dobnim skupinama, dok je broj žena veći u najstarijim dobnim skupinama. Uzrok tome treba tražiti u dužem radnom stažu muškaraca i težim uvjetima rada što utječe na životni vijek. Za 1971. godinu karak-terističan je veći udio žena već od dobnim skupinama između 40-49 i 50-59, a razlog tome je veći broj poginulih muškaraca za vrijeme drugog svjetskog rata.

Dobno-spolna piramida općine Pojezerje 1971. godine

200 150 100 50 0 50 100 150 200

0. - 9.

10. - 19.

20. - 29.

30. - 39.

40. - 49.

50. - 59.

60. - 69.

70. -79.

> 80

Dob

ne s

kupi

ne

Broj stanovnika

Muški Žene

Slika 6. Dobno-spolna piramida općine Pojezerje 1971.

Dobno-spolna piramida općine Pojezerje 2001. godine

150 100 50 0 50 100

0. - 9.

10. - 19.

20. - 29.

30. - 39.

40. - 49.

50. - 59.

60. - 69.

70. -79.

> 80

Dobn

e sk

upin

e

Broj stanovnika

Muški Žene

Slika 7. Dobno-spolna piramida općine Pojezerje 2001.

219

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

Dobno-spolna piramida općine Pojezerje za 2001. godinu, pokazuje veći broj muškaraca u odnosu na žene u dobnim skupinama između 20. - 29. i 30 .- 39. što je uzrokovano većim brojem neženja na području općine Pojezerje. Od 194 muška stanovnika općine Pojezerje u dobi od 20. do 39. godine njih je čak 130 neoženjeno (www.dzs.hr)

Osim onih stanovnika koji su trajno napustili prostor općine Pojezer-je mnogobrojni su dnevni migranti koji zbog posla ili školovanja odlaze u okolne gradske centre Metković, Ploče i Vrgorac. U skupini dnevnih migranata najveći dio čine radni migranati čiji se broj povećava napu-štanjem poljoprivrede kao osnovnog zanimanja. Općina Pojezerje je sa Metkovićem povezana svakodnevnom redovnom autobusnom linijom dok sa Pločama i Vrgorcem to nije slučaj pa su srednjoškolci usmjereni prema Metkoviću.

Tablica 2. Dnevni migranti iz PojezerjaGodine Radni migranti Učenici

1981. 82 342001. 106 53

Izvor:Glamuzina, M. (1986), Delta Neretve – promjene agrarnog pejzaža, SGH, Zagreb i www.dzs.hr

Razvojem gradskih naselja Metkovića, Ploča i Vrgorca te dnevnim migracijama prema njima promijenila se i gospodarska struktura stanov-ništva općine Pojezerje. Do kraja drugog svjetskog rata prevladavao je primarni sektor gospodarstva prije svega ekstenzivno stočarstvo i oskud-no poljodjelstvo (Glamuzina., 1996-b, str. 133), ali i ribolov u plavljenim područjima Jezera. Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća najveći broj stanovnika općine Pojezerje pripadao je primarnim djelatnostima jer je dominirala intenzivna poljoprivredna proizvodnja i prevladavala su poljoprivredna kućanstva. Školovanjem i zapošljavanjem u centralnim mjestima Delte Neretve to se promijenilo te je sve veći broj zaposlenih u sekundarnim (uglavnom građevina) i tercijarnim (uglavnom trgovina i uslužne djelatnosti) djelatnostima, a po sastavu domaćinstava počinju prevladavati mješovita kućanstva.

Udio stanovnika po sektorima djelatnosti na prostoru općine Pojezerje

0

10

20

30

40

50

60

70

1981. 2001.

Godine

%

IIIIIIIV

Slika 8. Udio stanovnika po sektorima djelatnosti na prostoru općine Pojezerje

220ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

2. 3. Kretanje broja stanovnika po naseljima općine PojezerjeAnalizirajući podatke o kretanju broja stanovnika cijelog prostora

općine Pojezerje primijetili smo rast broja stanovnika do 1953. godine, a onda pad broja stanovnika koji je uzrokovan iseljavanjem i smanjenjem rodnosti. Kretanje broja stanovnika samih naselja općine Pojezerje do drugog svjetskog rata imalo je slična obilježja, dok su poslije tog razdo-blja postojale bitne razlike među njima.

Tablica 3. Kretanje broja stanovnika po naseljima općine Pojezerje 1948. – 2001.

Godine 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001.Mali Prolog 169 186 192 189 134 86 55

Kobiljača 0 0 0 0 381 348 273Dubrave 584 520 530 426 2 0 0

Pozla Gora 438 392 334 203 122 110 64Otrić-Seoci 513 670 667 794 807 850 841Izvor: Podaci državnog zavoda za statistiku i Curić, Z. (1994), Donjoneretvanski kraj,

HGD,Zagreb

Naselja općine Pojezerje

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001.

Godine

Broj

sta

novn

ika Mali Prolog

KobiljačaDubravePozla GoraOtrić-Seoci

Slika 9. Kretanje broja stanovnika po naseljima općine Pojezerje 1948. – 2001.

Analizom grafikona kretanja broja stanovnika po mjestima općine Pojezerje primjećuje se depopulacija od 1948. godine u svim mjestima osim u Otrić-Seocima koji bilježe tek blagi pad u međupopisnom raz-doblju od 1991. do 2001. godine. Stanovnici Malog Prologa i Pozle Gore uglavnom su se iseljavali prema Metkoviću privučeni poslom i boljim uvjetima života, ali i zbog nemogućnosti bavljenja intenzivnom poljopri-vredom pošto su smješten uz polje Jezerac koje je manje površine i slabije plodnosti, više je vremena u godini poplavljeno, a zemljišni posjedi su u njemu usitnjeni. Danas je Mali Prolog gotovo depopulirao te je ostao na samo 21 stalnom stanovniku─. Stanovništvo naselja Dubrave kojeg su činili zaseoci Struge i Brečići (Kuranovo selo) do 1971. godine uglavnom

221

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

se iseljavalo prema Metkoviću, Makarskom primorju i na privremeni rad u inozemstvo da bi u razdoblju od 1971. do 1981. godine došlo do preseljenja gotovo čitavog stanovništva naselja Dubrave na rub krškog polja Jezero. Naime, krško polje Jezero sezonski je bilo plavljeno (radi čega je i dobilo ime) uglavnom zimi što je onemogućavalo njegovo bolje poljoprivredno iskorištavanje. Prvi veći zahvati na reguliranju poplava u polju Jezero počeli su 1936. godine zahvaljujući fra Anti Gnječu koji je od Generalne inspekcije voda Kraljevine Jugoslavije isposlovao novac za probijanje tunela od polja Jezero do Baćinskih jezera u dužini od 2138m. Postignut je veliki uspjeh, ali poplave i njihov štetni utjecaj nisu u potpu-nosti bili otklonjeni. Kapacitet tunela nije bio dovoljan da propusti vodu u doba najvećeg pritjecanja. (Markotić, 1969., 162). Tako je šezdesetih go-dina 20. stoljeća zabilježena dubina vode oko desetak metara na području današnjeg naselja Kobiljača. Proširenjem tunela i regulacijom rijeke Ma-tice koja protječe kroz polje Jezero sedamdesetih godina te izgradnjom brane Crni vir poplave su smanjene po obujmu vode i po trajanju što je omogućilo veće poljoprivredno iskorištavanje polja, posebice sadnju vi-nove loze. To rezultiralo preseljavanjem stanovništva iz naselja Dubrave na sam rub polja u novonastalo naselje Kobiljača jer su stanovnici željeli biti bliže svojim parcelama. Zato možemo reći da je naselje Dubrave do-živjelo svojevrsni egzodus stanovništva prema polju Jezero što je svoje-vrsni fenomen litoralizacije u unutrašnjosti. Po popisu stanovništva 1981.godine Dubrave su imale samo dva stanovnika, a danas su nenaseljene.

Analizirajući podatke u tablici i grafikon o kretanju stanovnika na-selja općine Pojezerje primjećuje se da je jedino naselje Otrić-Seoci kroz cijelo razdoblje bilježilo rast stanovnika osim u razdoblju između 1991. i 2001. godine čemu je uzrok smanjena rodnost. No, potrebno je spomenu-ti da je naselje Otrić-Seoci uz rub polja Jezero također nastalo spuštanjem stanovnika s brdskog okvira iz naselja Otrić i Seoci samo što je novona-stalo naselje zadržalo stari naziv. Spuštanjem sa brdskog okvira sva ta naselja, Otrić, Seoci i Dubrave napustili su stočarstvo i vezali se uz novu djelatnost, poljodjelstvo, prvenstveno vinogradarstvo. Važno je istaknu-ti da je veliki broj mlađe populacije iz Otrića i Seoca odlazio na rad u Srednju Europu, posebice u Njemačku i Švicarsku. Silaskom ostatka sta-novništva tih dvaju naselja na rub krškog polja i oni su počeli investirati zarađeni novac u izgradnju stambenih i gospodarskih objekata u novo-nastalom naselju. Mnogi od njih su, vrativši se za stalno iz inozemstva, ulagali u nove nasade vinove loze tako da su danas oni vlasnici najvećih posjeda zasađenih vinovom lozom, pojedinci posjeduju i više od trideset tisuća čokota vinove loze.

Tablica 4. Stanovnici Otrić-Seoca u inozemstvu

Godina Stanovnici u inozemstvu Rad Boravak

1991. 225 158 672001. 189 111 75

Slika 10. Smjerovi preseljavanja s brdskog okvira prema polju Jezero

Na brdskom vapnenačkom okviru tada su se nalazila naselja Dubra-ve sa zaseocima Struge i Brečići te naselja Seoci i Otrić (na povišenom di-

222ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

jelu uz polje). Preseljavanjem stanovnika Dubrava uz rub polja nastalo je novo naselje Kobiljača, dok su se stanovnici Seoca spustili uz samo polje do naselja Otrić te je nastalo novo naselje Otrić-Seoci. Stanovnici tih na-selja uglavnom su se bavili ekstenzivnim stočarstvom ponajviše uzgojem ovaca i koza dok su se ratarstvom bavili u plitkim krškim udubljenjima (ponikve, doci) i na rubu polja Jezero u periodu kada nije bilo plavljeno. Proizvodnja je zadovoljavala potrebe porodice, a rijetki viškovi bi se ko-ristili za zamjenu ili rijetko za prodaju. Uz lov na ptice i divljač u vrijeme plavljenja polja Jezero koje je ponekad, u većem ili manjem obujmu, zna-lo trajati od studenog pa do ožujka stanovnici okolnih naselja bavili su se ribolovom. Svaka veća porodica imala je svoje čamce (trupe) i ribarske pošte na kojima su se izvlačile mreže te mjesta na kojima su se postavljale vrše.

No kada su melioracijski zahvati završeni počelo je intenzivnije pre-seljavanje na rub polja jer su sezonska plavljenja smanjena. Veliki poticaj napuštanju naselja na brdskom okviru dogodio se izgradnjom promet-nice prema Pločama koja je išla uz rub polja, a izgradnju te prometnice pratila je i izgradnja električne mreže koja u to vrijeme nije bila planirana za naselja na brdskom okviru.

Slika 11. Polje Jezero

Stanovnici naselja Dubrave (zaseoci Struge i Brečići) preseljenjem na rub polja stvorili su naselje Kobiljača, dok su stanovnici Seoca i Otrića osnovali naselje Otrić-Seoci. Stanovnici tih naselja, preseljenjem su počeli napuštati stočarstvo (po popisu poljoprivrede 2003. godine na prostoru općine Pojezerje imamo samo pet domaćinstava koja se bave uzgojem ovaca s tim da samo jedno domaćinstvo ima više od 20 ovaca), a sve više se orijentirati na ratarstvo. U ratarstvu se počeo povećavati broj oranica, prešlo se na uzgoj boljih vrsta kukuruza koje daju veće prinose nego što je davao sitan kukuruz „cinkvatin“ čiji je kratki vegetacijski period bio

223

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

bolje prilagođen ritmu poplava, jača i udio pšenice, dok naglo opada-ju tradicionalne i sirotinjske žitarice (ječam, proso, sijerak…). Sve veća pažnja se počela posvećivati prinosima po jedinici površine (Markotić, 1969, str. 164) i stvaranju viškova za prodaju, ali i vinogradarstvu tako da se danas na području polja jezero nalazi najveće dalmatinsko vinogorje sa 6 milijuna čokota vinove loze.

Napuštena naselja na brdskom okviru danas su mjesta koja posjećuju izletnici čiji su preci živjeli na tom području, ali i manje skupine turista koje su smještene na području Vrgorca. Pojedinci su krenuli sa obnovom starih kamenih kuća koje sa netaknutom prirodom mogu biti osnova za početak razvoja ruralnog turizma na ovom prostoru, a s njime i ekološke poljoprivrede koja u svijetu postaje sve cjenjenija.

Slika 12. Napušteno naselje Dubrave

Slika 13. Novonastala naselja uz polje Jezero - Kobiljača i Otrić-Seoci

3. Mogućnosti razvoja i demografske obnove ruralnog prostora općine Pojezerje

Ruralna područja Hrvatske čine više od 90 % kopnenoga dijela Hrvat-ske (ili 61 % naseljenoga dijela Hrvatske). Na njima živi oko 47% ukupnoga stanovništva Hrvatske. Uglavnom, ova područja nisu razvijena. Stoga je potrebno čim prije započeti velik i složen posao razvoja seoskih zajednica i ukupnoga seoskoga prostora. Iako je jasno je da se sva postojeća ruralna naselja ne mogu održati, u Hrvatskoj se previše šire nerazvijena ruralna područja, koja zaostaju, što ubrzava odseljavanje s njih. Samo manji dio mreže ruralnih naselja postaju dio obližnjih urbanih gradskih sredina.

224ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Ne upravljajući razvojem dovoljnom brzinom, te bez zadovoljavajućih mjera za poticanje održivoga razvoja ruralnih prostora, sve više kasnimo za razvijenim svijetom. To proizlazi iz neshvaćanja da je i ruralni prostor prirodni kapital, te time i konkretni razvojni potencijal u poželjnom ubr-zanom razvoju jednako ruralnih kao i urbanih sredina (www.hrvatski-farmer.hr).

Suvremena potreba zaustavljanja demografskog i ekonomskog sla-bljenja hrvatskog sela, kao i rješavanje nagomilanih problema i posljedi-ca dosadašnjeg modela gospodarskog razvoja te negativnih ekonomskih posljedica Domovinskog rata, svrstavaju pitanje razvoja ruralne Hrvat-ske u prvi red prioriteta sadašnjeg i budućeg gospodarskog razvitka Hr-vatske (Čavrak, 2003, str. 71).

Ekološka i gospodarska održivost su temeljne pretpostavke opstan-ka i održivosti ruralnog prostora i naselja općine Pojezerje. Na ruralnim prostorima općine Pojezerje stoljećima su se obavljale djelatnosti koje su malo ili nimalo oštetile prirodni okoliš. Zrak, voda i tlo ovdje su još uvi-jek visoke kakvoće. Najveću štetu ekološkoj kakvoći ovog ruralnog pro-stora učinila je uporaba pesticida, insekticida i umjetnih gnojiva.

Revitalizacija naselja općine Pojezerje u smislu održivoga i cjelovitoga razvoja neophodan je proces očuvanja ruralnog prostora kao proizvod-nog područja, ali poljoprivreda ne može i ne smije biti jedina djelatnost koja će omogućiti vitalnost ruralnih prostora općine Pojezerje. Industrija, trgovina, turizam… samo su neke od djelatnosti koje bi trebale oblikovati ovaj ruralni prostor. Međutim, ulaganje u gospodarstvo, bez ulaganja u kulturnu ili socijalnu strukturu, neće donijeti željeni razvoj

Općina Pojezerje kao jedinica lokalne samouprave mora ocijeniti, koja je aktivnost prioritetna za zaustavljanje iseljavanja. Općenito može-mo reći da je, ulaganjem u seosku infrastrukturu i stvaranjem boljih uvje-ta života, te povećanjem prilika za pronalaženje posla, moguće osjetno promijeniti sadašnje trendove odljeva stanovništva u gradove. Moramo naglasiti da za zadržavanje stanovništva na selu, poljoprivreda nije pre-sudna. Jer, broj malih posjeda se povećava, gnoji se slabo i nestručno, na-vodnjava se malo, a sustavi za navodnjavanje se ne održavaju, usjevi se ne štite mrežama, prevelike površine su izložene razornim nepogodama bez prave zaštite. Veliki dio zemljišnih površina drže nepoljoprivrednici socijalno i prostorno udaljeni od sela.

Zbog promjene starosne strukture, dosta posjeda drže staračka ku-ćanstva, koja su se od nekadašnjega jedinstvenoga proizvođačko potro-šačkih gospodarstava pretvorila u potrošačka, često ovisna kućanstva. Ona su uteg današnje poljoprivrede, jer su vlasnici velikih neiskorištenih bogatstava, koja bi se morala koristiti za razvoj ovog ruralnog prostora. Za provedbu željenoga odgovorna je komunalna politika. Uprava se mora bolje i djelotvornije ustrojiti, a službenici i planeri stalno obrazo-vati. Nužno je izgraditi potrebnu infrastrukturu, riješiti pitanja vlasniš-tva, izvršiti komasaciju zemljišta i ustrojiti poljoprivredu koja će poštivati okoliš. Naravno općina Pojezerje to neće moći bez podrške županijske vlasti i suradnje sa ostalim susjednim jedinicama lokalne samouprave, posebice gradova Metkovića i Ploča kao glavnih nositelja razvoja Delte Neretve.

225

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

Budući da je turizam djelatnost budućnosti ruralnih područja sva-kako ga treba uključiti u razvojne planove jer na taj način stanovnici mogu osigurati dodatne prihode što može rezultirati revitalizacijom na-selja. Slobodno vrijeme tijekom vikenda, blagdana i praznika najčešće se provodi u ruralnim područjima. Nakon prve razvojne faze ruralnoga turizma, u kojoj bi prevladavali samoinicijativnost pružatelja usluga i ljudi koji će u ruralnim prostorima tražili mir i čistu prirodu, započeo bi proces planiranoga korištenja ruralnoga turizma u funkciji revitalizacije i transformacije ruralnih područja. Na prostoru općine Pojezerje postoje mogućnosti uređenja etno - sela ili etno – kuća koje bi pružale mogućno-sti upoznavanja sa tradicijom i običajima kraja kao i sa gastronomskom ponudom. Kako se u blizini nalaze tri grada Metković, Ploče, Vrgorac sve više njihovih građana, koji se bave stresnim zanimanjima, teži za ak-tivnim odmorom, potrebno je izraditi planinarske i biciklističke staze po krškom okviru, raznovrsne ponude pustolovnog turizma.

Djelatna, planski vođena uloga lokalne samouprave podrazumijeva uspostavu sustava ruralnoga razvoja, izradu savjetodavnih paketa za poduzetnike, organizirani prijenos znanja i vještina stanovništvu, kako bi lakše pronašli vlastite putove razvoja. Lokalna samouprava mora pro-movirati gospodarski razvoj stvaranjem uvjeta koji podupiru privatna poduzeća jer je sadašnja situacija na području općine Pojezerje po pita-nju poduzetništva vrlo loša tako da na njenom prostoru, po podacima iz Regionalnog operativnog programa Dubrovačko-neretvanske županije 2007.-2013. godine nema registrirano niti jedno poduzeće.

Budućnost ruralnih područja bitno ovisi o tomu hoće li ljudi tamo naći zaposlenje. To se odnosi i na onu radnu snagu, koja je zbog tehnološ-kog napretka u poljoprivredi postala viškom. Otvaranje poduzeća ključ je povećanja broja radnih mjesta. Uz to, treba stvoriti mogućnost dodat-ne i sporedne zarade za poljoprivrednike u sasvim novim djelatnostima, ali i u javnim radovima, primjerice u poboljšanju infrastrukture i obnovi sela (izgradnji cesta i seoskih putova, uređenju seoskih trgova, društve-nih domova, okupljališta i zgrada za slobodno vrijeme i rekreaciju).

Brojne mogućnosti općina Pojezerje dobiti će završetkom planiranih infrastrukturnih ulaganja koja će se dogoditi na njenom području i na po-dručju neposredno uz općinu Pojezerje, a koja prate izgradnju autoceste A1 Zagreb – Ploče i u budućnosti autocestu koja će se graditi koridorom Vc od Budimpešte do Ploča. Naime, području općine Pojezerje planira-na su dva prometna čvorišta: čvor Mali Prolog (Ploče 2) koji će brzom cestom povezivati grad i luku Ploče te veliki interregionalni prometni čvor Pozla Gora (Ploče 1) gdje se planiraju povezati autoceste A1 Zagreb-Ploče, Vc Budimpešta-Ploče, a i moguća autocesta Bihać – Livno – Ploče.

226ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slika 14. Mjesto izgradnje interregionalnog čvorišta Pozla Gora (Ploče 1) i gospodarske zone

Izgradnju prometnih čvorišta pratiti će i izgradnja poduzetničke zone Nova Sela u susjednoj općini Kula Norinska koja će biti smještena uz sam rub općine Pojezerje na površini od 170ha. Uz dobru organiza-ciju, pametne i promišljene poteze te suradnju susjednih jedinica lokal-ne samouprave ta industrijska zona mogla bi biti od velikog značaja za sva naselja Delte Neretve i šire okolice. Načelnik općine Kula Norinska, istaknuo je da su glavni ciljevi Poduzetničke zone Nova Sela su razvoj obrtništva, malog poduzetništva, ugostiteljstva i trgovine te demograf-ska obnova (www.vjesnik.hr). Općina Pojezerje treba iskoristiti priliku za revitalizaciju naselja koja će joj se pružiti izgradnjom industrijske zone. Potrebno je osigurati radna mjesta prvotno domaćem stanovništvu, po-trebno je omogućiti mladim obiteljima i mogućim doseljenicima lakše rješavanje stambenog pitanja kroz besplatno dodjeljivanje zemljišta za gradnju stambenih objekata ako žele živjeti na prostoru općine.

Kao prednost općine Pojezerje treba istaknuti i njen smještaj u blizi-ni grada Ploča i Metkovića, u kojima će zasigurno biti sve teže dolaziti do nekretnina stoga će mnogi, što je u razvijenom svijetu odavno slučaj, radije kupovati i graditi kuće u ruralnom prostoru. Nekretnine će zasi-gurno biti cijenom pristupačnije, a kvaliteta života mnogo veća nego u gradu. Tako bi naselja općine Pojezerje mogla nakon dugo vremena po-četi bilježiti povećanje broja stanovnika, a ruralni prostor početak svoje revitalizacije.

227

Kre

šim

ir K

uran

─ D

EMO

GRA

FSK

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

OG

PRO

STO

RA O

PĆIN

E PO

JEZE

RJE

Slika 15. Čvor Pozla Gora (Ploče 1) – spoj autoceste A1 i koridora Vc

Izvor: Metkovski vjesnik i autor

4. Zaključak

Kretanje stanovništva i njegovo prostorno premještanje na prostoru općine Pojezerje, poslije drugog svjetskog rata, bilo je vrlo složeno. Sta-novnici krškog brdskog okvira počinju se spuštati prema rubu krškog polja Jezero potaknuti njegovom melioracijom i povećanjem poljopri-vrednih površina. Procesi urbanizacije i industrijalizacije odnosno stva-ranje sve većih jezgri rada u obližnjim gradskim središtima također su utjecali na raspored i strukturu stanovništva. Ovisnost industrije poslije drugog svjetskog rata o crpljenju radne snage iz okolnih ruralnih naselja bila je vrlo velika jer su se procesi otvaranja radnih mjesta u sekundar-nim djelatnostima odvijali brže od procesa urbanizacije. Tako su pose-bice industrija grada Metkovića i luka Ploče postale glavni cilj dnevnih migracija sa ruralnog prostora općine Pojezerje. Privučeni suvremenom poljoprivredom u krškom polju Jezero i zaposlenjem u obližnjim grad-skim središtima stanovništvo je napustilo ekstenzivno stočarstvo i tradi-ciju ribarstva te je došlo do svojevrsnog egzodusa stanovništva s brdskog okvira u takvoj mjeri da su neka naselja, kao što su Dubrave, ostala bez stalnih stanovnika, a neka su na putu da dožive istu sudbinu. Istovreme-no dok su neka naselja nestala, nova su nastala.

Razbacanost i usitnjenost posjeda stvara posebne pravno-imovinske probleme, ali i nemogućnost bavljenja intenzivnom poljoprivredom tako da tipična poljoprivredna kućanstva nestaju, a mlađi stanovnici iselja-vaju u veće centre ili inozemstvo. Zato je potrebno izvršiti komasaciju

228ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

zemljišta, razvijati i druge djelatnosti osim poljoprivrede na ovom rural-nom prostoru, prije svega različite vidove ruralnog turizma.

U razdoblju velikih infrastrukturnih ulaganja u Hrvatsku ni prostor općine Pojezerje neće biti zaobiđen već će se na njenom prostoru graditi dva prometna čvorišta i uz njih gospodarska zona. Čvorišta autocesta A1 Zagreb-Ploče i koridora Vc te gospodarska zona Nova Sela zasigurno će pokrenuti razvoj poduzetništva, obrtništva i trgovine na prostoru općine Pojezerje, a time i demografsku obnovu ovog prostora.

Prilikom velikih infrastrukturnih ulaganja, koja će dovesti do preo-brazbe okoliša, treba voditi brigu o očuvanju prirodnih resursa tako da zrak, tlo i voda ostanu visoke kvalitete koji će kao takvi biti veliko bogat-stvo.

5. Literatura i izvori

Literatura:1. Crkvenčić i dr. (1989), „Geografske osnove suvremenih društveno-

ekonomskih promjena u općini Metković“, Geografski glasnik, Vol. 51, Zagreb, str. 29-56.

2. Curić, Z. (1994), Donjoneretvanski kraj, HGD,Zagreb, 19943. Čavrak, V. (2003), Održivi razvoj ruralnih područja Hrvatske, u: Gr-

gić, M., Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Ekonomski fa-kultet Zagreb, godina 1, br. 1, str. 61-77.

4. Glamuzina, M. (1986), Delta Neretve – promjene agrarnog pejzaža, SGH, Zagreb

5. Glamuzina, M. (1996.-a), „Demogeografski aspekt nestajanja starih i stvaranja novih naselja u Delti Neretve“, Geoadria, Vol. 1, Zadar, str. 59-72.

6. Glamuzina, M. (1996.-b) „Promjene u prostornom rasporedu stanov-ništva u Delti Neretve“, Acta Geographica Croatica, Vol. 31, Zagreb, str. 125-134.

7. Markotić, J. (1969), „Jezero – prilog poznavanju polja u kršu“, Geograf-ski glasnik, Vol. 31, Zagreb, str. 155-169.

Izvori:

1. Metkovski vjesnik (2009), Godina II, broj 11.2. Podaci Državnog zavoda za statistiku3. Podaci Županijskih cesta Dubrovačko-neretvanske županije4. Regionalni operativni program Dubrovačko-neretvanske županije

2007.-2013. Zagreb, 2007.5. www.dzs.hr6. www.hrvatski-farmer.hr (http://www.hrvatski-farmer.hr/CMS/0085/CONTENT.aspx?EID=7489,

zadnji put mijenjano: nije dostupno)7. www.vjesnik.hr(http://www.vjesnik.hr/Html/2008/10/25/Clanak.asp?r=gos&c=1, zadnji

put mijenjano: 23. 3. 2009.)

229

Dr.

Emir

Tem

imov

ić −

Har

is Ja

hić

─ PO

TEN

CIJA

LI Z

A R

AZV

OJ R

URA

LNO

G T

URI

ZMA

NA

BO

SAN

SKO

HER

CEG

OVA

ČK

IM P

LAN

INA

MA

SA

PO

SEBN

IM O

SVRT

OM

NA

SEL

O L

UK

OM

IR

Emir Temimović1 − Haris Jahić2

POTENCIJALI ZA RAZVOJ RURALNOG TURIZMA NA BOSANSKOHERCEGOVAČKIM PLANINAMA

SA POSEBNIM OSVRTOM NA SELO LUKOMIR

SažetakRuralni prostori svijeta, regiona i Bosne i Hercegovine doživljavaju značajnu

transformaciju. Zbog toga je potrebno prilikom planiranja ruralnog razvoja uzeti sve ekonomske, socijalne i prostorne elemente za potrebe analize date problematike. Ako bi izostavili prostorni (teritorijalni) pristup u planiranju ruralnog razvoja moglo bi doći do negativnih promjena u prostoru. Stoga, prostorni, odnosno te-ritorijalni pristup u planiranju ruralnog razvoja ima veliku ulogu u očuvanju i razvoju ruralnog prostora.

Turizam u ruralnom prostoru predstavlja jedan od najvažnijih faktora u transformaciji i obnovi sela ili seoskog predjela. To pokazuju brojni primjeri iz zapadnoevropskih zemalja, ali i zemalja u okruženju. Turizam, poljoprivreda (ko-mercijalna) i zaštita okoliša su najvažnije djelatnosti koje pridonose transformaciji ruralnog, a glavna poveznica kao i prema drugim sektorima je prostorni pristup u planiranju regionalnog razvoja.

Koncept ruralnog turizma razvijao se i mijenjao od svojih početaka 50-tih godina prošlog stoljeća. Danas, ruralni turizam može se tumačiti kao kombina-cija interesa turizma kao ekonomske djelatnosti, okoliša kao kategorije prirodno-ekoloških elemenata i lokalne zajednice kao socijalne strukture sa svim njezinim obilježjima.

Selo Lukomir, na južnim padinama Bjelašnice, slovi kao najviše naselje u Bo-sni i Hercegovini (1470 m.n.v.), a predstavlja kulturno-historijski spomenik izu-zetne vrijednosti. Sveukupni pejzažni kolorit ovog naselja sa planinskim kućama koje su egzistirale na prostoru Bosne i Hercegovine još u 18. stoljeću i obližnjom nekropolom stećaka čini ovo naselje jedinstvenim u našoj državi. Perspektive ra-zvoja ovog tipičnog planinskog bosanskohercegovačkog sela upravo treba tražiti u razvoju ruralnog turizma, trenutno zapostavljene grane turističkog potencijala Bosne i Hercegovine.

1 Dr. Emir Temimović, docent na Odsjeku za geografiju PMF u Sarajevu2 Haris Jahić, asistent na Odsjeku za geografiju PMF u Sarajevu

230ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Ruralna područja (lat. rus, ruris = selo) u geografskoj i ostaloj lite-raturi nisu precizno i jasno određena zbog državno-regionalnih različitosti u gledanju na ova posebno izdvojena područja. Pove-

zivanja sa selom i seoskim okruženjem, poljoprivrednom djelatnošću u prostoru male gustoće naseljenosti je najčešći okvir današnjeg pogleda na ruralne prostore (Lukić, 2000., str. 8.).

Prema danas najraširenijem definiranju, ruralna područja obuhva-taju ruralna tj. seoska naselja, poljoprivredne površine i šume te ostale zone sa naglašenim prirodnim obilježjima pejzaža (Lukić, 2000., str. 8.). Turizam u ruralnom prostoru predstavlja jedan od najvažnijih faktora u transformaciji i obnovi sela i seoskih predjela. Koncept ruralnog turiz-ma razvijao se i mijenjao od svojih početaka 1950-tih. Definitivno, da-nas ruralni turizam predstavlja važnu kariku u lancu održivog razvoja u procesu transformacije ruralnog područja u uvjetima tranzicije i inte-grisanja u Evropsku Uniju. Bosna i Hercegovina, iako usporena na putu prema zapadu, zbog trenutne političko-ekonomske situacije nalazi se u tom procesu.

Ruralni turizam, prema brojnim autorima objedinjava više turističkih podgrana, a među najvažnije spadaju: gastro turizam, eko turizam, turi-zam na seljačkim gospodarstvima, zavičajni turizam, sportsko-rekreativ-ni turizam, turizam ekstremnih sportova, zdravstveni turizam, tranzitni turizam, vjeski turizam, lovno-ribolovni turizam, i sl.

Kao jedan od najvažnijih elemenata u integralnom planiranju obno-ve i revitalizacije ruralnih područja sigurno se nameće ruralni turizam. Kada se govori o integralnom planiranju prije svega misli se na proces održivog razvoja koji obuhvata kvalitetno i optimalno iskorištavanje kako elemenata prirodno-geografske sredine tako i potencijal ljudskih resursa (Todorović-Bjeljac, 2007., str. 136.). Međutim, ruralni turizam Bo-sne i Hercegovine nije još prepoznat kao turistički proizvod prije svega zbog nepostojanja strategije turističkog razvoja te zbog nedovoljnog fi-nansijskog ulaganja. Naravno postoje i brojni drugi problemi koji koče razvoj ruralnog turizma, a koncept razvoja treba praviti oprezno uz nužni nadzor i saradnju sa lokalnom zajednicom. Ako stihijski razvoj u ovoj domeni bude primaran može doći do brojnih neželjenih posljedica: uništenja autohtone pejzažne ambijentalnosti, narušavanje nosivog ka-paciteta ruralnog prostora, pojave ekoloških incidenata i zagađenja oko-liša, negativnih demografskih, socio-ekonomskih i političkih procesa i sl. Ruralna područja zauzimaju posebno mjesto kao područja izuzetnih ambijentalnih vrijednosti. Turizam kao djelatnost sa najbržim razvojem može značajno utjecati na sveukupnu strukturu ruralnog područja tako da koncept ruralnog turizma obuhvata ne samo odmor na selu (u ru-ralnom) nego i sve ostale turističke aktivosti koje se odvijaju u ruralnim područjima. Međutim, posebno se naglašava postojanje pritiska između uspješnog turističkog razvoja (koji generalno znači i više turista) i atrak-tivnosti ruralnih područja (koji podrazumjevaju mir i tišinu) (Derek – Greg. 2002., str. 46) Upravo je zadatak turizmologa i prostornih planera da ova dva antagonizma dovedu do nivoa održivosti.

Bogatstva ruralne sredine mogu se izdvojiti u više komponenata, a najznačajnija su prirodna, društvena i izgradbena. Također, može se go-

231

Dr.

Emir

Tem

imov

ić −

Har

is Ja

hić

─ PO

TEN

CIJA

LI Z

A R

AZV

OJ R

URA

LNO

G T

URI

ZMA

NA

BO

SAN

SKO

HER

CEG

OVA

ČK

IM P

LAN

INA

MA

SA

PO

SEBN

IM O

SVRT

OM

NA

SEL

O L

UK

OM

IR

voriti i o ruralnom kapitalu, a najveći dio njega predstavlja spoj ove tri najznačajnije komponente (Slee, 2003., str. 112).

U elemente ruralnog kapitala se ubrajaju: prirodni predjeli (uključu-jući i vodene površine), flora i fauna, biološka raznolikost (biodiverzitet), geologija i sustav tla, kvalitet vazduha, zatim poljoprivredne zgrade, seo-ska naselja, istorijske vrijednosti, ostaci industrijskih objekata, saobraćaj-ni objekti (uskotračne pruge, ceste, kaldrme, staze, aleje), površine pod šumama, kvalitet vode, specifični lokalni običaji, narodne nošnje, folklor, hrana, zanati, festivali te uopšte način života (Garod i dr., 2004. str. 251). Fenomen naglog razvoja ruralnog turizma, napose u Evropi, doveo je i do održavanja Prvog evropskog kongresa o ruralnom turizmu u or-ganizaciji Evropske federacije za ruralni turizma (Eurogites). Kongres je održan u Španiji 2003. godine u andaluzijskom gradu Haenu, a razlog odabira ove lokacije je upravo u tome što u zadnjem razdoblju Španija prednjači u razvoju ruralne turističke infrastukture. Počeci razvoja ru-ralnog turizma u Bosni i Hercegovini te u zemljama okruženja vežu se za 70-te godine prošlog stoljeća, U Hrvatskoj u zadnjem desetljeću ovaj oblik turizma najviše dobiva na značaju u unutrašnjosti Istre i Dalmacije, a u Srbiji se veže za tradiciju prvih turističkih sela (Sirogojno, Seča Reka) u unutrašnjosti te za nadaleko poznate salaše u Vojvodini.

U Bosni i Hercegovini začetak razvoja ruralnog turizma se veže za malo zapadnobosansko krajiško mjesto Sanicu. Davne 1974. godine ovo malo ambijentalno mjesto u opštini Ključ je proglašeno prvim turistič-kim selom u SFRJ, a u povodu obilježavanja jednog događaja iz Drugog svjetskog rata. Naime u augustu 1942. godine u ovom mjestu se dogodila Prva omladinska radna akcija u bivšoj državi kada su omladinci ovog kraja pred neprijateljskim snagama izvršili žetvu usjeva te su sa partizan-skim snagama i civilima izbjegli na planinu Grmeč. Nakon proglašenja u Sanici se vrši revitalizacija turističke infrastrukture, uređuju se seljački domovi za prijem turista, a ponuda se bazira na obnavljanju starih zana-ta, izradi suvenira te gastroponudi. Poznata «Grmečka korida» koja se održavala na obližnjem Međeđem brdu dobiva na značaju tako da ovu manifestaciju krajem 1980-tih posjećuje gotovo 300.000 ljudi iz bližeg i daljeg okruženja. Cijeli projekat biva napušten posljednjim ratnim deša-vanjima (Temimović, 2007., str. 223).

Bosanskohercegovačke planine

Turistički potencijal planina uvjetovan je brojnim elementima, obli-cima, pojavama i procesima. Prije svega, to su geografski položaj i sao-braćajna povezanost datog prostora sa makroregionalnim i regionalnim centrima. Pejzažna i morfološka raznolikost te autohtona ambijentalnost prostora sa brojnim spomenicima prirode (geološki, geomorfološki, hi-drološki, biološki i sl.) predstavlja primarni potencijal te povećava mo-gućnosti valorizacije. Također, genetski oblici reljefa (krški, fluvio-krški, fluvijalni), hidrološke karakteristike te povoljna klimatska obilježja pri-donose pravilnom rangiranju i vrednovanju planinskih kompleksa. Na-ravno da i društveni elementi podižu turistički potencijal na viši nivo. Kulturno nasljeđe, kulturno-historijski spomenici, arhitektonske speci-

232ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

fičnosti, folklor, gastroponuda, infrastrukturalna opremljenost, smještaj-ni kapaciteti i sl. su najvažniji društveno-geografski faktori potencijanog turističkog valoriziranja bosanskohercegovačkih planina.

Naše planine prema dominantnosti položaja i estetsko-pejzažnoj kompoziciji predstavljaju najatraktivniji dio Bosne i Hercegovine. To su najčešće predjeli atraktivnih prirodnih vrijednosti i značajnih kulturno-historijskih obilježja, raznovrsne geološke građe, dinamične morfogeneze i bogate energije reljefa. Također, obilježava ih bogatstvo i raznovrsnost flore i faune, složenost fitocenoze i ekosistema. Upravo ovi elementi daju mogućnost za postizanje većeg stepena turističke valorizacije nego do sada.

Planine Bosne i Hercegovine imaju dominantan dinarski smjer SZ-JI (uz par izuzetaka) i uglavnom imaju strukturu antiformi: antiklinala, horstova, navlaka, horst-antiklinala i antiklinorijuma. Na terenima Istoč-nobosanske visije hipsometrijski dominiraju masivi i hrptovi Grmeča, Srnetice, Klekovače, Lunjevače, Šatora, Staretine, Vrana i Čvrsnice. Uz jugozapadnu granicu Bosne i Hercegovine dominira masiv Dinare. U ju-goistočnom pravcu od nabrojanih uzvišenja, preko Neretve nadovezuje se Prenj, Velež, Crvanj i Sniježnica. U sedimentno-metamorfnom sup-stratu Srednje Bosne su izgrađeni gorski masivi i hrptovi Vranice, Kru-ščice, Zeca, Bitovnje i Radovana (Bosanske škriljave planine tj. prostor srednjobosanskog paleozoika). Slične forme nalaze se i u Istočnoj Bosni na terenima drinskog i pračanskog paleozoika. Krečnjačko – dolomitni masivi i hrptovi sa bilima i grebenima u produženju Bosanskih škriljavih planina predstavljeni su dominantnim uzvišenjima Bjelašnice, Visočice, Treskavice, Zelengore, Jahorine sa Trebevićem, Maglićem i Vučijakom. Hrptovi i masivi prostiru se po tzv. magmatsko-sedimentnom komplek-su pretežno u serpentinskoj zoni Bosne i u tzv. dijabaz-rožnjačkoj forma-ciji trijaske i jurske starosti (Uzlomac, Borja, Ozren, Konjuh, Zvijezda). U jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine u jursko-krednom flišu do-miniraju Lebrešnik i Čemerska planina. Najdominantniji masiv Srednje Bosne predstavlja Vlašić. Uzvišenja Sjeverne Bosne predstavljana su hor-stovskim formacijama Kozare, Prosare, Motajice, Vučjaka, Trebave i dje-lomično Majevice.

Bjelašnica

Šire područje Sarajeva, uključujući Bjelašnicu i prostor Lukomira, pripada zapadnom dijelu sredozemne zone mlađih lančanih planina i to unutar Centralnih Dinarida (Bosanska zona). Morfografsko-morfome-trijski ovaj prostor pripada planinsko-kotlinskoj oblasti Bosne i Hercego-vine. Visoke planine na liniji Bjelašnica – Visočica – Treskavica u ovom području čine granicu između Vanjskih i Centralnih bosanskohercego-vačkih Dinarida. Planinske morfostrukture su tipične antiforme (horst antiklinale, antiklinoriji) sa visinama i preko 2000 metara (Bjelašnica 2067 m.n.v.). Usljed velikih nagiba na padinskim stranama Bjelašnice zastu-pljeni su oblici padinskih morfoskulptura formiranih fluvio-denudacij-skim procesima spiranja, jaruženja, obrušavanja, osipanja, tečenja (so-liflukcija) te kliženja zemljišta. Tome treba pridodati i aktivne geomor-

233

Dr.

Emir

Tem

imov

ić −

Har

is Ja

hić

─ PO

TEN

CIJA

LI Z

A R

AZV

OJ R

URA

LNO

G T

URI

ZMA

NA

BO

SAN

SKO

HER

CEG

OVA

ČK

IM P

LAN

INA

MA

SA

PO

SEBN

IM O

SVRT

OM

NA

SEL

O L

UK

OM

IR

fološke agense fizičkog i biološkog razoravanja i raspadanja stijenskog kompleksa koji su itekako važni na Bjelašnici. Čitav niz točila koji se spu-štaju niz strme padine Bjalašnice završavaju na kontaktu sa planinskim zaravnima gdje formiraju siparske konuse, a ponekad i plazeve koji su u ovom slučaju tipičniji za Treskavicu.

Na Bjelašnici su uočeni i elementi glacio-nivacionih skulptura u obli-ku reliktnih formi. To su ostaci reljefnih oblika nastalih u vrijeme pleisto-cene glacijacije. Prije svega, to su reliktni oblici cirkova (Veliki do, ispod Vlahinja, Mokrila, Krošnje, Brlozi, Krvavac, Struga) i valova (Veliki štirni do) te tragovi morenskog materijala (Veliki do, Vlahinje, Crkavica, Ga-reš, Krošnje), komčića (između Kučate poljane i Mrtvaja) i mikrooblici uglačanih površina i strija. Tragovi glaciofluvijalnih nanosa utvrđeni su u dolini Ljubovčića potoka.

Dominantni stjenski kompleks Bjelašnice čine marinski sedimen-ti, pretežno mezozojski krečnjaci i dolomiti trijaske starosti preko kojih transgresivno leže klastiti jure i krede. Krška i fluviokrška morfoskulptu-ra rasprostranjena je upravo na tom krečnjačko-dolomitnom supstratu i predstavljena je mezo i mikro endokrškim i egzokrškim oblicima. Od egzokrških oblika dominiraju vrtače te u manjoj mjeri oblici rebrastih i mrežastih škrapa, najčešće na zaravnjenim i blago nagnutim terenima Bjelašnice. U jugozapadnom sektoru (prema Prečkom polju) utvrđene su manje fluvio-krške zaravni sa brojnim suhodolinama. Od endokrških oblika najatraktivnija je pećina Megara (Mijatova pećina) koja je formi-rana na sjeverozapadnim padinama Orlovca, na visini od 1290 metara (Đug i dr., 2008., str. 41.).

Lukomir

Geografski položaj i prirodno-geografske karakteristikeLukomirski kraj, te naselje Gornji Lukomir (do sredine 1960-tih egzi-

stiralo je i naselje Donji Lukomir), smješteno je u slivnom području rijeke Rakitnice na južnim, prisojnim, padinama Bjelašnice. Širi prostor Luko-mira smješten je u zoni bjelašničkog mezozojskog trupa u neposrednoj orografskoj granici Bosne prema Hercegovini. Administrativno pripada području općine Konjic, ali obzirom da se istraživano područje nalazi na olimpijskoj planini tjesne su veze ovog područja prema Sarajevu. Naselje se nalazi približno 1470 metara iznad mora i glasi najvišim stalno nase-ljenim naseljem u Bosni i Hercegovini. Do naselja vodi loša makadamska putna komunikacija koja spaja Lukomir i ostala naselja Zabjelašnice sa jedne strane sa Sarajevom preko Igmana, a sa druge strane sa Konjicom. Naselje Lukomir se nalazi na samoj litološkoj granici vodopropusnih tri-jaskih krečnjaka i vodonepropusnih jursko-krednih fliševa, što je uslovi-lo pojavu brojnih izvora na ovom prostoru i u samom naselju. Kanjonske padine južno od naselja izložene su recentnim erozivnim procesima i predstavljene točilima, siparima, jarugama i vododerinama koje se direk-tno ruše prema Rakitnici. Ovakva geološka građa je specifično obilježila ovaj prostor. Oblici geomorfodiveriziteta su jedinstveni za prostor Bosne i Hercegovine, a ovdje se nalazi granica između krševite Hercegovine i šumom bogate Bosne. Prije Drugog svjetskog rata tu je bila granica izme-

234ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

đu srezova dok je danas tu granica između Sarajevskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Slika 1.: Položaj naselja Lukomir

U geomorfološkom pogledu šire područje Lukomira predstavljeno je visokoplaninskom krškom zaravni sa koje se izdižu grebeni različitih oblika i visina. Sa juga naselje je ograničeno dubokim kanjonom Rakitni-ce, a sa istoka i zapada ograničeno je južnim grebenima Bjelašnice; Obalj (1896 m.n.v.) i Lovnica (1856 m.n.v.). Kanjonska morfoskulptura Rakit-nice dužine 20 km, dubine i do 800 metara presjeca i dijeli planine Bje-lašnicu i Visočicu. U gornjem dijelu kanjona blaži su nagibi (250 do 450) dok u donjem dijelu dolinske strane su gotovo vertikalne i predstavljene su stjenskim strukturnim strmcima. Planinski grebeni Oblja i Lovnice su nagiba od 150 do 350, a u podnožju su prekrivene travnatom i grmolikom vegetacijom. Denudacijski procesi su naročito izraženi na stjenovitim pa-dinama Oblja gdje se uočava čitav niz plićih ili dubljih erozivnih brazda, vododerina i jaruga. Padine Lovnice više obilježavaju krški procesi tako da su na istočnim i južnim padinama uočljivi škraparski oblici. Između Oblja i Lovnice u pravcu sjevera formiran je sistem visokogorskih depre-sija sa dominantnim krškim procesom, a najdominantniji je oblik vrtača. Uočava se i nekoliko zatvorenih slijepih dolina povezanih u sistem i me-đusobno odvojenih niskim prečagama malih nagiba.

Klimatska obilježja šireg područja Lukomira su više nego specifična. Planinski grebeni Bjelašnice zadržavaju prodiranje mediteranskih zrač-nih masa sa juga kao i hladnih zračnih masa sa sjevera te se upravo u ovom dijelu vrši razmjena utjecaja sjevernog dijela suptropskog pojasa i južnog dijela sjevernog umjerenog klimatskog pojasa. Interepolacijom podataka sa najbliže meteorološke stanice (vrh Bjelašnice, 2068m.) mogu se opisati osnovni klimatski elementi ovog prostora.

235

Dr.

Emir

Tem

imov

ić −

Har

is Ja

hić

─ PO

TEN

CIJA

LI Z

A R

AZV

OJ R

URA

LNO

G T

URI

ZMA

NA

BO

SAN

SKO

HER

CEG

OVA

ČK

IM P

LAN

INA

MA

SA

PO

SEBN

IM O

SVRT

OM

NA

SEL

O L

UK

OM

IR

Tabela 1.: Godišnji tok temperatura 1951.-1970.Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god.Temp.(°C) -5,0 -3,7 0,0 3,7 8,0 12,0 13,9 14,0 10,8 6,5 1,6 -2,5 4,9

Izvor (FHMZ Sarajevo, 2009.)

Prema podacima iz tabele srednja godišnja temperatura vazduha iznosi 4,9 0 C, najtopliji je august sa 14 0 C, a najhladniji januar sa -5 0 C. Ljeta su u Lukomiru kratka i prohladna, a zime su duge i vrlo hladne.

Tabela 2.: Godišnji tok padavina (1951.-1970.)Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god.

Padavine (mm) 97 100 86 83 95 115 89 87 99 118 151 143 1263

Izvor (FHMZ Sarajevo, 2009.)

Godišnja količina padavina iznosi 1263 mm. Maksimum padavina je u zimskom periodu što je posljedica kasnojesenskih i zimskih kiša na Mediteranu pod utjecajem Azorskog anticiklona tako da šire područje Lukomira ima sredozemni pluviometrijski režim. Minimalne padavine bilježe se u proljeće i krajem ljeta. Istraživano područje je oko 6-7 mjeseci pod sniježnim pokrivačem koji je nerijetko i preko 2 metra visine. Prvi snijegovi se javljaju u novembru, a snijeg se topi u maju. Česta je potpuna izolacija sela zbog sniježnih nanosa. Burna klimatska obilježja u velikoj mjeri su utjecala na način života i arhitekturu Lukomira koja je specifična u Bosni i Hercegovini. Drukčija su obilježja klime u kanjonu Rakitnice. To je prostor «župne» klime gdje se osjećaju blagi utjecaji Mediterana koji u ovaj prostor prodiru dolinama Neretve i Rakitnice. Zimi su kanjonske padine podno Lukomira suhe i bez snijega, a tu obitavaju šljive, orah i višnja koje inače uspijevaju u blažim klimama.

Pošto Bjelašnica predstavlja orografsku razvodnicu između crno-morskog i jadranskog sliva, područje Lukomira se odvodnjava prema Rakitnici, desnoj pritoci Neretve i pripada slivu Jadranskog mora. Kon-takt vodopropusnih trijaskih krečnjaka i nepropusnih jursko-krednih fli-ševa je doveo do pojave nekoliko izvora i to u samom naselju. Najizdaš-niji izvor je Kremnik i sa njega se napajaju domaćinstva, a u bližoj i daljoj okolini su izvori Petuljača, Studenac, Javorska voda i Pločnik. Sve su to stalni izvori čija je izdašnost najveća krajem proljeća i početkom ljeta, a najmanje vode imaju u augustu i septembru. Zanimljivo je da izvori nemaju svoje tokove jer se vode gube u sistemima pukotina u krečnjaku. Periodični vodotok Suha formira se u proljeće i rano ljeto usljed otapanja snijega i proljetnih padavina te u jesen kao posljedica jakih jesenskih pa-davina. Najčešće ima bujičarski karakter. Jedini stalni vodotok je Peruće, a nalazi se 1,5 km istočno od naselja. U svom koritu ovaj vodotok formira tri vodopada ukupne visine preko 50 metara, a kao i svi ostali periodički tokovi završava u Rakitnici.

236ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Slika 2.: Pogled sa Lovnice na Lukomir i kanjon Rakitnice

U istraživanom području zastupljena su tla slabije plodnosti kao direktna posljedica geološke građe i geomorfoloških odlika terena. Na području samog naselja i u Ravnom polju nalaze se veće površine pod deluvijalnim tlom koja su naročito pogodna za rast trava tako da se ovi prostori koriste kao livade i pašnjaci. Od poljoprivrednih kultura uspije-vaju planinske žitarice i krompir.

Šumska vegetacija u ovom prostoru je u izrazitoj vertikalnoj pojasno-sti. Najviši pojas čini klekovina bora i to na visinama iznad 1700 metara. Ispod ovog pojasa se nalazi subalpinski pojas šume bukve koji je nemi-losrdnom sječom gotovo u potpunosti uništen. Na nižim nadmorskim visinama, ispod naselja, zastupljene su šumske vegetacije cera, klena, makljena, crnog graba i mezofilne šume bukve. U ovom prostoru zastu-pljene su i šikare raznih vrsta lišćara. Litice kanjona Rakitnice nastanjuje crni bor.

Značajna je prisutnost endemskih i reliktnih vrsta te ljekovitog bilja. Najznačajniji biljni endemi su: hercegovački zvončić, kamenica, bosanski strupnik, dinarski encijan, prenjska kamenika, kolovrc, bosanska peruni-ka, alpski mekinjak, bosanski ljiljan i dr (Prašović, 2003., str. 25).

Društveno geografske karakteristike

Prema ostacima, naseljenost južnih padina Bjelašnice datira još iz mlađeg željeznog doba. Ovaj prostor su naseljavala ilirska plemena, a iza njih su ostale utvrde (tzv. gradine) u blizini naselja Umoljani i Čuhovići. Tokom srednjovjekovnog perioda istraživano područje je pripadalo župi Hum, a nekropole stećaka koje se ovdje nalaze ostatak su tog vremena. Dva su lokaliteta u blizini naselja sa stećcima (većinom u obliku sandu-

237

Dr.

Emir

Tem

imov

ić −

Har

is Ja

hić

─ PO

TEN

CIJA

LI Z

A R

AZV

OJ R

URA

LNO

G T

URI

ZMA

NA

BO

SAN

SKO

HER

CEG

OVA

ČK

IM P

LAN

INA

MA

SA

PO

SEBN

IM O

SVRT

OM

NA

SEL

O L

UK

OM

IR

ka), međutim njihovo trenutno stanje je kritično jer je putna komunika-cija prošla upravo kroz ove lokalitete i ne postoji nikakva zaštita ovih spomenika.

Prema ovdašnjem usmenom predanju i pisanim dokumentima sta-novništvo ovog prostora porijeklom je iz planinskih dijelova Hercegovi-ne i to najviše iz hercegovačkih sela Kamen i Žulj kod Stoca, te sa prosto-ra Podveležja. Uglavnom su to potomci stočara ovčara koji su u ljetnom periodu koristili ovaj prostor za ispašu zbog kvalitetnih pašnjaka i izvo-ra vode, gradili su prvo privremena, a potom i stalna naselja (Prašović, 2003., str. 32).

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u naselju Gornji Luko-mir obitovalo je 156 stanovnika u 35 domaćinstava. Agresija na Bosnu i Hercegovinu poharala je i ove prostore tako da je naselje devastirano, a stanovništvo protjerano. Nakon agresije život se vratio na ove prostore, kuće su popravljene, ljeti je «živahno» i ima dosta putnika namjernika, ali u zimskom periodu ovdje obitava tek nekoliko staračkih domaćinstava.

Gornji Lukomir je tipično planin-sko selo bez pravilnosti u rasporedu objekata, a zbog svoje saobraćajne izo-liranosti jedino je od zabjelašničkih sela sačuvalo svoj autentičan izgled i specifičnu arhitekturu. To se prije sve-ga ogleda u izgledu tipične bosansko-hercegovačke planinske kuće strmih krovova prekrivenih šindrom od treš-njinog drveta (u prošlosti), a danas sve većom upotrebom lima koji defi-nitivno nagrđuje ambijentalnost ovog naselja. Kuće sa «čardakom» građene su od kamena i mještani ih nazivaju «duvarlije», a sastoje se od jedne ula-zne prostorije sa ognjištem, posuđem za kuhanje i preradu mlijeka i klupom za sjedenje. Iz ove prostorije se ulazi u sobe koje u uglu imaju banjicu kao za-mjenu za umivaonik. Magaza (po-

drum) ima funkciju skladišta, a ljeti se u njoj izrađuju vunene tkanine kao originalan suvenir ovog prostora.

Stanovništvo ovog prostora isključivo se bavi stočarstvom (ovčar-stvo), preradom mliječnih proizvoda te ekstenzivnom poljoprivredom (uzgoj ječma, zobi, raži i krompira). Intenzitet proizvodnje u prošlosti je bio mnogo veći nego danas kada su u naselju preostala samo staračka domaćinstva. U zadnjem periodu sve je veći broj putnika namjernika i ljubitelja prirode koji posjećuju ovaj prostor, pogotovo za dane vikenda. U ponudi su originalni pleteni suveniri od vune te autohtoni proizvodi lukomirske kuhinje. Za sada u naselju nema smještajnih kapaciteta, a naj-bliži smještaj može se pronaći u Umoljanima.

Održivu perspektivu razvoja i revitalizaciju ovog područja prije sve-ga treba tražiti u aktuelnom nastojanju proglašenja nacionalnog parka

Slika 3.: Kuća sa čardakom(tzv. duvarlija)

238ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Igman-Bjelašnica-Treskavica (unutar njega poseban oblik zaštite za ka-njon Rakitnice). Ambijentalni pejzaž Gornjeg Lukomira i okolnog prosto-ra ujedno predstavlja kulturno-historijski spomenik izuzetne vrijednosti (planinske kuće, stećci, gradine). Tradicionalna narodna nošnja stanovni-ka ovog kraja i etnografski izdvaja ovo specifično područje. Zbog svega navedenog, trebalo bi što prije preduzeti odlučne korake u cilju revitali-zacije naselja i poboljšanja uslova za život ovdašnjeg stanovništva, a za-tim izvršiti sveobuhvatnu turističku valorizaciju istraživanog područja.

Zaključak

Povezivanja sa selom i seoskim okruženjem, poljoprivrednom djelat-nošću u prostoru male gustoće naseljenosti je najčešći okvir današnjeg pogleda na ruralne prostore. Turizam u ruralnom prostoru predstavlja jedan od najvažnijih faktora u transformaciji i obnovi sela i seoskih pre-djela. Koncept ruralnog turizma razvijao se i mijenjao od svojih početa-ka 1950-tih. Definitivno, danas ruralni turizam predstavlja važnu kariku u lancu održivog razvoja u procesu transformacije ruralnog područja u uvjetima tranzicije i integrisanja u Evropsku Uniju. Bosna i Hercegovina, iako usporena na putu prema zapadu, zbog trenutne političko-ekonom-ske situacije nalazi se u tom procesu.

Razvoj ruralnog turizma pruža solidnu osnovu za održivi ruralni ra-zvoj, a ogleda se u sljedećem:• očuvanje prirodnih i kulturnih potencijala• zaustavljanje emigracije iz ruralnih područja• revitalizacija privatnog sektora (poljoprivreda, zanatstvo i sl.)• angažman socijalnih paketa kao mjera prestrukturiranja i revitaliza-

cije seoskog područja.

Kada se govori o integralnom planiranju prije svega misli se na pro-ces održivog razvoja koji obuhvata kvalitetno i optimalno iskorištavanje kako elemenata prirodno-geografske sredine tako i potencijal ljudskih resursa. To međutim nije nimalo lak posao, a primarne obaveze su:• aktivirati stare zanate i kućnu radinost• izvršiti edukaciju stanovništva u seoskim domaćinstvima za potrebe

potencijalnih turista• ubrzati izgradnju neophodne turističke infrastrukture• izgraditi (urediti) terene za sportsko-rekreativne svrhe koji će bora-

vak učiniti potpunijim• formirati turističke timove na relaciji turistički punkt (ruralna

područja)-općinska turistička organizacija-kantonalna turistička or-ganizacija-državna turistička organizacija ili formirati krovnu orga-nizaciju ruralnog turizma Bosne i Hercegovine koja će koordinirati rad turističkih timova.

239

Dr.

Emir

Tem

imov

ić −

Har

is Ja

hić

─ PO

TEN

CIJA

LI Z

A R

AZV

OJ R

URA

LNO

G T

URI

ZMA

NA

BO

SAN

SKO

HER

CEG

OVA

ČK

IM P

LAN

INA

MA

SA

PO

SEBN

IM O

SVRT

OM

NA

SEL

O L

UK

OM

IR

Literatura

1. Lukić, A. (2000.),: „Ruralni turizam-čimbenik integralnog razvitka prostora Hrvatske: od mašte do stvarnosti“, Geografski horizont, XLVI (1-2), str. 8.;

2. Derek, H.-Greg, R., (2002.),: „Tourism and sustainable community deve-lopment“, Routledge;

3. Slee, B. (2003.),: „Countryside capital: what’s the interest?“, Gloucesters-hire, University of Gloucestershire;

4. Garrod, B. i dr. (2004.),: „Links between rural tourism and countryside capital“, Cheltenham;

5. Temimović, E. (2007.): „Hidrogeografske karakteristike poriječja Sane“, Doktorska disertacija, PMF, Zagreb;

6. Đug, S. i dr. (2008.): „Prirodna baština Kantona Sarajevo“, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajeva, Sarajevo,;

7. Prašović, A. (2003.): „Gornji Lukomir-geografski prikaz“, Diplomski rad, PMF, Sarajevo;

8. Todorović, M.-Bjeljac, Ž. (2007.): „Osnove razvoja ruralnog turizma u Srbiji“, Glasnik srpskog geografskog društva, LXXXVII (1), str. 136.

240ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

241

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Duš

ica

Peše

vić

─ G

EOG

RAFS

KE

PRET

POST

AV

KE

POLJ

OPR

IVRE

DN

E PR

OIZ

VO

DN

JE U

OPŠ

TIN

I TES

LIĆ

Čedomir Crnogorac1 − Dušica Pešević2

GEOGRAFSKE PRETPOSTAVKE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE U

OPŠTINI TESLIĆ

Sažetak Fizičkogeografske odlike prostora Republike Srpske i Bosne i Hercegovine,

struktura i razmještaj prostora naselja, zaposlenost i struktura stanovništva po privrednim sektorima nameću potrebu sistematskog i temeljitog geografskog istraživanja našeg seoskog prostora, s posebnim akcentom na proučavanje brdsko – planinskog prostora. Prirodna osnova geografskog prostora teslićke opštine u proizvodnji hrane može obezbijediti proizvodnju hrane bez korišćenja hemijskih sredstava, revitalizaciju stočarstva – posebno ovčarstva, razvoj voćarstva, branje i uzgoj ljekovitog bilja, kao i produktivno pčelarstvo, lov i ribolov. Društvenoe-konomska kretanja u ovoj opštini nažalost ukazuju na negativnu tendenciju, u prvom redu nezaustavljivu migraciju iz sela u gradska naselja. Ta migracija, osim što od sela stvara duhovne pustinje, jasno upozorava da bez ljudskog resursa teško će biti valorizovati ostale resurse za proizvodnju hrane u Republici Srpskoj i Fede-raciji Bosne i Hercegovine.

Ključne riječi: geografska istraživanja, brdsko-planinski prostor, migracije, deagrarizacija.

1 Dr Čedomir Crnogorac, vanr.prof., Prirodno-matematički fakultet Banja Luka

2 Mr Dušica Pešević, viši ass., Prirodno – matematički fakultet Banja Luka

242ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Geografija je nauka koja proučava razvoj i strukturu geografske sredine, odnosno nauka o geografskoj sredini kao globalnom ge-osistemu i geosistemima nižeg hijerarhijskog ranga – o njihovim

elementima, objektima, procesima, međusobno povezanim i ukloplje-nim. Po svom predmetu istraživanja geografija pripada (gotovo) podjed-nako prirodnim i društvenim naukama, ali to ne znači da ona čini prosti zbir jednih i drugih. S pravom se kaže da geografiju čini složen sistem prirodnogeografskih i društvenogeografskih/ekonomskogeografskih na-uka koje se bave kompleksnim i komponentnim istraživanjima prirode, stanovništva i privrede.

U okviru ekonomske geografije značajno mjesto u geografskim istra-živanjima pripada poljoprivredno – proizvodnoj djelatnosti – obrada zemljišta, gajenje i iskorišćavanje biljaka i životinja. Smatramo da je to jedna od najznačajnijih privrednih djelatnosti, kako u pogledu ishrane stanovništva, tako i u proizvodnji sirovina za industriju. Značaj poljopri-vrede je izuzetno velik i višestruk. Osim već navedenog obezbjeđivanja dovoljnih količina hrane za humanu populaciju, ona treba da obezbijedi i rezerve hrane (u slučaju sušnih perioda, poplava, ratnog stanja i drugih nestašica). Treći prioritet poljoprivredne proizvodnje je obezbjeđivanje viškova za izvoz hrane (pozitivan uticaj na spoljnotrgovinski bilans ze-mlje). Obezbjeđivanje navedenih prioriteta zavisi od uticaja prirodnih i društvenih faktora. Reljef, klima, zemljište, površinske i podzemne vode i vegetacija su prirodni faktori koji bitno utiču na razvoj poljoprivrede. Humana populacija (ljudski resursi) glavni je društveni faktor poljopri-vredne proizvodnje; društveni faktor može najnepovoljnije uslove kori-govati i poboljšati – i obrnuto. Smatra se da će u XXI vijeku znanje biti glavni resurs i radnici „znanja“ će predstavljati dominantnu grupu u ve-ćini privrednih grana a u njih se ubraja i agrarni kompleks.

Proizvodnja hrane i humana populacija. Današnji broj od oko 6.5 mi-lijardi stanovnika naše planete bio bi daleko manji problem kada bi ta cjelokupna svjetska populacija mogla imati zadovoljavajuću ishranu (u kvantitetu i kvalitetu). Činjenica je, međutim, da u svijetu više od 50% humane populacije nema adekvatnu ishranu. Većina naučnih i stručnih analiza, koje proučavaju međusobni odnos broja stanovnika i obima po-ljoprivredne proizvodnje, smatra da će u trci (brzo)rastućeg staovništva i rezervi hrane „pobijediti“ demografska komponenta. Ne bi trebalo za-boraviti da samo oko tridesetak industrijskih zemalja svijeta ima osigu-rane stalne rezerve hrane. Ove zemlje, za sada, imaju značajne naučne, tehničke i tehnološke potencijale, imaju dovoljan kapital i menadžment, ali i artikulisanu strategiju da se suočavaju s problemima. S druge strane, nerazvijene zemlje i dio zemalja u tranziciji suočavaju se sa sporim pro-cesom reformi u sektoru poljoprivrede, uz istovremeni pad obima pro-izvodnje od početka tranzicije. Buduća strategija razvoja poljoprivrede u ovim (evropskim) zemljama zavisi, u prvom redu od prilagođavanja tržištu Evropske Unije (povećene investicije, obrazovanje potrebnih pro-fila radne snage, još značajnije učešće nauke – nove tehnologije, rast pro-duktivnosti, konkurentnost i dr.), odnosno prilagođavanja integracionim procesima i tržišnim promjenama u Evropskoj Uniji. Reforma agrarne politike zemalja u tranziciji i izgradnja tržišnih privredno – institucional-nih uslova za nesmetano funkcionisanje agrara, preduslov su za spreča-

243

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Duš

ica

Peše

vić

─ G

EOG

RAFS

KE

PRET

POST

AV

KE

POLJ

OPR

IVRE

DN

E PR

OIZ

VO

DN

JE U

OPŠ

TIN

I TES

LIĆ

vanje sve izraženije deagrarizacije i depopulacije ruralnih područja ze-malja u tranziciji.

Materijal i metod rada. Cilj rada je da ukaže na inkompatibilnost pri-rodnih i ljudskih resursa u poljoprivrednoj proizvodnji na području op-štine Teslić, odnosno da ukaže kako društveni faktor može umanjiti ili obezvrijediti prirodne potencijale. Na modelu jednog, u suštini, manjeg poljoprivrednog rejona, smatramo da se može, u odeđenim granicama, evaluirati i sadašnje stanje na mnogo širem geografskom prostoru Bosne i Hercegovine.

Zadaci rada (komplementarni s ciljem rada) su prezentacija, analiza i vrednovanje geogenih i antropogenih resursa opoštine Teslić. Podaci su dobijeni samostalnim istraživanjem na terenu, obradom informacija od-govarajućih lokalnih službi i podacima odgovarajućih republičkih i dr-žavnih institucija. Podaci koji se odnose za potencijale prirodnih resursa, jasno definišu visoke kvantitativne i kvalitativne mogućnosti u poljopri-vrednoj proizvodnji: ratarstvu, voćarstvu i stočarstvu. Nasuprot tome, društveni faktori, u prvom redu antropogeni resursi, u ovom periodu, objektivno i subjektivno, nisu u stanju da valorizuju fizičkogeografsku validnost proučavanog prostora. Iz tih razloga proističe i osnovna hipo-teza ovog rada da su glavni uzroci posustajanja agrara i njegove margi-nalizacije sadržani u sljedećem:• posljedice minulog rata na geografskom prostoru Bosne i Hercegovi-

ne,• emigracioni procesi iz seoskih naselja i njihova marginalizacija,• prisustvo niskog obrazovnog, motivacionog i stimulativnog nivoa

kod preostalog seoskog stanovništva,• slaba informisanost o mogućnostima poljoprivrede Bosne i Hercego-

vine na putu integracije u poljoprivredu Evropske Unije,• nedostatak koncepta dobre poljoprivredne prakse,• nedostatak potrebnog kapitala, • odsustvo edukacije o tržišnom ekonomsko – institucionalnom ambi-

jentu i inkorporiranju na evropski model razvoja poljoprivrede i dr.

Za dobijene rezultate korišćeni su adekvatni metodi geografskih istraživanja: terenski rad, statistički, kartografski i eks-post fakto metod, intervju i suplementni metodi.

Rezultati i diskusija

Prirodnogeografska osnova. Opština Teslić (846 km2 do 1992. godine; 799 km2 od 1996. godine) je smještena u jugozapadnom dijelu Dobojsko – bijeljinske nodalno funkcionalne regije, na kontaktu Panonske i Dinarske makroregije. Geografski prostor Dobojsko – bijeljinske regije većim dije-lom pripada Panonskom basenu (dno i obod), a manji, južni dio, pripada planinsko – kotlinskoj oblasti. Na prostor teslićke opštine, dominantan geogeni uticaj imaju Dinarska i Panonska makroregija, dok je uticaj Ja-dranskog mora znatno slabiji..

Osnovni prirodni faktori: reljef, klima, plodnost zemljišta i vode (površinske i podzemne) su dobra pretpostavka za razvoj poljoprivre-

244ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

de u teslićkoj opštini. Kompleksan reljefni sklop, od aluvijalnih ravnica (200 mnm) i brežuljkasto – brdskog blago zatalasanog zemljišta (do 500 mnm), pa do planinskog diseciranog reljefa sa visoravnima, omogućuje kvalitetnu ratarsku, voćarsku i stočarsku proizvodnju. Povoljni klimat-ski, pedološki i hidrološki uslovi mogu da obezbjede uzgoj svih važnijih ratarskih kultura.

Tabela 1. Oranične površine po načinu korišćenja u opštini Teslić (u ha)

God. Oranice i bašte

Zasijane površine Ugari i ne-obrađene oranice

8 : 2

(u %)Ukupno ŽitaIndu-

strijsko bilje

Povrće Krmno bilje

1 2 3 4 5 6 7 8 91986. 19823 11511 8816 - 989 - 7301 36.801987. 19137 11024 8574 - 996 - 7770 40.601988. 19139 10965 8528 - 939 - 7780 40.642000. 18873 8259 6133 - 1330 796 10614 56.242003 18874 5895 4234 - 841 820 12979 68.762006 18884 4918 3574 - 562 782 13966 73.95

(Izvor podataka: Statistički godišnjak SRBiH, 1989; Zavod za statistiku Republike Srpske, 2007.)

Zasijane površine. Mada hipsometrijski preko 60% geografskog pro-stora opštine Teslić leži u zoni optimalne ratarske proizvodnje (do 800 mnm)3 ukupna vrijednost zasijanih površina je daleko ispod tog postot-ka. U 1988. godini zasijane površine su zauzimale 12.96% od ukupne po-vršine opštine, a nakon minulog rata taj postotak je još manji – 6.15% (2006. godine). Jedan relevantni podatak za Republiku Srpsku4 govori da od 590 hiljada plodnih oranica, u Republici Srpskoj svake godine (do sada) ostaje nezasijano i zakorovljeno oko 40% obradivih površina. An-keta među poljoprivrednicima pokazuje da je iz godine u godinu sve teže proizvoditi jer su podsticaji nedovoljni, konkurencija (uvoz) sve veća. Niz posjeda je napušteno, mnoge obradive površine nisu (još uvi-jek) očišćene od MES – a5, vlasnici napuštenog obradivog zemljišta ne dozvoljavaju obradu tih parcela, niti je daju u zakup. Probleme najbolje oslikava činjenica da je registrovano samo 154 hiljade hektara oranica (april 2009. godine) u Republici Srpskoj, od ukupno zasijanih 350 hiljada. A zapuštenih 250 hiljada hektara? Kada će biti zasijano, zaista je teško odgovoriti.

Jedno od preovlađujućih mišljenja je da u Republici Srpskoj nema većih mogućnosti za širenje obradivog zemljišta, odnosno da se obradivo zemljište može proširiti za još oko 100,000 hektara. Stoga su prednosti te-slićke opštine evidentne, jer je ona jedna od rijetkih gdje su te mogućnosti

3 Vidjeti opširnije: Crnogorac Č.,(2000), Sliv velike Usore: Hidrološko-geo-morfološke karakteristike, str. 18 – 22, Prirodno – matematički fakultet, Ba-njaluka.

4 Izvor: RTRS –Bijeljina, 10. april 2009. godine5 MES – minsko – eksplozivna sredstva, uglavnom iz minulog rata (1992 –

1995). Opština Teslić, kao granična opština prema Federaciji BiH, sa linijom ratnih dejstava od oko 86 km, ima još veliki broj neočišćenih MES.

245

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Duš

ica

Peše

vić

─ G

EOG

RAFS

KE

PRET

POST

AV

KE

POLJ

OPR

IVRE

DN

E PR

OIZ

VO

DN

JE U

OPŠ

TIN

I TES

LIĆ

proširenja realne, pod uslovom da se prioritetno riješe tekući/aktuelni problemi: na prvom mjestu demografski, zatim obezbjeđivanje neophod-nog kapitala za razvoj poljoprivrede, ali i neki fizičkogeografski proble-mi, kao što su pojave ekscesivne erozije na napuštenim poljoprivrednim površinama i, na kraju, proširenje poljoprivrednih površina eliminisa-njem zaostalih minsko – eksplozivnih sredstava na području opštine.

Društveni faktori. U uslovima u kojima se razvija poljoprivreda Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, masa i vrijednost dobara proizvedenih u okviru ove privredne grane ne mogu da zadovolje potrebe stanovniš-tva i prehrambene industrije. Posljednjih godina nije postignuta kvali-tativna podjela djelatnosti u procesu razvoja društva, koja je trebala da dovede do osamostaljivanja raznih vidova djelatnosti (zemljoradnja, in-dustrija i dr.).

Niz problema prisutnih u razvoju poljoprivrede Bosne i Hercegovine intenzivno opterećuje ovu privrednu granu i u teslićkoj opštini. Uz, već naglašene, migracione procese, svojinske odnose i veličinu posjeda, sma-tramo da je jedno od ključnih pitanja i obrazovni nivo poljoprivrednog stanovništva.

U praksi je malo urađeno na razvoju svijesti kod ljudi da je rad u po-ljoprivredi jednako vrijedan kao i u ostalim privrednim granama; obra-zovanje ljudskog faktora podrazumijeva proizvođača savemenog doba, čiji nivo obrazovanja mora da ide do znanja traženja svih potrebnih uslu-ga. Istovremeno, takav proizvođač treba da zna komunicirati sa ljudima – sposobnost komunikacije bez obzira na nivo (rang) sagovornika. Kroz novi pristup obrazovanju poljoprivrednih proizvođača ljudi se moraju naučiti da razmišljaju o budućnosti, ali i da prijepodnevno radno odijelo zamijene večernjim odijelom. Nažalost, teslićka opština nije izuzetak da se u obrazovanju učeničke populacije (nivo srednje škole) ne školuje ni jedan obrazovni profil za potrebe poljoprivrede.

Sve izraženija i, čini se, nezaustavljiva migracija mlade populacije iz sela u grad(ove) doprinijela je da planinski prostor opštine Teslić6 (p)ostaje prazan, bez radno sposobne populacije, sa preovlađujućom sta-račkom populacijom. Godine 1991. opština Teslić je imala 59854 stanov-nika a na osnovu procjene broj stanovnika danas iznosi oko 53000. Bez ijednog stanovnika, odnosno sa manjom staračkom populacijom ostala su sljedeća, planinska, seoska naselja: Gornje Bijelo Bučje, Brić, Jezera, Podjezera, Velja, Kozila a osjetna je depopulacija i u području Blatnice, Donjeg i Gornjeg Očauša, Kuzmana, Mladikovina i Ugodnovića.

Činjenica je da se s obzirom na prirodnogeografske uslove teslićke opštine veliki dio stanovništva može baviti poljoprivedom. Nažalost, mlađi dio populacije ne vide svoju egzistenciju niti perspektivu u po-ljoprivredi, tako da je logična posljedica deagrarizacije i depopulacije sela. Državni i lokalni mehanizmi taj proces ne uspijevaju zaustaviti iz čega možemo zaključiti da je selo (u Bosni i Hercegovini i Republici Srp-skoj) zapostavljeno. Jednostavno, odlazak mladih i radno sposobnih sta-novnika u gradove (ili u inostranstvo) doveo je je do znatnog smanjenja produktivnosti seoskog stanovništva. Od te činjenice, do zaključka da „prirodni resursi i kapaciteti zemljišta ne koriste se onoliko koliko je to 6 Domicilno stanovništvo koristi za planinski prostor termin planina .

246ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

moguće“ jasno je upozorenje perspektive poljoprivredne proizvodnje u Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj i opštini Teslić.

Stanje i perspektive poljoprivredne proizvodnje u teslićkoj opštini. U ovom odjeljku ukratko ćemo iznijeti osnovne premise o sadašnjem, po nama, teškom stanju poljoprivrede i evidentnoj besperspektivnosti, ukoliko se ne preduzmu adekvatne mjere za realno poboljšanje stanja:• struktura poljoprivrednih površina nije se izmijenila, ali je evidentno

smanjenje zasijanih površina;• stočni fond je osiromašen; u ovčarstvu i govedarstvu je opala proi-

zvodnja sa prijeratnih 45 – 50000 grla na sadašnjih 6 – 7000; • voćarstvo je u stagnaciji; nema podizanja novih nasada i plantaža;• povrće se (uglavnom) uzgaja za vlastite potrebe; u odnosu na 1986.

godinu proizvodnja je u 2006. godini smanjena na 56.8% ; na zelenoj pijaci dominiraju nakupci;

• prema našim istraživanjima u opštini ne postoji relevantan privredni subjekt koji se bavi isključivo poljoprivredom; jedini organizovani ot-kup vezan je za otkup mlijeka;

• u pogledu melioracije, hemizacije i mehanizacije, na nivou opštine ni-smo dobili adekvatnu potvrdu o postojanju odgovarajućih projekata.

Analizom stanja i analizom budućeg razvoja poljoprivredne proi-zvodnje u taslićkoj opštini možemo konstatovati da postoji stručni poten-cijal (više od desetak agronoma i veterinara) koji je sposoban intezivirati poljoprivrednu proizvodnju u što kraćem vremenskom periodu.

Zaključak

Istraživanje odnosa prirodnih resursa i ljudskih resursa u proizvod-nji hrane u Republici Srpskoj, na primjeru teslićke opštine, pokazalo je da su prirodni resursi (fizičkogeografska osnova proučavanog prostora) nedovoljni za kvalitetniju i prošireniju proizvodnju bez adekvatnih druš-tvenih faktora. Klimatski, reljefni i zemljišni uslovi u teslićkoj opštini su povoljni za razvoj poljoprivrede. U godinama kada određeni klimatski elementi (npr. temperatura i padavine) dostižu ekstremne minimalne ili maksimalne vrijednosti, ne postoji odgovarajući mehanizam zaštite po-ljoprivredne proizvodnje: regulisanje vodnog režima i razrada načina borbe s nepovoljnim temperaturnim uslovima.

Iskorišćavanje prirodnih uslova za solidnu proizvodnju u ratarstvu, voćarstvu i stočarstvu je onemogućeno odlaskom mladog, stručno i rad-no sposobnog stanovništva a to dovodi do dominacije „staračkih doma-ćinstava“.

S obzirom da opština Teslić nema, za sada, potreban kapital za po-kretanje intenzivne poljoprivredne proizvodnje i nije (za sada) na listi prioriteta u razvojnim planovima koji su na kreditnoj osnovi dogovoreni sa Međunarodnim fondom za razvoj poljoprivrede, Svjetskom bankom i Evropskom bankom za razvoj, teško je očekivati da će skromna budžet-ska sredstva za poljoprivredu u opštini Teslić (Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini) pokrenuti ovu proizvodnju.

247

Dr Č

edom

ir C

rnog

orac

− M

r Duš

ica

Peše

vić

─ G

EOG

RAFS

KE

PRET

POST

AV

KE

POLJ

OPR

IVRE

DN

E PR

OIZ

VO

DN

JE U

OPŠ

TIN

I TES

LIĆ

Materijalni bilansi pokazuju da ovakvo stanje u opštini Teslić ne za-dovoljava zahtjeve/ciljeve koje poljoprivreda treba da ispuni u pogledu snabdijevanja tržišta (lokalnog i regionalnog) poljoprivrednim proizvo-dima.

Literatura i izvori

1. Crnogorac Č. (2000), Sliv Velike Usore: hidrološko-geomorfološke ka-rakteristike. Banjaluka: Prirodno-matematički fakultet.

2. Nikolić, S., Stojčić, J., Dardić, M. (1995), Ratarska proizvodnja u Repu-blici Srpskoj. u: Gnjato, R. (ur.), Resursi Republike Srpske, Banjaluka: Geografsko društvo Republike Srpske, str. 45-53.

3. Crkvenčić-Bojić, J. (1995), Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.

4. Grupa autora (1989), Statistički godišnjak SR Bosne i Hercegovine, Godina XXIII, Sarajevo: Republički zavod za statistiku Bosne i Her-cegovine.

5. Grupa autora (2007), Statistika poljoprivrede. Banjaluka: Republički zavod za statistiku.

248ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

249

Mar

ija Ju

kić

─ TR

AN

SFO

RMA

CIJA

I ST

RUK

TURN

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

IH N

ASE

LJA

OPĆ

INE

KIS

ELJA

K

Marija Jukić

TRANSFORMACIJA I STRUKTURNE PROMJENE RURALNIH NASELJA OPĆINE KISELJAK

SažetakNaselja općine Kiseljak uglavnom su ruralnog karaktera, osim naselja Kise-

ljak koje je okarakterizirano kao urbano. Danas su ova ruralna naselja izložena fizionomskoj transformaciji što se

ogleda u novom načinu gradnje, boljoj infrastrukturnoj opremljenosti (vodovod, kanalizacija, elektrifikacija, asfaltirani putovi). Tradicionalne načine poljoprivrede i stočarstva sporadično zamjenjuju tržišno orijentirane farme (kao što su u selima Višnjica, Brestovsko, Brnjaci, Žeželovo, Potkraj, Jehovac, Gromiljak).

Istovremeno se mijenja i morfološka struktura – Raštrkana brdsko-planin-ska sela u kojima se stanovništvo isključivo bavilo poljoprivredom i stočarstvom (Stojkovići, Višnjica Mahala, Podastinjsko Brdo, Odrače, Brizje, Kotačala, Gra-dac) izložena su izumiranju a stanovništvo se preselilo bliže općinskom centru i cestovnim komunikacijama. Novonastala nizna naselja uglavnom imaju funkciju stanovanja. Prevladavajući mali posjedi nisu dovoljni za intenzivniju poljopri-vrednu proizvodnju i uglavnom se pretvaraju u građevinske parcele.

U radu je pozornost usmjerena u nekoliko pravaca: posljedicama depopula-cije ruralnih naselja (brdsko- planinska naselja iz kojih se stanovništvo preselilo bliže putnim komunikacijama i općinskom centru, kao što su: Doci, Katunište, Stojkovići, Odrače, Kotačala, Brizje, Mahala Višnjica). Mogućnosti revitalizacije ruralnih naselja na temelju tržišno orijentirane poljoprivrede i otvaranja malih obiteljskih obrta ili industrijskih pogona.

Sve veću važnost u razvoju ruralnih područja ima i aktiviranje turističkih potencijala .

Podaci o trenutnom stanju u spomenutim selima dobiveni su na temelju te-renskog istraživanja, razgovora s predstavnicima mjesnih zajednica i dostupnih statističkih podataka (općinskih službi).

Ključne riječi: transformacija ruralnih naselja, morfološka struktura, infra-struktura, depopulacija, obnova gospodarstva, turizam

250ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Na prostoru općine Kiseljak, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, nalazilo se 82 naselja, od toga 81 naselje je bilo ruralnog karaktera.

Ova su naselja danas uvelike izložena ne samo fizionomskoj transfor-maciji, već i promjeni i morfološke strukture. Sela koja su udaljena od putnih komunikacija i općinskog centra, i koja su s lošom infrastruktu-rom, zahvaća depopulacija. Iako postoje prirodni preduvjeti (čista voda, izvori termalne i mineralne vode, plodno tlo, povoljna klima) za bavlje-nje različitim oblicima privrede ruralnih sredina (poljoprivreda, stočar-stvo, turizam, obiteljski obrt), ova naselja sve više siromaše i populacijski se prazne.

Dosadašnja istraživanja vezana za ruralna naselja općine Kiseljak uglavnom su parcijalna i odnose se isključivo na antropološke i kultur-no-povijesne segmente. Zato je ovaj rad zamišljen kao svojevrsni početak istraživanja vezanog za transformaciju i strukturne promjene spomenu-tog prostora. Istraživanje i pažnja posvećeni su ne samo promjenama koje su zahvatile ova naselja, nego i mogućnosti obnove i razvoja gospodar-skih djelatnosti u ruralnim sredinama. U radu se obrađuje revitalizacija seoskih naselja s aspekta poljoprivredne proizvodnje, razvoja malih po-duzeća za preradu poljodjelskih proizvoda i razvoja seoskog turizama. To se posebno odnosi na mogućnosti demografske i gospodarske obnove onih ruralnih naselja koje je zahvatila djelomična ili potpuna depopula-cija.

Geografski položaj općine Kiseljak

Općina Kiseljak nalazi se na prostoru regije Srednja Bosna, admini-strativno pripada Kantonu Središnja Bosna, Federacija Bosne i Hercego-vine.

Površina općine iznosi 164 km², a prema matematičko-geografskom položaju nalazi se u polju geografskih koordinata 17º59’02”-18º12’09” istočne geografske dužine i 45º50’01”- 44º02’09”sjeverne geografske širi-ne. Općina Kiseljak administrativno graniči s općinama Fojnica, Busova-ča, Kreševo, Visoko, Hadžići i Ilidža.

U geotektonskom smislu prostor općine se nalazi unutar geotekton-skog sklopa središnjih Dinarida. Reljefno, područje je ovo područje ve-zano za doline rijeka Fojnice, Lepenice, Kreševke i potoka Mlave i čini jugoistočni obodni dio sarajevsko-zeničkog basena. Prosječna nadmor-ska visina općine je 475 metara. Klima je umjereno kontinentalna i prema Kepenovoj klasifikaciji pripada području Cfb klimata. S hidrografskog aspekta, kroz prostor općine Kiseljak protječu rijeke Fojnica, Lepenica, Kreševka, Mlava i Rotiljski potok Na ovom prostoru su rasprostranjene dvije vrste tala- automorfna (litosol, rendzine, kalkokambisol,

distrični kambisol i luvisol) i hidromorfna (fluviosol i glej). Biogeo-grafski, ovaj prostor je predstavljen je šumama bukve, jele, hrasta kitnja-ka, hrasta lužnjaka i običnog graba.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Kiseljak je imala 24 164 stanovnika raspoređenih u 82 naselja. Prosječna gustoća naselje-nosti iznosila je oko 155 st./km²

251

Mar

ija Ju

kić

─ TR

AN

SFO

RMA

CIJA

I ST

RUK

TURN

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

IH N

ASE

LJA

OPĆ

INE

KIS

ELJA

K

Naselja i stanovništvo općine Kiseljak

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području općine Ki-seljak nalazila su se 82 naseljena mjesta, koncentrirana u 9 mjesnih za-jednica. Samo je općinski centar Kiseljaka okarakterizirano kao naselja urbanog tipa, dok su ostala naselja ruralnog karaktera.

Tab. 1. Mjesne zajednice, naselja i br. stanovnika općine Kiseljak 1991. godine

Mjesna zajednica

Br. naselja

Br. stanovnika

1991. god. Naselja

Brnjaci 4 1420 Brnjaci, Čalikovac, Ljetovik, ParetakBrestovsko 17 3092 Hrastovi, Velike Sotnice, Dugo Polje,

Medovići, Gunjače, Krčevine, Duke, Medovići, Orahovo, Demići, Banje, Hadrovci, Rauševac, Kazagići, Male

Sotnice, Devetaci, OdračeBilalovac 9 2034 Datići, Pobrđe Milodraž, Malinovići,

Bilalovac, Brizje, Radeljevići, Markovići, Šahinovići, Miroševići

Bukovica 4 1181 Bukovica, Zabrđe, Toplica, SolakovićiDraževići 6 1550 Draževići, Radanovići, Buzuci, Kovači,

Han Ploča, GrahovciGromiljak 20 4974 Gromiljak, Višnjica, Jehovac,

Svinjarevo, Behrići, Bliznice, Kotačala, Lug, Gomionica, Gomionica Mahala, Križići, Hercezi, Mrakovi, Dubrave, Višnjica Polje, Višnjica Mahala, Gaj,

Doci, Katunište, StojkovićiKiseljak 11 6324 Čizma, Kiseljak, Parževići, Podastinje,

Završje, Borina, Gornji Palež, Donji Palež, Rotilj, Podastinjsko Brdo,

GradacLepenica 9 2685 Kuliješ, Azapovići, Tulica, Homolj,

Boljkovići, Ivica, Gojakovac, Žeželovo, Čubren

Topole 2 904 Duhri, PotkrajUkupno 82 24164

Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., Republički zavod za statistiku, Sarajevo, 1991.

2.1. Depopulacija ruralnih naseljaNa osnovu procjene broja stanovnika za 2009. godinu1 općina Kise-

ljak imala je 23 815 stanovnika. Terenskim istraživanjem u razdoblju od 20.3.-10.4.2009. godine došlo se do podataka da je nekoliko ruralnih na-selja općine Kiseljak zahvatila potpuna depopulacija, to su naselja Brizje, Odrače, Kotačala, Mahala Višnjica, Stojkovići, Katunište, Podastinjsko brdo.

1 Općina Kiseljak, Služba za civilnu zaštitu, januar/siječanj 2009.

252ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Iako službeni podaci općinskih službi ne govore o tome, a što potvr-đuju i podaci uneseni u Prostorni plan općine Kiseljak2 rezultati teren-skih istraživanja govore drugačije:

Tab. 2. Kretanje broja stanovnika i broja naselja 1991.-2009. godine u općini Kiseljak

Mjesna zajednicaBroj naselja

1991. godine

Broj stanovnika

1991. godine

Broj naselja 2009. g.

Broj stanovnika

2009. g.Brnjaci 4 1420 4 1418

Brestovsko 17 3092 16 3114Bilalovac 9 2034 8 1925Bukovica 4 1181 4 962Draževići 6 1550 6 1281Gromiljak 20 4974 16 4958Kiseljak 11 6324 9 6520Lepenica 9 2685 9 892Topole 2 904 2 2745

Ukupno 82 24164 74 23815Izvor: Statistički godišnjak BiH 1992. , terensko istraživanje i podaci općinske službe za

gospodarstvo općine Kiseljak

2 Prostorni plan općine Kiseljak 2002-2026. godine-nacrt, Urbanistički zavod BiH, Sarajevo, 2008. godine str. 5-6

253

Mar

ija Ju

kić

─ TR

AN

SFO

RMA

CIJA

I ST

RUK

TURN

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

IH N

ASE

LJA

OPĆ

INE

KIS

ELJA

K

Kako prikazuju priloženi grafikoni i tabela, u općini Kiseljak se sma-njio broj stanovnika u odnosu na 1991. godinu. Također se u nekoliko mjesnih zajednica demografski ispraznilo nekoliko sela.

Tabela br. 3. Popis naselja 1991.-2009. i demografski ispražnjenih naselja

Mjesna zajednica Naselja 1991. godine Naselja 2009. godine

Demografski ispražnjena

naseljaBrestovsko Hrastovi, Velike

Sotnice, Dugo Polje, Medovići, Gunjače,

Krčevine, Duke, Medovići, Orahovo,

Demići, Banje, Hadrovci, Rauševac,

Kazagići, Male Sotnice, Devetaci,

Odrače

Hrastovi, Velike Sotnice, Dugo Polje, Medovići, Gunjače,

Krčevine, Duke, Medovići, Orahovo,

Demići, Banje, Hadrovci, Rauševac,

Kazagići, Male Sotnice, Devetaci,

Odrače

Bilalovac Datići, Pobrđe Milodraž,

Malinovići, Bilalovac, Brizje,

Radeljevići, Markovići, Šahinovići, Miroševići

Datići, Pobrđe Milodraž, Malinovići, Bilalovac, Radeljevići, Markovići, Šahinovići,

Miroševići

Brizje

Gromiljak Gromiljak, Višnjica, Jehovac,

Svinjarevo, Behrići, Bliznice, Kotačala, Lug, Gomionica,

Gomionica Mahala, Križići, Hercezi,

Mrakovi, Dubrave, Višnjica Polje,

Višnjica Mahala, Gaj, Doci, Katunište,

Stojkovići

Gromiljak, Višnjica, Jehovac, Svinjarevo,

Behrići, Bliznice, Lug, Gomionica,

Gomionica Mahala, Križići, Hercezi,

Mrakovi, Dubrave, Višnjica Polje, Gaj,

Doci,

Kotačala, Višnjica Mahala,

Katunište, Stojkovići

Kiseljak Čizma,Kiseljak, Parževići,

Podastinje, Završje, Borina, Gornji

Palež, Donji Palež, Rotilj,Podastinjsko

Brdo, Gradac

Čizma, Kiseljak, Parževići, Podastinje,

Završje, Borina, Gornji Palež, Donji Palež, Rotilj, Podastinjsko

Brdo, Gradac

Podastinjsko Brdo

Izvor: Statistički godišnjak BiH 1992. , terensko istraživanje

Kako se vidi iz priložene tablice, najviše naselja stanovništvo je napu-stilo u mjesnoj zajednici Gromiljak. Sva ova naselja su napuštena uslijed ratnih zbivanja na području općine Kiseljak od 1993.-1995. godine. S ob-zirom da svaki rat uništava i degradira životnu sredinu na području gdje

254ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

se odvija ( Lješević, M.A., 2005. ), tako je bilo i s ovim prostorom. Među-tim, depopulacija većine ovih naselja počinje još prije početka ratnih su-koba kada se mlado stanovništvo preseljava bliže putnim komunikacija-ma. Stanovnici koji su se bavili isključivo poljoprivredom i stočarstvom, te starija populacija, u ovim naseljima borave do 1993. godine.

Tab. 3. Kretanje broja stanovnika od 1948.-1991.g. u naseljima koja su danas demografski prazna

Popisne godine i broj stanovnikaNaselja 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. Brizje 28 33 44 46 47 60

Katunište 13 14 16 10 3 8Kotačala 34 40 29 39 25 25Odrače 58 59 59 39 37 16

Podastinjsko Brdo 129 134 109 136 97 39

Stojkovići 4 5 5 13 7 9Višnjica Mahala 27 30 39 37 21 14

Izvor: Stanovništvo Bosne i Hercegovine-narodnosni sastav po naseljima, Zavod za statistiku, Zagreb, travanj 1995., str. 146-150

Sl. 1. Depopularizirano selo Mahala Višnjica

Izvor: Autor

3. Transformacija ruralnih naselja općine Kiseljak

Za selo je karakteristična poljoprivredna proizvodnja hrane, neodvo-jivost sela i zemlje, tj. njihova međusobna povezanost (Cifrić, 2003., 62). Na području Bosne i Hercegovine, zahvaljujući prirodnoj i privrednoj osnovi formirala su se 2 tipa seoskih naselja3 (Smlatić, S.,1982., 147). Na području općine Kiseljak formirala su se raštrkana brdsko-planinska sela i zbijena sela-odnosno nepravilno aglomerizirana nizna sela koja su se formirala duž prometnih pravaca R 442 i R 443.

3 raštrkana (disperzna) naselja u brdsko-planinskom području i grupirana naselja u ravničarskom području

255

Mar

ija Ju

kić

─ TR

AN

SFO

RMA

CIJA

I ST

RUK

TURN

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

IH N

ASE

LJA

OPĆ

INE

KIS

ELJA

K

Sl. 2. Naselje Brnjaci-formirano duž prometnog pravca R 442

Izvor: www.brnjaci.ba

Danas se brdsko-planinska sela raštrkanog tipa, u kojima se stanov-ništvo bavilo poljoprivredom, govedarstvom, svinjogojstvom demograf-ski prazne. To su naselja Doci, Badnje, Buzuci, Hercezi, itd. (tab. 4) koja su udaljena od općinskog centra i glavnih putnih komunikacija. Infra-struktura je loše kvalitete (ne asfaltirani putovi, loša vodovodna i ne po-stojanje kanalizacijske mreže), škole, domovi kulture, trgovine, također su udaljeni više kilometara od ovih naselja. Ova naselja napušta mlado i obrazovano stanovništvo koje odlazi najčešće zbog ekonomskih razloga. Poljoprivredne površine se zapuštaju, a stočarska proizvodnja propada.

Sl. 3. zapuštene poljoprivredne površine u selu Hercezi

Izvor: Autor

256ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tab. 4. Kretanje broja stanovnika od 1991.-2009. godine u naseljima koje je zahvatila depopulacija

Naselja Br. stanovnika 1991. godine Broj stanovnika danas

Badnje 97 32Bliznice 108 87

Boljkovići 92 73Bukovica 452 389

Buzuci 109 46Čalikovac 45 12

Datići 114 93Demići 45 28

Devetaci 50 27Draževići 461 260

Duke 51 21Doci 185 150

Gornji Palež 151 79Grahovci 72 35Gunjače 162 71

Hadrovci 65 36Hercezi 182 140Kazagići 360 220

Mahala Gomionica 88 60Maslinovići 41 14Miroševići 71 35Mrakovi 112 80Paretak 166 120

Podastinje 499 450Rotilj 472 400

Solakovići 305 252Svinjarevo 294 220Šahinovići 56 39

Tulica 280 226Velike Sotnice 73 23

Zabrđe 331 241Ukupno: 30 5404 3809

Izvor: Stanovništvo Bosne i Hercegovine-narodnosni sastav po naseljima, Zavod za statistiku, Zagreb, travanj 1995., str. 146-150 i podaci općinske službe za gospodarstvo općine Kiseljak

Istovremeno, na području općine Kiseljak formiraju se i nova naselja čija je funkcija prvenstveno stambena. Ona se formiraju u razdoblju na-kon 1995. godine. Njih nastanjuje stanovništvo koje je ovdje došlo uslijed ratnih događanja i u koje se nakon rata više nije vratilo u svoje predratne domove (stanovništvo iz naselja u tabeli br. 3). To stanovništvo je izrazilo želju da svoj novi dom izgradi bliže putnim komunikacijama i općin-skom centru. Naime, spomenuta naselja su prije početka ratnih sukoba imala vrlo lošu infrastrukturu (loši makadamski putovi, neriješeno pita-nje vodoopskrbe, kanalizacijskog sistema, elektrifikacije), a također su i udaljena od putnih komunikacija, područne škole su bile udaljene više od 4 km, kao i općinski centar. Što se tiče morfološke strukture, ovo su bila brdsko-planinska naselja raštrkanog tipa.

257

Mar

ija Ju

kić

─ TR

AN

SFO

RMA

CIJA

I ST

RUK

TURN

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

IH N

ASE

LJA

OPĆ

INE

KIS

ELJA

K

Tu su stanovnici i iz okolnih općina (Fojnice, Travnika, Vareša, Ka-knja).

Naselja koja su u tom razdoblju formirana, izgrađena su na vrijed-nom poljoprivrednom zemljištu čime je ovo zemljište pretvoreno u gra-đevinske parcele veličine oko 500 m². Tako su formirana naselja Malinjak i Voćnjak uz regionalne putne pravce R442 i R443.

sl. 4. Naselja Malinjak formirano nakon 1995. godine na poljoprivredno vrijednom zemljištu

Izvor: Autor

Naselja Brnjaci, Brestovsko, Bilalovac, Gromiljak čine sistem niznih naselja koja se sve više urbaniziraju mijenjajući i svoju fizionomsku strukturu. Ova naselja uglavnom imaju stambenu funkciju, s izgrađe-nom infrastrukturom-riješen problem vodoopskrbe, javna rasvjeta, asfal-tirani putovi, u tijeku je rješavanje problema kanalizacije, a u izgradnji je i plinovod4. Međutim, problem je što se na području ovih naselja nalazi i poljoprivredno najvrjednije zemljište (I., II., i III. Kategorije)5 koje se na žalost intenzivno pretvara u građevinske parcele.

4. Stanje i perspektiva poljoprivredne proizvodnje

U ukupnom raspoloživom zemljištu općine Kiseljak (16.141 ha) pod šumama se nalazi 50% zemljišta ili 8.154 ha, poljoprivrednog je 49% ili 7.792 ha, dok je neplodnog zemljišta oko 1% ili 195 ha.6

4 Prostorni plan općine Kiseljak 2002-2026. godine-nacrt, Urbanistički zavod BiH, Sarajevo, 2008. godine

5 Poljoprivredno zemljište na području općine je nedovoljno iskorišteno, a posebno su zapuštene parcele od Grahovaca do Hadrovića koje se mogu intenzivno poljoprivredno iskorištavati.

6 Prostorni plan Srednjobosanskog kantona 2001-2020. godine. Institut za ar-hitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Travnik 2002., Sarajevo, 2007. godine

258ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tabela br. 5 Struktura zemljišta općine KiseljakStruktura zemljišta ha

Poljoprivredne površine 7792Obradive površine 6965

Oranice i bašte 5498Voćnjaci 297Livade 1170

Pašnjaci 827Šume 8154

Neplodno zemljište 195Ukupno 16.141

Izvor: Prostorni plan Srednjobosanskog kantona 2001.-2020. godine

Do početka 90-ih godina 20. stoljeća osnovni nositelji poljoprivred-nog razvoja bili su OZO „Poljoprivreda“ i OZO „Kooperacija“ u suradnji sa individualnim proizvođačima (bilo je registrirano 7000 kooperanata i 80 udruženih poljoprivrednih proizvođača). 96, 6% poljoprivrednih po-vršina bilo je u privatnom vlasništvu7.

Uslijed ratnih događanja u razdoblju od 1993.-1995. godine na po-dručju općine Kiseljak osim prisilnih migracija stanovništva, uništena su i privredna i gospodarska dobra. Sve to se odrazilo i na stanje u poljo-privredi8 gdje prestaju postojati raniji nositelji poljoprivrednog razvoja OZO „Poljoprivreda“ i „Kooperacija“. Već je naglašeno kako sela općine Kiseljak zahvatio je proces depopulacije, a time i deagrarizacije9.

Iako postoje povoljni uvjeti za bavljenje poljoprivredom (0,29 ha obradive površine po glavi stanovnika što je dostatno za zadovoljavanje domaćih potreba), većina stanovnika općine Kiseljak poljoprivredom se bavi kao dopunskom djelatnošću (isključivo za vlastite potrebe).

Zapreke intenzivnijoj poljoprivrednoj proizvodnji su usitnjenost po-sjeda, nedovoljna iskorištenost poljoprivrednog zemljišta i pretvaranje ovoga zemljišta u građevinsko, nezainteresiranost stanovništva za bav-ljenje poljoprivredom. Ne postoje sabirni i prerađivački centri za otkup poljoprivrednih proizvoda, a problem je i niska otkupna cijena poljopri-vrednih proizvoda. Također je problem i nepostojanje poljoprivrednih udruženja, a angažiranje lokalne zajednice, kao i države, u pomoći do-maćoj proizvodnji vrlo je slaba. Dugoročno rješenje je povećanja produk-tivnosti poljoprivrednih površina (Matas, M. i drugi, 1992., 40) i zabrana gradnje na poljoprivredno vrijednom zemljištu.7 Urbanistički plan Kiseljaka 1987., Institut za arhitekturu, urbanizam i pro-

storno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu Sarajevo, 1987. Od šest kategorija zemljišta koje su zastupljene na području općine Kise-

ljak, poljoprivredno se intenzivno mogu iskorištavati I., II., i III. kategorija zemljišta ( 22,6% ukupne površine općine). Ova tla se nalaze u dolini rijeke Lepenice oko naselja Potkraj Boljkovići, Homolj, Žeželovo, Bilalovac, Han Ploča, te uz rijeku Fojnicu-naselja Gromiljak, Bilalovac i Višnjica Polje. Tla IV., V. i VI. kategorije koriste se kao livade i pašnjaci

8 Prema procjenama BH MAC-a-Centra za protuminsku akciju Bosne i Her-cegovine oko 750.000 m² zemljišta I. i II. kategorije ugroženo je minama (danas je deminirano oko 120.000 m ² zemljišta I. kategorije).

9 Prema podacima poljoprivredne zadruge „Agro“ Kiseljak, danas je na po-dručju općine Kiseljak zapušteno 23% poljoprivrednih površina

259

Mar

ija Ju

kić

─ TR

AN

SFO

RMA

CIJA

I ST

RUK

TURN

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

IH N

ASE

LJA

OPĆ

INE

KIS

ELJA

K

Poljoprivreda je dio seoskog (ruralnog) ozračja i sudjeluje u njegovu razvitku. Na lokalnoj razini u pitanju je podržavanje ili provođenje mjera od kojih prioritet imaju neke specifične mjere za BiH, kao što su razmi-niranje zemljišta, povratak raseljenoga stanovništva, obnova oštećene in-frastrukture i zapošljavanje (Ivanković, i drugi, 2006., 929)

4.1. Modernizacija poljoprivredne proizvodnjeEvidentno je teško stanje u poljoprivredi općine Kiseljak, ipak posto-

ji niz pozitivnih primjera modernizacije poljoprivredne proizvodnje. To se prije svega ogleda u formiranju obiteljskih tržišno orijentiranih farmi (uzgoj povrtlarskih kultura, proizvodnja jagodičastog voća, uzgoj žitari-ca, farme koka nosilica, uzgoj svinja i mliječnih goveda, te uzgoj cvijeća).

sl. 5. Rasadnik cvijeća Lug-Kiseljak površine 5,0 ha

Izvor: Autor

Tab. 6. Farmerski uzgoj poljoprivrednih kulturaPoljoprivredna

proizvodnja ukupna površina

haBroj obiteljskih

farmi Površina ha

Povrtlarske kulture 696 15 320Jagodičasto voće 30 15 9

Žitarice 1.044 10 720Cvijeće - 2 7Izvor: Terensko istraživanje, „Agro“ Kiseljak-poljoprivredna zadruga i općinske službe

Tab. 7. stočarstvo i broj farmi u općini Kiseljak

Stočarstvo Broj farmi Broj stoke na farmama Ukupan br. stoke

Govedarstvo 20 300 700Svinjogojstvo 8 420 850peradarstvo 13 13000 20000

Izvor: Terensko istraživanje, „Agro“ Kiseljak-poljoprivredna zadruga i općinske službe

Modernizacija poljoprivredne proizvodnje na tržišno orijentiranim farmama očituje se u povećanju mehanizacije (traktori s priključnim sredstvima), uvođenjem agrotehničkih mjera, edukaciji farmera organi-ziranjem različitih vrsta seminara za poljoprivrednike, itd. Ovo svakako smanjuje i potrebu za velikim brojem ljudske radne snage, što mlađim članovima obitelji ostavlja dovoljno prostora za školovanje i bavljenje ne-

260ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

kom od nepoljoprivrednih djelatnosti što povećava i izvor prihoda. Mje-šovito gospodarstvo je u perspektivi ruralnog razvoja i vrlo poželjno ( Cifrić, 2003., 357-387).

Problemi s kojima se susreću poljoprivredni proizvođači spomenu-tih poljoprivrednih gospodarstava vezani su za nepostojanje bilo kakvog oblika poljoprivrednih udruženja10, slab poticaj od općinskih i državnih institucija, niska otkupna cijena proizvoda.

5. Mogućnosti revitalizacije ruralnih naselja

Na osnovu terenskog istraživanja, razgovora sa predstavnicima mje-snih zajednica općine Kiseljak, te na temelju podataka općinskih službi iskristaliziralo se nekoliko mogućnosti koje bi pomogle demografskoj i gospodarskoj obnovi seoskih područja.

5.1. PoljoprivredaDa bi se zaustavio prisutni proces deagrarizacije i migracije stanov-

ništva sa sela potrebno je okrupnjavanjem poljoprivrednih posjeda, hi-dromelioracionim radovima i automatizacijom poljoprivrede postići veći doprinos, odnosno veću materijalnu dobit od poljoprivredne djelatnosti. Razvoj poljoprivredne djelatnosti (naročito zdrave hrane) i prehrambene industrije omogućio bi razvoj sela. Na brežuljkastom poljoprivrednom zemljištu postoje dobri uvjeti za uzgoj voća što je posebno značajno za brdsko-planinska naselja koja su u najvećoj mjeri i zahvaćena depopula-cijom. Ovdje bi također bilo značajno i ulaganje u razvoj sitnog stočarstva (uzgoj ovaca i koza) za što također postoje dobri preduvjeti. Jedna od perspektivnih grana razvoja poljoprivrede moglo bi biti i uzgoj ljekovi-tog bilja (u selu Bilalovac se nalazi 6 ha zemljišta pod ljekovitim biljem), na što bi se nadovezalo i pčelarstvo11 za što postoje idealni uvjeti u rural-nim brdsko-planinskim područjima.

5.2. Obiteljski obrt i mali industrijski pogonNa području općine Kiseljak svi privredni pogoni su smješteni uz

magistralni put M 442.

10 5.2.2009. godine registrirana je poljoprivredna zadruga „Agro“ Kiseljak, koja je sa radom počela početkom travnja 2009. godine

11 Trenutno je na području općine registrirano 11 pčelara koji imaju od 11-20 košnica pčela

261

Mar

ija Ju

kić

─ TR

AN

SFO

RMA

CIJA

I ST

RUK

TURN

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

IH N

ASE

LJA

OPĆ

INE

KIS

ELJA

K

Među njima su najznačajniji:

tabela 8. Veći privredni pogoni općine KiseljakPrivredni pogon Naselje

„Betonara“ Draževići„Expo-trade“- tvornica namještaja Brnjaci

AEO „Zrak“ Višnjica Polje„Kontinental“-prerada drveta Gromiljak

„Duno-lit“-obrada kamena Lug„Sarajevski kiseljak“ Kiseljak

Izvor: Strategija razvoja općine Kiseljak

Osim ovih najznačajnijih pogona, na prostoru općine registrirano je još oko 294 poduzeća i obrta (njih 74% imaju manje od 5 uposlenih). 58% je trgovačkih poduzeća, a svega 4% je poduzeća iz sektora poljoprivrede, lova i šumarstva12. Dakle, spomenuta poduzeća su uglavnom vezana za sekundarni i tercijarni sektor vrlo malog značenja za poljoprivredu.

Međutim, otvaranje malih industrijskih pogona za preradu mlijeka, voća, povrća, otkup i preradu šumskih plodova, punionica vode omogu-ćilo bi ne samo zadržavanje stanovnika na selu, nego i demografski opo-ravak, posebno sela zahvaćenih depopulacijom. Svakako su za ovakav način gospodarskog oporavka ruralnih područja općine Kiseljak potreb-na velika financijska ulaganja kao i edukacija lokalnog stanovništva. Ovo bi se moglo realizirati preko razvojnih projekata općine, te putem kredit-nih zaduženja i financiranjem iz predpristupnih fondova Europske unije.

5.3. Turistički potencijaliPostojeći turistički kapaciteti ekonomski su ne iskorišteni i u lošem

su stanju. Iako postoje prirodni uvjeti za razvoj turizma , ova privredna grana vrlo slabo je razvijena13. Aktiviranjem turističkih potencijala pomo-gla bi se obnova i oživljavanje seoskih područja općine Kiseljak. Tako bi nositelji turističkog razvoja bili oživljavanje banjsko-lječilišnog turizma (termalni izvori na području naselja Kiseljak i Zabrđe), ribolovnog tu-rizma (u dolinama rijeka Fojnice, Lepenice i Kreševke), lovnog turizma (područje Podastinja14).

Ruralni turizam općine Kiseljak mogao bi se vezati za poljoprivredu, za seljačka gospodarstva. Seljačka gospodarstva manje su gospodarske cjeline smještene u turistički atraktivnom kraju koja daju izvoran proi-zvod ili usluge gospodarstva, a u rad su uključeni svi članovi domaćin-stva. Promicanje turizma na takvim gospodarstvima intuitivno je prihva-ćeno kao prihvatljiv oblik gospodarskog razvitka u ruralnim područjima (Fleischer, A. – Felsenstein, D., 2000., 1007-1024). Ovakva vrsta turističkog privređivanja na području općine Kiseljak još je uvijek u procesu razvoja.

12 Na području općine Kiseljak nema velikih poduzeća (preko 250 uposlenih), a samo 6% od registriranih su poduzeća srednje veličine (između 50 i 250 uposlenih). 10 % registriranih poduzeća su prerađivačke djelatnosti

13 Termalne i mineralne vode, šume, banjski kapaciteti, lovni i ribolovni po-tencijal, itd.

14 Formirano zaštićeno lovište za uzgoj i lov divljih svinja površine 33 ha

262ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Razlog takvog stanja jest nedostatak smještajnih kapaciteta i needucira-nost domaćega stanovništva.

Na taj način bi se unaprijedila proizvodnja zdrave hrane na privat-nim posjedima, što bi obogatilo i gastronomsku ponudu.

Kiseljačka kotlina konfiguracijom terena pruža i mogućnost za orga-niziranje cikloturističkih ruta kroz cijelu općinu. Tako bi se na ekološki prihvatljiv način prezentirala bogata kulturno-povijesna i prirodna ba-ština općine.

sl.6. neiskorišteni potencijal termalne vode-selo Zabrđe

Izvor: Autor

6. Zaključak

Da bi ruralna naselja općine Kiseljak odgovorila izazovu transforma-cije i sve prisutnije urbanizacije potrebno je poduzeti konkretne mjere kao što je zabrana gradnje na poljoprivrednim površinama, u cilju spr-ječavanja pretvaranja poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Iako po-stoje pozitivni primjeri uspješne poljoprivredne proizvodnje i prelaska s tradicionalne na tržišno orijentiranu poljoprivredu (uzgoj povrtlarskih kultura u Docima, Gromiljaku, cvijeća na Lugu i Brestovsku, jagodiča-stog voća na Brnjacima, Kazagićima, proizvodnja sira u Parževićima) ovaj proces je tek u začetku i potrebno je aktivnije uključivanje lokalne zajednice u ovaj proces. Da bi se zaustavila depopulacija brdsko-planin-skih naselja i sve intenzivniji proces deagrarizacije potrebno je prije svega riješiti infrastrukturne probleme i obnovom poljoprivredne proizvodnje, sitnog zanatstava i otvaranjem malih industrijskih pogona (za preradu voća, povrća, mlijeka) zaposliti lokalno stanovništvo. Također su potreb-ne i konkretne mjere države vezane za zapuštene poljoprivredne površi-ne (porezi na neobrađeno zemljište) kako bi se stanovništvo „natjeralo“ na intenzivniju poljoprivrednu, a time i gospodarsku rehabilitaciju. Na taj način bi se potaknuo ostanak stanovnika na selu, oživljavanje turistič-ke ponude, a za što postoje prirodni i društveni preduvjeti. U turističkom pogledu potrebno je iskoristiti postojeće turističke potencijale (termalne vode izgradnjom smještajnih i lječilišnih objekata) te ulaganjem u razvoj seoskog, kulturno-povijesnog i lovnog turizma.

263

Mar

ija Ju

kić

─ TR

AN

SFO

RMA

CIJA

I ST

RUK

TURN

E PR

OM

JEN

E RU

RALN

IH N

ASE

LJA

OPĆ

INE

KIS

ELJA

K

Literatura i izvori:

1. Cifrić, I. (2003.): Ruralni razvoj i modernizacija, prilozi istraživanju rural-nog identiteta, Institut za društvena izdavanja, Zagreb, str. 357-387

2. Fleischer, A. – Felsenstein, D. (2000.): Support for rural tourism – Does it make a difference?, Annals of tourism research, 27, str.1007 – 1024

3. Jevtić , Ž. i dr., 1963.: Sarajevski kiseljak, Zbornik II. i III., Kiseljak, str. 9-28

4. Lješević, M.A., (2005.): Životna sredina sela i nenastanjenih prostora, Ge-ografski fakultet univerziteta u Beogradu, Institut za životnu sredinu i GIS, Beograd, str. 107-108

5. Matas, M., Simončić, V., Šobot, S. (1992.): Zaštita okoliša danas za sutra, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 40 str.

6. Smlatić, S., (1982.): Geografske regije Bosne i Hercegovine, Enciklopedi-ja Jugoslavije, tom 2 (Bje-Crn), drugo izdanje, Jugoslovenski leksiko-grafski zavod, Zagreb, str. 145-148

7. Bojnec, Š., Selak, V., Kolega, A., Ivanković, M., (2006): Economic and So-cial Role of Agriculture in the Federation of Bosnia and Herzegovina , Social Research Journal for General Social Issues, No 4-5 str. 929.

8. Općina Kiseljak-Strategija razvoja zasnovana na poštivanju ljudskih prava 2006-2013.

9. UNDP, RAMP 2006.-nacrt, Kiseljak, 2007.10. Prostorni plan općine Kiseljak 2002.-2026. godine (nacrt). Urbanistički

zavod Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008. 11. Prostorni plan Srednjobosanskog kantona 2001.-2020. godine. Travnik

2002. godine, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planira-nje, Sarajevo 2007. godine

12. Stanovništvo Bosne i Hercegovine-narodnosni sastav po naseljima, Zavod za statistiku, Zagreb, travanj 1995., str. 146-150

13. http://www.brnjaci.ba/index.php/obrnjacima - 54k

265

Gor

an Ju

rić

− A

jdin

Mez

etov

ić ─

DRU

ŠTV

ENO

GEO

GRA

FSK

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A P

RAČ

A K

AO

PO

SLJE

DIC

A

S

AV

REM

ENE

AD

MIN

ISTR

ATI

VN

O-T

ERIT

ORIJ

ALN

E PO

DJE

LE B

OSN

E I H

ERC

EGO

VIN

E

Goran Jurić1 − Ajdin Mezetović2

DRUŠTVENOGEOGRAFSKA TRANSFORMACIJA NASELJA PRAČA KAO POSLJEDICA SAVREMENE

ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNE PODJELE BOSNE I HERCEGOVINE

SažetakU savremenoj geografskoj literaturi podjela naselja na seoska, gradska, mje-

šovita i ostala naselja izvršena je na osnovu društveno-historijskih, razvojnih, funkcionalnih, fizionomskih, morfoloških i drugih faktora. Prema tradicionalnoj definiciji, seoskim naseljem se smatra naselje u kojem se većina stanovništva bavi poljoprivredom, stočarstvom ili ribarstvom. Drugim riječima, prema ovoj definici-ji selo je naselje u kojem se većina stanovništva bavi primarnim djelatnostima. Po-red tradicionalne definicije sela, kao poljoprivrednog naselja, u savremenoj svjet-skoj literaturi selo može biti i pojam za nepoljoprivredno naselje. Ova činjenica se prije svega odnosi na naselja koja su ranije imala karakteristike „klasičnog“ sela i u kojima je još uvijek, ali u manjoj mjeri, izražena poljoprivredna proizvodnja.

Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma i savremenom administra-tivno-teritorijalnom podjelom, prijeratno selo Prača postalo je administrativnim središtem istoimene općine u sklopu Bosansko-podrinjskog kantona Federacije Bosne i Hercegovine. Naselje Prača smješteno je u eroziono-denudacionom pro-širenju rijeke Prače, u jugoistočnoj Bosni, na nadmorskoj visini od 692 metra. Prijeratno stanovništvo ovog naselja je gotovo u cijelosti bilo orijentirano na poljo-privrednu proizvodnju, tako da je Prača bila tipično seosko naselje. Zahvaljujući savremenoj administrativno-teritorijalnoj podjeli, kao i posljedicama intenzivnih migracionih kretanja stanovništva, naselje Prača doživljava snažnu funkcional-nu, razvojnu, fizionomsku i morfološku transformaciju. Cilj ovog rada je sagle-davanje, s različitih aspekata, transformacije nekadašnjeg tipičnog seoskog naselja Prača u današnje administrativno središte općine.

1 Goran Jurić, student treće godine na Odsjeku za geografiju PMF-a u Saraje-vu

2 Ajdin Mezetović, student druge godine na Odsjeku za geografiju PMF-a u Sarajevu

266ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Prema morfološkim, društveno-istorijskim, funkcionalnim i fizio-nomskim faktorima naselja se u savremenoj geografskoj literatu-ri mogu podijeliti na seoska, gradska, mješovita i ostala naselja.

Ukoliko gledamo tradicionalnu definiciju, seoskim naseljem se smatra naselje u kojem se većina stanovništva bavi poljoprivredom, stočarstvom ili ribarstvom. Drugim riječima, prema ovoj definiciji selo je naselje u ko-jem se većina stanovništva bavi primarnim djelatnostima. Pored tradicio-nalne definicije sela, kao poljoprivrednog naselja, u savremenoj svjetskoj literaturi selo može biti i pojam za nepoljoprivredno naselje. Ova činje-nica se prije svega odnosi na naselja koja su ranije imala karakteristike „klasičnog“ sela i u kojima je još uvijek, ali u manjoj mjeri, izražena poljo-privredna proizvodnja. U ovom radu analizirane su transformacije funk-cija naselje Prače kao tipične ruralne sredine sa razvijenim primarnim djelatnostima u općinsko središte, sa recentnim funkcijama. Dejtonskim sporazumom i novom administrativnom teritorijalnom podjelom Bosne i Hercegovine država je podijeljena na dva entiteta i to Federaciju Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku i Distrikt Brčko, a naknadno je Federaci-ja Bosne i Hercegovine podijeljena na 10 kantona. Novonastalom teritori-jalnom podjelom države nastale su i neke nove općine kao što su Bužim, Jezero, Oštra Luka, Čelić, Sapna, Teočak, Dobretići koje su do tada imale karakter tipičnih ruralnih naselja i čije se stanovništvo do tog trenutka većinski bavilo poljoprivredom, a od tog trenutka dolazi do njihovog transformiranja u općinske centre, a samim tim dolazi i do promjena u sektorima zapošljavanja. Tako je i, do tada tipično ruralno naselje Prača, transformirano u općinski centar u Bosansko-podrinjskom kantonu, kao treći općinski centar zajedno s Goraždem i Foča-Ustikolinom. Samim tim naselje Prača dobiva gradske funkcionalne djelatnosti kao što su općina, sud, MUP itd. Stanovništvo koje se do tada bavilo isključivo poljoprivre-dom, te nekim djelatnostima iz sekundarnog sektora, počinje se zapošlja-vati u tercijalnom i kvartarnom sektoru.

Prača

Geografski položaj PračePrača se nalazi u dolini istoimene rijeke u jugoistočnoj Bosni i pripada

Bosansko-podrinjskom kantonu. Ovo naselje, odnosno varošica, kako ga vole nazvati mještani, je centar današnje općine Pale-Prača. Samo nase-lje je smješteno između bosanskohercegovačkih planina Jahorine (visina 1916 m) i Romanije (visoka oko 1629 m), te visova Kleka i Borovaca. Od središta Bosansko-podrinjskog kantona, grada Goražda, udaljena je ne-kih četredeset kilometara, dok je od glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva, udaljena oko 35 kilometara. Sama Općina, čiji je centar Prača, nalazi se na nadmorskoj visini koja varira od 639 metara pa sve do 1344 metra, dok se samo naselje Prača nalazi na 692 metra nadmorske visine. (Mastilo, 1969, str. 67)

Općina Pale-Prača graniči sa Općinom Goražde i Općinom Ustikoli-na u Federaciji Bosne i Hercegovine i Općinom Pale u Republici Srpskoj.

U prošlosti je Prača bila značajni tranzitni centar na relaciji Sarajevo-Višegrad zbog uskotračne pruge koja je izgrađena početkom 20. stoljeća,

267

Gor

an Ju

rić

− A

jdin

Mez

etov

ić ─

DRU

ŠTV

ENO

GEO

GRA

FSK

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A P

RAČ

A K

AO

PO

SLJE

DIC

A

S

AV

REM

ENE

AD

MIN

ISTR

ATI

VN

O-T

ERIT

ORIJ

ALN

E PO

DJE

LE B

OSN

E I H

ERC

EGO

VIN

E

čijim ukidanjem je naselje Prača doživjelo znatnu izolaciju. Danas Pra-ča predstavlja saobraćajnu poveznicu između Sarajeva i Goražda, preko Pala, a trenutno se radi na obnovi i izgradnji novog puta koji će povezi-vati Sarajevo s drugim gradovima u istočnoj Bosni, kao i gradovima u susjednoj Republici Srbiji. Riječ je o projektu magistralnog puta M-5 na relaciji Bihać-Sarajevo-Pale-Prača-Hrenovica-Mesići-Ustiprača-Višegrad. Magistralni put M-5 Sarajevo–Mesići nalazi se u pravcu pružanja Europ-skog puta broj 761 (E-761), a to je put koji se proteže prirodnim pravcem dolinama rijeke Miljacke pravac Pale–Sarajevo i rijekom Pračom od Pod-graba do Mesića. (Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 8) Ovim putem bi se Prača našla na važnoj prometnici što bi u mnogome pomoglo razvoju ovog naselja, a i cijele Općine čiji je ona centar.

Geološki sastav i geomorfološke karakteristike PračePodručje doline rijeke Prače pa samim tim i područje Općine Prača

sa svih strana je ograničeno prirodnim uzvišenjima koja ovo područje odvajaju od gornjeg Podrinja (pravac pružanja prema jugu), zatim više-gradskog proširenja (pravac pružanja prema istoku), glasinačke visorav-ni (pravac pružanja prema sjeveru) i paljanske površi (pravac pružanja prema zapadu). (Mastilo, 1969, str. 68)

Samo naselje Prača nalazi se u eroziono denudacionom proširenju istoimene rijeke, kako je to već navedeno na 692 metra nadmorske visine. Ovo proširenje je ujedno i najznačajnije dolinsko proširenje na rijeci Prači. Postoje još dva, ali znatno manja dolinska kod Hrenovice i kod Mesića.

Područje Prače je tipični planinski predio i okružen je već spomenu-tim planinama Romanijom i Jahorinom.

Po geotektonskoj strukturi područje Prače je dio paleozojskog po-dručja jugoistočne Bosne i to najmlađeg paleozoika – karbona i perma. Najstariji dijelovi se prostiru dolinom rijeke Prače i njenih glavnih prito-ka, sve do Hrenovice. Uglavnom su to grauvakni škriljci i pješčari. (Mas-tilo, 1969, str. 70)

U samoj okolini naselja Prača mogu se primijetiti i konglomerati, po-nekad prekriveni crvenim pješčarima i krečnjakom. Krečnjak se u ovom području javlja u obliku pokrova zaostalih od erozije.

Najmlađe tvorevine na ovom području su predstavljene aluvijalnim nanosima u eroziono denudacionom proširenju u kojem se nalazi naselje Prača.

Cijelo ovo područje je tektonski isprelamano. Rasjedi se gotovo u potpunosti poklapaju s dinarskim pružanjem SZ-JI. Rasjedne linije su izražene na cijelom ovom prostoru jugoistočne Bosne, od Prače preko Goražda do Foče.

Također, na ovom području postoji i pojava mineralnih vrela i to na području zvanom Mihalj (nedaleko od same Prače), te na lokalitetu Vo-znica.

268ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Klimatske karakteristike Prače Podaci o meteorološkim mjerenjima i osmatranjima uzeti su iz me-

teorološke stanice Prača (mjerenje vršeno u periodu od 1901. do 1910. godine) i na osnovu njih je zaključeno da na području Prače preovladava planinska klima s oštrim zimama i umjerenim toplim ljetima. (Mastilo, 1969, str. 70)

Izražajnost planinske klime, uprkos relativno maloj nadmorskoj visi-ni (692 m), rezultat je prije svega orografskih karakteristika šireg područ-ja pračanske općine. Kako je već navdeno, samo naselje Prača smješteno je u kotlinskom dolinskom proširenju iznad kojeg dominiraju planinske morfostrukture Jahorine, Romanije i dr. Reljefna zatvorenost prostora ograničava prodor toplih zračnih masa s Mediterana. Pored toga u kotli-ni Prače, tokom zime, izražena je pojava temperaturnih inverzija, koje u mnogome pridonose ovakvoj klimi.

Tabela 1.: Godišnji tok temperatura 1961.-1990.Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god.

Temp.(°C) -3,3 -1,2 2,1 6,5 11,4 14,4 16,0 15,3 12,0 7,3 2,8 -1,2 6,8Izvor (FHMZ Sarajevo, 2009.)

Prema podacima iz tabele možemo uvidjeti da na području Prače tri zimska mjeseca imaju temperaturu ispod 0°C, a najhladniji mjesec je januar sa temperaturom od -3,3°C. Maksimalne temperature bilježe se u julu (16,0°C).

Područje Prače karakterizira ravnomjerna raspodjela padavina po mjesecima u godini. Najvlažnije doba godine je jesen s 226 mm, dok osta-la godišnja doba imaju: 219 mm ljeto, 214 mm proljeće i 180 mm zima.

Hidrografske karakteristike PračeNajznačajnija rijeka u ovom području je rijeka Prača. Iako i nije toliko

bogata vodom, usljed većih padavina i topljenjem snijega s okolnih pla-nina u proljetnom dijelu godine ona poprima karakteristike bujičastog toka. Rijeka Prača ima jedan od većih slivova u Bosni i Hercegovini. Izvi-re ispod Gole Jahorine na visini od 1280 metara nadmorske visine, a na izlazu sa područja Općine Pale-Prača nadmorska visina joj je 639 metara. (Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 7) Rijeka Prača pripada slivu rijeke Drine i njena je lijeva pritoka. Dužina rijeke Prača iznosi 61 km, a površina njenog slivnog područja iznosi 1.109 km2.

269

Gor

an Ju

rić

− A

jdin

Mez

etov

ić ─

DRU

ŠTV

ENO

GEO

GRA

FSK

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A P

RAČ

A K

AO

PO

SLJE

DIC

A

S

AV

REM

ENE

AD

MIN

ISTR

ATI

VN

O-T

ERIT

ORIJ

ALN

E PO

DJE

LE B

OSN

E I H

ERC

EGO

VIN

E

Karta br. 1. Hidrografska mreža Općine Prača (izvor: GIS Data BiH Atlas, 1:200.000, obrada Mezetović, A. i Jurić, G.)

270ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Što se tiče pritoka rijeke Prače i potoka u samoj Prači i njenoj okolini to su Mahalski potok, Dragosin potok, Alatin, Šaškovac, Bajatski potok, Baranski potok, Vinčica, Deminaci i Čemernica. (Strategija razvoja Opći-ne Pale-Prača, 2008, str. 7)

Prača i ostali urbani dijelovi općine Prača nemaju razvijenu kanaliza-cionu mrežu, već su u funkciji uređene septičke jame.

Pedogeografske i biogeografske karakteristike PračeNa području Prače, od automorfnih tala najzastupjenija su distični

kambisol, kalkokambisol, litosol i luvisol, dok od hidromorfnih najzastu-pjeniji je fluvisol.

Okolina Prače pripada pojasu listopadnih šuma koje su vezane pre-težno za pepeljasto tlo. Najrasprostranjenija vrsta je bukva i to u područ-ju koje nosi naziv Popovika Bukovika, upravo zbog ove vrste drveta. Po-red bukve znatno je rasprostranjen i hrast, te bijeli grab i divlja kruška. Bukva, hrast i grab zauzimaju oko 95% ukupne površine područja koje je pod šumama. (Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 9)

Crnogorične šume čine oko 5% ukupne površine područja Općine Pale-Prača. (Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 9)

Tab. 1. Pregled površina zemljišta po kulturi korištenja

R/b Struktura korištenja zemljišta

Državno vlasništvo ha

Privatno vlasništvo ha

UKUPNO ha

1. oranice 2 216 2182. šumsko tlo 7919 602 85213. voćnjaci 2 66 684. livade 52 1430 14825. pašnjaci 172 109 2816. neplodno tlo 244 43 287

UKUPNO 8391 2466 10857Izvor: Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 8

Saobraćaj i putne komunikacijeU prošlosti je Prača u mnogome zavisila od uskotračne pruge koja je

prolazila ovim područjem i poslije njenog ukidanja cijeli ovaj prostor je doživio znatnu izolaciju.

Nakon minulog rata veliki dio putnih komunikacija magistralne, re-gionalne i lokalne mreže na području Općine Prača i samog naselja Pra-ča je sanirano. Osim toga, prvi put su izgrađeni putni pravci do nivoa makadama za naseljena mjesta Vražalice i Vinča. U obnovu su uvršteni i mostovi na teritoriji Općine, i to: most na rijeci Vinčici, u Lunjama i most u Turkovićima. (Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 8)

U promet je pušten i dio već spomenutog magistralnog puta M5, Hrenovica–Mesići (probijena je trasa do nivoa lokalnog puta i semafori-ziran), te se vode aktivnosti oko nastavaka izgradnje magistralnog puta Sarajevo–Mesići. Trenutno je u fazi izgradnja i sanacija tunela Stambolčić.

Danas su i neka okolna sela povezana asfalnim putem s centrom Op-ćine, tj. s naseljem Prača (asfaltirano oko 8000 metara lokalnih puteva, i

271

Gor

an Ju

rić

− A

jdin

Mez

etov

ić ─

DRU

ŠTV

ENO

GEO

GRA

FSK

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A P

RAČ

A K

AO

PO

SLJE

DIC

A

S

AV

REM

ENE

AD

MIN

ISTR

ATI

VN

O-T

ERIT

ORIJ

ALN

E PO

DJE

LE B

OSN

E I H

ERC

EGO

VIN

E

to: M5-Paklama, Paklama – Šip, M5-Brdarići, Hrenovica–Strane , Heno-vica–Prešpica). (Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 8)

Potrebno je naglasiti da glavne putne komunikacije vode samom do-linom Prače.

Općina Pale povezana je autobuskim saobraćajem sa BPK Goražde i Kantonom Sarajevo autobusima Centroprevoza Goražde i Centrotrans-bus Sarajevo.

Putnu mrežu na području Prače i cijele Općine Prača održava JKP Prača i Goražde putevi.

Istorijski razvoj naselja Prača Samo ime Prača svrstava se u predslavenski period vezano za ilirsko

pleme Partina koje je naseljavalo ovaj prostor Bosne, te prostor zapadne Srbije. Prvi pisani dokument u kojem se spominje naselje Prača je Povelja Bele IV iz 1244. godine, a tekst glasi : «In comitatu Berez Pracha Byscu-pina», a u prevodu to bi bilo: U knežini (po nekim autorima župi) Borač Prača zvana Biskupina (11, 239-240). Ipak, neki drugi autori ovaj tekst iz Povelje ne prevode na ovaj način, tako da nikada još nije razriješeno da li se u Povelji zaista spominje Prača ili neko drugo mjesto kako tvrde auto-ri. (Mastilo, 1969, str. 73).

U srednjovjekovnoj Bosni naselje Prača je imalo funkciju velikog trga i bilo je veoma značajno za trgovinu, pogotovo za uvoznu trgovinu.

I u periodu turske vladavine Prača je imala značajne trgovačke funk-cije i nastavila se razvijati, ponajviše zahvaljujući svome položaju i pute-vima iz tog vremena.

Za vrijeme austrougarske okupacije, Prača je bila okarakterisana kako je to Huques Pouqueville rekao: «Selo smješteno na dnu jedne šumovite doline sa jednim karavansarajem i 7 ili 8 kuća sagrađenih na obali rijeka koja se ulijeva u Drinu». (Mastilo, 1969, str. 74).

Kroz svoju historiju Prača je već doživjela da bude općinski centar. To je bilo u periodu nakon austrougarske vladavine. Iako je u svim služ-benim izvorima iz tog vremena ona nazivana seoskom, Prača je bila or-ganizirana kao gradska općina. U tom periodu, pa sve do 1918. godine, katastarska općina Donja Prača u svom sastavu je imala, pored već u imenu navedenog naselja Prača, i sela: Brdarići, Brnjica, Brojnjići, Buđ, Čeljadinići, Čemernica, Datelji, Donja Vinča, Gornja Vinča, Miošići, Mo-drik, Petojevići, Podgrab, Podloznik, Ponor, Radačići, Strane, Šajnovići, Turkovići i Vinograd.

U vremenu između dva svjetska rata Prača ostaje općinsko središte, jedina razlika je u tome što se njen teritorij kao općine širi i njoj su pripoje-ni katastarska Općina Gornja Prača, odnosno sela: Gazivode, Grabovica, Guta, Kamenica, Nehorići, Saice, Sjetlina, Vihari, Vrateljevići i Vrhprača.

Nakon nove organizacije općina Bosne i Hercegovine 1928. godine, Općini je pripojena i katastarska Općina Sočice koja je u svom sastavu imala sela: Brezja, Budaci, Burati, Dobrače, Draguljevići, Gazije, Golubo-vići, Grivci, Jarovići, Kovačica, Kramer Selo, Mahala, Maravići, Obrtići, Planje, Rudine, Rusenovići, Sočice, Vrhlazje i Zagorje.

272ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

U ovom periodu Općina Prača je bila najveća do tada i obuhvatala je oko pedeset sela, a prema podacima iz 1931. godine na njenoj teritoriji je bilo 1.331 domaćinstvo sa 8.372. stanovnika. (Mastilo, 1969, str. 74-80)

Nakon Drugog svjetskog rata i teritorijalne podjele Bosne i Herce-govine iz 1945. godine na području bivše Općine Prača osnovano je 6 narodnih odbora: Božine, Brezje, Podgrab, Ponor, Prača i Hrenovica, a njihova mjesna područja sastojala su se iz gravitacionih sela.

Podjelom Bosne i Hercegovine na srezove, gradove i općine 1952. go-dine ponovo je osnovana Općina Prača.

Ovo je potrajalo samo 6 godina nakon čega se 1958. godine ponovno ukida Općina Prača, a naselje Prača i njeno područje pripojeno je tadaš-njoj Općini Pale. U tom periodu, pa sve do minulog rata, Prača je bila sjedište mjesne zajednice i mjesnog ureda, a njihovo područje sastojalo se od istih sela koja su činila područje pračanske općine. (Mastilo, 1969, str. 74-80)

Nakon posljednjeg rata i potpisivanjem Dejtonskog mirovnog spora-zuma i savremenom administrativnom podjelom, naselje Prača, koje je u svim tadašnjim izvorima bilo predstavljeno kao seosko naselje, kako je to već navedeno u tekstu iznad, sjedište mjesne zajednice i mjesnog ureda, po treći put u svojoj historiji postaje administrativnim sjedištem Općine Pale-Prača u sklopu Bosansko-podrinjskog kantona Federacije Bosne i Hercegovine.

Ukupna površina teritorije današnje općine iznosi 108 km2 i u njen sastav ulaze tri mjesne zajednice i to: Mjesna zajednica Prača, Mjesna zajednica Hrenovica te Mjesna zajednica Vražalice.

Stanovništvo Prače Prema prvim, značajnijim podacima iz 1948. na teritoriji tadašnje

Općine Prača živjelo je 3.774 stanovnika, od tog broja su 63,88% bili Srbi, a 35,47% su činili Bošnjaci. (Mastilo, 1969, str. 80)

Broj stanovnika, prema popisu iz 1953. godine se povećao na 4.147, od čega su najbrojnija kategorija bili Jugosloveni i oni su činili 50,27% od ukupnog broja stanovnika u općini Prača iz tog perioda. (Mastilo, 1969, str. 80-81)

Prema podacima o broju stanovnika iz 1961., 1971. i 1981. primjeću-jemo smanjenje stanovnika.

Zadnjim zvaničnim popisom stanovnika Bosne i Hercegovine iz 1991. godine u Prači i njenoj okolini živjelo je 3.200 stanovnika.

Prema podacima i procjenama preuzetim iz Statističkog zavoda, u Općini Prača 2002. godine ukupno je živio 1.381 stanovnik, od čega se 1.360 stanovnika opredijeljivalo kao Bošnjaci, dok se 21 stanovnik opre-djeljivao kao Srbin. (Bosansko-podrinjski kanton u brojkama, 2002, str. 7) Na osnovu ovih podataka zaključujemo da je izvršena transformacija etničke strukture stanovništva Prače. Ukoliko uporedimo novonastalu situaciju nakon savremene administrativne teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine i situaciju prije posljednjeg popisa stanovništva iz 1991. godine možemo zaključiti da, za razliku od prošlosti kad je na području Prače odnos između srpskog i bošnjačkog stanovništva bio gotovo izjed-

273

Gor

an Ju

rić

− A

jdin

Mez

etov

ić ─

DRU

ŠTV

ENO

GEO

GRA

FSK

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A P

RAČ

A K

AO

PO

SLJE

DIC

A

S

AV

REM

ENE

AD

MIN

ISTR

ATI

VN

O-T

ERIT

ORIJ

ALN

E PO

DJE

LE B

OSN

E I H

ERC

EGO

VIN

E

načen, danas na podrućju Općine Pale-Prača većinski živi bošnjačko sta-novništvo.

Prema današnjim procjenama u Općini Prača živi 1580 stanovnika u 325 domaćinstva, s prosječnom gustinom naseljenosti od 12 stanovnika/km2.

Tab. 2. Broj stanovnika po mjesnim zajednicamaNaziv mjesne zajednice Broj stanovnika

MZ Hrenovica 957MZ Prača 577

MZ Vražalice 46Izvor: Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 14

Što se tiče starosne strukture prema procjeni iz 2006. godine u Općini Prača živi 17,32% stanovnika koji imaju između 0-14 godina, 55,18% onih koji imaju između 15-64 i 27,50% stanovnika koji imaju više od 65 godina. Na osnovu ovih podataka može se govoriti o postepenom starenju sta-novništva. Na osnovu iznesenih podataka Prača ima staro stanovništvo.

Tab. 3. Broj stanovnika po starosnoj strukturi (2006. godina)Dob 0 - 14 15 - 64 65 i višeBroj

stanovnika 180 1313 87

Izvor: Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 14

Privredne karakteristike PračePrema podacima iz 1961. godine Prača je okarakterizirana kao mje-

šovito naselje, zahvaljujući odnosu između ukupnog broja stanovnika i broja nepoljoprivrednog stanovništva. Ipak, iako je Prača i bila okarak-terizirana kao ovakvo naselje, ona je bila daleko od toga. Na osnovu po-dataka o udjelu zaposlenih po sektorima, može se zaključiti da je stanov-ništva koje se bavilo primarnim djelatnostima bilo daleko više, nego onih koji su se bavili nepoljoprivrednim djelatnostima.

Glavni razlog zašto je Prača 1961. godine bila proglašena mješovitim naseljem treba, prije svega, tražiti u dnevnim i sezonskim ekonomskim migracijama stanovništva Prače. Ukoliko bi se podaci o zaposlenim usko posmatrali, dalo bi se zaključiti da je veliki dio stanovništva svoje priho-de ostvarivao kroz zaposlenost u sekundarnim djelatnostima, prije svega u industriji. Međutim ne u industriji same Prače nego, kako je to već reče-no, dio stanovništva, naročito muškog stanovništva, je dnevno ekonom-ski migrirao ka susjednim velikim gravitacionim centrima (Sarajevu, Goraždu i Palama – Koran). Jedno od najvećih industrijskih postrojenja Famos-Koran je potrebe za radnom snagom ostvarivalo upravo iz susjed-nih naselja kao što su Prača, Hrenovica, Vražalice, Mesići i druga okolna naselja. Ono što želimo reći je da je stanovništvo podmirivalo svoje eko-nomske potrebe i poljoprivrednom proizvodnjom i radom u sekundar-nom sektoru u susjednim gradovima u isto vrijeme. O karakteru Prače, kao ruralnom naselju, govori prije svega, broj industrijskih preduzeća u ovom prostoru.

274ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Prema prijeratnom stanju, do 1991. godine, za Praču ne biste pogrije-šili da kažete da je varošica – taj naziv je nekako najviše pristajao naselju ovakvog tipa.

Statistički podaci o aktivnostima stanovništva do 1991. godine nas upućuju na to da se stanovništvo u Prači najviše bavilo poljoprivredom, ali moramo još jednom ponoviti, gore navedeni podatak da gotovo ni-jedno domaćinstvo u Prači nije živjelo samo od prihoda iz poljoprivrede.

Do 1991. godine poljoprivreda je predstavljana ekstezivnim stočar-stvom, prije svega ovčarstvom i svinjogojstvom.

Nakon minulog rata i nakon što Prača po treći put u svojoj historiji postaje općinski centar, dolazi do transformacije strukture stanovništva, a i samog naselja. Tipično poljoprivredno stanovništvo iz 1991. godine i stanovništvo koje je bilo zaposleno u primarnom i sekundarnom sektoru, sada počinje raditi u tercijarnom i kvartarnom sektoru.

Iako razvoj poljoprivrede i dalje predstavlja primarni cilj na kojem je zasnovana cjelokupna strategija ekonomskog razvoja cijele Općine Pra-ča, u naselju Prača i njenoj okolini veoma jasno su vidljive promjene sek-tora djelatnosti.

Slika br. 1. Zgrada općine Prača (slikao Jurić, G.)

Savremenom administrativnom podjelom naselje Prača je pripalo Federaciji Bosne i Hercegovine i Bosansko-podrinjskom kantonu. Ovom podjelom na teritoriji Bosne i Hercegovine stvoreno je nekoliko novih op-ćina, za čija administrativna središta su proglašena, do 1991. godine ru-ralna ili mješovita naselja kao što su: Prača, Teočak, Ribnik, Istočni Drvar, Istočni Mostar, Pelagićevo itd. Novonastale općine uglavnom imaju rela-tivno mali broj stanovnika, te strukturu privrede karakterističnu uglav-nom za ruralne sredine. Uvjetno govoreći, ove općine su savremenim ad-ministrativno-političkim ustrojem «prisiljene» da izvrše prestruktuiranje

275

Gor

an Ju

rić

− A

jdin

Mez

etov

ić ─

DRU

ŠTV

ENO

GEO

GRA

FSK

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A P

RAČ

A K

AO

PO

SLJE

DIC

A

S

AV

REM

ENE

AD

MIN

ISTR

ATI

VN

O-T

ERIT

ORIJ

ALN

E PO

DJE

LE B

OSN

E I H

ERC

EGO

VIN

E

svoje privrede, kao i strukturu uposlenog stanovništva. Novonastale op-ćine su prije svega morale oformiti općinsku administraciju, zdravstvenu zaštitu, obrazovne institucije, institucije policije i vatrogasaca i drugo. Na ovaj se način, do 1991. godine, poljoprivredno orijentirano stanovništvo, uglavnom zapošljava u tercijarnim i kvartarnim djelatnostima. Ovakva nagla prestrukturizacija udjela zaposlenih negativno se odrazila na pri-marne djelatnosti, dok su sekundarne djelatnosti gotovo u potpunosti zapostavljene. Samim tim došlo je do nagle i neplanske transformacije novonastalih općinskih središta. Potpuno neusaglašeni udio zaposlenih po sektorima u općinskim središtima najbolje se može posmatrati kroz strukturu zaposlenih u naselju Prača gdje je, od ukupnog broja registro-vanih zaposlenih koji iznosi 146, čak 137 zaposleno u tercijarnom i kvar-tarnom sektoru, a samo 9 je zaposleno u primarnom i sekundarnom sek-toru. (Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 14)

Neusaglašenoj transformaciji treba dodati i migracije stanovništva i radne snage, kao i promjene nacionalne strukture Općine, kako smo to već naveli u tekstu.

Nedovršenost transformacije bivših ruralnih sredina u administra-tivna upravna središta, treba tražiti i u teškoj ekonomskoj situaciji koja vlada u cijeloj zemlji. Zbog nedovoljnih investiranja i neulaska stranog kapitala i ulaganja, nova općinska središta, između ostalog, nisu bila u mogućnosti da izvrše otvaranja novih industrijskih pogona. Uglavnom, riječ je o manjm preduzećima, kao što je slučaj s Pračom koja raspolaže s nekoliko manjih fabrika. Fabrikom hrane koja nosi naziv «Pračanka», te fabrikom «Goring» za preradu i finalnu obradu drveta i fabrikom za preradu vode «Bijela Voda» d.o.o sa sjedištem u Krivoj Dragi. Ovakva industrija se oslanja na prirodne sirovine dobivene s područja Općine. Tako se u sklopu «Pračanke» nalazi nekoliko farmi (farme za tov brojle-ra i ćurki, farma fazana i patki otvorenog tipa, farma puževa), te se ovo preduzeće snabdijeva s plodovima dobivenim iz nekoliko voćnjaka kojih ima na području Općine.

Prema podacima iz prethodnih godina možemo uvidjeti da je veći dio voćnjaka posmatranog područja, u odnosu na prethodne godine, ob-novljen novim zasadima drveta kruške, jabuke i šljive.

Posmatrajući naselje Prača danas, ono je kao i ostale novonastale op-ćine dobilo objekte koji su u skladu s tim da je Prača općinski centar. Tako na području Općine Pale-Prače postoje zgrade općine i suda, policije, po-šte, zdravstva i školstva. Ipak, primjetna je i decentralizacija djelatnosti tercijarnog i kvartarnog sektora, gdje su određene ustanove za izvrša-vanje usluga preseljene na rubna područja mimo samog naselja Prača, a najbolji primjer za to su zdravstvene ustanove koje se nalaze u Hrenovici i Barama.

U ove dvije spomenute ambulante, koje se jednim imenom nazivaju Dom zdravlja Prača, zaposleno je 12 radnika, od čega je troje doktora i 6 tehničara. (Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 2008, str. 12)

Na području čitave Općine Prača djeluju Javno stambeno komunalno građevinsko i uslužno preduzeće, koje se bavi vodosnabdijevanjem i sa-kupljanjem, odvozom i deponovanjem smeća, te civilna zaštita i Dobro-voljno vatrogasno društvo «Prača».

276ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Što se tiče školstva, Prača raspolaže Osnovnom školom «Fadil Fako Đozo», koja je nakon minulog rata u potpunosti renovirana i trenutno je pohađa 128 učenika, a ona zapošljava 21 radnika od čega 14 kao nastavni kadar.

Za potrebe lokalnog stanovništva tu se nalaze i registrovane samo-stalne ugostiteljske i trgovačke radnje koje pružaju svojim kupcima i go-stima širok asortiman usluga. U Prači postoje dva restorana: SUR Palić i SUR Jahorina, te nekoliko prodavnica mješovite robe.

Općina Pale-Prača na lokalitetu Krive Drage raspolaže turističkim kompleksom Bijele Vode koji pruža usluge smještaja i prehrane.

Na prostoru Općine djeluju i mnogobrojna udruženja koja se bave raznim društevnim djelatnostima:• Lovačko društvo “Rasoha”• Lovačko društvo “Rogatica”• Ribolovačko društvo “Toplik”• Odred izviđača “Prača”• Kulturno umjetničko društvo “Rasim Imširovi攕 Fudbalski klub “Jahorina”• Udruženje građana pčelara• Udruženje građana voćara• Udruženje građana šehida, RVI i demobilisanih boraca, te Patriotska

liga Općine Pale-Prača• Udruženje građana penzionera (Strategija razvoja Općine Pale-Prača,

2008, str. 10).• Kulturno-informativni centar Prača u svom sastavu posjeduje i lokal-

nu radiostanicu Radio Prača, koja svojim signalom pokriva cijelo po-dručje Bosansko-podrinjskog kantona.

• Broj registrovanih nezaposlenih lica s područja cijele Općine iznosi 142.

Savremeni administrativni politički ustroj, ratni konflikti, migracije, negativne ekonomske prilike i drugo doveli su do toga da u novonasta-lim općinskim središtima, kao što je Prača, transformacija naselja nije još u potpunosti završena. Na jednoj strani dolazi do naglog porasta udje-la tercijarnih i kvartarnih djelatnosti, dok na drugoj primarni i naročito sekundarni sektor imaju vrlo mali značaj. Na ovim područjima dolazi do stvaranja tzv. neproduktivnih kvartarnih djelatnosti (administracija, zdravstvo, školstvo itd.) dok profitabilne djelatnosti stagniraju ili gube na značaju. Ukoliko novonastale općine žele imati samoodrživi razvoj, moraju prije svega ulagati u razvoj djelatnosti koje donose profit u op-ćinske budžete.

277

Gor

an Ju

rić

− A

jdin

Mez

etov

ić ─

DRU

ŠTV

ENO

GEO

GRA

FSK

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A P

RAČ

A K

AO

PO

SLJE

DIC

A

S

AV

REM

ENE

AD

MIN

ISTR

ATI

VN

O-T

ERIT

ORIJ

ALN

E PO

DJE

LE B

OSN

E I H

ERC

EGO

VIN

E

Zaključak

Prema definisanju naselja u Bosni i Hercegovini uzima se u obzir za-poslenost u sektoru djelatnosti. Zbog situacije koju imamo u Prači, a to je da je prije minulog rata preovladavao primarni sektor, a da nakon savre-mene administrativne teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine večina stanovništva je zapošljena u tercijarnom i kvartarnom sektoru u ovom naselju ne možemo tačno odrediti u koju vrstu da ga svrstamo. Ipak, kroz ponuđene podatko jasno je vidljivo da je u Prači izvršena transfor-macija samog naselja iz tipičnog seoskog, odnosno ruralnog naselja u na-selje koje ima sve administrativne funkcije grada. Pored toga što danas na prostoru Prače većina stanovništva radi u tercijarnom i kvartarnom sektoru, neki drugi detalji s prostora ovog općinskog centra, kao i samo terensko istraživanje, otkrivaju nam da će se morati još mnogo raditi da bi započeta transformacija bila konačna. Postoje razni planovi i cijela stra-tegija razvoja samog naselja Prača, a i cijele Općine, međutim, kako smo to u tekstu već naveli, i ona polazi od toga da se radi na razvoju poljopri-vrede jer ovo mjesto, a i cijela općina još uvijek uveliko zavise od poljo-privredne proizvodnje, dok je sukundarni sektor, kako je to već nekoliko puta ponovljeno u potpunosti zapostavljen. Naš konačni zaključak bio bi da, iako Prača nosi predznak općinskog centra u Bosansko-podrinjskom kantonu, još se mnogo mora raditi na samom njenom razvoju, prije svega na razvoju sekundarnog sektora i time stvarati sopstvene prihode kako bi jednog dana Praču mogli nazvati urbanim, a ne ruralnim naseljem.

Literatura

1. Mastilo, N. (1969), Praca, Geografski preglednik, 68-822. Strategija razvoja Općine Pale-Prača, 20083. Gis Data BiH Atlas

278ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

279

Elen

a Pa

tčev

─ S

TAN

JE I

MO

GU

ĆN

OST

I RA

ZVO

JA T

URI

ZMA

U P

ARK

U P

RIRO

DE

ŽUM

BERA

K –

SA

MO

BORS

KO

GO

RJE

Elena Patčev1

STANJE I MOGUĆNOSTI RAZVOJA TURIZMA U PARKU PRIRODE ŽUMBERAK – SAMOBORSKO

GORJE

Sažetak:Zaštićena područja, posebno nacionalni i parkovi prirode, izuzetno su atrak-

tivne turističke destinacije. Ovaj rad predstavlja preliminarnu analizu ponude Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje u odnosu na broj i vrstu posjetitelja s ciljem utvrđivanja glavnih uzroka malog interesa posjetitelja za neke od sadrža-ja parka. U svrhu procjene iskorištenosti turističkih potencijala Parka, predmet istraživanja bio je stav posjetitelja prema ponudi i mogućnostima razvoja turizma. Podaci su prikupljeni intervjuiranjem posjetitelja i bilježenjem njihove brojnosti u eko-centrima Slani dol i Budinjak te u programu “Mladi nadzornik”.

Iz dobivenih podataka utvrđena je slaba informiranost posjetitelja o kultur-nom, povijesnom, prirodnom nasljeđu, kao i o edukativnim programima, radio-nicama i poučnim stazama. Informativni centri u Parku neravnomjerno su ras-poređeni, a velikom dijelu posjetitelja Parka, prirodne ljepote i vrijednosti nisu od velikog interesa ili nisu upoznati s onime što Park nudi. Osim neinformiranosti, ograničavajući faktori većem broju posjetitelja su loše stanje prometnica i nedosta-tak smještaja.

Ključne riječi: turizam, turističke atrakcije, zaštićena područja, park priro-de, Žumberak, Samoborsko-gorje.

1 Fakultet prirodnoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilište u Mostaru

280ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Zaštićena područja, posebno nacionalni i parkovi prirode, izuzetno su atraktivne turističke destinacije. Udio ovog oblika turizma u ukupnom svjetskom turizmu u godišnjem je porastu, a trenutno

iznosi oko 15% (Marušić i sur., 2007). U Hrvatskoj postoje 352 žaštićena područja od kojih je jedanaest

parkova prirode , a osam nacionalnih parkova (Tablice 1. i 2.). Ovakva područja od iznimne su važnosti za turizam zbog jedinstvene ponude koja privlači mnogobrojne goste, te time utječe na povećanje turističke atraktivnosti okolnih područja. Parkovi su često locirani u ruralnim po-dručjima gdje se smatraju važnim, između ostalog, sa stajališta socijalno-ekonomskog razvoja lokalnog područja. Prema istraživanjima, progla-šenje nekog područja nacionalnim parkom rezultira povećanjem broja posjetitelja do 10% (Marušić i sur., 2007).

Člankom 11 Zakona o zaštiti prirode Republike Hrvatske (2005), na-cionalni park se definira kao prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhva-ća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a namijenjen je očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti. Prema članku 13 istog Zakona, park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivi-rano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazov nim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.

Tablica 1: Nacionalni parkovi Hrvatske

Nacionalni parkovi Županija Godina proglašenja nacionalnim parkom

Brijuni Istarska 1983.Kornati Šibensko – kninska 1980.

Krka Šibensko – kninska 1985.Plitvička jezera Ličko – senjska 1949.

Paklenica Ličko – senjska 1949.Mljet Dubrovačko – neretvanska 1960.

Risnjak Primorsko – goranska 1953.Sjeverni Velebit Ličko – senjska 1999.

Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode

Tablica 2: Parkovi prirode Hrvatske

Parkovi prirode Županija Godina proglašenja parkom prirode

Kopački rit Osječko – baranjska 1997.Papuk Virovitičko – podravska 1999.

Lonjsko polje Sisačko – moslavačka 1996.Velebit Ličko – senjska 1998.Učka Istarska 1999.

Medvednica Zagrebačka 1981.Telaščica Šibensko – kninska 1988.

Žumberak – Samoborsko gorje Zagrebačka 1999.

Vransko jezero Zadarska 1999.Biokovo Splitsko – dalmatinska 1981.

Lastovsko otočje Dubrovačko – neretvanska 2006.Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode

281

Elen

a Pa

tčev

─ S

TAN

JE I

MO

GU

ĆN

OST

I RA

ZVO

JA T

URI

ZMA

U P

ARK

U P

RIRO

DE

ŽUM

BERA

K –

SA

MO

BORS

KO

GO

RJE

Žumberak - Samoborsko gorje zakonom su proglašeni parkom pri-rode 28. svibnja 1999. godine, a površinom zauzimaju 333 km2. U sklopu Parka nalaze se 132 naselja od kojih ni jedno nije gradsko pa možemo reći da se radi o isključivo ruralnom području u kojem naselja blizu prirod-nih ili kulturno-povijesnih atrakcija (npr. Budinjak, Sopot, Bratelji) imaju visoki potencijal za razvoj turizma (DZS, 2001). Slika 1. prikazuje položaj Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje.

Planiranje razvoja turizma u zaštićenim i drugim područjima nije moguće bez detaljnog poznavanja destinacijskih atrakcija, odnosno turi-stičkih resursa. Prema Kušenu (2001) oni ovise o tri čimbenika: turističkoj atrakciji u destinaciji, prometnim uvjetima za pristup destinaciji te smje-štaju i prehrani. Ipak, turističke atrakcije se mogu izdvojiti kao najbitnije jer turisti ne posjećuju destinaciju zbog smještaja ili dobre prometne po-vezanosti, već zbog atrakcija koje prostor nudi.

Slika 1. Položaj Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Izvor: Vrsaljko i sur. 2005.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (u daljnjem tekstu DZS), u 2006. godini zabilježeno je nešto više od 2 milijuna posjetitelja u nacionalnim parkovima Hrvatske i oko 330 tisuća posjetitelja parkova prirode.

282ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

1.1. Cilj radaSve više se od parkova očekuje samofinanciranje njihove djelatnosti,

čemu je jedno od rješenja povećanje broja posjetitelja, kao i uključivanje lokalne zajednice u planiranje rada ovakvih područja. Budući da to vodi do povećane mogućnosti ugrožavanja prirodnih resursa, potrebno je nji-ma adekvatno upravljati.

U svrhu procjene iskorištenosti turističkih potencijala Parka potrebno je istražiti kakav je stav posjetitelja prema ponudi i mogućnostima razvo-ja turizma na Žumberku i Samoborskom gorju. Dobiveni rezultati imali bi primjenu u procjeni atraktivnosti i iskorištenosti onoga što Park nudi, kao i planiranju turističke infrastrukture. Budući da je istraživanje rađe-no na malom uzorku, ovaj rad predstavlja preliminarnu analizu ponude Parka u odnosu na broj i vrstu posjetitelja s ciljem utvrđivanja glavnih uzroka malog interesa posjetitelja za neke od sadržaja parka. Žumberak - Samoborsko gorje kao park prirode postoji tek 9 godina i možemo reći da još nisu iskorišteni svi potencijali za razvoj turizma. Lokalna zajednica mogla bi imati koristi od većeg broja posjetitelja, na primjer plasiranjem lokalnih tradicionalnih proizvoda. Shvaćanje problema koji utječu na ra-zvoj turizma moglo bi pomoći promicanju prirodnih i kulturnih vrijed-nosti, a posebno tradicionalnih.

2. Metodologija rada

U svrhu istraživanja proučena je dostupna literatura o Žumberku i Samoborskom gorju, kao i o turizmu u zaštićenim područjima. U priku-pljanju podataka korištena je metoda intervjua s prethodno pripremlje-nim pitanjima. Ispitanici nisu imali ponuđene odgovore, a anketirani su nasumičnim odabirom planinara iz planinarskih društava i njihovih ko-lega koji nisu u planinarskim organizacijama. Ispitanici su anonimni, a razgovori su obavljeni tijekom veljače i ožujka 2009. godine.

Podaci o posjetiteljima Žumberka i Samoborskog gorja dobiveni su od Javne ustanove.

Raspored osnovnih funkcija na području Parka ustanovljen je teren-skim popisivanjem škola, trgovinskih radnji, pošta, veterinarskih ambu-lanti, domova zdravlja i domova za stare i nemoćne, te razgovorom s lokalnim stanovništvom.

3. Turistička infrastruktura Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje

3.1. Prometna povezanostPark prirode Žumberak – Samoborsko gorje nalazi se oko 30 km od

Zagreba. Do Parka je moguće doći regionalnim i lokalnim cestama iz smjerova Samobora, Bregane, Jastrebarskog, Ozlja i Krašića.

Ceste koje prolaze duž cijelog parka su regionalne i lokalne, uz jednu magistralnu cestu, Bregana – Krašić (slika 2). Ceste su na mjestima uske pa je promet u oba smjera osobnim vozilom otežan. Stanje u kojem se one nalaze je loše zbog rupa i odrona pa je subjektivni osjećaj sigurnosti na cestama malen.

283

Elen

a Pa

tčev

─ S

TAN

JE I

MO

GU

ĆN

OST

I RA

ZVO

JA T

URI

ZMA

U P

ARK

U P

RIRO

DE

ŽUM

BERA

K –

SA

MO

BORS

KO

GO

RJE

Slik

a 2.

Pro

met

na k

arta

Žum

berk

a i S

amob

orsk

og g

orja

Izvo

r: htt

p://w

ww.

bz-z

umbe

rak.

hr/a

ttach

men

ts/F

ile/K

arta

_put

_kra

ljice

_buk

ve.jp

g 19

.04.

2009

.

284ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

3.2. Geološko – ekološke značajkeGeološki gledano, na Žumberku prevladavaju vapnenci tipičnih obi-

lježja krša (Gorjanović-Kramberger, 1894). Željezna ruda u vapnenač-kim slojevima, u kombinaciji sa šumskim bogatstvom i drugim bogatim izvorima, bili su dobar preduvjet povijesnom i pretpovijesnom razvoju (Gregl, 2007). Područje Parka naseljeno je od davnina, o čemu svjedoče nalazišta ilirskih i rimskih naseobina i grobišta u vršnom dijelu Žumber-ka. (DUZPO, 1999).

Osnovna karakteristika Žumberka i Samoborskog gorja su kombi-nacije šuma i prostranih livada. Dio livada stanovništvo i danas održava košnjom, sječom, požarima i ispašom, dok ostatak zarasta i gubi formu livade (DUZPO, 1999).

Najveći dio šumskih površina zauzima zajednica brdske bukove šume, Lamio orvalae Fagetum (Jelaska i sur., 2005. U Parku je moguće naći rijetke i zaštićene vrste bilja, kao što su blagajev likovac (Daphne bla-gayana Freyer), lovorasti likovac (Daphne laureola L.), kranjski ljiljan (Lili-um carniolicum Bernh. ex Koch).

Žumberak i Samoborsko gorje bogati su životinjskim vrstama. Često se mogu vidjeti srne, divlje svinje, jeleni, lisice, jazavci, kune, puhovi, a rjeđe ris, vuk i medvjed (DUZPO, 1999).

Na području parka zabilježeno je 114 vrsta ptica među kojima su po-sebno zanimljive škanjac osaš (Pernis apivorus), šumska šljuka (Scolopax rusticola), crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius), planinski djetlić (Den-drocopos leucotos) i bjelovrata muharica (Ficedula albicollis) (Kralj i sur., 2007).

Od posebnog značaja su lokve kojih na području parka ima 164. Po-dručja su visoke biološke raznolikosti, a obzirom da su bile izvor pitke vode za stoku, od povijesnog su značaja za ovaj kraj. U njima živi oko 50% ukupnog broja vrsta vodozemaca koji žive u Hrvatskoj i 18 vrsta vretenaca, što je Janev (2007) zaključila pregledom literature. Neke lokve nestaju usljed neredovitog održavanja zbog čega je Uprava Parka pokre-nula projekt njihovog održavanja u koji su uključeni i učenici osnovnih škola.

3.3. Socio-ekonomske značajkeU tablici 3. prikazan je raspored osnovnih funkcija na području parka.

Prema popisu stanovništva iz 1953. na području Parka živjelo je 14.407 stanovnika, dok ih danas ih ima 4095, a najviše je onih u dobi od 60 do 74 godine (DZS, 2001). Zbog smanjenja broja stanovnika iz godine u godi-nu, trgovačke radnje, pošte i osnovne škole su rijetke.

Drastičan pad broja stanovnika posljedica je snažne depopulacije i migriranja prema većim urbanim centrima (Samobor, Zagreb, Jastre-barsko). Preostalo stanovništvo Parka većinom se bavi poljoprivredom (DZS, 2001).

285

Elen

a Pa

tčev

─ S

TAN

JE I

MO

GU

ĆN

OST

I RA

ZVO

JA T

URI

ZMA

U P

ARK

U P

RIRO

DE

ŽUM

BERA

K –

SA

MO

BORS

KO

GO

RJE

Tabl

ica

3. R

aspo

red

osno

vnih

funk

cija

na p

odru

čju

Park

a pr

irod

e Žu

mbe

rak

– Sa

mob

orsk

o go

rje

Budi

njak

Stoj

drag

aSo

šice

Kal

jeK

osta

njev

acSl

ani d

olV

ivod

ina

Rada

tovi

ćiK

ašt

Pleš

ivic

aN

ovo

selo

Žu

mbe

račk

oJu

rkov

o se

loBr

aslo

vlje

Broj

st

anov

nika

1591

9937

102

226

7526

7831

231

119

361

Osn

ovna

šk

ola

(1-4

ra

zred

)+

++

++

Dom

zd

ravl

ja+

++

Vete

rina

rska

am

bula

nta

+

Pošt

a+

++

++

+Tr

gova

čka

radn

ja+

++

++

+

Dom

za

star

e i n

emoć

ne+

+

Izvo

r: D

ZS, 2

009.

286ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

3.4. Turističke atrakcijeJavna ustanova Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje osnovala

je dva eko-centra, Budinjak i Slani dol, u sklopu kojih su i poučne izložbe koje posjetiteljima nude informacije o prirodnim i kulturno-povijesnim vrijednostima Parka. Na području Parka nalaze se i dvije nadzorne po-staje (Grdanjci i Medven Draga). Uprava Parka nalazi se u Slanom dolu (Slika 3).

Javna ustanova nudi organizirane edukativne programe za različite uzraste, a održavaju se jednom godišnje ili prema dogovoru.

Slika 3. Pogled na Slani dol i Upravu Parka prirode

Izvor: E.Patčev 2009.

Jednodnevni edukativni program „Mladi nadzornik“ namijenjen je djeci osnovnoškolskog i predškolskog uzrasta, a provodi se u eko-cen-trima i poučnim stazama uz njih. Obrađuje se sedam tematskih cjelina, kao što su šuma, lokva i potok, orijentacija itd. Ovaj program je ujedno i najposjećeniji u proteklih šest godina.

Jednom godišnje, u rujnu, organizira se edukativna radionica na Bu-dinjaku „Tisućljeće kulinarstva“ koja se bavi pretpovijesnom, rimskom, srednjovjekovnom i tradicijskom žumberačkom kuhinjom.

„Nadzornik volonter“ je program namijenjen svim ljubiteljima pri-rode, a uključuje čišćenje divljih odlagališta otpada i praćenje ugroženih vrsta. Tiskani su promidžbeni materijali kao što su letak o vrstama živo-tinjskih tragova ili letak o gmazovima koje nalazimo u Parku.

Od Eko-centra u Budinjaku kreće 4,2 km duga edukativna staza na-zvana „Staza kneževa“ (Slika 4) s koje je moguće vidjeti značajna arheo-loška nalazišta (grobišta i prepovijesno naselje) i prirodne ljepote parka. Staza je označena s deset informativnih točaka koje upozoravaju na važ-ne objekte ili vrijednosti u okolici (tumule, lokve, špilja Židovske kuće, gradina…).

287

Elen

a Pa

tčev

─ S

TAN

JE I

MO

GU

ĆN

OST

I RA

ZVO

JA T

URI

ZMA

U P

ARK

U P

RIRO

DE

ŽUM

BERA

K –

SA

MO

BORS

KO

GO

RJE

Slika 4. Livada s tumulima snimljena sa “Staze kneževa” na Budinjaku

Izvor: E.Patčev 2009.Od Slanog dola do Sošica vodi edukativna staza „Put Kraljice bukve“

dugačka 35 km koja prolazi pored vrijednih kulturnih i ekoloških lokali-teta, kao što su Sopotski slap i Mrzlo polje.

Razgledavanje ljepota parka moguće je s više od 200 km označenih biciklističkih staza: „Vilinska staza“, „Staza slapova“, “Staza šišmiša“ i „Staza Sv. Gere“.

Na dva lokaliteta nalaze se stijene za sportsko penjanje, Okić i Teri-haji.

U Žamarju i Kostanjevcu moguć je sportski ribolov.

3.5. Smještajni kapacitetiIz podataka u tablici 4., moguće je zaključiti da u Parku postoji mo-

gućnost smještaja za ukupno 390 osoba i to u planinarskim domovima, privatnom smještaju i u Caritasovom odmaralištu.

Na području Parka nalazi se 9 planinarskih domova i to na lokaliteti-ma: Okić, Veliki dol, Oštrc, Lipovečka draga, Japetić, Sekulići, Plješ, Ko-retići i Veliki Lovnik. Radno vrijeme gotovo svih domova je vikendom, dok su radnim danom zatvoreni. Njihovi smještajni kapaciteti su ukupno 263 osobe.

Privatni smještaj dostupan je u dolini Rakovac, Ivančićima, Sošicama, Čunkovoj Dragi, Žumberku i Oštrcu i to za ukupno 73 osobe. U Kaljama je 2003. godine u prostorijama nekadašnje osnovne škole Caritas organi-zirao odmaralište koje nudi smještaj za 63 osobe, što je najveća smještajna ponuda na jednom mjestu na području Parka.

288ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tablica 4. Smještajni kapaciteti prema vrsti smještaja Smještajni kapacitet/osoba

Planinarski domovi 263Privatni smještaj 65

Caritasovo odmaralište Kalje 62Ukupno 390

Izvor: Javna ustanova Žumberak – Samoborsko gorje

4. Turističke posjete Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Budući da Park nema organiziran nadzor broja turista, podaci o po-sjetiteljima u proteklih šest godina dobiveni su većinom od evidencije prodanih ulaznica za izložbe u eko-centrima, kao i od broja učenika na organiziranoj edukaciji “Mladi nadzornik”. Manji broj posjetitelja zabi-lježen je nadzorom na postajama Slani dol i Budinjak.

Prirodnim i kulturno-povijesnim vrijednostima, osmišljenim progra-mima te izložbama Park prirode je do sada privukao preko 11100 zabilje-ženih posjeta u proteklih šest godina.

Podaci iz Eko-centra Slani dol i Eko-centra Budinjak pokazuju broj turista praćen kroz 5 mjeseci (od svibnja do rujna) na postajama Slani dol i Budinjak te evidencijom organiziranih jednodnevnih programa i edu-kacija koje ne uključuju program “Mladi nadzornik”. Tablica 5. pokazuje podatke zabilježene u periodu od 5. do 9. mjeseca 2008. godine. U kolo-vozu zbog godišnjih odmora nije bilo nadzora na postaji u Slanom dolu.

Tablica 5. Broj posjetitelja u eko-centrima Slani dol i BudinjakPosjetitelji eko-centra “Staza kneževa” Restoran

Budinjak 570 243 -Slani dol 248 - 356Ukupno 818 243 356

Izvor: Javna ustanova Žumberak – Samoborsko gorje

Najveći broj zabilježenih organiziranih posjeta parku čine djeca osnovnoškolskog uzrasta koja prolaze edukativni program “Mladi nad-zornik”. Tablica 6. prikazuje ukupan broj učenika koji su od 2003. od 2008. godine posjetili Park te broj grupa podjeljenih prema proljetnim i jesenskim mjesecima.

Tablica 6. Broj učenika koji su posjetili PP Žumberak – Samoborsko gorje u periodu od 2003. do 2008. godine.

Godina Broj grupa, proljeće Broj grupa jesen Broj učenika2003. 17 10 15052004. 26 8 17752005. 16 12 12782006. 17 15 15182007. 23 15 19452008. 28 13 2233

Ukupno 127 73 10254Izvor: Javna ustanova Žumberak – Samoborsko gorje

289

Elen

a Pa

tčev

─ S

TAN

JE I

MO

GU

ĆN

OST

I RA

ZVO

JA T

URI

ZMA

U P

ARK

U P

RIRO

DE

ŽUM

BERA

K –

SA

MO

BORS

KO

GO

RJE

Kako bi se utvrdilo koliko su posjetitelji upoznati s atrakcijama koje Park nudi, obavljen je intervju s 32 osobe. Ispitanici su planinari u dobi od 25-60 godina, a bili su u Parku barem jednom i to na jednodnevnom ili višednevnom izletu. Teme o kojima je razgovarano s ispitanicima uklju-čuju njihovo zadovoljstvo stanjem prometnica, ponudom Parka i infra-strukturom, te njihovim poznavanjem prirodnih i kulturnih ljepota i or-ganiziranih programa.

Navedeni razlozi dolaska u Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje su: planinarenje, biciklizam, rekreacija, edukacija, sportsko i alpi-nističko penjanje, gljivarstvo, paragliding, ribolov, speleologija te orjen-tacijsko trčanje. Kod višednevnih posjeta Parku bili su smješteni u plani-narske domove, šatore i privatni smještaj, što je vidljivo iz tablice 7.

Tablica 7. Broj ispitanika koji su noćili u ParkuBroj ispitanika koji su posjetili smještaj

Planinarski domovi 15Privatni smještaj 7

Šator 5

Ispitanici su uglavnom do Parka stizali osobnim automobilima, za-tim pješačili do svoga odredišta, a manji broj njih je dolazio autobusom ili biciklom. Većina njih smatra kako bi ceste trebale biti u boljem stanju.

Znanje ispitanika o ponudi Parka i Javne ustanove je minimalno. Više od pola njih ne zna da u Slanom dolu i Budinjaku postoje eko-centri s izložbama i poučnom stazom. Većina onih koji su upoznati s tom infor-macijom nije posjetila niti jedan od ovih centara. Gotovo svi ispitanici nisu bili zadovoljni dostupnošću informacija o Parku i mišljenja su da bi Park trebao imati bolje označene staze te informacijske letke po pla-ninarskim domovima. Za ugostiteljsku ponudu ne misle da je loša, ali smatraju da bi trebala biti raznolikija i kvalitetnija. Također više od pola ispitanika mišljenja je da bi češće dolazili na višednevne izete da je smje-štajna ponuda veća i kvalitetnija.

5. Rasprava

Od svibnja do rujna 2008. godine, više turista posjetilo je postaju Bu-dinjak, nego postaju Slani dol. Od ukupnog broja zabilježenih gostiju koji su u vlastitom aranžmanu posjetili eko-centre, samo manji dio njih pogledao je izložbu ili prošetao po edukativnim stazama. Rezultati po-kazuju da je od svibnja do rujna 2008. godine 58,9% turista u Slani dol došlo u restoran, ali nije pogledalo izložbu. “Stazu kneževa” na Budinja-ku posjetilo je 31,3% od ukupnog broja posjetitelja eko-centra Budinjak. Prema podacima Instituta za turizam (Marušić, 2007), za 49,8% posjeti-telja nacionalnih parkova i parkova prirode primarni razlog dolaska jest uživanje u prirodnim ljepotama. Podaci dobiveni nadzorom na Slanom dolu i Budinjaku daju drukčije rezultate - 70,1% zabilježenih gostiju po-sjetilo je restoran i eko-centar ne pogledavši izložbu ili “Stazu kneževa”. Sve ovo upućuje na zaključak da Park nije uspio privući ciljanu skupinu ili da ciljana skupina nije bila dobro informirana.

290ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Kao dio ciljane skupine ispitani su planinari koji posjećuju Žumberak i Samoborsko gorje, a rezultat je pokazao da većina nije dobro informira-na o atrakcijama i ponudi u Parku te da ne znaju za eko-centre, izložbe i edukativne staze (više od 60% ispitanika), prirodne i kulturne posebno-sti, kao ni za programe koje nudi Javna ustanova. Gotovo svi ispitanici nisu bili zadovoljni dostupnosti informacija, što može biti jedan od razlo-ga slabe posjećenosti eko-centara. Još jedan razlog slabog odaziva gostiju jesu lokacije eko-centara i nadzornih postaja kao glavnih informativnih centara. Obzirom na relativno veliku površinu Parka, informativni centri nisu dovoljno disperzirani. Kao najčešća odredišta planinari su naveli Okić, Japetić i Oštrc koji se nalaze u Samoborskom gorju, s čime je pove-zana njihova neinformiranost o atrakcijama Žumberka ili ostatka Samo-borskog gorja.

Oko 30% ispitanika planinara izjavilo je kako bi posjećivalo Park če-šće da su bolji smještajni uvjeti, kao i da bi posjetili atraktivne dijelove Parka za koje su tijekom ispitivanja saznali.

Podaci Instituta za turizam (Marušić 2007) pokazuju da je od svih tu-rista koji su posjetili nacionalne parkove Hrvatske tek 2,8% izrazilo želju posjetiti Žumberak i Samoborsko gorje u sljedeće dvije godine, što je naj-vjerojatnije posljedica loše reklame, nedostatka informacija i udaljenosti od većih prometnica.

Najviše posjeta Park bilježi brojem učenika u sklopu edukacije “Mla-di nadzornik”. Od ukupnog broja grupa učenika (200) koji su posjetili Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje, 63,5% ih je to učinilo u pro-ljetnim mjesecima (127 grupa), dok ih je u jesenskim mjesecima bilo nešto manje, 36,5% (73 grupe). Prosječan broj učenika po grupi je 51.

Iz slike 5. vidljivo je da je broj učenika koji svake godine prođe edu-kacijski program „Mladi nadzornik“ od 2005. godine u stalnom porastu pa je za očekivati da će ih u narednim godinama biti više. Jedan od ra-zloga većoj posjećenosti je bolji marketing i prezentacija ovog programa po školama u Zagrebu, Samoboru i okolnim mjestima, kvalitetan sadržaj i pristupačna cijena. Broj grupa u 2008. godini bio je nešto manji od pla-niranog zbog loše prometne povezanosti, kvalitete cesta i nemogućnosti prilaska autobusom pa bi poboljšanje prometnih uvjeta moglo imati za posljedicu i veći broj grupa.

Slika 5. Broj učenika u programu „Mladi nadzornik“ od 2003. do 2008. godine

291

Elen

a Pa

tčev

─ S

TAN

JE I

MO

GU

ĆN

OST

I RA

ZVO

JA T

URI

ZMA

U P

ARK

U P

RIRO

DE

ŽUM

BERA

K –

SA

MO

BORS

KO

GO

RJE

Kroz razgovor u svrhu ovog istraživanja, voditelji Parka izrazili su želju organiziranja dvodnevnih i višednevnih edukativnih programa za osnovnoškolsku djecu. Srednji broj učenika u grupi u jednodnevnom programu “Mladi nadzornik” kroz šest godina bio je 51, a Caritasovo odmaralište je jedini ugostiteljski objekt koji može primiti veći broj osoba (63). Ovako ograničenom ponudom Uprava Parka nije u mogućnosti or-ganizirati višednevne programe za veći broj posjetitelja.

Budući da se od parkova sve više očekuje samofinanciranje, pove-ćanje broja posjetitelja imalo bi niz pozitivnih učinaka, kao što su razvoj turizma i otvaranje mogućnosti za razvoj privatnih kapaciteta, ekoturiz-ma, seoskog turizma, plasiranje lokanih proizvoda i slično. Adekvatnim planiranjem i gospodarenjem ne bi bila narušena prirodna i kulturna bogatstva. S druge strane, postojala bi mogućnost boljeg očuvanja tra-dicionalnih vrijednosti koje bi Park promovirao u suradnji s lokalnim stanovništvom.

6. Zaključci

Prikupljanjem podataka o posjećenosti Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje, o smještajnim kapacitetima i turističkim atrakcijama te ispitivanjem mišljenja planinara koji posjećuju Park zaključeno je slje-deće:

Malo je posjetitelja Parka koje interesiraju prirodne ljepote i vrijed-nosti. Obzirom na bogatstva i ljepote koje Žumberak i Samoborsko gorje nude, može se pretpostaviti da su potencijalni posjetitelji koje bi interesi-rale ovakve atrakcije nedovoljno informirani da bi posjetili Park.

Informiranost posjetitelja Parka o kulturnom, povijesnom i prirod-nom nasljeđu te o ponudi Javne ustanove je slaba.

Dostupnost informacija u Parku je nedovoljna, a informativni centri neravnomjerno raspoređeni.

U Parku postoji kapacitet smještaja za oko 390 osoba, što trenutno zadovoljava broj posjetitelja.

Boljom reklamom turističkih atrakcija, Park bi mogao privući veći broj turista, što bi bilo dobro popratiti boljom ugostiteljskom ponudom u svrhu dužeg boravka.

Ograničavajući faktor za veći broj turista su loše stanje prometnica i nedostatak smještaja, ne samo za dulji ostanak, nego i za grupe učenika koje bi posjetile Park.

7. Zahvale

Hvala mentorici dr. sc. Željki Šiljković na korisnim savjetima i vod-stvu tijekom pisanja rada.

Zahvaljujem se Upravi Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje na ustupljenim podacima i suradnji.

Posebno hvala Petri Sović na nesebičnoj pomoći pri izradi ovog rada.

292ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

8. Literatura

1. Državni Zavod Za Statistku (DZS) (2001), Popis stanovništva, kućansta-va i stanova 2001.

2. Državna Uprava Za Zaštitu Prirode I Okoliša (DUZPO) (1999), Konač-ni prijedlog Zakona o proglašenju Žumberka i Samoborskog gorja Parkom prirode, treće čitanje.

3. Gorjanović-Kramberger, D. (1894), Geologija gore Samoborske i Žumbe-račke. Rad JAZU, 120, str. 1-82

4. Gregl Z. (2007), Rimskodobna nekropola Gornja Vas na Žumberku, VAMZ, 3.s., XL str. 221–331

5. Jelaska S.D., Kušan V., Petrenel H., Grgurić Z., Mihulja A., Major Z. (2005), Vegetation mapping of Žumberak – Samoborsko gorje Nature Park, Croatia, using Landsat 7 and field data. Acta Botanica Croatica 64, Vol.2: str.303-311.

6. Janev Hutinec B., Struna S. (2007), A survey of ponds and their loss in Žumberak-Samoborsko gorje Nature park, northwest Croatia. Natura Cro-atica 2, Vol 16: str.121-137.

7. Kralj J., Ćiković D., Kirin T., Radović D. (2007), Istraživanje ornitofaune Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Park prirode Žumberak – Sa-moborsko gorje. Samobor.

8. Kušen E. (2001) Turizam i prostor, Klasifikacija turističkih atrakcija. Pro-stor 1(21): str. 1-14.

9. Marušić Z, Tomljenović R, Klarić Z. (2007), Stavovi i potrošnja posjetite-lja nacionalnih parkova i parkova prirode u Hrvatskoj Tomas 2006. Institut za turizam. Zagreb.

10. Vrsaljko D., Pavlić D., Bajraktarević Z. (2005), Stratigraphy and Palae-ogeography of Miocene Deposits from the Marginal Area of Zumbe-rak Mt. and the Samoborsko Gorje Mts. Geologia Croatica Vol 58/2: str.133-150.

11. Zakon o zaštiti prirode. (Narodne novine 70/05). Zagreb.12. http://maps.google.com, Karta prometnica Žumberka i Samoborskog

gorja, 19.04.2009.

293

Mub

era

Dur

o −

Azr

a M

aljić

− E

dina

Šur

kovi

ć ─

ISPI

TIVA

NJE

MO

TIVA

CIJE

MLA

DIH

SA

RAJE

VA Z

A T

URI

STIČ

KIM

BO

RAV

KO

M U

RU

RALN

OM

PRO

STO

RU

Mubera Duro1 − Azra Maljić1 − Edina Šurković1

ISPITIVANJE MOTIVACIJE MLADIH SARAJEVA ZA TURISTIČKIM BORAVKOM U

RURALNOM PROSTORU

SažetakMladi tek u posljednje vrijeme počinju da otkrivaju mogućnosti boravka u

ruralnom prostoru. Ruralni turizam je početku u Evropi bio namijenjen starijoj populaciji, međutim, posljednjih godina sve više mladih provodi svoje slobodno vrijeme u seoskim prostorima.

U okviru ovog rada biće prezentirani rezultati ispitivanja interesa mladih Sarajeva za turističkim i rekreativnim boravkom u ruralnim prostorima Bosne i Hercegovine.

Istraživanje je organizovala studentska organizacija AYDA početkom 2009. godine koristeći se iskustvom koje su stekli studenti u drugim gradovima Evrope. U istraživanju su posebno obuhvaćene kategorije mladih od 17-27 godina i to ra-zličitih nivoa obrazovanja i zanimanja.

Ključne riječi: motivacija, turizam, mladi, ruralni prostor, rekreacija.

1 Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu; Odsjek za geografiju, Smjer: turizam i zaštita životne sredine

294ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Istraživanje o motivaciji mladih za turističkim boravkom u ruralnom prostoru organizovala je studentska organizacija AYDA – Udruženje za promociju,razvoj turizma i zaštitu životne sredine početkom 2009.

Godine, koristeći se iskustvom koje su stekli studenti u drugim gradovi-ma Evrope.

Kako bi ovo istraživanje zadovoljilo naše potrebe, te kako bi dobili relevantne podatke koristili smo klasièni sociološki alat tj. metodu anke-te.

U okviru ovog rada biće prezentirani rezultati ispitivanja interesa mladih Sarajeva za turističkim i rekreativnim boravkom u ruralnim pro-storima Bosne i Hercegovine. Najveæi broj ispitanika, u dobi je od 17-27 godina što karakterizira mlade osobe koje vole putovati i relativno imaju vremena i sredstava za odlazak. S obzirom na stupanj obrazovanja te zanimanje veæina ispitanika su studenti.

Cilj ovog istraživanja jeste da saznamo koliko su mladi upoznati sa pojmom „ruralni turizam“, razvojem ruralnog turizma u Bosni i Herce-govini, da li odlaze u ruralna podruèja, koja su to podruèja koja najviše posjeæuju, koji su motivi odlaska kao i glavni razlozi ne odlaska u iste.

Ruralni turizam

Ruralni turizam, jedan je od najrazvijenijih oblika selektivnog turiz-ma u svijetu, posebno je značajan u područjima koja se odlikuju bogatom prirodnom i resursnom osnovom i autohtonim tradicionalnim vrijedno-stima.

Ruralni turizam najčešće valorizuje sela, termalne izvore, rijeke, jeze-ra, a u kombinaciji sa tradicionalnom gostoljubivošću i životnim vrijed-nostima lokalnog stanovništva nudi jedinstven doživljaj turistima koji traže odmor i opuštanje u mirnom okruženju.

Do danas se u stručnim radovima razvilo mnoštvo definicija rural-nog turizma, od najjednostavnijih kao „turizam koji se događa na rural-nom području, izvan gradova“ pa do onih širih koje uključuju komplek-snost svih aktivnosti i aspekata ukupnog proizvoda turizma (rekreacija u seoskoj sredini, uživanje u dokolici i miru ruralnih predjela, uživanje u prirodi i raznovrsnim krajolicima, nacionalnim parkovima, parkovima prirode, kulturni turizam, turizam na seoskim domaćinstvima..)

Glavne odlike ruralnog turizma su da: • Otvara lokalne zajednice prema posjetiteljima• Bazira se na tradiciji, kulturi, zdravoj hrani, zdravom životu, novim

saznanjima i “stress-free” okruženju• Potrebna primarna i sekundarna ponuda, bolji marketing, i poveza-

nost zajednice • Usko povezan sa eko-turizmom, zdravom hranom, kulturnim turiz-

mom i sportskim aktivnostima

Od većeg broja definicija ruralnog turizma, šire je prihvaćena sljede-ća definicija: „Ruralni turizam podrazumijeva i uključuje spektar aktiv-nosti, usluga i dodatnih sadržaja koje organizuje ruralno stanovnišvo na

295

Mub

era

Dur

o −

Azr

a M

aljić

− E

dina

Šur

kovi

ć ─

ISPI

TIVA

NJE

MO

TIVA

CIJE

MLA

DIH

SA

RAJE

VA Z

A T

URI

STIČ

KIM

BO

RAV

KO

M U

RU

RALN

OM

PRO

STO

RU

porodičnim domaćinstvima u cilju privlačenja turista u vlastito područje i stvaranja dodatnog prihoda“. 2

U ruralnom području dodavajući komponentu održivog razvoja, ra-zvijaju se različiti oblici turističkih aktivnosti i to:

Agroturizam - seosko domaćinstvo, farme (gdje turisti posmatraju ili učestvuju u tradicionalnim poljoprivrednim radnjama, bez negativnih uticaja na ekosistem ili na produktivnost seoskog domaćinstva)

Aktivnost u prirodi – rekreacija i odmor (svrha je uglavnom rekrea-cija bez negativnih ekoloških uticaja)

Ekoturizam – podrazumijeva vrstu „odgovornog“ turizma koji po-država zaštitu prirodnih resursa kao i održavanje dostignutog nivoa bla-gostanja i socijalne vrijednosti

Ruralno iskustvo – turisti imaju priliku da „iskuse“ svakodnevni se-oski život

Kulturni turizam – odnosi se na kulturu, istoriju, arheologiju i ostale kulturne odrednice određenog ruralnog područja

Ostali kombinovani oblici turizma specijalnih interesa – touring u ruralnim područjima i slično, te sve ostale usluge koje dopunjavaju smje-štaj tj. razni događaji, festivali, rekreacija na otvorenom, proizvodnja i prodaja lokalnih suvenira i poljoprivrednih proizvoda i sl. 3

Mladi tek u posljednje vrijeme počinju da otkrivaju mogućnosti bo-

ravka u ruralnom prostoru. Ruralni turizam je u početku u Evropi bio namjenjen starijoj populaciji, međutim posljednjih godina sve više mla-dih provodi svoje slobodno vrijeme u ruralnim prostorima.

U Bosni i Hercegovini u posljednjih par godina ovaj vid turizma po-

činje polako da se razvija i dobija na značaju , ali nažalost u nedovoljnoj mjeri. Prepreke razvoja ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini su:• Nepovezanost lokalne zajednice• Nedostatak subvencija i neodrživost privatnih inicijativa• Nedostatak dodatne turističke ponude• Nepovezanost više zajednica i turističkih ponuda• Nedostatak marketinga • Neočuvanje kulturno-historijske baštine

Razvoj ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini je prije svega značajan zbog: • Povećanje prihoda• Zadržavanje mladih/stvaranje posla• Sveukupni razvoj • Razvoj poljoprivrede i zdrave hrane• Održavanje tradicionalnih vrijednosti u zajednicama

2 Jafari, J.,:- „ Encyclopedia of Tourism“, Routledge, London, 2000. 3 Glasnik zagrebačke županije – službeno glasilo, 2005 (9) : str. 8.

296ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Ovim istraživanjem smo željeli saznati o preferencijama mladih Sara-jeva kada je u pitanju ovaj vid turizma, te o motivima odlaska u ruralna područja. Motivacija je utjecaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi. „Motivi pokreću ljudsku aktivnost, usmjeravaju je u određenom pravcu i održavaju je sve dotle dok se cilj ne ispuni.“4 Motivi su povezani s atraktivnim odlikama pojedinih destinacija, koje svojom cjelinom ispunjavaju turističke potrebe.

Istraživanjem potencijalnih turista, u našem slučaju mladih Sarajeva, može se dobiti jasna slika koji su to motivi koji mlade podstiču na odlazak u ruralna područja. Motivi koji mlade opredjeljuju za boravak u ruralnim prostorima jeste prije svega samo prirodno okruženje, odnosno prirodni turistički motivi (klimatski, hidrološki, reljef, biogeografski) koji pružaju idealne uslove za odmor i rekreaciju izvan gradskih područja, bijeg od zagađenja, buke, jer su industrijalizacija i urbanizacija, utjecale na razvoj potreba mladih ljudi koje bi se mogle zadovoljiti u ruralnom „stress free“ okruženju.

Razlozi istraživanja motivacije su višestruki. „U turizmu nam istra-živanje pomaže da bolje shvatimo i analiziramo odluke o kupovini i da postanemo svjesniji kvalitete turističkog proizvoda5, odnosno u našem slučaju, da saznamo koje su želje i potrebe mladih, te motivi posjete ru-ralnim područjima, pri čemu ćemo dobiti i jasnu sliku o tome šta mladi misle o ruralnim područjima kao turističkim destinacijama i koliko su upoznati o tome šta ruralna područja nude i kakav je njihov turistički značaj.

U istraživanju koje smo izvršili anketiranjem 200 mladih Sarajeva željeli smo dobiti odgovor na pitanja: • Koliko su mladi upoznati s pojmom ruralnog turizma te razvojem

ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini?• Koji su motivi odlaska mladih u ova područja, te koja od ruralnih

područja najviše posjećuju?• Koji su razlozi ne odlaska mladih u ruralna područja?• Koje vrste turističkih aktivnosti u ruralnim područjima su preferen-

tne u odnosu na druge oblike?

U sklopu ovog rada prezentovani su rezultati ispitivanja motivacije mladih Sarajeva za turističkim boravkom u ruralnom prostoru. U ovom istraživanju obuhvaćene su kategorije mladih ljudi od 17-27.godina, ra-zličitih nivoa obrazovanja i zanimanja.

Na osnovu analize ankete došlo se do podataka da je 84% mladih ljudi upoznato sa pojmom ruralnog turizma, dok njih 16 % nije.

4 http://www.ekof.bg.ac.yu/nastava/posdiploma/organizaciono_ponasanje/doc/MOTIVACIJA%20.pdf

5 Živković, R. ,: - „ Ponašanje i zaštita potrošača u turizmu“, Beograd, 2007.

297

Mub

era

Dur

o −

Azr

a M

aljić

− E

dina

Šur

kovi

ć ─

ISPI

TIVA

NJE

MO

TIVA

CIJE

MLA

DIH

SA

RAJE

VA Z

A T

URI

STIČ

KIM

BO

RAV

KO

M U

RU

RALN

OM

PRO

STO

RU

Tabela 1. – Poznavanje mladih o pojmu ruralni turizamDa li ste upoznati sa pojmom ruralni turizam? Izraženo u procentima (%)

Da 84Ne 16

Izvor: Rezultati anketa rađenih početkom 2009. godine

Grafikon 1. – Grafički prikaz poznavanja mladih s pojmom ruralnog turizma

(Izvor: Rezultati ankete rađenih početkom 2009. godine)Ono što za njih predstavlja ruralni turizam prije svega je čist vazduh

(54,5 %), što možemo povezati s zračnom banjom po kojoj su karakteri-stična prvenstveno planinska ruralna područja koja kao što ćemo vidjeti u daljoj analizi rezultata istraživanja mladi Sarajeva najviše posjećuju, zatim rekreacija (35,5 %), želja za novim doživljajima (28 %) te na posljed-njem mjestu dobra gastronomska ponuda sa 14,5 %.

Tabela 2. – Šta za mlade Sarajeva predstavlja pojam ruralni turizam?Šta za Vas predstavlja pojam ruralni turizam? Izraženo u procentima (%)

Rekreacija 35,5Dobra gastronomska ponuda 14,5

Čist vazduh 54,5Želja za novim doživljajima 28

Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 2. –Grafički prikaz motiva mladih zbog kojih posjećuju ruralna područja

(Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)Pozitivan podatak ovog ispitivanja jeste da 73,5% mladih posjećuje

ruralna područja s različitim motivima odlaska u iste, bez obzira što nisu dovoljno informisani o njima i ne znaju njihovu ponudu, dok ostalih 26,5 % ne posjećuje ova područja.

298ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tabela 3. – Da li mladi Sarajeva posjećuju ruralna područja?Da li posjećujete ruralna područja? Izraženo u procentima (%)

Da 73,5Ne 26,5

Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 3. – Grafički prikaz posjete mladih ruralnim područjima

(Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)O tome koliko su mladi upoznati sa razvojem ruralnog turizma u

Bosni i Hercegovini govore nam sljedeći podaci: 20% mladih ljudi je upo-znato sa razvojem ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini, 24 % nije, dok je 56% mladih samo čulo ili vrlo malo zna o razvoju ruralnog turizma.

Nažalost, ovo je negativna slika za razvoj ruralnog turizma, jer najve-ći broj je onih koji su samo čuli i vrlo malo znaju o razvoju. Ovo je poslje-dica loše propagande, odnosno slabe promocije turističkih vrijednosti i turističke ponude koju ovih područja . Da bi što više mladih ljudi saznalo za ruralna područja potrebno je mnogo informacija koje bi bile dostupne putem prospekata, internet stranica, raznih foruma.

Tabela 4. – Poznavanje mladih o razvoju ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini

Da li ste upoznati sa razvojem ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini? Izraženo u procentima (%)

Da 20Ne 24

Malo, čuo/la sam 56Izvor:Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 4. – Grafički prikaz poznavanja mladih Sarajeva o razvoju ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini

(Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)

299

Mub

era

Dur

o −

Azr

a M

aljić

− E

dina

Šur

kovi

ć ─

ISPI

TIVA

NJE

MO

TIVA

CIJE

MLA

DIH

SA

RAJE

VA Z

A T

URI

STIČ

KIM

BO

RAV

KO

M U

RU

RALN

OM

PRO

STO

RU

Ruralna područja koja mladi najčešće posjećuju jesu planinska (64%), koja zauzimaju velika prostranstva te samim tim obiluju raznovrsnim i atraktivnim prirodnim turističkim motivima kao što su: vrhovi planina, jezera, kanjoni, vodopadi, lovna divljač, šumski kompleksi, vjerovatno iz razloga što se nalaze u blizini urbanih centara (Sarajevo).

Sljedeće što mladi posjećuju u Bosni i Hercegovini su ravničarska po-dručja sa 13 %, koja se odlikuju najviše rijekama i šumama kao najvažni-jim prirodnim turističkim motivima. Po statističkim podacima možemo vidjeti da su manje posjećena u odnosu na planinska područja. Na po-sljednjem mjestu po posjećenosti su primorska područja i njihovo uče-šće iznosi svega 10. Manja posjećenost se ogleda u udaljenosti, jer većina mladih ljudi nema dovoljno novčanih sredstava za odlazak u ova po-dručja. Da bi mladi više posjećivali primorska područja potrebno je tako-đer izvršiti propagandu, davati manje popuste ili nekim dijelom nuditi odlazak vikendima.

Tabela 5. – Vrste ruralnih područja koja mladi najviše posjećujuKoje su to vrste ruralnih područja koja

najviše posjećujete? Izraženo u procentima (%)

Planinska 64Ravničarska 13Primorska 10

Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 5. – Vrste ruralnih područja koja mladi posjećuju

(Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)Sljedeći podatak koji smo dobili anketiranjem pokazuje da bi većina

mladih ljudi svoj godišnji odmor provela u ruralnim prostorima (57 %), dok je jedan dio njih neodlučan (35 %). Ovo je veoma pozitivan rezultat, jer više od 50 % mladih bi proveli svoj godišnji odmor u ruralnim područ-jima, tj. imaju motivaciju i želju za odlazak u iste, iako zbog određenih ra-zloga većina njih nije u mogućnosti da to učini. Mladi trebaju što više da posjećuju ruralna područja, da su što više u prirodi što naravno zahtjeva i popratne objekte, a upravo ti objekti su povezani sa razvojem ruralnog turizma koji se zasniva na tradiciji, kulturi, zdravoj hrani, zdravom ži-votu, te novim saznanjima i okruženju. Na posljednjem mjestu imamo učešće od 8 % koji ne žele svoj godišnji provesti u ruralnim područjima.

300ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tabela 6. – Zainteresovanost mladih Sarajeva da provedu godišnji odmor u ruralnim područjimaDa li biste proveli Vaš godišnji odmor

u određenom ruralnom prostoru? Izraženo u procentima (%)

Možda 35Da 57Ne 8

Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 6. – Grafički prikaz zainteresovanosti mladih Sarajeva da provedu godišnji odmor u ruralnom području

(Izvor:Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)

Mladi Sarajeva je najviše motivisano za posjetu ruralnih područja to-kom ljetnog odmora ( 62,5%). Također, imamo i grupu mladih ljudi koji bi posjetili ruralna područja za vrijeme vikenda 39,5%. Najmanje procen-tualno učešće od 20% mladih je izrazilo želju za posjetu ruralnih područ-ja tokom zimskog perioda. Razlog ovome je zasigurno teška prohodnost zimi, klimatske nepogode, za razliku od ljetnog perioda kada postoji veća mogućnost za upražnjavanje nekih od oblika rekreativnog turizma.

Tabela 7. – Motivacija mladih Sarajeva za posjetu ruralnim područjima za vrijeme godišnjih odmora i vikenda

U kojem periodu godine biste voljeli posjetiti ruralna područja? Izraženo u procentima (%)

Za vrijeme ljetnog odmora 62,5Za vrijeme zimskog odmora 20

Vikenda 39,5Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 7. – Grafički prikaz motivacije mladih Sarajeva za posjetu ruralnim područjima za vrijeme godišnjih odmora i vikenda

(Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)

301

Mub

era

Dur

o −

Azr

a M

aljić

− E

dina

Šur

kovi

ć ─

ISPI

TIVA

NJE

MO

TIVA

CIJE

MLA

DIH

SA

RAJE

VA Z

A T

URI

STIČ

KIM

BO

RAV

KO

M U

RU

RALN

OM

PRO

STO

RU

Glavni motivi odlaska u ruralna područja su sljedeći: čist zrak (50 %) zbog postojanja zračne banje prvenstveno u planinskim ruralnim po-dručjima koji su i najposjećeniji, rekreacija (45 %), dok je zabava na pred-zadnjem mjestu i iznosi svega 38%, što je iznanađujući podatak s obzirom da je riječ o mladim turistima za koje se pretpostavljalo da bi ovaj motiv izabrali kao prioritetan. Zainteresiranost za gastronomsku ponudu je na niskom nivou i iznosi svega 8,5 %.

Tabela 8. – Motivi mladih Sarajeva za odlazak u ruralna područja Koji su motivi Vašeg odlaska u ruralna

područja Izraženo u procentima (%)

zabava 38rekreacija 45

dobra gastronomska ponuda 8,5čist vazduh 50

Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 8. – Grafički prikaz motiva mladih Sarajeva zbog kojih odlaze u ruralna područja

(Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)Ruralna područja imaju velike potencijale za razvoj različitih oblika

rekreativnog turizma, a ono za što se mladi najčešće opredjeljuju kada su upitanju rekreativni oblici turizma jeste šetnja po pejzažu (48 %), odmor (43,5%) , trčanje (23,5 %) i jahanje (31,5%), dok 5 % mladih ljudi nije za-interesovano ni za jedan oblik rekreativnog turizma u ruralnim područ-jima.

Tabela 9. – Zainteresiranost mladih Sarajeva za neki od oblika rekreativnog turizma u ruralnim područjima

Da li ste zainteresovani za neki od oblika rekreativnog turizma u ruralnim područjima? Izraženo u procentima (%)

Trčanje 23,5Jahanje 31,5

Poljski radovi 3Odmor 43,5

Šetnja po pejzažu 48Ribolov 14

Ništa od navedenog 5Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

302ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Grafikon 9. – Grafički prikaz zainteresiranosti mladih Sarajeva za neki od oblika rekreativnog turizma u ruralnim područjima

(Izvor:Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)Vezano uz neodlazak u ruralna područja zanimalo nas je koje su

osnovne prepreke koje ograničavaju mlade da putuju. Putem ankete došle smo do podatka da 26,5% mladih ne odlazi u ruralna područja, a najveći razlozi koja navode zašto ne idu su sljedeći: nemaju s kim ići (13 %), ne znaju ponudu ruralnih područja (11 %), te da nemaju dovolj-no novčanih sredstva (5,5 %). Također, podatak do kojeg se došlo ovim ispitivanjem jeste da 2% mladih ne zna koja su to ruralna područja a 4% njih ne zanimaju ruralna područja kao turistička mjesta. Posmatrajući podatak da 5,5% mladih nema novčana sredstva za odlazak u ruralna područja je iznenađujući s ozbirom na životni standard u našoj zemlji i velike nezaposlenosti mladih. Po našem mišljenu mislimo da ipak mladi nemaju dovoljno novčanih sredstava te da samim tim povlači i ovu tezu da nemaju s kim ići.

Tabela 9. – Razlozi ne odlaska u ruralna područja Koji su to razlozi Vašeg ne odlaska u

ruralna područja? Izraženo u procentima (%)

Ne zanima me 4Nemam novčana sredstva 5,5

Nemam s kim ići 13Ne znam koja su ruralna područja 2

Ne znam njihovu ponudu 11Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 9. – Grafički prikaz razloga ne odlaska mladih Sarajeva u ruralna područja

(Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)

303

Mub

era

Dur

o −

Azr

a M

aljić

− E

dina

Šur

kovi

ć ─

ISPI

TIVA

NJE

MO

TIVA

CIJE

MLA

DIH

SA

RAJE

VA Z

A T

URI

STIČ

KIM

BO

RAV

KO

M U

RU

RALN

OM

PRO

STO

RU

Anketiranjem mladih došli smo do podataka da najveći vid motivi-sanja drugih za odlaskom u ruralna područja jeste „od usta do usta“ i iznosi 53%, a to je ujedno i najlakši vid promocije. Tako, mladi mogu pri-čati svoja iskustva, te prenositi pozitivnu sliku o ruralnim područjima, te motivisati druge da posjete ista.

Na drugom mjestu što mladi vide kao mogućnost motivacije drugih ogleda se putem internet socijalnih mreža i iznosi 47.5% koje su veoma popularne kod mladih populacija, gdje oni s vršnjacima komuniciraju na jedan moderan način. Nešto manja mogućnost motivacije drugih je pre-ko internet foruma i iznosi 18%. Mladi sve manje pišu blogove tako da je najmanja mogućnost preko navedenih, jer njihovo učešće iznosi svega 12.5% i imamo 7% koje se odnosi na grupu mladih koji ne žele uopšte da motiviraju druge.

Tabela 10. - Načini motivisanja drugih da posjete ruralna područjaKako biste motivisali druge da posvete više pažnje razvoju ruralnog turizma? Izraženo u procentima (%)

Pričao/la bih 53Putem internet socijalnih mreža

(facebook, dernek) 47,5Internet forum 18

Pisanjem blogova 12,5Ništa od navedenog 7

Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 10. – Načini motivacije drugih da posjete ruralna područja

(Izvor:Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)Jedan od novijih vidova promocije turizma u Bosni i Hercegovini je-

ste emisija „Turizam plus“, koja prati sve segmente razvoja turizma u Bosni i Hercegovini. Na naše pitanje da li gledaju emisiju „Turizam plus“ i koliko ih zanima sadržaj o ruralnom turizmu ispitanici su odgovorili sljedeće: 55,5% ponekad gleda emisiju, 31,5 % ne gleda, dok 13 % prati navedenu emisiju iz razloga što ih zanima sadržaj.

304ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tabela 10. – Gledanost emisije „Turizam plus“ od strane mladih Sarajeva Da li gledate emisiju “Turizam plus“ i ako gledate koliko Vas zanima sadržaj

ruralnog turizma?Izraženo u procentima (%)

Gledam,zanima me sadržaj 13Ne gledam 31,5

Ponekad 55,5Izvor:Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine

Grafikon 10. – Grafički prikaz gledanosti emisije „Turizam plus“ od strane mladih Sarajeva (Izvor: Rezultati anketa radjenih početkom 2009. godine)

Zaključak

Istraživanjem motivacije mladih Sarajeva za boravkom u ruralnim područjima, došli smo do podataka da preko je 80 % mladih upoznato s pojmom ruralni turizam. Ono što za njih predstavlja ruralni turizam prije svega je čist vazduh (preko 50 %), što možemo povezati s zračnom ba-njom po kojoj su karakteristična prvenstveno planinska ruralna područja koja mladi Sarajeva najviše posjećuju, zatim rekreacija (35,5 %), želja za novim doživljajima (28 %) te na posljednjem mjestu dobra gastronomska ponuda sa 14,5 %.

Mladi ljudi najčešće odlaze u ruralna područja radi čistog zraka, re-kreacije i odmora. Razlog tome može biti zasićenost urbanim sredinama, s tim da urbane sredine povećavaju buku, zamor i zagađuju zrak. Pozi-tivan podatak ovog ispitivanja jeste da 73,5% mladih posjećuje ruralna područja s različitim motivima odlaska u iste, bez obzira što nisu dovolj-no informisani o njima i ne znaju njihovu ponudu. Treba napomenuti da većina mladih ne zna koja su to ruralna područja, ali ipak ih nesvjesno posjećuju.

Nažalost, 26,5 % ne posjećuju ruralna područja jer nemaju s kim da idu, ne znaju koja su to ruralna područja, nisu upoznati sa njihovom po-nudom ili pak nemaju novčana sredstva, ali što je veoma bitno, zaintre-sirani su za odlazak u iste, najviše u ljetnom periodu i tokom vikenda. Stoga je veoma bitno da se daju određeni popusti za mlade, te vrši što veća promocija ovog vida turizma. Trebala bi se napraviti određena vrsta infopunktova, brošure, medijski marketing, edukacione sekcije u škola-ma uz pomoć kojih bi mladi stalno imali nove informacije o razvoju i turstičkoj ponudi bosanskohercegovačkih ruralnih područja, te bili moti-visani za odlazak u iste. Svakako, promocija turizma se ne smije bazirati

305

Mub

era

Dur

o −

Azr

a M

aljić

− E

dina

Šur

kovi

ć ─

ISPI

TIVA

NJE

MO

TIVA

CIJE

MLA

DIH

SA

RAJE

VA Z

A T

URI

STIČ

KIM

BO

RAV

KO

M U

RU

RALN

OM

PRO

STO

RU

na kratkoročnim ciljevima. Uvijek se mora plasirati nešto novo kako bi se što veći broj mladih a i ostalih populacija mogao privući te duže zadržati u ruralnim područjima, bilo to za vrijeme ljetnog ili zimskog perioda.

57 % ispitanika, svoj godišnji odmor provela u ruralnim prostorima dok je jedan dio njih neodlučan (35 %). Ovo je veoma pozitivan rezultat, jer više od 50 % mladih bi proveli svoj godišnji odmor u ruralnim po-dručjima, tj. imaju motivaciju i želju za odlazak u iste, iako zbog odre-đenih razloga većina njih nije u mogućnosti da to učini. Na posljednjem mjestu imamo učešće od 8 % koji ne žele svoj godišnji provesti u rural-nim područjima.

Ruralna područja koja mladi najčešće posjećuju jesu planinska (64%), koja se nalaze u blizini većih gradova, te samim raspolažu raznovrsnim antropogenim i atraktivnim prirodnim turističkim motivima kao što su: vrhovi planina, jezera, kanjoni, vodopadi, lovna divljač, šumski kom-pleksi. Sljedeće što mladi posjećuju u Bosni i Hercegovini su ravničarska područja sa 13 %, koja se odlikuju najviše rijekama i šumama kao najvaž-nijim prirodnim turističkim motivima. Po statističkim podacima može-mo vidjeti da su manje posjećena u odnosu na planinska područja. Na posljednjem mjestu po posjećenosti su primorska područja i njihovo uče-šće iznosi svega 10% . Manja posjećenost je posljedica velike udaljenosti, jer većina mladih ljudi nema dovoljno novčanih sredstava za odlazak u ova područja, pa ih i manje posjećuju. Stoga je važno davati popuste ili nekim dijelom nuditi odlazak vikendima u ova područja.

Da bi Bosna i Hercegovina iskoristila svoj potencijal za razvoj razli-čitih vidova turizma, u našem slučaju ruralnog turizma, potrebno je da prevaziđe mnogobrojne izazove, uključujući nepostojanje jedinstvene državne vizije i strategije za turizam, lošu cestovnu infrastrukturu, nepo-voljnu investicijsku klimu, neadekvatne poslovne finansije, nedostatak EU standarda i certifikata za hotele, restorane i transport, nedostatak bo-lje obuke turističkih profesionalaca, slabe veze sa globalnim turističkim tržištima, neadekvatne kapacitete za rezervacije i plaćanje putem inter-neta, nedovoljno razvijene turističke proizvode kao i slaba promociona aktivnost.

Danas je promocija ključna za uspjeh turističkog proizvoda, jer su informacije dostupne preko interneta, letaka, brošura, info punktova ve-oma bitne za motivisanje turista da posjete isti. U razvoju ruralnoga tu-rizma može pomoći i kreiranje edukativnih procesa s ciljem poboljšanja ugostiteljskih i turističkih usluga u turizmu i to obaveznom edukacijom vlasnika i budućih vlasnika turističkih ruralnih domaćinstava, zatim edukacijom edukatora, formiranjem sistema trenera ruralnog turizma, poticanjem edukativnih procesa u obrazovnim institucijama (strukovne škole, visoko obrazovne institucije) a u pogledu očuvanja i revitalizacije tradicijske graditeljske baštine i primjerene izgradnje novih struktura na ruralnim područjima te ostalih programa i projekata.

Potrebno je omogućiti pravednu i ravnopravnu promociju ruralnog turizma na svim nivoima putem turističkih zajednica i ostalih institucija i organizacija, odnosno uključivanje ruralnog turizma kao turističkog pro-izvoda u promociji Bosne i Hercegovine i njezinih regija kao turističke destinacije na međunarodnim tržištima.

306ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Literatura:

1. Jafari, J.,: „ Encyclopedia of Tourism“, Routledge, London, 2000.2. Živković, R. ,: „ Ponašanje i zaštita potrošača u turizmu“, Beograd,

2007

Izvori:

1. http://www.ekof.bg.ac.yu/nastava/posdiploma/organizaciono_pona-sanje/doc/MOTIVACIJA%20.pdf

2. Rezultati anketa rađenih početkom 2009.godine

307

Mar

ina

Čul

jak

─ O

BNO

VA V

INO

GRA

DA

RSTV

A U

HER

CEG

OV

INI

Marina Čuljak1

OBNOVA VINOGRADARSTVA U HERCEGOVINI

SAŽETAKOvaj rad daje osnovna obilježja za ekološko vinogradarstvo i mogućnost ra-

zvoja istog na području Hercegovine.Kroz prikaz osnovnih ciljeva ekološkog vinogradarstva, održavanja tla, gno-

jidbe, zaštite od bolesti i štetočina te preradu i proizvodnju vina, date su osnovne karakteristike ekološkog vinogradarstva.

Na kraju rada dat je prikaz budućih aktivnosti koje su neophodne za razvoj ekološkog vinogradarstva i obnovu vinogradarstva u Hercegovini.

Ključne riječi: Hercegovina, ekološko vinogradarstvo, vinska cesta, vino

1 Marina Čuljak dipl.ing.agr.; Student Poslijediplomskog studija; „Geograf-ske osnove planiranja u okolišu“; Mostar

308ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Sve je veći porast tražnje eko-proizvoda na tržištu i inicijative za ra-zvoj ekološke poljoprivrede pa u razvijenim vinogradarskim ze-mljama Europe visokog životnog standarda, ekološko vinogradar-

stvo zauzima sve značajnije mjesto.Svjedoci smo posljedica zagađenja okoliša i degradacije prirodnih

ekosustava, od prekomjerne uporabe kemijskih sredstava, pojave različi-tih bolesti vezanih uz prehrambene proizvode i uvođenja genetički mo-dificiranih organizama u poljoprivredi, a što je utjecalo na veću svijest kod ljudi u njihovu razmišljanju i usmjeravanju ka „zdravom životu i zdravoj prehrani“.

Hercegovina se odlikuje raznolikim i povoljnim klimatskim predu-vjetima, što je i utjecalo na vjekovnu tradiciju uzgoja vinove loze i proi-zvodnju vina vrhunske kvalitete na ovom području, a što omogućava i genetski potencijal nekih autohtonih sorti, kao što su nadaleko poznate sorte Žilavka i Blatina.

Ovakva autohtona vina s posebnostima ovog podneblja treba pre-zentirati i kao dio turističke ponude kroz organizaciju i promociju „Vin-skih cesta“. Projekt „Vinska cesta“ Hercegovine stvoren je u suradnji tu-rističkih djelatnika i Udruge vinogradara, a predstavlja novi turistički proizvod važan za gospodarski razvoj ovog kraja, poticanje i zasnivanje novih vinograda i oživljavanje hercegovačkih sela. Vinska cesta je pose-ban oblik prodaje poljoprivrednih proizvoda i vina, gdje vinari u surad-nji sa turističkim subjektima prodaju vino sa obiteljskih gospodarstava.

U turističkoj ponudi vinskih cesta uključene su posjete svim atraktiv-nim i prirodnim ljepotama, spomenici kulturno-povijesnog naslijeđa te posjete vinarijama i degustacije vina.

Razvoj ekološke poljoprivrede i ekološkog vinogradarstva u Herce-govini je tek u začecima zbog slabe zainteresiranosti i nedovoljne infor-miranosti proizvođača i potrošača te nedostatka institucija i udruženja eko - proizvođača.

Na hercegovačkoj zemlji i teškim gospodarskim prilikama, visoki prinosi i kakvoća vina su još uvijek glavna preokupacija proizvođača, pa se često i ne razmišlja mnogo o posljedicama na okoliš i zdravlje ljudi.

U BiH još nije donesen zakon o ekološkoj proizvodnji, ali je organizi-rana organska kontrola koja nadzire samu ekološku proizvodnju i koja će certificirati proizvode iz ekološkog uzgoja.

U ovom radu su izložene osnovne informacije i obilježja ekološkog vinogradarstva, koje bi se na osnovu pokazatelja i iskustava iz susjednih zemalja zasigurno moglo započeti i razvijati i na području Hercegovine, a prvenstveno na obiteljskim gospodarstvima ruralnih prostora.

Iako se smatra da je ekološku poljoprivredu teško implementirati u vinogradarstvu, uz dobru volju i ustrajan rad, to se može i treba postići jer je ekološko vinogradarstvo dugoročna briga za okoliš i ljudsko zdrav-lje, održivi razvoj i biološku raznolikost ovih prostora.

Zato je potrebno osigurati ekonomske, tehnološke, znanstveno-struč-ne, političko-pravne i ljudske preduvjete kako bi se osigurali što bolji uvjeti za početak ekološkog vinogradarstva i proizvodnju vina na eko-loški način u Hercegovini.

309

Mar

ina

Čul

jak

─ O

BNO

VA V

INO

GRA

DA

RSTV

A U

HER

CEG

OV

INI

1. Povijest uzgoja vinove loze

Hercegovina je geografska regija u južnom dijelu Bosne i Hercegovi-ne, ukupne površine blizu 10 000 m² i oko 437 000 stanovnika. Ova regija se sastoji od dvije mikroregije, Visoke (gornje, planinske) Hercegovine i niske ili jadranske Hercegovine, koja obuhvaća sliv Neretve sa Bregavom i Trebižatom, Popovo polje, Mostarsko i Trebinjsko polje.

Niska ili jadranska Hercegovina sa svojom submediteranskom i me-diteranskom klimom poznata je i značajna po proizvodnji grožđa za stol-na, kvalitetna i visokokvalitetna vina.

Obilje sunca, zemljište, oskudica vode u vegetacijskom razdoblju i pedoedafski sklad ovog prostora su ipak pogodni za uzgoj i skromne zahtjeve vinove loze.

Vinova loza (Vitis vinifera) i vinogradarstvo su povijesni pečat Her-cegovine, čiji uzgoj započinje već u rimsko doba, doseljavanjem Slavena, doba Osmanlijskog carstva i Austro-Ugarske monarhije, Kraljevine SHS pa do danas.

Već 1482 godine u Mostaru je bilo zasađeno 250 dunuma vinograda, a uzgoj vinove loze bio je zastupljen i u ostalim hercegovačkim selima.

Zlatno doba za razvoj vinogradarstva u Hercegovini bilo je za vrije-me Austro-Ugarske kada je 1912 godine bilo 6040 ha površina zasađenih pod vinogradima. Nakon I svjetskog rata iste površine su 1918 godine smanjene na 3020 ha , 1922 godine iste površine su povećane na 3707 h, a nakon II svjetskog rata1950 godine zabilježeno je 3021 ha.

U BiH pod vinogradima je prije rata bilo 5781 ha površine, od čega je na vinogradarski rajon Hercegovine 1990 godine pripadalo 5691 ha vinograda ili 98,40% ukupnih površina. Ratnim stradanjem nanijete su ogromne štete nasadima vinograda i površine istih su nakon rata sma-njene na 2628 ha. (ili 49 % od prijeratnog obujma).

Odnos vinograda koji se nalaze u privatnom i državnom vlasništvu u Hercegovini, kao i odnos vinskih i stolnih sorti prikazuje slijedeća ta-blica:

Tabela br.1 Površine vinograda stolnih i vinskih sorti u privatnom i državnom vlasništvu

Opis Vinograda u ha Udio u %A. Sektor vlasništva

Državni 2161 36,4 Privatni 3770 63,6 Ukupno 5931 100,0

B. Sortiment Vinski 698 11,8 Stolni 5233 88,2

Ukupno 5931 100,0

Izvor: Strategija razvoja HNK, (2004-2010), Poljoprivredni fakultet Sarajevo, Agronomski institut Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar, 2004

310ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Proces obnove vinograda ne teče dovoljno brzo, mada je posljednjih godina zamijećeno obnavljanje i sadnja novih nasada u okviru obitelj-skih gospodarstava, posebno na području zapadne Hercegovine, gdje su otvorene i brojne obiteljske vinarije, tehnološki dobro opremljene.. Na-kon perioda zapostavljanja poljoprivrede i uzgoja vinove loze, nastupio je novi trend i želja „imati svoje vino ili imidž dobrih vinara“, posebno kod imućnijih ljudi.

1.1. Klimatske karakteristike Za područje Hercegovine, posebno nisku Hercegovinu karakteristi-

čan je tip izmijenjene mediteranske klime sa blagim i kišovitim zimama i dugim sušnim ljetima s izrazito visokim dnevnim temperaturama.

Hercegovina se odlikuje pravilnim hodom temperatura. Srednje mje-sečne temperature su pozitivne, a najniže su u XII, I i II mjesecu. Srednje temperature u siječnju su od 3.0 do

5.0 ºC a najtopliji su srpanj i kolovoz sa temperaturom višom od 24.0 ºC. Apsolutno maksimalne temperature se kreću i do 45 º C.

Prosječne godišnje količine padavina su veoma visoke i iznose od 1000 do 1800 l/m². Najveće količine padalina su u hladnijem dijelu godi-ne, dok su ljeti vrlo male.

U ljetnom periodu za intenzivnu proizvodnju potrebno je vršiti na-vodnjavanje, a na osnovu iskustva najprikladniji se pokazao sistem „kap po kap“.

Prosječna godišnja insolacija (osunčanost) iznosi od 2136.0 do 2360.0 sati. Najmanje sunca je u prosincu, a najsunčaniji je srpanj.

Za Hercegovinu je karakteristična dva vjetra, bura na koju otpada 40.6% ukupne pojave svih vjetrova i jugo, koji utječe na podizanje rela-tivne vlage zraka i donosi velike količine padalina.

2. Ekološka poljoprivreda

Ekološka (organska, biološka) poljoprivreda je novi pristup u proi-zvodnji hrane i svakim danom postaje sve više aktualna tema u cijelom svijetu.

Kako Cifrić navodi: „Ekološka proizvodnja ( „organska“, „biološka“) je sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi, koji obuhvaća uzgoj bi-lja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana, te prera-du primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i druš-tveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, najpovoljnije zahvate i sustave koristeći plodnost tla i vode, prirodna svojstva biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za za-štitu bilja i životinja, sukladno s međunarodnom usvojenom normom“ 2

Znaor definira ekološku poljoprivredu kao „sustav poljoprivrednog gospodarenja koji teži etički prihvatljivoj, ekološki čistoj, socijalno pra-vednoj i gospodarski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji“3

2 Cifrić, I.:Ruralni razvoj i modernizacija, , Zagreb, 2003., str. 276.3 Idem, str. 277.

311

Mar

ina

Čul

jak

─ O

BNO

VA V

INO

GRA

DA

RSTV

A U

HER

CEG

OV

INI

U ekološkom uzgoju podržava se prirodni i ekološki ciklus uz upo-rabu vlastitih sirovina, recikliranje i održavanje bioraznolikosti uz zašti-tu okoliša. Plodnost i struktura tla se održava uz povećanu aktivnost mi-kroorganizama u tlu. Proizvodnja hrane se vrši bez mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja.

Za gnojidbu se koristi isključivo organsko gnojivo, a zaštita bilja se postiže mehaničkim putem (plijevljenje ili kultiviranje) i uz primjenu pri-rodnih i ekoloških sredstava. Sjetva i sadnja se odvija prema posebnim pravilima gdje se nastoji izbjeći monokultura i u uzgoj se uvodi plodored.

Prednosti koje ima područje Hercegovine moraju se iskoristiti za proizvodnju hrane na ekološki način, a za to je potrebno stvoriti niz preduvjeta i kod proizvođača i potrošača te različite državne poticaje, zdravstvene, ekološke, socijalne i agrarnu politiku.

Ekološkom proizvodnjom bi se povećao broj radnih mjesta i uposle-nost stanovništva

2.1. Ekološko vinogradarstvo Konvencionalna proizvodnja se karakterizira usko specijaliziranim

posjedima uz visoku proizvodnju organske mase po hektaru i uporabom kemijskih sredstava za zaštitu bilja od bolesti i štetočina.

Pri proizvodnji su visoki troškovi koji se izdvajaju za mehanizaciju, gnojiva, zaštitna sredstva, goriva, a dio primijenjenih zahvata rizično je i za okoliš jer dolazi do ispuštanja emisija u zrak i vodu.

Uporabom teških strojeva nastaje degradacija fizikalnih osobina tla, a degradacijom kemijskih osobina tla dolazi do kiselosti tla, pada sadržaja humusa, onečišćenja tla pesticidima i teškim metalima te kontaminacije podzemnih voda. U proizvodnji vremenom dolazi i do smanjenja kakvo-će poljoprivredno.prehrambenih proizvoda

Iz svih gore navedenih razloga sve više se spominje ekološko vi-nogradarstvo i mogućnost razvoja istog na prostoru Hercegovine, ali za prelazak sa konvencionalne na ekološku proizvodnju trebalo bi izvršiti niz prethodnih priprema i projekata.

U uzgoju ekološkog vinogradarstva, pažnja se mora posvetiti ade-kvatnim tehnološkim postupcima, načinu uzdržavanja tla, mjerama za-štite od bolesti i štetočina, utjecaju ovakvog načina proizvodnje na gos-podarska i biološka svojstva vinove loze, kakvoću grožđa i vina te eko-nomičnosti same proizvodnje.

Vinograde je potrebno podizati na izrazitim vinogradarskim položa-jima i prisojnim stranama na kojima se bolesti rjeđe javljaju ili su slabijeg intenziteta te saditi otporne sorte, među kojima se posebno ističu križan-ci američke i europske loze.

U proizvodnji se primjenjuju odgovarajuće ampelotehničke i agro-tehničke mjere kojima se postiže bolja prozračnost tla uz smanjenu gno-jidbu s dušičnim gnojivima.

Podizanjem pokusnih ekoloških vinograda sa nekoliko sorti vino-ve loze koje su otporne na gljivične bolesti, višegodišnjim praćenjem se mogu utvrditi biološke i gospodarske karakteristike posađenih sorata i

312ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

njihova prikladnost za ekološki uzgoj na ovim prostorima. Pri tome je potrebno pratiti i izvršiti fenološka istraživanja od kretanja vegetacije, cvatnje, pune zrelosti. Dolaskom na rod za iste sorte je potrebno utvrditi mehaničku analizu grozda, prinos po trsu, kakvoću mošta, izvršiti kemij-sku analizu i organoleptičko ocjenjivanje vina.

Sorte koje se pokažu najbolje mogu se predložiti za stavljanje na naci-onalnu sortnu listu i proizvodnju vina zaštićenog geografskog porijekla.

2.2. Cilj ekološkog vinogradarstva Cilj ekološkog vinogradarstva je održati i poticati prirodnu plodnost

i strukturu tla uz pomoć mikroorganizama u tlu i uz korištenje bioloških, mehaničkih i drugih metoda koje su prilagođene lokalnim uvjetima.

Prilikom sadnje se koriste sadnice koje su zdrave i otporne na bolesti i štetočine jer su sintetička sredstva za zaštitu bilja u ekološkoj proizvod-nji zabranjena, a potiče se raznolikost biljnih i životinjskih vrsta unutar eko-sustava vinograda.

Za gnojidbu se koriste isključivo organska gnojiva, a posebne mjere se poduzimaju za zaštitu tla , vode i zraka od svih oblika zagađivanja.

Na malim površinama ruralnih prostora može se provesti uzgoj viso-kokvalitetnog grožđa za proizvodnju vina visoke kakvoće.

2.3. Održavanje tla u ekološkom vinogradarstvu U ekološkom vinogradarstvu se posvećuje velika pažnja održavanju

tla. Nastoji se poticati prirodna plodnost i povoljna struktura tla, pove-ćanje organske tvari, smanjivanje ispiranja hranjiva, poticanje mikrobio-loške aktivnosti i sprečavanje erozije, regulacija korova, te pospješivanje raznolikosti vrsta kako bi se smanjio utjecaj monokulture.

Uz minimalnu mehaničku obradu vrši se prorahljivanje i prozrači-vanje tla.

U ekološkom vinogradarstvu zatravljivanje vinograda je veoma važ-no. Jedino

nezatravljeni mogu ostati vinogradi u iznimno suhim staništima i mladi nasadi u prve 2-3 godine, kada se zatravljivanje vrši u svakom dru-gom redu.

Za zatravljivanje se koriste: stočni grašak, lupina bijela slatka i graho-rice koje služe za popravak plodnosti tla u vinogradu (zelena gnojidba) i žitarice (raž, pšenica i ječam) koje se obično primjenjuju u kombinaciji sa jednogodišnjim leguminozama.

Za popravak plodnosti tla koriste se i krmna repica, uljana repica i rotkva, facelija i heljda.

Za višegodišnje zatravljivanje vinograda koriste se leguminoze: bije-la i crvena djetelina, smiljkita, lucerna i švedska djetelina te trave klupča-sta oštrica, talijanski i engleski ljulj., vlasulja crvena, a u sušnim uvjetima se koristi podzemna djetelina.

313

Mar

ina

Čul

jak

─ O

BNO

VA V

INO

GRA

DA

RSTV

A U

HER

CEG

OV

INI

2.4. Gnojidba U ekološkom vinogradarstvu nije dopušteno koristiti sintetička mi-

neralna gnojiva koja su lako topiva. Ishrana se osigurava zelenom gno-jidbom i pomoću mikroorganizama u tlu koji iz organske tvari svojom aktivnošću oslobađaju mineralna hranjiva za ishranu loze.

Za obogaćivanje tla organskom tvari isključivo se koriste organska gnojiva- stajsko gnojivo životinjskog podrijetla, dozreli kokošji gnoj i kompost iz organskih. otpadaka s gospodarstva, slama, kompost od kore drveta, morske alge i proizvodi od algi i dr.

Primjenom organskih gnojiva koji su neophodni u ekološkom uzgoju poboljšava se vezanje zemljišnih čestica, zadržavanje vode i pojačava mi-krobiološka aktivnost zemljišta.

S tim u svezi potrebno je raditi i na revitalizaciji stočnog fonda koji je zadnjim ratom značajno reduciran. Potrebno je u vinograd uvoditi zele-nu gnojidbu i leguminozne kulture kao zamjenu stajnjaku, a poželjno je i pokrenuti stvaranje industrijskog kompostišta za proizvodnju organskih supstrata.

Kompost predstavlja smjesu različitih organskih otpadaka iz gos-podarstva i farmi kao što su kokošji otpaci, fekalije, pepeo, mulj, gnoj peradi, korovske biljke i ostaci nakon skidanja usjeva koji uz aktivnost mikroorganizama i zemljišne flore i faune predstavljaju vrijedno organ-sko gnojivo.

U ekološkom vinogradarstvu se teži stvaranju zatvorenog proizvod-nog kruga, tako da se svi pogodni organski ostaci ponovo nakon kompo-stiranja vrate u vinograd.

Pri gnojidbi tla je važno da količina unesenog dušika (gnojidbom, stajnjakom i dr) ne prijeđe 150 kg/ha u tijeku tri godine, a maksimalno godišnje 70 kg/ha. U slučaju nedostatka fosfora, kalija i magnezija može se koristiti kameno brašno..

U vinogradima gdje je postignuta primjerena plodnost tla, izuzev sušnih dijelova međuredni prostor se trajno zatravljuje. U periodu pre-laska na ekološku proizvodnju i dok se ne postigne zadovoljavajući nivo plodnosti, obično se siju smjese pogodne za zelenu gnojidbu (jednogo-dišnje vrste trava, leguminoza i krmnog bilja koje razvijaju bujnu zelenu masu i duboko korijenje), a vrste treba prilagoditi prirodnoj vegetaciji kraja.

Zelena gnojidba-sideracija se uglavnom primjenjuje na tlima na ko-jima nema dovoljno humusa i kao podusjev u nasadima vinograda. Le-guminoze svojom fiziološkom mogućnošću fiksiraju u svojim kvržicama elementarni dušik iz zraka. Tako je na 1 ha moguće dobiti 100-150 kg čistog dušika, što odgovara 400-500 kg industrijski proizvedenog KAN-a. Dušik akumuliran na ovaj način se sporije razgrađuje i ne predstavlja opasnost za brzo ispiranje u podzemne vodotoke.

2.5. Zaštita od bolesti i štetnikaGlavne bolesti i štetnici vinove loze su: plamenjača, siva plijesan, pe-

pelnica, crveni pauk, grinje i grožđani moljac.

314ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Pošto se radi o monokulturi, zaštita od bolesti i štetnika u ekološkom vinogradarstvu se zasniva na povećanju biološke raznolikosti i samore-gulacije unutar vinograda, što doprinosi smanjenju intenziteta bolesti i štetnika, a postiže se zatravljivanjem, čime se u vinograd unose i druge biljne vrste koje su stanište za različite insekte.

Potrebno je poticati otpornost vinove loze i saditi otporne sorte pre-ma glavnim gljivičnim bolestima, a pri podizanju vinograda izabrati po-voljne i sunčane položaje i uzgojne oblike.

Dopušteno je tretiranje loze preparatima biološkog, biotehničkog, mineralnog i anorganskog podrijetla, ali je zabranjeno koristiti sintetičke fungicide i insekticide.

U cilju zaštite od bolesti koriste se sredstva na bazi bakra i sumpora, Ulmasud, Myco.Sin, Vodeno staklo, Oikomb, preparati na bazi Bacillus thuringiensis –Turicid, Biobit, proizvodi na bazi minerala gline – Biofa – Agrar, Munsingen i dr.

Umjesto kemijskih organskih vrlo toksičnih preparata, fungicida , in-sekticida i dr. sa

dugom karencom, preporučuju se parafinska ulja, kalijev sapun, na-trijev i kalijev silikat, pripravci na bazi propolisa, te razni biljni ekstrakti.

Uporabom propisima dozvoljenih zaštitnih sredstava ne omogućava se sigurna i potpuna obrana od bolesti i štetnika što je i najveći problem ekološkog vinogradarstva, pa su u tom smislu ulaganja u proizvodnju veća, prinos manji, a cijene takvih proizvoda veće.

2.6. Prerada grožđa i proizvodnja vinaZa proizvodnju vina može se koristiti samo grožđe proizvedeno iz

ekološkog uzgoja. Proizvodnja i prerada moraju biti tako organizirane da se pri nadzo-

ru može dokazati da su sve faze proizvedene na ekološki načinU proizvodnji treba osigurati spontanu fermentaciju i biološku raz-

gradnju kiselinaFermentacija masulja u proizvodnji crvenih vina se može vršiti uz

kratko zagrijavanje. Dopušteno je i centrifugiranje, filtriranje, prozračiva-nje, doslađivanje saharozom i koncentriranim moštom iz ekološke proi-zvodnje.

Uporabu sumporaste kiseline treba svesti na najmanju moguću mje-ru, obično za 2/3 od količine koja je dopuštena Zakonom o vinu.

Bistrenje se može obavljati sa: bentonitom, kremičnom kiselinom, že-latinom, ribljim mjehurom, bjelanjkom itd.

Za popravak arome se može koristiti: aktivni ugljen, tanin, limunska kiselina, pektolitički enzim…

Dozvoljeni su i : kvasci, celuloza, tiamin.Organske nusproizvode kao što su komina, kvasci i talog mogu se

vratiti u tlo kao organsko gnojivo.U procesu dozrijevanja i prerade dozvoljeno je koristiti samo sred-

stva koja su u skladu očuvanja okoliša i zdravlja ljudi jer se ekološkom

315

Mar

ina

Čul

jak

─ O

BNO

VA V

INO

GRA

DA

RSTV

A U

HER

CEG

OV

INI

proizvodnjom žele dobiti vina povoljnih organoleptičkih svojstava i vi-soke kakvoće.

3. Ekološko vinogradarstvo u hercegovini

Ekološko vinogradarstvo u Hercegovini se odvija u okviru ECON-a.ECON (Economic Co-operation network) je fondacija, nevladina mi-

krokreditna organizacija, koja potpomaže ekonomski razvoj i suradnju u BiH.

Aktivnost ove fondacije je usmjerena na razvoj organske (ekološke, biološke) poljoprivrede, bez vještačkih đubriva i drugih kemijskih štet-nih elemenata koji zagađuju prirodu.

U okviru ove fondacije pokrenuti su različiti projekti organske poljo-privrede u BiH koji su povezani sa razvojem ruralnih područja i upošlja-vanjem stanovništva.

Za proizvodnju ekološke hrane, korisnici kredita dobiju stručnu po-moć i edukaciju za ovakav način proizvodnje koja dugoročno donosi ekonomsku korist.

Program financira švedska organizacija za razvoj i suradnju – SIDAOsnovano je i certifikacijsko tijelo – Organska kontrola d.o.o.Sarajevo

(OK) – agencija koja vrši nadzor na ekološkoj proizvodnji i provjerava da li su zadovoljeni svi kriteriji po međunarodnim standardima i čiji cer-tifikati omogućuju proizvođačima ekoloških proizvoda iz BiH pristup svjetskim tržištima ekološke poljoprivrede i prehrambenih proizvoda.

U proizvodnji ekološke hrane koristi se tehnologija koja ne narušava ravnotežu u prirodi. Takav uzgoj s jedne strane je povratak tradicional-nom uzgoju, koji je na ovom području stoljećima bio zastupljen. Proizvo-di uzgojeni na ekološki način na svjetskom tržištu imaju sve više korisni-ka.

Kooperanti, 60 obiteljskih gospodarstava sa područja Hodbine, Bla-gaja, Bijelog polja –Podgorani, Humi lišani i Drežnice, prošli su edukacij-ski program i bave se proizvodnjom ekološkog voća povrća.

U okviru ekološke proizvodnje i Econ-a, na području bivših „Car-skih vinograda“ u Mostaru, pokrenut je prvi projekt ekološkog vino-gradarstva u BiH.

Na površini od 8 ha, 2006 godine zasađeno je 13 000 sadnica stolnih sorata grožđa i to:Blek Medžik, Viktorija, Demir kapija, Muskat blen, Su-perior –besjemena sorta. Sortni materijal je nabavljen u Italiji. Prednost ove lokacije je što je period sazrijevanja grožđa za 10 –tak dana raniji u odnosu na ostale obližnje lokacije.

Gnojidba se obavlja domaćim stajnjakom i kompostom iz vlastite proizvodnje, a zatravljivanje se vrši sa grahoricom. Prehrana u vinogra-du se obavlja 4-5 puta i to 15 % osekom.

Obrada i održavanje tla se obavljaju ručno -motikom i mašinski - traktorom sa. osnovnim priključcima.

Zaštita se obavlja sa preparatom Šampion, tečnim sumporom i Nor-dox preparatom. Najbolji rezultat je pokazao Šampion. Zaštita se obavlja

316ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

i do 18 puta, ali samo sa dozvoljenim sredstvima za ekološki način uz-goja.

Ekološko vinogradarstvo se ostvaruje po strogim normama, pravi-lima i standardima i ima za cilj visoku kvalitetu proizvodnje gotovog proizvoda.

Nadzor ekološke proizvodnje u vinogradu dva puta u tijeku godine obavlja Organska kontrola (OK), certificirana agencija u BiH.

Za sada se proizvodnja na ovoj lokaciji odvija po predviđenom planu i programu uzgoja.

4. Zaključak

Ekološka poljoprivreda i vinogradarstvo počiva na tradicionalnoj proizvodnji i preradi koja se stoljećima primjenjivala na ovim prostori-ma.

Obzirom na klimatske uvjete u Hercegovini postoje realni preduvjeti za ekološko vinogradarstvo. Na usitnjenim posjedima nema velikih po-treba za mehanizacijom, pa se otvara mogućnost upošljavanja radne sna-ge na obiteljskim gospodarstvima, a time i gospodarski razvoj ruralnih prostora.

Najveći problemi u ekološkom vinogradarstvu vezani su uz zaštitu od bolesti i štetnika osobito u periodu preusmjeravanja na ekološku pro-izvodnju i u klimatski nepovoljnim godinama. Pošto se u zaštiti koriste ekološka sredstva slabije efikasnosti može doći do većih šteta i smanjenja prinosa.

Period prelaska s konvencionalne na ekološku proizvodnju traje 3 do 5 godina i tek nakon tog perioda može se donijeti zaključak o odgovara-jućoj tehnologiji za pojedina područja i ekonomičnosti ovakve proizvod-nje.

U Hercegovini već postoje zasađeni vinogradi sa konvencionalnom proizvodnjom, pa se ekološko vinogradarstvo ne može uvesti jednostav-nom zamjenom jednog i uspostavom drugog sustava, jer se ne radi samo o tehnološkom procesu nego i o društvenom procesu koji će potrajati, ali ga treba sustavno i intenzivno poticati u razvoju ruralnih prostora Hercegovine.

Za prelazak tržišnih proizvođača vina na ekološku vinogradarsku proizvodnju, potrebne su studije razvoja koje bi uz državnu potporu po-ticale i stimulirale mjere za razvoj ekološkog vinogradarstva. Isto tako, potrebno je osigurati tehničko-tehnološku i materijalnu pomoć zaintere-siranim proizvođačima, oformiti savjetodavne službe, održavati različite seminare i radionice te donijeti Zakon o ekološkoj proizvodnji, čime bi se osigurao plasman proizvoda na međunarodno tržište i time povećala ekonomska isplativost ekološke proizvodnje. Razvojem ekološkog vino-gradarstva bi se moglo vratiti i zadržati postojeće stanovništvo na selo, oživjeti seoska područja, uposlio veći broj domaćinstava, podržao ulazak mladih u poljoprivredu i očuvala tradicija i proizvodnja autohtonih vina.

Ekološka proizvodnja zahtijeva puno više znanja od klasične proi-zvodnje, ali i više ulaganja i novca Takvu proizvodnju tržište još ne do-

317

Mar

ina

Čul

jak

─ O

BNO

VA V

INO

GRA

DA

RSTV

A U

HER

CEG

OV

INI

voljno vrednuje, a i slaba je platežna moć stanovništva, pa će zasigurno još trebati dosta vremena da ekološko vinogradarstvo zaživi na ovim prostorima.

Literatura

1. Cifrić, I., (2003.): Ruralni razvoj i modernizacija, Zagreb.2. Duboković, F., (4/2007): Prijedlog strategije razvoja vinograda i vinarstva u

Splitsko-Dalmatinskoj županiji, Izvorni znanstveni članak, Agronomski glasnik.

3. Mirošević, N., (2001.):Projekt: Ekološko vinogradarstvo na obiteljskim gos-podarstvima, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinar-stvo, Zagreb.

4. Šoljić, K., Pavličević, J., Milas, Z.,(2004): Mogućnosti razvoja poljoprivre-de u Južnoj Hercegovini, Pregledni znanstveni članak, Agronomski gla-snik 1/2007.

5. Agronomski fakultet Zagreb, (2007), Projekt: Otpornost vinove loze na gljivične bolesti, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, ( http://www.vje-snik.hr od 02.svibnja 2007)

6. Ekonomski institut, (2007): Proizvodnja organske hrane (2007), Studija, Sarajevo.

7. Sokolić, I., (2006): Veliki vinogradarsko–vinarski leksikon, vlastita na-klada, N.Vinodolski.

8. Univerzitet „Džemal Bijedić“ Mostar, (1998), Studij za mediteranske kulture, Projektni zavod „Hercegovina“ sa p.o. Mostar: Bijelo polje voda i perspektive razvoja poljoprivrede.

318ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

319

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

Martin Glamuzina1 - Jelica Galić2

SUVREMENA DEMOGEOGRAFSKA I GOSPODARSKA PREOBRAZBA

OPĆINE DUGOPOLJE

Sažetak Rad obrađuje demogeografske i gospodarske promjene ruralnog područja

srednjodalmatinske zagore. Općina Dugopolje nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji u Južnoj Hrvatskoj. Smještena je u tipičnom krajoliku Dalmatinske za-gore na rubu prostranog krškog polja, okružena brdima, odvojenog od mora str-mim obroncima planine Mosor, a čini prijelaz iz ruralnog dinarskog planinskog dijela u urbanizirani primorski pojas.

Cilja rada je ukazati na suvremene demogeografske i gospodarske promjene jedne donedavno tipične ruralne sredine, koja je pod utjecajem uglavnom promet-ne valorizacije prostora, odnosno prolaskom autoceste Zagreb-Dubrovnik i spojne ceste Dugopolje-Split postalo prometno čvorište.

Zahvaljujući novonastalom prometnom čvorištu, na dohvatu splitske urba-ne regije (udaljenost od Splita oko 10 km brzom cestom), inventivnosti poduzet-nih mladih stručnjaka te pogodnom građevinskom terenu u prostranom krškom polju, privuklo je mnogo ulagače i stvorena je velika poduzetnička zona, koja se i dalje snažno razvija uz dodatnu projektiranu i djelomično izgrađenu stambenu i športsko-rekreacijsku zonu. Sve je veći interes tvrtki sa šireg splitskog područja za gradnjom sadržaja, otvaranjem raznih pogona ili preseljenjem iz obalnog pojasa, primjerice skladišta splitske luke, Carine i dr. Naselja koja čine ovu općinu (Ko-privno, Kotlenica, Liska) u zadnjih trideset godina u potpunosti su depopulirala, dok je naselje Dugopolje, kao središnje, stalno raslo, a zasigurno će i dalje rasti, posebice radi interesa za povratkom iseljenog stanovništva i dolaska novog koje će u poduzetničkoj zoni naći zaposlenje. Sigurno je da će se i ostala tri naselja početi demografski obnavljati, čemu će pogodovati daljnje preseljavanje pogona iz splitske urbane regije.

Za zaključiti je kako je prostor Dugopolja vrijedan primjer suvremenih gos-podarskih i demografskih preobrazba kao i pravilnog projektiranja i smještaja obje-kata, u skladu sa svim modernim građevinskim, prometnim i ekološkim normama.

Ključne riječi: stanovništvo, gospodarstvo, poduzetnička zona, Dugopolje, srednjodalmatinska Zagora

1 Prof. dr. sc. Martin Glamuzina, Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju2 Jelica Galić, prof., Poslijediplomski studij Sveučilišta u Mostaru

320ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Općina Dugopolje smještena je u južnoj Hrvatskoj, u Splitsko-dal-matinskoj županiji. Smještena je u tipičnom krajoliku Dalmatin-ske zagore, na rubu prostranog krškog polja okruženog brdima,

odijeljenog od mora strmim obroncima planine Mosor. Prostor je pojas prijelaza iz ruralnog dinarskog planinskog dijela u urbanizirani priobal-ni dio.

Dugopolje je smješteno na sjecištu važnih prometnica: autoceste Za-greb – Split –Dubrovnik, državne ceste D1, ceste Split – Sinj – Zagreb, kao i glavne prometnice prema Imotskom te Bosni i Hercegovini (Gulin, 2001.).

Općina Dugopolje utemeljena je 1997. godine. Udaljena je 12 km od Splita i njegove luke i željezničke postaje te 25 km od splitske zračne luke. Prostire se na površini od 63,51 km 2 i čine je četiri naselja: Dugopolje, Koprivno, Kotlenice i Liska (sl. 1.). Od toga 37,45 km2 zauzima Dugopo-lje, 11,1 km2 Koprivno, 8,75 km2 Kotlenice i Liska 6,20 km2. Na ovom je prostoru 2001. godine živjelo 3 120 stanovnika i općina spada u skupinu srednje velikih općina u Republici Hrvatskoj. Najveći dio stanovništva (85%) živi u općinskom središtu .

Sl. 1. Položaj općine Dugopolje (izvor: M. Glamuzina)

321

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

Pregled dosadašnjih istraživanja

prema dostupnoj literaturi i izvorima vidljivo je kako se ovim prosto-rom nije bavio veći broj autora, u smislu gospodarske analize prostora i analize njegova pretvaranja u ovakvu komercijalnu zonu. Osnovni ra-zlog bio što je taj što je do novije prometne valorizacije ovo bio neatrak-tivni ruralni kraj koji nije davao povod za istraživanje i opisivanje.

Postojeća literatura, osim određenih povijesnih istraživanja, datira od izgradnje brze ceste Dugopolje-Split i izgradnje dijela autoceste Zagreb-Dugopolje i to u obliku raznih projekata izrađenih na Građevinskim i arhitektonskim fakultetima uglavnom iz Splita i sl. ustanovama.

Metodologija rada

u izradi ovoga rada korištena je određena literatura koja je tretira-la ovo područje, kao i razni izvori, uglavnom ustanova i institucija koje su raspolagale materijalima i dokumentacijom, primjerice Općinski ured za gospodarstvo Dugopolja, Urbanistički ured u Splitu, kao i planovi izgradnje pojedinih investitora. Korišteni su i razni statistički podatci, primjerice Državni zavoda za statistiku, Ureda za statistiku u Splitu te Ureda za statistiku općine Dugopolje.

Također je izvršen je obilazak prostora te svih naselja koji čine ovu općinu. Također, anketiran je i određeni broj stanovnika vezano za njiho-vo mišljenje o razvoju poslovne zone u njihovoj općini. Rezultati ankete su pokazali kako stanovnici podržavaju njezinu izgradnju i vide veliku perspektivu za zapošljavanje, kao i akumulaciju sredstava za uređenje komunalne infrastrukture. Intervjuirani su i pojedini voditelji objekata lociranih u poslovnoj zoni, kao i dio predstavnika lokalne vlasti i gospo-darstvenika u samoj općini te voditelji pojedinih poslovnih objekata.

U radu su izloženi i razni kartografski materijali, koji su dobiveni na korištenje, od prethodno navedenih ustanova.

Demogeografski razvoj općine dugopolje

U analizi kretanja broja stanovnika uočava se porast broja stanovniš-tva općine Dugopolje, no ono je različito po naseljima. Središnje naselje, Dugopolje, bilježi stalan porast koji je uglavnom usporen od 1961. godi-ne i varira, a ostala naselja imaju uglavnom jednolično kretanje od popisa provedenog 1931. godine, s tendencijom pada broja stanovnika, koje mi-grira uglavnom prema središnjem naselju općine ili makroregionalnom središtu, Splitu (tab. 1.). Veći pad broja stanovnika svih naselja općine zabilježen je u ratnim razdobljima, između popisa 1910. i 1921. te 1931. i 1948. godine (sl. 2.).

322ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tab.

1. K

reta

nje

broj

a st

anov

nika

po

nase

ljim

a op

ćine

Dug

opol

je o

d 18

57. d

o 20

01.

Nas

elje

18

57.

1869

.18

80.

1890

.19

00.

1910

.19

21.

1931

.19

48.

1953

.19

61.

1971

.19

81.

1991

.20

01.

Dug

opol

je13

6614

4515

9616

8818

8921

2721

2224

2723

2223

7825

9626

6526

1026

0026

74K

opri

vno

224

253

264

276

292

310

335

338

349

331

354

326

274

241

249

Kot

leni

ce24

727

925

526

829

638

550

051

032

828

829

725

117

215

514

1Li

ska

--

5365

106

130

--

2112

813

913

911

979

56U

KU

PNO

1837

1977

2168

2297

2583

2952

2957

3275

3020

3125

3386

3381

3175

3075

3120

Izvo

r: Ko

renč

ić, N

aselj

a i s

tano

vništ

vo S

R H

rvat

ske 1

857.

-197

1., k

njig

a 54

, Zag

reb,

197

9.N

aselj

a i s

tano

vništ

vo R

epub

like H

rvat

ske –

Ret

rosp

ekt 1

857.

-200

1., C

D-R

OM

, Drž

avni

zav

od z

a st

atist

iku

(dal

je: D

ZS),

Zagr

eb, 2

005.

Sl. 2

. Kre

tanj

e bro

ja st

anov

nika

po

nase

ljim

a op

ćine

Dug

opol

je u

razd

oblju

od

1857

. do

2001

. god

ine

323

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

U posljednjih pedeset godina prošlog stoljeća na svim su se hrvatskim prostorima događale značajne demografske promjene. Poslije Drugoga svjetskog rata do 1960-tih godina raste broj stanovnika. Značajnu ulogu imali su poboljšanje zdravstvenih i životnih uvjeta, smanjenje smrtnosti dojenčadi, povećanje standarda, razvoj seoskog gospodarstva itd. Seoska domaćinstva dugopoljskog kraja koristila su povoljan položaj na želje-zničkoj (kasnije ukinutoj) i cestovnoj vezi između Splita i Sinja. Kada je od 1960-tih godina industrijalizirana zona Splita, Solina i Kaštela privu-kla seosko-zagorsko stanovništvo, počinje procesi izrazite depopulacije Zagore i preseljavanje stanovništva u primorski prostor. Zagora gubi mlado i vitalno stanovništvo, a u Splitu i okolici se koncentrira stanov-ništvo u potrazi radnim mjestima. Stihijska urbanizacija uzrokovala je brojne probleme, posebno vidljive u pitanjima stanovanja, obrazovanja, kulturnih potreba i otežanim procesom asimilacije. Naglo je opao pri-rodni prirast, cijeli zagorski počinje stariti, propadati stoljećima građeno gospodarstvo, a gradski se prostor guši u problemima. Procesi deagrari-zacije i transformacije gospodarstva traju i danas (tab. 2.).

Analiza razmještaja pokazuje koncentraciju 85% stanovništva u op-ćinskom središtu dok na naselja Koprivno, Kotlenice i Liska otpada svega 15% stanovništva. Gustoća naseljenosti općine 2001. godine iznosi 49,12 st/km2. Dugopoljski je kraj u prednosti zbog neposredne blizine Splita i Solina. Kako bi oživila stara naselja, potrebna je demografska obnova zasnovana na poboljšanja uvjeta života koja se očituje u demografskoj i gospodarskoj preobrazbi prostora.

Analizom dobne strukture stanovništva općine Dugopolje 1971. go-dine uočava se oblik istokračnog trokuta (sl. 3.). To ukazuje na blagi, po-stupni porast stanovništva, no s naglim udubljenjima u vrijednostima dobnih skupina 25-29 i 50-54 godina što je posljedica slabijeg rađanja sta-novništva tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata). Također je smanjen broj novorođenčadi u godinama neposredno prije popisa stanovništva 1971. godine, što ukazuje na smanjenje baze piramide te moguće opada-nje stope rasta stanovništva. Općenito gledano, stanovništvo općine Du-gopolje pripadalo je tipu demografski mladog stanovništva, zbog udje-la od čak 43% stanovništva u dobnoj skupini 0-19 godina (sl. 4.), no na pragu starenja, s obzirom da je relativno veliki udio starog stanovništva (15%). Koeficijent starost 1971. godine, odnosno udio osoba koji imaju 60 i više godina, također ukazuje na tendenciju starenja stanovništva, s obzirom da on iznosi 15,1%. Koeficijent mladosti iznosi 42,3%.

Indeks starosti (35,6) se približava stopi od 40, koja čini prijelaz na demografski stari tip stanovništva, što također ukazuje na starenje sta-novništva. Indeks mladosti iznosi 280,8.

Prema spolnoj strukturi stanovništva općine Dugopolje, relativno je ujednačen broj muškog i ženskog stanovništva (51% - 49%), s prevagom ženskog stanovništva (sl. 5.), no ono varira prema dobnim skupinama, pri čemu ponovno do izražaja dolaze različite gospodarske i društvene prilike u razdobljima neposredno prije i tijekom ratova. Iz spolne struk-ture proizlaze i koeficijenti koji označavaju broj muškaraca na stotinu žena i obrnuto, a u slučaju općine Dugopolje oni iznose 97,1 (km) i 103 (kf), što ponovno ukazuje na nešto veći broj žena u odnosu na muškarce (Gulin, 2001.).

324ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tab. 2. Dobna i spolna struktura stanovništva prema dobnim skupi-nama i postotak u ukupnom stanovništvu prema popisu iz 1971. godine

Dobne skupine

Naselja/općina % Mlado (0-19) %

Zrelo

(20-59)% Staro

(>60) %

DugopoljeUk 2.665 100 1.144 42,9 1123 42,2 381 14,9M 1.306 609 543 150Ž 1.359 535 580 231

KoprivnoUk 326 100 137 42 139 42,6 47 15,4M 162 68 69 24Ž 164 69 70 23

KotleniceUk 251 100 86 34,3 114 45,4 50 20,3M 122 42 58 22Ž 129 44 56 28

LiskaUk 139 100 51 36,7 60 43,1 27 20,2M 65 25 24 16Ž 74 26 36 11

Općina Dugopolje

Uk 3.381 100 1418 41,9 1436 42,4 505 15,7M 1.655 744 694 212Ž 1.726 674 742 293

Dobno-spolna struktura stanovništva općine Dugopolje 2001. godine ukazuje na izrazito starenje stanovništva (sl. 6.). Osnovnica je, u odnosu na strukturu 1971. godine, znatno sužena i relativno se širi u središnjem dijelu. Strukturu obilježava niska rodnost, ali i smrtnost. Udio kontin-genta stanovništva starijeg od 60 godine iznosi 17,42% što ukazuje na izrazito starenje stanovništva. Također je smanjen i udio zrelog, uglav-nom radno sposobnog stanovništva, koje je emigriralo iz općine uslijed ratnih događanja 1990-tih godina, te boljih životnih uvjeta i mogućnosti dobivanja posla u bližoj okolici, uglavnom Splitu. Smanjeni broj stanov-nika, posebice muškog, vidljiv je u dobnoj skupini 55-59 godina, uslijed Drugog svjetskog rata, dok je početkom 60-tih zabilježen vidljiv porast muškog stanovništva, uslijed poboljšanih društvenih i životnih okolno-sti.

Sl. 3. Dobno-spolna struktura stanovništva općine Dugopolje prema popisu iz 1971. godine

Izvor: Korenčić, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857.-1971., knjiga 54, Zagreb, 1979.

325

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

Udio stanovništva starij eg od 60 godina od 17,42% (sl. 7.), ukazuje na značajno starenje demografske slike općine Dugopolje. Posljedica je to nekoliko činitelja, uglavnom društveno-gospodarskog karaktera, koje obilježavaju ratne okolnosti, loši životni uvjeti, neimaština, nezaposle-nost te općenito iseljavanja u Split kao glavni urbani centar i makroregi-onalno središte. Udio mladog stanovništva iznosi 38,6%.

Sl. 4. Dobna struktura stanovništva općine Dugopolje 1971.

Sl. 5. Spolna struktura stanovništva općine Dugopolje 1971.

Udio starog stanovništva od 17,42% također ukazuje na demografsko starenje stanovništva. Indeks mladosti iznosi 160.

Sl. 6. Dobno-spolna struktura stanovništva općine Dugopolje 2001.

Brojčani odnos muškog i ženskog stanovništva relativno je ujednačen i uglavnom poboljšan u odnosu na prethodno popisno razdoblje, i odno-si se kao 51:49, s neznatnom prevagom ženskog u odnosu na muško stanovništvo općine (sl. 8.). U skladu s ujednačenij om spolnom struk-turom, smanjena je i razlika koefi cij enata maskuliniteta i feminiteta pa oni sada iznose 98,3 (km) i 101,7 (kf).

Sl. 7. Dobna struktura stanovništva općine Dugopolje prema dobnim skupinama i postotak u ukupnom stanovništvu prema popisu iz 2001. godine

Sl. 8. Spolna struktura stanovništva općine Dugopolje prema dobnim skupinama i postotak u ukupnom stanovništvu prema popisu iz 2001. godine

326ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tab. 3. Dobna i spolna struktura stanovništva prema dobnim skupinama i postotak u ukupnom stanovništvu prema popisu iz 2001. godine

Dobne skupine

Naselja/općina % Mlado (0-19) %

Zrelo

(20-59)% Staro

(>60) %

DugopoljeUk 2.674 100 804 38,06 1404 52,50 466 17,42M 1.327 401 739 187Ž 1.347 403 665 279

KoprivnoUk 249 100 49 19,68 127 51 73 29,32M 127 25 70 32Ž 122 24 57 41

KotleniceUk 133 100 30 22,56 62 46,61 41 30,83M 61 16 31 14Ž 72 14 31 27

LiskaUk 64 100 6 9,37 34 53,12 24 37,51M 33 3 20 10Ž 31 3 14 14

Općina Dugopolje

Uk 3.120 100 889 28,49 1627 52,15 604 19,36M 1.548 445 860 243Ž 1.572 444 767 361

Izvor: Korenčić, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857.-1971., knjiga 54, Zagreb, 1979.Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske – Retrospekt 1857.-2001., CD-ROM, Državni

zavod za statistiku (dalje: DZS), Zagreb, 2005.

S obzirom na suvremenu geografsku preobrazbu ovog prostora, real-no je očekivati porast stanovnika u sljedećem desetljeću od 3 120 do 5 000 stanovnika. Naselja su raštrkana, rijetko naseljena i tradicionalno su to emigracijska područja. Međutim, privlačna snaga grada i oskudni poten-cijali za moderniji život učinili su svoje. Tako 1960-tih godina dolazi do procesa deagrarizacije i preseljenja uglavnom u splitski urbani prostor. Dugopolje je iskoristilo prednosti centralnog naselja (središnja osnovna škola, zdravstvena stanica, župa, pošta, ugostiteljski objekti i sl.). Ostala tri naselja su od 1960-tih godina značajno smanjila broj stanovnika (Gu-lin, 2001.).

Gospodarska obilježja prostoraTradicionalne djelatnosti stanovništva

U tradicionalnom gospodarstvu u prošlosti je prevladavala poljo-privreda. Najviše se uzgajala pšenica, ječam, raž, proso, kukuruz, slani grah, bob, leća. Zabilježen je i uzgoj duhana. Danas se znatno manje siju žitarice, a neke od spomenutih kultura potpuno su iščezle. Stanovništvo se još uvijek bavi povrtlarstvom (krumpir, kupus, luk, blitva, salata) i uzgojem vinove loze. Vinogradarstvo je novija djelatnost. Prevladavaju miješane vrste: glavinka, ninčuša, kašteljanac, francuzica.

Najvažnija je grana gospodarstva u prošlosti je bilo stočarstvo. Pre-vladavalo je ovčarstvo (tzv. transhumantno stočarstvo dinarskog etno-grafskog područja), a uzgajao se i znatan broj konja, krava, koza i svinja. Stoka se ljeti napasala na planinskim pašnjacima Mosora, gdje su se na-lazile pastirske kamene kuće. Određeno značenje imalo je i tradicionalno

327

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

rukotvorstvo. Vještina tradicijske izrade odjevnih i predmeta za kuću ve-zana je uz sirovine iz neposredne prirodne sredine. U dugopoljskom po-dručju nailazi se na tragove tekstilnog rukotvorstva (obrada vune, izrada nošnji), izrade košara, obrada životinjske kože (izrada opanaka) i obrada drva (škrinje, bukare) (Gulin, 2001.).

Gospodarska struktura stanovništva prema granama djelatnostiUspoređujući 1971. i 2001. godinu vidljivo je da je 1971. bilo više rad-

no aktivnog stanovništva nego 2001. (tab. 2.). Udio aktivnog stanovniš-tva se povećavao do 1991., a onda počinje opadati. Uzroci toga pada su Domovinski rat i povećanje nezaposlenosti. Međutim, u zadnjih osam godina dogodile su se značajne gospodarske promjene pa se predviđa da će do sljedećeg popisa udio aktivnoga stanovništva premašiti današnjih 27,7%. Godine 1971., od ukupno 3 381 stanovnika, 957 osoba (28,3%) či-nilo je aktivno stanovništvo, 641 osoba bila je zaposlena i s osobnim pri-hodima (18,9%). Prema popisu iz 1991. udio aktivnog stanovništva bio je 31,5% od ukupno 3 075 stanovnika općine Dugopolje.

Tab. 4. Struktura aktivnog stanovništva prema područjima djelatnosti 1971.-2001.

Godina1971. 1991. 2001.

Gospodarske djelatnosti Br. st. % Br. st. % Br. st. %Poljoprivreda, lov i šumarstvo 206 21,5 50 5,1 22 2,5

Industrija i rudarstvo 381 39,8 347 35,8 232 26,8Opskrba el. energijom, plinom i

vodom 19 2 1 0,1 20 2,3Građevinarstvo 75 7,8 68 7 72 8,3

Trgovina na veliko i malo 34 3,5 89 9,2 134 15,5Turizam i ugostiteljstvo 17 1,8 42 4,3 42 4,8

Prijevoz, skladištenje i veze 81 8,5 125 12,9 105 12,1Financijsko posredovanje 5 0,5 20 2,1 7 0,8Poslovanje nekretninama,

iznajmljivanje 24 2,5 45 4,6 34 3,9Javna uprava i obrana 15 1,6 29 3 57 6,6

Obrazovanje, znanost i kultura 30 3,1 29 3 32 3,7Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 4 0,4 28 3 38 4,4

Ostale društ. i soc. uslužne djelatnosti 3 0,3 - - 15 1,7

Rad u inozemstvu 63 6,6 - - 35 4Nepoznate djelatnosti - - - - 19 2,2

UKUPNO 957 100 970 100 865 100Izvor: DZS, 2009.

Prema popisu iz 2001. osobe s osobnim prihodima činile su 25,5%, odnosno 797 osoba od ukupno 3 120 stanovnika u općini. Uzdržavano stanovništvo činilo je 1 108 osoba, odnosno 35,5% od ukupnog broja sta-novnika. Postotak pokazuje da je bio veći broj uzdržavanih osoba nego osoba s osobnim prihodima, bilo da je riječ o mirovinama, stipendijama

328ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

ili socijalnoj pomoći. Ovakva gospodarska struktura ukazuje na nepo-voljno gospodarsko stanje u 2001. godini. Godine 1971. od ukupnog bro-ja stanovnika 5,6% (190 stanovnika) imalo je poljoprivredne i mješovite izvore prihoda. Ukupan udio poljoprivrednog stanovništva 2001. bio je samo 1,2% (38 stanovnika), od toga 0,9% aktivnoga poljoprivrednog sta-novništva, a 0,3% uzdržavanoga poljoprivrednog stanovništva. Proma-trajući razdoblje od 1971. do 2001. vidljiv je visoki stupanj deagrarizacije i tercijarizacije društva.

Godine 1971. najveći je udio zaposlenih radio u industriji (39,8%). Takvo je stanje bilo posljedica razvijene industrije u obalnom pojasu, koja je privlačila lokalno stanovništvo. Slijede poljoprivreda (21,5%), promet (8,5%), građevinarstvo (7,8%) i rad u inozemstvu (6,6%). Najmanji je udio zaposlenih bio u zdravstvu (0,4%). Godine 1991. zabilježen je po-rast u trgovini (15,5%), ugostiteljstvu (4,8%), građevinarstvu (8,3%), i u trgovanju nekretninama (3,9%). Sve do 2001. rastao je broj zaposlenih u tercijarnom sektoru. Stanje se mijenja 1991. kada pada broj zaposle-nih u primarnom sektoru zbog napuštanja sela, a naglo se povećava broj zaposlenih u tercijarnom sektoru. Raspored sektora djelatnosti iz 2001. ukazuje na još veće povećanje udjela zaposlenih u tercijarnom i kvartar-nom sektoru, smanjenje zaposlenosti u industriji i još veći pad agrarnog stanovništva (Gulin, 2001.).

Suvremene gospodarske promjene u općini DugopoljeSuvremeni gospodarski razvoj općine Dugopolje zasniva se na novim

prometnim i gospodarskim rješenjima (sl. 9.). Ovaj prostor je smješten u zaštićenom području rijeke Jadro, zbog čega je izrađena studija utjecaja na okoliš u kojem su definirane mjere zaštite od negativnog utjecaja na podzemne vode, zrak i ukupnu čovjekovu okolinu. Studija je definirala koji se gospodarski sadržaji mogu razvijati, s obzirom na to da se po-dručje Dugopolja nalazi u zaštićenoj zoni izvora rijeke Jadro (Marušić, Stazić, Petrov, 2006.).

Studija je utvrdila koji se i kakvi gospodarski projekti mogu graditi u toj poduzetničkoj zoni. Izrađena je prostorno-planska dokumentacija i detaljni urbanistički plan za 128 poduzetničkih parcela u poduzetnič-koj zoni Podi-Krč-Bani. Time je ubrzano dobivanje građevinske dozvole poduzetnicima, odnosno investitorima. Od 1991. do danas izgrađeno je:• 11 km prometnica i 22 km nogostupa,• 13 km vodovodne mreže,• 11 km oborinske odvodnje i dva pročišćivača vode,• 11 km mreže fekalne kanalizacije i 9 km javne rasvjete.

Općina je u svu potrebnu urbanističko-plansku i projektnu doku-mentaciju, te komunalnu infrastrukturu uložila 110 milijuna kuna. Uz iznimne napore i kvalitetnu gospodarsku politiku, sve je realizirao bez kreditnih zaduženja. Izgrađeno je 48 gospodarskih objekata koji su u funkciji (tab. 3.), a na 20 parcela se grade novi objekti. U poduzetničkoj zoni zaposleno je 800 osoba koje imaju prebivalište u općine Dugopo-lje, čime je stopa nezaposlenosti u općini pala na 4,5%. Stanovništvo je

329

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

zaposleno i izvan općine, uglavnom u Splitu. U gospodarskoj zoni 60% objekata ima proizvodno-servisno-uslužnu namjenu, a 40% trgovačko-komercijalnu namjenu.

Sl. 9. Prometno čvorište Dugopolje (izvor: Arhiv općine Dugopolje)

Tab. 5. Popis investitora područja Podi, Krč, BaniNaziv Naziv Naziv

PPK Karlovačka mesna industrija Lesnina Metro – cash and carry

d.o.oPAN Papirna industrija Elipso Podravka d.d.

Etna Trading Overseas Trade Co Ltd Stanić d.o.oIMAK – proizvodnja

kovane bravarije Ital Ice Antipiros d.o.o

Sunce – Split Auto Hrvatska Grafopleks d.o.o.

Brodomerkur MAN – prodajno-servisni centri Vindija d.d.

Zagrebačka pivovara Nogostup Petrokov d.o.o.Grafopak – proizvodnja

kartonske i papirne ambalaže

Studenac Intereuropa d.o.o. Zagreb

Tombia – pržionica i pakirnica kave Euro Yacht HT-TKC Split

Leopold M Aedilis AWT International d.o.o.Kerum d.o.o. Alkos Tisak d.d. Zagreb

Restoran Dolis Slobodna Dalmacija Dalmadom d.o.o.Intermod d.o.o. Zadar Ira Commerce Auto Davor

Fokus d.o.o. Zagreb Spegra – obrt za građevinarstvo

Ancora Commerce d.o.o. Split

Lagermax d.o.o. Leader’s – Hansa Flex Carinarnica SplitIzvor: Arhiv općine Dugopolje, 2009.

330ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

ObjektiNa području poslovne zone Dugopolja predviđene su tri dijela koja

će se po završenoj gradnji povezati u jednu cjelinu, a to su: • gospodarska zona – 500 000 m2

• športsko-rekreacijska zona – 65 000 m2

• stambena zona – 110 000 m2 (Marušić, Stazić, Petrov, 2006.).

Ostale površine su: parkirališta za osobna vozila i kamione, ceste, dalekovodi, zelene površine. Neposredno uz poduzetničku zonu u pla-nu je izgradnja stambene zone Podi s 80 parcela za obiteljske kuće, pro-sječne površine 900 m2. Dio investitora kupio je parcele za svoje potrebe i potrebe svojih djelatnika. Završena je izgradnja nogometnog igrališta, slijedi izgradnja devet teniskih terena, dvorane, bazena, hotela itd., što će osigurati cjelogodišnje pripremanje sportaša iz zemlje i inozemstva, kao i pružanje rekreaciono-zdravstvenih usluga.

Čitav projekt ima važnu socijalnu i gospodarsku komponentu usli-jed smanjenja nezaposlenosti i promjene demografske slike kraja. Bolji društveni odnosi, rast proračuna općine te zadovoljavanje svih segme-nata života ostvarit će se izgradnjom dječjih vrtića, ambulanta, škola, dvorana itd. Svim ovim povećat će se ukupan životni standard. Visoka razina urbanističke dokumentacije, izgradnja komunalne infrastrukture uz parcele, prihvatljive cijene zemljišta i izgradnja autoceste Zagreb-Split motivi su koji privlače investitore na ovo područje. Općina Dugopolje pruža maksimalnu suradnju i pomoć investitorima da što prije dođu do potrebnih dozvola. Već u prvoj fazi razvoja velikog projekta osjetni su učinci za općinu i širu regiju (otvaranje novih radnih mjesta, zaposlenje građevinske operative, ekspanzija građevinskog sektora). Za dvije do tri godine riješilo bi se pitanje nezaposlenosti, a radna bi mjesta dobilo i sta-novništvo iz susjednih općina i gradova. Naime, ovo područje splitske zagore gotovo da i nije imalo razvojnih potencijala na 2 000 000 m2 gra-đevinskog zemljišta. Od tog zemljišta, 90% je bilo općinsko vlasništvo, a 10% je otkupljeno od privatnih vlasnika. Trenutno je u fazi realizaci-je Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije usvojen 2002. godine. Osnovno značenje plana, sukladno strategiji prostornog uređenja RH, jest sprječavanje daljnjeg neopravdanog širenja građevinskih područja i stimuliranje optimalnog korištenja građevinskih područja, poticanje ob-nove i demografski razvoj. Planom se želi ostvariti policentrični sustav naselja i disperzija stambenih, radnih, uslužnih i rekreacijskih funkcija u srednja i manja središta.

Prostor zone Podi namijenjen je za obavljanje gospodarske djelatnosti (proizvodne i uslužne). Zona je podijeljena u deset dijelova koji imaju radne oznake od R1 do R10. Određeni su uvjeti određivanja i razgrani-čenja javnih prometnih površina, površina određenih za izgradnju gra-đevina gospodarskih djelatnosti, zaštitnog pojasa dalekovoda i zelenih površina. Veličina predmetnog obuhvata iznosi 89,05 ha, a od toga na osnovnu gospodarsku namjenu otpada 70,79 ha, što iznosi 70,50% cijele zone.

331

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

Gospodarski projektSvrha ovog investicijskog koraka jest oplemenjivanje siromašnog po-

dručja, otvaranje novih radnih mjesta i zaustavljanje depopulacije. Plani-rano je područje podijeljeno u tri zone:• radna zona uz cestu Split – Sinj (48,5% površine) (sl. 10.),• zona stanovanja (12,7% površine), • zona športa i rekreacije (13% površine) između dvije navedene zone

Sl. 1

0. P

arce

lacij

a go

spod

arsk

e zon

e Dug

opol

ja (h

ttp://

ww

w.du

gopo

lje.h

r/)

332ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Radna zona uz cestu Split – SinjU ovoj su radnoj zoni

predviđeni objekti i dje-latnosti koje neće nepo-voljno utjecati na okoliš, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti kva-litete podzemnih voda.

To su:• trgovine konfekcijskim

artiklima,• veletrgovine raznom

robom i ekološki či-sti pogoni (pogoni za izradu konfekcije, namještaja, sklapanje električnih uređaja, uslužni servisi, skladi-šta i sl.).

U toj je zoni zabranjeno skladištenje rasutih materijala, umjetnih gno-jiva, pesticida, nafte i derivata. Sanitarne vode iz objekata moraju se od-voditi kanalizacijskim sustavom izvan sljevnog područja.

Zona športa i rekreacijeŠportska je zona u izgradnji i već je pobudila jak interes. U okviru nje,

na mjestu nekadašnjeg livade, izgrađeno je nogometno igralište s gledali-štem, a sukcesivno će se izgrađivati: • teniski tereni, • športske dvorane i boćališta, • klupski prostori, • svlačionice, • sanitarni čvorovi i • prateći ugostiteljski sadržaji.

U planu je i :• izgradnja bazena i sunčališta, • površina za igru djece, • biciklističke staze, trim-staze, tereni za mini-golf i sl. (sl. 11.).

Obavezne su zelene i rekreacijske površine.Svi popratni sadržaji koje će športska zona nuditi biti će na raspola-

ganju i lokalnom stanovništvu i imat će velik utjecaj na cjelokupnu sliku ovog prostora.

Sl 11. Poslovna zona Dugopolje (http://www.dugopolje.hr)

333

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

Sl. 12. Izgrađeni dio predviđeno športsko-rekreacijskog centra (http://www.dugopolje.hr)

Stambena zonaStambena je zona planirana u obliku tri naselja: Drage, Kute i Podi

– zapad. Jedno stambeno naselje obuhvatit će 80 objekata za stanovanje, odnosno oko 300 stanovnika. Svaki stambeni objekt na jednom obitelj-skom gospodarstvu imao bi podrum, prizemlje, kat i nadgrađe, te okuć-nicu, s ukupnom površinom od 900 m2. Koeficijent izgrađenosti čestica stambene namjene iznosi 0,25. Stambeni objekti će se izgraditi uz visoki standard življenja.

Građevine se mogu graditi kao slobodno stojeće, dvojne, u nizu ili u bloku s obaveznim arhitektonskim oblikovanjem (sl. 12.), dispozicija otpadnih voda mora se odvesti zatvorenim i vodonepropusnim kanali-zacijskim sustavom, a komunalni i građevinski otpad mora se sanitarno odlagati u kontejnere i organizirano sakupljati te odvoziti na deponije van slivnog područja izvorišta Jadra (Šegvić, 2007.).

Sl.13. Dio projektirane i izgrađene stambene zone i hotel Katarina (http://www.mucic.hr/)

Poljoprivredne okućnice ne smiju se tretirati umjetnim gorivima, već će se morati primjenjivati organsko-biološka proizvodnja bez upotrebe pesticida i herbicida, tj. usmjeravati se prema proizvodnji zdrave hrane.

Suvremena preobrazba ne znači samo promjene u prirodnoj okolini, ona uključuje i promjene u svijesti stanovništva. Suvremeni način života uključuje život u skladu s prirodom, napredaka na kulturnom i obrazov-nom nivou koji vodi do jačanja svijesti o obnovljivim izvorima energije

334ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

(električna energija, plin, Sunčeva energija, snaga vjetra), jer je svaki dru-gi izvor ekološki nepovoljan za ovaj prostor. Proširit će se mreža teleko-munikacija, tu su još u planu i građevine za istraživanje i iskorištavanje mineralnih sirovina: eksploatacijsko polje na brdu Križice (asfaltna baza i kamenolom), stambene i gospodarske građevine u funkciji obavljanja poljoprivrednih djelatnosti (farme, tovilišta, spremišta, vinarije, sušare, plastenici i (sl.12.) (Marušić, Stazić, Petrov, 2006.).

Sve planirane zaštitne zelene površine neophodno je hortikulturno urediti kako suvremena preobrazba ne bi nepovoljno utjecala na jedin-stveni geografski prostor.

Zaključak

Općina Dugopolje je smještena u županiji Splitsko-dalmatinskoj na jugu Hrvatske. Nalazi se u tipičnom dalmatinskom okruženju (Zagora) na području koje je okruženo brdima, i odvojeno od mora strmim kosi-nama Mosora. Općina Dugopolje zauzima 63,51 km2, od toga Dugopolje zauzima 37,45 km2, Koprivno 11,11 km2, Kotlenice 8,75 km2 i Liska 6,20 km2. Godine 2001. na ovom je području živjelo 3 120 stanovnika i prema tom kriteriju općina pripada srednje velikim općinama u Hrvatskoj.

Broj stanovnika pokazuje da je Dugopolje relativno naseljeno i vital-no, dok su Koprivno, Kotlenice i Liska demografski ugrožena područja. Sva naselja imaju trend starenja populacije. To će dovesti u pitanje razvoj naselja ukoliko ne dođe do povećanja broja djece ili do influksa ljudi iz Splita i okolnih mjesta. Uzimajući u obzir geografske promjene ovoga mjesta, za očekivati je rast stanovništva u sljedećoj dekadi, s 3 120 na 5 000 stanovnika. Pritom je potrebno razviti i gospodarstvo modernih sela zasnovano na tradiciji i ekološkoj hrani, razvoj malih obiteljskih gospo-darstava, potrebno je osigurati životne standarde za gradove i sela (tzv. urbanizacija sela), stvoriti bolje uvjete za davanje kredita i novčane pot-pore itd. Svrha ulaganja jest napredovanje siromašne regije, nudeći zapo-slenja i zaustaviti odlazak u grad.

Planirano je područje podijeljeno u tri zone: poslovna zona uz pro-metnicu Split-Sinj, športska i rekreacijska zona te stambena zona. U po-slovnoj zoni nalaze se trgovine odjeće, magazini, skladišta, trgovine na-mještaja, trgovine ekoloških proizvoda, trgovine elektroničkog materija-la itd. Izgradnja ekonomske zone na ovoj lokaciji je važna zbog promjene hidroloških i hidrogeoloških odnosa. Izvor Jadra je važan prirodni izvor vode, a u poslovnoj zoni su utvrđene stroge mjere za kontroliranje vode. U športsko-rekreacijskoj zoni bit će izgrađeni tereni za tenis, dječji centri itd.

Stambena zona nalazi se na tri nova naselja: Drage, Kute i Podi-za-pad. Stambeni će objekti biti izgrađeni za velike životne standarde prema obveznim arhitektonskim strukturama. Sa uređenim zelenim površina-ma koje će biti hortikulturno aranžirane da ne utječe negativno na horti-kulturni krajobraz.

335

Mar

tin G

lam

uzin

a −

Jelic

a G

alić

─ S

UV

REM

ENA

DEM

OG

EOG

RAFS

KA

I G

OSP

OD

ARS

KA

PRE

OBR

AZB

A O

PĆIN

E D

UG

OPO

LJE

Literatura

1. Gulin, A. (2001): Dugopolje – zbornik radova općine Dugopolje, svezak I., Slobodna Dalmacija, Zagreb-Dugopolje

2. Korenčić, M. (1979): Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857.-1971., knjiga 54, JAZU Zagreb

3. Marušić, D., Stazić, T., Petrov, V. (2006): Studija o utjecaja na okoliš pro-izvodno-poslovne zone Podi-zapad, Građevinsko-arhitektonski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split

4. Piplović, S. (2004): Katastar općine Dugopolje s početka 19. stoljeća, Slo-bodna Dalmacija, Split

5. Službeni vjesnik općine Dugopolje, broj 6, 14. prosinca 2004. godine, Du-gopolje

6. Službeni vjesnik općine Dugopolje, broj 1, 15. veljače 2006. godine, Du-gopolje

7. Šegvić, S. (2007): Izmjene i dopune detaljnog plana uređenja stambenog naselja Kute, Slobodna Dalmacija Split

8. Šegvić, S. (2007): Izmjene i dopune detaljnog plana uređenja stambenog naselja Drage, Slobodna Dalmacija, Split

Izvori

1. URL 1: http://www.dugopolje.hr/etnografija.htm2. URL 2: http://www.dugopolje.hr/gdje_smo2.htm3. URL 3: http://www.dugopolje.hr/spilja_vranjaca.htm4. Statističko izvješće, Stanovništvo prema spolu i starosti po naseljima,

2001., Split, Ured za statistiku državne uprave u Splitsko-dalmatin-skoj županiji

5. Ured za upravu općine Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, Dugopolje

336ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

337

Mar

ušić

─ O

SažetakTema rada je Transformacija pojedinih ruralnih područja općine Široki Bri-

jeg. Istraživanjem su obuhvaćena rubna područja Mostarskog blata koja su u sa-stavu općine Široki Brijeg : Biograci, Ljuti Dolac, Jare i Uzarići.

Uočavaju se kompleksne promjene u ruralnim sredinama istraživanog po-dručja, njihov gospodarski i socijalni preobražaj ( deagrarizacija ) kojim se u fi-zionomskom i funkcionalnom pogledu smanjuje razlika između grada i sela. Po-stupno demografsko starenje, smanjenje broja članova kućanstava i povećan broj dnevnih migranata osnovne su značajke istraživanog područja.

Tijekom istraživanja analizirana je postojeća literatura dosadašnjih istraživa-nja, dostupni statistički podatci, kao i procjene broja stanovnika za 2008. godinu. Na terenu je vršeno anketiranje, slučajnim odabirom, koristeći reprezentativni uzorak od 50-100 obitelji, ovisno o veličini sela.

Ključni pojmovi: transformacija, deagrarizacija, depopulacija, starosno-spolna struktura, demografsko starenje, dnevne migracije.

338ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Široki Brijeg nalazi se u južnom dijelu BiH, smješten na rijeci Lištici, oko 20 km zapadno od Mostara. Ulazi u sastav niske ili sredozemne Hercegovine, koja se sastoji od vapnenačkih zaravni, polja u kršu,

te polja uz Neretvu i njene pritoke. Teritorij općine Široki Brijeg zauzima ukupno 387,6 km² sa 35 naselje-

nih mjesta. Široki Brijeg graniči s općinama Posušje, Grude, Ljubuški, Či-tluk i Mostar. Ukupna dužina granica sa susjednim općinama je 118 km.

Ovim istraživanjem su obuhvaćena ruralna područja Mostarskog blata koja , u cijelosti, ulaze u sastav širokobriješke općine : Uzarići, Bio-graci, Jare i Ljuti Dolac.

Istraživano područje se nalazi između 17º30´ i 17º50´ istočne geograf-ske dužine i 43º 15´ i 43 º 22´ sjeverne geografske širine. Nadmorska visi-na istraživanog područja je 220-245m. Najveću površinu, 17.54 km² ima Luti Dolac, zatim Uzarići – 13.82 km², Jare – 12.75 km², a najmanje naselje je Biograci s površinom od 10.11 km².

Namjera ovog rada je istražiti demografske pojave, kao i ukazati na transformaciju istraživanog područja, u razdoblju od nešto više od tride-setak godina, zbog mogućnosti odabira kvalitetnijih statističkih rezultata i trendova razvitka .

Uzevši godinu 1971. kao polazište, ne dvojimo da se neki demograf-ski procesi iz prethodnih razdoblja nastavljaju, te da oni, svojim induk-tivnim utjecajem djeluju na kretanje i strukture najnovijeg razdoblja.

Pregled dosadašnjih istraživanja

Tijekom istraživanja u periodu od 1948. -1971.g. može se uočiti uglavnom tendencija povećanja broja stanovnika s iznimkom sela Jare. Brojnost obitelji na istraživačkom području je u prosjeku 6 članova po jednom domaćinstvu.

Uzimajući u obzir starosnu strukturu stanovništva iz popisa 1961. i 1971. može se zaključiti da je došlo do povećanja stanovnika u starosnoj kategoriji od 35 – 50 i iznad 50 g. starosti, što upućuje na postupni proces demografskog starenja.

Istraživano područje je 1961.g imalo 73 % poljoprivrednog stanov-ništva, a 1971. taj broj je manji i iznosi 66 %. Biograci su 1961. imali čak 91 % poljoprivrednog stanovništva. Udio poljoprivrednog stanovništva je u desetogodišnjem periodu znatno opao, izuzev područja Ljutog Doca gdje je 1961. bilo 86 % poljoprivrednog stanovništva, a 1971.g. taj broj se neznatno povećao na 92 %.( Trninić, 2004., p. 44 ).

U selima Jare i Ljuti Dolac, u odnosu na broj poljoprivrednog stanov-ništva u 1961. došlo je do povećanja broja poljoprivrednog stanovništva u 1971. godini.

Uočeno je povećanje udjela aktivnog stanovništva u ukupnom poljo-privrednom stanovništvu. U istraživanom periodu, s obzirom na broj-nost poljoprivrednog stanovništva, može se zaključiti da je ovo ekonom-ski nerazvijeno područje. Postoje podaci za cijelu općinu koji datiraju iz perioda od 1961.-1991. g. koji govore u prilog trendu deagrarizacije. Go-dine 1961. u cijeloj općini je bilo 64.60 % poljoprivrednog stanovništva,

339

Mar

ušić

─ O

da bi se taj broj značajno smanjio u 1991.godini na samo 13 %. ( Trninić, 1998., p.29a ).

Metodologija rada

Prilikom izrade rada korištena je stručna literatura, dostupne kar-te, statistički podaci o broju stanovnika općine, anketni listići i podaci Župnih ureda. Prije samog pisanja rada sastavljen je anketni upitnik, a prikupljeni su i podaci u župnim uredima ruralnih područja koja su obu-hvaćena istraživanjem o procjeni broja stanovnika 2008.godine.

Izrađen je anketni upitnik s pitanjima otvorenog tipa, koja zahtije-vaju jednostavne odgovore. Pitanja su postavljanja usmeno, a odgovo-ri zabilježeni u već pripremljene tablice. Ankete su rađene nasumičnim odabirom, koristeći reprezentativni uzorak od 50 i 100 obitelji, ovisno o veličini sela. Formalno i sadržajno razrađen standardizirani intervju, jednim dijelom, je vođen uz prisutnost mjesnog župnika. Sama veličina uzorka je relevantna za njegovu reprezentativnost, ona ovisi i o varijabil-nosti obilježja koje se mjeri.

Nakon analize sadržaja prikupljenih podataka, iz različitih izvora (statistički podaci službenog popisa stanovništva, podaci dobiveni iz žu-pnih ureda, stručna literatura i podaci dobiveni anketom), pristupilo se pisanju konačne verzije rada.

Populacijska dinamika istraživanog područja u periodu od 1971-2008.g.

Na osnovu dostupnih statističkih podataka i procjena, kao i poda-taka dobivenih istraživanjem, prikazane su promjene u ukupnom broju stanovnika u periodu od 1971. – 2008. g.

Tablica 1. Populacijska dinamika istraživanog područja u periodu od 1971. – 2008. godine

Biograci Jare Ljuti Dolac Uzarići1971. 793 1348 1704 14061991. 741 1040 1496 12922008. 689 987 1343 1316

Izvor: Trninić, V. ( 2004.), Ekonomika seljačkih gospodarstava, Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine.Mostar, http://bs.wikipedia.org/wiki/Demografija_%C5%A0irokog_

Brijega, Župni ured Š. Brijeg

Analizom podataka se želi utvrditi opća populacijska dinamika istra-živanog područja. Proces depopulacije najjasnije je izražen u periodu od 1971. - 1991. g., osobito za naselje Jare koje je u tom periodu izgubilo gotovo četvrtinu stanovništva. Depopulacija se nije jednako odrazila na sva ruralna područja, te se stoga ne može generalizirati. Broj stanovnika ostalih ruralnih područja umanjuje se za 214 (Uzarići), 208 (Ljuti Dolac) i svega 52 stanovnika (Biograci).

340ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Grafikon 1. Populacijska dinamika istraživanog područja u periodu od 1971. – 2008. godine

0200400600800

10001200140016001800

Biograci Jare LjutiDolac

Uzarići

1971.1991.2008.

Izvor: Podaci iz tablice 1

Depopulacija se nastavlja i u novijem periodu od 1991 – 2008, ali znatno slabijeg intenziteta. Iznimka je naselje Uzarići gdje se uočava, iako neznatan, porast stanovništva.

Deagrarizacija i urbanizacija

Prema dosadašnjim istraživanjima u periodu od 1961. – 1971. godi-ne, ruralna područja rubnog dijela Mostarskog blata su zabilježila sma-njenje udjela poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu sa 73 na 66 %. Deagrarizacija se nije jednako odrazila na sva istraživana naselja, pa se u periodu od 1961. – 1971. može uočiti neznatan porast poljoprivrednog stanovništva u naseljima Jare (sa 76 na 81 %) i Ljuti Dolac(sa 86 na 92 %), dok Biograci bilježe pad (sa 91 na 76 %) kao i Uzarići (sa 70 na 53 %), ( Tr-ninić, V.,2008.). Stanovništvo ovih naselja, nekad izrazito agrarno, danas se uglavnom bavi tradicionalnom poljoprivredom, uzgajajući samo za osobne potrebe, na malim parcelama.

Istraživano područje bilježi značajan pad udjela poljoprivrednog sta-novništva. Najviše poljoprivrednika ima Ljuti Dolac – 6.4%, zatim Bio-graci – 4.4%, dok Uzarići imaju 2.8%, a Jare svega 2.7% poljoprivrednog stanovništva.

Evidentan je pad poljoprivrednog stanovništva istraživanog područ-ja iz čega se može zaključiti da se istraživana naselja ne temelje na selja-cima i poljoprivrednicima, odnosno poljoprivreda nije jedina ili glavna osnova egzistencije. Istraživana naselja gube obilježja ratarsko-stočarske isključivosti, a izrazita je transformacija agrarnog u nepoljoprivredno stanovništvo, koje uglavnom uzgaja samo za osobne potrebe.

Fizionomski i funkcionalno, sela gube svoja prvobitna obilježja, uoč-ljiv je ubrzan proces urbanizacije. Istraživana naselja, velikim dijelom, imaju moderno izgrađene i opremljene kuće, telefon, uređene prometni-ce, vodovod, a osobito prednjači naselje Uzarići. Može se govoriti o no-

341

Mar

ušić

─ O

vom selu, postmodernom, ruralnom naselju u kojem je dijelom došlo do potiskivanja tradicije, običaja, rituala kao i simbola ruralnog identiteta.

Osjetno je povećan broj dnevnih migranata, a smanjen broj fizičkog iseljavanja iz sela aktivne radne snage koja prelazi u druge gospodar-ske grane, ne mijenjajući mjesto stanovanja. Sve je veći broj učenika koji putuju u grad (srednjoškolaca i studenata) što bitno mijenja obrazovnu strukturu stanovništva. Sloj radnika i službenika, koji više nisu isključivo vezani za poljoprivredni posjed, sve je veći.

Ova naselja koja su od 1961. do 1971.godine, gotovo isključivo ži-vjela od poljoprivrede zahvaćena su snažnim procesom deagrarizacije, manjim dijelom i potpune deagrarizacije (od 1971 – 1991. preseljenjem u grad i stjecanjem novih zanimanja), kao i školovanjem djece za nepoljo-privredna zanimanja. Stalno uposlenje velikog broja stanovnika ovog po-dručja u sekundarnom i tercijarnom sektoru, a bavljenje poljodjelstvom i stočarstvom za osobne potrebe, također je značajka ovog područja. U ovim naseljima je sve više stanovnika koji uopće nisu vezani za zemljišni posjed, a selo je ostalo isključivo mjesto stanovanja

Starosno-spolna struktura

Spolna ravnoteža nije značajnije poremećena, mada je u naseljima Uzarići i Jare nešto veći broj žena u odnosu na muškarce, dok Ljuti Dolac i Biograci bilježe veći broj muškaraca.

Tablica 2. Starosno-spolna struktura istraživanog područjaRuralno

područjeukupno

spolna struktura starosna struktura

muški ženski 0-14 15-24 25-34 35-50 Iznad 50Biograci 226 116 110 43 62 23 55 43

Jare 220 105 115 42 51 17 75 35Lj. Dolac 445 229 226 91 98 42 104 120Uzarići 434 208 226 100 71 48 102 113

Izvor:Anketa

Razmatrajući dobnu strukturu osobito je uočljiva neravnoteža u dob-nim skupinama od 25-34g gdje se zastupljenost u istraživanim naseljima kreće od 7,73 – 11,06 %.

Sastav po dobi je jedan od najvažnijih pokazatelja potencijalne ži-vosti i biodinamike stanovništva nekog područja, a osobito je značajan zbog društvenih i gospodarskih implikacija. Značajan opći čimbenik je promjena u sastavu prema dobi, jest starenje stanovništva. Obzirom da dobna skupina od 20 – 34 g. predstavlja proširenu skupinu tzv. udajno – ženidbene dobi, izravno se odražava i na broj sklopljenih brakova, a time i na opću razinu rodnosti ( Nejašmić, Mišetić, 2006., p. 302 ).

Udio starosnih skupina od 35 – 50 i preko 50 godina je skoro 50 %. Najveći udio starijeg stanovništva bilježe naselja Ljuti Dolac i Uzarići, nešto više od 26 %, dok je starosna struktura od 35 – 50 godina najza-stupljenija u naselju Jare s udjelom 34.1 %. Udio starosnih struktura od 0 – 14 i 15 – 24godine je od 39.40 – 46.46%, što bi u skoroj budućno-sti moglo dovesti do prekida procesa demografskog starenja i sve češće

342ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

pojave staračkih domaćinstava. Analizom novijih dostupnih podataka, procjena, (Župni ured Široki Brijeg , 2008.g) za naselje Uzarići može se uočiti povećan broj staračkih domaćinstava s 1 ili 2 člana u obitelji, koji su zastupljeni udjelom od 39.4 %. Udio obitelji s više od 4 člana je svega 31.4 % , dok je od toga peteročlanih obitelji 12.4 % , šesteročlanih 8.82 %, a samo po jedna obitelj s dvanaest, odnosno trinaest članova (Župni ured Široki Brijeg , 2008.g).

Stanovništvo ovih naselja, nekad izrazito agrarno, uglavnom se bavi tradicionalnom poljoprivredom za osobne potrebe, na malim parcelama.

Grafikon 2. Starosno-spolna struktura istraživanog područja

0

20

40

60

80

100

120

Biograci Jare Lj. Dolac Uzarići

0 - 1415 - 2425 - 3435 - 50iznad 50

Izvor: Podaci iz tablice 2

Zaključak

Fizionomsko obilježje istraživanog područja ukazuje na proces socio-ekonomske transformacije. Najveći stupanj socioekonomske transforma-cije doživjelo je naselje Uzarići s velikim brojem novih, modernih obitelj-skih kuća s uređenim okućnicama, što nedvojbeno govori o prestanku bavljenja poljoprivredom upošljavanjem u sekundarnom i tercijarnom sektoru. Kulturna transformacija se ogleda u razvoju društvenih institu-cija (osnovne škole, domovi zdravlja), poboljšanoj infrastrukturi i značaj-noj ulozi sredstava masovnog informiranja. Jačanje dnevne mobilnosti uposlenih omogućilo je socioekonomsko prestrukturiranje navedenih naselja. Proces deagrarizacije je uznapredovao obzirom na nepovoljan položaj poljoprivrede na ovom prostoru. Poljodjelstvo i stočarstvo tre-nutno se smatraju neprofitnim zanimanjima, a to bi se u skoroj budućno-sti trebalo promijeniti, obzirom na očekivane poticaje i ulaganja u poljo-privredu.

Ako obratimo pozornost na starosno - spolnu strukturu uočavamo da je povećan broj današnjeg naraštaja mladih, koji bi u narednim godina-ma trebao poboljšati demografsku sliku. Međutim i dalje ostaje problem velikog broja starog stanovništva. Poboljšanje demografske slike iziskuje povećan natalitet, što se i očekuje u skoroj budućnosti, obzirom da veli-ki dio mladih ipak ostaje u selu. Smanjena starosna struktura od 25-34

343

Mar

ušić

─ O

godine najvjerojatnije je posljedica izrazite depopulacije ovog područja u periodu od 1971. – 1991. godine. Budućnost ovih naselja se ogleda u mješovitim gospodarstvima, ali i u zadržavanju obrazovane radne snage koja će pomoći u revitalizaciji ovih područja.

Korištena literatura i izvori

1. Trninić, V. ( 2004.), Ekonomika seljačkih gospodarstava, Hrvatski lek-sikografski institut Bosne i Hercegovine. Mostar, str.271

2. Trninić, V. (1998.), Program dugoročnog razvoja poljoprivredno- pre-hrambenog sustava zapadnohercegovačke županije ( Prva, radna ver-zija), Posušje

3. Nejašmić, I., Mišetić, R., „Depopulacija otoka Visa“, 13.4.2008.4. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_je-

zik=25255(13.4.2008.)5. Župni ured općine Široki Brijeg6. http://www.sirokibrijeg.ba/index.php?option=com_content&task=vi

ew&id=160&Itemid=251( 13.4.2008.)7. http://bs.wikipedia.org/wiki/Demografija_%C5%A0irokog_Brijega (

13.4.2008.)

344ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

345

Prof

. dr.

sc. N

even

ko H

erce

g −

Mr.

sc. M

ehm

ed C

ero

− To

mis

lav

Luki

ć −

Dr.

sc. L

ada

Luki

ć-Bi

lela

─ Z

AŠT

ITA

PRI

ROD

E - Z

AK

ON

SKI I

INST

ITU

CIO

NA

LNI

ASP

EKTI

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

IProf. dr. sc. Nevenko Herceg - Mr. sc. Mehmed Cero - Tomislav Lukić, prof. - Dr. sc. Lada Lukić-Bilela

ZAŠTITA PRIRODE - ZAKONSKI I INSTITUCIONALNI ASPEKTI U

BOSNI I HERCEGOVINI

SažetakSa stajališta prirodnih bogatstava, napose biološke i krajobrazne raznolikosti,

Bosna i Hercegovina se ubraja među najinteresantnije regije u Europi. Biološka raznolikost predstavlja neprocjenjivo nacionalno bogatstvo i naslijeđe. Stupanj različitosti staništa i geološke raznolikosti, također je vrlo visok. Na žalost, ovom izvanrednom prirodnom potencijalu do danas nije pridavana zadovoljavajuća pa-žnja, kako u smislu odgovarajućeg upravljanja od strane prvenstveno državnih institucija, tako niti u smislu odgovarajuće konzervacije, zaštite i održivog kori-štenja prirodnih resursa. Pod određenim režimom zaštite trenutno se nalazi manje od 3% teritorija države Bosne i Hercegovine.

Kako bi se sistemski unaprijedilo stanje u ovoj oblasti, potrebno je identificira-ti odgovarajuće probleme i uzroke, ali i postaviti prioritete za adekvatno rješavanje problema. Posebno je važno imati na umu europske i općenito međunarodne stan-darde, kojima Bosna i Hercegovina sukladno svojim strateškim opredjeljenjima teži.

U radu su istraženi i obrađeni segmenti institucija i legislative u Federaciji Bosne i Hercegovine (i Bosne i Hercegovine), zatim značajnije direktive zaštite prirode u Europskoj uniji, sa odgovarajućim implementacijskim aspektima, kao i pregled određenih međunarodnih konvencija, relevantnih za zaštitu prirode, koji-ma je Bosna i Hercegovina pristupila.

Ključne riječi: prirodno nasljeđe, održivi razvoj, zakoni, institucije, strate-gija, direktive, konvencije

346ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Cilj rada

Cilj rada je obraditi stanje institucija i propisa relevantnih za zaštitu prirode, u najširem smislu te riječi, zatim važnijih okolišnih direk-tiva Europske unije te analizirati odgovarajuća implementacijska

razmatranja za Bosnu i Hercegovinu. To predstavlja veliki izazov uzi-majući u obzir složenost ustavno-pravnog ustroja u Bosni i Hercegovini, značajnu fragmentiranost te funkcionalnu nepovezanost institucija, gdje sektor zaštite prirode nije adekvatno integriran. Iako je postojeća okoliš-na legislativa u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko urađe-na na temelju standarda EU, procjene su da se mora pristupiti inoviranju propisa. To će biti još zahtjevnije kada se, prema Ugovoru o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, postave konkretni obvezujući zadaci usklađivanja za oblast zaštite prirode i okoliša općeni-to. U ovom radu fokus je stavljen na najznačajnije EU direktive koje re-guliraju zaštitu prirode, kao i na odgovarajuće međunarodne konvencije i protokole, sa odgovarajućom analizom potrebe izmjene odnosno izrade novog Zakona o zaštiti prirode.

Metoda rada

Koristeći raspoloživu dokumentaciju (tiskanu i elektronsku), na-pravljen je pregled institucija i legislative relevantne za zaštitu prirode u Federaciji Bosne i Hercegovine uz odgovarajuću analizu inter-sektorske funkcionalnosti i identifikacije postojećih problema.

Uz kraću analizu postojećeg Zakona o zaštiti prirode te pripadajućih provedbenih propisa u Federaciji BiH, dani su odgovarajući argumenti za izradu novog Zakona o zaštiti prirode, kao i osnove za institucionalno jačanje ovoga sektora. Napravljen je pregled i implementacijsko razma-tranje važnijih EU direktiva za zaštitu prirode, kao i međunarodnih kon-vencija i protokola relevantnih za ovu oblast.

Uvod

Prema Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji eksplicitna nadležnost vezana za zaštitu prirode na razini države BiH, već je to ustavna nadlež-nost entiteta, gdje nadalje Federacija Bosne i Hercegovine ima zajedničku ustavnu nadležnost sa županijama/kantonima.

Istovremeno, država Bosna i Hercegovina potpisnik je Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji, kao što je potpisala i ratifici-rala brojne okolišne konvencije i protokole. To praktično znači kako će u sljedećem razdoblju Bosna i Hercegovina morati iznaći odgovarajući za-konski i institucionalni model za kvalitetno i efikasno uvezivanje držav-nih i entitetskih institucija, s primarnim ciljem adekvatnog provođenja ugovornih obveza.

Dodatno, prvenstveno unutar entiteta, mora se funkcionalno i ope-rativno uvezati oblast zaštite prirode sa drugim sektorima, obzirom na neizbježnu inter-sektorsku dimenziju zaštite i održivog upravljanja pri-

347

Prof

. dr.

sc. N

even

ko H

erce

g −

Mr.

sc. M

ehm

ed C

ero

− To

mis

lav

Luki

ć −

Dr.

sc. L

ada

Luki

ć-Bi

lela

─ Z

AŠT

ITA

PRI

ROD

E - Z

AK

ON

SKI I

INST

ITU

CIO

NA

LNI

ASP

EKTI

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

rodom i prirodnim resursima, kao i sukcesivno plansko uvođenje eu-ropskih okolišnih standarda, vodeći računa o specifičnostima ekonomije bosanskohercegovačkog društva i potrebama razvoja.

Ovaj “ustavni hendikep” države Bosne i Hercegovine donekle se ubla-žava Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 5/03), kojim se Ministarstvu vanjske trgovine i ekonom-skih odnosa BiH daje nadležnost poslova i zadataka koji se odnose na definiranje politike, osnovnih principa, koordiniranje djelatnosti i uskla-đivanje planova entitetskih tijela vlasti i institucija na međunarodnom planu u području zaštite okoliša, razvoja i korištenja prirodnih resursa.

Vijeće ministara BiH odlukom je zadužilo Ministarstvo vanjske trgo-vine i ekonomskih odnosa da vodi aktivnosti na izradi Zakona o okolišu1, koji bi trebao biti krovni zakon te involvirajući u tijelo entitetske zakone, regulirati sve značajnije segmente vezane za obveze Bosne i Hercegovine prema Europskoj uniji, nastale potpisom Ugovora o stabilizaciji i pridru-živanju EU.

Važnu ulogu u provođenju Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, imati će Direkcija za europske in-tegracije (DEI). Glavni dokumenti DEI-a, relevantni za ovu temu, jesu Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Europsku uniju te Priručnik za usklađivanje propisa BiH sa propisima Europskoj uniji.

Bosna i Hercegovina ratificirala je većinu značajnih globalnih i regi-onalnih okolišnih konvencija, protokola i ugovora, koji pokrivaju oblasti zaštite prirode i biološke raznolikosti, međunarodnih voda, zagađenja zraka i klimatskih promjena te upravljanja i prometa otpada.

Urađene su entitetske strategije za zaštitu prirode sa akcijskim plano-vima, dok je za cijelu državu, kao aktivnost koja proizlazi iz Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, urađena Nacionalna strate-gija krajobrazne i biološke raznolikosti sa akcijskim planom, kao i prvo nacionalno izvješće o stanju biološke raznolikosti pod nazivom “Bosna i Hercegovina, zemlja raznolikosti”.

Federacija Bosne i Hercegovine

U Federaciji BiH, na federalnoj i županijskoj/kantonalnoj razini, us-postavljeno je više odgovarajućih ministarstava i drugih institucija, koje se direktno i indirektno bave zaštitom prirode, gdje postoje resori, odno-sno institucije nadležne za okoliš, prostorno uređenje, šumarstvo, vodo-privredu, turizam i dr. Kako na razini Federacije BiH ne postoji stručna institucija za zaštitu prirode, planira se uspostava Federalnog zavoda za zaštitu prirode, zbog čega su u Federalnom ministarstvu okoliša i turiz-ma, između ostaloga, pokrenute aktivnosti za izradu novog Zakona o zaštiti prirode.

U posljednje vrijeme doneseno je više zakona koji se odnose na pret-hodno navedene oblasti, a u nekim slučajevima još se koriste propisi biv-še Republike Bosne i Hercegovine. Karakteristično je nepostojanje odgo-varajuće inter-sektorske harmonizacije propisa u horizontalnoj strukturi

1 Radni naslov

348ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

i vertikalno, od federalne prema županijskoj/kantonoj razini, a često nisu ugrađeni i korišteni ni europski standardi te standardi preuzeti kroz me-đunarodne konvencije.

Za set zakona iz oblasti zaštite okoliša (zakoni o zaštiti okoliša, zašti-ti prirode, zaštiti zraka te upravljanju otpadom), koji je rađen paralelno u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, osiguran je visoki stupanj uskla-đenosti na međuentitetskoj razini. Sličan postupak primijenjen je prili-kom izrade novih zakona o vodama u oba entiteta. Donesen je i Zakon o nacionalnom parku Una, kojim se uspostavlja prvi nacionalni park na području Federacije BiH što je, uz davno proglašene nacionalne parkove Kozara i Sutjeska, treći nacionalni park u Bosni i Hercegovini.

Federalna strategija zaštite prirode, kao komponenta Federalne stra-tegije zaštite okoliša, desetogodišnji je strateški dokument, primarno baziran na opredjeljenju Bosne i Hercegovine za proces stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji, u kome je sektor okoliša odnosno zaštite prirode jedan od prioriteta. Druga ključna odrednica u definiranju stra-teških opredjeljenja je prilagođavanje našeg društva konceptu i filozofiji održivog razvoja.

Zakon o zaštiti prirode, razlozi za izradu novog zakona

Zakonski okvir zaštite prirode u Federaciji BiH čini Zakon o zaštiti prirode (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/03) koji je stupio na snagu 2003. godine, podzakonski akti doneseni na temelju njega te sa njim usklađeni županijski/kantonalni zakoni.

Cilj izrade i donošenja navedenog zakona bila je neophodnost da se, kroz čitav niz jasno definiranih mjera i aktivnosti, osiguraju uvjeti i na-čini obnove, zaštite i održivog razvoja svih komponenti prirode, te uredi sustav zaštite i cjelovitog očuvanja sveukupne biološke i pejzažne razno-likosti i njenih vrijednosti.

Temelj za izradu Zakona o zaštiti prirode bili su propisi Europske unije, te međunarodne konvencije i protokoli među kojima posebno tre-ba istaći sljedeće:• Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992),• Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore

i faune - CITES, (Washington, 1973),• Konvenciju o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bern,

1979),• Direktivu o očuvanju staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta

(92/43/EEC),• Direktivu o očuvanju divljih ptica (79/409/EEC),• Kategorizaciju zaštićenih područja IUCN-a iz 1994. godine2.2 Zaštićeno područje je dio kopna i/ili mora, određeno radi zaštite i održavanja bio-

loške raznolikosti, prirodnih i kulturnih resursa. Zaštićena područja su:• Zaštićena prirodna područja ustanovljena u znanstvene svrhe ili radi zaštite divlji-

ne,• Nacionalni parkovi ustanovljeni u svrhu zaštite ekosistema i rekreacije,• Spomenici prirode ustanovljeni u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih karakteri-

stika.

349

Prof

. dr.

sc. N

even

ko H

erce

g −

Mr.

sc. M

ehm

ed C

ero

− To

mis

lav

Luki

ć −

Dr.

sc. L

ada

Luki

ć-Bi

lela

─ Z

AŠT

ITA

PRI

ROD

E - Z

AK

ON

SKI I

INST

ITU

CIO

NA

LNI

ASP

EKTI

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

Predmetni zakon propisuje sljedeće:• uvjete i načine obnove, zaštite i održivog razvoja pejzaža, prirodnih

područja, biljaka, životinja i njihovih staništa, minerala i fosila i dru-gih komponenti prirode,

• nadležnosti tijela koja vrše poslove zaštite prirode, • opće i posebne mjere za zaštitu prirode, kojima se između ostalih: - definiraju kategorije zaštićenih područja u skladu sa IUCN kategorizacijom, - nalaže izrada i donošenje posebnog zakona kojim se područje proglašava zaštićenim u nekoj od kategorija zaštite, - propisuju mjere upravljanja i uspostavljanje nadležnog tijela za provođenje mjera upravljanja• informacijski sustav, • financiranje zaštite prirode, • nadzor i kazne za prekršaje za pravne i fizičke osobe,• izradu i donošenje podzakonskih akata,• izradu i donošenje Federalne strategije zaštite prirode.

I pored toga što je do sada implementiran određeni dio odredbi Za-kona o zaštiti prirode, problemi koji otežavaju ili čak onemogućuju nje-govu punu implementaciju, daleko su brojniji, a odnose se, prije svega na: • izrazito nizak stupanj usklađenosti sa EU legislativom,• nepostojanje krovnog zakona o upravljanju prirodom Bosne i Herce-

govine s ciljem i mehanizmima implementacije Konvencije o biološ-koj raznolikosti na nacionalnoj razini,

• nedostatak stručnih institucija na federalnoj razini, prvenstveno Fe-deralnog zavoda za zaštitu prirode,

• manjak temeljnih znanstvenih istraživanja prirode u svrhu valoriza-cije područja,

• nizak stupanj svijesti stanovništva o potrebi zaštite prirode,• neusklađenost Strategije razvoja Bosne i Hercegovine sa ekoturistič-

kim i ekonomskim potencijalima, koje sadašnja i buduća zaštićena područja posjeduju,

• nedovoljno održivo korištenje prirodnih resursa u svrhu razvoja ru-ralnog i ambijentalnog turizma.

Očita je neophodnost donošenja novog Zakona o zaštiti prirode kojim bi se, uz ugradnju odredaba EU legislative, inovirala te ojačala zaštita bio i geo-baštine, te omogućilo institucionalno jačanje u sektoru zaštite pri-rode. Poseban naglasak u Zakonu biti će na integriranom sustavu uprav-ljanja prirodnim vrijednostima, rekultivaciji korištenih dijelova prirode te boljoj usuglašenosti za sektorima šumarstva, energetike, rudarstva i poljoprivrede.

Inicijalne aktivnosti na poboljšanju kvalitete zakonskog okvira, koji se odnosi na zaštitu prirode, očituju se kroz sudjelovanje Federalnog mi-nistarstva okoliša i turizma u projektu pod nazivom “Praćenje napretka usuglašenosti okolišne legislative u zemljama jugo-istočne Europe sa EU

350ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

legislativom”. U okviru projekta, koji je započeo 2006. godine i koga fi-nancira Europska komisija, prati se usuglašenost Zakona o zaštiti priro-de sa sljedećim propisima iz oblasti prirode:• Direktiva o zaštiti divljih ptica (79/409/EEC), kao i amandmani Di-

rektive 81/854 EEC, 85/411/EEC, 86/122/EEC, 91/244/EEC, 94/24/EC, 97/49/EC i Regulativa (EC) 807/2003

• Direktiva o očuvanju staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta (92/43/EEC) i amandmani direktive 97/62/EC i Regulativa (EC) 1882/2003

• Regulativa o ugroženim vrstama (EC) 338/97 i amandmani regulative (EC) 938/97, 230/97, 2214/98,1476/99, 2724/2000, 1579/2001, 2476/2001, 1497/2003, 1882/2003, 834/2004, 252/2005 i 1332/2005.

Po pitanju implementacije Direktive o zaštiti divljih ptica i Direktive o staništima, prethodno navedeni projekt pokazao je kako su odredbe Zakona o zaštiti prirode (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/03) djelomično usuglašene sa pojedinim odredbama sljedećih direktiva: • Direktiva o pticama I godina 2007. - stupanj usuglašenosti 0% II godina 2008. - stupanj usuglašenosti 4%• Direktiva o staništima I godina 2007. - stupanj usuglašenosti 14% II godina 2008. - stupanj usuglašenosti 18%

Osim mnogih manjkavosti postojećeg zakona, važni razlozi za izradu novog zakona su u sve većem raskoraku između obveza koje je u po-dručju zaštite prirode BiH preuzela potvrđivanjem značajnog broja me-đunarodnih konvencija i postojećeg zakona, te potreba za uklapanjem i usklađivanjem s postavljenim sustavom i standardima zaštite prirode u europskom okruženju. S druge strane, nužno je potreban odgovor na sve izraženiji trend gubitka biološke i pejzažne raznolikosti, ali i na sve većeg pritiska na iskorištavanje bioloških i drugih prirodnih dobara.

Koncepcija i sadržaj novog Zakona o zaštiti prirode temelje se na međunarodnim propisima, posebno Konvenciji UN o biološkoj razno-likosti, Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama flore i faune (CITES), Konvenciji o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja, Konvenciji o močvarnim staništima te ostalim međunarodnim ugovori-ma u području zaštite prirode kojim je stranka BiH. Kako su provedbeni mehanizmi svih spomenutih konvencija sadržani u prednacrtu Zakona, to se opsežnost i složenost neće moći izbjeći.

U određivanju sadržaja Zakona respektirana su iskustva, zakono-davna rješenja i standardi europskih, ali i tranzicijskih zemalja. Zakonom se predviđa uspostava znanstveno stručnih institucija nužno potrebnih za provedbu predstojećih obveza Federacije BiH poput provedbe Natu-ra 2000, izrade Crvenih lista, izrade znanstvenih podloga za revidiranje područja prirode zaštićenih po zakonima prije 1990. godine, uspostave sustava monitorninga i izvješćivanja prema europskim institucijama i drugo.

Uz sve ove činjenice pojavljuje se potreba za izgradnjom institucio-nalnog upravljanja nižim kategorijama zaštite prirode pri županijama/kantonima, te smislenog, funkcionalanog i održivog financijskog sustava

351

Prof

. dr.

sc. N

even

ko H

erce

g −

Mr.

sc. M

ehm

ed C

ero

− To

mis

lav

Luki

ć −

Dr.

sc. L

ada

Luki

ć-Bi

lela

─ Z

AŠT

ITA

PRI

ROD

E - Z

AK

ON

SKI I

INST

ITU

CIO

NA

LNI

ASP

EKTI

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

upravljanja što će biti ugrađeno u Zakon. Uz sve ove činjenice, IUCN je krajem 2008. godine donio novu preporuku kategorizacije zaštićenih dijelova prirode3, koja je proširila broj kategorija na šest te precizirala njihovu obuhvatnost. Uz to, Zakonom će se temeljno predvidjeti sustav revidiranja zaštićenih područja prema Zakonu o zaštiti prirode iz 1964. godine te Zakonu o zaštiti i korištenju kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa SR BiH iz 1985. godine. Zakon će precizirati način i metodolog-iju proglašenja novih zaštićenih područja. Isti bi trebao imati oko 90% trenutne usklađenosti sa europskim konvencijama, direktivama i proto-kolima.

Zaštita prirode u Europskoj uniji

Od ranih sedamdesetih godina zaštita prirode je okosnica okolišne politike Europske unije. Biološka raznolikost (biodiverzitet) veoma je važna za održavanje života na Zemlji te ima značajnu socijalnu, ekonom-sku, znanstvenu, edukacijsku, kulturnu, rekreacijsku i umjetničku vrijed-nost. Biološka raznolikost podrazumijeva sveukupnu različitost života na Zemlji, nastalu tijekom evolucije i specijacije (nastanka novih vrsta). O biološkoj raznolikosti uobičajeno je govoriti sa tri strane: raznolikost vr-sta (mikroorganizmi, gljive biljke i životinje), raznolikost staništa (trav-njaci, šume, močvare, itd.) i genetska raznolikost (genetske osobitosti svake jedinke i različitosti unutar populacija). Neki autori dodaju i četvr-tu razinu, funkcijsku raznolikost odnosno različitost uloga organizama u ekosustavu (npr. biljka kao akumulator energije – biljojed kao kori-snik). Procjenjuje se da je do sada opisano 1.063.200 životinjskih vrsta, 344.300 biljnih vrsta i 11.200 mikroorganizama.

Znanstvenici procjenjuju da na zemlji postoji 10-30 milijuna biljnih i životinjskih vrsta. Biološku raznolikost smanjuju gotovo sve ljudske djelatnosti (npr. industrijalizacija, promet, turizam, intenzivno poljodjel-stvo, šumarstvo itd.), te je nužno predvidjeti i spriječiti uzroke nestaja-nja biološke raznolikosti na Zemlji. Među najveće prijetnje ubrajaju se fragmentacija staništa i prenamjena zemljišta. Prije svega, zaštita biološ-ke raznolikosti obuhvaća detaljan popis vrsta i njihovih staništa, potom procjenu stanja ugroženosti vrsta, zaštitu vrsta (biljnih i životinjskih) in situ, odnosno u prirodnom staništu, te ex situ ili izvan prirodnih staništa - u zoološkim vrtovima, arboretumima, botaničkim vrtovima, bankama sjemena i dr.

3 I kategorija: strogi prirodni rezervati ili područje divljine - predodređena samo za znanstvena istraživanja i/ili praćenje okoliša;

II kategorija: nacionalni parkovi – zaštićeno područje određeno za zaštitu ekosiste-ma i duhovne, znanstvene, obrazovne, rekreacijske i ograničene turističke svrhe;

III kategorija: spomenik prirode – zaštićeno područje za konzervaciju specifičnih prirodnih pojava;

IV kategorija: habitati – zaštićeno područje određeno samo za konzervaciju i inter-vencije u upravljanju područjem;

V kategorija: zaštićeni krajolici – zaštićena područja karakteristična po prirodnoj ljepoti namjenjena konzervaciji i rekreaciji (zaštićeni krajolik, park šuma, park pri-rode, regionalni park i memorijalno područje);

VI kategorija: zaštićeno područje prirodnih resursa (održivo korištenje prirodnih ekosistema, npr. Upravljanje resursima zaštićenog područja);

352ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Pored svojih istinskih vrijednosti, biološka raznolikost određuje našu elastičnost prema promjenama uvjeta. Bez adekvatne biološke razno-likosti, događaji kao što su promjena klime i napad štetočina imali bi katastrofalne efekte. Neophodna je i za održavanje dugoročne životne sposobnosti poljoprivrede i ribarstva u proizvodnji hrane. Biološka ra-znolikost predstavlja osnovu za razvoj mnogih industrijskih procesa i proizvodnju novih lijekova. Konačno, biološka raznolikost često osigura-va rješenja postojećih problema zagađenja i bolesti.

Prema UNEP-ovim (Program Ujedinjenih naroda za okoliš) procje-nama, biološka raznolikost na globalnoj razini opada mnogo brže nego ikada ranije. Situacija u Europi je također zabrinjavajuća. Na području zemalja Europske unije biološka raznolikost sporo se mijenjala tijekom stoljeća, zahvaljujući utjecaju ljudskih aktivnosti. Utjecaj čovjeka drama-tično se povećao u posljednjih nekoliko desetljeća. Procjena UNEP-a po-tvrđuje da je u nekim zemljama Europe nestalo čak do 24% vrsta određe-nih grupa leptira, ptica i sisara.

Ukoliko se ne poduzmu određene mjere, opadanje biološke raznoli-kosti u Europi će se povećati. Europska agencija za okoliš navodi da opa-danje biološke raznolikosti u mnogim regijama proizlazi iz intenzivnije uporabe dijela poljoprivrednog zemljišta za industrijske svrhe (stvaranje površina pod monokulturama), porasta podijeljenosti prirodnih staništa izgradnjom infrastrukture i urbanizacijom, te nekontrolirane turističke saturacije i zagađenja vode i zraka. Predviđenim porastom razvoja eko-nomije i tehnološkog razvoja, te povećanjem energetskih potreba druš-tvene zajednice, značajno će se povećati opadanje biološke raznolikosti.

Legislativa Europske unije

Legislativa EU za zaštitu prirode sastoji se iz dvije osnovne direkti-ve i dvije regulative. Direktive se odnose na zaštitu prirodnih staništa u zemljama Europske unije te flore i faune koja ih nastanjuje. Regulative ograničavaju uvoz i razmjenu ugrožene flore i faune unutar Europske unije i uspostavljaju sustav monitoringa i inspekcije.

Direktiva o staništima 92/43/EEC postala je glavni mehanizam zaštite europskih vrsta flore i faune, kao i njihovih staništa. Ona postavlja okvir za održavanje biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa te divlje flore i faune.

Direktiva o pticama 79/409/EEC štiti vrste divljih ptica i područja koja su od važnosti za održavanje populacija divljih ptica. Ona postavlja plan zaštite svih postojećih vrsta divljih ptica u Europskoj uniji, njihovih gnijezda, jaja, mladunaca i staništa. Zahtjeva identificiranje i adekvatnu zaštitu područja na kojima se gnijezde, područja značajna za migratorne vrste ptica IBA područja (Important Bird Areas), te upravlja lovom na ptice.

Regulativa EC/338/97 garantira potpuno ispunjenje zahtjeva EU pre-ma zaštiti prirode, pod tzv. Washington-skom konvencijom o međuna-rodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES- Convention on International Trade of Endangered Species).

353

Prof

. dr.

sc. N

even

ko H

erce

g −

Mr.

sc. M

ehm

ed C

ero

− To

mis

lav

Luki

ć −

Dr.

sc. L

ada

Luki

ć-Bi

lela

─ Z

AŠT

ITA

PRI

ROD

E - Z

AK

ON

SKI I

INST

ITU

CIO

NA

LNI

ASP

EKTI

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

Politika Europske unije sukladno Europskoj perspektivi prostornog razvoja (ESDP):

Nastaviti razvoj Europske ekološke mreže, kao što je predloženo u Natura 2000, uključujući neophodne veze između prirodnih područja i zaštićenih zona na regionalnoj, državnoj, međudržavnoj i europskoj ra-zini.

Integracija razmatranja biološke raznolikosti u oblasti sektorske poli-tike (prostornog planiranja, poljoprivrede, šumarstva, upravljanje voda-ma, transporta, ribarstva, i sl.), kao što je utvrđeno u Strategiji biološke raznolikosti EU.

Priprema integrirane strategije prostornog uređenja zaštićenih zona, osjetljivih zona i zona sa visokom biološkom raznolikosti, kao što su mo-čvare, obalske i planinske zone; balansirana zaštita i razvoj na bazi pro-cjene utjecaja na okoliš.

Veće korištenje ekonomskih instrumenata za prepoznavanje ekološ-kog značaja zaštićenih i osjetljivih područja.

Promoviranje uštede energije, reduciranja saobraćajnica, integrira-nog planiranja resursima i povećanja korištenja povratne energije u cilju smanjenja emisije CO2.

Zaštita zemljišta kao temelja za život čovjeka, faune i flore, putem smanjenja erozije, razaranja tla i prekomjernog iskorištavanja.

Razvoj strategija za upravljanje rizikom u zonama sklonim prirod-nim katastrofama, na regionalnoj i međudržavnoj razini.

Direktiva o staništima

Direktiva o staništima 92/43/EEC, koja se odnosi na zaštitu prirodnih staništa te divlje flore i faune, ima za cilj održavanje biološke raznolikosti unutar teritorije Europe. Mnogi su tipovi staništa u Europi ugroženi i povećan je broj ugroženih vrsta ili su one veoma rijetke. Direktiva ima za cilj uspostavljanje “povoljnog stanja konzervacije” za tipove staništa i odabrane vrste koje su od interesa za EU.

U središtu dviju Direktiva jest stvaranje ekološke mreže područja očuvanja diljem Europe – mreže Natura 2000, osmišljene radi očuvanja preko 1000 vrsta ugroženih i endemičnih svojti te oko 230 prirodnih i poluprirodnih tipova staništa navedenih u dodacima dviju EU direktiva. Direktiva o pticama i Direktiva o staništima temelj su europske legislative u zaštiti prirode. Europska ekološka mreža Natura 2000 zasad uključuje oko 25.000 područja, što je čini najvećom ekološkom mrežom na svijetu.

NATURA 2000 središnji je dio politike o zaštiti prirode i biološke ra-znolikosti Europske unije. To je mreža područja za zaštitu prirode diljem EU, ustanovljena u skladu sa Direktivom o staništima iz 1992. Cilj mreže je osigurati dugoročni opstanak najvrjednijih i najugroženijih europskih vrsta i staništa. Sastoji se od Posebnih područja zaštite (eng. Special Are-as of Conservation – SAC) koje su zemlje članice proglasile u skladu sa Direktivom o staništima, a također uključuje Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas – SPA) proglašena na temelju Direktive o pticama iz 1979.

354ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Direktiva o staništima navodi oko 230 tipova staništa, te preko 1000 vrsta biljaka i životinja značajnih za EU. Direktiva o pticama navodi pre-ko 190 osjetljivih vrsta kojima je potrebna zaštita staništa na temelju za-štite područja. Također, prepoznaje potrebu za zaštitom područja značaj-nih za migratorne vrste ptica, ponajviše močvarnih staništa.

Ova će područja morati ispunjavati određene obveze u pogledu za-štite, uključujući poduzimanje koraka da bi se izbjeglo pogoršanje sta-ništa i da bi se procijenili utjecaji bilo kakvih planova i projekata na ovo područje. Plan ili projekt mora uzeti u obzir zahtjeve prema zaštiti. U protivnom, ova područja mogu biti ugrožena i zemlje članice moraju po-duzeti kompenzacijske mjere.

Odabir područja ekološke mreže Natura 2000 zasniva se isključivo na znanstvenim kriterijima, kao što su veličina i gustoća populacija ciljnih vrsta te ekološka kvaliteta područja na kojem se nalazi ciljani tip staništa. Pri odabiru i proglašavanju područja ekološke mreže Natura 2000 sve zemlje članice, te zemlje kandidati, trebaju proći tri faze dijaloga s Europ-skom komisijom.

Mjere za planiranje korištenja zemljišta trebale bi uključiti politike u cilju osiguranja ekološke koherentnosti i održavanja zemljišnog uređe-nja od važnosti za živi svijet divljine, posebno onih koje onemogućavaju migracije vrsta, razmnožavanje i razmjenu genetičkog materijala. Sustav striktne zaštite za nabrojane životinjske i biljne vrste od interesa za EU, mora biti uspostavljen. Ovo zabranjuje skupljanje, hvatanje i ubijanje svih navedenih vrsta u bilo kojem stadiju njihovog životnog ciklusa, te pogoršanje ili uništenje područja za razmnožavanje ili odmaranje.

U Direktivi, Aneks I (Tipovi prirodnih staništa od interesa za EU) i II (Životinjske i biljne vrste od značaja za EU) navode staništa i vrste čija zaštita zahtjeva postavljanje posebnih zona zaštite. Neke od njih defini-rane su kao prioritetne. Aneks IV navodi biljne i životinjske vrste za koje postoji potreba za striktnu zaštitu.

Specijalne zone zaštite određene su u tri faze. Prema kriterijima po-stavljenim u aneksima, zemlja članica mora sačiniti listu područja koja uključuju prirodna staništa te divlju floru i faunu. Na temelju ovih lista, i sporazuma između zemalja članica, EU će usvojiti listu područja od velikog značaja. Nakon ne više od šest godina od odabira područja od važnosti za EU, zemlja članica mora označiti ovo područje kao zonu pod specijalnom zaštitom.

Zemlje članice moraju poduzeti sve neophodne mjere zaštite staništa u zonama pod specijalnom zaštitom, kao i izbjeći njihovo pogoršanje. Di-rektiva osigurava financiranje mjera zaštite od strane EU. Zemlje članice također moraju:• Podržati upravljanje uređenim zemljištem koje je neophodno za mi-

gracije, proširenje i razmjenu genetičkog materijala među vrstama u divljini;

• Poduzeti neophodne mjere za uspostavljanje sustava striktne zaštite za one biljne i životinjske vrste kojima prijeti istrjebljenje (Aneks IV) te proučavati mogućnosti za ponovno uvođenje ovih vrsta na njiho-vom teritoriju;

• Zabraniti korištenje neselektivnih metoda odvođenja, zatvaranja ili ubijanja pojedinih biljnih i životinjskih vrsta (Aneks V).

355

Prof

. dr.

sc. N

even

ko H

erce

g −

Mr.

sc. M

ehm

ed C

ero

− To

mis

lav

Luki

ć −

Dr.

sc. L

ada

Luki

ć-Bi

lela

─ Z

AŠT

ITA

PRI

ROD

E - Z

AK

ON

SKI I

INST

ITU

CIO

NA

LNI

ASP

EKTI

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

Zemlje članice i EC podržati će znanstveno-istraživački rad koji će doprinijeti ciljevima ove direktive.

Zemlje kandidati moraju imati resurse i zakonske okvire koji, do re-zultata procjene, dozvoljavaju provedbu neophodnih procjena utjecaja te onemogućavaju i/ili zabranjuju razvoj na ili blizu zaštićenih područja. Također, mora se povesti briga o izjednačavanju nacionalnih definicija sa onim u direktivama.

Implementacijska razmatranja Ključne oblasti na koje bi trebalo usmjeriti akcije su: umjesto tradicio-

nalnog pristupa zaštićena područja-zaštićene vrste, usvojiti novi pristup baziran na pristupu staništa-biogeografske regije; odabrati reprezenta-tivna i neophodna područja (ne samo postojeća, kao sto su nacionalni parkovi); obučiti osoblje o uporabi standardnih formi podataka i softve-ra.Posebno treba provesti sljedeće.1. Zemlje moraju označiti područja koja su od važnosti za EU, tako da

ista mogu biti podvrgnuta režimu zaštite.2. Zemlje koje pristupaju EU trebale bi biti realne u izboru zaštićenih

područja i fokusirati se na održavanje onoga što već posjeduju. 3. Zemlje koje pristupaju trebale bi biti veoma disciplinirane kada pred-

lažu promjene aneksa, fokusirajući npr. Aneks I, II/2, III/1 i III/2 na Direktivu o pticama ili Aneks I (staništa) i Aneks II (vrste) na Direkti-vu o staništima. Aneksi bi trebali biti promijenjeni ili po geografskoj liniji (prije pristupa) ili uslijed pogoršavanja (poslije pristupa). Obuke i razmjene informacija (među zemljama koje pristupaju) i upotreba svih raspoloživih stručnih saznanja važna su sredstva za ostvarenje ovih ciljeva.

4. Mora postojati odgovarajuća procjena planova ili projekata koji bi mogli imati značajan efekt na područja.

5. Kao dio Europske mreže Natura 2000, zemlje su odgovorne za održa-vanje njihove ekološke koherencije.

6. Zemlje moraju uspostaviti upravljanje i monitoring zaštićenih po-dručja.

Direktiva o divljim pticamaDirektiva 79/409/EEC o zaštiti divljih ptica uspostavlja nacrt zaštite

migratornih vrsta divljih ptica i njihovih staništa. Njen je zadatak odr-žavanje populacija svih vrsta ptica na razini koja odgovara ekološkim, znanstvenim i kulturnim zahtjevima, uzimajući u obzir i ekonomske i rekreacijske zahtjeve. Ovo bi trebalo postići zaštitom, održavanjem ili ponovnim uspostavljanjem biološke raznolikosti i staništa, kreiranjem zaštitnih zona, upravljanjem staništima unutar i izvan zaštitnih zona, ponovnim uspostavljanjem uništenih biotopa i stvaranjem novih.

Za nabrojane ugrožene, kao i migratorne vrste, potrebno je poduze-ti posebne mjere zaštite staništa određivanjem Specijalnih zona zaštite (SPA) odnosno teritorija koje najviše odgovaraju ovim vrstama. U ovom smislu, poseban naglasak stavljen je na močvare. Režim zaštite SPA defi-niran je u Direktivi o staništima.

356ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Osim pod određenim okolnostima, zemlje članice moraju zabraniti namjerno ubijanje ili hvatanje; namjerno uništavanje ili oštećivanje gni-jezda i jaja; odnošenje jaja; namjerno ometanje tijekom razmnožavanja i odgajanja mladih; kao i zaštititi ptice čije je lovljenje i hvatanje zabranje-no.

Za određene ugrožene vrste moraju se odrediti specijalne zaštitne zone, što se osobito odnosi na močvare. Prodaja divljih ptica, uključujući bilo koji njihov dio ili proizvode, zabranjena je.

Implementacijska razmatranja1. Zemlje, bez obzira na to imaju li ili ne striktnije zakone o zaštiti priro-

de od EU, morati će razmotriti načine inkorporiranja međunarodnih razmatranja u njihove nacionalne sustave (naročito kada je u pitanju zaštita staništa).

2. Zahtjevi Direktive u pogledu zaštite, mogu uvjetovati promjene u za-konima koji se odnose na upravljanje i zaštitu prirodnih zona, proce-durama, proračunima i obukama lokalnih menadžera.

Uredba o razmjena vrsta divlje flore i fauneUredba ili Regulativa EC/338/97, koja je na snazi od 1. srpnja 1997.,

zamjenjuje Regulativu 82/3626/EC o implementaciji Konvencije o među-narodnoj trgovini ugroženih vrsta (CITES). Cilj joj je zaštita divljih vrsta koje bi mogle biti ugrožene nekontroliranom trgovinom, putem nadzora i monitoringa.

Regulativa povećava broj zaštićenih vrsta. Za prilagođavanje pro-mijenjenim okolnostima nastalim uspostavljanjem jedinstvenog tržišta i ukidanjem kontrole unutarnjih granica, nameće se potreba striktnije mjere kontrole vanjskih granica EU te poboljšanje provođenja određenih kazni za one koji narušavaju zakon.

Implementacijska razmatranja 1. U razvoju legislative moraju biti identificirani nadležni državni or-

gani. Carinski uredi moraju imati konkretne odgovornosti prilikom kontrole, kao i izdavanja dozvola izvoza i uvoza.

2. Organi uprave moraju biti organizirani u cilju implementacije legisla-tive i razmjene informacija sa Europskom komisijom.

3. Znanstvene institucije moraju biti odgovorne za predstavljanje zema-lja u tzv. znanstvenoj skupini, kao i za davanje odgovora na pitanja koja se postavljaju pri implementaciji legislative.

4. Zemlje koje pristupaju Europskoj uniji moraju razviti procedure iz-davanja dozvola za uvoz i izvoz. Također, moraju biti uspostavljene odgovarajuće procedure vezane za zabranu razmjene i sl.

5. Za određene vrste moraju biti razvijene procedure prije procesa odo-bravanja.

6. Moraju biti razvijene i procedure monitoringa te provođenja mjera kažnjavanja za nedozvoljenu razmjenu.

357

Prof

. dr.

sc. N

even

ko H

erce

g −

Mr.

sc. M

ehm

ed C

ero

− To

mis

lav

Luki

ć −

Dr.

sc. L

ada

Luki

ć-Bi

lela

─ Z

AŠT

ITA

PRI

ROD

E - Z

AK

ON

SKI I

INST

ITU

CIO

NA

LNI

ASP

EKTI

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

Zaštita prirode kroz međunarodne konvencijeU cilju sagledavanja ratifikacijom preuzetih obveza najvažnijih kon-

vencija relevantnih za zaštitu prirode, te kako bi se mogla ostvariti efika-sna suradnja sa institucijama pojedinih konvencija i pristupilo raspoloži-vim međunarodnim fondovima kao što je npr. GEF (Global Environmen-tal Facilities), u Bosni i Hercegovini je potrebno napraviti odgovarajuću funkcionalnu zakonsku i institucionalnu strukturu.

Pregled najznačajnijih konvencija za zaštitu prirode koje je ratificirala Bosna i Hercegovina:(1) Konvencija Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992. godine)

Konvencija Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (UNCBD- United Nation Convention on Biodiversity), stupila je na snagu 1993., a Bosna i Hercegovina ju je ratificirala 2002. godine. Smanjenje opadanja biološke raznolikosti i međusobne zavisnosti različitih vrsta i ekosistema zahtjeva međunarodne akcije. Sa svoja tri osnovna cilja- očuvanje biološ-ke raznolikosti, održivo korištenje njegovih komponenti te jednaka i pra-vedna raspodjela koristi koja proizlaze iz povećanja upotrebe genetičkih resursa, Konvencija je okvir za ovakve akcije. Biološka raznolikost defini-rana je u konvenciji kao “promjenjivost među živim organizmima iz svih izvora, uključujući između ostaloga, kopnene, morske i druge vodene ekosustave i ekološke komplekse od kojih su oni izgrađeni; ovo podra-zumijeva različitost među vrstama i ekosustavima”. Zajednički kriteriji za područja pod zaštitom jesu njihova razina povredljivosti, raznolikost i njihova vrijednost u smislu znanstvenih informacija. U mnogim zemlja-ma, ovo je dovelo do sveobuhvatne zaštite prirodnih oblasti.

(2) Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, osobito kao stanište pti-ca močvarica (Ramsar, 1971. godine),

Notifikacijom o sukcesiji od bivše Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je preuzela ovu konvenciju. Konvencija predstavlja okvir za međuna-rodnu suradnju u zaštiti i “razumnom” korištenju močvara i močvarnih resursa koji su najugroženiji tipovi staništa na svijetu. Njome se zemlje članice obvezuje na opće očuvanje močvara na njihovom teritoriju, kao i na posebne obveze koje se tiču močvara uvrštenih na Popis močvara od međunarodne važnosti (Ramsarska lista). Osim toga, države mora-ju provoditi zaštitu močvara utemeljenjem prirodnih rezervata od kojih najmanje jedan mora biti predložen za Ramsarsku listu. Na Ramsarskoj listi, ispred Bosne i Hercegovine, trenutno su Hutovo blato, Bardača i Livanjsko polje.

(3) Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bern, 1979. godine)

Konvencija je stupila na snagu 1982. godine, a Bosna i Hercegovina ju je ratificirala 2008. Obuhvata problematiku zaštite biološke raznolikosti na europskoj razini. Na određeni način, ovo je regionalna podkonvenci-ja globalne Konvencije o biološkoj raznolikosti, sa fokusom na europski

358ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

kontinent. U fazi pridruživanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, vr-šit će se poseban monitoring napretka implementacije ove konvencije.

(4) Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (Washington, 1973.; izmijenjena u Bonu 1979. godine)

Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES- Convention on International Trade of Endengered Spe-cies), stupila je na snagu 1975., a Bosna i Hercegovina ju je ratificirala 2008. godine. Ova konvencija regulira-nadzire trgovinu ugroženim vr-stama kroz sustav izdavanja posebnih uvozno-izvoznih dozvola i uvje-renja. U tom smislu, za adekvatno provođenje obveza koju su preuzete ovom konvencijom kao i obveza iz sadržaja propisa Europske unije koji su komplementarni sa ovom konvencijom, potrebno je pristupiti uspo-stavi funkcionalne institucionalne veze između državne razine i entitet-skih organa u Bosni i Hercegovini.

(5) Protokol o biološkoj sigurnosti (Kartagena, 2000. godine)Bosna i Hercegovina je u završnoj fazi ratifikacije ovoga protokola

Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti. Protokol o bi-ološkoj sigurnosti predstavlja prvi sporazum na svjetskoj razini kojim se, s ciljem zaštite ljudi i okoliša, kroz uspostavu praktičnih sigurnosnih postupaka rukovanja, regulira problematika prekograničnog kretanja genetski modificiranih organizama. Posebno je usmjeren na ispuštanje modificiranih živih organizama u okoliš, što može izazvati nesagledive negativne posljedice po biološku raznolikost i ljudsko zdravlje, ukoliko se prethodno kroz postupak procjene rizika ne razmotre mogući utjecaji i utvrde mjere sigurnosti.

Zaključci

Nakon analize raspoloživih referentnih dokumenata, zakona, kon-vencija i institucija sa razine međunarodnih organizacija, Europske unije i Bosne i Hercegovine, uz odgovarajuća implementacijska razmatranja koja se odnose na zakonske i institucionalne aspekte oblasti zaštite priro-de, mogu se formulirati sljedeći zaključci:

Bosna i Hercegovina, kao zemlja izuzetnog prirodnog bogatstva, po-sebno biološke i krajobrazne raznolikosti, mora na strateški postavljen i sistemski osmišljen način profilirati svoj održivi razvoj, sa posebnim na-glaskom na adekvatno korištenje prirodnih resursa. Ovo podrazumijeva aktivnu i konkretnu suradnju institucija nadležnih za zaštitu okoliša, od-nosno zaštitu prirode, prostorno planiranje, upravljanje vodama i šuma-ma, poljoprivredu, turizam, koncesije i dr., na svim razinama upravljanja do same lokalne zajednice.

Federacija Bosne i Hercegovine treba donijeti novi Zakon o zaštiti prirode, koji će između ostaloga propisati uspostavu Federalnog zavoda za zaštitu prirode, kao upravno-stručne institucije u sastavu Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Taj zakon treba obuhvatiti sve važnije eu-ropske direktive i uredbe, kao i standarde koje propisuje Međunarodna unija za zaštitu prirode4.4 IUCN- International Union for Conservation of Nature

359

Prof

. dr.

sc. N

even

ko H

erce

g −

Mr.

sc. M

ehm

ed C

ero

− To

mis

lav

Luki

ć −

Dr.

sc. L

ada

Luki

ć-Bi

lela

─ Z

AŠT

ITA

PRI

ROD

E - Z

AK

ON

SKI I

INST

ITU

CIO

NA

LNI

ASP

EKTI

U B

OSN

I I H

ERC

EGO

VIN

I

U ukupnim aktivnostima uspostavljanja i upravljanja zaštićenim po-dručjima, detaljno treba valorizirati sve raspoložive potencijale i osmisliti njihovo korištenje na dopušten način. Svako novo područje pod odre-đenim režimom zaštite treba biti uspostavljeno posebnim zakonom, sa prostornim planom područja posebnog obilježja.

Na državnoj razini moraju se donijeti odgovarajući propisi za zaštitu prirode, kao i okoliša općenito (Zakon o okolišu BiH), koji će omogući-ti efikasno provođenje preuzetih međunarodnih obveza i koordinirano uvođenje standarda i odredbi, što je posebno važno sa proces stabilizacije i pridruživanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji. Ured za zakono-davstvo i usklađenost sa propisima Europske unije Vlade Federacije BiH, mora biti stručno kapacitiran i obučen za pravnu superviziju ukupnog procesa.

Sva pitanja koja trebaju osigurati određenu koordinaciju na među-entitetskoj razini, moraju proći Međuentitetsko tijelo za okoliš kojeg su, prema entitetskim zakonima o zaštiti okoliša, uspostavile entitetske vla-de.

Literatura

1. Baker, S. and Jehlička, P. (1998): Dilemmas of Transition: The Envi-ronment, Democracy and Economic Reforms in East Central Europe.

2. COWI (2007): Monitoring napretka za zemlje jugoistočne Evrope, za EU okolinske legislative.

3. Cero, M., Draganić, J., Šeremet, N., Stefanović, Đ. (2002): Priručnik za Bosnu i Hercegovinu u procesu približavanja EU okolišnoj legislativi/The Manual on Necessary Environmental Approximation to Europe-an Union Environmental Legislation for Bosnia-Herzegovina.

4. Redžić, S., Herceg, N. (2008): Priručnik za edukaciju i polaganje općeg dijela ispita za turističke vodiče u Federaciji BiH, Federalno ministar-stvo okoliša i turizma, Sarajevo.

5. DEI- Direkcija za EU integracije BiH, Vijeće ministara BiH (2006): Stra-tegija integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju.

6. DEI- Direkcija za EU integracije BiH (2005): Priručnik za usklađivanje propisa BiH sa propisima EU.

7. EEA-European Environmental Agency (2006): Progress and Planning.8. Federalno ministarstvo pravde (1998): Ustavi Bosne i Hercegovine.9. Gilpin, A.,(2000): Dictionary of Environmental Law.10. Kiss, A., Shelton, D. (1997): Manual of European Environmental Law.11. Knežević, A., Čomić, J. (2001): Leksikon okoline/okoliša/životne sredi-

ne.12. Knill, C., Lenschow, A. (2000): Implementing EU environmental policy.13. NEAP BiH (2003): Nacionalni akcioni plan za okoliš Bosne i Hercego-

vine..14. Tietenberg, T. (2000): Environmental and Natural Resource Economics.

360ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

361

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RINikola Glamuzina1

AGROTURIZAM – ISKUSTVA IZ SVIJETA I RAZVOJNE MOGUĆNOSTI U

SREDNJODALMATINSKOJ ZAGORI

Selektivni oblici turizma su sve važniji u svjetskoj turističkoj ponudi. Jedan od njih je i agroturizam koji je specifičan isključivo za ruralna područja. Agroturi-zam je doživio ekspanziju krajem 20. i početkom 21. st., a u raznim razvojnim stra-tegijama razvijenih zemalja i same Europske unije naveden je kao jedan od važnih elemenata turističkog razvoja slabije razvijenih ruralnih područja. Osnovna svrha i cilj istraživanja je ustanoviti koji su koncepti primijenjeni za razvoj agroturizma i koji su rezultati postignuti u raznim zemljama. Također su istražena razna pi-tanja i problemi koji su se pojavili u razvoju agroturizma. Cilj istraživanja je i ra-svjetljavanje uloge koju agroturizam ima u razvoju perifernih područja u odabra-nim turistički razvijenim zemljama Europe, Angloamerike i Australije. Pritom su proučene mogućnosti razvoja agroturizma u srednjodalmatinskoj Zagori kroz koncepciju razvoja perifernih područja. Istraživanje je bazirano na analizi raznih znanstvenih istraživanja s ciljem stvaranja teorijskog okvira koji bi mogao poslu-žiti kao pristup razvoju agroturizma na prostoru srednjodalmatinske Zagore. Re-zultati istraživanja pokazuju kako je agroturizam važan oblik razvoja perifernih ruralnih područja. S druge strane, rezultati pokazuju kako ne treba precjenjivati ulogu agroturizma u razvoju ruralnih područja i kako on ne može biti oslonac za rješavanje brojnih problema koji opterećuju ruralna naselja. Istraživanje također pokazuje kako će potencijale za razvoj agroturizma u srednjodalmatinskoj Zagori u bliskoj budućnosti biti moguće bolje iskoristiti zbog rješavanja problema promet-nog povezivanja s emitivnim i receptivnim turističkim regijama.

Ključne riječi: turizam, agroturizam, ruralni turizam, srednjodalmatinska Zagora

1 dr. sc. Nikola Glamuzina, izv. prof., Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet

362ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Agroturizam je jedan od novijih oblika turističke ponude koji ulazi u kategoriju selektivnih oblika turizma. Mada je veću važnost do-bio tek krajem 20. st. do početka je 21. st. doživio ubrzani razvoj.

Budući da se agroturizam odvija u ruralnim područjima koja se osla-njanju na poljoprivredu, on se ubrzo pokazao vrlo zanimljivim sa staja-lišta regionalnog planiranja razvoja perifernih ruralnih regija. Stoga je u dokumentima raznih zemalja (posebno razvijenih) agroturizam naveden kao jedna od najvažnijih djelatnosti na kojima se treba temeljiti budući razvoj perifernih regija.

Srednjodalmatinska Zagora spada u slabije razvijene dijelove Hrvat-ske koji su opterećeni brojnim socio-ekonomskim problemima: nižom stopom aktivnosti stanovništva (posebno nižom stopom aktivnosti žena), zaostajanjem u industrijskom razvoju, dominacijom tradicionalne poljo-privrede zasnovane na malim rascjepkanim posjedima s naglašenom au-tarkičnom komponentom i sl. Riječ je o tradicionalno emigracijskom po-dručju koje je obilježeno slabom unutarnjom povezanošću, kao i slabom prometnom povezanošću sa susjednim turistički razvijenim područjima (kao što je npr. Makarsko primorje). Zatvaranje malobrojnih industrij-skih pogona krajem 20. st. dodatno je pogoršalo socijalne i gospodarske prilike u tom dijelu Hrvatske. Zbog zaostajanja u gospodarskom razvoju i udaljenosti od gospodarske jezgre Republike Hrvatske, srednjodalma-tinska Zagora ima sva obilježja perifernom ruralnog područja.

Tijekom prvog desetljeća 21. st. počinju se bilježiti i stanoviti pozi-tivni pomaci zahvaljujući stabilizaciji poljoprivrednog sektora i cestov-nom povezivanju. Sa završetkom srednjodalmatinske dionice autoceste Zagreb – Ploče, do kojeg je došlo krajem 2008., zagorski prostor je po prvi put u povijesti u potpunosti riješio problem unutarnje povezanosti, kao i povezanosti sa splitskom urbanom regijom i s ostatkom hrvatskog teritorija. Konačna izgradnja dionice do Ploča, do kojeg će doći do kraja 2010. godine, definitivno će riješiti stoljetni problem prometne izolirano-sti. Završetak tunela kroz Biokovo, koji će povezati srednjodalmatinsku Zagoru s Makarskim primorjem, dodatno će naglasiti mogućnosti dalj-njeg gospodarskog razvoja. Stoga je sasvim razumljiv optimizam koji je zavladao u Zagori, posebno u pogledu valorizacije turističkih potencijala i značajnijeg turističkog razvoja u bliskoj budućnosti.

Budući da je riječ o izrazito ruralnom kraju, velike se nade polažu u mogućnosti razvoja ruralnog turizma. Pritom se također naglašavaju i mogućnosti razvoja agroturizma koji ima dobre preduvjete razvoja u zaleđu turistički razvijenih primorskih destinacija, naročito u ruralnim krajevima koji su pretežno orijentirani na poljoprivredu.

Postavlja se pitanje u kolikoj su mjeri takva gledišta zasnovana na realnim mogućnostima sa stajališta razvojnih preduvjeta koji postoje u Zagori, kao i sa stajališta stvarne uloge koju agroturizam ima u razvo-ju perifernih ruralnih krajeva. Svrha ovog rada je davanje kompleksnog pregleda odabranih znanstvenih istraživanja značenja uloge agroturiz-ma u razvoju ruralnih područja, posebno onih koja su periferno polože-na unutar nacionalnog teritorija i obilježena slabijim stupnjem gospodar-skog razvoja. Ciljevi rada su sljedeći:• usporediti različite koncepte razvoja perifernih ruralnih krajeva s na-

363

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

glaskom na ulogu agroturizma• proučiti najvažnije probleme koji se pojavljuju s razvojem agroturiz-

ma• proučiti povezanost između poljoprivrede i agroturizma s naglaskom

na povratnu vezu među njima• istražiti stvarnu ulogu agroturizma u turističkom i cjelokupnom gos-

podarskom razvoju ruralnih područja• usporediti glavne motive turista koji pokazuju zanimanje za takav

oblik turističke ponude

Na osnovi analize znanstvenih radova iz raznih dijelova svijeta na-pravljena je sinteza i izdvojeni su relevantni aspekti agroturizma. Ti su aspekti nadalje analizirani na području srednjodalmatinske Zagore s ci-ljem pružanja usporedbe i proučavanja razvojnih potencijala u tom dijelu Hrvatske.

Agroturizam – definicija i podjela

Prije samog definiranja agroturizma, njegovih glavnih obilježja i po-djele, potrebno je naglasiti distinkciju između ruralnog turizma i agrotu-rizma.

Treba istaknuti kako sam pojam ruralnog turizma (tj. turizma u ru-ralnim krajevima) nije precizno definiran u znanstvenoj literaturi. Glavni problem proizlazi iz teškoće definicije pojma „ruralan“. Problem je po-sebno naglašen u tzv. urbano-ruralnom pojasu u kojemu su „ruralna“ naselja zahvaćena dinamičnom transformacijom. Istina je kako svaka zemlja svijeta propisuje varijable i parametre koje se koriste za izdva-janje urbanih i ruralnih naselja. Međutim, činjenica je kako ne postoje univerzalno prihvaćeni kriteriji i granične vrijednosti kojima se precizno razdvajaju urbana od ruralnih naselja. Prema tome, ono što će u jednoj državi biti stavljeno u kategoriju ruralnog turizma, u drugoj će biti stav-ljeno u drugu kategoriju. Umjesto same definicije, Page i Getz izdvajaju pet elemenata po kojima je ruralni turizam raspoznatljiv: 1) odvija se u ruralnim područjima; 2) temelji se na ruralnim obilježjima (npr. otvore-ni agrarni prostor, kontakt s prirodom, prevlast „tradicionalne“ kulture i naslijeđa); 3) odvija se u prostorima koji nisu gusto izgrađeni raznim sadržajima tipičnim za gradska naselja; 4) obilježen je specifičnim soci-jalnim sustavom u kojem dominira tradicionalizam i obiteljske veze; 5) uključuje kompleksni obrazac ruralnog okoliša, gospodarstva, povijesti i smještaja (Page, Getz, 1997, str. 9).

Nilsson također naglašava problem definicije ruralnih područja, po-sebno u svjetlu službene definicije koju EU se navodi u raznim doku-mentima, a po kojoj je ruralni turizam sav turizam koji se odvija izvan gradova (Nilsson, 2002, str 9). S druge strane, bitni elementi uz pomoć kojih se definira agroturizam su: mali poljoprivredni posjedi (tipični za lokalni kraj) i utemeljenost na tradiciji. Ključnu ulogu ima poljoprivred-nik koji predstavlja idealiziranu predodžbu tradicionalnog poljoprivred-nika (Nilsson, 2002, str. 10).

364ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Po mišljenju većine autora potrebno je napraviti razliku između ru-ralnog turizma i agroturizma iz dva razloga. Prvo, ruralni se turizam ne odvija isključivo na poljoprivrednom posjedu ili u tvornici koja prerađu-je poljoprivredne proizvode. Drugo, ruralni turizam ne donosi dodatne prihode samom poljoprivredniku.

Thomas navodi pet glavnih značajki agroturizma: 1) mora uključi-vati izravnu interakciju između poljoprivrednika, njegovog proizvoda i turista; 2) turist koji se uključuje u agroturizam mora se razlikovati od ostalih posjetitelja po vremenu provedenom na farmi, udaljenosti iz koje je došao i motivu posjeta (odmor ili edukativni razlozi su glavni motivi); 3) treba imati pozitivan učinak na samu poljoprivredu; 4) treba biti po-vezan s drugim selektivnim oblicima turizma kao što su npr. kulturni, zdravstveni, eko-turizam i dr.; 5) agroturizam u pravilu uključuje razne oblike ponude – od samog boravka turista na farmi, preko njihovog ak-tivnog uključivanja u poljoprivredne aktivnosti sve do edukacijskih ra-zgledanja (Thomas, 2000, str. 11).

Lobo na web-stranici Centra za male farme (Small Farm Center) Kali-fornijskog Sveučilišta definira agroturizam kao djelatnost koja se odnosi na posjet farmi koja je u funkciji ili nekom drugom poljoprivrednom ili hortikulturnom objektu zbog odmora, edukacije ili aktivnog sudjelova-nja u poljoprivrednim aktivnostima. Zanimljivo je kako se na istoj web-stranici nailazi da drugu definiciju koju daje Jolly i po kojemu je agrotu-rizam komercijalna djelatnost koja se odvija na farmi ili ranču koji su u pogonu, ili čak u tvornici koja prerađuje poljoprivredne proizvode i to zbog odmora turista s tim što ta djelatnosti vlasniku donosi određene prihode. Isti autor također daje podjelu agroturizma na: 1) rekreaciju na otvorenom (lov, ribolov, jahanje, boravak u divljini); 2) obrazovanje (de-gustacija vina, satovi kuhanja i konzerviranja voća i povrća); 3) zabava (poljoprivredni festivali, zabave u štalama); 4) uslužne djelatnosti (bora-vak na farmi, razgledanje uz stručno vodstvo, izravna kupovina proizvo-da); 5) izravna prodaja proizvoda (uz sudjelovanje u njihovoj prodaji na štandovima uz cestu).

George i Rilla, u okviru istog Sveučilišta, koriste definiciju koja je go-tovo identična kao i ona koju daje Jolly. Jedina je razlika u tome što oni smatraju kako se agroturizam odvija isključivo na farmi ili ranču (Geor-ge, Rilla, 2008a, str. 1).

Ollenburg daje pregled različitih definicija agroturizma i naglaša promjene u samoj definiciji kroz vrijeme zbog stalnog proširivanja pojma agroturizma. Ona smatra kako se agroturizam može defninirati kroz nje-gove bitne elemente, a to su: fiksne atrakcije (povijesne farme, poljopri-vredni muzeji), priredbe (sajmovi i festivali, poljoprivredne konferencije, edukacijske aktivnosti) i usluge (smještaj, razgledanje s vodičem, prodaja poljoprivrednih proizvoda) (Ollenburg, 2006, str. 52).

Postoje također definicije po kojima agroturizam uključuje posjete poljoprivrednim posjedima isključivo iz rekreativnih razloga. Prema nji-ma agroturizam uključuje boravak na farmi, obrazovne programe za dje-cu, posjete zoološkim vrtovima u kojima se čuvaju kućni ljubimci, sudje-lovanje u poljoprivrednim radovima, prodajama božićnih stabala, lovu i ribolovu na poljoprivrednom posjedu (Carpio, Wohlgenant, Boonsaeng, 2008, str. 255).

365

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

Coomber i Lin se priklanjaju definiciji po kojoj je agroturizam vrsta ruralnog turizma u kojoj radna sredina čini oblik ponude i atrakciju za turiste. Pritom je ključna participacija samih stanovnika farme u nekim od sljedećih aktivnosti: smještaju turista, radu centara za posjetitelje (uključujući galerije i muzeje), prodaji poljoprivrednih proizvoda i ruko-tvorina, razgledanju s vodičem, edukacijskim turama, poljoprivrednim aktivnostima (npr. mužnji krava, ribolovu, jahanju, branju voća), prodaji na štandovima za hranu i pića (Coomber, Lin, 2004, str. 2).

U drugom slučaju agroturizam je naveden kao tip turizma koji se od-vija na poljoprivrednom posjedu i osigurava gostima smještaj, prehranu hranom koja se proizvodi na posjedu, sudjelovanje u poljoprivrednim aktivnostima i poljoprivrednim priredbama, razgledanje raznih poljo-privrednih atrakcija, usluge turističkog centra i prodaju poljoprivrednih proizvoda (Holdnak, Pennington-Gray, 2000, str. 2).

Mnoge zemlje u svojim razvojnim dokumentima navode definiciju agroturizma. Tako se npr. u razvojnim strategijama i programima ame-ričke savezne države Tennessee agroturizam definira kao djelatnost koja kombinira osnovna obilježja poljoprivrede s turizmom i pruža iskustva turistima s pozitivnim učincima po poljoprivrednika i lokalnu zajednicu u pogledu prihoda (Jensen, Lindborg, English, Menard, 2006, str. 1).

U Italiji, jednoj od svjetskih turističkih velesila, agroturizam je tako-đer važna djelatnost, mada je Italija kasnila u njegovu razvoju u odnosu na druge europske države. Talijanski zakonski propisi čak jasno defini-raju agroturizam s naglaskom na distinkciju između ruralnog turizma i agroturizma. Agroturizam je definiran kao tip turizma u koji su uključe-ni isključivo poljoprivrednici (Ohe, Ciani, 1998, str. 2).

Razvojne strategije i koncepti

Počeci agroturizma se mogu uočiti već početkom 20. st. u pojedinim zemljama današnje Europske unije. Sami se začeci stavljaju u austrijsku regiju Tirol i pojedine ruralne dijelove Ujedinjenog Kraljevstva (ponaj-prije Engleske), zemlje u kojoj je započeo moderni turizam. Do 1960-ih godina uočen je postupan i stabilan porast zanimanja turista za agroturi-zam, posebno u alpskim zemljama. Sljedeća su dva desetljeća bila obilje-žena ubrzanom ekspanzijom agroturizma (pogotovo u Francuskoj, Italiji i zemljama Beneluxa) sve do početka 1980-ih godina kada je poljoprivre-da ušla u duboku krizu (Ollenburg, 2006, str. 53). Tradiciju tih zemalja službeno je preuzela EU kroz razne programe (od onih na razni Unije, preko nacionalnih sve do lokalnih) kojima se financiraju programi ra-zvoja agroturizma. Razlog je u provođenju politike restrukturiranja gos-podarstva u ruralnim krajevima kroz provođenje politike diverzifikacije poljoprivrede. Osim toga, razvoj agroturizma se smatra dobrim oruđem za zaustavljanje depopulacije ruralnih krajeva, zaštitu prirodnih resursa i okoliša, kao i očuvanje ruralne baštine i seoskog načina života (Garcia-Ramon, Canoves, Valdovinos, 1995, str. 269).

Agroturizam je postao i službena strategija EU pomoću koje nastoji postići diverzifikaciju poljoprivrede u ruralnim područjima s ciljem sma-njivanja krize u poljoprivrednom sektoru. U okviru programa Zajednič-

366ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

ke poljoprivredne politike (Common Agricultural Policy – CAP) iz 1992. i ponovno iz 1996. propisana su i financijska sredstva za poticanje agro-turizma u zemljama članicama (Veeck, Che, Veeck, 2006, str. 238).

Razvoj turizma u ruralnim područjima je postao jedan od službenih ciljeva u strategiji ruralnog razvoja donesenoj na razini EU 1994. odlu-kom Europske komisije. U okviru raznih programa propisani su i poje-dini ciljevi kao što su npr. poljoprivredna diverzifikacija, edukacija onih poljoprivrednika koji su zainteresirani za razvoj turizma, ulaganje u tu-rističku infrastrukturu, a izdvojena su i potrebna financijska sredstva. U programima se navode i turistički kapaciteti za razvoj kojih se nude financijska sredstva: teniski tereni, poljoprivredni muzeji, konji za jaha-nje, ribnjaci za turističku namjenu i ostali. U programu je također izričito navedeno kako turističke aktivnosti mogu biti povezane s poljoprivred-nim djelatnostima. Na taj je način EU odredila agroturizam kao jednu od najvažnijih aktivnosti pomoću kojih bi trebalo postići dinamičniji razvoj ruralnih područja kroz zadržavanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta. Analiza utrošenih sredstava na području Danske pokazala je kako je većina poljoprivrednika, koji su se uključili u agroturizam, ulo-žila dobivena sredstva u uređenje smještajnih kapaciteta kao što su sobe u domaćinstvima, apartmani, kolibe ili prostori za kampiranje. Kada je program zatvoren 1999. provedene su analize postignutih rezultata. One su pokazale kako agroturizam nije zadovoljio očekivanja ni poljoprivred-nika ni političara. Zanimljivo je kako razvojem agroturizma nisu otvore-na nova radna mjesta jer je došlo do preraspodjele rada unutar poljopri-vrednog posjeda. Najveće su poteškoće uočene kod kombiniranja poljo-privrede i turizma, kao i zbog ograničenih sposobnosti poljoprivrednika u upravljanju i marketingu (Hjalanger, 1996, 103-104). Podaci sakupljeni 2005. pokazuju kako se udio poljoprivrednih posjeda koji su uključeni u agroturizam u zemljama članicama EU kreće od 3-10 % s tim što su ek-stremi Grčka (svega 1 %) i Švedska (čak 20 %) (Ollenburg, 2006, str. 54).

Istraživanja iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazala su kako poljopri-vrednicima na raspolaganju imaju mnoge ustanove koje pružaju pomoć zainteresiranima za uključivanje u turizam. Neke od njih djeluju na na-cionalnoj razini (Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane, Engleska turistička zajednica), a neke na regionalnoj, pa čak i lokalnoj. Samo na području sjevernih Penina, jednom od najatraktivnijih ruralnih dijelova Engleske, djeluje čak 27 organizacija koje pružaju raznu pomoć – od edu-kacijske i financijske pa sve do pravne i marketinške. Na sve njih nadove-zuje se nadnacionalna razina predstavljena kroz institucije EU-a i njene razvojne programe. Budući da je turizam postao važan izvor prihoda za pojedine poljoprivrednike, većina njih se udružila u zasebnu organizaci-ju pod nazivom Farm Holiday Bureau (Busby, Rendle, 2000, str. 638-639).

U Španjolskoj su prvi oblici poticanja razvoja ruralnog turizma uoče-ni 1960-ih godina. Pravi zamah agroturizam doživljava 1980-ih godina, ponajprije u brdskim krajevima sjevernog dijela zemlje. Tijekom 1990-ih godina sve su španjolske autonomne zajednica (riječ je o osnovnoj po-litičko-administrativnoj jedinici u toj državi) donijele program razvoja ruralnih krajeva s naglaskom na valorizaciju turističkih potencijala. Na taj je način agroturizam ušao u okvir koncepcije regionalnog razvoja bu-dući da nacionalna vlada ima ovlasti isključivo u promociji turizma na

367

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

međunarodnoj razini. Od 17 autonomnih zajednica njih je čak 15 donijelo propise o razvoju ruralnog turizma i agroturizma Većina programa pro-pisuje financijsku i edukacijsku pomoć za zainteresirane poljoprivred-nike. Međutim, glavni problem tih razvojnih koncepata je u tome što ne propisuju konkretne korake koje je potrebno poduzeti kako bi se ostvario razvoj turizma u ruralnim područjima. Slično kao i u već spomenutom primjeru Danske, glavnina sredstva je uložena u uređenje smještajnih ka-paciteta, dok je jedan dio investiran i u marketing (Caballé, 1999, str. 247).

Usporedba razvoja agroturizma u starim i novim članicama EU-a po-kazala je veliku ulogu fondova EU-a u poticanju njegova razvoja. Pro-gram razvoja turizma u ruralnim krajevima (i agroturizma kao njegova integralnog dijela) postigao je najbolje rezultate u onim zemljama koje su na početku provedbe navedenog programa imale visoki udio poljo-privrednog stanovništva u ruralnim krajevima. Tipičan je primjer Irska u kojoj je kroz razvoj agroturizma provedeno prestrukturiranje poljopri-vrednog sektora i potaknut je daljnji razvoj ruralnih krajeva (Hegarty, Przezboska, 2005, str. 66).

U Italiji je, kako je već spomenuto, planski razvoj agroturizma počeo nešto kasnije. On je temeljen na zakonu o agroturizmu iz 1985., na osnovi kojeg su pojedine regije donosile podzakonske propise koji su omogućili ubrzani razvoj agroturizma krajem 1980-ih godina (Ohe, Ciani, 1998, str. 2).

Agroturizam ima veliku popularnost u SAD-u, pogotovo u istočnim državama. Riječ je o visokourbaniziranom prostoru, stanovništvo kojeg nastoji provoditi što više slobodnog vremena u ruralnim krajevima. Ta-kođer treba uzeti u obzir i težnju za „zdravim životom“ koja je posebno izražena kod američkog stanovništva. Američki se agroturizam temelji na kratkotrajnim posjetima tijekom vikenda. Gledano pojedinačno po saveznim državama, uočava se kako su nositelji agroturizma poljopri-vredno razvijene savezne države, ponajprije California, u kojoj postoje specijalizirane institucije koje se brinu isključivo o razvoju agroturizma (Ollenburg, 2006, str. 62). Važnu ulogu ima Small Farm Center koji dje-luje pri Kalifornijskom sveučilištu (University of California), a koji orga-nizira radionice, tečajeve, studije i znanstvena istraživanja agroturizma (George, Rilla, 2008b, str. 2-3). Na taj je način razvijen znanstveni pristup koji je doveo do bolje organizacije agroturizma u odnosu na druge dije-love svijeta.

Neki aspekti agroturizmaUloga agroturizma u razvoju perifernih ruralnih krajeva

Pod pojmom periferne regije smatra se ona koja je geografski izoli-rana i udaljena od gospodarske jezgre u kojoj se nalazi glavnina tržišta. Riječ je o regijama koje su marginalizirane u gospodarskom pogledu s tim što marginalizacija može biti rezultat različitih procesa – oskudnih resursa, propadanja tradicionalne poljoprivrede ili industrije ili zaostaja-nja u primjeni inovacija u gospodarstvu. Također su obilježene slabijom infrastrukturom i oslanjanjem na proizvode koje se uvoze iz drugih regi-ja. Uglavnom je riječ o ruralnim područjima u kojima se način života nije

368ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

znatnije promijenio tijekom suvremenog perioda. U demografskom su pogledu one uglavnom zahvaćene procesom starenja stanovništva, po-pulacijskom stagnacijom, depopulacijom ili izumiranjem stanovništva. Sva navedena obilježja dodatno pojačavaju osjećaj izoliranosti i margina-lizacije u odnosu na gospodarsku i društvenu jezgru (Brown, Hall, 2000, str. 2-3).

Zbog procesa restrukturiranja gospodarstva, od 1970-ih godina u ra-zvijenim zemljama ruralna područja (posebna ona okrenuta poljoprivre-di) ulaze u fazi dubokih gospodarskih, društvenih i političkih promjena. Proces restrukturiranja je posebno sporo tekao u perifernim ruralnim po-dručjima, zbog čega se počeo sve više produbljivati jaz na relaciji jezgra – periferija. Kontinuirana mehanizacija poljoprivrede i rušenje carinskih barijera za uvoz poljoprivrednih proizvoda najviše su pogodili poljopri-vrednike u rubnim regijama sa slabijim razvojnim trendovima. Bilo je očigledno kako je poljoprivrednicima neophodan dodatni izvor priho-da, a kao najpogodniji način njegova iznalaženja izabran je agroturizam (Hall, D. – Mitchell, M. – Roberts, L., 2003, str. 7).

Potreba za restrukturiranjem poljoprivrede naglašena je od 1994. kada je Sporazum o poljoprivredi, sklopljen u okviru Svjetske trgovačke organizacije (WTO), doveo velike poljoprivredne proizvođače (Kanada, Brazil, Meksiko, Argentina, Kina) na svjetsku pozornicu (Veeck, Che, Veeck, 2006, str. 236). Takva je politika dodatno pogodila poljoprivredni-ke u raznim dijelovima svijeta, pa je potreba za dodatnim izvorom priho-da postala sve izraženija.

Istraživanja pokazuju kako su dva elementa ključna za dobro poslo-vanje poljoprivrednih posjeda okrenutih agroturizmu: blizina velikih gradova (tj. emitivnih turističkih područja) i atraktivnost lokalnog pej-zaža. Bitno je naglasiti kako se pojmovi ruralnosti i perifernosti pritom nikako ne smiju poistovjećivati (Getz, Carlsen, 2005, str. 248).

Kada se govori o značenju agroturizma za razvoj ruralnih perifernih krajeva, u pravilu se navode primjeri iz EU-a, pogotovo Britanskog otoč-ja. Upravo je potreba za dodatnim izvorom prihoda glavni motiv uključi-vanja engleskih poljoprivrednika u agroturizam. Primjer iz jedne perifer-ne regije brdskog područja sjeverne Engleske, na obroncima Peninskog gorja, pokazuje kako se čak 63 % poljoprivrednika okrenulo agrotuizmu upravo zbog iznalaska dodatnog izvora prihoda (Bowler, Clark, Croc-kett, Ilbery, Shaw, 1996, str. 289).

Irska se navodi kao drugi primjer zemlje u kojoj agroturizam ima značajnu ulogu u modernizaciji poljoprivrednog sektora i zadržavanju stanovništva u perifernim regijama. Razvoj ruralnog turizma (koji se u irskom slučaju ponajprije oslanja na agroturizam) u tim je područjima praćen ulaganjima u infrastrukturu i oživljavanjem drugih aktivnosti koje se tradicionalno vežu uz turizam (kao što je npr. ugostiteljstvo). Mada se agroturizam pokazao ekonomski značajnim, činjenica je kako se njegovo održavanje financira velikim novčanim poticajima koji dolaze iz raznih strukturnih fondova EU-a. Irska iskustva pokazuju kako agrotu-rizam ima slabiju dinamiku razvoja u perifernim područjima (pritom se ponajprije misli na zapadni dio zemlje) u odnosu na prosperitetne regije. Neujednačen broj turista vodi k razlikama u prihodima od turizma, a

369

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

sve to nadalje produbljuje jaz između prosperitetnih regija jezgre i pe-rifernih ruralnih područja. Osim udaljenosti od urbaniziranih područja u ekonomskoj jezgri, kao poseban problem mogu se izdvojiti oni koji su česti u perifernim ruralnim područjima: nedostatak lokalne inicijative i inertnost lokalnih vlasti (Hegarty-Przezboska, 2005, str. 67-68).

Zbog sve boljeg cestovnog povezivanja, uvođenja brzih vlakova i po-jave niskotarifnih zrakoplovnih prijevoznika cijena prijevoza turista je znatno snižena. Posjetitelji iz prosperitetnih regija jezgre (koje emitiraju najveći broj turista) mogu lako i relativno brzo doći do perifernih rural-nih krajeva. Ipak, Wanhill u svojoj studiji o razvoju turizma u europskim perifernim područjima upozorava kako bi bilo iluzorno očekivati da tu-rizam može biti učinkovit u svim regijama. Istraživanje Velške turistič-ke zajednice pokazalo je kako turizam u perifernim ruralnim krajevima nema budućnosti bez stalnih novčanih poticaja. Problemi na koje se na-ilazi u turističkom razvoju perifernih područja su brojni: suženo lokal-no turističko tržište, preveliko oslanjanje na mala poduzeća, nerazvijena turistička infrastruktura, sezonalnost, nedostatak poduzetnosti, kapitala i obrazovanja lokalnih poljoprivrednika, nedostatak planskog usmjera-vanja turističkog razvoja i odgovarajućih organizacijskih struktura, slaba razvijenost lokalne industrije koja bi trebala pratiti razvoj turizma. S dru-ge strane, izoliranost i atraktivna priroda čine periferne regije posebno zanimljivim turistima, međutim, riječ je ipak ograničenom broju posjeti-telja (Wanhill, 1997, str. 49-50)

Jedna komparativna studija napravljena usporedbom agroturizma u dvije španjolske regije, Kataloniji (prosperitetna regija jezgre) i Gali-ciji (periferna ruralna regija), potvrđuje probleme koje navodi Wanhi-ll. U pokrajini Kataloniji gotovo svi domaći posjetitelji agroturističkih gospodarstava dolaze iz urbanih regija koje su udaljene od 50-75 km. Istovremeno je udio stranih gostiju svega 5 %. Najviše turista dolazi iz višemilijunskog metropolitanskog područja Barcelone u kojem živi po-lovica katalonskog stanovništva. Prosječno zadržavanje posjetitelja je 4,5 dana s vršnim opterećenjima tijekom vikenda, a agroturizam se odvija tijekom cijele godine. S druge strane, u Galiciji je prosječno zadržavanje turista duže (11,4 dana), međutim turisti su izrazito sezonski raspoređe-ni s vršnim opterećenjima u ljetnim mjesecima. Zbog toga agroturizam nije moguće razvijati tijekom cijele godine, pa zato čak 30 % farmi ne nudi agroturističke usluge izvan turističke sezone. Većina gostiju dolazi iz prosperitetnih urbaniziranih regija, a udio posjetitelja iz drugih zema-lja iznosi 20 % (Garcia-Ramon, Cannoves, Valdovinos, 1995, str. 272-273).

Primjer s Lofotskog otočja, norveške ruralne periferne regije vrlo ograničenih gospodarskih resursa, pokazuje značenje autentičnosti ru-ralnih područja za turiste. Pod pojmom autentičnosti posjetitelji podra-zumijevaju i način života koji proizlazi iz usmjerenosti na poljoprivre-du kao dominantnu djelatnost ruralnih područja (Midtgard, 2003, str. 106). Istovremeno, posjetitelji izražavaju i svoj strah od modernizacije ili daljnjeg razvoja i izgradnje ruralnih područja (Midtgard, 2003, str. 110). Upravo takvi stavovi turista pokazuju paradoksalnost situacije u kojoj je nalaze periferna ruralna područja. Istovremeno se govori o potrebi razvoja, dok posjetiteljima veću atraktivnost imaju krajevi u kojima se

370ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

suvremene inovacije (kako u načinu života, tako i u poljoprivredi) manje primjenjuju, pa bi stoga takve krajeve mogli nazvati „zaostalim“ i to zbog „autentičnosti“.

Povezano s pitanjem autentičnosti je i pitanje primjene inovacija. Istraživanje provedeno u danskim ruralnim prostorima pokazalo je kako su turistima atraktivniji poljoprivredni posjedi na kojima se vrlo malo (ili nikako) upotrebljava suvremena mehanizacija u poljoprivrednoj pro-izvodnji. (Hjalager, 1996, str. 107). Slične su rezultate dala i istraživanja s američkog područja (Rosenberger, Loomis, 1999, str. 378-380).

Druga istraživanja iz Norveške pokazuju kako raznolika agroturi-stička ponuda privlači veći broj posjetitelja. Upravo zbog toga se mnogi posjetitelji vraćaju tijekom narednih godina (Blekesaune, Brandth, Ha-ugen, 2008, str. 16). Prema tome, specijalizacija je u slučaju agroturizma nepoželjna.

Naravno, postavlja se pitanje zbog čega uopće poticati razvoj turiz-ma u ruralnim područjima, a samim tim i agroturizma ako su ulaganja veća od prihoda. Mogu se izdvojiti glavni razlozi zbog čega bi nadležne organizacije ipak trebale poticati agroturizam. To su: zaštita atraktivnih prirodnih područja, modernizacija lokalnog gospodarstva, edukacija i pružanje većih mogućnosti stanovništvu ruralnih područja. Upravo se zadnji razlog često navodi kao najvažniji u znanstvenoj literaturi (Shar-pley, Roberts, 2004, str. 122).

Značenje agroturizma u gospodarstvu regijeKada se općenito govori o značenju turizma u ruralnim područjima,

pa tako i agroturizma kao njegova integralnog dijela, tada se obično iz-dvaja šest elemenata:• revitalizacija i reorganizacija ruralne ekonomije i poboljšanje kvalitete

života• stvaranje dodatnog izvora prihoda za poljoprivrednike i druge sta-

novnike ruralnih naselja• otvaranje novih socijalnih kontakata s ciljem razbijanja izolacije izme-

đu ruralnih krajeva i ostalih regija, kao i između poljoprivrednika i drugih socijalnih skupina

• valorizacija ruralnih posebnosti, prirodnog pejzaža i kulturnog nasli-jeđa

• sudjelovanje u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja gospodarstva i društva, kao i u zaštiti okoliša

• poticanje ruralnog stanovništva da uvidi vrijednost kvalitetnih poljo-privrednih proizvoda, pejzaža, kulture i napuštenih ili neiskorištenih kuća (Hall, D. – Mitchell, M. – Roberts, L., 2003, str. 6)

Treba imati na umu kako agroturizam može imati i negativne po-sljedice u ruralnim područjima u slučajevima potpunog napuštanja po-ljoprivrede i okretanja turizmu, negativnih posljedica po okoliš uslijed naglog porasta broja posjetitelja i velikih neisplativih ulaganja u lokalnu infrastrukturu (Thomas, 2000, str. 12). Također se mogu pojaviti i druge od kojih posebno treba naglasiti porast cijene zemljišta i poljoprivrednih proizvoda (Milne, Mason, 2000, str. 28).

371

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

Budući da turizam kao djelatnost pruža mogućnosti poslovanja i ma-lim poslovnim subjektima, tako i mali poljoprivrednici imaju mogućnosti razvoja agroturizma na svojim posjedima (Getz, Carlsen, 2005, str. 243). Upravo se ta činjenica često navodi kao jedno od najvažnijih pozitivnih učinaka.

Opširna analiza agroturizma u Engleskoj pokazala je, prema studi-ji publiciranoj 1993., kako se početkom 1990-ih godina 63 % engleskih farmera izjasnilo da agroturizam ima vitalnu ulogu za njih. Istraživanje je pokazalo kako je vrlo mali učinak po pitanju otvaranja novih radnih mjesta. Također je konstatirana skučenost emitivnog područja iz kojeg potječu turisti budući da većina posjetitelja živi na udaljenosti do 15 km. Lokalne su turističke zajednice također pružile neslužbenu procjenu pre-ma kojoj turisti potroše dva puta veći iznos izvan samog poljoprivrednog posjeda na kojem borave. Taj podatak ilustrira značenje agroturizma za ruralnu zajednicu u cjelini (Rilla, 1998, str. 12). Dodatna analiza farmi u blizini metropolitanskih područja u Engleskoj i Walesu pokazala je kako se udio zarada od agroturizma u ukupnom poslovanju farmera kreće od 20-60 %. Uočeno je i kako je od sezonske aktivnosti agroturizam postu-pno postao cjelogodišnja djelatnost (Rilla, 1998, str. 17).

Iskustva iz Engleske i Walesa također pokazuju kako se na uključi-vanje u agroturizam u pravilu odlučuju poljoprivrednici koji imaju veće zemljišne posjede te imaju veće prihode, kao i već potrebu za dodatnim izvorima prihoda. Uglavnom je riječ o mlađim obrazovanim poljopri-vrednicima čija djeca iskazuju želju za nastavkom poljoprivredne djelat-nosti. (Walford, 2001, str. 333). Sama je analiza geografske raspodjele far-mi uključenih u agroturizam pokazala koncentraciju u blizini zaštićenih objekata prirode (nacionalni parkovi, parkovi prirode, prirodni rezervati i sl.) (Walford, 2001, str. 340). Upravo takav smještaj u blizini turističkih atrakcija znatno utječe na prihode od agroturizma. Stoga su se na po-kretanje agroturizma najviše odlučivale poljoprivredne obitelje koje žive u radijusu do 5 km od značajnih prirodnih atrakcija (Walford, 2001, str. 344).

Analiza uloge agroturizma u lokalnom gospodarstvu irskih perifer-nih ruralnih regija pokazala je kako postoje tri tipa povezanosti. Prvi je direktna povezanost s turizmom koja se uočava kod poljoprivrednika kojima je agroturizam glavni izvor prihoda. Drugi je tip predstavljen u obliku indirektne povezanost s turizmom, a radi se o malim poduzetni-cima kojima je agroturizam dodatni izvor prihoda. U tu skupinu uglav-nom ulaze obitelji koje turistima iznajmljuju konje, prodaju rukotvorine ili iznajmljuju sobe. Treći je tip ovisnosti zastupljen kroz indirektnu po-vezanost s turizmom uz istovremenu neovisnost o njemu – pritom se misli na ugostiteljske objekte i trgovine koje turisti također posjećuju. Istraživanje koje je istovremeno provedeno u Poljskoj, koja je tek na po-četku razvoja agroturizma, pokazalo je kako se gore navedena poveza-nost pojavljuje i u onim ruralnim područjima u kojima je turistički razvoj u začecima (Hegarty-Przezboska, 2005, str. 73).

Istraživanja su pokazala kako agroturizam ima znatno veću ulogu u urbaniziranim razvijenim područjima (koja se mogu označiti pojmom gospodarske jezgre). Analiza razvoja agroturizma u kalifornijskom okru-

372ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

gu San Diego pokazala je njegovu veliku ulogu u lokalnom gospodar-stvu. Osim izravnih zarada, uočeno je kako agroturizam ima i ulogu u pogledu poticanja poljoprivrednika na primjenu raznih inovacija u poljo-privrednoj proizvodnji. Također su dokazani i neekonomski učinci kao što je npr. edukacija posjetitelja o značenju poljoprivrede za gospodar-stvo južne Kalifornije. Bitno je naglasiti kako se u ovom slučaju ne radi o perifernom ruralnom području već o gusto naseljenom, razvijenom kraju s velikim brojem stanovnika (2,8 milijuna) i dinamičnim razvojem. Agro-turizam se u takvom području susreće s dodatnim problemom, a to je konstantno širenje milijunskog grada i pritisak na zemlju neophodnu za daljnju gradnju. Taj je problem najizraženiji u prijelaznom urbano-rural-nom pojasu. Stoga je jedna od uloga agroturizma edukacija posjetitelja s ciljem boljeg razumijevanja poljoprivrednog sektora i smanjivanja na-petosti između susjednih urbanih i ruralnih područja (Lobo, Goldman, Jolly, Wallace, Schrader, Parker, 1999, str. 21).

Novozelandska iskustva pokazuju kako agroturizam sudjeluje s udjelom od 35 % u ukupnim prihodima poljoprivrednih posjeda. Riječ je o značajnom udjelu, pogotovo kada se uzme u obzir kako se taj udio u Njemačkoj i sjevernoj Engleskoj kreće oko 20 %. Međutim, geografska raspodjela farmi okrenutih agroturizmu pokazuje njihovu koncentraciju u blizini velikih urbanih aglomeracija, a ne u perifernim ruralnim područ-jima. Upravo su se geografski smještaj i dostupnost pokazali kao ključni elementi za dobro poslovanje (Shakur, Holland, 2000, str. 5). Agroturizam se može smatrati osovinom održivog razvoja ruralnih područja budući da pomaže u održavanju starih građevina, poboljšanju uvjeta u kojima poljoprivrednici žive, uz vrlo mali negativni utjecaj po okoliš. Postoje čak i primjeri, kao oni iz Novog Zelanda, kada poljoprivrednici ograničavaju svoju turističku djelatnost s ciljem smanjivanja negativnih reperkusija po okoliš (Getz, Carlsen, 2005, str. 247-248).

U kojoj mjeri poljoprivreda poticajno djeluje na razvoj turizma u ru-ralnim krajevima? Izraelska iskustva pokazuju kako je pozitivan utjecaj vrlo mali i kako je poljoprivredna djelatnost bitna za lokalno stanovniš-tvo. Zanimljivo je kako se pokazalo da atraktivnost okoliša ima veću ulo-gu u privlačnosti poljoprivrednih posjeda usmjerenih na agroturizam, nego sama razvijenost poljoprivrede. Stoga je kod dodjele novčanih po-ticaja bitno usmjeriti ih na poljoprivredu, kao što je to uradila EU. U pro-tivnom bi moglo doći do potpunog napuštanja poljoprivredne djelatno-sti i usmjeravanja lokalnog stanovništva na turizam (Fleischer, Tchetchik, 2005, str. 500). A upravo je to ono što se želi izbjeći u perifernim ruralnim regijama.

Do sličnog se zaključaka došlo i u istraživanju agroturizma u Špa-njolskoj. Većina poljoprivrednika je zapravo zbunjena i nije bila sasvim sigurna dolaze li turisti zbog samog poljoprivrednog posjeda ili zbog pri-rodnog okoliša. Budući da su uočili značenje očuvanosti prirodnog oko-liša poljoprivrednici su počeli posvećivati veću pozornost njegovoj zaštiti (Caballé, 1999, str. 250). Novozelandska su ispitivanja motivacije turista potvrdila kako je upravo očuvani okoliš najvažniji motiv posjetitelja po-ljoprivrednih posjeda (Shakur, Holland, 2000, str. 7).

373

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

Uloga ženaAgroturizam je u prvom redu obiteljski posao. Razna istraživanja

pokazuju ključnu ulogu žena u radu onog dijela poljoprivrednog posje-da koji je okrenut turizmu. U pravilu žene preuzimaju na sebe vođenje administrativnog dijela posla, poslove oko samog smještaja gostiju, kao i razne druge aktivnosti (od kojih je najvažnije biti na usluzi gostima). Ri-ječ je o aktivnostima koje su na neki način “nevidljive” pa neupućenima stoga nije poznato kako je njihovo obavljanje u pravilu cjelodnevno. S druge strane, muškarci se uglavnom posvećuju samim poljoprivrednim aktivnostima i upoznavanju gostiju s poslovima na farmi (Brandth, Ha-ugen, 2006, str. 16). Također je uočeno kako su žene u poljoprivrednim kućanstvima u pravilu više motivirane za rad u agroturizmu nego muš-karci (McGehee, Kim, Jennings, 2007, str. 288).

Ključnu ulogu žena u agroturizmu potvrđuju i druga istraživanja. Pritom je opaženo kako kao negativne strane svog rada mnoge žene na-vode veliki broj radnih sati. Također se kao negativna strana navodi i gubitak privatnosti budući da je u agroturizmu “obiteljska atmosfera” jedan od osnovnih elemenata ponude. Usklađivanje obiteljskog života s poslom i potreba za distanciranjem od klijenata dodatni su problemi koje opterećuju žene u obiteljima koje prakticiraju agroturizam (Getz, Carl-sen, 2005, str. 244).

Kao dobru stranu takvog posla žene u pravilu navode fleksibilno radno vrijeme i činjenicu kako nije potrebno putovati na posao i duže izbivati izvan kuće (Caballé, 1999, str. 250).

Istraživanje uloge žena u agroturizmu u španjolskim pokrajinama Kataloniji i Galiciji također je pokazalo kako ta aktivnost zahtjeva više radnih sati nego rad u poljoprivredi, kojoj se više posvećuju muškarci. Osim toga, taj je rad nejednoliko raspoređen tijekom tjedna budući da se vikendima bilježi najveći broj posjetitelja. Uočeno je i kako žene doživ-ljavaju rad u agroturizmu kao proširenje svojih svakodnevnih kućanskih djelatnosti. U ruralnim dijelovima Galicije, u kojima još uvijek prevlada-va tradicionalni patrijahalni mentalitet, žene imaju veći broj radnih sati. S druge strane, u Kataloniji muškarci u pravilu preuzimaju na sebe i dio poslova u agroturizmu (Garcia-Ramon, Cannoves, Valdovinos, 1995, str. 274).

Prihodi i uloženo vrijemeZnanstveni radovi iz raznih zemalja (Europa, Kanada, Australija,

SAD) pokazuju su kako su dodatni prihodi glavni motiv ulaska poljo-privrednika u agroturizam. Ono u čemu se podudaraju istraživanja iz raznih dijelova svijeta je uloga tih prihoda u ukupnoj zaradi koju ostva-ruju poljoprivrednici. Većinom je riječ o malim zaradama, a uzroke treba tražiti u tome što većina agroturističkih posjeda ima male smještajne ka-pacitete i radi u uvjetima izrazite sezonske raspodjele turista (Vasconce-llos Pêgas, 2004, str. 13).

Mada je i sama EU odredila agroturizam kao mogući dodatni izvor prihoda za poljoprivrednike, treba računati i na poljoprivredne subven-cije koje EU i zemlje članice daju iz nacionalnih ili tzv. “europskih fon-dova”. Istraživanje iz Danske pokazalo je kako su novčane subvencije

374ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

poljoprivrednicima atraktivnije od zarada koje generira agroturizam. Poljoprivrednici se priklanjaju agroturizmu kao “osiguraču” u slučaju mogućeg rezanja subvencija. Na taj način agroturizam zapravo potiče poljoprivrednu proizvodnju (Hjalager, 1996, str. 107).

Ti su rezultati potvrđeni u istraživanju provedenom na području juž-ne Njemačke (savezna zemlja Baden-Württemberg) gdje je ustanovljeno kako se kroz agroturizam ostvaruju mali prihodi. Prihode je moguće po-većati kroz gradnju dodatnih kapaciteta, a to povlači problem pribav-ljanja dozvola i zapošljavanja dodatne radne snage. Osim toga, mnogi poljoprivredni posjedi nemaju dobro razvijenu osnovnu infrastrukturu za širenje kapaciteta (Oppermann, 1996, str. 97-98).

U zaključku svog rada o agroturizmu u Španjolskoj Caballé ističe kako ni ruralni turizam ni agroturizam nisu adekvatno rješenje za eko-nomske probleme koji opterećuju ruralna područja. Naime, mnoge obi-telji nisu u mogućnosti uključiti se u agroturizam zbog nedostatka kapi-tala ili radne snage. Stoga se on pokazao ekskluzivnom djelatnosti onih obitelji koje su uspjele riješiti te probleme (Caballé, 1999, str. 251).

Istraživanje agroturizma koje je provedeno na Havajima, turističkoj destinaciji u kojoj je poljoprivreda po važnosti drugi izvor prihoda, poka-zalo je kako glavninu zarada od agroturizma poljoprivrednici ostvaruju direktnom prodajom svojih proizvoda turistima. Ostali su izvori priho-da: naplaćivanje ulaznica, razgledanje, upoznavanje s postupkom uzgoja poljoprivrednih kultura i upoznavanje s procesom prerade poljoprivred-nih proizvoda (Cox, Fox, 1991, str. 26).

Prodaja poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na posjedu također je dodatni izvor prihoda poljoprivrednicima. Tradicionalni stav poljopri-vrednika kako je “domaći proizvod kvalitetniji od onog koji se prodaje u trgovini, pa stoga vrijedi i više” česti je razlog zbog kojeg se podiže cije-na poljoprivrednim proizvodima prilikom direktne prodaje na farmama. Međutim, jedno istraživanje provedeno na kalifornijskim farmama po-kazalo je kako čak 46 % turista nije voljno platiti veću cijenu za poljopri-vredni proizvod (u odnosu na maloprodajnu cijenu). Svega je 21 % posje-titelja izjavilo kako je voljno platiti veću cijenu, dok je 15 % smatralo kako bi cijene trebale biti niže u odnosu na one u maloprodaji. Broj turista koji nije bio voljan uopće kupiti bilo koji proizvod u istom je istraživanju bio vrlo nizak – svega 3 % (Jolly, Reynolds, 2005, str. 5).

Bitno je naglasiti kako agroturizam ne znači dodatni izvor prihoda bez uloženog vremena. Samo razgledanje poljoprivrednog posjeda i ak-tivnosti koje se na njemu obavljaju mogu biti prepuštene vodičima iz turističke agencije. U tom je slučaju neophodno jače povezivanje poljo-privrednika s agencijama. Činjenica je kako je veća mogućnost za uspjeh u poslu ako i sam poljoprivrednik izdvoji vrijeme za susret s gostima (Reynolds, 2007, str. 6). Prema tome, agroturizam donosi i dodatne obve-ze poljoprivrednicima.

Postoji još jedna dimenzija agroturizma koja proizlazi iz komercijali-zacije poljoprivrednih aktivnosti. Naime, najveći je dio poljoprivrednih posjeda koji su uključeni u agroturizam uglavnom u obiteljskom vlasniš-tvu. Tradicionalno se posao poljoprivredničke obitelji sastoji od velikog ulaganja rada uz istovremeni emocionalni pristup, kako članovima obi-

375

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

telji tako i poslu. Ulazak turista kao stranih osoba u taj svijet na neki na-čin mijenja taj obiteljski dugotrajni odnos u kratkotrajni odnos zasnovan na ekonomskim vezama (Brandth, Haugen, 2006, str. 8).

Ni u kom se slučaju ne smije zanemariti neprofitabilna strana agro-turizma koja se ponajprije manifestira kroz očuvanje kulturnog pejzaža, kao i očuvanje i oplemenjivanje okoliša. Radi se o ciljevima koje zakonski propisuje većina europskih zemalja. Istraživanje iz zapadnog (flandrij-skog) dijela Belgije pokazalo je kako posjetitelji pozitivno reagiraju na rezultate koje poljoprivrednici uključeni u agroturizam ostvaruju po tom pitanju. Na taj način uloženi trud poljoprivrednika ima i komponentu društveno prihvatljivog i vrijednog postignuća (Vanslembrouck, Huyle-nbroeck, Meensel, 2005, str. 28).

Usporedba poljoprivrednika koji se odlučuju na uključivanje u agro-turizam u raznim dijelovima svijeta pokazala je stanovite podudarnosti. Na engleskom je poluotoku Cornwallu manje od 1/3 poljoprivrednika uključenih u agroturizam rođeno u toj regiji. U zapadnoj se Australiji većina takvih poljoprivrednika također doselila iz drugih dijelova ze-mlje. U pojedinim dijelovima Škotske su čak 31 % poljoprivrednika koji razvijaju agroturizam doseljenici. Iskustva iz raznih europskih zemalja pokazuju kako su u agroturizma uspješniji ekonomski migranti koji su se vratili u domovinu pa stoga raspolažu i s neophodnim kapitalom (Getz, Carlsen, 2005, str. 242.).

Problem sezonalnostiJedno od osnovnih obilježja suvremenog turizma je sezonalnost od-

nosno cikličnost potražnje. Sezonalnost je također izražena i u agrotu-rizmu. Istraživanje iz zapadne Australije pokazalo je kako je čak 61 % farmera uključenih u agroturizam nazvalo svoju djelatnost sezonskom. Zbog problema sezonalnosti poljoprivrednici su na danskom otočju pri-morani tijekom turističke sezone (koja traje četiri do pet mjeseci) unaj-mljivati dodatnu radnu snagu. S druge strane, izvan turističke sezone primorani su baviti se dodatnim poslovima kako bi održali podjednake prihode (Getz, Carlsen, 2005, 241.).

Visoka je sezonalnost ustanovljena i u europskim zemljama. Tako u južnoj Njemačkoj slaba popunjenost kapaciteta u agroturizmu traje iz-među šest i devet mjeseci (Oppermann, 1996, str. 97-98).

Agroturizam u srednjodalmatinskoj zagori

Pitanja koja otvara razvoj agroturizma u turističkim zemljama, a o čemu je bilo govora u prethodnom tekstu, mogu se postaviti i u slučaju srednjodalmatinske Zagore. Budući da su perspektive industrijskog, kao i značajnijeg poljoprivrednog razvoja vrlo skučene, u tom se dijelu Hr-vatske velike nade polažu u turistički razvoj. Pritom se kao dobra osno-va navode očuvanost prirodnog okoliša, autentičnost koja se djelomično zadržala u načinu života lokalnog stanovništva, kao i pretežno ruralna obilježja tog prostora.

Kao što je već bilo govora, agroturizam ima mostnu ulogu u povezi-vanju poljoprivrede i turizma. Osim što ima ulogu dodatnog izvora pri-

376ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

hoda za poljoprivrednike, važan je i u pogledu introdukcije turizma, kao novog izvora prihoda, u periferna ruralna područja. Upravo srednjodal-matinska Zagora ima sva obilježja periferne regije. Razvoj agroturizma bi poticajno djelovao na ruralna područja koja su već duže vrijeme izložena procesu depopulacije. Poljoprivredno bi stanovništvo na taj način osigu-ralo dodatni izvor prihoda, a turistički bi se razvoj zasigurno pozitivno odrazio i na lokalnu infrastrukturu.

Međutim, unaprijed je potrebno razmotriti pitanja koja je razvoj agro-turizma otvorio u inozemstvu, posebno u europskim zemljama. Može se očekivati kako će se nakon stanovitog vremena većina njih pojaviti i u srednjodalmatinskoj Zagori.

Pitanje razvojnog konceptaVrijedi naglasiti još jedanput kako je agroturizam početkom 1980-ih

godina u zemljama zajedničkog europskog tržišta imenovan kao jedan od odgovora na poljoprivrednu krizu. Važnost je agroturizma u tome što je definiran kao jedan od pokretača razvoja perifernih ruralnih krajeva. Upravo kroz razvoj agroturizma trebalo je osigurati poljoprivrednicima dodatni izvor prihoda. Na taj bi se način ublažio ili zaustavio proces dea-grarizacije i depopulacije u perifernim ruralnim područjima.

Srednjodalmatinska Zagora već pokazuje sve navedene razloge za pokretanjem agroturizma. Kao periferno ruralno područje ona je već za-hvaćena depopulacijom, naročito u ruralnim područjima. Također posto-ji i potreba za poticanje poljoprivrednog razvoja i iznalaženjem dodatnog izvora prihoda za poljoprivredno stanovništvo.

Međutim, po pitanju razvojnog koncepta već se nailazi na prvi pro-blem. Jačanju agroturizma u EU-u prethodile su razvojne strategije iz po-dručja regionalnog i poljoprivrednog razvoja. Na osnovi njih napravljeni su programi realizacije za koje su propisana odgovarajuća financijska sredstva iz izdašnih fondova. Na osnovi zajedničke strategije i progra-ma pojedine su zemlje izradile i svoje programe razvoja agroturizma, za realizaciju kojih su također propisale financijska sredstva. Nadalje su, u zemljama članicama s decentraliziranom upravom, pojedine regije doni-jele svoje programe razvoja. Već se iz toga vidi ozbiljnost i kompleksnost pristupa razvoju agroturizma.

S druge strane, u Hrvatskoj zasada ne postoji ništa od sličnog pristu-pa. Koncepcija regionalnog razvoja i razvojni programi perifernih regi-ja ne postoje, baš kao ni koncepcija razvoja agroturizma kao dodatnog izvora prihoda za poljoprivredno stanovništvo. Trenutno se dodjeljuju financijska sredstva poljoprivrednicima za pojedine poljoprivredne kul-ture. Već je sada očigledno kako će ti poticaji biti ukinuti nakon ulaska Hrvatske u EU, budući da ih zakonska regulativa EU-a ne predviđa.

Činjenica je kako agroturizam u EU-u funkcionira zahvaljujući nov-čanim subvencijama koje poljoprivrednici dobivaju iz nacionalnih fon-dova i iz fondova EU-a. Budući da ništa od toga ne postoji u Hrvatskoj ni na državnoj ni na regionalnoj razini, postavlja se pitanje organizacije agroturizma u srednjodalmatinskoj Zagori.

377

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

Razvoj agroturizma moguć je bez detaljnih programa i novčanih po-ticaja na nacionalnoj i nadnacionalnoj razini. Spomenuti primjeri iz SAD-a, Australije i Novog Zelanda to jasno pokazuju. Međutim, postavlja se pitanje u kolikoj je mjeri takav razvojni scenarij ostvariv u srednjodalma-tinskoj Zagori. Naime, u tim se zemljama agroturizam razvija u blizini višemilijunskih urbanih regija u uvjetima visoke pokretljivosti stanov-ništva i naglašenog potrošačkog mentaliteta. Iz toga je vidljivo kako se radi o potpuno drugačijem razvojnom okviru u odnosu na dalmatinski prostor.

Pitanje uloge ženaIstraživanja su pokazala kako se glavnini poslova u agroturizmu po-

svećuju žene dok muškarci uglavnom obavljaju obavljaju poljoprivredne radove. Na taj način agroturizam ima i važnu društvenu ulogu budući da osigurava veću stopu aktivnosti žena.

Ruralni dijelovi srednjodalmatinske Zagore imaju nisku stopu aktiv-nosti žena – svega 29,4 %. Prema tome, introdukcija agroturizma imala bi pozitivne socijalne učinke. U južnom je dijelu Zagore (Vrgorska krajina) stopa aktivnosti žena u ruralnim područjima iznimno niska i iznosi sve-ga 15,9 % (prema popisu iz 2001.).

Međutim, i ovom se pitanju treba pristupiti opsežnije budući da prvo treba utvrditi razloge tako niske stope aktivnosti. Kao prvo, potrebno je utvrditi u kolikoj je mjeri to rezultat nedovoljnog broja radnih mjesta u tom dijelu Hrvatskoj. Naime, ako bi se to pokazao glavnim razlogom niske stope aktivnosti žena, tada se dobiva dodatni razlog za poticanje razvoja agroturizma. S druge je strane potrebno utvrditi u kolikoj je mjeri niska stopa aktivnosti rezultat izbjegavanja ulaska u radni kontingent – uzrok kojeg su razni subjektivni razlozi ili utjecaja patrijahalnog društve-nog sustava koji ne dopušta rad ženama. U tom bi slučaju agroturizam već u startu bio osuđen na propast.

Povratnici iz inozemstva kao oslonac agroturizma

Spomenuto je kako su se agroturizmu u mnogim europskim zemlja-ma posvetili ekonomski migranti koji su se vratili u domovinu nakon višegodišnjem rada u inozemstvu. Oni u pravilu raspolažu s određenim kapitalom koji žele uložiti u obiteljski posao, kao i s neophodnim zna-njem.

Srednjodalmatinska je Zagora tradicionalno emigracijski prostor. Emigracijski su valovi također bili usmjereni i prema europskih zemlja-ma, današnjim članicama EU-a. Popisni podaci iz 2001. pokazuju kako je s područja Zagore 8 % stanovništva (7394 osobe) boravilo u inozemstvu. U slučaju da se samo dio njih odluči uključiti u agroturizam u rodnom kraju, srednjodalmatinska Zagora može iskoristiti značajan dio svojih potencijala.

Bitno je uzeti u obzir kako je njihovo eventualno uključivanje u agro-turizam potrebno pratiti odgovarajućim poticajnim mjerama. U suprot-nom bi se moglo dogoditi da se njihov kapital, znanje i želja za radom i ulaganjem u turizam usmjeri na susjedna turistička područja.

378ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Pitanje sezonalnostiSezonalnost je jedno od glavnih obilježja hrvatskog turizma. Mada se

primjećuje produžavanje turističke sezone, koja sada traje od uskršnjih praznika do kraja listopada, činjenica je kako je glavnina turista i dalje raspodijeljena na ljetne mjesece. Već spomenuti primjer iz Španjolske, koja razvija gotovo identičan tip turizma kao i Hrvatska, pokazuje kako međunarodni turisti sudjeluju s malim udijelom u agroturizmu. Vršno opterećenje poljoprivrednih posjeda koji prakticiraju agroturizam otpa-da na ljetne mjesece kada glavnina domaćih gostiju koristi godišnje od-more.

Kako bi se prevladao problem sezonalnosti, koji će se neminovno po-javiti, potrebno je jače oslanjanje na susjedna emitivna područja. Glavno emitivno područje svakako je prostor splitske urbane regije koja broji oko 250 000 stanovnika, a može se računati i na manje urbane sredine u Dal-maciji i susjednoj Bosni i Hercegovini. Činjenica je kako će se problem sezonalnosti ipak pojaviti. Budući da će on generirati razne probleme – neravnomjernu popunjenost kapaciteta, pritisak na radnu snagu, po-trebu za zapošljavanjem sezonske radne snage – neophodno je unaprijed pripremiti odgovor na te probleme.

Autentičnost i očuvanost okolišaVeć je razjašnjeno kako su autentičnost i očuvanost okoliša glavni mo-

tivi posjetitelja agroturističkih posjeda. U tom pogledu srednjodalmatin-ska Zagora ima znatnu prednost u odnosu na druge dijelove Hrvatske, pa čak i na pojedine dijelove EU-a koji već imaju razvijen agroturizam. Riječ je području koje obiluje atraktivnim brdsko-dolinskim pejzažima u krškom reljefu. Također je bitna i prevlast ruralnih naselja u kojima su se zadržali mnogi elementi tradicionalne kulture. Ona je vidljiva u načinu života, gastronomiji i pojedinim elementima kulturne baštine.

Industrijski je razvoj zaobišao najveći dio srednjodalmatinske Zago-re. On se temeljio na pojedinim industrijskim pogonima koji su sve do 1990. postojali u glavnim gradskim središtima – Sinju, Imotskom i Vr-gorcu. Međutim, većina je tih pogona zatvorena nakon 1990., a zagađi-vanje i uništavanje okoliša nikada nije poprimilo veće razmjere. S druge strane, suvremeni poljoprivredni razvoj, temeljen na masovnoj uporabi pesticida, herbicida i umjetnih gnojiva, također nije bio većeg intenziteta tako da ni u tom pogledu nije došlo do značajnijeg narušavanja prirodne ravnoteže.

Zaključak

Međunarodna iskustva pokazuju kako agroturizam ne može pružiti odgovor na brojna pitanja kojima su opterećene periferne ruralne regije. Čak i u EU-u, gdje je agroturizam razvijan pomoću detaljnih programa i uz obilnu financijsku pomoć, većina poljoprivrednih posjeda koji razvi-jaju agroturizam ne bi mogli opstati bez dodatne financijskih pomoći iz raznih nacionalnih i nadnacionalnih fondova. Za sada mali udio poljo-privrednih posjeda prakticira agroturizam, pa se tako u većini zemalja

379

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

članica EU-a taj udio kreće do 10 %. Međutim, istraživanja iz zemalja s razvijenim agroturizmom pokazuju kako je glavni motiv zbog kojega tu-risti posjećuju agroturističke posjede očuvani prirodni okoliš, a ne sama ponuda na poljoprivrednim posjedima.

Agroturizam ima malu ulogu u razvoju perifernh ruralnih područja. Najjaču je ekspanziju doživio u blizini višemilijunskih urbanih regija i u gusto naseljenim prosperitetnim regijama. Stoga se može zaključiti kako agroturizam ne može pomoći u rješavanju problema perifernosti. Dobra je strana agroturizma u tome što može pomoći u usporavanju procesa deagrarizacije i deruralizacije, kao i u jačanju i diverzifikaciji poljopri-vrednog sektora. Također se pokazao učinkovitim u pogledu očuvanja okoliša, tradicijskih vrijednosti i građevinskog naslijeđa u ruralnim po-dručjima.

Srednjodalmatinska je Zagora periferna ruralna regija koja raspola-že potencijalima za razvoj agroturizma u pogledu očuvanog prirodnog okoliša, kao i s određenim elementima očuvanog tradicijskog naslijeđa. Međutim, razvoj agroturizma mogao bi naići na brojne poteškoće zbog nepostojanja detaljnih razvojnih programa, kao i odgovarajućih financij-skih potpora. Razvoj agroturizma u uvjetima udaljenosti od glavnih emi-tivnih turističkih područja, s izuzetkom splitske urbane regije, također bi mogao rezultirati pojavom izrazite sezonalnosti. Potencijalni se problemi javljaju i u pogledu sudjelovanja žena koje su u pravilu nositelji agrotu-rističke djelatnosti.

Literatura

1. Blekesaune, A. – Brandth, B. – Haugen, M. S. (2008), „Visiting a farm based tourist Enterprise – who are the visitors and what is the future potential?“, 17th Nordic symposium in tourism and hospitality research, str. 1-19.

2. Bowler, I. – Clark, G. – Crockett, A. – Ilbery, B. – Shaw, A. (1996), „The development of alternative farm enterprises: a study of family labour farms in the Northern Pennines of England“, Journal of rural studies, 12 (3), str. 285-295.

3. Brandth, B. – Haugen, M. S. (2006), „Emotional work in host-guest re-lations. Examples from farm tourism“, Crossroads of tourism and work, Kilpisjärvi, str. 1-25.

4. Brown, F.- Hall, D. (2000), Introduction: the paradox of peripherality. u: Brown, F. and Hall, D. (Eds.), Tourism in peripheral areas. Buffalo: Channel View Publications, pp. 1-6.

5. Busby, G. – Rendle, S. (2000), The transition from tourism on farm to farm tourism, Tourism Management, 21, pp. 635-642.

6. Caballé, A. (1999), „Farm tourism in Spain: a gender perspective“, GeoJurnal, 48, str. 245-252.

7. Carpio, C. E. – Wohlgenant, M. K. – Boonsaeng, T. (2008), „The de-mand for agritourism in the United States“, Journal of Agricultural and Resource Economics, 33 (2), str. 254-269.

8. Coomber, L. – Lim, E. (2004), „Farm tourism: a preliminary study of

380ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

participants’ expectations and perceptions of farm tours“, Internati-onal conferenece Complexity and integrated resource management, Osna-brück, str. 1-5.

9. Cox, L. J. – Fox, M. (1991), „Agriculturally based leisure attractions“, Journal of tourism studies, 2, str. 18-27.

10. Fleischer, A. – Tchetchik, A. (2005), „Does rural tourism benefit from agriculture?“, Tourism management, 26, str. 493-501.

11. Garcia-Ramon, D. – Canoves, G. – Valdovinos, N. (1995), „Farm touri-sm, gender and the environment in Spain“, Annals of tourism research, 22 (2), str. 267-282.

12. George, H. – Rilla, E. (2008a), Agritourism enterprises on your farm: un-derstanding regulations. Oakland: University of California – Division of Agriculture and Natural resources

13. George, H. – Rilla, E. (2008b), Agritourism enterprises on your farm: whe-re to start. Oakland: University of California – Division of Agriculture and Natural resources

14. Getz, D. – Carlsen, J. (2005), „Familiy business in tourism – state of the art“, Annals of tourism research, 32 (1), str. 237-258.

15. Hall, D. – Mitchell, M. – Roberts, L. (2003), Tourism and the coun-tryside: dynamic relationships. u: Hall, D., Mitchell, M. and Roberts, L. (Eds.), New directions in rural tourism. Aldershot: Ashgate, pp. 3-18.

16. Hegarty, C. – Przezboska, L. (2005), „Rural and agri-tourism as a tool for reorganising rural areas in old and new member states – a com-parison study of Ireland and Poland“, International journal of tourism research, 7, str. 63-77.

17. Hjalanger, A.-M. (1996), „Agricultural diversification into tourism – evidence of a European Community development programme“, Tou-rism Management, 17 (2), str. 103-111

18. Holdnak, A. II – Pennington-Gray, L. (2000), „Farm tourism: a case study in Florida’s orange Groves“, Parks and Recreation, 21, str. 1-5.

19. Jensen, K. – Linborg, C. – English, B. – Menard, J. (2006), Visitors to Tennessee – agri-tourism attractions. Knoxville: The University of Te-nnessee – Department of Agricultural Economics

20. Jolly, D. A. – Reynolds, K. (2005), Consumer demand for agricultural and on-farm nature tourism. Davis: University of California Small Farm Center

21. Lobo, R. E. – Goldman, G. E. – Jolly, D. A.- Wallace, B. D. – Schrader, W. L.- Parker, S. A. (1999), „Agritourism Benefits Agriculture in San Diego County“, California Agriculture, 53 (6), str. 20-24.

22. McGehee, N. G. – Kim, K. – Jennings, G. R. (2007), „Gender and mo-tivation for agri-tourism entrepeneurship“, Tourism management, 28, str. 280-289.

23. Milne, S. – Mason, D. (2000), Linking tourism and agriculture: inno-vative information technology solutions. u: Collins, P. (Ed.), Procee-dings – Regional agro-tourism conference. Mount Irvine: Inter-American Institute for cooperation on agriculture, pp. 27-42.

24. Midtgard, M. R. (2003), Authenticity – tourist experiences in the Norwegian Periphery. u: Hall, D., Mitchell, M. and Roberts, L. (Eds.), New directions in rural tourism. Aldershot: Ashgate, pp. 102-114.

381

dr. s

c. N

ikol

a G

lam

uzin

a ─

AG

ROTU

RIZA

M –

ISK

UST

VA IZ

SV

IJETA

I RA

ZVO

JNE

MO

GU

ĆN

OST

I U S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKO

J ZA

GO

RI

25. Nilsson, P. Å (2002), „Staying on farms – an ideological background“, Annals of tourism research, 29 (1), str. 7-24.

26. Ohe, Y. – Ciani, A. (1998), „The activity and characteristics of agri-tourism forma: a study of Umbria, Italy“, Bulletin Chugoku National Agriculture, 19, str. 1-18.

27. Ollenburg, C. (2006), Farm tourism in Australia: a family business and ru-ral studies perspective, disertacija. Brisbane: Griffith University, Faculty of Environmental Sciences

28. Oppermann, M. (1996), „Rural tourism in southern Germany“, Annals of tourism research, 23 (1), str. 86-102.

29. Page, S. J. – Getz, D. (1997), The business of rural tourism: interna-tional perspectives. u: Page, S. J. – Wood, R. C. (Ed.), The business of rural tourism: international Perspectives. London – New York: Thomson Business Press, pp. 3-37.

30. Reynolds, K. A. (2007), Information channels reaching agricultural and on-farm nature tourism visitors. Davis: University of California Small Farm Center

31. Rilla, E. (1998), Unique niches – agritourism in Britain and New England, Novato: University of California Cooperative Extension

32. Rosenberger, R. S. – Loomis, J. B. (1999), „The value of ranch open spa-ce to tourists: combining observed and contingent behavior dana“, Growth and change, 30, str. 366-383.

33. Shakur, S. – Holland, J. D. (2000), Supply analysis of farm tourism: results from a farmstay survey in New Zealand. Auckland: Massey University

34. Sharpley, R. – Roberts, L. (2004), „Rural tourism – 10 years on“, Inter-national journal of tourism research, 6, str. 119-124.

35. Thomas, C. (2000), Product innovation: reflecting on the prospects for agro-tourism in the Caribbean. u: Collins, P. (Ed.), Proceedings – Regi-onal agro-tourism conference.

36. Mount Irvine: Inter-American Institute for cooperation on agricultu-re, Mount Irvine, pp. 8-13.

37. Vanslembrouck, I. – Huylenbroeck, G. V. – Meensel, J. V. (2005), „Im-pact of agriculture on rural tourism: a hedonic pricing approach“, Jo-urnal of agricultural economics, 56 (1), str. 17-30.

38. Vasconcellos Pêgas, F. D. (2004), An analysis of motivations of Oregon’s ranchers to diversify into agritourism, disertacija. Corvallis: Oregon Sta-te University

39. Veeck, G. – Che, D. – Veeck, A. (2006), „America’s changing farms-cape: a study of agricultural tourism in Michigan“, The professional geographer, 58 (3), str. 235-248.

40. Walford, N. (2001), „Pattern of development in tourist accommodati-on enterprises on farms in England and Wales“, Applied geography, 21, str. 331-345.

41. Wanhill, S. (1997), „Peripheral area tourism: a European perspective“, Progress in tourism and hospitalitiy research, 3, str. 47-70.

382ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

383

Prof

.dr.s

c. P

ero

Mar

ijano

vić

− D

oc.d

r.sc.

Maj

a Pr

skal

o −

Ane

la Č

olak

─ IM

ORF

OLO

ŠKE

MIJE

NE

KRŠ

A H

ERC

EGO

VIN

E

Pero Marijanović1 - Maja Prskalo2 - Anela Čolak3

MORFOLOŠKE MIJENE KRŠA HERCEGOVINE

SažetakOčuvanje prirodnog okoliša moguće je samo ako je svijest onih koji ga nasta-

njuju na razini takvoga zadatka. Općenito, problem nije u svijesti ljudi ako oni zadatak razumiju i prihvaćaju. To znači da je spoznaja ljudi najvažnija. To je i cilj ovoga rada. Cilj je kazati više o rezultatima dugotrajnih znanstvenih istraživanja krša Hercegovine metodama Teorije Regionalizirane Varijable (često nazvane Ge-ostatistika). Tijekom dvadesetak godina pozorno su se prikupljali podaci o morfo-loškim fenomenima krša koji su kroz geološku povijest sedimentacijski zapunjeni, time samo donekle konzervirani u nekoj njihovoj razvojnoj fazi te prepušteni dalj-njem morfološkom razvoju u takvim uvjetima. Najčešće gospodarska aktivnost je dovodila do njihova čišćenja od sedimentacijskog taloga (rudarska eksploatacija mineralnih sirovina, građevinski duboki iskopi za potrebe gradnje većih objekata, brana, hidrocentrala i slično) kada su pažljivo snimani i proučavani. Prikupila se vrlo velika baza podataka (broj istraženih elemenata je prešao brojku od 100000) čija je vrijednost i u činjenici kako su takvi morfološki elementi bili dostupni pro-matranju i mjerenju samo kraće vrijeme, kada su ponovo zatrpani. Akcent se stavlja na opisivanje morfoloških mijena u okviru dugotrajnih procesa okršavanja. Dolazi se i do odgovora na pitanje zašto i kako štititi taj malo poznati svijet krša kod nas.

Ključne riječi: Teorija Regionalizirane Varijable, morfološki fenomeni krša, baza podataka, opisivanje morfoloških mijena

1 Prof.dr.sc. Pero Marijanović, Građevinski fakultet Sveučilište u Mostaru, Matice hrvatske bb, tel/ 355-000

2 Doc.dr.sc. Maja Prskalo, Građevinski fakultet Sveučilište u Mostaru, Matice hrvatske bb, tel/ 355-000

3 Anela Čolak, prof.mat, Ekonomski fakultet Sveučilište u Mostaru, Matice hrvatske bb, tel/ 355-100

384ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

U radu se daje opis dij ela rezultata znanstvenih istraživanja na morfološkim fenomenima krša u Hercegovini i šire, koji nisu bili dostupni jednostavnom promatranju i mjerenju već su podaci

prikupljeni u dugom periodu različitih gospodarskih aktivnosti, tij ekom kojih su oni detaljno i pouzdano istraživani te najčešće i otkrivani i tako postajali dostupni izravnom istraživanju.

Opis projekta istraživanja

Sustavno prikupljanje podataka za varij ablu „debljina morfološke forme“ u nekoj točci istražne mreže, pokazano je na narednim slikama 1 i 2.

Slika 1. Regularna istražna mreža

Slika 2. Referentna ravan i pojam debljine

Na slici 1 pokazani su elementi regularne istražne mreže za sustavno prikupljanje podataka o nekoj krškoj formi. Na slici 2 pokazan je pojam referentne ravni za mjerenje vrij ednosti varij able „debljina“ unutar regu-larne istražne mreže i osnovni morfološki sklop u kome su ta mjerenja izvedena.

385

Prof

.dr.s

c. P

ero

Mar

ijano

vić

− D

oc.d

r.sc.

Maj

a Pr

skal

o −

Ane

la Č

olak

─ IM

ORF

OLO

ŠKE

MIJE

NE

KRŠ

A H

ERC

EGO

VIN

E

Problem razdiobe varijable „debljina“ krškog morfološkog fenomena

Skupovi podataka o nekoj krškoj formi, prikupljeni u regularnoj istražnoj mreži, značajno su pozitivno asimetrični. Taj pojam označava „rep koji se vuče“ iza srednje vrijednosti u histogramu debljina, a s njene desne strane.

Lijeva strana histograma prirodno je ograničena s vrijednosti debljine 0, te je riječ o zasječenim razdiobama.

Analiza će pokazati kako je asimetrija razdiobe debljina unutar neke krške forme temelj razumijevanja njenog razvoja kroz dugo geološko vri-jeme. Pri tom će lognormalna dvo i tro parametarska razdioba biti vrlo česta u analizi krških morfoloških formi. Formula dvoparametarske lognor-malne razdiobe je:

2

2

2))(ln(

21)( β

α

πβ

−−

⋅⋅=

iX

i

eX

xf (1)

gdje je:Xi - i-ta vrijednost debljine izmjerene u promatranom volumenu;β - standardna devijacija logaritmiranih vrijednosti debljina izmjerenih u promatra-

nom volumenu, odnosno β2 odgovarajuća varijanca iα - srednja vrijednost logaritmiranih vrijednosti debljina izmjerenih u promatranom

volumenu.

Opsežna istraživanja pokazala su kako je vrlo često prisutna i lognor-mala troparametarska razdioba debljina, prema formuli [6]:

2

2

2))(ln(

2)(1)( β

α

πβ

−+−

⋅⋅+=

cX

i

i

ecX

xf (2)

gdje je:c – konstanta.

Istraživanja su također pokazala kako su se u nekim slučajevima vri-jednosti debljina pokoravale zakonu normalne razdiobe, prema formuli:

2

2

2)(

21)( σ

πσ

mX i

exf−

−

⋅= (3)

gdje je:σ - standardna devijacija a σ2 varijanca izmjerenih vrijednosti debljina u promatranom

volumenu;m – srednja vrijednost izmjerenih debljina.

Ako se napiše da je:

σmXz i −= (4)

386ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

tada je formula (3) oblika:

2

2

21)(

z

ezf−

=π

(5)

Za z kaže se kako je standardizirano obilježje promjenjive X. Poznato je da je srednja vrij ednost standardiziranih vrij ednosti jednaka 0 a njihova varij anca i standardna devij acij a jednaka 1.

Za jednadžbu (5) se kaže da je jednadžba jedinične (standardizirane) normalne razdiobe.

Problem razdiobe volumena neke krške forme

Pitanje razdiobe volumena unutar neke krške forme, a koja bi se nasla-njala na razdiobu debljina, vrlo je zanimljivo. Ono analizu morfologij e krške forme vodi u dobrom smjeru, te se upravo preko takve razdiobe, „očima“ numerike, mogu dokučiti one i najskrivenij e činjenice.

Analiza razdiobe volumena počiva na sljedećim pretpostavkama: promatra se cij eli volumen krškog morfološkog objekta V, a on se sastoji od malih volumena v u čij im centrima su vrij ednosti promjenjive deblji-na, Xi (vidjeti sliku 3). Mali volumeni v su takvi da su Xi njihove srednje debljine (što je samo nužna pretpostavka). Sada se problem svodi na de-fi niranje razdiobe malih volumena unutar velikog volumena.

Analiza započinje izrazom za promatrani mali volumen v a koji u sebe uključuje vrij ednost debljine Xi kao njegove srednje debljine.

Nužna je pretpostavka kako je Xi apsolutno reprezentativna vrij ed-nost za cij elu svoju utjecajnu zonu a2 (a je stranica kvadrata utjecajne zone za Xi, a predodređeno je širinom odabrane istražne mreže, vidjeti slike 1 i 3), odnosno da je njena prava srednja vrij ednost. To naravno nij e točno ali pretpostavka jest nužna, čime se čini pogreška. Takvu grešku nij e mo-guće izbjeći ali ju je moguće nadzirati upravo preko izbora istražne mre-že i točnosti prikupljanja podataka u njoj. U takvim okolnostima djeluje zakon slučajnog izbora, koji će grešku držati na prihvatljivoj razini.

Slika 3. Istražna mreža sa slike 1. interpretirana kao kvadratne utjecajne zone (ne postoji geometrij ska anizotropij a)

387

Prof

.dr.s

c. P

ero

Mar

ijano

vić

− D

oc.d

r.sc.

Maj

a Pr

skal

o −

Ane

la Č

olak

─ IM

ORF

OLO

ŠKE

MIJE

NE

KRŠ

A H

ERC

EGO

VIN

E

∑⋅⋅

=i

iv Xa

Xaf 2

2

, odnosno

∑=

i

iv X

Xf (6)

Ako su takvi volumeni grupirani u razrede s frekvencijom n, te ako

se granice razreda sužavaju tako da su sve vrijednosti iX u njemu bliske, dolazi se do relativne frekvencije volumena razreda kao:

∑⋅=

i

iv X

Xnf

Ali kako je ∑ ⋅= mNX i ; gdje je N=∑n i m srednja debljina u pro-matranom volumenu V, tada je:

mX

Nnf i

v ⋅= (7)

Kako je odnos Nn već opisan funkcijom f(x), tada je funkcija razdiobe

volumena f(v) jednaka:

mX

xfvf i⋅= )()( (8)

U slučaju lognormalne troparametarske razdiobe, izraz (8) glasi:

2

2

2))(ln(

2)()( β

α

πβ

−+−

⋅⋅+⋅=

cX

i

ii

ecXmX

vf (9)

Razlika funkcija f(x) i f(v) je, također, nova razdioba izraza:

f(x)-f(v)= )1()(mX

xf i−⋅ (10)

Svojstva funkcija razdiobe debljina i volumena kriju u sebi, barem na teorijskoj razini, bitna svojstva krških fenomena te zakonitosti razvo-ja procesa u njima. Ta svojstva uočavaju se međusobnom usporedbom funkcija razdiobe debljina i volumena te njihovih razlika. Ona su:

f(x) = f(v) za iX = m , (u točci apscise m grafikoni f(x) i f(v) se sijeku);

388ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

∫m

dxxf0

)( > ∫m

dvvf0

)( i ∫+∞

mdxxf )( < ∫

+∞

mdvvf )( , ali tako da je

∫ −m

vfxf0

)()( = - ∫+∞

−m

vfxf )()( !

Drugo svojstvo funkcija f(x) i f(v) čini se vrlo zanimljivim i važnim. Ono govori kako su vrijednosti volumena neke krške forme „prebačene“ na rep asimetrične razdiobe, i to u toliko više što su razlike funkcija veće.

Sve analize učinjene na vrlo bogatoj tehničkoj dokumentaciji o ovim fenomenima, proistekloj iz građevinske, geološke i rudarske prakse, po-kazale su opravdanim razmatrati ove veličine. Uočava se kako su spome-nute razlike funkcija razdiobe debljina i volumena, u intervalu 0 do srednje vrijednosti m, to veće što je morfološki fenomen razvijeniji. Razvijenost krškog fenomena ovdje se slikovito naziva njegovom zrelošću.

Opravdano je uvesti parametar koeficijent zrelosti (KZ) krškog feno-mena koji se matematički definira kao:

∫ ∫−=m m

dvvfdxxfKZ0 0

)()( (11)

Parametar KZ se može iskazivati kao decimalni broj ili pak kao po-stotak.

Jedan primjer (fenomen zvan Gajine)Krši fenomen Gajine nalazi se u Hercegovini, općina Posušje, a ot-

kriven je eksploatacijom boksita. Razvijen je kao plitki a prostrani pale-oreljef u gornjokrednim vapnencima (K22,3) te pokriven flišom srednjeg i gornjeg eocena (E2,3 , referentna ravnina). Vrlo je dobro istražen polure-gularnom mrežom bušotina, prosječnog rastojanja 12.5 m. Baza podata-ka o njemu dopunjena je tijekom eksploatacije. Ukupno je izbušeno 127 bušotina, prosječne debljine 6.89 m. Razvijen je na površini od oko 20.000 m2. Baza mu je iznimno dobro morfološki razuđena elementima tipa „pi-ramida“. On je i intenzivno poslijerudno tektoniziran te izdijeljen na blo-kove, što povećava stupanj njegove morfološke složenosti.

Temeljem istražnih radova izračunate su mu ove statističke vrijedno-sti:

m = 6.89 m; σ2 = 42.80 m2; i

koeficijent varijacije KV = 95 %.

Razdioba debljina i volumenaUtvrđene su sljedeće razdiobe:Troparametarska lognormalna razdioba debljina s konstantom c = 1

))724.1)1(log(691.0exp()1(132.2

1)( 2−+⋅−+⋅

= ii

XX

xf ; i

389

Prof

.dr.s

c. P

ero

Mar

ij ano

vić

− D

oc.d

r.sc.

Maj

a Pr

skal

o −

Ane

la Č

olak

─ IM

ORF

OLO

ŠKE

MIJ E

NE

KRŠ

A H

ERC

EGO

VIN

E

Troparametarska lognormalna razdioba volumena s konstantom ta-kođer c = 1

))724.1)1(log(691.0exp(

)1(689.14)( 2−+⋅−

+⋅= i

i

i XX

Xvf

Grafi čki prikaz razdioba f(x) i f(v), kao i njihove razlike, je na slici 4.

Slika 4. Razdioba debljina, volumena i njihovih razlika za Gajine

Zrelost ovog krškog fenomena veća je od prethodnih, sudeći po tabli-ci zrelosti (tablica 1). Koefi cij ent zrelosti mu je približno:

KZ = 35 %.

Tablica 1. Pregled razlika funkcij a f(x)-f(v) za Gajine (tablica zrelosti)

(Zbog izrazite zasječenosti ove razdiobe (vidjeti sliku 4) značajan dio ukupne površine jest na negativnoj strani krivulje ( fi ktivne debljine manje od 0), te su zbog toga nastale one razlike pozitivnog i negativnog predznaka u tablici 1. Točnij i se rezultati dobivaju ako se za granice

integrala postave debljine -0.9 do 6.89. Tada je rezultat KZ = 37 %.)

390ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Na slici 5 vidi se jedan vrlo razvij eni (zreli) morfološki fenomen dij e-lom zapunjen boksitom.

Slika 5. U „prstima“ morfološkog fenomena (lokalitet Bojčića Bus, Čitluk)

Morfološki razvojni ciklusi

Ideja o morfološkim razvojnim ciklusima razvij enih krških fenome-na, temeljena na razdiobi varij able „debljina“, prikupljene u regularnoj odnosno poluregularnoj mreži, te na predloženoj vrij ednosti koefi cij enta zrelosti, pokazana je na slici 6.

Slika 6. Prirodni morfološki ciklusi u kršu

391

Prof

.dr.s

c. P

ero

Mar

ijano

vić

− D

oc.d

r.sc.

Maj

a Pr

skal

o −

Ane

la Č

olak

─ IM

ORF

OLO

ŠKE

MIJE

NE

KRŠ

A H

ERC

EGO

VIN

E

Zaključak

Usporedbom histograma debljina i volumena unutar promatrane krške forme, najčešće lognormalnog, troparametarskog tipa, dolazi se do ideje o tablici zrelosti, koja omogućuje vrlo pouzdanu procjenu stupnja njegove morfološke složenosti. Općenito promatrano, razdiobe debljina i volumena transformiraju se od normalne sheme (nerazvijeni sustavi, nezreli sustavi), preko lognormalne ili lognormalne troparametarske s umjerenom pozitivnom asimetrijom (normalno razvijeni sustavi, dozre-li sustavi) do lognnormalne ili lognormalne troparametarske razdiobe s vrlo velikom pozitivnom asimetrijom (razvijeni sustavi, zreli sustavi).

Zamisao o postojanju ciklusa u morfološkim mijenama krških feno-mena počiva na utvrđenoj činjenici o stupnjevitim razlikama temeljnih statističko-geostatističkih parametara izmjerenih na varijabli „debljina“, takvih da oslikavaju neka unutarnja morfološka „naprezanja“ koja ra-zvoj morfoloških formi „guraju“ prema razgradnji najrazvijenije forme u više onih koji odgovaraju njenoj početnoj razvojnoj fazi.

Literatura

1. Božićević, S. (1992): Fenomen krš. Školska knjiga Zagreb, Zagreb 1992. godine;

2. Herak, M. (1987): Geologija, Postanak, Tektonika i dinamika Zemlje, Ra-zvojni put Zemlje i života, Geološka građa kontinenata i oceana. Školska knjiga Zagreb, Zagreb 1987. godine;

3. Tehnička dokumentacija Geoloških istraživanja, Aluminij d.d. Mo-star;

4. Marijanović, P. (1996): Računalo i modeliranje u rudarstvu, geologiji i geo-tehnici s elementima Teorije regionalizirane Varijable. Sveučilište u Mosta-ru, Mostar 1996. godine;

5. Marijanović, P., Kovač, I. (1994): Geostatistical Analysis of Broken Morp-hological Blocks. 1st Regional APCOM symposium on computr appli-cations and operations research in the mineral industries, 20. june 1994. Bled, Slovenia, 1994. godina;

6. Marijanović, P. (2008): Geostatistika krša Dinarida. Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru. Mostar, 2008.

392ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

393

Péte

r Rem

ényi

─ R

URA

L A

REA

S IN

HU

NG

ARY

Reményi, Péter1

RURAL AREAS IN HUNGARy2

Solving the problems of the most underdeveloped micro-regions

IntroductionThe differences between rural and urban areas, which contain social-, eco-

nomic-, quality of life and equal opportunity etc. elements, are present in societies since the formation of towns. During the last century these differences have grown relatively large, dissimilarly in different geographical areas but in most cases in the favour of towns. It is the same concerning Hungary, where out of thirty-three underdeveloped micro-regions thirty-two are rural. In this study we would like to show the large difference between developed and underdeveloped regions and we will present two programmes, which aims mainly to solve this underdevelopment.

1 Assistant teacher, Department of Political Geography and Regional Deve-lopment, Institute of Geography, University of Pécs, 7624 Pécs, Ifjúság u. 6. Hungary, remko@gamma.ttk.pte.hu

2 Sponsored by the OTKA-T49291 programme

394ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Regional Structure of Hungary and How to Measure Underdevelopment

Before joining the EU new regional development and planning re-gulations were introduced in Hungary, to meet EU requirements. According to these requirements, two new regional administrative

units (regional, micro-regional) were introduced next to the already exi-sting three (national, county and settlement). A significant amount of sta-tistical data collection, regional development planning and development programmes emerging from these plans connect to these new units (Pap N.–Tóth J. 2005).

From the perspective of our study the micro-region unit (earlier NUTS 4, today more LAU 1) is more important, because it is the regional frame that the Hungarian Central Statistical Office used at data collection and the differences in development was determined by it.

To measure development-underdevelopment, a complex indicator was established containing 31 different statistical data, which can be gro-uped in five large (economic, social, social welfare, employment and in-frastructural) categories. With regards to this indicator, there is a strong connection between the most underdeveloped micro-regions and rural micro-regions, which was also determined by the data collected at HCSO in Hungary (Faluvégi A. 2008). According to HCSO classification rural micro-region is, where the density of population is under 120 per km² or the populace is under 10 000 and it is not part of the Budapest agglome-ration. With regards to the above 95 % of Hungary’s settlements are rural that is 87% the territory of Hungary and the 45% of the population live there.

Fig. 1. Rural and urban micro regions in Hungary. Legend: dark green – rural micro region (<120 per km²); light green – rural micro region (<120 per km²) with an urban centre (town with at least 20 thousand inhabitants); orange – urban micro regions (>120 per km²).

Source: www.vati.hu

395

Péte

r Rem

ényi

─ R

URA

L A

REA

S IN

HU

NG

ARY

Fig 2. The 33 most underdeveloped micro regions in Hungary

Source: www.nfu.hu

The main problems of rural areas in Hungary

The problems of rural areas in Hungary can be approached from many aspects such as social, economic and infrastructural as well. The underdevelopment is present in all three spheres and they strengthen each other’s influence. The gross population of rural Hungary is decrea-sing caused not only by the negative natural increase but it is also ampli-fied by migration loss. Even the health status of the rural population is less favourable than the population of towns.

The economic resources and possibilities of rural regions are fall be-hind from those of the towns as well. The expandable income of the ru-ral society is far less than in towns because of the lack of foreign inves-tments, the limited work possibilities (there are regions, where 70% of the population are inactive) and the weak income producing ability. At the same time, spending their income “properly” is not always assured caused by the low level of services (ÚMVP 2007).

Human-, technical infrastructures and the underdevelopment of ad-ministration are compounding all the above mentioned factors. There are astounding differences can be observed in the relation of urban or rural areas for example the level of illiteracy, level of education, foreign langu-age knowledge, the number of doctors per capita, landlines etc.

These drawbacks, however cannot be said a new phenomenon. Al-though, there is trend, which occurs spontaneously and slowly since the change of regime but it is speeding up in the last couple of years. This is ethnical segregation. The phenomenon is region specific only in the way that the two most underdeveloped Hungarian regions the south rim of South-Danubia Region (basically the loose territory of Ormánság) and the North-Eastern Mountains concentrate the ethically segregating Gyp-sy population more and more. These are the most underdeveloped and the most unfavoured regions of Hungary, of which almost all are rural

396ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

micro regions as well. The discrimination experienced by Gypsy popula-tion and the lower human infrastructure (lower level of education, health status etc.) embodied by them hardens the catching up of these already peripheral micro regions.

The traditional rural activities and economic sectors lost their ear-lier significant status for today, agriculture and rural society ultimately departed one another. Additionally, the agricultural economy of the 21 century cannot be considered to be the best profitable sector, which also not provides work for the most employees. The liberalization of agrarian products made the success of globalization possible, which was already a determining process in other areas of life, and also had a seriously ne-gative effect on the Hungarian agriculture – that is deficient in funds – in the case of the so far mainly local-regional agrarian product trading as well. This intervention coming from the market side and the sharpening and international competition destroys some of the agricultural produ-cers and strengthen the others. The main losers are characteristically the small holders who are attached to the rural areas in many ways while the winners are those agrarian enterprises capable of adjusting and exploit the advantages EU but less attached to land.

In this international-global structure, Hungarian agriculture having high agrarian-ecological potential is in a unique position. On the one hand it has all the capacity to produce high quality agricultural products but on the other hand it has the possibilities that local producers are ne-gatively influenced by the open EU competition and its unequal condi-tions (cf. subsidising old and new members), the pressure to adjust to EU regulations (e.g. dairy and sugar production) and the procurement strategy of multinational super and hypermarkets.

Industrialization of rural regions in Hungary either never happened or was quickly liquidated during the change of the political system. Thus besides the decreasing agricultural employment we cannot rely on the employing role of industry. Initiations since the change of the political system (especially agro-tourism, or folk craftsmanship, production of bio products) are modern but cannot resolve the problem of the rural mass population. The above activities only work in places where natural, soci-al, infrastructural and economic conditions are given. At the same time, as we earlier mentioned, the rural regions are underdeveloped in human infrastructure, financially and in basic technical infrastructural conditi-ons.

Attempts at dissolving the underdevelopment

Besides the above initiations several central government programs were initiated to close up of the rural Hungary especially the most un-derdeveloped regions. Out of these programs we briefly introduce two; one is the Social Land Program, which aims at making the rural, socially needy inhabitants return to agricultural production. The other initiation, financed by EU subsidies, commonly referred to as MUDMR (most un-derdeveloped micro regions) aims at closing up most underdeveloped regions mainly by the development of technical and human infrastruc-ture.

397

Péte

r Rem

ényi

─ R

URA

L A

REA

S IN

HU

NG

ARY

Social Land ProgramThe institution of social land program provides the possibility to

burst out for those settlements where the financial-human conditions of agrarian enterprise are not given. Within the framework of different projects this program tries to enable the target groups to connect to agri-cultural production by maximally enforcing the principle of social needi-ness. The program includes both the typical (pig-breeding, fruit growing etc.) and the less common (collecting forest products, herbs) activities. During the program the members of the target group receive some con-tribution-in-kind (animal placement, the use of local government lands, free use of machines etc.) or the local government provides them some sort of services (collecting and storing products, marketing, supporting the transport of products to the market etc.). Agricultural goods produ-ced in the framework of the program can be freely disposed, but even if these goods help the sustenance of the given family is already a positive step (Nagyné Varga I.–Landau E. 2006).

Fig 3. Running social land programmes in Hungary 1992-2008.

source: www.szmm.gov.hu downloaded: 18-08-2009

On contrary of the well chosen aims and its effectual implementati-on system of the program it is successful in some areas while a failure at other parts. It highly depends on the activity and attitude of the local participants (mainly the target group and the local governments in direct connection with them).

However, we believe that the social land program is a useful mean of fighting against underdevelopment and poverty in the long run. Not because of its ability to provide income but rather for facilitating the re-turning to work and every day activity. It may not have a big effect on the adult generation but for today’s children it sets an example of growing up in a community where work is an everyday activity instead of inactivity.

398ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

The program operates fully on Hungarian governmental funds as it cannot be fitted in and is not compatible with the EU financing system and collective agricultural politics. For the EU system it cannot be consi-dered as social politics but agrarian subsidy, moreover, within that it is mainly aiming at quantitative growth and not qualitative change, there-fore not suitable for support.

The ‘LHH’ programWe experience several social-economic processes that are unfavoura-

ble for the most underdeveloped regions and social groups. In the inter-national comparison employment is significantly low, education is not competitive, and the indebtedness of inhabitants increases dangerously. These processes accumulate on the gypsy inhabitants that lead to segre-gation and discrimination.

From the first National Development Plan (NDP) the most underde-veloped micro regions on average received more subsidy than the natio-nal average per capita. This extra subsidy was not enough to compensate the sharp social-economic processes. Moreover, certain micro-regions, settlement-groups and social groups got significantly less resources than the average.

For the above mentioned reasons in the autumn of 2007 the Hungari-an government defined the 33 most underdeveloped micro regions – on the basis of economic, social and infrastructural indicators – and decided on need for their development with a complex program based on EU subsidiary resources.

One tenth of the country’s inhabitants live in these defined micro re-gions. These are mainly rural regions, in two third of these micro regions there is not a settlement inhabited by more than 10 thousand people, the only larger town is Ózd thus the only urban micro region is the region of Ózd. Amongst the 33 most underdeveloped micro regions are the re-gions with the highest unemployment rate, Cserhátság and Ormánság. These 33 micro regions are populated by almost on third of the gypsy population.

A further problem is that these micro regions are not only lacking be-hind the national average with regards to financial means but also with regards to human resources. This also means that for carrying out succe-ssful EU projects own resources and human capacity (project manage-ment) is missing at the same time. Returning to central, state planning and state intervention is impossible today, did not have tangible results before the change of the political system either. A logic solution would be the support of more successful partaking in EU tenders. For this suppl-ying the defect of human and financial resources is essential. The latter is the easier as the state undertakes the own resources of projects that could be supported otherwise therefore it does not cost anything for the most underdeveloped micro regions. Moreover, learning from the experiences of the earlier planning phase, the available resources are separated to su-ppress direct competition with other Hungarian micro regions. This way the possibility of using these resources increase further.

To supply human resources the government called upon professional advisory firms that are not paid by the micro regions but the state con-

399

Péte

r Rem

ényi

─ R

URA

L A

REA

S IN

HU

NG

ARY

tracted them in the framework of public procurement procedure. Howe-ver, micro regions of the same region are being “advised” by the same firm to ensure synergy and complexity on regional level.

During the planning phase these advisory firms had to promote the initiations and ideas of the local participants, elaborate them in a way that they could be successful in the competition for resources from Bru-ssels. By all means these professional advisory firms direct, inspire and advise the local participants. After making the tender these same firms participate in the implementation of these projects, in their management, meanwhile carry out in situ education/training. The whole process is un-der state supervision according to the contract with the advisors.

The available resources are fairly bigger than in case of the social land program (1 million Euros annually while in case of the ‘LHH’ program 330 Million Euro for 5 years). Further more the earlier mentioned separa-teness it is already a “firm” subsidy.

During the program the aim is to improve the possibilities of econo-mic activity, quality of life and income earning in a way that according to the community rules direct development of enterprises can only appear in a restricted way. Thus mainly the increasing the health care and educa-tional attainment of human resources, eliminating segregation and child poverty are the most important things besides making economy active and developing technical infrastructure. Probably the biggest defect of the program (originating from the rigid regulations of Brussels) that it does not support agrarian investment (on the contrary of the fact that 32 micro regions out of the 33 never in history had serious industrial activi-ty or a service sector exceeding local needs).

Despite the criticism we must consider the initiation progressive and innovative since it is trying to solve those major problems that harden the resource gaining ability of the most underdeveloped regions. At the same time during the process we may face several negative phenome-na that may originate from the rather narrow time limits and often not well considered expectations. The local participants also experience pro-blems, mainly the tiring planning phase and the local people’s exaggera-ted ability of enforcing interests.

Conclusions

One of the noteworthy elements of the significant Hungarian regional developmental differences (practically characteristic structures of devel-oped nations and third world exist in parallel) is the urban-rural dispar-ity, which is a serious limit of harmonic development and the realization of equal opportunities. Several programs were developed to eliminate or decrease these differences (not only nowadays but also at the beginning of the 20th century) which were unable to reach reverberating success or significantly decrease regional differences.

Both the social land program and the developmental program aim-ing at the most underdeveloped micro regions are important elements of the above efforts, in the first on the lack of resources while in the latter the organizational problems, political involvement and local clash of interest are the main problems.

400ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Bibliography

1. Faluvégi A. (szerk.) 2008: Tájékoztató a kiemelten támogatott kistérségekről. KSH, Budapest, 52 p.

2. Nagyné Varga I–Landau E. (szerk.) 2006: Szociális földprogram mod-ellek. Szolnok, 134 p.

3. Pap N.–Tóth J. (szerk.) 2005: Terület és településfejlesztés I., Alexan-dra, Pécs, 232 p.

4. Pap N. 2007: Kistérségfejlesztés. Alexandra, Pécs, 199 p.5. Új Magyarország vidékfejlesztési program (ÚMVP), 2007, Budapest,

521 p.

401

Željk

o R

osić

─ D

A L

I SEL

O M

OŽE

PRE

ŽIV

JETI

ULA

ZAK

U E

U I

KA

KO

?

Željko Rosić1

DA LI SELO MOŽE PREŽIVJETI ULAZAK U EU I KAKO?

SažetakNa primjeru sela Svitava, općine Čapljina, prikazani su izazovi koji se nalaze

pred bosanskohercegovačkim selima u periodu tranzicije i uključenja u EU. Da li je sadašnji način privređivanja dovoljan da se obezbjedi egzistencija sela? Koliko država može i mora učiniti za selo? Da li je opstanak sela i tradicionalnog seoskog načina života moguć? Koje funkcije, modernizacijom i globalizacijom, selo gubi, a koje dobija?

Znanstvene metode koje sam koristio u radu su induktivna i deduktivna me-toda, metoda analize i sinteze, metoda deskripcije, metoda promatranja i statistička metoda.

Ključne riječi: ruralni razvoj, regionalni razvoj, integracija, selo.

1 Rosić Željko, prof., Sarajevo

402ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tema ovog rada je : Da li selo može preživjeti ulazak u EU i kako? Za primjer je odabrana općina Čapljina, preciznije selo Svitava. Svitava se nalazi u uvali, na istočnoj strani akumulacije. Prvi put se

spominje, kao Svjetija, a 100 godina kasnije u popisu sandžaka kao Svita-va. Poznata je po plasteničkom i uzgoju povrća na otvorenom.

Stanovništvo u seoskim naseljima općine Čapljina i prije rata bilo je poznato širom Bosne i Hercegovine po svojim poljoprivrednim proizvo-dima (Višići, Čeljevo, Svitava ), a danas se oni još intenzivnije okreću poljoprivrednoj proizvodnji. Prema ekonomskim izvještajima 2004. go-dine u općini Čapljina bilo je zaposleno 3185 ljudi (Izvod iz statističkog biltena, Službe za zapošljavanje HNK Mostar). Ekonomski razvoj u po-slijeratnom periodu ovih prostora značajno je usporen.Većina djelatnosti sekundarnog sektora privrede nije revitalizirana, pa je radno sposobno stanovništvo zaposleno pretežno u primarnom sektoru. Da bi se obezbje-dila egzistencija, mnoga domaćinstva, kojima je izvor prihoda bio rad u sekundarnom ili tercijernom sektoru, poslije ratnih dešavanja i propasti privrede vratilo se poljoprivredi. Koliko su kantonalne i državne vlasti učinile da se položaj poljoprivrednika popravi, i da ih pripremi za tržiš-nu utrku sa evropskim farmerima. Koliko se učinilo za seosko stanovniš-tvo koje je odabralo, ili tek treba da odabere drugi način privređivanja? Da li smo samo deklarativno za integralni ruralni razvoj i koje funkcije, gospodarstvene, socijalne, sociološke, društvene ima ili treba da ima BiH selo u EU?

Da li selo može preživjeti ulazak u eu i kako?

Na jugu Bosne i Hercegovine, u prostoru mediteransko-submediter-anske regije, prostora niske Hercegovine, nalazi se općina Čapljina. Kon-figuracija i reljefne predispozicije omogućavaju značajan uticaj Jadran-skog mora na klimatske osobenosti ovog prostora.

U regionalno-geografskom smislu općina Čapljina pripada prostoru mediteranske regije Bosne i Hercegovine, koja se još naziva niska Herce-govina. Mediteranska regija prostire se od Duvanjskog polja na sjevero-zapadu do planine Orjen na jugoistoku. Čine je manje prostorne cjeline: srednji i donji tok Neretve, Humine, Bekija, Popovo polje, Bijelo i Mo-starsko polje, Mostarsko blato i bosanskohercegovačko primorje Neum i Klek. U istočnom dijelu ove cijeline nalazi se Hutovo blato, ostatak najve-ćeg i najvrijednijeg sredozemnog prostora močvara na obali Jadranskog mora koja su preostala u Evropi. Močvara Hutovog blata značajna je za život brojnih ptičijih vrsta, pa je od 1995. godine proglašena Parkom pri-rode. Ovaj prostor značajan je i interesantan kako sa ornitološkog, tako i sa ihtiološkog, naučnog, ekološkog i turističkog stajališta.

Reljef ovih prostora oblikovan je pretežno fluvijalno-akulativnim procesima uz snažno i dugotrajno djelovanje kraške korozije kojom su nastali brojni podzemni i nadzemni kraški oblici, kao što su kraška polja, uvale, niske zaravni i humovi. Aluvijalne ravni i dalje svojim ra-dom oblikuju i mjenjaju rijeke ovog slivnog područja. U donjem toku Neretve nalazi se Dubravsko-Brotanjska površ. Područje Hutovog blata je dio Jadranske zavale nastale spuštanjem dijela Hercegovine. Okolna

403

Željk

o R

osić

─ D

A L

I SEL

O M

OŽE

PRE

ŽIV

JETI

ULA

ZAK

U E

U I

KA

KO

?

brda građena su od krečnjaka mezozojske starosti, dok je bazen izgrađen od vododrživog aluvijalnog nanosa, koji je prekriven bujnom barskom vegetacijom. Niska aluvijalna ravan i prostranu deltu koju je izgradila i oblikovala rijeka Neretva široko otvara ovaj prostor prema Jadranskom moru. Tokom cijele godine osjeća se uticaj Jadranskog mora na klimat-ske elemente koji određuju mediteransku klimu ovih prostora. Prosječna godišnja temperatura iznosi 14,7˚ C, a ljeta su izrazito topla sa srednjom temperaturom od 24˚ C, dok su zime blage s rijetkim danima kada se temperatura spušta ispod 0˚ C i srednjom temperaturom 5,6˚ C. Snijeg je veoma rijetka meteorološka pojava, a kada padne ne zadržava se duže od dva dana. Zbog ovakvih temperaturnih osobenosti vode Hutovog blata se nikada ne zaleđuju, što pogoduje brojnim vrstama ptica koje na svojim putevima migracija u ovom dijelu godine odmaraju na ovim prostorima. Maksimum padavina je u periodu jeseni i proljeća, a česta je pojava plju-skovitih kiša koje obično ne traju dugo. Relativna vlažnost zraka iznosi 64%, a broj kišnih dana je 101. Broj sunčanih dana u godini iznosi 2400 sati, što je relativno velika osunčanost.

Grad Čapljina udaljen je od Hutovog blata 5 km. Na ovim prostorima brojne su naselja zbijenog tipa. Prostor koji je često imao obilježja depo-pulacijskih prostora, zbog migracija stanovništava sa ovih prostora. Sela koja su udaljena od centra se polako i dalje prazne, kao posljedica ratnih dešavanja na ovim prostorima, ali i kao dio globalnih pravaca migracija na relaciji selo grad. Posebno je ovo izraženo u selima i zaseocima iznad Hutovog blata koja se nalaze u stolačkoj općini. Naselja Boljuni, Stupišta, Dašnica, Manića kuće, Mrvići, Goluže, Ostrvo koja su najbliža močvari. Na prostoru općine Čapljina grade se nova naselja sjeverno od močva-re na tzv. Humini. Naselja Bobanovo i Šuškovo selo udaljena 7,5 km od Hutovog blata, izgrađena su u periodu od 1996 do 2000 godine i u njima su smještena raseljena lica iz Srednje Bosne. Naselja oko močvare uz Ne-retvu koja pripadaju općini Čapljina smještena su uz magistralni pravac M-17, od sjeverozapada: Klepci, Gnjilišta, Čeljevo, Višići, Dračevo, Do-ljani. Kod mjesta Dračevo odvaja se regionalna cesta 426 Čapljina-Svita-va-Neum. Naselje Prebilovci nalazi se na sjevernoj strani Crnog brda, a selo Kiline u podnožju Crnog brda prema jezeru Škrki. Selo Klepci nalazi se na ušću rijeke Bregave u Neretvu i u ratnom periodu znatno je ra-zrušeno, a danas je u fazi obnavljanja i povratka raseljenih stanovnika. Gnjilišta su selo uz močvaru gdje se stanovništvo bavi poljoprivredom i ribolovom. Čeljevo se nadovezuje na selo Gnjilišta, koje je dobilo ime po plodnom zemljištu na kojem se nalazi-čeljica, a često je plavljeno. Višići su najveće okolno naselje u općini Čapljina. Prvi put se spominje 1405. godine kao carinarnica Nehranj. Od arheoloških lokalitete u Višićima se vide manji ostaci rimskih građevina. Dračevo je naselje na ušću Krupe u Neretvu, a stnovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom i ribolovom. Na samoj granici sa susjednom Hrvatskom nalaze se Doljani. Na južnom dijelu Hutova blata, na putu Čapljina - Neum su sela: Sjekose, Bajovci i Svitava. Sjekose i Bajovci su naselja uz cestu sa približno 100 kuća.

Prikaz optimalnih mogućnosti razvoja ruralnog turizma kao oblik ekonomskog razvoja općine Čapljina pokazatelj je jedne od smjernica koncepta ruralnog razvoja koji obuhvata integralni razvoj i sve vidove ljudskih djelatnosti. Kretanje broja stanovnika na ovim prostorima zavisi

404ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

od mnogobrojnih faktora koji se međusobno isprepliću i utiču jedni na druge. S jedne strane na dinamiku kretanja stanovništva utiču prirod-nogeografski faktori, a sa druge strane ekonomskogeografski, sociogeo-grafski i drugi društveni faktori.

Dolina rijeke Neretve oduvijek je bila važna kao merdijanska oko-snica teritorije Bosne i Hercegovine uz koju su podizana naselja. Uz po-voljnu klimu i reljef saobraćajni značaj ovih prostora pridonio je ranom naseljavanju ovih prostora.

Na ovim prostorima nalazi se nekoliko arheoloških nalazišta koji dokazuju historijsku važnost ovih prostora. Mogorjelo kod Čapljine su ostaci utvrđene rimske vile iz četvrtog stoljeća. Drugi po važnost rim-ski spomenik kasno antičke stambene arhitekture na zapadnom Balka-nu.Čapljina je prema podacima iz 1991. godine imala 27 882 stanovnika. Broj zaposlenih u općini Čapljina 1991. godine, broj stanovnika 27882 Ukupno zaposlenih 5770, od toga u privredi 4940, u javnom sektoru 830.Izvor: RZS BiH: Statistički godišnjak R BiH 1992, Podaci po općina-ma, Sarajevo1992 Napomena: U podatke nije uključen broj zaposlenih u poljoprivredi u privatnoj svojini. Broj zaposlenih 1989.godine u općini Čapljina Ukupno 6740 Javni sektor 830 Privreda svega 5910 Indistrija i rudarstvo 3128 Šumarstvo 0 Vodoprivreda 160 Građevinarstvo 177 Sao-braćaj 598 Trgovina 823 Zanatstvo 116 Tehničke i poslovne usluge 20 Iz-davačka djelatnost i kino 0 Zdravstvena i socijalna zaštita 11 napomena:u podatke nije uključen broj zaposlenih u poljoprivredi u privatnoj svojini.Izvor: RZS BiH: Društveni proizvod, narodni dohodak i osnovna sred-stva u SR BiH 1989(Statistički bilten 215/91) Sarajevo Napomena: U po-datke nije uključen broj zaposlenih u poljoprivredi u privatnoj svojini. Zaposlenost i nezaposlenost po općinama, stanje u 2002. Čapljina broj stanovnika 19414 broj zaposlenih 3330 (stanje krajem aprila 2003. go-dine)Izvor: Zavod za statistiku FBiH: Statistički podaci o privrednim i drugim kretanjima u FBiH po kantonima, br. 6/2003, Zavod za statistiku FBiH: Statistički podaci o privrednim i drugim kretanjima br. 3/2003Iz prethodnih podataka možemo da vidimo par bitnih pokazatelja. Prvi je da nije bilo tačne evidencije zaposlenih u privatnom poljoprivrednom sektoru. Možemo zaključiti da je broj zaposlenih počeo opadati i prije ratnih zbivanja i sveopće devastacije gospodarskih i društvenih dobara. Broj zaposlenih je opadao od 6740 1989.godine do 5770 1991. godine, da bi 2003. godine pao na 3330. Ekonomski razvoj u poslije ratnom periodu ovih prostora značajno je usporen.

Prema ekonomskim izvještajima 2004. godine u općini Čapljina bilo je zaposleno 3185 ljudi, (izvod iz statističkog biltena, Služba za zapošlja-vanje HNŽ Mostar). Lako je zaključiti da je za 15 godina broj zaposle-nih opao za 3555. Većina djelatnosti sekundarnog sektora privrede nije revitalizirana, pa je radno sposobno stanovništvo zaposlenje potražilo pretežno u primarnom sektoru. Stanovništvo u naseljima oko Čapljine i prije rata bilo je poznato širom Bosne i Hercegovine po svojim poljo-privrednim proizvodima (Višići, Čeljevo, Svitava), a danas se oni još in-tenzivnije okreću poljoprivrednoj proizvodnji. Uz poplavne livade oko močvare razvijeno je ekstenzivno stočarstvo, zatim lov i ribolov. Uz ra-zvoj primarnog sektora bitno je istaći i sve prisutniji interes za razvoj djelatnosti tercijernog sektora -turizam, ali još uvijek kao dopunski, a ne

405

Željk

o R

osić

─ D

A L

I SEL

O M

OŽE

PRE

ŽIV

JETI

ULA

ZAK

U E

U I

KA

KO

?

osnovni izvor prihoda na selu. Najmnogobrojnija su domaćinstva kojima je poljoprivreda dopunski izvor prihoda, najčešće makar jedan član radi u privredi ili uslužnom sektoru. Možemo, sa velikom sigurnošću reći da, procentualno mali broj domaćinstava živi samo od poljoprivrede. Zašto je to tako postoji čitav spektar razloga.

Najvažniji ograničavajući faktori su: iscjepkanost posjeda, niska produktivnost- tehnološka zastarjelost mehanizacije, te loša infrastruktu-ra koja dodatno otežava izlazak lokalnih zemljoradnika na tržište. Vlast, na svim nivoima, ne čini dovoljno za poticanje i promicanje domaće pol-joprivredne proizvodnje. Proteklih godina poljoprivredni sektor je bio uglavnom formalno ohrabrivan, praktično je tek u zadnjim godinama nešto više, ali ipak nedovoljno podstican. Stoga se on dovodi u opasnost da ostane nepripremljen za svoje buduće integrisanje u Svjetsku trgov-insku organizaciju i u EU, te kao takav prihvati trajne obaveze koje će iz tih integracija proisteći, a u najgorem scenariju i doživi kolaps ulas-kom u buduće integracije. To su razlozi za brzo otvaranje poljoprivred-nih razvojnih procesa, posebno onih koji će oživiti dugo mirujuću struk-turu poljoprivrednog sektora. Da prostora za povećanje proizvodnje ima govori nam podatak da u vanjskotrgovinskoj razmjeni ostvarujemo deficit oko 600 miliona USD, i to posljednjih nekoliko godina. Svi smo svjedoci, kao potrošači roba, da se na našem tržištu posljednjih godina pojavljuju robe kojih prije nije bilo u ponudi na BiH tržištu (npr. mladi krumpir iz Nizozemske). Pristupanjem u EU naše, ovakvo, uništeno, nerazvijeno, zanemareno, zapostavljeno i prepušteno samo sebi tržište poljoprivrednih proizvoda, biće preplavljeno masom jeftinijih proiz-voda, uglavnom tržnih viškova. Tada će biti kasno i odveć teško da se popravi stanje u ovom sektoru. Naravno EU nam je dala zadatke, ciljeve i rokove u kojima se treba pripremiti poljoprivredni sektor za ulazak u EU. Ključni elementi novog koncepta poljoprivrednog poduzetništva u seoskim područjima, koji mogu jamčiti uspjeh BiH poljoprivrednog gos-podarstva su redom: ljudski resursi - stvaranje i opstanak novih poslova povezan je s mladim i (relativno) visoko obrazovanim poduzetnicima; kapital i financije tj. dostupnost kapitala za osnivanje i razvoj poslovanja i funkcioniranju kreditnog tržišt; tržišne institucije - zadruge, proizvođači koji će prihvatiti plasman proizvoda i političko okruženje - prvenstveno sa stanovišta pravne regulative vlasništva nad zemljom, podsticajnim mjerama i zaštitnim mjerama protiv prekomjernog uvoza. Javno mijenje koje će pritiskom na zakonodavce potisnuti utjecaj uvoznih lobija, te tako pomoći u sprječavanju uništavanja domaće proizvodnje.

Riječ je o višefunkcionalnom razvoju poljoprivrede, što je spontani proces koji generiraju teškoće poljoprivrednih gospodarstava na seoskim područjima u ostvarivanju privredne efikasnosti i konkurentnosti. To je i odgovor na zahtjeve potrošača i društva za proizvodima i uslugama koje ovi poduzetnici mogu pružiti. U ovom se kontekstu pojam “pol-joprivrednog gospodarstva” proširuje kako bi uključio nove djelatnosti, kao što su turizam, trgovina na malo. Prema rečenom, tranzicija u poljo-privredi bitno je povezana s razvojem cjelokupnog seoskog gospodarstva u lokalnim okvirima. Preusmjeravanje poljo-privredne radne snage glav-ni je element te tijesne povezanosti. Prevencija selektivnog iseljavanja iz seoskih u urbana područja, podrazumijeva stvaranje novih mogućnosti

406ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

zapošljavanja unutar seoskog prostora. U ovom procesu ključni su: samozapošljavanje, razvoj mikro poslovanja i novo poduzetništvo. Poseb-no je pitanje razvoja novog sistema društvenih vrijednosti u kojem su tol-erancija i povjerenje bitni elementi, a na njima se gradi socijalna kohezija. Bez usvajanja i prakticiranja ovih vrijednosti od strane najvećeg dijela stanovništva ne može se postići efikasna privreda pa tako ni realizirati agro-poduzetništvo koje se treba kretati u smjeru okrupnjavanja i tržišne specijalizacije na jednoj strani, i višefunkcionalnoj orjentiranosti seoskih gospodarstava na drugoj strani.

Prirodno-geografski fartori ruralnog razvoja

Svi oblici reljefa nisu podjednako atraktivni i nemaju ista turistička svojstva. Uzajamnim djelovanjem i odnosima geokomponenti formira se geosistem sa svojim prirodnim predispozicijama za razvoj turizma od čega zavisi atraktivnost tog prostora. Rasčlanjenost prostora direktno stvara mogućnost saobraćajene povezanosti i bolje komunikacije tih pro-stora.Klima je jedan od najvažnijih turističkih motiva, ali i bitan modifi-kator hidrografskih i vegetacijskih osobenosti. Prema geografskom polo-žaju i odnosu kopna i mora prostor Parka prirode je pod maritimnim uti-cajem. Povoljno dejstvo maritimne klime na čovječije zdravlje proističe iz bogatstva zraka kisikom i ozonom, kao i solima natrijum-hlorida, joda i broma, a evidentana je veoma mala količina prašine i mikroba. Dobro proučena klima je jedna od najboljih osnova turističke propagande, kao i proučavanje klime za potrebe turističke izgradnje.

Višestruki značaj vode za turistička kretanja vezan je njenu biološku i geografsku funkciju. Za turistička kretanja najveći značaj vode je u mo-gućnosti kupanja i u mogućnosti razvoja različitih sportova (plivanja,veslanja,ribolova,itd.), kao i njen saobraćajni značaj.Naročito su atraktivni prirodni izvori i vrela, zbog kvalitete i čistoće vode u njima.

Biljni i životinjski svijet ima višestruki značaj za razvoj turizma, a posebno bogatstvo i raznovrsnost vegetacije. Na razvoj vegetacije bit-no utiče više faktora od kojih su klima i ljudska djelatnost najznačajniji. Djelatnostima ljudi mogu djelovati konstruktivno ili pak destruktivno na prirodnu sredinu Poznato je da biljni svijet povećava količinu kisika u zraku procesom fotosinteze, a utiče i na prečišćavanje zraka. Estetski elementi vegetacije su također bitni i doprinose atraktivnosti prostora. Posebnost vegetacije predstavljena je endemičnim i reliktnim vrstama. Opšta atraktivnost biljnog svijeta je zavisna od vrste, oblika i sastava za-jednica, od kojih su šume najznačajnije za turizam. Turistička vrijednost šumskog kompleksa procjenjuje se prema njegovim fitocenološkim i op-štim biogeografskim osobinama. Šume sa izvorskom pitkom vodom i sa mogućnošću lova imaju najveću turističku vrijednost u današnjim uvje-tima života savremenog čovjeka. Životinjski svijet Parka prirode pruža mogućnost razvoja lovnog i ribolovnog turizma koji imaju i rekreativne elemente.

Zbog zaštite životinjskog svijeta u kojem je sve više vrsta ugroženo, sve je popularniji fotosafari sa elementima edukacije o životinjama i nji-hovoj borbi za opstanak. Brojni su kulinarski specijaliteti koji mogu do-

407

Željk

o R

osić

─ D

A L

I SEL

O M

OŽE

PRE

ŽIV

JETI

ULA

ZAK

U E

U I

KA

KO

?

prinijeti atraktivnosti prostora uz manja finansijska ulaganja, ali toje već dio ponuđenih turističkih sadržaja o kojim je neophodno voditi računa. Elementi folklora naroda na ovim prostorima, njihova nošnja, neposre-dan kontakt sa ljudima i sve ono što čini svakodnevni život čine dio kul-turnih elemenata bitnih za razvoj turizma. Posebno je neophodno obratiti pažnju na vrednovanje osnovnih turističkih motiva kroz organizovanje festivala folklora, izložbi radova domaće radinosti ili izrade suvenira. Sa razvojem civilizacije dešava se da pojedini običaji i etnička obilježja nestaju iz svakodnevnog života, pa je neophodno organizovati i etno-grafske muzeje koji će očuvati ta blaga naroda (narodne nošnje, običaje, muzički folklor i slično).

Turistički motivi Bosne i Hercegovine, prema svom bogatstvu, sas-tavu i atraktivnosti, sigurno možemo ubrajati među najveće u Evropi. Reljef BiH je pretežno planinski i ubraja se u najviše zemlje Evrope, tako da se ne smije zanemariti značaj naših planina kao kompleksnih prirodnih turističkih motiva. U skladu sa planinskim obilježjima BiH i u skladu sa povoljnim klimatskim obilježjima, naša zemlja se odlikuje bogatstvom veoma raznovrsnih kopnenih hidrografsih oblika: jezera, rijeke, izvori, vrela, vodopadi i drugi oblika. Nacionalni i Prirodni par-kovi su područja sa najizrazitijom i najtipičnijom florom i faunom i predstavljaju značajne elemente turističkih motiva. Buran historijski razvoj naše zemlje, još od Ilira pa do najnovijeg doba, ostavio je broje tragove u materijalnoj i duhovnoj kulturi naših naroda.Tranzitnost i kul-turna obilježja, te sve razvijeniji drumski saobraćaj potencirati će razvoj turističkog prometa i trebao bi biti obuhvaćen planovima razvoja BiH. Uloga novih saobraćajnica u formiranju turističkog lika BiH vidljiv je kroz promociju novih turističkih pravaca, u aktiviranju potencijalnih turističkih područja i u vrsti turističkog transporta. Turističku fizion-omiju naše zemlje čine objekti izgrađeni da zadovolje osnovne elemente turističke potražnje (transport i smještaj). Sve aktivnosti pri planiranju razvoju turizma moraju biti usklađeni sa geoekološkim potrebama tih prostora. Naša zemlja je preuzela obaveze deklaracije iz Kyotoa, kao i obaveze potpisivanjem Ramsarske konvencije koje je obavezuju na pridržavanje i sprovođenje svih aktivnosti na zaštiti naših prirodnih vrijednosti i ljepota. Agenda 2000 dokument je Europske komisije koji sadrži program aktivnosti vezanih uz razvoj Europske unije i njezinih politika, te financijski okvir za razdoblje 2000.-2006. godine, u kontek-stu proširenja na nove države članice. Sastoji se od tri dijela. Prvi dio sadrži pitanja vezana uz politike Unije, posebice ona koja se odnose na način funkcioniranja same Unije, zajedničku poljoprivrednu poli-tiku te politiku koja se odnosi na gospodarsku i socijalnu koheziju. U drugom su dijelu obrađena pitanja vezana uz proširenje, s naglaskom na jačanje predpristupne strategije te sudjelovanje država kandidata u programima EU. Treći dio donosi studiju učinaka proširenja na politike Europske unije te financijski okvir. U prilogu Agende 2000 nalaze se i mišljenja Komisije o državama kandidatima. Europska je komisija Agen-du 2000 usvojila 15. srpnja 1997. godine, a njezini su prioriteti u obliku prijedloga 20 zakonodavnih.predloženi 1998. godine.Na sastanku Eu-ropskog vijeća u Berlinu 1999. godine postignut je opći politički dogovor oko Agende 2000 i paketa mjera koje će se usvojiti za razdoblje od 2000.

408ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

do 2006. godine, a odnose se na reformu zajedničke poljoprivredne poli-tike, reformu strukturne politike, predpristupne instrumente te finan-cijski okvir.Klaster osigurava povezanost među firmama, koje imaju isti domen aktivnosti i koje dijele troškove potrebne za investiranje u poslov-ne aktivnosti (marketing i promocija, nabavka sirovina, ljudskih resursa, itd).Općina ima višestruk interes i trbala bi djelovat u pravcu: poticanja lokalnih preduzeća na poboljšanje međusobnih veza.Ohrabrenje pred-stavljaju dobri primjeri nove generacijeprerađivača mesa, voća i povrća, te ribolova.

Uvažavajući spoznaju da je to oblast privređivanja koja obuhvata i pokreće ama baš sve djelatnosti, nepotrebno je naglašavati koliko pozi-tivne energije moramo ugraditi u činjenicu da graditeljsko naslijeđe, oko-lina i položaj Hutovog blata predstavljaju osnovu za razvoj cijele općine i regiona. Sam prostor, najveće močvare Hutovog blata je kao muzej na otvorenom interesantan tokom cijele godine.

Turizam je grana djelatnosti na koju s pravom računaju mnogi, a Općina Čapljina i Stolac imaju veoma dobre resurse kojim može privu-ći broje turisteResurs koji veoma brzo dobija na značaju je arheološko nalazište u kojima su pronađeni eksponati, čija se starost procjenjuje na 2300 godina. Nalazište je kao prostor veoma pogodan za razvoj ljetnog, lovnog, ribolovnog, zdravstvenog, rekreacijskog turizma. Ovom resursu je neophodno pridodati blizinu stare gradske jezgre grada Stoca kao in-teresantne i poznate turističke destinacije.

Zaključak

Modernizacijski procesi povezani su sa snažnim gospodarskim, soci-jalnim, političkim i kulturnim promjenama koje su obilježile razvoj nove, posttradicionalne epohe ljudske civilizacije Europska zajednica krajem 90-tih donosi prvu regulativu kojom se težište razvojnih politika preu-smjerava ka ruralnom području s ciljem povećanja socijalne i ekološke održivosti cjelokupnog područja - odgovornost za razvoj prebacuje se na svakog pojedinca.

Poljoprivredni sektor osigurava dobru eksploataciju prirodnih resur-sa i omogućava razvoj različitih vrsta prerade hrane koja u potpunosti može zadovoljiti interne potrebe i smanjiti uvoz hrane. Poljoprivreda je bila široko rasprostranjena ali nedovoljno razvijena i uglavnom se za-snivala na malim individualnim farmama.Odgovarajuća konfiguracija, kvalitet zemlje i klimatski uvjeti za specifične vrste poljoprivredne proi-zvodnje predstavljaju jaku osnovu za dobar poljoprivredni razvoj.

Trenutni prirodni tržišni uvjeti pružaju dobru osnovu za razvoj broj-nih aspekata poljoprivrede. Posebna pažnja bi se trebala posvetiti po-državanju porodičnih poljoprivrednih biznisa, koji će ostvariti prihod, poboljšati standard življenja u ruralnim područjima i smanjiti migraciju ljudi u urbana područja. Realno je, da je da će poljoprivredna proizvod-nja, uglavnom ostati biznis zasnovan na porodici, ali sve vrste pomoći bi se trebale pružiti preko poljoprivrednih udruženja i različitih centara (tehnička, veterinarska, edukativna, finansijska, itd), kako bi se poboljša-le mogućnosti proizvodnje.

409

Željk

o R

osić

─ D

A L

I SEL

O M

OŽE

PRE

ŽIV

JETI

ULA

ZAK

U E

U I

KA

KO

?

U augustu 2008. godine su pronađeni ostaci dva ilirska broda na lo-kalitetu Desilo u Hutovom blatu iz II stoljeća prije nove ere, jedinstvena otkrića u oblasti istočne jadranske obale.Geografski položaj lokaliteta, prilično duboko u kopnu, čini ga pogodnom i dobro zaštićenom lukom u jugozapadnom dijelu Hutovog blata. Veliki broj fragmenata amfora tipa “Lamboglia 2”, rimsko željezno koplje s djelomično očuvanom drvenom drškom i konjske potkovice ukazuju da su brodovi potopljeni namjerno.

Hutovo blato povezano je sa Neretvom, a ključ svega je u Naroni, za koju znamo da je stari grad koji se danas nalazi na području Vida kod Metkovića. Narona je bila mjesto gdje se razmjenjivala roba, ili jednostavnijim rječnikom Narona je bila trgovište. Lokalitet koji za-nima arheologe nalazi se u Hutovu blatu, zbog pronadjenih amfora, u kojima se prenosilo vino ili ulje, i to nam govori da je neki od tih bro-dova ušao u Hutovo blato i to je sasvim sigurno bio jedan od trgovačkih puteva, sasvim sigurno i bez dvojbi.

Parku prirode Hutovo blato, jednom od najvećih ptičjih rezervata u Europi i turističkoj atrakciji na kojoj je prošle godine održano Svjetsko ribolovno prvenstvo zbog neodgovarajuće raspodjele voda u slivovima rijeka Neretve i Trebišnjice prijeti presušenje.

Kako bi se ova prirodna katastrofa spriječila, u suradnji s upravom Parka prirode Hutovo blato međunarodna organizacije World wide fund for nature (WWF) osmislila je projekt „Dijelimo vode.“ Svrha mu je u prvih godinu dana provesti istraživanja i prikupiti sve potrebne doku-mente kako bi se definirali ključni elementi režima voda Hutovog blata.

Izgradnjom brana preusmjereni su vodotoci na Bregavi, Trebišnjici i Neretvi, pa je razina vode na Hutovom blatu u opadanju.

Koliko je ekosustav Neretve osjetljiv, pokazuje i primjer iz Hutova blata na kojemu je području došlo do velikih promjena nakon izgrad-nje reverzibilne hidroelektrane “Svitava”. Na području Hutova blata se desetljećima redovito i tradicionalno mrijestio šaran, ali u zadnje vrijeme je te riblje vrste sve manje. S funkcioniranjem HE “Svitava” došlo je do velikih ekoloških promjena u tom dijelu Neretve. Kao reverzibilno hidro-postrojenje “Svitava” u vršenju takvih funkcija dogodi da se da određeni prostori u Hutovu blatu, konkretno Deransko jezero, ostaju gotovo suhi.Ti su prostori poznati kao izvanredne ‘niše’, tj. lokacije za prirodni mrijest šarana, ali u takvim okolnostima ikra šarana ostaje na suhom, i nema uopće prirodnih uvjeta za razvoj. S novim ispuštanjem voda za HE ‘Svi-tava’ iz sliva Trebišnjice to područje ponovno poplavi. No, time se ujedno snižava i temperatura tako da šaran doživljava temperaturni šok i njegov se mrijest obustavlja.

410ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Izvori i literatura

1. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Sarajevo, Prostorni plan općine Sarajevo 2001.-2021., Sarajevo 2001.

2. RZS BiH: Statistički godišnjak R BiH 1992, Podaci po općinama, Sara-jevo1992

3. izvod iz statističkog biltena, Služba za zapošljavanje HNŽ Mostar4. http://www.hutovo-blato.ba/hr/ -. (30.03. 2009. 14h 42min)5. Srednjoročna strategija razvoja poljoprivredog sektora u Federaciji

BiH(2006-2010)6. Diplomski rad Rosić Željka “Turistička valorizacija Hutovog blata”,

PMF Sarajevo 2005.godine

411

Vild

ana

Ros

ić-R

amić

─ T

RAN

SFO

RMA

CIJA

RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

TRN

OVA

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EU

ROPS

KU

UN

IJU

Vildana Rosić-Ramić

TRANSFORMACIJA RURALNOG PODRUČJA TRNOVA U UVJETIMA TRANZICIJE I INTEGRIRANJA U EUROPSKU UNIJU

Sažetak

412ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tema ovog seminarskog rada je ukazivanje na realne mogućnosti razvoja seoskog turizma u općini Trnovo, kao i posljedicama ne-planskog i neracionalnog korišenja prirodnih resursa. Socio-eko-

nomska analiza djelom je urađena na terenu, direktnim intervjuisanjem privrednika, organizacija mladih, povratnika, medicinskih i prosvjetnih radnika itd. Analiza je urađenja na osnovu primarnog istraživanja.Ovaj rad opisuje trenutno stanje i ukazuje na neophodnost izrade kartkoroč-nih planova razvoja ove općine.

Sagledati funkcionisanje kvaliteta i zaštite okoliša, kao i proučavanje prirodnih faktora, modifikatora, zakona i društvenih promjena koje dje-luju na okoliš zadatak je budućih planera okoliša.

Koristila sam podatke iz Statističkog zavoda Bosne i Hercegovine, koji se odnose na osnovne demografske strukture stanovništva i prijed-loga bitnih promjena i aktivnosti koje bi mogle doprinijeti poboljšanju načina života u ruralnim prostorima Kantona Sarajevo.

Područje općine Trnovo je prostor značajnih uvjeta koji bi mogli biti iskorišteni za razvoj privrede ove općine uz minimalna ulaganja, ali uz permanentnu edukaciju zainteresovanog stanovništva, prvenstveno po-vratničkih obitelji. Značaj obnove privrede, kroz razvoj sela i poljopri-vrede, vodi ka obezbjeđenju izvjesnije budućnosti šireg prostora. Ovim radom željela sam ukazati na drugu vrstu migracija takozvane ekonom-ske migracije iz ruralnih sredina i manjih gradova u urbane sredine i veće gradove. Taj trend naročito je vidljiv u Kantonu Sarajevo.

Na području Općine Trnovo u protekloj 2008. godini izvršeno je više protuminskih akcija u smislu prevencije, odnosno hitnog obilježavanja.Ukupna deminirana površina na području Općine Trnovo u 2008. godini iznosi 502.549,29 m2.

Historija

Predratna Općina Trnovo se prostirala na površini od 450 km2. Pre-ma popisu stanovništva iz 1991. godine, ova Općina je imala preko 7000 stanovnika, od kojih je više od dvije trećine živjelo u naseljima Trnovu i Kijevu, a ostatak u okolnim selima.

Nacionalna struktura predratne populacije je bila slijedeća: 4.790 Boš-njaka, 2.590 Bosanskih Srba, 16 Bosanskih Hrvata, 72 Jugoslovena i 54 ostalih u 2.119 domaćinstava i 3.879 kuća. U posljednjih par decenija je izražen trend migriranja stanovništva prema Sarajevu, što utiče na stalno smanjenje ukupne populacije u ovom regionu.

Regija Trnova je stalno naseljena još od srednjeg vijeka. Bogumilska tradicija je prisutna u ovom regionu, te se ovdje mogu naći razni impo-zantni spomenici ove civilizacije u široj regiji Trnova. Područje općine karakteriše veliki broj arheoloških nalazišta, dobro očuvanih nekropola stećaka koja se prostiru uz srednjovijekovna naselja i kamenolom.

Trnovo je poznato po netaknutoj prirodi, čistoj vodi i prelijepim pla-ninskim predjelima Bjelašnice, Treskavice, Jahorine, Visočice i Igmana sa prosječnom nadmorskom visinom od oko 900 metara. Tokom XIV Zim-skih Olimpijskih igara 1984. godine, gotovo polovina svih sportskih do-gađaja su se odigrali u regiji Trnova.

413

Vild

ana

Ros

ić-R

amić

─ T

RAN

SFO

RMA

CIJA

RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

TRN

OVA

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EU

ROPS

KU

UN

IJU

Primarni izvori prihoda za većinu familija prije rata su bile fabrike u gradu. Ove fabrike su osiguravale održiv prihod za mnoge porodice. Agrikultura je bila drugi glavni izvor prihoda i većina proizvoda se pro-davala u Sarajevu ili za personalne potrebe.

Poljoprivreda kao jedna od ključnih djelatnosti u ruralnim područ-jima predstavlja veoma važan faktor za održavanje ravnoteže i zaštite okoliša.

Do danas nije moguće izvršiti popis stanovništva budući da povratak raseljenih lica još nije završen. Stoga sam detaljno predočene podatke koristila kao uporedne pokazatelje.

Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma Opština Tr-novo je podijeljena na Općinu Trnovo koja pripada Federaciji BiH i Op-štinu Trnovo u Republici Srpskoj. Oko 70% prijeratne teritorije je pripa-lo federalnom dijelu, dok je ostatak pripao RS-u. Gotovo sva populacija Trnova su imali status izbjeglica u toku rata. Industrijska postrojenja su razrušena a naselja i kuce opustošeni, što je kreiralo katastrofalnu socijal-nu i ekonomsku situaciju.

Geografija i prirodni resursi

Općina Trnovo se nalazi jugo-istočno od Sarajeva. Nalazi se na nad-morskim visinama izmedu 650 i 2080 metara, a prosječna visina je 900 metara. Trnovo je locirano na planinskim obroncima Bjelašnice, Jahorine, Igmana, Visočice i Treskavice.

Općinu karakteriše kontinentalna klima, koja sa porastom nadmor-ske visine prelazi u oštru planinsku klimu. Ove klimatske oblike odli-kuju padavine koje su ravnomijerno raspoređene u toku vegetacionog perioda.

Planinsko okruženje, velike šumske površine i nedostatak industrij-skih postrojenja obezbjeđuju iznimno svjež i čist zrak, koji se odlikuje ve-likim procentom elementarnog kisika. Trnovski zrak pozitivno i veoma brzo utiče na poboljšanje krvne slike, pa zbog toga mnogi sportski timovi dolaze u ovu regiju da se pripreme i treniraju na većoj nadmorskoj visini.

Općina Trnovo obiluje izuzetno čistim izvorima pitke vode, te riječ-nim tokovima Željeznice, Crne Rijeke, Bijele Rijeke, Rakitnice, kao i tri planinska glacijalna jezera. Na teritoriji Trnova se susreću Jadranski i Crnomorski vodeni slijev. Općina Trnovo ima potencijal da iz svojih vo-denih resursa, snabdjeva više od milion stanovnika kvalitetnom pitkom vodom. Živopisni kanjon Rakitnice, predstavlja jedan od najljepših i naj-dubljih riječnih kanjona u Evropi, te kao je kao takav posebna turisticka atrakcija.

Trećina općinske teritorije se nalazi pod šumskom vegetacijom, ra-zličitih vrsta rastinja. Najveća površina pripada šumi bukve (Luzlo - Fa-getum), unutar kojih su manje površine šume bukve i jele sa smrčom (Fago – Abietum Silicicolum), dok na nižim nadmorskim visinama nala-ze šume hrasta kitnjaka (Quercetum petraeae montanum).

Veliki značaj ovih šumskih površina se prije svega ogleda kroz njiho-ve općekorisne funkcije kao što su: ekonomska, zaštitna, hidrološka, kli-

414ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

matska, higijensko - zdravstvena, turističko - rekreaciona, kao i naučno obrazovna funkcija.

Teritorija Općine Trnovo predstavlja idealno stanište za različite au-tohtone vrste divljači kao što su divokoze, srne, medvjedi, zečevi, vukovi i lisice, te različita pernata divljač. Riječni tokovi obiluju planinskom pa-strmkom. Više od polovine trnovske teritorije je prekriveno najkvalitet-nijim planinskim pašnjacima, a na cijelom prostoru općine se nalaze ra-zličite vrste ljekovitog bilja, šumskih plodova i kvalitetnih jestivih gljiva. Na teritoriji trnovske općine se ne nalaze rudna nalazišta, ali se na par lokacija može naći veoma kvalitetan kamen pogodan za cestogradnju.

S obzirom da su na području Trnova zabilježena intenzivna ratna dej-stva u periodu 1992 – 1995 godine, značajan dio teritorije je miniran. Pro-cjenjuje se prema izvještaju iz 2002 da je oko 18% općine spada u rizične površine koje mogu biti minirane. U poslijeratnom periodu, poduzete su aktivnosti deminiranja, čiji je obim bio daleko od zadovoljavajućeg, tako da danas još uvijek postoji veliki dio teritorije koji je miniran ili je pod sumnjom da je miniran.

Demografska slika i tržište rada

Općina Trnovo u ukupnoj površini Kantona Sarajevo ucestvuje sa 26,50%, dok sa 0,20% učestvuje u ukupnom broju stanovnika Sarajev-skog Kantona. Ovi podaci ukazuju da je Trnovo veoma rijetko naseljena Općina, a trenutno na cijelom teritoriju stalno živi oko 1230 stanovnika. Bez obzira na relativno visoku stopu nataliteta (16,4‰), ukupan broj sta-novnika ove općine se konstantno smanjuje, prvenstveno zbog visoke stope mortaliteta (32,9‰), te intenzivnog trenda iseljavanja stanovništva u veće gradske sredine.

Naredne tabele daju pregled nacionalne i starosne strukture popula-cije po godinama popisa u Općini Trnovo i njenim mjesnim zajednicama.

Tabela 1.

izvor:Federalni zavod za statistiku, Sarajevski kanton Tokom rata, svo stanovništvo je napustilo Općinu Trnovo, a u posli-

jeratnim godinama gotovo polovina raseljenog stanovništva se vratila u svoje domove. Najveći stepen povratka je, prema općinskim podacima, ostvaren u mjesnoj zajednici Šabići (60%), a najmanji u mjesnoj zajednici Delijaš (26%). Određen broj izbjeglica nije registrovan. Podaci se odnose samo na federalnu Opcinu Trnovo.B – Bošnjaci, S Bosanski Srbi, H- Bo-

415

Vild

ana

Ros

ić-R

amić

─ T

RAN

SFO

RMA

CIJA

RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

TRN

OVA

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EU

ROPS

KU

UN

IJU

sanski Hrvati i O - Ostali. Evidentno je da su većina povratnika u ovu Općinu relativno starije stanovništvo. Prosječan broj članova domaćin-stva opao je sa 3,12 osobe na 2,4 osobe po domaćinstvu. Veoma mali broj stanovnika u Trnovu utiče na to da je tržište rada veoma nerazvijeno, kako sa kvantitativnog tako i sa aspekta kvalifikacione strukture radne snage; s druge strane ne postoji ni ozbiljna potražnja za kvalifikovanom radnom snagom. Na teritoriji Trnova, po Statističkom Biltenu Kantona Sarajevo od 31.12.2002, je zaposleno 148 (26,86% zaposlenosti) stanovni-ka ove općine. Interesantno je da više stanovnika Trnova nalazi zaposle-nje na teritorijama drugih općina Sarajevskog Kantona, nego u samom Trnovu (pretežno rade u metalskoj struci i javnim preduzećima, te držav-noj administraciji). U zadnjih par godina, broj zaposlenih u Trnovu je u stalnom padu (183 zaposlena u 1/2001 naprema 148 u 12/2003).

Prema pregledu kvalifikacione strukture u Trnovu evidentirano je 2 stanovnika sa VSS, 1 sa VŠS, 24 sa sa SSS, 4 VKV radnika,77 KV i čak 180 NKV. Ukupan broj ovih lica u 12.2002 je bio 288. Potrebno je uzeti u obzir da veliki broj nezaposlenih lica nisu zvanicno registrovani u Zavodu za zapošljavanje, tako da ovi podaci znatno odstupaju od stvarnih.Od ovog broja 125 nezaposlenih su žene. Po nacionalnoj strukturi svi nezaposleni su Bošnjačke nacionalnosti osim jednog koji je Bosanski Srbin.

Na teritoriji Općine Trnovo, prema podacima iz novembra 2002, nala-zi se 138 penzionera, a prosječna visina penzije iznosi 158,15 KM. U maju 2002. godine prosječna plata na teritoriju Općine je iznosila 505,17 KM. U maju 2002, potrošačka korpa je iznosila 468,70 KM na kantonalnom ni-vou. Navedeni pokazatelji jasno ukazuju na to da veliki broj stanovnika živi na granici siromaštva. Međutim, treba uzeti u obzir da značajan broj stanovnika učestvuje u neformalnih privrednim aktivnostima, kao što su zemljoradnja i stočarstvo, te na taj način ostvaruju dodatne, nezvanične prihode.

Turizam u ovoj regiji doživljava ekspanziju tokom održavanja XIV Zimskih Olimpijskih Igara 1984, za čije su potrebe izradeni različiti sport-ski tereni i borilišta (za zimske i ljetnje sportove), mnogobrojni hoteli, bungalovska naselja, prateći objekti i moderna infrastruktura. Na pro-storu sadašnje Općine Trnovo nalazili su se slijedeći smještajni kapacite-ti: hotel Famos (sadašnji hotel Maršal), apartmansko naselje montažnog tipa, hotel Smuk, Omladinski centar, hotel Igman i hotel Ferijalnog sa-veza. Preispitivanje vlasništva nad ovim objektima je u toku. Dosadašnji vlasnik je bio ZOI-84. Rješavanjem vlasničkih odnosa ubzat će se obnova objekata. U toku augusta 1993 svi objekti su u potpunosti uništeni. U po-slijeratnom periodu Hotel Maršal je obnovljen i predstavlja jedini objekat te vrste u upotrebi na planini Bijelašnici. Pored toga postoje još i drugi objekti koji nude smještajne usluge u regiji: Planinarski dom «Treskavi-ca», Pro Bitra, Dejičići i Škola u prirodi Šabići.

I pored velikog potencijala, turizam ne dosi značajan prosperitet regi-ji. I pored velikog broja autothonih, nedirnutih sela (Lukomir, Brda, itd.) u kojima se danas živi na tradicionalan način, u ovoj regiji ruralni turi-zam ne egistira u zadovoljavajućoj mjeri. Iako su trnovska lovišta veoma bogata različitim vrstama divljači, lovni turizam u ovom području nije uzeo većeg maha.

416ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tabela 2.

izvor:Federalni zavod za statistiku, Sarajevski kanton

Tokom 2000. godine, Općinu Trnovo je posjetilo 3025 domaćih i 786 stranih turista, te je ostvareno ukupno 8.718 noćenja, odnosno 2,3 noće-nja po jednom turisti. Ukupan ostvaren prihod od noćenja iznosi 296.000 KM, U isto vrijeme ostvareno je 19.000 KM ostalih prihoda od turizma, što ukazuje na činjenicu da vanpansionska turistička ponuda skoro da i ne postoji. Na teritoriji Trnova egzistiraju razni subjekti koji rade na razvoju turističkih aktivnosti (Hotel Maršal, Općina Trnovo i Turistička zajednica). Općina je u svom godišnjem izvještaju od 2002 izvjestila da je kooperacija općina sa Turističkom zajednicom slaba i da se takvi odnosi moraju poboljšati. Prema Urbanističkom projektu Bjelašnica, predviđa se izgradnja i razvoj turističkih kapaciteta, koji uključuje hotele, apartmane i pansione (ukupno 2235 ležaja), zatim razvoj ugostiteljskih, trgovinskih, zabavnih i drugih sadržaja kao i unaprijeđenje postojeće prateće infra-strukture. Projekat obuhvata površinu od oko 13,7 ha. Prema varijanti plana od marta 2001 izrađenog od Zavoda za izgradnju Kantona Sara-jevo ukupni troškovi su oko 10.000.000 KM. Općina Trnovo je primar-no zainteresovana da se projekat realizuje. Općina je do sada pokušala da pronađe zainteresovane kompanije koje bi htjele da izgrade hotele i pansione te ostale prateće objekte, ali bez uspjeha. Najznačajniji obje-kat izveden u dosadašnjem periodu, u cilju zaštite kvaliteta voda u slivu Željeznice, je uređaj za tretman otpadnih voda grada Trnova. Uređaj je izveden 1991. godine, i nakon samo nekoliko mjeseci, probnog rada, pre-stao sa radom. Ovaj uređaj je koncipiran kao klasični uređaj za tretman gradskih otpadnih voda. Namjena postrojenja je bila da tretira otpad-ne vode stanovništva i tvornice prediva. Projektovani kapacitet je 5.000 ekvivalentnih stanovnika, za količinu od 40 l/s. Uže gradsko područje Tr-nova opremljeno je kanalizacionom mrežom za prikupljanje i transport otpadnih voda do uređaja. Ostala naselja i zajednice u regiji Trnova ot-padne vode tretiraju kroz individualne septičke jame. Gotovo svi objekti su rađeni u seoskim naseljim i nema planske dokumentacije. Trenutna bunarska izvorišta u Sarajevskom polju obezbjeduju oko 80% potreba stanovništva Kantona Sarajevo za pitkom vodom. Prema planu Kantona Sarajevo potrebe stanovništva za vodom, sa postojećim kapacitetima, u Kantonu će biti dostignut do 2003. U tom vremenu se treba izgraditi aku-mulacija u cilju pokrivanja deficita. Sve studije koje su do sada obrađivale ovaj problem su predlagale realizaciju Projekata Bijela Rijeka i Projekta Crna Rijeka. Oba projekta imaju za cilj da naprave akumulaciju koja bi se iskorištavala pogotovo u toku ljetnih mjeseci.

Projekat Crna rijeka je promovisan kao projekat koji se trebao reali-zovati do 2006. Da bi se ovaj projekat realizovao, tj. izradila izvedbena

417

Vild

ana

Ros

ić-R

amić

─ T

RAN

SFO

RMA

CIJA

RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

TRN

OVA

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EU

ROPS

KU

UN

IJU

dokumentacija i dodatne studije kao i radovi, potrebno je još najmanje 5 godina. Ova akumulacija bi imala ukupnu zapreminu oko 62.3 hm3 i površinskom akumulacijom od 224 ha. Turbine koje ce se koristiti za pro-izvodnju električne energije bi prosjecno davale oko 11.35x106 kwh go-dišnje. Ovom akumulacijom bi se djelimicno potopila vikendaška naselja (oko 25 vikendica), dio saobracajnice Sarajevo – Goražde i dio zemljišta koji se može koristiti za poljoprivrednu proizvodnju, mjesni objekti elek-tro, vodovoda, PTT-a i jedno groblje.

Kao rezultat ratnih dejstava, sva industrijska postrojenja u regiji su uništena. Ovo je pomoglo da se ostvari manje zagađenje okoline i voda. Iako je situacija poprilično dobra, zagađenje rijeke Željeznice i nereguli-sanost otpadnih voda iz grada Trnova uzrokuju zagađenja za okolinu. Trnovo do sada nije pokrenulo obimnije i sistematizovanije ekološke ak-cije.

Obrazovanje, zdravlje, kultura i sport

Sistem obrazovanja u Trnovu obuhvata samo osnovno obrazovanje. Opce obrazovna Osnovna škola «Zaim Kolar» je u Dejčićima, sa jednom sekcijom u Delijašima. Škola je posjeduje tehnički opremljene učionice za nastavu iz fizike,Interneta i muzičkog obrazovanja. Postoji i druga sek-cija škole u Šabicima, ali zbog malog broja školske djece, oni pohađaju druga odjeljenja. Od ukupnog broja učenika 57 je dječaka a 39 djevojčica. Prijašnja zgrada škole je pretvorena u ekološku školu.

Naredna tabela daje pregled broja učenika i nastavnika.

Tabela 3:Broj učenika po razredima i osoblja škola

izvor:Federalni zavod za statistiku, Sarajevski kanton

Škola u prirodi u Šabicima je završena i počinje sa radom 1.5.2003 sa prvim ekskurzijama učenika u školi u prirodi.Ovo je područna škola Osnovne škole «Zaim Kolar» iz Dejcica. Kapacite je 80 ležajeva. Plan je da učenici iz svih škola u BiH dolaze u posjetu školi. Program je izrađen od Pedagoškog Zavoda Kantona Sarajevo i verifikovan od strane Kanto-nalnog Ministarstva Obrazovanja. Pored osnovnog programa, ovo će biti spoj edukacije, rekreacije i kulture.

Zdravstveno stanje trnovljana može se okarakterisati veoma dobrim. Nezagađen planinski zrak, zdrava prirodna hrana, i visok nivo fizičkih aktivnosti trnovljana čak i u poznim godinama, razlozi su za nepostoja-nje specifičnih zdravstvenih problema na ovom području. Prema poda-cima dobijenim od Direktora doma zdravlja u Dejčićima, zabilježen je blagi trend povećanja broja dijabetičara na području Delijaša. Ova bolest nije karakteristična za ostala područja Trnova. Prema podacima Federal-nog zavoda za statistiku Sarajevskog kantona u Trnovu je zaposleno 6

418ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

medicinskih zaposlenika i samo jedan stomatolog, što ukazuje na nizak nivo preventivne zdravstvene zaštite stanovništva.

Vizija i mogućnosti ove regije sa imidžom ekološki zdrave sredine, kao ozbiljan proizvođač zdrave hrane, značajan snabdjevač kvalitetnom pitkom vodom i atraktivna destinacija u sferi sportskog i ruralnog tu-rizma za domaće i strane turiste otvaraju se privredni potencijali koje vode na boljem sutra. Prioriteti i mjere za provedbu ciljeva ogledaju se u poboljšanju konkurentnosti poljoprivrednog i šumskog sektora, kao i njihovog održivog korištenja.Važan značaj neophodno je dati očuvanju i obnovi kulturnog naslijeđa, te tradicijskih vrijednosti.

Na području Općine Trnovo u protekloj 2008. godini izvršeno je više protuminskih akcija u smislu prevencije, odnosno hitnog obilježavanja. Postavljeno je 96 novih znakova minske opasnosti i izvršeno je ukla-njanje bivših potpuno uništenih znakova za opasnost od mina.Ukupna deminirana površina na području Općine Trnovo u 2008. godini iznosi 502.549,29 m2.

Zaključak

Modernizacijski procesi povezani su sa snažnim gospodarskim, soci-jalnim, političkim i kulturnim promjenama koje su obilježile razvoj nove, posttradicionalne epohe ljudske civilizacije Europska zajednica krajem 90-tih donosi prvu regulativu kojom se težište razvojnih politika preu-smjerava ka ruralnom području s ciljem povećanja socijalne i ekološke održivosti cjelokupnog područja - odgovornost za razvoj prebacuje se na svakog pojedinca

Poljoprivredni sektor osigurava dobru eksploataciju prirodnih resur-sa i omogućava razvoj različitih vrsta prerade hrane koja u potpunosti može zadovoljiti interne potrebe i smanjiti uvoz hrane. Poljoprivreda je bila široko rasprostranjena ali nedovoljno razvijena i uglavnom se zasni-vala na malim individualnim farmama.

Odgovarajuća konfiguracija, kvalitet zemlje i klimatski uvjeti za spe-cifične vrste poljoprivredne proizvodnje predstavljaju jaku osnovu za dobar poljoprivredni razvoj.

Trenutni prirodni tržišni uvjeti pružaju dobru osnovu za razvoj broj-nih aspekata poljoprivrede. Posebna pažnja će se posvetiti podržavanju porodičnih poljoprivrednih biznisa, koji će ostvariti prihod, poboljša-ti standard življenja u ruralnim područjima i smanjiti migraciju ljudi u urbana područja. Realno je, da je da će poljoprivredna proizvodnja, uglavnom ostati biznis zasnovan na porodici, ali sve vrste pomoći bi se trebale pružiti preko poljoprivrednih udruženja i različitih centara (teh-nička, veterinarska, edukativna, finansijska, itd), kako bi se poboljšale mogućnosti proizvodnje. Klaster osigurava povezanost među firmama, koje imaju isti domen aktivnosti i koje dijele troškove potrebne za inve-stiranje u poslovne aktivnosti (marketing i promocija, nabavka sirovina, ljudskih resursa, itd).

Općina ima višestruk interes i djelovat će u pravcu: poticanja lokal-nih preduzeća na poboljšanje međusobnih veza.Ohrabrenje predstavlja-

419

Vild

ana

Ros

ić-R

amić

─ T

RAN

SFO

RMA

CIJA

RU

RALN

OG

PO

DRU

ČJA

TRN

OVA

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EU

ROPS

KU

UN

IJU

ju dobri primjeri nove generacije prerađivača mesa, mlijeka i povrća. Ova preduzeća bi mogla predstavljati okosnicu određenih klastera koji će po-vezivati individualne proizvođače u: Regionalni klaster za proizvodnju mlijeka i mlječnih proizvoda sa sjedištem u općini, osnivanje izvijesnog broja poljoprivrednih klastera (šumski plodovi, med, ljekovito bilje, itd). Otpočeo je otkup mlijeka u ovoj općini.

Turizam je grana djelatnosti na koju s pravom računaju mnogi, a Op-ćina Trnovo i veoma dobre resurse kojim može privući moderne nomade. Uvažavajući spoznaju da je to oblast privređivanja koja obuhvata i po-kreće ama baš sve djelatnosti, nepotrebno je naglašavati koliko pozitivne energije moramo ugraditi u činjenicu da graditeljsko naslijeđe, okolina i položaj Bjalašnice predstavljaju osnovu za razvoj cijele općine i regiona. Sam grad Sarajevo je kao muzej na otvorenom interesantan tokom cijele godine. Resurs koji veoma brzo dobija na značaju je planina Bjalašnica kao prostor veoma pogodan za razvoj stočarstva ali i zimsko-sportskog, ljetnog, lovnog, ribolovnog, zdravstvenog, rekreacijskog turizma. Ovom resursu je neophodno pridodati blizinu stare gradske jezgre grada Sara-jeva kao interesantne i poznate turističke destinacije

Prostor općine Trnova je stalno naseljena još od srednjeg vijeka. Prva naselja su bila zemljoradnička i stočarska. Tek u novije vrijeme, krajem dvadesetog vijeka, uzrokovano i potaknuto cjelokupnim društvenim raz-vojem, javlja se ideja da se prirodni potencijali iskoriste kroz razvoj tur-izma - seoskog i sportsko-rekreativnog. Trnovo je poznato po netaknutoj prirodi, čistoj vodi i prelijepim planinskim predjelima Bjelašnice, Tres-kavice, Jahorine, Visočice i Igmana sa prosječnom nadmorskom visinom od oko 900 metara nadmorske visine. U ovom radu ukazuje se na nove mogućnosti turističke i rekreacione valorizacije prostora općine Trnovo.

Izvori i literatura

1. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Sarajevo, Prostorni plan općine Sarajevo 2001.-2021., Sarajevo 2001.

2. Federalni zavod za statistiku, Sarajevski kanton u brojkama 2004, Sa-rajevo 2005.

3. Godišnjak 2008 Federalnog zavoda za statistiku, Sarajevski kanton4. http://www.općina trnovo.ba (30.03. 2009. 14h 42min)5. Strategija razvoja općine Trnovo za 2007-2011; Trnovo

420ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

421

Dr.

sc. V

ladi

mir

Trn

inić

─ S

ELJA

ČK

O G

OSP

OD

ARS

TVO

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EV

ROPS

KU

UN

IJU

Dr. sc. Vladimir Trninić1

SELJAČKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA TRANZICIJE I INTEGRIRANJA U

EVROPSKU UNIJU (Prirodni čimbenici poljoprivrede i proizvodnje hrane)

SažetakU radu se govori o skupini prirodnih uvjeta (klimi, tlu i vodi) kao opredje-

ljujućim čimbenicima u planiranju poljoprivredne proizvodnje i razvoja seljač-kih gospodarstava na nekom prostoru stoga što „kad razvoj proizvodnih snaga i društvenih odnosa dostigne svoj maksimum, poljoprivrednu proizvodnju, njezin obujam i strukturu će određivati jedino prirodni uvjeti“.

Ključne riječi: seljačko gospodarstvo, tranzicija, integriranje, EU

1 Prof. dr. sc. Vladimir Trninić, Geografsko društvo Hercegovine

422ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

U gospodarskom razvoju Bosne i Hercegovine, a time i Federacije poljoprivreda će i da zadržati svoje posebno mjesto. Prije svega, ona će biti značajna za proizvodnju hrane i sirovina, kao izvor

radne snage i osiguranja robe za vanjskotrgovinsku razmjenu, te kao po-trošač roba industrijskog podrijetla.

Selo na današnjem stupnju razvoja proizvodnih snaga i društvenih odnosa predstavlja bitan čimbenik u razvoju Bosne i Hercegovine, a time i Federacije, kao njezine sastavnice. Na selu živi oko ¼ stanovništva, ono u posjedu ima skoro svu poljoprivrednu površinu.

Posebno bih želio ukazati na činjenicu da selo u planiranju razvo-ja treba promatrati u njegovoj ukupnosti, kao jedinstvenu društvenu i gospodarsku cjelinu, sa svim njezinim osobnostima, specifičnostima, jer dosadašnje planiranje, odvojeno samo pojedinih segmenata, nije dalo zadovoljavajuće rezultate. Samo takvom metodom planiranja moguće je očekivati pozitivne rezultate u razvoju seoskih sredina.

Poljoprivreda na seljačkim gospodarstvenim (mala obiteljska poljo-privredna gospodarstva)2 se ne nalazi na zadovoljavajućoj razini. Brojni su ra-zlozi tomu, no ovdje o njima neće biti riječi, jer je tematika ovog rada posve druga-čije prirode.

U poljoprivredi Bosne i Hercegovine osnovna proizvodna jedinica je i do sada bila seljačko gospodarstvo, koje u promjenama koje su se desile posljednjih godina ostaje defakto jedini proizvodni činitelj i jedinica proizvodnje, otuda će istraživanje seljačkog gospodarstva biti uvijek neophodno u bilo kom pristupu planiranja struk-ture i obima poljoprivredne proizvodnje.

U radu će se ukazati na čimbenike navedene u naslovu, kao i na pravce kojima bi se oni, svaki pojedinačno i u međusobnom jedinstvu, ubuduće trebali nalaziti i korespondirati, kako bi se ovaj segment gospodarstva, ovisno o stvarnim prirodnim mogućnostima, što uspješnije razvijao.

Posebno treba imati u vidu bitne činjenice, koje su u radu naznačene, a koje treba imati u vidu u pregovorima sa EU, kod vođenja pregovora za ulazak u istu zajednicu. Koliko je autoru poznato, jedino su na ovom segmentu (poljoprivreda) pripreme radnje učinjene u pogledu vinogradske proizvodnje, kako po obimu, tako i kvalitetu bitnih odrednica.

Prirodni čimbenici

Prirodni uvjeti proizvodnje su od presudnog utjecaja na strukturu, kvalitetu i obujam poljoprivredne proizvodnje u zemlji. Sa stajališta or-ganizacije korištenja raspoloživih proizvodnih resursa u radu će biti tre-tirani zemljište, klima i raspoloživa voda za navodnjavanje.2 Kako sve nismo zvali seljačko gospodarstvo: „udruženi poljoprivredni pro-

izvođač“, „kooperant“, „inokosni poljoprivrednik“ i sl. Ono ne smije biti „malo“ jer u ranijem sustavu nije smjelo biti veće od 10

hektara, ne smije biti ni „obiteljsko“, jer mora biti vlasništvo jedne osobe, ne smije biti ni samo „poljoprivredno jer u selu treba razvijati turizam, male industrijske pogone idr. Smatram da je najbolji naziv „seljačko gospodar-stvo“. Predlažem da se organizira savjetovanje na temu utvrđivanja imena za ovaj bitan segment gospodarstva, bez obzira što će se njegova brojnost i u buduće smanjivati

423

Dr.

sc. V

ladi

mir

Trn

inić

─ S

ELJA

ČK

O G

OSP

OD

ARS

TVO

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EV

ROPS

KU

UN

IJU

ZemljišteZemljište je nezamjenjiv, neumnoživ, a pravilnim korištenjem i neu-

ništiv činitelj poljoprivredne proizvodnje.U ekonomici seljačkih gospodarstva njihova veličina je jedan od naj-

značajnijih činitelja i osobnosti. S prosječnom veličinom od 3 hektara ze-mljište ostaje trajno ograničeni i ograničavajući čimbenik proizvodnje i produktivnosti.3

Prema utvrđenoj metodologiji, zemljišta su razvrstana u 8 klasa, Ta-blica i Grafikonu 1., gdje se u odnosu na svojstvo osnovnih kemijskih i fizičkih osobina tla definiraju ove kategorije i to tako da prva predstavlja najbolja zemljišta, a osma urbana područja i neplodno zemljište.

Tablica 1.: Pregled stanja kvalitete zemljišta u Federaciji Bosne i Hercegovine Oznaka klase Hektara %I. – III. klasa 350599 13,24

IV.a – IV.b. klasa 648565 24,87V. – VI. klasa 820094 30,97

VII. – VIII. klasa 828770 30,92UKUPNO: 2,648.028 100,00

Izvor: Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo, 1998.

350599; 13%

648565; 24%

820094; 32%

828770; 31%

I. – III. klasaIV.a – IV.b. klasaV. – VI. klasaVII. – VIII. klasa

Grafikon 1.

350599

13,24

648565

24,87

820094

30,97

828770

30,92

0

100000

200000

300000

400000

500000

600000

700000

800000

900000

I. – III. klasa IV.a – IV.b. klasa V. – VI. klasa VII. – VIII. klasa

Hektara%

Grafikon 2.

3 Rješenje ovog problema moguće je tražiti u promjeni naseljenog prava iz rimskog u germansko, te osiguranjem kvalitetnih sredstava (duži rok, niža kamata) za otkup zemljišta, kao što su u Njemačkoj učinili šezdesetih go-dina ovog stoljeća (povećanje seljačkog gospodarstva s prosječnih 20 ha na prosječnih 60 ha), s ciljem povećanja seljačkog gospodarstva.

424ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Izvršena je podjela zemljišta po agrozonama, kako je to vidljivo u Tablici i Grafikonu 2..

Tablica 2.: Stanje poljoprivrednog zemljišta po agrozonama u FbiHOznaka agrozone Hektara %

1. agrozona (I.-IV. klasa) 242570 19,272. agrozona (V.-VI. klasa) 574137 45,613. agrozona (VII. klasa) 442089 35,12

UKUPNO: 1,258.796 100,00Izvor: Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo, 1998.

Podaci iz Tablice 2. ne moraju se uzeti s rezervom iz razloga što su još uvijek velike površine pod minama, što su neke površine zbog ratnih djelovanja devastirane, uništene i pod snažnim utjecajem erozije doživje-le velike promjene, koje tek treba ustanoviti.

Prostorni razmještaj ovih površina, urađen prema nadmorskoj visini, podi-jelio je sve raspoložive površine u četiri proizvodna područja, kako je to razvidno u Tablici i Grafikonu 3..

Tablica 3.: Raspored ukupnog zemljišta prema područjima proizvodnje Proizvodno područje Hektara %

1. Nizijsko do 300 m n.v. 66201 2,52. Brdsko 300 – 700 m n.v. 712320 26,9

3. Planinsko preko 700 m n.v 1647073 62,24. Mediteransko od 700 m n.v. 222434 8,4

U K U P N O 2.648.028 100,00Izvor: Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo, 1998.

hektara

Hektara

242.570; 19%

574.137; 46%

442.089; 35%

1. agrozona (I.-IV. klasa)2. agrozona (V.-VI. klasa)3. agrozona (VII. klasa)

Grafikon 3.

1. agrozona (I.-IV. klasa)

2. agrozona (V.-VI. klasa)

3. agrozona (VII. klasa)

Hektara

%

19,2745,61

35,12

242.570

574.137

442.089

0

100.000

200.000

300.000

400.000

500.000

600.000

Hektara%

Grafikon 4.

425

Dr.

sc. V

ladi

mir

Trn

inić

─ S

ELJA

ČK

O G

OSP

OD

ARS

TVO

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EV

ROPS

KU

UN

IJU

hektara

Hektara

66201; 3%

712320; 27%

1647073; 62%

222434; 8%

1. Nizijsko do 300 m n.v.2. Brdsko 300 – 700 m n.v.3. Planinsko preko 700 m n.v4. Mediteransko od 700 m n.v.

Grafikon 5.

662012,5

712320

26,9

1647073

62,2

222434

8,4

0

200000

400000

600000

800000

1000000

1200000

1400000

1600000

1800000

1. Nizijsko do 300 m n.v. 2. Brdsko 300 – 700 m n.v. 3. Planinsko preko 700 m n.v 4. Mediteransko od 700 m n.v.

Hektara%

1 3 5 7 9

11 13 15 17 19 21 23 25 27

Br 1.Voćnjaci 4.

Pašnjaci 7.Polj. per capita 10.

0,32 0,34 0,2 0,12 0,1 0,16 0,12 0,22 0,03 0,41 0,17 0,27

0,46 0,38 0,26 0,2 0,35 0,26 0,23 0,29 0,07 1,07 0,27 0,51

0,56 0,39 0,28 0,23 0,44 0,34 0,82 0,68 0,11 2,73 0,46 1,21

344.527

63.625

524.401479.404

41.428

338.975267.633

88.992

493.442

115.989

2.758.416

515.413

18,68%

194.56525.124146.536110.431

18.420114.255219.78360.62951.943

317.170

1.258.766

100,00%

624.887

49,64%100,00%

37.71171712.17415.2964.11926.199158.048

35.23019.566193.383

502.443

40,00%

360.965

71,80%58,00%

44.2501.99412.39430.1688.10931.07823.0564.80216.27076.170248.291

19,70%115.797

46,60%18,50%

82.9531.003

3 3.9670,30%3.22581,30%0,50%

3.034 60917.7568.9442.0154.3362.311 154 3.221 325 42.7053,40%4.98911,70%0,70%

109.57021.796104.212

55.9334.17752.64233.41519.44012.88647.289

461.360

36,60%139.907

30,30%22,30%

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0

500000

1000000

1500000

2000000

2500000

3000000

Br 1.Županija /Kanton 2.Oran i bašte 3.Voćnjaci 4.Vino- gradi 5.Livade 6.Pašnjaci 7.Svega polj. zemlj. 8.Br. Stanovnika 9.Polj. per capita 10.Obra- divo per capita 11.Oranice per capita 12.

Iz Tablice 3. je razvidno da je Federacija Bosne i Hercegovine izrazito brdsko-planinsko područje, jer je u ta dva područja koncentrirano čak 9/10 poljoprivrednih površina, odnosno 89,1%. Ovo upućuje na to da su proizvodne mogućnosti poljoprivrede Federacije značajno ograničene, te kod planiranja razvoja poljoprivrede ovu činjenicu ne smijemo izgubiti iz vida.

Smatram da je vrlo interesantno, a za naša daljnja opredjeljenja i bu-duće aktivnost i najbitnije, kako su raspoređene te površine po županija-ma/kantonima Federacije. Podaci o tome daju se u Tablici i Grafikonu 4.

426ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tabl

ica

4.: P

oljo

priv

redn

e po

vrši

ne p

o na

činu

kor

ište

nja

u žu

panij

ama/

kant

onim

a Fe

dera

cije

BiH

BrŽu

panij

a/K

anto

nO

ran

i ba

šte

Voćn

jaci

Vin

ogra

diLi

vade

Pašn

jaci

Sveg

a po

lj.

zem

lj.

Br.

Stan

ovni

kaPo

lj. p

er

capi

taO

brad

ivo

per c

apita

Ora

nice

pe

r cap

ita

1.2.

3.4.

5.6.

7.8.

9.10

.11

.12

.1.

U

nsko

-San

s.10

9.57

03.

034

44.2

5037

.711

194.

565

344.

527

0,56

0,46

0,32

2.

Posa

vski

21.7

9660

98

1.99

471

725

.124

63.6

250,

390,

380,

34

3.Tu

zlan

.Pod

rinj

104.

212

17.7

5612

.394

12.1

7414

6.53

652

4.40

10,

280,

260,

20

4.Ze

dn.D

oboj

.55

.933

8.94

430

.168

15.2

9611

0.43

147

9.40

40,

230,

200,

12

5.Bo

s.Po

drin

j.4.

177

2.01

58.

109

4.11

918

.420

41.4

280,

440,

350,

10

6.Sr

ed.B

osan

ski

52.6

424.

336

31.0

7826

.199

114.

255

338.

975

0,34

0,26

0,16

7.

Her

.Ner

etva

n.33

.415

2.31

12.

953

23.0

5615

8.04

821

9.78

326

7.63

30,

820,

230,

12

8.

Zap.

Her

ceg.

19.4

4015

41.

003

4.80

235

.230

60.6

2988

.992

0,68

0,29

0,22

9.

Sara

jevs

ki12

.886

3.22

116

.270

19.5

6651

.943

493.

442

0,11

0,07

0,03

10.

Her

ceg-

Bos.

47.2

8932

53

76.1

7019

3.38

331

7.17

011

5.98

92,

731,

070,

41

Fede

r. Bi

H46

1.36

042

.705

3.96

724

8.29

150

2.44

312

58.7

6627

58.4

160,

460,

270,

17

Uč.

u k

ol.8

.36

,6%

3,4%

0,3%

19,7

%40

,0%

100,

0%

2 +

(1/2

od

6) +

(3/4

od

7) +

8 +

10

učeš

će u

kol

.8.

139.

907

30,3

%

22,3

%

4.98

9

11,7

%

0,7%

3.22

5

81,3

%

0,5%

115.

797

46,6

%

18,5

%

360.

965

71,8

%

58,0

%

624.

887

49,6

4%

100,

0%

515.

413

18,6

8%

1,21

0,51

0,27

Izvo

r: Fe

dera

lno

min

istar

stvo

pol

jopr

ivre

de, v

odop

rivre

de i

šum

arst

va, S

araj

evo,

199

8.

427

Dr.

sc. V

ladi

mir

Trn

inić

─ S

ELJA

ČK

O G

OSP

OD

ARS

TVO

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EV

ROPS

KU

UN

IJU

Iz Tablice 4. razvidno je da Federacija u strukturi korištenja poljopri-vrednih površina ima najveću zastupljenost pašnjaka 40,0%, zatim ora-nica 36,6%, te livada 19,7 %. Zastupljenost vočnjaka (3,4%) i vinograda (0,3%) je neznatna. Ovo upućuje da u projekcijama razvoja poljoprivrede na području Federacija osnovni potencijal – kojim ona raspolaže – jesu pašnjaci i livade, kojih ukupno ima 750.734 ha ili 59,64 %, odnosno 6/10.

Opće je poznato da je najvažniji element prirodnih izvora zemljište, koje vrši mnoge funkcije u procesu razvoja proizvodnih snaga. Zemljište se mora kompleksno tretirati kao sredstvo za rad i kao predmet rada.

Zemljište kao proizvodni čimbenik, osobito u poljoprivredi, dugo je bilo kod nas zanemareno. Ono je bespoštedno korišteno. Međutim, zemljišna politika kod nas nosi obilježja parcijalnog pristupa, odnosi se samo na poljoprivredno zemljište, a ni takva se ne sprovodi dosljedno.

Ovaj prostor stoji pred krupnim zadatkom da izgradi i dosljedno sprovodi nov, širi i suvremeniji pristup zemljištu, koji počiva na sljede-ćim komponentama:• kompleksan i dugoročan pristup razvoju ukupnog zemljišnog pro-

stora i krajolika;• višestruko korištenje i integracija svih oblika korištenja zemljišta;• fizički izgled i oblikovanje krajolika;• promjene u zemljišnom prostoru i čuvanje krajolika;• ekosustavi i korištenje zemljišnog prostora;• prioritetne mjere i akcije i optimalna struktura korištenja zemljišnog

prostora i krajolika;• institucionalni uvjeti i mehanizmi razvoja zemljišnog prostora i kra-

jolika.

Zemljišni prostor i pejsaž Federacije Bosne i Hercegovine, pa time i naših prostora u njoj, podložni su krupnim strukturnim i kvalitetnim promjenama. Pejsaž se ozbiljno narušava, naročito poljoprivreda mijenja njegov fizički oblik. Naslijeđeni povijesni i tekući problemi u procesu in-dustrijalizacije zemlje pokazuju da se radi o sudbinskom pitanju za bu-dućnost zemlje.

Nužno je poslušati poruku njemačkog znanstvenika iz agrara Bluma, koji je ustvrdio da „kad razvoj proizvodnih snaga i društvenih odnosa dostigne svoj maksimum, a to će bez dvojbe i na našim prostorima, biti u prvim godinama sljedećeg milenija, poljoprivrednu proizvodnju, njezin obujam i strukturu određivat će jedino prirodni uvjeti“ (klima i zemlji-šte).

Ako se isti podaci. Tablica 4., promatraju na prostorima županija/kan-tona 2., 8. i 10. te dijelom u županijama/kantonima 6. i 7., tada se može konstatirati da je sudjelovanje livada i pašnjaka čak 78,5%, odnosno 3/4 . Ovo upućuje da je prirodni potencijal područja jedino moguće valorizira-ti uzgojem stoke sitnog zuba (ovce i koze), razvojem stočarstva u cjelini, te na taj način intenzivirati poljoprivrednu proizvodnju ukupno.

428ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Klimatske prilikeU poljoprivrednoj proizvodnji, napose biljnoj, klima nekog područja

javlja se osnovnim ograničavajućim činiteljem proizvodnje. Izuzetak je samo proizvodnja u zatvorenom prostoru (plastenici i staklenici).

Klima kao fenomen ovisna je od niza čimbenika, koji jednom kraju daju posebno obilježje, u osnovi je odlučujući čimbenik, prije svega biljne proizvodnje na nekom području.

Elementi klime moraju se uvijek razmatrati u međusobnom djelova-nju, pa je razumljivo da se neki javljaju u povoljnim vrijednostima, dok se drugi mogu javiti kao nepogodnosti. Najbolji primjer za to ej Herce-govina; ako se promatra količina padalina i temperatura, stječe se dojam da je to izvanredno pogodno područje za uzgoj intenzivnih kultura, ali kad se uzme raspored padalina (najviše ih je u razdoblju jesen – proljeće, a nedostaje ih u vegetacijskom razdoblju, a ako se tome doda činjenica da svaku kišu u pravilu prati vjetar – bura – koja te padaline minimizira, izražen je nedostatak potrebne vode za uzgoj tih kultura.

2.2.1. TemperaturaNa području Federacije srednje godišnje temperature rastu od sjeve-

ra ka jugu, u rasponu od 11,2 stupnja C na sjeveru (Brčko) do 14,8 na jugu (Mostar). na ovaj element klime čovjek nije u mogućnosti djelovati, te se on u biljnoj proizvodnji smatra najbitnijim i najodlučnijim činiteljem.

2.2.2. PadalineDrugi bitan element klime su padaline. Kao i kod temperatura, i kod

padalina se vrijednosti povećavaju od sjevera sa 832 1/m2 (Brčko) do 1.394 1/m2 na jugu (Ljubuški). Također je povećanje od istoka, 844 l/m2 (Goražde) ka zapadu na 1.349 l/m2 (Bihać).

Druge elemente klime (oblačnost, sunčanost, vjetrove, mrazove i dr.) nećemo obrađivati jer bi to nepotrebno povećalo obujam ovog rada, ali treba naglasiti da kod segmenta planiranja užih regija (općina, županija/kanton) to zaslužuje detaljniju obradu.

Agreoekološke karakteristikeSa stajališta poljoprivrede, kao gospodarske grane, veoma je bitno

kako su raspoložive površine za poljoprivrednu proizvodnju raspore-đene u Federaciji, odnosno koliko ih ima u pojedinom agroekološkom, odnosno proizvodnom području. Podaci o tomu dati su u Tablici 3., iz nje je razvidno da:

2.3.1. NIZIJSKO PODRUČJE. U Federaciji u strukturi površina ovo područje sudjeluje samo sa 2,5%, gdje je uglavnom kontinentalna klima koja ima povoljne karakteristike klime s umjerenim padalinama. Područ-je je pogodno za uzgoj ratarskih i krmnih kultura, ali jednako tako i za uzgoj voća i povrtlarskih kultura. Ovo područje je za nas posebno inte-resantno zbog Posavske županije, ali jednako tako i zbog općina u Repu-blici Srpskoj, u kojoj su općine Derventa, Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Banja Luka i dr.

429

Dr.

sc. V

ladi

mir

Trn

inić

─ S

ELJA

ČK

O G

OSP

OD

ARS

TVO

U U

VJE

TIM

A T

RAN

ZIC

IJE I

INTE

GRI

RAN

JA U

EV

ROPS

KU

UN

IJU

2.3.2 BRDSKO PODRUČJE. U Federaciji u strukturi ukupnih povr-šina ovo područje sudjeluje s jednom četvrtinom (26,9%). Ovdje je tlo srednje kvalitete, uglavnom se primjenjuje poluintenzivni način poljo-privredne proizvodnje. zona je pogodna za stočarstvo, posebno govedar-stvo (prije zadnjeg rata rajonizacijom govedarstva ovaj prostor je predvi-đen za uzgoj goveda simentalske pasmine), živinarstvo, kao i za voćar-sku proizvodnju (kontinentalno voće), ratarsko-povrtlarsku proizvodnju (posebno krumpir).

2.3.3. PLANINSKO PODRUČJE. U Federaciji je to područje s najve-ćom površinom, ima je 6/10, odnosno 62,2% od ukupnih površina. Ovdje su površine s lošijim tlima, koja imaju ograničen proizvodni potencijal. Ovo područje je pogodno za stočarstvo, prije svega za razvoj ovčarstva. od ratarskih kultura moguća je proizvodnja nekih stranih žita (ječam-pivarski) krumpir (posebno Glamoč), proizvodnja stočne hrane, a potom jagodičasto voće, ljekovito bilje i dr.

2.3.4. MEDITERANSKO PODRUČJE. Ima ga 1/10, (8,4%). Ovo po-dručje ima karakteristike mediteranske klime s padalinama jačeg inten-ziteta (bura), sa žarkim ljetima. Područje je pogodno za razvoj vinogra-darstva, južnog voća, voća (posebno breskva), povrća i cvijeća, te za uz-goj sjemena određenih kultura (lucerna, šećerna repa i dr.).

Odvodnjavanje i navodnjavanjeProblem vezan za vodu na prostoru Federacije, posebno na nekim

njezinim dijelovima, ogleda se u suvišku, gdje je nužno izvršiti odvodnju i nedostatku vlage u tijeku vegetacijskog razdoblja, gdje je nužno osigu-rati vodu za navodnjavanje.

Odvodnjavanje. Ovaj problem je izražen na području Federacije, ali se njemu do sada nije posvećivala dužna pozornost. Odvodnjeno je svega 13.800 hektara poljoprivrednih površina, što je više nego nedovoljno.

Navodnjavanje. Na najkvalitetnijim zemljištima u Federaciji (nizin-sko i mediteransko područje) moguće je organizirati intenzivnu poljo-privrednu proizvodnju jedino uz osiguranje vode u tijeku vegetacijskog razdoblja, te se tom pitanju treba posvetiti dužna pozornost. Sadašnje stanje je više nego katastrofalno (U Federacije se navodnjava samo 0,46% poljoprivrednih površina, ali su i ti sustavi u ovom ratu napušteni, uni-šteni i devastirani, te na razne druge načine dovedeni izvan funkcije). Radi vašeg informiranja, svijet navodnjava 15,6% oraničnih površina, Azija 33,6%, Albanija 50,7%, Bugarska 28,6%, Grčka 23,8% itd. Bez vode nema sigurne, visokoprinosne intenzivne i stabilne poljoprivredne pro-izvodnje.

Stanovništvo Ekonomski razvitak nije sam sebi cilj. On prvenstveno mora polaziti

od zadatka da zadovolji potrebe stanovništva. Otuda planiranje dugoroč-nog razvoja nekog područja, bez obzira na njegovu veličinu, mora uvijek polaziti od ukupnosti strukture i tendencija u promjenama stanovniš-tva. U nizu elemenata koji utječu na ekonomski razvitak stanovništvo se svrstava među najznačajnije, ako nije i najvažnije. Radi se, naime, o

430ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

povratnoj sprezi, jer i ekonomski razvoj bitno utječe na promjene kod stanovništva. Zbog toga sve te elemente treba razmatrati u međuzavi-snosti razvoja pojedinih gospodarskih oblasti i kretanja u njima, kao i za razvitak pojedinih prostora, proučiti stanje i tendencije u promjenama stanovništva.

Možda je razmatranje utjecaja prirodnih uvjeta na razvoj pojedinih grana gospodarstva na nekom području, ali i državi u cjelini najsvrho-vitije završiti mislima njemačkog agrarnog ekonomista Bluma: „Kad ra-zvoj proizvodnih snaga i društvenih odnosa dostigne svoj maksimum, a to će bez dvojbe i na našim prostorima, biti u prvom desetljeću novog milenija, poljoprivredu proizvodnju, njezin obujam i strukturu određivat će jedino prirodni uvjeti“.

431

Zden

ka Č

ukel

j ─ M

OG

UĆ

NO

STI S

TJEC

AN

JA Z

NA

NJA

I SP

OZN

AJA

O P

RIRO

DN

OJ I

KU

LTU

RNO

J BA

ŠTIN

I U O

SNO

VN

IM Š

KO

LAM

A R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

REP

UBL

IKE

HRV

ATS

KE

Zdenka Čukelj1

MOGUĆNOSTI STJECANJA ZNANJA I SPOZNAJA O PRIRODNOJ I KULTURNOJ

BAŠTINI U OSNOVNIM ŠKOLAMA RURALNIH PODRUČJA REPUBLIKE HRVATSKE

Sažetak Većina odgojnoga i obrazovnoga rada s učenicima/ama ostvaruje se u školskoj

zgradi, a ne izvan nje. Za formiranje stavova o okolišu te odgovornom ponašanju prema okolišu potrebno je provoditi različite metode izvanučionične nastave koja se najčešće ostvaruje u kraju u kojem je smještena škola. Budući da su škole Re-publike Hrvatske smještene u različitim tipovima naselja, te se razlikuju po broju učenika/ca, kompetencijama i interesima učitelja/ica, te standardu, postavlja se pitanje imaju li učenici u ruralnim, odnosno školama smještenim u ostalim ti-povima naselja iste mogućnosti za upoznavanjem prirodne i kulturne baštine te stvaranjem stavova o potrebi njene zaštite.

U radu se analiziraju kvantitativne i kvalitativne razlike u mogućnostima stjecanja znanja i spoznaja prirodne i kulturne baštine u školama u ruralnim kra-jevima Republike Hrvatske.

Ključne riječi: okoliš, prirodna i kulturna baština, ruralna područja, projek-tna nastava.

1 Zdenka Čukelj, prof. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

432ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Čovječanstvo je suočeno sa sve većim razlikama između i unutar nacija jer se povećava glad, siromaštvo, bolesti i nepismenost, a sve je ugroženiji i ekosustav, o kojem ovisi budućnost čovječan-

stva. Kako bi se poboljšao životni standard i zaštitio ekosustav, potrebno je djelovati ne samo na lokalnoj već i globalnoj razini (Agenda 21, UN, 2004). Iako je odnos čovjeka, prirode i njegova okoliša moguće pratiti u povijesnom kontekstu od antičkih mislilaca do danas (Anđić, 2007), po-jam okoliša i ciljevi odgoja i obrazovanja o okolišu mijenjaju se tijekom vremena kao i samo poimanje okoliša.

„Okoliš je prirodno okruženje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek“ (NN 82/94), tj. „──obuhvaća prirodnu osnovu i društvenu modifikaciju“ (Matas, 2001, str. 10).

Od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća do danas sve se češće ističe važnost odgoja i obrazovanja za okoliš, kojim se upoznaje „aktual-no kulturološko, gospodarsko i socijalno okruženje u kojem čovjek živi i razvija svoje potrebe i aktivnosti i koje on na određen način oblikuje i mijenja“ (Matas, 2004, str. 14). To je „proces kritičke analize međupove-zanih ekoloških, društvenih i edukacijskih stvarnosti u smislu njihove transformacije“ (Sheridan i sur. 1998. u Anđić, 2006, str. 11).

Zbog društvene, gospodarske i kulturne dimenzije, Vijeće ministara EU (1988) razvilo je koncept održivog razvoja, kojem je cilj povećanje jav-ne svijesti o problemima u regiji, pronalaženje mogućih rješenja, aktivno uključivanje pojedinca u zaštitu okoliša te razborito i racionalno korište-nje prirodnih resursa. U strateškim dokumentna s konferencije u Stoc-holmu (2000) i Vilniusu (2005) navodi se kako je odgoj za okoliš i održivi razvoj moguće ostvariti samo multidisciplinarnim i interdisciplinarnim istraživanjima vezanim uz stvarni život, što može utjecati na izmjene ku-rikuluma i metoda poučavanja. U državama Europske unije: ciljevi od-goja i obrazovanja za okoliš i/ili održivi razvoj definirani su u nacional-nim kurikulima za određene nastavne predmete ili predmetna područja; ostvaruju se: posebnim nastavnim temama, posebnim programima ili kroskurikulumskim temama u koje su uključeni učenici/ce različite dobi (Stokes, Edge i West, 2001, str. 6-9). Odgoj za okoliš je međupredmetno područje koje povezuje prirodoslovne predmete, geografiju i sociologi-ju, a u manjoj mjeri i druge nastavne predmete (Vovk Korže i Lipovšek, 2004), ali ne treba zanemariti ni primjenu tehnologije (Hodson, 2004).

Učenicima/cama treba „pružiti uvid u globalne, regionalne i lokalne probleme zaštite okoliša, objašnjavajući ih kroz pristup životnog ciklusa i usredotočujući se ne samo na utjecaj na okoliš već i na gospodarske i socijalne implikacije, obrađujući kako prirodni okoliš tako i okoliš kojeg je čovjek izmijenio“ (UN, 2005, str. 6-7).

Za učenike/ce je od neprocjenjive važnosti učenje otkrivanjem, istra-živanjem i rješavanjem problema u neposrednoj stvarnosti, odnosno na-stava usmjerena na djelovanje u kojoj će učenik/ca i učitelj/ica „zajednički nešto učiti, prakticirati, raditi uz aktiviranje što više osjetila, glave, osje-ćaja, ruku, nogu, očiju, ušiju itd“… (Gudjons 1987. u Terhart, 2001, str. 185). Neposredna stvarnost u kojoj učenik/ca može učiti, tj. razvijati svoja znanja, stavove, sposobnosti i vještine je sredina u kojoj je smještena ško-

433

Zden

ka Č

ukel

j ─ M

OG

UĆ

NO

STI S

TJEC

AN

JA Z

NA

NJA

I SP

OZN

AJA

O P

RIRO

DN

OJ I

KU

LTU

RNO

J BA

ŠTIN

I U O

SNO

VN

IM Š

KO

LAM

A R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

REP

UBL

IKE

HRV

ATS

KE

la (De Zan, 2005). Poučavanje se zasniva na razvijanju pozitivnog odnosa prema okolišu te želji za očuvanjem prirodne i kulturne baštine. „Učenici u neposrednom dodiru s okolišem spoznaju njegovu vrijednost i ranji-vost, koja je najčešće posljedica čovjekovih zahvata u prirodne procese, a za učenike su značajni i najvažniji podaci i trendovi o stanju okoliša u za-vičaju“ (Vovk Korže i Lipovšek, 2004, str. 65) te međusobnoj povezanosti elemenata okoliša vezanih uz život i opstanak čovjeka (zrak; pitku vodu; izvire energije i njihovu potrošnju; obradivo tlo, ljudsko zdravlje i hranu te poljoprivredu; industriju; slobodno vrijeme; biotehnologiju; prijenos informacija i transport; slobode i kontrole u znanost i tehnologiju (Hod-son, 2004). Dakle, učenici/ce spoznaju stanja u okoliša, biološku različi-tost, onečišćenja ili ugroženosti okoliša (Cvitanović, 2002), ali i potrebu njegova očuvanja (Glavač, 2001). Takav pristup „može ojačati učeničko samopouzdanje, što je jedan od najvažnijih ciljeva odgoja i obrazovanja“ (Breiting, Mayer, Mogensen i sur. 2008, str. 23).

Nastavnim planom i programom za osnovnu školu (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2006), predviđeni su integrativni odgojni i obrazov-ni sadržaji, a jedan od njih je „Odgoj i obrazovanje za okoliš i održivi razvoj u osnovnoj školi“. Škole mogu osmisliti sadržaje i teme koje će ostvariti u izvannastavnim aktivnostima, integriranom nastavom ili kroz školske i/ili međunarodne projekte (GLOBE i SEMEP, projekta EKO – škole) i/ili nacionalne programe (Mladih čuvara prirode), a u njihovu realizaciju mogu uključiti lokalnu zajednicu, roditelje, stručne institucije, udruga i gospodarske tvrtke.

Na izvanučioničnoj nastavi učenici/ce promatraju, istražuju i/ili upo-znaje elemente kulturne i prirodne baštine, a često se vezano uz izvanu-čioničnu nastavu u školama ostvaruje i projekta nastava.

Projekt bi trebao: zadovoljiti interese i potrebe učenika/ca; biti uvje-tovan situacijom (projekt se odnosi na stvarnu i za učenika iskustvenu i aktualnu situaciju), interdisciplinaran, omogućiti samoorganiziranost procesa učenja i poučavanja, usmjeren na proizvod (neko djelo, rad, izvedbu, prezentaciju..); zajedničko ostvarenje učenika i imati društveni značaj (Gunter (1927-1999. u Matijević, 2008, str. 194). Sve navedeno mo-guće je ostvariti istraživanjima i opažanjima prirodne i kulturne baština na izvanučioničnoj nastavi.

U svim se osnovnim školama Republike Hrvatske provodi izvanuči-onična nastava, međutim pitanje je, imaju li učenici/ce škola u ruralnim i urbanim područjima jednake mogućnosti stjecanja znanja i spoznaje o okolišu i/ili održivom razvoju, odnosno o prirodnoj i kulturnoj baštini na izvanučioničnoj i/ili projektnoj nastavi.

434ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Istraživanje

Metodologija istraživanjaCilj rada bio je utvrditi imaju li učenici/ce škola smještenih u rural-

nim i urbanim područjima iste mogućnosti stjecanja znanja i spoznaja o okolišu, odnosno o prirodnoj i kulturnoj baštini.

Problemi i hipotezeIstraživanjem se željelo saznati: imaju li učenici/ce viših razreda

osnovnih škola u ruralnim i urbanim područjima jednake mogućnostima stjecanja znanja i spoznaja o prirodnoj i kulturnoj baštini.

H0 – Pretpostavlja se da među školama, bez obzira na prostor u ko-jem su smještene nema statistički značajne razlike u mogućnostima stje-canja znanja i spoznaja o prirodnoj i kulturnoj baštini.

Postavljene su i specifične hipoteze kojima se željelo ispitati postoji li među školama ruralnih i urbanih područja razlika u: vrstama nastave na kojima učenici/ce upoznaju prirodnu i kulturnu baštinu lokalne sredine, koja odredišta učenici/ce imaju mogućnost upoznati na izvanučioničnoj nastavi te ostvaruju li se u osnovnim školama projekti vezani uz prirod-nu i kulturnu baštinu.

InstrumentZa istraživanje je konstruiran anketni upitnik s pitanjima zatvoreno-

ga i otvorenog tipa. U pitanjima zatvorenog tipa ispitanici/ce su za sva-ku varijablu odabrali između ponuđenih česticavrste nastave na kojoj se učenici/ce od V. do VIII. razreda osnovne škole upoznaju s okolišem lokalne sredine: redovna nastava, izborna nastava, izvannastavne aktiv-nosti;1. kulturna baština: nematerijalna (jezik – narječje, govori i toponimi-

ka), usmena književnost i predaje, folklor i glazba, tradicijska umije-ća i obrti te i običaji) i materijalna (pod zaštitom UNESCO-a, utvrde i srednjovjekovni dvorci, tradicijska graditeljska baština) i kulturna dobra (slike, crteži, skulpture, zbirke, novac… );

2. prirodna baština (nacionalni parkovi; parkovi prirode i regionalni parkovi; spomenici prirode i zaštićeni krajolik; posebni rezervati; za-štićene svojte) i značajni čimbenici okoliša (livade, travnjaci i pašnja-ci; šume; reljef; vode; tlo; klima);

3. demografska obilježja4. i gospodarska obilježja.5. U pitanju otvorenoga tipa ispitanici/ce su imenovali projekte vezani

uz okoliš, ostvarene u školi s učenicima/cama od V. do VIII. razreda, tijekom školske godine 2007./2008

Podaci su obrađeni pomoću statističkog programa SPPS 12.0. U ana-lizi je korištena deskriptivna analiza. Izračunate su mjere centralne ten-dencije, frekvencije i mjere disperzije. Za testiranje hipoteza izračunat je Levenov test jednakosti varijanci i t-test za jednakost aritmetičkih sredina

435

Zden

ka Č

ukel

j ─ M

OG

UĆ

NO

STI S

TJEC

AN

JA Z

NA

NJA

I SP

OZN

AJA

O P

RIRO

DN

OJ I

KU

LTU

RNO

J BA

ŠTIN

I U O

SNO

VN

IM Š

KO

LAM

A R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

REP

UBL

IKE

HRV

ATS

KE

sa 95% statističkom pouzdanošću (p<0,05), za cijeli uzorak te posebno za škole u urbanim i ruralnim područjima. Podaci su tabelarno prikazani. Ostvareni projekti analizirani su i kvalitativno.

Istraživanje je provedeno tijekom travnja i svibnja 2008. godine na uzorku od 308 ispitanika, ravnatelja/ica osnovnih škola iz šesnaest žu-panija Republike Hrvatske. U ruralnim je područjima, tj. u područjima s gustoćom manjom od 100 st/km2 smješteno 130 (42,071%), a u urbanim područjima 179 (57,929%) osnovnih škola.

Rezultati i raspravaDeskriptivnom statističkom analizom utvrđeno je da se u većini

osnovnih škola znanja i spoznaje o okolišu najčešće stječu u redovnoj nastavi (N=282), potom na izvannastavnim aktivnostima (N=206), nešto manje na izbornoj nastavi (N=164). Među izvannastavnim aktivnostima u analiziranim školama rade školske zadruge (N=86) te se ostvaruju se i nacionalni (Eko-škole: N=68) i međunarodni projekti (GLOBE: N=42).

Levenovim je testom utvrđeno da nema statistički značajne razlike među školama ruralnih i urbanih područja u vrstama nastave na koji-ma stječu znanja i vještine o prirodnoj i kulturnoj baštini (t =2,784; df = 270,603; p = 0,06). Znanja i spoznaje o okolišu najmanje se stječu samo na redovnoj nastavi (24,7%), najčešće kroz dvije vrste nastave (48,4%), dok se u dijelu škola iste mogu steći na sve tri vrste nastave (26%). Utvrđena je razlika među osnovnim školama u oba analizirana područja. U nekim je školama ponuđen veći broj izvannastavnih aktivnosti te su i veće mo-gućnosti za upoznavanjem okoliša (AS=2,5; min=1, max=7), ali pri tom ne treba zanemariti činjenicu da u izvannastavne aktivnosti nisu uključeni svi učenici škole. Ipak je moguće je zaključiti, kako je u većem broju škola uočeno važnost odgoja i obrazovanja za okoliš i/ili održivi razvoj.

Utvrđena je statistički značajna razlika između osnovnih škola rural-nih i urbanih područja u mogućnostima stjecanje znanja i spoznaja o pri-rodnoj baštini i ostalim važnim čimbenicima prirodnog okoliša (t =2,376; p = 0,018) uz p = 0,05. Većina se učenika/ca upoznaje s: obilježjima voda (N=230), zaštićenim svojtama (N=180), spomenicima prirode i zaštiće-nim krajolikom (N=176) te parkovima prirode i regionalnim parkovima (N=158), dok se manje od 50% njih upoznaje s reljefom (N=143), biljnim zajednicama livada, travnjaka i pašnjaka (N=135), šumskim zajednica-ma (N=135), tlom (115), posebnim rezervatima (113) i obilježjima klime (N=107). Svi učenici/ce u školama ruralnih i urbanih područja imaju mo-gućnost upoznavanja nacionalnih parkova, ako su smješteni u njihovoj široj okolici (N=117), ali kako se nacionalni parkovi ne nalaze u svim po-dručjima na kojima su smještene škole iz uzorka, navedena čestica nije uvrštena u analizu.

Obzirom na analizirane čestice, statistički značajna razlika utvrđena je u mogućnostima upoznavanja spomenika prirode (t = 3,026; p = 0,003) i reljefa (t = 2,949; p = 0,003), ali ne i drugih analiziranih čestica prirodne baštine (Tab. 1).

Pod pojmom „prirodne baštine“ podrazumijevaju se: spomenici prirode, geološke formacije, znamenita mjesta prirode. U poučavanju o

436ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

okolišu nemoguće je, zbog uzročno-posljedične povezanosti izuzeti kli-matska obilježja (onečišćenje ozonskog omotača, klimatske promjene), biološku raznolikost, stanje mora, kakvoću voda, ali i otpad te osnov-ne gospodarstvo, odnosno industriju, poljoprivredu, promet i turizam (MZOPU, 2006). Budući da učenici/ce upoznaju samo dio navedenoga, teško je pretpostaviti da se izvanučionična nastava ostvaruje integrira-no i integrativno. Poučavanje treba usmjeriti na međuodnose, višestruke međusobne utjecaje i interakcije među pojavama, događajima, procesima (Breiting, Mayer, Mogensen i sur. 2008, str. 27). Takav rad može omogući-ti stjecanje ključnih kompetencija koje su predviđene Europskim kompe-tencijskim okvirom (European Parliament, 2006) i Nacionalnim okvirnim kurikulom (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2008).

Analizom podataka o upoznavanju kulturne baštine utvrđeno je da se s baština pod zaštitom UNESCO-a upoznaju, svi učenici/ce analizira-nih područja, ako ista postoji u njihovoj županiji (N=108). Utvrđena je statistički značajna razlika u mogućnostima upoznavanja nematerijalne kulturne baštine (t = 3,219; p = 0,001), materijalne baštine (t = 5,561; p = 0,000) i kulturnih dobara (t = 2,917; p = 0,004). Veće mogućnosti za njiho-vim upoznavanjem imaju učenici/ce urbanih područja (Tab. 1.).

UNESCO-a (2002) i Vijeće Europe (2005) ističu važnost kulturne ba-štine jer je „dio naslijeđenog bogatstva čovječanstva koje ljudi identifi-ciraju, neovisno o vlasništvu kao odraz i izričaj svojih vrijednosti, vje-rovanja, znanja i tradicija koje su u stalnom procesu evoluiranja. Zbog raznolikosti i posebnosti smatra se jednim od ključnih elemenata za pre-poznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnih identiteta te ju treba oču-vati i prenijeti budućim naraštajima“ (Narodne novine, 2007, čl. 2). Zbog utjecaja globalizacije potrebno joj je posvetiti veliku pozornost u odgoju i obrazovanju mladih, jer proces globalizacije može utjecati na izumiranje tradicije, ali i poimanja kulturnog identiteta.

Kvantitativnom analizom utvrđena je statistički značajna razlika u mogućnostima upoznavanja demografskih obilježja lokalne sredine (t = 2,909; p = 0,004). S njom se češće upoznaju učenici/ce urbanih područja. Utvrđena razlika ne ide u prilog stjecanju kompetencija o okolišu i/ili održivom razvoju jer je utjecaj čovjeka značajan u promjenama koje se događaju na lokalnoj i globalnoj razini te imaju utjecaj na sve promjene u njemu.

Nije utvrđena statistički značajna razlika u upoznavanju gospodar-skih obilježja lokalne sredine (t = 2,037; p = 0,043). Kvalitativnom i kva-litativnom analizom podataka utvrđeno je da se u svim osnovnim ško-lama ostvaruje projekta nastava s temama prirodne i kulturne baštine, ali postoji razlika među školama unutar analiziranih područja (min =0, max=8). Teme projekata su različite i ovise o kraju u kojem je smještena škola. Ostvarena su 273 projekta s temama vezanim uz prirodnu bašti-nu (biljni i životinjski svijet, vode, reljef i/ili klimu) i 561 projekt s tema-ma vezanim uz kulturnu baštinu ili dobra (običaji, graditeljsko nasljeđe, glazbenu tradiciju i baštinu, jezik i književnost, znamenite osobe) te de-mografska i gospodarska obilježja lokalne zajednice.

Utvrđeno je da nema statistički značajne razlike između škola u ru-ralnim i urbanim područjima u ostvarivanju projekata (t = 1,674; p = ,095).

437

Zden

ka Č

ukel

j ─ M

OG

UĆ

NO

STI S

TJEC

AN

JA Z

NA

NJA

I SP

OZN

AJA

O P

RIRO

DN

OJ I

KU

LTU

RNO

J BA

ŠTIN

I U O

SNO

VN

IM Š

KO

LAM

A R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

REP

UBL

IKE

HRV

ATS

KE

Zastupljeniji su i projekti vezani uz nematerijalnu kulturnu baštinu, a oni su osobito važni za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta.

U većini se osnovnih škola ostvaruju dva projekta godišnje (N=29), ali ima i onih u kojima se ostvaruje osam projekata (N=17) ili ni jedan projekt godišnje (N=10). Moguće je zaključiti da projektna nastava ovisi o učiteljima/cama i organizaciji rada u školama, ali pri tom ne treba za-nemariti ni činjenicu da kvantiteta ne mora odražavati kvalitetu. Budući da je projektna nastava najčešće povezana s izvanučioničnom nastavom, trebalo bi joj posvetiti više pozornosti, jer omogućuje razvijanje i stjecanje ključnih kompetencija potrebnih za cjeloživotno obrazovanje i aktivno uključivanje u život.

Zaključak

Stjecanje znanja, spoznaja i stavova o okolišu, tj. prirodnoj i kultur-noj baštini potrebno je ostvariti, kao što je utvrđeno i analizom, različi-tim vrstama nastave. Učenici/ce na izvanučioničnoj nastavi, u urbanim i ruralnim područjima nemaju iste mogućnosti upoznavanja prirodne i kulturne baštine kraja u kojem je smještena osnovna škola, što je mogu-će povezati s manjim brojem učenika/ca u osnovnim školama (M=313,64 učenika/ca) u odnosu na urbane škole (M=570,33), odnosno većim sred-stvima za njeno ostvarivanje i/ili radom učitelja/ica u dvije škole (zbog manjeg broja nastavnih sati, učitelj/ica mora raditi u dvije škole).

U svim je analiziranim osnovnim školama nedostatno zastupljena izvanučionična nastava na kojoj učenici/ce mogu upoznati i istražiti: li-vade, travnjake i pašnjake te šume (44%), tlo (38%), posebne rezervate (37%), klimu (35%), tradicijsku graditeljsku baštinu (38,31%), stare zana-te (49,03%) te gospodarstvo (47,08%) i demografska obilježja (43,51).

Mogući razlozi nedovoljne zastupljenosti izvanučionične nastave mogu biti vezani uz: zahtjevne pripreme učitelja/ica; organizacijske pro-bleme (zamjena odsutnih učitelja/ica s nastave/pratnja; manji broj uče-nika/ca u školi; financijska sredstva; neusklađenost nastavnih sadržaja različitih predmeta, odnosno nefleksibilnost učitelja/ica; opasnost od ozljeđivanja učenika/ca; nedovoljnu suradnju škole, učitelja/ca i lokalne zajednice; neodgovarajuću ponudu turističkih agencija…

Navedene je nedostatke moguće smanjiti: uvođenjem izbornog pred-meta interdisciplinarnih nastavnih sadržaja; obveznim uvrštavanjem naj-manje jedne međupredmetne teme o prirodnoj i kulturnoj baštini lokalne sredine u školski kurikulum; edukacija učitelja/ca o važnosti poučavanja navedenih tema; poticajima lokalne zajednice za upoznavanjem i istra-živanjem baštine; uključivanjem vanjskih suradnika u nastavni proces…

Stjecanjem znanja i spoznaja te razvijanjem stavova u neposrednoj sredini i aktivnim sudjelovanjem u nastavi kroz različite vrste i metode poučavanja učenici/ce se senzibilizirati na potrebu zaštite kulturne i pri-rodne baštine.

438ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tab.

1. A

naliz

a up

ozna

vanj

a na

stav

nih

sadr

žaja

pri

rodn

e i k

ultu

rne

bašt

ine

Leve

nov

test

je

dnak

osti

varij

ance

t-tes

t za

jedn

akos

t ari

tmet

ički

h sr

edin

a

F-te

stp

t-tes

tdf

Sig.

(2 -t

ail)

Mea

n D

iffer

ence

Std.

Er

ror

Diff

er

95%

inte

rval

po

uzda

nost

iD

onja

Gor

nja

Jezi

k12

,653

,0

00

2,10

728

3,34

8,0

36,1

20,0

57,0

08,2

31 U

smen

a kn

jižev

nost

4,30

5,0

391,

129

280,

076

,260

,065

,057

-,048

,178

Pis

ana

knjiž

evno

st15

,885

,000

1,95

929

2,25

2,0

51,1

02,0

52-,0

01,2

05O

biča

ji39

,164

,000

3,07

229

8,12

7,0

02,1

59,0

52,0

57,2

61Fo

lklo

r i g

lazb

a18

,736

,000

2,16

228

9,39

3,0

31,1

18,0

55,0

11,2

25U

mije

ća i

obrt

i46

,920

,000

3,38

429

8,85

3,0

01,1

76,0

52,0

74,2

78N

EMA

TERIJ

ALN

A B

AŠT

INA

,145

,703

3,21

928

2,73

5,0

01,5

66,1

76,2

20,9

12U

tvrd

e i d

vorc

i60

,380

,000

4,44

029

7,53

7,0

00,2

37,0

53,1

32,3

42Tr

adic

ijsko

gra

dite

ljstv

o28

,365

,000

4,11

726

1,09

3,0

00,2

29,0

56,1

19,3

38St

ari g

rado

vi31

,112

,000

2,96

929

0,99

3,0

03,1

63,0

55,0

55,2

71M

ATE

RIJA

LNA

BA

ŠTIN

A,5

36,4

655,

561

270,

097

,000

,629

,113

,406

,851

Kul

turn

a do

bra

36,1

03,0

002,

917

302,

505

,004

,140

,048

,045

,234

KU

LTU

RNA

BA

ŠTIN

A I

DO

BRA

2,63

4,1

065,

056

255,

523

,000

1,33

5,2

64,8

151,

854

Stan

ovni

štvo

8,74

4,0

032,

909

272,

120

,004

,166

,057

,054

,278

Gos

poda

rstv

o1,

610

,205

2,03

727

6,42

7,0

43,1

17,0

57,0

04,2

30PP

i RP

,003

,960

,557

277,

938

,578

,032

,058

-,082

,146

Spom

enic

i pri

rode

22,8

80,0

003,

026

287,

031

,003

,169

,056

,059

,279

Zašt

ićen

e sv

ojte

2,04

9,1

53,7

0828

0,23

3,4

79,0

40,0

57-,0

72,1

52Po

sebn

i rez

erva

ti5,

643

,018

1,26

127

1,63

1,2

08,0

71,0

56-,0

40,1

81Li

vade

3,32

9,0

69-,9

2628

0,18

0,3

55-,0

53,0

57-,1

66,0

60Su

me

2,57

9,1

09,9

3127

5,95

1,3

53,0

54,0

57-,0

60,1

67Re

ljef

2,19

8,1

392,

949

275,

436

,003

,168

,057

,056

,281

Vode

4,47

8,0

351,

050

288,

336

,294

,052

,050

-,046

,150

Tlo

4,03

1,0

461,

057

272,

936

,291

,059

,056

-,051

,170

Klim

a12

,130

,001

1,88

426

6,90

5,0

61,1

04,0

55-,0

05,2

13PR

IRO

DN

A B

AŠT

INA

3,

839

,051

2,37

625

8,74

8,0

18,6

97,2

93,1

191,

275

439

Zden

ka Č

ukel

j ─ M

OG

UĆ

NO

STI S

TJEC

AN

JA Z

NA

NJA

I SP

OZN

AJA

O P

RIRO

DN

OJ I

KU

LTU

RNO

J BA

ŠTIN

I U O

SNO

VN

IM Š

KO

LAM

A R

URA

LNIH

PO

DRU

ČJA

REP

UBL

IKE

HRV

ATS

KE

Tab.

1. A

naliz

a up

ozna

vanj

a na

stav

nih

sadr

žaja

pri

rodn

e i k

ultu

rne

bašt

ine

Leve

nov

test

je

dnak

osti

varij

ance

t-tes

t za

jedn

akos

t ari

tmet

ički

h sr

edin

a

F-te

stp

t-tes

tdf

Sig.

(2 -t

ail)

Mea

n D

iffer

ence

Std.

Er

ror

Diff

er

95%

inte

rval

po

uzda

nost

iD

onja

Gor

nja

Jezi

k12

,653

,0

00

2,10

728

3,34

8,0

36,1

20,0

57,0

08,2

31 U

smen

a kn

jižev

nost

4,30

5,0

391,

129

280,

076

,260

,065

,057

-,048

,178

Pis

ana

knjiž

evno

st15

,885

,000

1,95

929

2,25

2,0

51,1

02,0

52-,0

01,2

05O

biča

ji39

,164

,000

3,07

229

8,12

7,0

02,1

59,0

52,0

57,2

61Fo

lklo

r i g

lazb

a18

,736

,000

2,16

228

9,39

3,0

31,1

18,0

55,0

11,2

25U

mije

ća i

obrt

i46

,920

,000

3,38

429

8,85

3,0

01,1

76,0

52,0

74,2

78N

EMA

TERIJ

ALN

A B

AŠT

INA

,145

,703

3,21

928

2,73

5,0

01,5

66,1

76,2

20,9

12U

tvrd

e i d

vorc

i60

,380

,000

4,44

029

7,53

7,0

00,2

37,0

53,1

32,3

42Tr

adic

ijsko

gra

dite

ljstv

o28

,365

,000

4,11

726

1,09

3,0

00,2

29,0

56,1

19,3

38St

ari g

rado

vi31

,112

,000

2,96

929

0,99

3,0

03,1

63,0

55,0

55,2

71M

ATE

RIJA

LNA

BA

ŠTIN

A,5

36,4

655,

561

270,

097

,000

,629

,113

,406

,851

Kul

turn

a do

bra

36,1

03,0

002,

917

302,

505

,004

,140

,048

,045

,234

KU

LTU

RNA

BA

ŠTIN

A I

DO

BRA

2,63

4,1

065,

056

255,

523

,000

1,33

5,2

64,8

151,

854

Stan

ovni

štvo

8,74

4,0

032,

909

272,

120

,004

,166

,057

,054

,278

Gos

poda

rstv

o1,

610

,205

2,03

727

6,42

7,0

43,1

17,0

57,0

04,2

30PP

i RP

,003

,960

,557

277,

938

,578

,032

,058

-,082

,146

Spom

enic

i pri

rode

22,8

80,0

003,

026

287,

031

,003

,169

,056

,059

,279

Zašt

ićen

e sv

ojte

2,04

9,1

53,7

0828

0,23

3,4

79,0

40,0

57-,0

72,1

52Po

sebn

i rez

erva

ti5,

643

,018

1,26

127

1,63

1,2

08,0

71,0

56-,0

40,1

81Li

vade

3,32

9,0

69-,9

2628

0,18

0,3

55-,0

53,0

57-,1

66,0

60Su

me

2,57

9,1

09,9

3127

5,95

1,3

53,0

54,0

57-,0

60,1

67Re

ljef

2,19

8,1

392,

949

275,

436

,003

,168

,057

,056

,281

Vode

4,47

8,0

351,

050

288,

336

,294

,052

,050

-,046

,150

Tlo

4,03

1,0

461,

057

272,

936

,291

,059

,056

-,051

,170

Klim

a12

,130

,001

1,88

426

6,90

5,0

61,1

04,0

55-,0

05,2

13PR

IRO

DN

A B

AŠT

INA

3,

839

,051

2,37

625

8,74

8,0

18,6

97,2

93,1

191,

275

Izvori

1. Anđić, D. (2007), Paradigmatski aspekt problematike okoliša i odgoj za oko-liš i održivi razvoj, Zagreb: Metodički ogledi, 14/2, str. 9–23.

2. Breiting, S., Mayer, M., Mogensen, F. i sur. (2008), Kriteriji kakovosti za šole, ki vzgajajo in izobražujejo za trajnostni razvoj, Ljubljana : Zavod Republike Slovenije za šolstvo

3. Cvitanović, A. (2002), Geografski rječnik, Zadar: Hrvatsko geografsko društvo – Zadar, Matica hrvatska Zadar, Filozofski fakultet Zadar, str. 348.

4. De Zan, I. (2005), Metodika nastave prirode i društva, Zagreb: Školska knjiga.

5. Hodson, D. (2004). Going beyond STS: Towards a curriculum for so-ciopolitical action. The Science Education Review, 3, 2-7.

6. Glavač, V. (2001), Znanstvene osnove ekologije, zaštite prirode i okoliša, Ekološki rječnik, Zagreb: Barbat, str. 15-44.

7. Kerovec, M. i Mihaljević, Z. (2004), Ekologija, zaštita prirode i okoliša, Ekologija u odgoju i obrazovanju, Gospić: Sveučilište u Rijeci, Visoka učiteljska škola u Gospiću, str. 1-7.

8. Matas, M. (2001), Geografski pristup okolišu, Petrinja:Visoka učiteljska škola.

9. Matas, M. (2004), Geografski pristup okolišu, Ekologija u odgoju i obra-zovanju, Gospić: Sveučilište u Rijeci, Visoka učiteljska škola u Gospi-ću, str. 8-21.

10. Stokes, E., Edge. A. i West, A. (2001), Environmental education in the educational systems of the European Union, London: Centre for Educa-tional Research, London School of Economics and Political Science.

11. Vovk Korže, A. i Lipovšek I. (2004), Prispevek geografije k okoljskemu izobraževanju Didactica Slovenica: Pedagoška obzorja, 19 (1), str. 64 – 78.

12. Terhart, E. (2001), Metode poučavanja i učenja, Zagreb: Educa.13. *** Agenda 2, (2005), Ujedinjeni narodi, http://www.un.org/esa/sus-

tdev/documents/agenda21/, (11.8.2005.)14. *** Cultural Diversity, Common Heritage Plural Identities, (2002), UNES-

CO.15. *** Nastavni plan i program za osnovnu školu,(2006), Ministarstvo zna-

nosti, obrazovanja i športa 16. *** Nacionalni okvirni kurikulum (2008), Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i športa17. *** Izvješća o stanju okoliša, (2006), Ministarstvo zaštite okoliša i pro-

stornog uređenja18. *** Key Competences for lifelong learning, (2006), European Parliament.19. *** Strategija gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu za obra-

zovanje za održivi razvoj, CEP/AC.13/2005/3/Rev.1, (2005), Ujedinjeni narodi, http://www.mzopu.hr/, (12.3.2009.)

20. *** Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo, (2007), Narodne novine, 5/07.

21. *** Zakon o zaštiti okoliša, (1984), Narodne novine, 82/94.

440ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

22. *** Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, (1999 i 2003), Narodne novine, broj: 69/99, 151/03 i 157/03.:

441

Željk

a A

niči

ć ─

OD

RŽIV

I RU

RALN

I RA

ZVO

J KRO

Z P

ROJE

KTE

RU

RALN

OG

TU

RIZM

A U

BO

SNI I

HER

CEG

OV

INI

Željka Aničić1

ODRŽIVI RURALNI RAZVOJ KROZ PROJEKTE RURALNOG TURIZMA U BOSNI I HERCEGOVINI

SažetakBiH je najvećim dijelom ruralna zemlja koja je u prošlom stoljeću prošla

intenzivan proces depopulacije ruralnih područja i koncentracije stanovništva u gradovima. Taj proces je dodatno ubrzan ratnim zbivanjima koja su doslovno ispraznila i osiromašila cijela ruralna područja. Jedan od najvećih izazova i za mnogo razvijenije zemlje koje nisu prošle ratna razaranja jest povratak i ostanak stanovništva u ruralnim područjima uz osiguranje primjerenih uvjeta za egzisten-ciju. Različiti oblici ruralnog i eko turizma provlače se kroz sve važne dokumente, strategije i programe ruralnog razvoja kao mogućnost dodatnog izvora prihoda se-oskih obiteljskih gospodarstava izvan konvencionalne poljoprivrede, odnosno kao mogućnost otvaranja novih radnih mjesta u seoskim sredinama. U ovom radu bit će prikazan model ruralnog razvoja utemeljenog na ruralnom turizmu na pri-mjeru analize inplementiranih projekata iz „Studije samo održivog razvoja kroz eko-turizam u BiH“. Rezultati analize ukazuju na značajne mogućnosti ovakvog modela ruralnog razvoja na području BiH, ali i slabosti koje se očituju u lošoj ko-munalnoj i turističkoj infrastrukturi, slaboj organizaciji promotivnih aktivnosti, odnosno ne poznavanju svjetskih jezika lokalnih aktera uključenih u projekte. Ru-ralni turizam kao dodatni izvor prihoda, i motiv za ostanak i opstanak seoskog sta-novništva može funkcionirati samo uz širu stručnu ali i institucionalnu podršku.

Ključne riječi: ruralni razvoj u BiH, ruralni turizam

1 Željka Aničić; Grad Mostar; E-mail: zeljka-a@net.hr

442ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

U okviru procesa stabilizacije i pridruživanja EU je pružila značajnu pomoć BiH na različitim razvojnim programima među kojima je turizam označen kao prioritetan. Vlada Japana je odlučila pružiti

pomoć u izradi “Studije samoodrživog razvoja kroz eko-turizam. Japan-ska Međunarodna Agencija za suradnju (JICA) je sa domaćim stručnjaci-ma napravila analizu postojećeg stanja u oblasti turizma i zaštite okoliša na institucionalnom nivou i na nivou dva izabrana područja. Na sjeveru Područje Plive uključuje Jajce, Jezero i Šipovo , a na jugu Područje Velež uključuje Blagaj, Podvelež i Nevesinje. Oba studijska područja obuhva-ćaju dijelove oba entiteta.

U sklopu studije implementirana su po tri pilot projekta u svakom po-dručju. Za područje Plive to su projekti: 1. Smještaj na selu; 2. Eko kuća; 3. Sportske aktivnosti;

Za područje Velež impementirani su projekti: 1. Blagaj povijesna ruta; 2. Turističke aktivnosti Veleža; 3. Prikupljanje mlijeka.

Na temelju iskustava iz ova tri pilot projekta izrađen je Master plan razvoja Eko -turizma u oba studijska područja. Cilj projekta je bio da po-red ekonomskog aspekta i aspekta zaštite okoliša razvije ljudske resurse u smislu formulacije, ažuriranja i implementacije Master plana. Izrada studije je počela krajem 2003 godine, a implementacija cijelog projekta treba biti završena do kraja 2009 godine. Partneri u implementaciji ovih projekata su nadležna ministarstva i jedinice lokalne uprave (gradovi, općine, županije) i lokalne NVO-e.

U prvom dijelu rada bit će obrađen pojam održivog ruralnog razvoja, ruralnog i eko turizma, te dat sažet pregled prirodnih, kulturnih i poljo-privrednih resursa BiH u kontekstu razvoja ruralnog turizma. U drugom dijelu rada bit će analizirani projekti ruralnog turizma koji su implemen-tirani u okviru „Studije samo održivog razvoja kroz eko-turizam u BiH“, a na temelju uvida u projektnu dokumentaciju i intervjua obavljenih s voditeljima i lokalnim koordinatorima projekata.

Pojam održivog ruralnog razvoja, ruralnog turizma i eko-turizma

Ruralni prostor je određen s tri glavne značajke: manjom gustoćom naseljenosti, načinom korištenja zemljišta i identitetom zajednice .Zbog tehnološkog napretka ruralni prostor je sve dostupniji i sve se više koristi kao prostor za zabavu i odmor. „Korisnicima i stanovnicima ruralnog prostora sve su manje važni vitalni lokacijski faktori naselja ( dostupnost tla, vode i sl.) a više su usredotočeni na tržište, najamnine, troškove ze-mljišta, odmor, obrazovanje, očuvanje prirodne i kulturne baštine, za-

443

Željk

a A

niči

ć ─

OD

RŽIV

I RU

RALN

I RA

ZVO

J KRO

Z P

ROJE

KTE

RU

RALN

OG

TU

RIZM

A U

BO

SNI I

HER

CEG

OV

INI

štitu okoliša i dr. U selo i ruralni prostor unosi se sve više elemenata gradskog načina života, a razlike u načinu života između sela i grada sve se više smanjuju. Stoga se može reći da se selo sve više urbanizira i gubi svoja tradicionalna obilježja.“(Marinović-Uzelac, 2001)

Glavni zadatak ruralnog razvoja je zadržavanje ruralne populacije zavičaju, u ruralnim regijama, stvaranjem prihvatljivog područja za život s dobrim radnim uvjetima temeljenim na pažljivom, integriranom i odr-živom korištenju lokalnih izvora. Pored ekonomskih potencijala nekog područja, najvažniji uvjet za ruralni razvoj je zdrava, aktivna i samoorga-nizirajuća lokalna zajednica.

„Održivi ruralni razvoj je smišljeni koncept planiranih ruralnih pro-mjena u paradigmi održivosti ( koncepta održivog razvoja), a koji podra-zumijeva održivu (ekološku) poljoprivredu.“( Cifrić,2003)

Ruralni turizam uključuje niz različitih oblika turizma kao što su: agroturizam, lovni turizam, sportsko-rekreacijski turizam, ribolovni tu-rizam, eno-gastronomski turizam, eko-turizam i slično. Ovdje su zastu-pljene sve aktivnosti koje se provode u ruralnom području, a najviše za-diru u dva gospodarska sektora: u turizam i pljoprivredu kao osnovnu djelatnost, odnosno tradicionalnu ekonomsku aktivnost u ruralnim sre-dinama, koji zajedno oblikuju specifičnu turističku ponudu. Prema defi-niciji Vijeća Europe najvažnije karakteristike te ponude su mirna sredina, odsutnost buke, očuvan okoliš, komunikacija sa domaćinima, domaća hrana, upoznavanje seljačkih poslova. Tijekom vremena su neizbježne promjene u načinu života domaćina, osobito u domeni poljoprivredne proizvodnje koje unose promjene u sve tradicijske sastavnice seljačkog gospodarstva i života u njemu. Time se dovodi u pitanje održivosti tradi-cijske autentičnosti seljačkog gospodarstva i ne samo njega, već i dijelova sela pa i cijelog kultiviranog krajolika u ruralnom prostoru. Iskustva Istre u razvijanju agroturizma pokazuju da turisti ne traže doslovnu auten-tičnosti seljačkog gospodarstva. Oni očekuju da kuće u selu, cijelo selo i okolni kultivirani krajolik sadrže onoliki udio tradicijskih značajki sela koliko je potrebno da se osigura dojam i doživljaj sela kakvo je ono nekad bilo ili kako to očekuje prosječan gost iz grada.

Prema definiciji Međunarodnog društva za turizam (TIES)“ eko turi-zam je definiran kao odgovorno putovanje u prirodna područja kojim se čuva okoliš i osigurava blagostanje lokalnog stanovništva.“

Osnovne karakteristike koje se vežu uz pojam eko turizma su: pri-rodno očuvani prostori, korištenje jednostavnih vrsta smještaja, strogo pridržavanje zaštite okoliša uključujući i ograničeni broj posjetitelja.

Mnoge nerazvijene regije koje imaju sačuvan prirodni okoliš vide svoju šansu u razvoju ruralnog ili eko turizma. Međutim i za ovakve oblike turizma potrebna je određena infrastruktura, educirani kadrovi, prometna dostupnost regije i specifičan marketinški pristup potencijal-nim posjetiteljima.

444ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Analiza turističkih resursa i njihovo očuvanje u B i HTrenutno stanje prirodnog okoliša i povijesnog naslijeđa u B i H

Bosna i Hercegovina ima raznovrsne prirodne resurse kao što su šume, planinske rijeke i jezera, atraktivne kraške oblike reljefa i močvar-na područja jedinstvena u Europi. Ovi resursi su većim dijelom očuvani u svom izvornom obliku i mogu biti izvrsna podloga za razvoj različitih oblika ruralnog i eko turizma. Međutim tijekom prošlog rata, ali i na-kon njega došlo je do znatnog oštećenja i narušavanja okoliša zbog ratnih djelovanja (mnoga područja su minirana), ne adekvatnog upravljanja i eksploatacije šumskog, vodnog i rudnog potencijala.

BiH je u cilju postavljanja institucionalnog okvira upravljanja okoli-šem donijela Nacionalni akcioni plan za zaštitu okoliša NEAP i cijeli set okolišnih zakona koji uređuju gospodarenje otpadom, zaštitu zemljišta, vode, zraka, biosfere i okoliša na principima samo održivog razvoja, uz sudjelovanje javnosti i pristup informacijama. Usvojena je i strategija za-štite okoliša na nivou FBiH.

Međutim nedostaju mnogi provedbeni akti i jasni prioriteti za im-plementaciju zakona. Nedostaju finacijska sredstva odnosno adekvatni kadrovi za kvalitetno upravljanje okolišem.

U BiH je registrirano preko 2000 spomenika povijesnog i kulturnog naslijeđa. Mnogi od ovih spomenika predstavljaju zanimljive turističke atrakcije na temelju kojih se može razviti značajna turistička ponuda. Veliki broj tih spomenika je oštećen zbog ratnih djelovanja ili zuba vre-mena. Samo mali broj je obnovljen kroz donatorske, odnosno državne programe. Komisija za očuvanje nacionalnih znamenitosti vodi registar dobara i listu ugroženih dobara. Sredstva za obnovu su vrlo ograničena pa je obnova spora i nedovoljna.

Regionalni i nacionalni okvir za poljoprivreduOsnovne karakteristike poljoprivrede BiH su usitnjen posjed u pri-

vatnom sektoru ( prosječno 3-4 ha), ne dovoljan za tržišno poslovanje, te ne uspjela privatizacija velikih društvenih poljoprivrednih dobara koja su većim dijelom van proizvodnje. BiH zbog toga, ali i politike uvoza proizvodi daleko manje hrane od svog potencijala. Nedovoljni državni poticaji i veliki uvoz gotovih prehrambenih proizvoda kao i voća i po-vrća guše domaću proizvodnju koja ne može biti konkurentna stranim proizvođačima koji su izdašno poticani od svojih država.

Organska poljoprivreda je često spominjana kao jedan od strateških pravaca. Međutim i pored toga što postoje značajni resursi u obliku či-stog, ne tretiranog tla zbog limitiranog tržišta i ograničenog izvoza zbog neusklađenosti zakonodavstva i sustava certifikacije ne može se očekiva-ti veći razvoj u tom pravcu.

Ovakva situacija u poljoprivredi koja u većini slučajeva ne može osi-gurati sigurne i stabilne prihode stanovništvu, kao i protekli rat uzroko-vali su veliku depopulaciju ruralnih krajeva BiH. Bez jasne podrške drža-ve kroz niz poticaja u poljoprivredi, izgradnji infrastrukture i uvođenja dopunskih djelatnosti kao što je ruralni turizam ne može se očekivati oporavak i razvoj ruralnih krajeva.

445

Željk

a A

niči

ć ─

OD

RŽIV

I RU

RALN

I RA

ZVO

J KRO

Z P

ROJE

KTE

RU

RALN

OG

TU

RIZM

A U

BO

SNI I

HER

CEG

OV

INI

Regionalni i nacionalni kontekst turizma u BiH

BiH je u odnosu na susjedne zemlje imala najslabije razvijen turizam i turističku infrastrukturu. Prema statističkim podacima u BiH je u 2004 godini bilo oko 4500 soba za smještaj turista, što je svega 6,1% od hr-vatskih kapaciteta. Dolazak turista se odvija najvećim dijelom cestovnim putem i u manjoj mjeri zračnim putem. Cestovna infrastruktura nije na zadovoljavajućoj razini i može biti limitirajući faktor za dalji rast. Zračne luke trenutno zadovoljavaju potrebe, ali će u budućnosti svakako biti po-trebna modernizacija i proširenje kapaciteta. Mnogi turistički objekti su oštećeni u ratu ili im je potrebna temeljita obnova i modernizacija zbog starosti. U poslijeratnom periodu došlo je do blagog rasta noćenja i opo-ravka turističkog sektora kroz različite donatorske programe i obnovu privatiziranih smještajnih kapaciteta.

Radi procjene konkurentnosti u odnosu na susjedne zemlje na među-narodnom tržištu vršena je analiza najpoznatijih izdanja turističkih vodi-ča i zastupljenosti BiH, odnosno njenih turističkih destinacija u odnosu na susjedne zemlje. BiH se i u ovom slučaju nalazi na zadnjem mjestu u odnosu na Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju i Crnu Goru.

Zaključak je da za dalji rast i razvoj turizma u BiH nedostaju adekvat-ni i atraktivni turistički objekti po međunarodnim standardima u oba studijska područja.

Pregled i analiza područja PlivePrirodni uvjeti okoliša i socio-ekonomska situacija u kontekstu razvoja turizma

Sjeverno područje obuhvaća tri općine u oba entiteta, Jajce u FBiH, i općine Jezero i Šipovo u RS. Područje pripada umjereno kontinentalnom tipu klime To je pretežno planinski kraj koji obiluje šumom, planinskim rijekama i atraktivnim jezerima. Najatraktivnije rijeke su Janj i Pliva koja tvori poznata Plivska jezera i u samom središtu Jajca prekrasan vodopad sa jedinstvenim sedrenim barijerama. Šume su bogate divljači, a rijeke ri-bom .Navedeni turistički resursi su idealni za razvijanje ponude dnevnih ili vikend ekskurzija, odnosno duže programe sa noćenjem uz ponudu različitih sportskih aktivnosti , kao što je lov, ribolov, kajak, rafting, pla-ninarenje i sl. Ponuda se može razvijati kako za domaće, tako i za inoze-mno tržište.

Slika br.1. Šumski krajolik idealan za izlet

446ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Stanovništvo još uvijek nije doseglo predratni nivo što se vidi iz ta-blice br.1.

Tablica br.1 Kretanje broja stanovništva u Području PliveJajce Jezero Šipovo

Predratno stanovn. 45 000 2 600 15 600Stanovništvo 2002 31 500 1 700 13 000Omjer oporavka 70% 65% 84%

Izvor: Studija samoodrživog razvoja kroz eko-turizam u BiH

Iz analize statističkih podataka se vidi da je socioekonomska sitaci-ja loša, većina zaposlenih radi u državnom sektoru, odnosno u drvnoj industriji. Poljoprivreda je uglavnom na niskom nivou produktivnosti. Proizvodi se voće i povrće, uglavnom za osobne potrebe, manjim dije-lom žitarice i organizira sakupljanje i otkup ljekovitog bilja. Stočarstvo je izrazito ekstenzivno, sa malim stadima i sezonskim prikupljanjem mli-jeka, a 60% domaćinstava ima samo jednu kravu. Brzi tok rijeke Plive je povoljan za uzgoj ribe, tako da na tom području postoji 15 riblji farmi. Autohtone vrste su pastrmka i lipljen. Područje Plive je bogato četinar-skom i bukovom šumom . Više od 30 pilana i velikih državnih šumarskih poduzeća zapošljava veliki broj ljudi sa ovog područja.

Tablica br.2. Struktura zemljišta u Području PliveJajce Jezero Šipovo

Područje 343 km2 (36%) 63 km2 (/%) 543 km2 (57%)Poljop. zemljište 38,5 % 29,9% 23,3 %Šumsko zemljište 52,1 % 61,2% 75,6 %

Izvor: Studija samoodrživog razvoja kroz eko-turizam u BiH

Analiza stanja turizma u području Plive Analizom turističke infrastrukture došlo se do podataka da su smje-

štajni kapaciteti uglavnom koncentrirani u gradu Jajcu, na srednjem ni-vou, dok ih u Šipvu i Jezeru ima vrlo malo. Zbog toga je potrebno proši-renje smještajnih kapaciteta sa većim brojem malih smještajnih jedinica, kao što je seoski smještaj vođen od strane lokalnog stanovništva , radi smještaja povećanog broja eko-turista.

Jajce se nalazi na državnoj Trasi br.5 i igra važnu ulogu transportnog čvorišta sa lokalnim i međunarodnim autobuskim terminalom i trebalo bi biti razvijeno kao turističkosredište područja Plive za distribuciju tu-rista do turističkih destinacija Jezera i Šipova. Izgradnjom Panevropskog koridor 5C područje će biti još dostupnije inozemnim posjetiteljima.

Iako nedovoljna kanalizacija i sustav odvoza komunalnog otpada do sada nisu napravili veće štete na okolišu. Potrebno je uvesti adekvatne sustave prečišćavanja otpadnih voda i odvoza otpada, osobito u sluča-ju povećanja smještajnih kapaciteta i povećanog broja turista kako bi se sačuvala visoka kvaliteta prirodnog okoliša. Predložena je i kontrola pri-stupa posjetitelja osjetljivim i ugroženim područjima, kao što su izvor Plive, mjesta duž Plivskog jezera, i dijelovi starog srednjevjekovnog gra-da Jajca.

447

Željk

a A

niči

ć ─

OD

RŽIV

I RU

RALN

I RA

ZVO

J KRO

Z P

ROJE

KTE

RU

RALN

OG

TU

RIZM

A U

BO

SNI I

HER

CEG

OV

INI

Slika br. 2. Auto kamp pored Plivskih jezera

Slika br. 3. Vodopad u Jajcu

Pilot projekt 1. PLIVA - smještaj na seluOvim projektom je domaćinstvima omogućeno pružanje smještaja

sportašima i turistima. Odabrano je 10 domaćinstava sa područja sve tri općine, iako je bilo daleko više zainteresiranih. Sva domaćinstva raspola-žu dovoljnim brojem adekvatnih soba, ali ne raspolažu znanjima potreb-nim za pružanje usluga ili poznavanjem bilo kojeg svjetskog jezika. Cilj projekta je ostvarenje dodatnog prihoda kroz pružanje usluge smještaja i plasman prehrambenih proizvoda i rukotvorina. Aplikantima je pru-žena pomoć putem obuke, uređenja kuća, nabavke opreme, promocije i rezervacija. Brigu o projektu vodi asocijacija Green Pliva. Projekt je sa malim zakašnjenjem startao u rujnu 2004 i zabilježio prva prodana noće-nja. Planira se uvođenje kampanje nadgledanja usluga smještaja putem anketnih upitnika i vođenje knjige gostiju, kao temelj za poboljšanje ni-voa i palete usluga koje se pružaju turistima.

448ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Nakon nepunih 5 godina u program smještaja na selu uključeno je 28 domaćinstava ravnomjerno raspoređenih na cijelom području koja nude različite profile smještaja i usluga, od agroturizma, iznajmljivanje sport-skih rekvizita za sportove na vodi , do smještaja neposredno uz rijeku i jezera koji su pogodni za ribarenje. Najveći broj gostiju dolazi u okviru različitih sportskih i ribarskih manifestacija, a manji broj su individualni gost

Pilot projekt 2. Pliva Eko-kućaOvaj projekt ima za cilj atraktivno izlaganje proizvoda u regiji kao

što su svježa ili prerađena hrana i lokalne rukotvorine i umjetnine. Pored toga, Eko-kuća bi služila i kao info- centar za sve vrste turističkih infor-macija za cijelo područje doline rijeke Plive. Kuća je locirana u Jajcu, po-red glavnog puta prema Jezeru i Bihaću. Imenovan je voditelj projekta, a supervizor je Udruženje Eko Pliva. Projekt uključuje gradnju i opremanje objekta, obuku i konzultacije za voditelja i suradnike, uglavnom lokal-ne poljoprivrednike. Eko-kuća je svečano otvorena 22. 12. 2004 godine i uspješno obavlja svoju funkciju kroz pružanje usluga i organiziranje različitih događanja kao što su Gastro izložbe i sl.

Ovakav način izlaganja i prodaje poljoprivrednih proizvoda i ruko-tvorina pruža mogućnost dopunske zarade lokalnom stanovništvu i do-datni je motiv za ostanak na ruralnom području.

Slika br.4. Eko-kuća

Pilot projekt 3. Pliva Sportske aktivnostiRijeka Pliva simbol koji povezuje sve tri općine iz ovog projekta, bila

je poznata po sportovima na vodi i u predratnom periodu. Ovaj pilot projekt je napor da se ponovo razviju sportske aktivnosti kao osnovni dio eko – turizma. Planirane aktivnosti su smještene duž toka rijeke Plive od izvora iznad Šipova, pored jezera koja su locirana uzvodno od Jajca. Pored aktivnosti na vodi uključene su i planinske staze i kolibe. Formi-rana je Pliva sportska asocijacija u koju su ušla udruženja ribara iz sve tri općine, Kanu- kajak klub i Planinarsko društvo. Izgrađena je baza za riječne sportove u novoj brvnari u Pljevljima blizu izvora Plive. Prove-dena je obuka vodiča, nabavljena sigurnosna i komunikacijska oprema. Promotivne aktivnosti uspješno su provedene na domaćem i inozemnom tržištu putem promocije na specijaliziranim sajmovima, postavljena je web stranica..

449

Željk

a A

niči

ć ─

OD

RŽIV

I RU

RALN

I RA

ZVO

J KRO

Z P

ROJE

KTE

RU

RALN

OG

TU

RIZM

A U

BO

SNI I

HER

CEG

OV

INI

Slika br.5. Ribarenje na jezeru

Slika br.6 Kajak na jezeru

Vizije i smjernice za regionalni razvoj područja PlivaPodručje Plive je zamišljeno kao vodeća destinacija BiH eko-turizma

baziranog na riječnom bazenu uokvirenom zelenim planinama i slikovi-tim idiličnim krajolikom. Turistička djelatnost će biti utemeljena na su-radnji lokalne zajednice i države sa ciljem razvijanja atraktivnih proizvo-da, podizanja standarda kvaliteta i očuvanja okoliša.

Osnovni koncept za razvoj turizma Područja Plive predviđa šest stra-tegija :• Razviti Jajce kao ključni turistički centar područja baziran na povije-

snom i kulturnom naslijeđu.• Pripremiti osnovne postavke za razvoj seoskog turizma;• Osigurati sadržaje za sportove na vodi na rijekama i jezerima;• Osigurati planinarske i agroturističke aktivnosti;• Ponuditi domaću kuhinju i rukotvorine;• Uspostaviti nadležnu organizaciju odgovornu za promociju područja

Plive.

450ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Pregled i analiza Područja VeležPrirodni uvjeti okoliša i socio-ekonomska situacija u kontekstu razvoja turizma

Područje Velež smješteno je na jugu BiH i obuhvaća planinu Velež, sa platoom Podveleža na jugozapadnoj padini planine i Nevesinje na istočnoj, te Blagaj podno samog platoa na izvoru rijeke Bune. Podvelež i Blagaj se nalaze u FBiH i pripadaju općini Mostar, a Nevesinje RS. Ovo područje ima submediteransku klimu sa dugim i toplim ljetima i ne rav-nomjerno raspoređenim padalinama. Nevesinje kao najznačajniji izvor vode ima rijeku Zalomku koja ponire i u Blagaju izvire kao rijeka Buna sa najjačim vrelom u Europi. Podvelež je suh, bezvodan kraj obrastao ni-skim mediteranskim raslinjem sa većim brojem razbacanih zaselaka koja su većim dijelom raseljena u prošlom ratu.

Blagaj je kao turistička destinacija privlačio i prije rata značajan broj posjetitelja u okviru jednodnevnih izleta organiziranih sa područja Ja-drana .Na samom vrelu rijeke Bune, koje je samo po sebi atrakcija, nalazi se stara Tekija, a na litici iznad vrela nalaze se ostatci tvrđave Herceg Stjepana Kosače, koja je bila prijestolnica cijele Hercegovine u 14. stolje-ću. Područje Podveleža i Nevesinja ima u prvom redu resurse za razvoj planinarenja, lova i ribolova.

Slika br.7 Pogled sa tvrđave Herceg Stjepana Kosače

Slika br.8 Vrelo Bune sa starom Tekijom u Blagaju

451

Željk

a A

niči

ć ─

OD

RŽIV

I RU

RALN

I RA

ZVO

J KRO

Z P

ROJE

KTE

RU

RALN

OG

TU

RIZM

A U

BO

SNI I

HER

CEG

OV

INI

Tablica br.3 Kretanje stanovništva u Području VeležBlagaj i Podvelež Nevesinje

Predratno stanovništvo 10 900 14 400Stanovništvo 2004 4 100 19 000Omjer povratka 38 % 131 %

Izvor: Studija samo održivog razvoja kroz eko-turizam u BiH

Iz ove tablice se vidi različit omjer povratka stanovništva u području Nevesinja i Podveleža, odnosno Blagaja što se može tumačiti na različite načine. Razlozi mogu biti i politički i ekonomski, naime blizina Mostara u odnosu na Blagaj i Podvelež utjecala je da se mnogi stanovnici ovih područja odluče za ostanak u gradu koji pruža daleko veće mogućnosti za školovanje i zaposlenje od Podveležja.

Poljoprivredna proizvodnja varira od intenzivne proizvodnje voća i povrća u Blagaju preko umjereno intenzivne ratarske i stočarske proi-zvodnje u Nevesinju do ekstenzivnog stočarstva u Podveležju .Glavni limitirajući faktor za poboljšanje poljprivredne proizvodnje u području Podveleža i Nevesinja je nedostatak vode. U Blagaju je razvijeno ribogoj-stvo, a u Nevesnju eksploatacija šumskih resursa bukve i jele.

Tablica br.4. Struktura zemljišta u Području VeležBlagaj i Podvelež Nevesinje

Područje 211km2 (18%) 963km2(82%)Poljoprivredno zemljište 15,1% 34,8%

Šumsko zemljište (makija) 78,9% 57,8%Izvor: Studija samo održivog razvoja kroz eko-turizam u BiH

Analiza stanja turizma u području Velež U području Velež najrazvijeniju turističku infrastrukturu ima Blagaj

zbog svoje prometne dostupnosti i bogatog kulturno-povijesnog naslije-đa. Razvijena je određena turistička ponuda se većim brojem restorana, suvenirnica i nekoliko prenoćišta.

Podveležje i Nevesinje imaju problem sa vodo snabdjevanjem osobi-to u ljetnom periodu, pa je to najveći prioritet za rješavanje kako bi se mo-gli razviti smještajni kapaciteti. U ovom području ne postoje objekti za pružanje turističkih usluga, kao što su info centar za posjetitelje, vanjska rekreativna oprema, atraktivne staze u prirodi, restorani sa domaćom hranom ili trgovine sa domaćim rukotvorinama.

Slabo su razvijeni smještajni kapaciteti na području Podveleža i Ne-vesinja kao i lokalna mreža puteva. Razvoj ovih infrastrukturnih pretpo-stavki je takođe jedan od preduvjeta za uspješan eko-turizam.

Pilot projekt 4. Blagaj povjesna rutaOvaj projekt je zamišljen kao staza koja povezuje 8 mjesta od povi-

jesne važnosti duž rijeke Bune. Staza je dužine 800 metara, locirana je u starom dijelu Blagaja od izvora do starog kamenog mosta. Turistička za-jednica HNŽ/K je prepoznala ovaj projekt kao vrijedan i preuzela uprav-ljanje cijelim projektom.

452ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Izgrađena je staza pored rijeke sa 8 informativnih panoa, kiosci i par-king prostor. Obavljena je obuka vodiča i osoblja kioska, izrađen promo-tivni materijal i postavljena web stranica. Ovaj pilot projekt je uspješno proveden i Blagaj prima veliki broj posjetitelja, uglavnom jednodnevnih izletnika.

Projektu se pridružilo i Kulturno Umjetničko Društvo Blagaj koje or-ganizira festival i nudi usluge nastupa za turističke grupe. Udruženje Krug nudi originalne suvenire sa ovog područja.

Pilot projekt 5. Turističke aktivnosti VeležaOvaj pilot projekt ima za cilj razvoj Veleža kao atraktivne destinacije

za eko- turizam i uključivanje lokalnih domaćinstava i sportskih asocija-cija da kroz pružanje usluga turistima ostvare dodatni prihod. Omladin-ska inicijativa Nevesinje u koordinaciji sa općinom i sportskim udruže-njima , vodi ovaj projekt.

Sudionici i korisnici ovog projekta su devet domaćinstava koja pru-žaju usluge noćenja ( 2 iz Blagaja , 1 iz Podveležja, 6 iz Nevesinja), članovi i udruženja lovaca i dva ribarska društva. Organizacija za upravljanje projektom, Omladinska inicijativa Nevesinje, samo prima posjetitelje za planinarenje i vožnju biciklom, 2005 pridružio se i Rafting klub iz Bla-gaja. Nakon nepunih 5 godina u program smještaja na selu uključeno je 15 domaćinstava koja uspješno nude usluge smještaj na selu i ostvaruju značajne dodatne prihode.

Domaćinstva su prošla potrebnu obuku u Istri. Članovi sportskih društava su obučeni u osnovnim vještinama pružanja usluga vodiča za različite sportske aktivnosti. Provedene su i aktivnosti promocije za uslu-ge noćenja i sportske aktivnosti. Planira se uvođenje kampanje nadgle-danja usluga smještaja putem anketnih upitnika i vođenje knjige gostiju, kao temelj za poboljšanje nivoa i palete usluga koje se pružaju turistima.

Slika br. 9 Planina Velež

Pilot projekt 6. Prikupljanje mlijekaOvaj pilot projekt je osmišljen kako bi se pomoglo stočarstvo kao jed-

na od rijetkih djelatnosti koja omogućuje prihod na platou Podveležja.

453

Željk

a A

niči

ć ─

OD

RŽIV

I RU

RALN

I RA

ZVO

J KRO

Z P

ROJE

KTE

RU

RALN

OG

TU

RIZM

A U

BO

SNI I

HER

CEG

OV

INI

Cilj projekta je da stočari sa ovog područja ostvare dodatni prihod od prodaje mlijeka. Domaćinstva imaju 1-2 krave i proizvode mlijeko za svo-je potrebe jer nema organiziranog otkupa. Za inplementaciju ovog pro-jekta zadužena je poljoprivredna zadruga Bioprodukt.

U projekt je uključeno 90 domaćinstava iz Podveležja sa 130 krava. Sa svima su potpisani ugovori i organizirana obuka. 65 obitelji je potpisalo ugovore sa poloprivrednom zadrugom Bioprodukt. Nabavljen je kamion i laktofrizi za 5 stanica. Redovito se obavlja higijenska kontrola i konsul-tacije. Domaćinstva su počela ostvarivati prve dodatne prihode.

Projekt Eko farma PodveležNakon uspješne implementacije sva tri pilot projekta, nastavljena je

implementacija ostalih projekata iz Master plana. Uz financijsku i struč-nu pomoć JICA otvorena je početkom lipnja 2008 godine Eko farma u Podveležju.

Cilj ovog projekta je formiranje mjesta na kojem turisti koji posjeću-ju ovo područje mogu dobiti sve potrebne informacije, kupiti domaću hranu i suvenire. Nabavljene su različite životinje autohtonih pasmina tako da će turisti moći iznajmljivati konje i magarce za jahanje. Postoji mogućnost smještaja na farmi i sudjelovanja u svakodnevnim aktivnosti-ma. Na farmi je uposleno nekoliko mladih ljudi koji se brinu za životinje, izrađuju suvenire i obavljaju poslove vezane za prijem turista.

Slika br.10 Eko farma Podveležje

Slika br.11 Prvi gosti na Eko farmi

454ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Osnovano je „Udruženja EKO Velež“ s ciljem uspostavljanja područ-ja Veleža kao jedne organizirane turističke destinacije koja će biti vođena na principima održivosti i zaštite okoliša. Udruženja EKO Velež će uz pomoć JICA ekspertnog tima koji ima svoje urede u Sarajevu i Mostaru preuzeti odgovornost za slijedeće vidove tehničke suradnje: - Prenošenje znanja i vještina u regionalnom i razvoju eko turizma;- Posredovanje suradnje među zainteresiranim stranama u zajednici

uključujući i donatore;- Koordinacija i suradnja regionalnih razvojnih projekata i njihovo fi-

nanciranje; - Pokrenuti jedinstvene promotivne aktivnosti pokrivajući cijelo po-

dručje, u pravcu ciljanih tržišta; - Kreirati jedinstvenu lokalnu gastronomsku ponudu.

Kompletna implementacija svih projekata i sav tehnički transfer tre-baju biti završeni do kraja 2009 godine, kada bi Udruženja EKO Velež trebalo nastaviti samostalno voditi aktivnosti vezane za regionalni razvoj kroz eko turizam.

Vizije i smjernice za regionalni razvoj područja VeležaPodručje Veleža će biti BiH vodeća eko-turistička destinacija sa bo-

gatom ponudom povjesno- kulturnog naslijeđa, atraktivnom ponudom sportskih aktivnosti i aktivnog boravka u prirodi, sa autentičnom gastro-nomskom ponudom, vođena uz suradnju lokalne zajednice i turističkog menadžmenta na principima razvoja kvalitete i promocije najboljih turi-stičkih proizvoda.

Prema regionalnoj strategiji EU-RED-a područje Veleža pripada zna-čajnoj regiji Hercegovine u smislu ekonomskog razvoja, gdje se predviđa da Mostar bude centar razvoja regije sa budućim gospodarskim putovi-ma kao što je pan eeuropski Koridor Vc. Područje Veleža će se kao vanj-ski rub područja grada Mostara uključiti u razvoj sa sektorom turizma. Priliv turista će biti u budućnosti dinamičniji zbog dva uporišta u Mosta-ru i Međugorju, gdje će protok turista omogućiti da se područje Veleža poveže sa glavnim destinacijama u regiji Hercegovine.

Zaključak

Na temelju analize iskustava iz analiziranog projekta može se zaklju-čiti da BiH ima značajne mogućnosti za razvoj ruralnog i eko turizma, ali i slabosti koje treba sustavno popravljati, prvenstveno razvijajući ljudske potencijale, ali i ulaganjem u komunalnu i turističku infrastrukturu.

Kroz implementaciju opisanih projekata uočeno je da su osnovne za-preke u razvoju pojedinih projekata :- loša educiranost i ne poznavanje svjetskih jezika lokalnog stanovniš-

tva, turističkih i sportskih vodiča uključenih u projekte;- nizak standard opremljenosti smještajnih kapaciteta i turističkih obje-

kata;

455

Željk

a A

niči

ć ─

OD

RŽIV

I RU

RALN

I RA

ZVO

J KRO

Z P

ROJE

KTE

RU

RALN

OG

TU

RIZM

A U

BO

SNI I

HER

CEG

OV

INI

- loša prometna i komunalna infrastruktura (vodovod, kanalizacija,odlaganje komunalnog otpada)

- loša turistička signalizacija;- slaba suradnja sa turističkim agencijama na promociji i prodaji sadrža-

ja ruralnog turizma

Kao što su na primjeru ovog projekta inozemni eksperti prepoznali značajne mogućnosti očuvanog prirodnog krajolika i kulturno - povijesne baštine, te ih valorizirali kroz projekte ruralnog i eko turizma, državne i lokalne vlasti bi trebale na sličan način izraditi državne i lokalne strategi-je održivog ruralnog razvoja. Trenutno je na području Hercegovine pod pokroviteljstvom različitih inozemnih organizacija i donatora započeto, ili dovršeno više sličnih projekata, kao što su „Vinske ceste Hercegovine“ i „Okusi Hercegovinu“ kojima se promiče održivi ruralni razvoj kroz ra-zličite vidove ruralnog turizma. Svi ovi projekti funkcioniraju neovisno jedan od drugog na istim ili bliskim prostorima uz manju ili veću potpo-ru lokalnih institucija i interesnih skupina, ali bez zajedničkog strateškog okvira i tržišnog nastupa.

Pored izrade strategija održivog ruralnog razvoja, na državnom i re-gionalnim nivoima, državne i lokalne vlasti bi trebale uložiti dodatne na-pore i sredstva u očuvanje i poboljšanje osnovnih resursa o kojima ovisi uspješan razvoj ruralnog turizma, a time i održivi ruralni razvoj. To su u prvom redu prirodni resursi, poljoprivredno - proizvodni resursi, povi-jesno-kulturni resursi, komunalni sustav i infrastruktura i ljudski resursi.

Ruralni turizam može biti jedna od najjačih karika ruralnog razvoja u smislu zadržavanja stanovništva u ruralnim područjima, ali samo uz konkretnu institucionalnu i financijsku potporu .

Literatura

1. Cifrić, Ivan (2003),Ruralni razvoj i modernizacija, Zagreb,2. Marinović-Uzelac, Ante(2001) Prostorno planiranje, Dom i svijet,Zagreb,3. Kranjčević J.(2007),Ruralni prostor u funkciji razvoja ruralnog turizma,Prvi

hrvatski kongres ruralnog turizma - perspektive ruralnog razvoja, Zbornik radova, Hvar

4. Rajko, M. Tomčić Z. Jurković L(2007),.Upravljanje resursima ruralnog prostora u funkciji razvoja agroturizma, Prvi hrvatski kongres ruralnog turizma, - perspektive ruralnog razvojar Zbornik radova, Hvar

5. Svežnjak K.Kantar, S. HusinecR.Marenčić, D. 2007),.Ruralni turizam kroz prijave na projekte ruralnog razvoja, , Prvi hrvatski kongres ruralnog turizma, - perspektive ruralnog razvojar Zbornik radova, Hvar,

6. Ministarstvo prostornog uređenja i okoliša FBiH, Ministarstvo za prostorno uređenje i ekologiju RS, Ministarstvo turizma FBiH, Mini-starstvo trgovine i turizma RS, Japanska Međunarodna Agencija za Suradnju (JICA), (2005), Studija o održivom razvoju kroz Eko-Turizam u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,

7. Republika Hrvatska , Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (2003) ,

456ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

8. http://www.veleztourism.ba9. /http://www.plivatourism.ba

457

Aid

a K

orje

nić

─ O

FUN

KC

ION

ALN

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A U

NA

CIO

NA

LNO

M P

ARK

U „

UN

A“

Aida Korjenić1

FUNKCIONALNA TRANSFORMACIJA NASELJA U NACIONALNOM PARKU „UNA“

SažetakPovršina Nacionalnog parka Una iznosi 347,7 km2, i taj prostor pripada op-

ćinama Bihać, Drvar i Bosanski Petrovac. Unutar ovih općina, Nacionalni park obuhvata 26 naseljenih mjesta cjelokupno ili sa dijelom teritorije. Stanovništvo ovih naselja se do sada uglavnom bavilo primarnim djelatnostima. Prilagođavanje mjerama i načinu života u određenoj kategoriji zaštite prirode, izazov je sa kojim će se ova naselja susresti u narednom periodu. Tema ovog rada upravo je transfor-macija poljoprivrednih u turistička naselja u novonastalom Nacionalnom parku „Una“.

Ključne riječi: transformacija, naselja, turizam, nacionalni park

1 Aida Korjenić; Odsjek za geografiju; Prirodno-matematički fakultet; Uni-verzitet u Sarajevu; aidaik@yahoo.com

458ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Nacionalni park ”Una” smješten je u zapadnom, odnosno jugoza-padnom dijelu Bosne i Hercegovine. U regionalnogeografskom pogledu područje nacionalnog parka ”Una” pripada regiji Sje-

verne Bosne, odnosno unsko-sanskoj subregiji i manjim dijelom regiji Visokog krša. Pravac pružanja sjeverozapad-jugoistok, upravo je pravac toka Une i njene pritoke Unca a karakteristične tačke su mjesto Podastra-na kao najsjevernija (ϕ = 44° 44’ 33” N; λ = 15° 57’ 58” E), kota Gradina (676 m) najjužnija (ϕ = 44° 21’ 02” N; λ = 16° 13’ 05” E,) kota 509 m najza-padnija (ϕ = 44° 43’ 46” N; λ = 15° 54’ 12” E) i lokalitet Vrtočke bare (ϕ = 44° 23’ 46” N; λ = 16° 20’ 42” E) kao najistočnija tačka Nacionalnog parka. Ovim prostorom dominiraju mezozojske krečnjačko-dolomitne tvorevi-ne uz prisustvo kenozojskih uglavnom flišnih stijena. Geomorfološke, klimatske te pedološke osobenosti ovog prostora uticale su na razvoj po-ljoprivrede koja je bila osnovna djelatnost stanovništva. Naime, brdsko-kotlinski tip reljefa, krški, fluvio-krški i fluvio-denudacioni morfoskul-pturni oblici, umjereni termički režim sa prosječnim godišnjim tempera-turama od 4,0°C do 10°C, te godišnjim izohijetnim vrijednostima od 1250 mm do 1750 mm, kao i dominantni hidromorfni i automorfni razdjel tala (fluvisoli, smonice, crvenice i kalkokambisoli) upućuju, a statistički po-daci iz 1991.godine to i potvrđuju, da se najveći broj domaćinstava bavio poljoprivredom kao osnovnom ili dopunskom djelatnošću. Mali broj je bio zaposlen u prerađivačkoj industriji, trgovini, zanatstvu i uslužnim djelatnostima. Poljoprivrednom zemljištu pripada 10.510,72 ha ili 30,2%, a šumama i šumskom zemljištu 22.451,48 ha ili 64,6% od ukupne površine Nacionalnog parka Una.

bufer

nukleus

obuhvat Np UnaMartin brod

Lohovo

Slika 1.: Prostorni obuhvat Nacionalnog parka Una Izvor: (8)

Demografska slika prostora Nacionalnog parka Una umnogome se promijenila od posljednjeg popisa stanovništva. Ekonomska nerazvi-jenost te migracije stanovništva tokom proteklog rata uslovile su da je broj stanovnika nakon 17 godina manji za skoro 5 puta. Prema popisu iz 1991. godine na području Nacionalnog parka Una je u 26 naselja ži-vjelo 6632 stanovnika. Broj domaćinstava je iznosio 1790, a broj članova po domaćinstvu je bio 3,7. Procjene iz 2008 godine navode da danas na ovom prostoru živi 1526 stanovnika. Osnivanje Nacionalnog parka i razvoj turizma donijet će sa sobom kako funkcionalne promjene na-selja tako i osnovnu djelatnost stanovništva na ovom području. Samo planskim razvojem turizma spriječit će se negativni uticaji u zaštićenom

459

Aid

a K

orje

nić

─ O

FUN

KC

ION

ALN

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A U

NA

CIO

NA

LNO

M P

ARK

U „

UN

A“

području, kao što su izgradnja prekomjernog broja smještajnih kapacite-ta, sportsko rekreativnih sadržaja i saobraćajne infrasturkture. Također, razvoj turizma nesmije dovesti do narušavanja sociološko-kulturnih vri-jednosti lokalnih zajednica.

Naselja i stanovništvo na području nacionalnog parka „Una“

Površina Nacionalnog parka Una iznosi 347,7 km2 i na tom prostoru su obuvaćeni dijelovi općina Bihać, Drvar i Bosanski Petrovac. Općini Bihać pripada najveći dio Nacionalnog parka i to 297,6 km2 ili 85,6%, za-tim općini Drvar 40,4 km2 ili 11,6 % a najmanji dio 9,7 km2 ili 2,8% ovog zaštićenog područja je u općini Bosanski Petrovac. Unutar Nacionalnog parka pojedina naselja pripadaju samo djelimično. Od 26 naselja 10 ih je sa dijelom teritorije (8 iz općine Bihać i 2 iz općine Bosanski Petrovac), dok 16 naselja u cjelosti pripadaju Nacionalnom parku (14 iz općine Bi-hać i 2 iz općine Drvar). Kada je u pitanju veličinska struktura i učešće površina naselja može se zaključiti da među njima postoji velika razlika.

Najveću površinu unutar NP1 ima naselje Veliko Očijevo sa 36,9 km2 a najmanju i to dijelom svoje teritorije naselje Gorjevac sa 2,22 km2.

Tabela 1. Naselja unutar Nacionalnog parka Una i njihove površineBr.nas Naseljeno mjesto Površina u km2

1 Ćukovi* 6,622 Doljani* 24,893 Kalati 14,974 Klisa 6,535 Kulen Vakuf 10,206 Lohovo* 2,557 Orašac* 8,278 Ostrovica 5,149 Račić* 8,8410 Gorjevac* 2,2211 Rajinovci* 6,0812 Veliki Stjenjani 18,8113 Boboljusci 31,0014 Bosanski Osredci 10,5815 Mali Cvjetnić 28,0216 Veliki Cvjetnić 20,5017 Očigrije 9,8918 Malo Očijevo 24,3019 Veliko Očijevo 36,9120 Martin Brod 3,8721 Palučci 9,1422 Trubar* 8,2823 Bastasi 20,1224 Gruborski Naslon 20,3225 Bjelaj* 4,2526 Kolunić* 5,40

Ukupno NP Una 347,70*dijelovi naselja Izvor: (8)

460ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

R. H R V A T S K A

D R V A R

B. P E T R O V A C

Ra i č ćLohovo

Doljani

Ćukovi

Ora ac š

KlisaRajinovci

Kalati

OstrovicaKulen Vakuf

Veliki Stijenjani

Martin Brod

Palu cič

Boboljusci

Veliki Cvjetnić

Mali Cvjetni ć

Bosanski Osredci

Trubar

Bastasi

Gruborski Naslon

Malo O ijevoč

Veliko O ijevoč

O igriječ

Gorjevac

Bjelaj

Kolunić

R-408

LAPA

C

R-408

b

LAPAC

VRTOEČ

R-408 b

DRVAR

JAJCE

M 1

1E5

9

E761

M-5

IZA

IČĆ

R-408 b

M-5

E761 M-5

N

B I H A Ć

KUDUG

STSPD RD LD

M

STSPD

P

PODRU NE OSNOVNE KOLEČ Š

DJE IJI DOMČ

MATI NE OSNOVNE KOLEČ Š

MOTEL

DOM KULTURE

POSTOJE E PODRU NE AMBULANTEĆ Č

ISPOSTAVA PO TEŠ

OBJEKTI LOKALNE UPRAVE

HOTEL

URE ENI SPORTSKI TERENIĐ

SPORTSKO-REKREATVNI KAMP

UDRU ENJE GRA ANAŽ Đ

KULTURNO UMJETNI KO DRU TVOČ Š

SPORTSKO DRU TVOŠ

RIBARSKO DRU TVOŠ

RESTORANI,KAFANE

TRGOVINA

PRENO I TEĆ Š

LOVA KO DRU TVOČ Š

KUD

ST

RD

SPD

LD

M

UG

P

ZANATSKO USLU NA DJELATNOSTŽ

GRANICA KANTONA

GRANICA BIH

LEGENDA :

GRANICE

GRANICA NASELJENOG MJESTA

GRANICA OBUHVATA NACINALNOG PARKA UNA

GRANICA OP INEĆ

MAGISTRALNE CESTE

REGIONALNE CESTE

PROMET :

Ž ČELJEZNI KA PRUGA

LOKALNE I NEKATEGORISANE CESTE

NASELJENA MJESTA :

IZGRA ENO ZEMLJI TEĐ Š

1001 - 3000 STANOVNIKA

501 - 1000 STANOVNIKA

201 - 500 STANOVNIKA

101 - 200 STANOVNIKA

1 - 100 STANOVNIKA

0 STANOVNIKA

> 3000 STANOVNIKA

0 NENASELJENI DIO

ŽS

ŽS

ŽS

ŽS

Slika 2. Naselja i društvene djelatnosti NP Una

461

Aid

a K

orje

nić

─ O

FUN

KC

ION

ALN

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A U

NA

CIO

NA

LNO

M P

ARK

U „

UN

A“

Prema podacima općinskih službi 2008. godine broj stanovnika na području NP Una iznosio je 1526 stanovnika. S obzirom da najveća povr-šina pripada općini Bihać i broj stanovnika je najveći na području ove op-ćine 1306 stanovnika ili 85,6% u 14 naseljenih mjesta. Sa područja općine Drvar u 2 naseljena mjesta živi 220 stanovnika ili 14,4%, dok 2 mjesta koja pripadaju općini Bosanski Petrovac su nenaseljena. Uopće, 10 mjesta na području NP2 su nenaseljena, od toga u općini Bihać 8 mjesta, pri čemu su 4 mjesta bez stanovnika u cjelini, a 4 mjesta su samo dijelom teritorije u obuhvatu NP Una nenaseljena jer na tim dijelovima nema domaćinsta-va ali su nastanjena u dijelu izvan NP. S obzirom na broj stanovnika ali i način gradnje te izgled, naselja su ruralnog tipa. Najveći broj stanovnika naseljava Kulen Vakuf i u njemu živi gotovo polovina od ukupnog broja stanovnika NP ili 46%. Sa 700 stanovnika i najvećim brojem razvijenih društvenih djelatnosti, ovo mjesto dominira i čini svojevrsno središte NP Una.

Po broju stanovnika slijede Klisa sa 200, Bastasi 187 i Martin Brod sa 120 stanovnika. U ova četiri mjesta živi 79 %, od ukupne populacije NP Una. Gustina naseljenosti na ovom području je veoma mala i iznosi sve-ga 4,39 stan/km2. Pomenuta četiri mjesta sa najvećim brojem stanovnika imaju i veću gustinu naseljenosti, koja se kreće od oko 68 stan/km2 u Ku-len Vakufu do oko 31 stan/km2 u Martin Brodu i Klisi. Najmanju gustinu naseljenosti ima naselje Očigrije sa 0,20 stan/km2.

Tabela 2. Broj stanovnika i gustina naseljenostiBr. Naseljena mjesta 1991.g. 2008.g. gust.st/km2

1 Ćukovi* 462 0 0,002 Doljani* 154 0 0,003 Kalati 52 0 0,004 Klisa 557 200 30,645 Kulen Vakuf 1.063 700 68,606 Lohovo* 706 4 1,577 Orašac* 2.574 50 6,058 Ostrovica 162 30 5,839 Račić* 286 0 0,00

10 Gorjevac* 7 0 0,0011 Rajinovci* 216 0 0,0012 Veliki Stjenjani 57 0 0,0013 Boboljusci 222 60 1,9414 Bosanski Osredci 219 15 1,4215 Mali Cvjetnić 112 20 0,7116 Veliki Cvjetnić 212 30 1,4617 Očigrije 54 2 0,2018 Malo Očijevo 104 30 1,2319 Veliko Očijevo 72 10 0,2720 Martin Brod 187 120 31,0321 Palučci 87 35 3,8322 Trubar* 312 0 0,0023 Bastasi 382 187 9,3024 Gruborski Naslon 68 33 1,62

2 Nacionalni park u daljem tekstu NP.

462ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

25 Bjelaj* 187 0 0,0026 Kolunić* 521 0 0,00

Ukupno NP Una 9.035 1.526 4,39*dijelovi naseljenih mjesta Izvor: (8)

Ukoliko se razmatra dinamika stanovništva tokom proteklih 60 go-dina, uz napomenu da je obrađeno ukupno stanovništvo naselja koja su danas djelimično u sastavu NP Una, može se uočiti smanjenje broja sta-novnika. Povećanje se bilježi u periodu između popisnih 1948. i 1961. godine kao posljedica povećanog nataliteta i smanjenog mortaliteta po-pulacije nakon II svjetskog rata ali i početka ekonomskog razvoja i stan-darda života uopće. Upravo industrijski razvoj i jačanje općinskih sredi-šta uslovilo je migraciju stanovnika na relaciji selo-grad. Od 1971. godine bilježi se konstantan pad broja stanovnika. Evidentno je posebno sma-njenje populacije nakon 1991. godine, odnosno nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je veliki broj stanovnika smrtno stradao ili migrirao u druga područja. Tokom ovog 60-to godišnjeg perioda pojedina naselja su imala kontinuiran rast u broju stanovnika i to Lohovo, Orašac, Ćuko-vi i Kulen Vakuf. Osim Kulen Vakufa, ova tri mjesta su malim dijelom u obuhvatu NP, ali su neposredno naslonjeni na njegovu granicu i mogu biti nosioci budućeg demografskog razvoja.

Tabela 3. Stanovništvo NP Una prema popisnim godinama i procjenama za 2008. godinu

Ukupno NP Una Stanovništvo naseljenih mjesta u cjelosti NP

Una Broj

naseljenih mj.

1948.g 1953.g 1961.g 1971.g 1981.g 1991.g 2008.g st. 2008 g

26 12 521 12 779 13 336 11 829 10 527 9 035 5 044 1 526Izvor: (5,6,7,8,9)

U ekonomskom pogledu ovo područje karakteriše slaba razvijenost. Broj zaposlenih u ukupnom broju stanovnika kreće se od 10 do 20%, a većina stanovništva živi od socijalnih primanja ili penzija. Zaposleni rade uglavnom u uslužnom sektoru gdje je zaposleno oko 75% od ukupnog broja uposlenih, dok je manji broj zaposlen u primarnom sektoru. Pri-marni i sekundarni sektori se danas uglavnom zasnivaju na radu rudnika gipsa kod Kulen Vakufa, ribnjaka kod Martin Broda i drvoprerađivačkog pogona u Ćukovima. Značajna je i zemljoradnička zadruga „Ostrovica“ sa sjedištem u Kulen Vakufu, koja kao koncesionar raspolaže sa 436 ha poljoprivrednih površina od čega je po strukturi 134 ha voćnjaka, 226 ha pašnjaka i 76 ha livade, te otkupne stanice sirovog mlijeka u Kulen Vaku-fu, Orašcu i Ćukovima.

463

Aid

a K

orje

nić

─ O

FUN

KC

ION

ALN

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A U

NA

CIO

NA

LNO

M P

ARK

U „

UN

A“

Slika 3. Namjena korištenja prostora Izvor: (8)

Jedan od osnovnih preduslova za razvoj turističke privrede je razvi-jenost sektora ugostiteljstva i saobraćajne infrastukture. Na području NP Una, veći broj ugostiteljskih objekata smješten je u Kulen Vakufu, sa smještajnim kapacitetom od oko 150 kreveta, Martin Brod raspolaže sa 40 a naselje Bastasi sa 24 kreveta. U Kulen Vakufu u funkciji je i jedan auto-kamp. Sa ovakvim smještajnim kapacitetima (u hotelima, moteli-ma i privatnom smještaju), te uz smještajne kapacitete okolnih općinskih centara, može se zaključiti da se trenutno mogu zadovoljiti potrebe po-sjetilaca i turista koji dolaze u NP Una. Područje NP Una ima malo na-

464ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

seljenih mjesta, pa je i mreža lokalnih puteva dosta skromna i nerazvije-na. Dužina lokalnih puteva iznosi oko 36 km i sve su sa makadamskim kolovozom. Lokalni putevi Gorjevac – Doljani – Štrbački Buk i Orašac (Pađeni) – Luke (Štrbački Buk) imaju turističku funkciju ali dosta lošu trasu i kvalitet kolovoza. Glavni putni pravac na prostoru NP Una je re-gionalni put Dubovsko – Orašac – Kulen Vakuf – Martin Brod – Drvar, sa dužinom 57 km. Dionice Dubovsko – Kulen Vakuf i Martin Brod – Drvar su modernizirane sa asfaltnim, dok je dionica Kulen Vakuf – Martin Brod makadamskog kolovoza. Jedine dionice koje su u užem pojasu rijeke Une su dionica Kulen Vakuf – Martin Brod i dio regionalnog puta Orašac – Kulen Vakuf.

Funkcionalna transformacija naselja NP Una

„Svaka promjena u prostoru, koja nastaje u određenom vremenu kao rezultat njegovog korišćenja, dovodi do preraspodjele bogatstva i moći u društvenoj zajednici“(11,120).

Područje obuhvata NP Una, danas uglavnom poljoprivredno orijen-tirano, u budućem periodu postat će turističko rekreaciona zona. Zašti-ćena područja osnivaju se uglavnom zbog očuvanja nekog tipa biofizič-kog procesa (stanja) ili kulturno-istorijske vrijednosti, a turističke posje-te ovim područjima manifestiraju se kroz pozitivne i negativne efekte. Planski razvoj i prihodi ostvareni održivim turizmom doprinijet će oču-vanju i razvoju ovog zaštićenog područja ali i ekonomskom razvoju kako lokalne zajednice tako i šireg prostora.

Menadžeri ovog zaštićenog područja treba da imaju za cilj razvijanje turističkih razvojnih mogućnosti koje podržavaju dugoročni ekonomski razvoj, te da u taj razvoj maksimalno uključe lokalne zajednice.

Slika 4. Pogled na Martin Brod Slika 5. Ostrovica (Kulen Vakuf) Foto: (A. Korjenić) Foto: (A. Korjenić)

465

Aid

a K

orje

nić

─ O

FUN

KC

ION

ALN

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A U

NA

CIO

NA

LNO

M P

ARK

U „

UN

A“

Sa razvojem turizma povećava se potražnja za različitim dobrima, uslugama i objektima. Upravo je u toj činjenici osnova transformacije po-ljoprivrednih u turistička naselja na području NP Una. Naime, kako se povećava broj posjetilaca povećava se i potreba za većim brojem smještaj-nih kapaciteta, restorana, različitih atrakcija ali se povećava i potražnja za osnovnim uslugama: policijom, osiguranjem i zdravstvenom zaštitom, vatrogascima, različitim zanatskim uslugama i slično. Međutim, i nekon-trolisana izgradnja prekomjernog broja smještajnih kapaciteta, sportsko rekreativnih sadržaja te saobraćajne infrastrukture, odnosno predimen-zionirani razvoj turizma u zaštićenom području može dovesti do degra-dacije tog područja. Kao posljedica neplanskog razvoja turizma može se javiti nezadovoljstvo kako lokalnog stanovništva tako i samih posjetilaca zbog pada kvaliteta turističkog doživljaja. Prema tome, razvoju turizma u Nacionalnom parku Una treba pristupiti planski, a prije svega trebalo bi:• educirati i razviti kreativnu svijest kod lokalnog stanovništva i uopće

svih zaposlenih u turizmu o neophodnosti razvoja turizma, koji ne ugrožava već unapređuje prostor, i u skladu s tim iznalaziti odgova-rajuće tipove turističkih i ugostiteljskih objekata i pravilno ih dimen-zionirati i locirati;

• odrediti kapacitet prostora u smislu maksimalne opterećenosti a u zavisnosti od stanja vegetacije i klimatskih uslova;

• odrediti kapacitet svih razvojnih parametara (posjetilaca, smještajnih i uslužnih kapaciteta, zaposlenosti, saobraćajne infrastrukture, itd.) u skladu sa izvršenim zoniranjem područja, tj. potrebno je odrediti noseći kapacitet.

Obzirom da negativne ekološke i druge probleme prouzrokuje velika brojnost posjetilaca, turističkih kapaciteta i sadržaja, noseći kapacitet se definira kao „maksimalan broj ljudi koji mogu da se nalaze na određe-nom lokalitetu bez nepovratne promjene i degradacije fizičke sredine i bez narušavanja kvalitetenog rekreativnog doživljaja“(2,190).

Pozitivan efekat razvoja turizma ogleda se u tome što lokalno stanov-ništvo može unaprijediti svoju ekonomsku situaciju osim kroz ostvariva-nje značajnih prihoda od ugostiteljskih usluga, tako i prodajom suvenira, saobraćajnim i zanatskim uslugama. Razvoj turizma nudi mogućnost zaposlenja ne samo u ovom sektoru nego i u komplementarnim djelatno-stima a stočarski i poljoprivredni proizvodi se mogu direktno uključiti u turističku ponudu. Rast turizma lokalno i regionalno stvara nova radna mjesta, a time i dohodak, što povećava nivo ekonomske situacije seoskog stanovništva.

Poljoprivreda i turizam na ovom području mogu se naći kako u kom-plementarnom tako i u konkurentskom odnosu. Poljoprivreda može da profitira od turizma jer turizam ima važnu ulogu kao dopunski poslo-davac i kupac poljoprivrednih proizvoda. Dodatni prihod u turizmu omogućuje zadržavanje poljoprivredne djelatnosti i obrađivanje zemlje, a zahvaljujući prihodu od turizma mogu opstati male farme. Turizam na taj način pomaže poljoprivredu, što mu ide u korist jer bi u suprot-nom nazadovanje poljoprivrede donijelo određene posljedice: manje

466ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

poljoprivrede manje održavanja autohtonog, prirodnog okoliša, gubitak atraktivnosti koju za goste iz grada ima seoski način života, nestajanje starih običaja i kulturnog naslijeđa. Lokalno stanovništvo može ostvari-vati dobit i kroz posao lokalnih vodiča, koji imaju sveobuhvatno znanje o lokalnoj flori i fauni, o zemljištu ili karakterističnim geomorfološkim i hi-drološkim objektima. Konkurentski odnos između ove dvije djelatnosti proizilazit će iz „borbe“ za zemljište. Naime, određen dio stanovništva će prodati zemlju u turističke svrhe, i to onu zemlju koja je najplodnija i najlakša za obrađivanje. Poželjne lokacije za izgradnju stanova za odmor i sportskih terena su zemljišta u ravnici i na sunčanim padinama. Kad se pojavi turizam kao kupac zemljišta i potencijalni poslodavac iskušenje da se napusti poljoprivreda postaje veće. Turizam i građevinski sektor nude bolje plaćena radna mjesta pa se može povećati problem smanjene radne snage u poljoprivredi. Osim toga, potrebno je dobro isplanirati ko-rištenje prostora koji se višestruko upotrebljava. Treba obratiti pažnju na to koji će efekat imati razvoj turizma i rekreacije na lokalno stanovništvo, u smislu hoće li im ponuđeni objekti za turizam i rekreaciju biti dostupni i da li će za njih biti posebna cijena.

Upravo iz navedenih činjenica, menadžment NP Una trebao bi da uspostavi sklad između zaštite prirodnih i prostornih resursa i vrijedno-sti i razvoja ekonomskih aktivnosti i lokalnih zajednica. To podrazumi-jeva uključivanje i koordinaciju relevantnih institucija na svim nivoima upravljanja, turističkih i drugih privrednih subjekata a posebno lokalnog stanovništva. Također, s obzirom na malu naseljenost ili nenaseljenost pojedinih mjesta, trebalo bi zadržati i podsticati naseljavanje stanovniš-tva uz obezbjeđenje uvjeta za unapređenje poljoprivrede i razvoj drugih ekonomskih aktivnosti na selu, uporedo s podizanjem kvaliteta življenja u seoskim naseljima.

Zaključak

Razvoj turizma u NP Una donijet će niz društveno-ekonomskih efe-kata državnog, regionalnog a posebno lokalnog značaja kao što su: - stimuliranje razvoja domaće privrede, pogotovo onih grana koje ima-

ju ključnu ulogu u realizaciji turističkog prometa: ugostiteljstvo, sao-braćaj, trgovina, zanatstvo, turističke agencije, vodička služba;

- povećanje lokalne zaposlenosti, kako u turističkom sektoru tako i nje-mu komplementarnim djelatnostima;

- razvoj stočarstva i poljoprivrede koji se direktno uključuju u turističku ponudu;

- podizanje kvaliteta različitih vrsta infrastrukture, što ima uticaja na život lokalnog stanovništva;

Međutim, razvojem turizma i pretjerane komercijalizacije može se iz-gubiti tradicionalno gostoprimstvo, lokalni običaji i zanati a autohtone vrijednosti sve više izgubiti svoj značaj. Jedna od posljedica može biti i smanjenje poljoprivrednih površina i devastacija zemljišta usljed njego-vog zauzimanja za potrebe turizma. Prekomjerna izgradnja turističko-re-kreativnih, smještajnih, ugostiteljskih i uslužnih kapaciteta može narušiti

467

Aid

a K

orje

nić

─ O

FUN

KC

ION

ALN

A T

RAN

SFO

RMA

CIJA

NA

SELJ

A U

NA

CIO

NA

LNO

M P

ARK

U „

UN

A“

noseći kapacitet zaštićenog područja. Menadžment NP Una treba planski razvijati turizam na ovom području. Odnosno, treba postići ravnotežu između infrastrukturnog opremanja, razvoja lokalnih zajednica i zašti-te životne sredine. Kao posebno važno, treba istaći educiranje lokalnog stanovništva i njegovo uključenje u turističku ponudu kao i u odluke, između ostalog i o tipovima turističkih i ugostiteljskih objekata, njihovoj dimenziji i lokaciji.

Literatura i izvori

1. Jadrešić, V.: Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjeni, Školska knjiga, Zagreb 2001.

2. Kicošev, S., Dunčić,D.: Geografske osnove prostornog planiranja, In-stitut za geografiju PMF Novi Sad, Novi Sad 1998.

3. Lješević, M.A.: Životna sredina sela i nenastanjenih područja, Geo-grafski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd 2005.

4. Müller, H.: Turizam i ekologija, Masmedia, Zagreb 2004. 5. Popis stanovništva 1948. godina, knj. IX, SZS FNRJ, Beograd 1954.6. Popis stanovništva 1961. godina, knj. VI, SZS SFRJ, Beograd 1967.7. Popis stanovništva, domaćinstva i stanova 1981. godine, Statistički

bilten 86, Republički zavod za statistiku SR BiH, Sarajevo 1982.8. Prostorni plan područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju

BiH (u izradi), ‘’Sliv rijeke Une’’ 2008. – 2028, Urbanistički zavod BiH, Sarajevo 2008.

9. Statistički godišnjak 1945. – 1953. godina, Zavod za statistiku i evi-denciju NR BiH, Sarajevo 1954.

10. Stojanović, N., Stojanović, J.: Turizam u zaštićenim područjima, Zbor-nik radova, Naučna konferencija“Gazdovanje šumskim ekosistemi-ma nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja“, Jahorina – NP. Sutjeska 2006.

11. Šećibović, R., Maksin-Mićić, M., Komlenović, Đ., Manić, E.: Uvod u geografiju turizma sa osnovama prostornog planiranja, Centar za iz-davačku delatnost Ekonomskog fakulteta, Beograd 2006.

468ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

469

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

Martin Glamuzina1 - Nikola Glamuzina2 - Ante Šiljeg3

DEMOGEOGRAFSKI ASPEKTI RURALNIH DIJELOVA SREDNJODALMATINSKE ZAGORE

SažetakRad se temelji na analizi demogeografskih obilježja ruralnih naselja srednjo-

dalmatinske Zagore kroz usporedbu s naseljima gradskog tipa na istom području. Ruralna naselja promatrana su kroz tri manje geografske cjeline koje tvore sred-njodalmatinsku Zagoru: Cetinsku, Imotsku i Vrgorsku krajinu. Pristup demogeo-grafskoj problematici ruralnih područja baziran je na analizi odabranih pokazatelja biološke i ekonomske strukture, te biodinamičkih obilježja. Svrha i cilj istraživanja je utvrditi razlike između ruralnih i urbanih područja srednjodalmatinske Zagore u pogledu navedenih obilježja, definirati stupanj tih razlika, kao i uzročno-poslje-dične veze. Također su analizirani odabrani pokazatelji poljoprivrede kao temeljne djelatnosti ruralnih područja. Posebno je analiziran stupanj komercijalizacije po-ljoprivrede kao pokazatelj modernizacije i otklona od tradicionalne autarkične po-ljoprivrede. Metodološki pristup primijenjen u istraživanju temelji se na metoda-ma izračunavanja pokazatelja demografske analize kao što su koeficijent starosti, indeks starenja i razne stope (stopa aktivnosti stanovništva, stopa aktivnosti žena i druge). Dobiveni su rezultati analizirani s geografskog gledišta uz naglasak na posljedice koje demografski razvoj ostavlja u ruralnim područjima. Rezultati po-kazuju značajne razlike između ruralnih područja navedene tri cjeline srednjodal-matinske Zagore. Ono što je zajedničko za sve tri cjeline je starenje stanovništva u ruralnim krajevima. Promatrano po manjim cjelinama uočava se kako Cetinska krajina ipak ima donekle povoljnije demogeografske pokazatelje i raznolikiju poljo-privredu. S druge strane, Vrgorska krajina pokazuje zabrinjavajuće demografske trendove i slabiji stupanj komercijalizacije poljoprivrede.

Ključne riječi: stanovništvo, demogeografska obilježja, ruralna naselja, sred-njodalmatinska Zagora, poljoprivreda

1 dr. sc. Martin Glamuzina, izv. prof. Sveučilište u Zadru Odjel za geografiju2 dr. sc. Nikola Glamuzina, izv. prof. Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet3 Asistent Ante Šiljeg, prof. Sveučilište u Zadru Odjel za geografiju

470ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Srednjodalmatinska Zagora sastoji se od tri manje cjeline koje se tra-dicionalno nazivaju Cetinska, Imotska i Vrgorska krajina (Sl. 1.). Navedeni nazivi se poklapaju s pojmovima Sinjskog, Imotskog i

Vrgorskom kraja (Friganović, 1974.). Riječ je o području koje je predstav-lja dio splitske regije i pod snažnim je funkcionalnim utjecajem samog grada Splita (Crkvenčić, 1976.). Od 1992. srednjodalmatinska je Zagora u administrativno-političkom pogledu dio Splitsko-dalmatinske županije sa sjedištem u Splitu. Riječ je o pretežno ruralnom području koje je u drugoj polovici 20. st. bilo zahvaćeno socio-ekonomskom transformaci-jom, kao i ostali dijelovi Hrvatske. Ta se transformacija nadalje odrazile na demogeografska obilježja tih područja. Zaostajanje u gospodarskom razvoju, posebno u odnosu na susjedne turistički razvijene primorske krajeve, rezultiralo je ubrzanim iseljavanjem. Niži stupanj socio-ekonom-ske transformacije odrazio se i na zadržavanje poljoprivrede autarkičnog tipa (Friganović, 1974.).

Sl. 1. Smještaj srednjodalmatinske Zagore

471

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

U ovom istraživanju posebno su analizirana demografska obilježja ruralnih područja srednjodalmatinske Zagore. Prilikom izdvajanja rural-nih i urbanih naselja korištena je geografska metodologija (Vresk, 2002.). Odabrani demografski pokazatelji ruralnih naselja uspoređeni su s od-govarajućim pokazateljima urbanih naselja na razini cijele Zagore. Tako-đer su međusobno uspoređena demografska obilježja ruralnih područja Cetinske, Imotske i Vrgorske krajine. Na taj su način donešeni zaključci o demografskim razlikama između ruralnih i urbanih naselja u pogledu biološke strukture, biodinamičkih obilježja i socio-ekonomskih obilježja. Od prethodnih istraživanja koja služe kao polazište ovog rada poseb-no treba istaknuti ona koja se dodiruju demografskih obilježja srednje Dalmacije. Demografska obilježja ruralnih područja srednjodalmatinske Zagore su slabo istražena u znanstvenoj literaturi. Najopsežnije demoge-ografsko istraživanje, provedeno na području općine Šestanovac, poka-zalo je prevlast nepovoljnih demografskih obilježja i procesa koji dovode u pitanje organizaciju gospodarskog i društvenog života. Gotovo sva na-selja u općini su u fazi izumiranja, dok je samo jedno u nešto povoljnijoj situaciji (međutim i ono je u fazi depopulacije). Kao izlaz iz trenutnog stanje predloženo je jačanje funkcija Šestanovca kao općinskog središta i najvažnijeg centralnog naselja. Također je sugerirano jačanje agrarnog sektora, razvoj proizvodnih pogona i turizma koji bi trebalo pružiti jaču gospodarsku bazu za domicilno stanovništvo (Nejašmić, 1999.). U dru-gom je istraživanju zaključeno kako su ruralna zagorska naselja srednje Dalmacije dobro prometno povezana s urbanim centrima. Upravo zbog toga su prilično vitalna s malim udjelom poljoprivrednog stanovništva i pod utjecajem procesa urbanizacije (Bjelajac, 2003.). U drugom istraži-vanju su demogeografska obilježja stavljena u okvir koncepta o demo-grafskoj polarizaciji u Dalmaciji uslijed pocesa litoralizacije koji je doveo do koncentracije stanovništva u gradskog naseljima na obali (Vojnović, 1995.).

Problem depopulacije u srednjodalmatinskoj Zagori istražen je u okviru istraživanja o depopulaciji u cijeloj Hrvatskoj. Dokazano je kako je depopulacija zahvatila ruralne dijelove srednjodalmatinske Zagore već u razdoblju između prva dva poslijeratna popisa stanovništva (1948.-1953.). U razdoblju od 1953.-1981. jedino urbana naselja nisu bila zahva-ćena depopulacijom. Najizrazitija je bila u Vrgorskoj i Imotskoj krajini gdje su pojedini ruralni dijelovi zabilježili smanjenje broja stanovnika od 25 % i više. Već 1948. unutar Zagorskog su prostora uočene geografske razlike budući da je Vrgorska krajina već tada bila na pragu starenja (Ne-jašmić, 1991.).

Pitanje vitalnosti ruralnih naselja jedno je od onih na koje se nasto-ji odgovoriti u ovom istraživanju kroz analizu velikih dobnih skupina, prosječne starosti stanovništva, koeficijenta starosti i indeksa starenja. Postoje li znatnije razlike između ruralnih i urbanih naselja po navede-nim obilježjima? Postoji li razlika između samih ruralnih naselja Cetin-ske, Imotske i Vrgorske krajine? Također se nastoji odgovoriti na pitanje socio-ekonomskih obilježja kroz analizu udjela poljoprivrednog stanov-ništva, udjela stanovništva koje boravi u inozemstvu, obujam radnog kontingenta, opću stopu aktivnosti i stopu aktivnosti žena. Posebno su analizirana obilježja poljoprivrede kao najvažnije djelatnosti u ruralnim

472ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

naseljima srednjodalmatinske Zagore. Prilikom te analize cilj je bio utvr-diti u kolikoj je mjeri poljoprivreda zadržala tradicionalnu autarkičnu komponentu, a u kolikoj je mjeri zahvaćena komercijalizacijom.

Metodološki pristup

Na samom su početku izdvojena urbana i ruralna naselja, a svi ostali pokazatelji, za svaki dio srednjodalmatinske Zagore, izraženi su zasebno za urbana i ruralna naselja. Rezultati su zatim i grafički prikazani radi lakše usporedbe.

Prilikom definiranja naselja urbanog tipa od onih ruralnog tipa kori-šten je pristup koji se koristi u urbanoj geografiji. Prema njemu se za iz-dvajanje gradskih naselja koriste četiri varijable: veličina naselja, gradski način života, kompaktnost naselja i centralitet (Vresk, 2002.).

Veličina naselja (mjerena brojem stanovnika) i gradski način života (izražen udjelom nepoljoprivrednog stanovništva) su dvije klasične va-rijable koje su korištene za izdvajanje gradskih naselja u Hrvatskoj. Za potrebe izdvajanja gradskih naselja 2001. dodana je je još jedna varijabla – kompaktnost naselja. Ona je definirana indirektno utvrđivanjem stup-nja funkcionalne samostalnosti naselja, a određuje se na osnovi udjela aktivnih mještana koji rade u svom naselju, ali izvan vlastitog poljopri-vrednog gospodarstva.Ovom varijablom se utvrđuje minimalna funkci-onalna samostalnost naselja jer naselje koje nema minimalnu funkcional-nu samostalnost ne može biti smatrano gradom. Ona naselja koja imaju stanovitu funkcionalnu samostalnost i manje od četvrtine stanovništva koje radi na vlastitom poljoprivrednom posjedu u pravilu imaju urbana obilježja (Vresk, 2008.).

Tab. 1. Model izdvajanja gradskih naselja

Veličina naselja (broj stanovnika)

% poljoprivrednog stanovništva u

naselju

% aktivnih mještana koji rade u naselju izvan vlastitog

poljoprivrednog gospodarstva2 000 – 4 999 10 % i manje 25 % i više5 000 – 9 999 - 25 % i više10 000 i više - -Izvor: Vresk, Milan (2008.), Gradska i ostala naselja u Hrvatskoj – model izdvajanja 2001.,

Geografski horizont, br. 2.Bitno je napomenuti kako su u slučaju Sinja i Imotskog pojedina na-

selja uračunata kao njihovi integralni dijelovi, mada se statistički izdvaja-ju zasebno. Riječ je o naseljima Brnaze i Glavice (u slučaju Sinja) te Donji Vinjani i Glavina Donja (u slučaju Imotskog). Naime, navedena naselja u fizionomski i funkcionalnom pogledu u potpunosti predstavljaju jednu cjelinu s gradovima u blizini kojih su smještena. Stoga je u tom slučaju za te prostorne cjeline točnije koristiti nazive Sinjske i Imotske konurbacije.

Nadalje, naseljima urbanog tipa, koja su izdvojena uz pomoć navede-ne metodologije, priključena su i prijelazna (ili naselja mješovitog tipa). Takva naselja, koja se nazivaju i urbaniziranim, izdvajaju se zbog šire-nja procesa sekundarne urbanizacije. Radi se o procesu funkcionalne i fizionomske preobrazbe ruralnih naselja do koje dolazi pod utjecajem urbanih centara (Vresk, 2002.). Za potrebe ovog istraživanja uzeta su u obzir samo ona naselja koja prelaze donju granicu od 2 000 stanovni-

473

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

ka. Urbanizirana su naselja izdvojena pomoću dva pokazatelja. Prvi je udio poljoprivrednog stanovništva (koji ne smije prelaziti 10 %), a drugi udio aktivnog stanovništva zaposlenog izvan vlastitog poljoprivrednog gospodarstva (koji mora iznositi najmanje 50 %). Za naselja preko 2 000 stanovnika koja udovoljavaju navedenim kriterijima primijenjen je naziv jače urbanizirana naselja. Za potrebe ovog istraživanja urbana i jače ur-banizirana naselja su promatrana kao jedna cjelina. Stoga su svi podaci o jače urbaniziranim naseljima pripojena kategoriji urbanih naselja.

Nakon razdvajanja urbanih od ruralnih naselja, izračunati su pojedi-ni pokazatelji demografske analize.

Indeks starenja pokazuje postotni udio stanovništva starog 60 i više godina prema broju stanovnika starih od 0 do uključivo 19 godina života. Izračunava se pomoću sljedeće formule:

Is = (V > 59 / V < 20) x 100gdje je Is indeks starenja, V < 20 broj stanovnika starog od 0 do 19 godina, a V >

59 broj stanovnika starih 60 i više godina (Friganović, 1990; Nejašmić, 2005, str. 182).

Sljedeći je pokazatelj koeficijent starosti koji pokazuje postotni udio stanovništva starog 60 i više godina prema ukupnom broju stanovnika. Izračunava se na osnovi sljedeće formule:

is = (P > 59 / P) x 100u kojoj je is koeficijent starosti, P > 59 broj stanovnika starih 60 i više godina, a P

ukupan broj stanovnika (Friganović, 1990; Nejašmić, 2005, str. 182).

Radni kontingent je pokazatelj ekonomske strukture stanovništva. Sam pojam radnog kontingenta odnosi se na broj stanovnika određene životne dobi koje se s obzirom na teoretsku fiziološku sposobnost smatra radno sposobnim stanovništvom. U slučaju ženskog stanovništva uzima se obzir ono staro od 15 do uključivo 59 godina, a kod muškog stanov-ništva od 15 do uključivo 64 godine života. Radni kontingent je izračunat pomoću sljedeće formule:

Prk = Pf 15-59 + Pm 15-64 / Pu kojoj je Prk radni kontingent, Pf 15-59 aktivno žensko stanovništvo, Pm 15-64 ak-

tivno muško stanovništvo, a P ukupan broj stanovnika (Friganović, 1990.).Stopa aktivnosti stanovništva je također pokazatelj ekonomske struk-

ture stanovništva. Pokazuje udio aktivnog stanovništva u ukupnom sta-novništvu. Izračunata je na osnovi formule

pa = Pa / P x 100gdje je pa stopa aktivnosti, Pa ukupno aktivno stanovništvo, a P ukupan broj

stanovnika (Friganović, 1990; Nejašmić, 2005, str. 196).

Specifična stopa aktivnosti žena je ne samo pokazatelj ekonomske strukture, nego i dobar pokazatelj socijalnih prilika. Poznato je, naime, kako je u patrijahalnim (pretežno ruralnim) sredinama iznimno niska stopa aktivnosti žena, dok je modernim (pretežno urbanim) sredinama stopa aktivnosti žena slična kao i stopa aktivnosti muškaraca. Izračunata je pomoću formule

474ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

pf.a = Pf.a / Pf x 100gdje je pf.a specifična stopa aktivnosti ženskog stanovništva, Pf.a aktivno žensko

stanovništvo, a Pf ukupno žensko stanovništvo (Friganović, 1990; Nejašmić, 2005, str. 197).

Također je napravljen i grafički prikaz biološke strukture ruralnih na-selja, u obliku dobno-spolnih piramida, za svaki od tri dijela srednjodal-matinske Zagore.

Rezultati

Na osnovi navedenog modela izdvajanja gradskih naselja razdvojena su ruralna od urbanih naselja. Ustanovljeno je kako na području Cetinske krajine u kategoriju urbanih naselja ulaze Sinjska konurbacija (Sinj i na-selja Glavice i Brnaze koja s njim tvore jednu fizionomsku i funkcionalnu cjelinu) i Trilj. Naselje Otok ulazi u kategoriju jače urbaniziranih naselja pa je stoga pridodano u kategoriju urbanih naselja, kao što je pojašnjeno u prethodnom poglavlju. Sva ostala naselja ulaze u kategoriju ruralnih naselja.

Na području Imotske krajine u skupinu urbanih naselja ulaze Imot-ska konurbacija (Imotski i naselja Glavina Donja i Donji Vinjani), te nase-lja Runović i Zmijavci koja ulaze u kategoriju jače urbaniziranih naselja.

Na području Vrgorske krajine jedino Vrgorac ulazi u kategoriju urba-nih naselja dok sva ostala imaju ruralna obilježja.

Rezultati istraživanja pokazuju kako je Cetinska krajina najnaseljeniji dio srednjodalmatinske Zagore s preko 50 000 stanovnika (Tab. 2.). Riječ je o prostoru s blagom prevagom urbanog stanovništva (53,2 %) koncen-triranog u području Sinjskog polja uz samu rijeku Cetinu (Sinjska konur-bacija, Trilj). Cetinska krajina prednjači po broju stanovnika koji borave u inozemstvu (3 745 prema popisu iz 2001.) s tim što je čak 70 % njih podrijetlom iz ruralnih naselja. S obzirom na indeks starenja i koefici-jent starenja ruralna naselja Cetinske krajine pokazuju otprilike dva puta veće vrijednosti u odnosu na urbana. Tim pokazateljima, koji ukazuju na evidentnu starost stanovništva ruralnih područja u odnosu na ruralna, treba pridodati i podatak o prosječnoj starosti stanovništva. Ona je 2001. iznosila 38,6 godina za područje cijele Cetinske krajine s tim što je u ru-ralnim naseljima iznosila 42,2 godina, a urbanim 35 godina. Oko 60 % stanovništva Cetinske krajine je 2001. ulazilo u kategoriju radnog kontin-genta s tim što su razlike između ruralnih i urbanih naselja neznatne. U pogledu udjela poljoprivrednog stanovništva Cetinska krajina pokazuje vrlo niske vrijednosti: svega 3,4 % poljoprivrednog stanovništva 2001. (u ruralnim naseljima 5,7 %). Tako niske vrijednosti jasno ukazuju na dina-miku procesa deagrarizacije. Pokazatelji o stopi aktivnosti (koja se kreće oko 40 % na razni cijele Cetinske krajine) i stopi aktivnosti žena (oko 35 %) ne pokazuju znatnije razlike između ruralnih i urbanih naselja.

475

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

Tab. 2. Demografski pokazatelji za urbana i ruralna naselja Cetinske krajine 2001.

POKAZATELJ CETINSKA KRAJINAUKUPNO RURALNO URBANO

Broj stanovnika 51 432 27 346 24 086Urbano/ruralno 100 % 53,2 % 46,8 %St. u inozemstvu 3 745 (100 %) 2 620 (70,0 %) 1 125 (30,0 %)Indeks starenja 92,5 127,7 57,3

Koeficijent starosti 22,9 29,4 16,4Prosječna starost 38,6 godina 42,2 godina 35 godinaRadni kontingent 31 856 (61,9 %) 16 453 (60,2 %) 15 403 (64,0 %)Poljoprivredno st. 1 732 (3,4 %) 1 564 (5,7 %) 168 (0,7 %)Stopa aktivnosti 41,6 % 41,0 % 42,2 %

Stopa aktivnosti žena 34,4 % 32,3 % 36,5 %Izvor: Popis stanovništva 2001., Državni zavod za statistiku, Zagreb

S druge strane, Imotska krajina (Tab. 3.) pokazuje slabiju naseljenost (nešto više od 33 000 stanovnika 2001.). Imotska je krajina pretežno rural-ni prostor u kojem udio ruralnog stanovništva prelazi 60 %. Urbano sta-novništvo koncentrirano je u Imotskoj konurbaciji i dva jače urbanizirana naselja (Runović i Zmijavci). Podaci o broju stanovnika koji borave u ino-zemstvu (3 004 prema popisu iz 2001.) razbijaju stereotipnu predodžbu o Imotskoj krajini kao o prostoru sa znatanim brojem stanovnika na privre-menom radu u inozemstvu. Kao i u slučaju Cetinske krajine, u Imotskoj krajini također glavnina stanovništva koje boravi u inozemstvu potječe iz ruralnih naselja. Međutim, u Imotskoj je krajini taj udio u ruralnim naseljima (54,5 %) samo malo veći od udjela stanovništva iz gradskih naselja koje boravi u inozemstvu (45,5 %). U pogledu indeksa starenja Imotska krajina pokazuje slične vrijednosti kao i Cetinska – vrijednosti su oko dva puta veće u ruralnim naseljima. Koeficijenta starosti također pokazuje veće vrijednosti u ruralnim (29,5) u odnosu na urbana naselja (18,5). Prosječna starost stanovništva Imotske krajine prema popisu 2001. iznosio je 39 godina. Prosječna je starost nešto veća u ruralnim (42,4 godi-na) u odnosu na urbana naselja (35,6 godina). Udio radnog kontingenta u Imotskoj krajini doseže udio od gotovo 60 % s tim što su razlike između ruralnih i urbanih naselja gotovo neznatne. Zanimljivo je kako je udio poljoprivrednog stanovništva u Imotskoj krajini iznimno nizak – svega 1,5 %, a razlike između ruralnih i urbanih naselja su zanemarive (udio je samo 0,7 % viši u ruralnim naseljima). Stopa aktivnosti blago prelazi udio od 1/3 i kreće se oko 35 % s tim što ne postoje znatne razlike između ruralnih i urbanih naselja. Kod stope aktivnosti žena situacija je donekle drukčija. Ona je, naime, jedva prelazila udio od ¼ (26 %) na razini cijele Imotske krajine. Kada se usporede ruralna i urbana naselja opaža se kako je stopa aktivnosti ženskog stanovništva za gotovo 10 % viša u urbanim naseljima.

476ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Tab. 3. Demografski pokazatelji za urbana i ruralna naselja Imotske krajine 2001.

POKAZATELJ IMOTSKA KRAJINAUKUPNO RURALNO URBANO

Broj stanovnika 33 253 20 872 12 381Urbano/ruralno 100 % 62,8 % 37,2 %St. u inozemstvu 3 004 (100 %) 1 637 (54,5 %) 1 367 (45,5 %)Indeks starenja 93,6 128,1 59,1

Koeficijent starosti 24,0 29,5 18,5 Prosječna starost 39,0 godina 42,4 godina 35,6 godinaRadni kontingent 19 696 (59,2 %) 12 250 (58,7 %) 7 446 (60,1 %)Poljoprivredno st. 508 (1,5 %) 371 (1,8 %) 137 (1,1 %)Stopa aktivnosti 35,9 % 34,4 % 37,4 %

Stopa aktivnosti žena 26,0 % 21,3 % 30,7 %Izvor: Popis stanovništva 2001., Državni zavod za statistiku, Zagreb

Vrgorska je krajina najslabije naseljeni prostor srednjodalmatinske Zagore sa svega nešto više od 7 500 stanovnika (prema popisu iz 2001.). Budući da udio ruralnog stanovništva u Vrgorskoj krajini prelazi 70 % može se reći kako je riječ o dominantno ruralnom prostoru (tab. 4.). Na-ime, samo je jedno naselje 2001. ulazilo u kategoriju gradskih naselja, a to je Vrgorac, glavno središte tog dijela srednjodalmatinske Zagore. Broj stanovnika koji živi u inozemstvu je nizak (645 prema popisu iz 2001.) s tim što 2/3 njih dolazi iz ruralnih naselja. Vrijednosti indeksa starenja i koeficijenta starosti su dva puta veće u ruralnim naseljima. Prosječna starost stanovništva također je veća u ruralnim naseljima i to za čak 10 godina (42,2 godine u ruralnim naseljima u odnosu na 33,4 godine u ur-banim naseljima). Udio je radnog kontingenta u Vrgorskoj krajini 2001. iznosio 57,4 % stanovništva sa znatnim razlikama između ruralnih (36,8 %) i urbanih (63,2 %) naselja. Udio poljoprivrednog stanovništva tako-đer je bio nizak (6,3 %) s tim što ni u ruralnim naseljima nije bio znatno viši (8,4 %). Opća stopa aktivnosti kretala se oko 35 % sa znatno višim udjelom (za čak 17 %) u urbanim naseljima (tj. Vrgorcu) u odnosu na ru-ralna. Stopa aktivnosti žena također je niska (27,7 %) s velikim razlikama između ruralnih naselja i grada Vrgorca. Naime, u ruralnim je naseljima iznosila svega 15,9 %, dok je u gradu Vrgorcu dosezala 39,5 %.

Tab. 4. Demografski pokazatelji za urbana i ruralna naselja Vrgorske krajine 2001.

POKAZATELJ VRGORSKA KRAJINAUKUPNO RURALNO URBANO

Broj stanovnika 7 593 5 405 2 188Urbano/ruralno 100 % 71,2 % 28,8 %St. u inozemstvu 645 (100 %) 427 (66,2 %) 218 (33,8 %)Indeks starenja 76,9 111,6 42,2

Koeficijent starosti 22,5 % 30,9 % 14,1 %Prosječna starost 37,8 godina 42,2 godine 33,4 godineRadni kontingent 4 361 (57,4 %) 2 979 (36,8 %) 1 382 (63,2 %)Poljoprivredno st. 476 (6,3 %) 454 (8,4 %) 22 (1,0 %)Stopa aktivnosti 35,7 % 28,9 % 42,5 %Stopa aktivnosti

žena 27,7 % 15,9 % 39,5 %

Izvor: Popis stanovništva 2001., Državni zavod za statistiku, Zagreb

477

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

Diskusija

Kada se dobiveni pokazatelji analiziraju s geografskog stajališta do-biva se potpunija demografska slika srednjodalmatinske Zagore. Dalj-njom sintetizom i generalizacijom dolazi se do određenih zaključaka.

Prvi od njih ukazuje na razlike unutar same srednjodalmatinske Za-gore u pogledu demografskih obilježja. Naime, opaža se kako postoji znatna razlika na relaciji sjever-jug. Tako se po pogledu naseljenosti uo-čava kako ona znatno opada s udaljavanjem od sjevera prema jugu i to od 51 432 (Cetinska krajina) preko 33 253 (Imotska krajina) do svega 7 593 (Vrgorska krajina). Uzroke takve raspodjele i velikih razlika u na-seljenosti svakako treba tražiti u različitom historijsko-geografskom ra-zvoju koji je doveo do bolje naseljenosti na području Cetinske i Imotske krajina. Ne treba zanemariti ni elemente prirodne osnove. Mada je svaka od tri cjeline oblikovana uz velika krša polja (Sinjsko, Imotsko, Vrgor-sko), ipak se rasprostranjenost krškog reljefa povećava s udaljavanjem prema jugu. Upravo je na području Vrgorske krajine dominacija krškog terena, obilježenog malim količinama plodnog tla i bezvodicom, onemo-gućavala razvitak znatnije naseljenosti. Svakako je najvažnije suvremeno razdoblje tijekom kojeg je oblikovana splitska urbana regija kao značajni centar rada. Nasuprot tome, na području srednjodalmatinske Zagore nije se oblikovao niti jedan jaki centar rada koji je mogao privući veći broj stanovnika. Upravo je stanovništvo s područja Cetinske krajine, zbog blizine splitske urbane regije, bilo u mogućnosti uključiti se u dnevne migracije. S druge strane, udaljenija područja, kao što je Vrgorska krajina, bila su osuđena na populacijsko pražnjenje. Još je 1970-ih opaženo kako je Vrgorska krajina jedini dio Dalmatinske zagore u kome stanovništvo kontinuirano opada od 1910., što je, unutar Dalmacije, tipično samo za pojedine otoke (Friganović, 1974, str. 179).

Sl. 2. Udio ruralnog i urbanog stanovništva po dijelovima srednjodalmatinske Zagore 2001.

Analiza udjela ruralnog stanovništva također pokazuje porast s uda-ljavanjem prema jugu srednjodalmatinske Zagore (sl. 2.). U Cetinskoj je krajini udio seoskog stanovništva 2001. iznosio 53,2 %, u Imotskoj krajini 62,8 % dok je u Vrgorskoj dosezao čak 71,2 %. Proces urbanizacije je na području srednjodalmatinske Zagore ipak bio slabijeg intenziteta nego u susjednim obalnim područjima. Ograničeni industrijski razvoj i s njim povezanim razvoj tercijarnog sektora zahvatio je samo glavne političke centre – Sinj, Imotski i Vrgorac. Najdinamičniji urbani razvoj zabilježen je na području Cetinske krajine gdje je uslijed dinamičnog razvoja grada

478ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Sinja došlo do njegova srastanja s okolnim naseljima (Brnaze i Glavice) i oblikovanja manje konurbacije. U novijem se razdoblju opaža tendencija širenja Sinjske konurbacije prema Trilju, drugom urbanom središtu na području Cetinske krajine. Urbani je razvoj na području Imotske krajine obilježen razvojem Imotskog kao tradicionalnom središte tog prostora. Širenjem grada došlo je spajanja grada sa susjednim naseljima (Glavina Donja, Donji Vinjani) i oblikovanja konurbacije. Slabiji razvoj industrije, kao glavnog privlačnog faktora, odredio je slabiji stupanj urbanizacije u Imotskoj krajini. Stoga još uvijek gotovo 2/3 stanovništva živi u rural-nim naseljima. Iznimno visok udio ruralnog stanovništva na području Vrgorske krajine treba tražiti u vrlo ograničenom industrijskom razvoju i prometnoj izoliranosti tog prostora. Udaljenost od splitske urbane regije kao i loša prometna povezanost sa susjednim obalnim područjima dina-mičnog turističkog razvoja, determinirali su populacijsko pražnjenje tog prostora. Vrgorac, kao jedini urbani centar, nije svojim razvojem mogao privući veći broj stanovnika.

Sl. 3. Dobno-spolna piramida Cetinske krajine 2001.

Sl. 4. Dobno-spolna piramida Imotske krajine 2001.

479

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

Sl. 5. Dobno-spolna piramida Vrgorske krajine 2001.

Biološka struktura pokazuje kako su ruralni dijelovi srednjodalma-tinske Zagore znatno izgubili vitalnost po kojoj su u prošlosti bili pozna-ti. Do takvog se zaključka dolazi analizom dobno-spolnih piramida ru-ralnih područja. Cetinska krajina (sl. 3.), baš kao i Imotska (sl. 4.) i Vrgor-ska (sl. 5.) imaju stacionarni tip dobno-spolne piramide. Bitno je naglasiti kako razliku između Cetinske i Imotske krajine s jedne strane i Vrgorske s druge strane, budući da su u Vrgorskoj skupine mladog i zrelog stanov-ništva znatno slabije zastupljene. Upravo se po pitanju mladog i zrelog stanovništva ponovno primjećuje zakonitost raspodjele na relaciji sjever – jug: Cetinska krajina ima najveći udio mladog i zrelog stanovništva, a s udaljavanjem prema jugu taj udio opada. Druga razlika između Cetin-ske i Imotske krajine, na jednoj strani i Vrgorske, na drugoj, je u prevlasti muškaraca u skupinama mladog i zrelog stanovništva. Naime, jedino je u ruralnim dijelovima Vrgorske krajine evidentna prevlast žena u sve tri dobne skupine. Takva je situacija pokazatelj selektivnosti migracija pre-ma urbanim naseljima srednjodalmatinske zagore, kao i ostalim dijelovi-ma Hrvatske. Dinamični razvoj uslužnih djelatnosti na području splitske urbane regije i obližnjih turističkih destinacija (ponajprije u Makarskom primorju) nudi veliki broj radnih mjesta koja su posebno privlačna za žensko stanovništvo. Stoga se takva raspodjela može promatrati kroz se-lektivnost migracija koje u ruralnim područjima Cetinske i Imotske kraji-ni više zahvaćaju žensko, a u Vrgorskoj muško stanovništvo.

Ta se tvrdnja može povezati i s podacima o stanovništvu u inozem-stvu koji dodatno ilustrira nedostatak radnih mjesta u ruralnim područji-ma, kao i u cijeloj Zagori. Glavnina njih je podrijetlom upravo iz ruralnih naselja – u Cetinskoj i Vrgorskoj krajini čak preko 2/3, dok je u Imotskoj krajini ta prevaga blaža (54,5 %). Očigledno je kako potisni (push) faktori i dalje djeluju jače na selu nego u urbanim sredinama.

Podaci o prosječnoj starosti stanovništva ruralnih krajeva i njihova usporedba s naseljima gradskog tipa pokazuje iznadprosječnu starost i u odnosu na državni prosjek (39,3 godina) i na županijski prosjek (38,1 godina). Mada se ne radi o značajno većim razlikama, međusobna us-poredba ruralnih i urbanih područja bolje rasvjetljava problem starenja

480ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

stanovništva. U ruralnim je naseljima Cetinske krajine prosječna starost veća za 7,2 godine, u Imotskoj krajini 6,8 godina, a u Vrgorskoj čak 8,8 godina u odnosu na gradska naselja.

Sl. 6. Koeficijent starosti i prosječna starost stanovništva po dijelovima srednjodalmatinske Zagore 2001.

Problem starenja stanovništva nadalje naglašavaju vrijednosti koe-ficijenta starosti. Koeficijent starosti se smatra temeljnim pokazateljem razine starenja budući da se pod samim pojmom starenja podrazumijeva proces porasta udjela stanovništva starog 60 i više godina. Kada udio sta-rog stanovništva dosegne 12 % tada se smatra kako je stanovništvo dotič-nog područja počelo stariti (Wertheimer-Baletić, 1982, str. 252). Uzevši u obzir tu graničnu vrijednost dolazi se do zaključka kako je proces starenja stanovništva u ruralnim naseljima daleko odmakao. Koeficijent starosti je vrlo visok i ima gotovo podjednake vrijednosti: 29,4 u Cetinskoj krajini, nasuprot 29,5 u Imotskoj i čak 30,9 u Vrgorskoj (sl. 6.). Prema tome, sta-novništvo ruralnih područja već je ušlo u fazu duboke starosti. Kada se te vrijednosti usporede s onima urbanih područja tada se uočava kako je starenje stanovništva u gradskim naseljima u početnoj fazi. U gradskim je naseljima koeficijent starosti iznosio 16,4 (Cetinska krajina), preko 18,5 (Imotska) do najnižih 14,1 (Vrgorska). Prema tome, u Vrgorskoj je krajini razlika više nego dva puta veća: 30,9 u ruralnim – 14,1 u urbanim naselji-ma, tj. gradu Vrgorcu (!). Starenje stanovništva može se dodatno ilustri-rati s još jednim pokazateljem koji nije pokazatelj strukture nego dolazi iz skupine biodinamičkih obilježja. Riječ je o indeksu starenja koji stavlja u odnos staro i mlado stanovništvo. Kritična vrijednost indeksa starenja iznosi 40 % tj. smatra se da kada prijeđe tu vrijednost, stanovništvo ulazi u proces starenja (Wertheimer-Baletić, 1982, str. 252). Kada se promatra cjelokupno stanovništvo srednjodalmatinske Zagore, tada se uočavaju visoke vrijednosti indeksa starenja:od 92,5 u Cetinskoj krajini, preko 93,6 u Imotskoj do 76,9 u Vrgorskoj. Međutim, kada se stave u odnos vrijed-nosti indeksa starenja u ruralnim i urbanim područjima, tada se uočava koliko je proces starenja naglašeniji u ruralnim sredinama. U Cetinskoj su se krajini te vrijednosti kretale od 127,7 (ruralna naselja) nasuprot 57,3 (gradska naselja), dakle bile su više nego dva puta veće. Slično je bilo i u Imotskoj krajini: 128,1 (ruralna područja) nasuprot 59,1 (gradska nase-lja). Međutim, najdrastičnije su razlike u Vrgorskoj krajini, mada su tamo vrijednosti indeksa starenja najniže: 111,6 u ruralnim naseljima naprema

481

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

42,2 u gradskim. Prema tome, dok je Vrgorac, kao jedino naselju grad-skog tipa u Vrgorskoj krajini, tek zašlo u proces starenja, u ruralnim je naseljima taj proces ima čak 2,5 puta veći.

Sl. 7. Stopa aktivnosti stanovništva i stopa aktivnosti žena po dijelovima srednjodalmatinske Zagore 2001.

Podaci o radnom kontingentu nadalje naglašavaju demografske pro-bleme u ruralnim područjima Vrgorske krajine. Naime, udio radnog kontingenta u ukupnom stanovništvu kreće se oko 60 % u sve tri cjeline koje tvore srednjodalmatinsku Zagoru.Treba uzeti u obzir kako je na ra-zini cijele Hrvatske udio radnog kontingenta 2001. iznosio 63,7 %. Prema tome, ne radi se o velikim odstupanjima u odnosu na državni prosjek. Znatnijih odstupanja nema ni kada se odvojeno analiziraju ruralna i ur-bana područja Cetinske i Imotske krajine, pa čak ni kada se uzmu u obzir urbana područja Vrgorske krajine. Jedina anomalija u pogledu radnog kontingenta u srednjodalmatinskoj Zagori su ruralna područja Vrgorske krajine s udjelom od svega 36,8 %. Tako niski udio dodatno oslikava de-mografske probleme u tom dijelu Zagore. Podaci o radnom kontingen-tu mogu se staviti u odnos s podacima o udjelu aktivnog stanovništva budući da je radni kontingent osnovni izvor iz kojeg se oblikuje aktivno stanovništvo. Samo povećanje radnog kontingenta približno određuje ukupne potrebe za zapošljavanjem, a broj aktivnih stanovnika raste s po-većanjem radnog kontingenta (Wertheimer-Baletić, 1982, str. 297). Udio aktivnog u ukupnom stanovništvu na državnoj je razini 2001. iznosio 44 %. Kada se izdvojeno promatra svaka od tri cjeline Zagore, opaža se kako nema znatnih razlika na području Cetinske krajine. U Imotskoj je krajini stopa aktivnosti gotovo 10 % niža s malim razlikama između ruralnih i urbanih naselja. Na području Vrgorske krajine opća je stopa aktivnosti stanovništva također za gotovo 10 % niža u odnosu na državni prosjek. Međutim, razlike su ponovno naglašene na relaciji ruralna – urbana na-selja. U gradu Vrgorcu, kao jedinom urbanom naselju, stopa aktivnosti (42,5 %) gotovo doseže državni prosjek. S druge strane, u ruralnim je na-seljima stopa aktivnosti najniža na području srednjodalmatinske Zagore – svega 28,9 %. Kod analize stopa aktivnosti treba uzeti u obzir kako nije lako razlučiti djelovanje demografskih od ekonomskih, socijalnih i kul-turoloških determinanti (Wertheimer-Baletić, 1982, str. 307). Kao dobar pokazatelj socijalnih i kulturoloških činitelja koji određuju stopu aktiv-nosti može se uzeti podatak o stopi aktivnosti žena. Ponovno se uoča-vaju znatne razlike između Cetinske krajine, na jednoj strani, te Imotske i Vrgorske na drugoj (sl. 7.). Naime, stopa aktivnosti žena u Cetinskoj

482ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

je krajini 2001. iznosila 34,4 %, što je nešto manje od državnog prosjeka (koji je iznosio 37,7 %). Također se opaža kako je stopa aktivnosti žena blago viša u urbanim područjima (36,5 %), što je za očekivati. Međutim, ni ruralna područja s 32,3 % ne zaostaju znatnije za državnim prosjekom. Na području Imotske krajine stopa aktivnosti žena je osjetnije niža od dr-žavnog prosjeka (26 %) s tim što ruralna područja imaju znatno niži udio (21,3 %) od onih s urbanim obilježjima (30,7 %). Ponovno se opažaju ve-like razlike u Vrgorskoj krajini koja ima približno isti udio kao i Imotska. Nadalje, dok je u gradu Vrgorcu stopa aktivnosti žena čak neznatno viša (39,5 %) u usporedbi s hrvatskim prosjekom, u ruralnim je područjima ona porazno niska – svega 15,9 % (!). Tako niska stopa aktivnosti žena odražava se na opću stopu aktivnosti. Iz nje se može očitati ukorijenje-nost tradicionalnih društvenih odnosa, ponajprije obilježenih patrijahal-nošću, u ruralnim područjima Vrgorske i Imotske krajine.

Poljoprivreda

Poljoprivreda, kao tradicionalna djelatnost ruralnih područja sred-njodalmatinske Zagore, zadržala je svoje značenje do današnjih dana. Kao i u drugim dijelovima Hrvatske, udio poljoprivrednog stanovništva značajno je opao u drugoj polovici 20. st., a taj se proces i dalje nastavlja. Naime, konstantno je opadanje udjela poljoprivrednog stanovništva jed-na od osnovnih značajki socio-ekonomske transformacije koja je u Hrvat-skoj započela sredinom prošlog stoljeća. Udio je poljoprivrednog u uku-pnom stanovništvu Republike Hrvatske 2001. iznosio 5,5 %. S obzirom na državni prosjek ruralni je dio Cetinske krajine imao gotovo identičan udio (5,7 %). Ruralna područja Imotske krajine imala su najniži udio na prostoru srednjodalmatinske Zagore - svega 1,8 %. Očigledno je kako je na prostoru Imotske krajine deagrarizacija imala jaču dinamiku. Najviši udio poljoprivrednog stanovništva u srednjodalmatinskoj Zagori opaža se u ruralnim dijelovima Vrgorske krajine gdje doseže čak 8,4 %.

Prije upuštanja u dublju analizu tako značajnih razlika u udjelu po-ljoprivrednog stanovništva, treba dodatno analizirati statističke podat-ke o poljoprivrednom stanovništvu (tab. 5.). Mada Vrgorska krajina ima najveći udio poljoprivrednog stanovništva, apsolutni broj iznosi svega 454 stanovnika. Na drugoj je strani Cetinska krajina s manjim udjelom, mada u kategoriju poljoprivrednog stanovništva ulazi 1 564 osoba. Pre-ma tome, visoki udio poljoprivrednog stanovništva u ruralnim dijelo-vima Vrgorske krajine nije samo rezultat veće usmjerenosti na poljopri-vredu, nego i manjeg obujma ruralnog stanovništva u cijelosti. Kada se usporedi broj poljoprivrednih domaćinstava uočava se kako u Cetinskoj krajini postoj njih 7 831, dok je u ruralnim područjima Vrgorske taj broj 1 414 (odnosno 5,5 puta niži).

Tab. 5. Osnovni poljoprivredni pokazatelji srednjodalmatinske Zagore 2003.

PodručjeBroj

poljoprivrednih kućanstava

Ukupna korištena

površina (ha)

Ukupan broj

parcela

Oranice i vrtovi

(ha)

Vinogradi (ha)

Cetinska krajina 7831 5260,64 30 231 2730,02 227,80

483

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

Imotska krajina 6524 2548,26 29 676 894,98 697,94

Vrgorska krajina 1414 583,40 8943 155,38 279,68

Izvor: Popis poljoprivrede 2003., Državni zavod za statistiku, Zagreb

Također se može napraviti i analiza vrlo niskog udjela poljoprivred-nog stanovništva u ruralnim područjima Imotske krajine. Udio od 1,8 % rezultat je apsolutne vrijednosti od 371 stanovnika. Kada se taj broj us-poredi s onim u Vrgorskoj krajini, dolazi se do zaključka kako je razlika u svega 83 osobe. Prema tome, niski udio poljoprivrednog stanovništva u Imotskoj krajini treba promatrati i u okviru veće naseljenosti tamoš-njih ruralnih područja. Nadalje, usporedba ruralnih područja Imotske i Cetinske krajine dodatno može rasvjetliti nizak udio poljoprivrednog stanovništva na imotskom području. Na području Cetinske krajine 2003. registrirano je 7 831 poljoprivredno domaćinstvo, nasuprot 6 524 u Ce-tinskoj krajini (odnosno 1,2 puta više). Istovremeno je udio poljoprivred-nog stanovništva tri puta veći na području Cetinske krajine. Očigledno je kako uzroke takvoj razlici treba tražiti i u veličini poljoprivrednih do-maćinstava, kao i u izrazitijem starenju poljoprivrednih domaćinstava na području Imotske krajine.

Za dublju analizu značenja poljoprivrede u srednjodalmatinskoj Za-gori može se uzeti količina i raspodjela korištenog poljoprivrednog ze-mljišta. Usporedba ukupnih površina korištenih u poljoprivredne svrhe pokazuje koliko veću važnost ima poljoprivreda na području Cetinske krajine. Također se uočava i geografska raspodjela korištenog zemljišta, količina kojeg opada s udaljavanjem prema jugu. Tako se na području Cetinske krajine za poljoprivredne svrhe koristi otprilike dva puta više zemljišta nego u Imotskoj krajini i čak devet puta više nego u Vrgorskoj krajini.

Isti se slučaj opaža i kod ukupnog broja parcela koji također opada s udaljavanjem prema jugu. Pritom treba istaknuti kako po broju parcela Imotska krajina ne zaostaje mnogo za Cetinskom, mada ima dva puta manje korištenog poljoprivrednog zemljišta. Iznimno veliki broj parce-la odražava se na njihovu prosječnu veličinu koja na području Cetinske krajine iznosi 0,17 ha, u Imotskoj krajini 0,08 ha, a u Vrgorskoj svega 0,06 ha. Veliki broj parcela i njihova mala površina nasljedstvo su doba tra-dicionalne autarkične poljoprivrede koja je u prošlosti prevladavala u Zagori. Očigledno je kako su tragovi tih vremena vidljivi u današnjoj poljoprivredi.

S obzirom na kategorije korištenja poljoprivrednog zemljišta u sred-njodalmatinskoj Zagori također se opaža geografska zakonitost. Naime, udio oranica i vrtova u ukupnom korištenom zemljištu opada s udaljava-njem prema jugu, dok udio vinograda raste. U Cetinskoj krajini na ora-nice i vrtove otpada najveći udio (čak 52 %), u Imotskoj krajini taj udio iznosi 35%, a u Vrgorskoj svega 26 %. Suprotna se raspodjela opaža kod površina pod vinogradima, udio kojih u Vrgorskoj krajini iznosi 48 %, u Imotskoj 27 %, a u Cetinskoj samo 4 %. Nasuprot Cetinskoj i Vrgorskoj krajini, koje su usmjerene na određeni tip korištenja poljoprivrednog ze-

484ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

mljišta, u Imotskoj su krajini gotovo podjednako zastupljene oranice i vrtovi te vinogradi. Na taj način Imotska krajina predstavlja svojevrsnu spojnicu između Cetinske i Vrgorske krajine (sl. 8.).

Sl. 8. Broj poljoprivrednih kućanstava, korišteno poljoprivredno zemljište (u ha) i broj parcela po dijelovima srednjodalmatinske Zagore 2003.

Biti će zanimljivo pogledati u kojoj je mjeri došlo do transformacije tradicionalne autarkične poljoprivrede u tržišno usmjerenu komercijalnu poljoprivredu. Već je prije konstatirano kako je autarkičnost u prošlo-sti dominirala u poljoprivredi Zagore. Popis poljoprivrede iz 2003. pru-ža nam uvid u komercijalizaciju poljoprivredne djelatnosti na početku 21. st. (tab. 6.). Vidljivo je kako je komercijalizacija najviše uzela maha u Cetinskoj krajini. Također je uočljivo i kako Cetinska krajina ima najra-znovrsniju komercijalnu poljoprivrednu proizvodnju. Naime, Vrgorska i Imotska krajina usmjerene su na prodaju voća i grožđa. Pritom prodaja grožđa ima znatno veću važnost od prodaje voća. Na suprotnoj je stra-ni Cetinska krajina u kojoj se ne opaža izrazita usmjerenost na prodaju jedne vrste proizvoda. Najvažniji komercijalni poljoprivredni proizvodi u Cetinskoj su krajini proizvodi govedarstva, povrtlarstva te ovčarstva i kozarstva. S druge su strane voće i grožđe najslabije zastupljeni (sl. 9.). Također se uočava velika zastupljenost kategorije „ostalo“ unutar koje je najvažnija prodaja krmnog bilja. Prema tome, osim što se opaža opadanje broja komercijalno usmjerenih poljoprivrednih domaćinstava s udaljava-njem prema jugu, u srednjodalmatinskoj se Zagori također uočava veća specijalizacija u komercijalnoj proizvodnji u južnim dijelovima.

485

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

Sl. 9. Kućanstva koja su ostvarila prihod prodajom poljoprivrednih proizvoda po dijelovima srednjodalmatinske Zagore 2003.

Tab. 6. Broj poljoprivrednih domaćinstava koja su ostvarila prihod od prodaje poljoprivrednih proizvoda na području srednjodalmatinske Zagore 2002.

Vrsta proizvoda Cetinska krajina

Imotska krajina

Vrgorska krajina

Goveda i kravlje mlijeko 274 103 3Voće i grožđe 66 508 317

Ovce i koze/ovčje i kozje mlijeko 161 31 34Svinje 153 18 0

Vino, rakija i maslinovo ulje 79 217 20Povrće 209 12 76Ostalo 320 55 52

Ukupno 1 262 944 502Izvor: Popis poljoprivrede 2003., Državni zavod za statistiku, Zagreb

Također se uočava i opadanje uloge stočarstva s udaljavanjem prema južnim dijelovima Zagore. U Cetinskoj je krajini stočarstvo (i proizvod-nja krmnog bilja koja je usko povezana sa stočarstvom) značajnije od ra-tarstva. Na suprotnoj je strani Vrgorska krajina u kojoj je uloga stočarstva vrlo mala i u kojoj su vinogradarstvo i povrtlarstvo znatno razvijeniji. Na ovom mjestu nije moguće razlučiti u kolikoj je mjeri to posljedica nasli-jeđene tradicionalne strukture, a u kolikoj rezultat suvremene komerci-jalizacije.

486ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij

Zaključak

Rezutati istraživanja pokazuju kako između ruralnih i urbanih na-selja srednjodalmatinske Zagore postoje znatne razlike u pogledu po-jedinih demografskih pokazatelja. Općenito se može reći kako su de-mografski pokazatelji znatno nepovoljniji u ruralnim krajevima. Proces starenja stanovništva, analiziran kroz prosječnu starost, indeks starenja i koeficijent starosti, izraženiji je u ruralnim nego u urbanim naseljima. Za ruralna je naselja također specifičan manji obujam radnog kontingenta, niža opća stopa aktivnosti stanovništva kao i niža stopa aktivnosti žena.

Bitno je naglasiti kako se srednjodalmatinska Zagora ne može pro-matrati kao homogen prostor budući da postoje znatne geografske razli-ke između pojedinih dijelova. Sjeverni dio Zagore (Cetinska krajina) ima znatno povoljnije demografske pokazatelje od južnog dijela (Vrgorska krajina). Imotska krajina, koja zauzima središnji dio Zagore, po demo-grafskim obilježjima predstavlja prijelazno područje između sjevernog i južnog dijela. Takva geografska raspodjela posljedica je fizičko-geograf-skih obilježja kao i bolje (ili lošije) prometne povezanosti s urbanim sre-dištima na obali (ponajprije sa splitskom urbanom regijom).

Analiza odabranih socio-ekonomskih pokazatelja potvrđuje spome-nutu razliku između ruralnih i urbanih područja, kao i onu na relaci-ji sjever-jug. Poljoprivreda, kao nositelj gospodarskog razvoja ruralnih područja, zadržala je jaku autarkičnu komponentu, naročito u južnom dijelu Zagore. Cetinska se krajina odlikuje raznovrsnijom poljoprivred-nom proizvodnjom i jačom stočarskom komponentom, dok su Imotska i Vrgorska krajina ponajprije orijentirane na vinogradarstvo. Takve razlike mogu biti iskorištene kao preduvjet za jaču komercijalizaciju poljopri-vredne proizvodnje. U slučaju Cetinske krajine, raznovrsna poljoprivred-na proizvodnja predstavlja dobru podlogu za plasman poljoprivrednih proizvoda na tržište obližnje splitske urbane regije. S druge strane, po-ljoprivredna specijalizacija (u ovom slučaju vinogradarska) pruža dobre preduvjete za organizaciju moderne, tržišno usmjerene monokulturne poljoprivrede.

Može se zaključiti kako su ruralna naselja srednjodalmatinske Zagore u znatno težoj situaciji nego urbana naselja. Trenutna demografska situ-acija ne pruža pogodne uvjete za razvoj ruralnih naselja u bliskoj buduć-nosti. Svakako da Cetinska krajina, zahvaljujući blizini splitske urbane regije, ima bolje razvojne perspektive od Vrgorske krajine. U nastaloj je situaciji neophodne jače oslanjanje na urbane centre kao nositelje demo-grafskog i gospodarskog razvoja. Međutim, upitno je u kolikoj mjeri ur-bani centri Imotske i Vrgorske krajine mogu pozitivno utjecati na razvoj dotičnih ruralnih prostora. Naime, osim razmjerno malog broja stanov-nika, njih također obilježava i skučena gospodarska baza. Pritom treba ponovo izdvojiti Cetinsku krajinu koja, zahvaljujući blizini i prometnoj povezanosti sa splitskom urbanom regijom, ima znatno bolje perspektive demografskog i gospodarskog razvoja.

487

dr. s

c. M

artin

Gla

muz

ina

− dr

. sc.

Nik

ola

Gla

muz

ina

− A

sist

ent A

nte

Šilje

g ─

DEM

OG

EOG

RAFS

KI A

SPEK

TI R

URA

LNIH

DIJE

LOVA

S

RED

NJO

DA

LMA

TIN

SKE

ZAG

ORE

Literatura

1. Bjelajac, S. (2003.), Sociodemografske karakteristike Splitsko-dalma-tinske županije početkom devedesetih. u: Kosinac, Z. (Ed.), Zbornik radova Fakulteta prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu. Split: Sveučilište u Splitu, pp. 93-124.

2. Crkvenčić, I. (1976), Statistička i funkcionalna klasifikacija naselja SR Hrvatske. u: Cvitanović, A. (Ed.), Centralna naselja i gradovi SR Hrvat-ske. Zagreb: Školska knjiga, pp. 5-32.

3. Friganović, M. (ur.) (1974.), Geografija SR Hrvatske, knjiga 6 – Južno hrvatsko primorje, Zagreb: Školska knjiga

4. Friganović, M. (1990.), Demogeografija – stanovništvo svijeta. Zagreb: Školska knjiga Nejašmić, I. (1991.), Depopulacija u Hrvatskoj – korijeni, stanje, izgledi. Zagreb: Globus – Institut za migracije i narodnosti Sve-učilišta u Zagrebu

5. Nejašmić, I. (1999.), „Općina Šestanovac – prilog poznavanju demo-geografske problematike u Srednjodalmatinskoj zagori“, Geografski horizont, 1-2, str. 101-109.

6. Nejašmić, I. (2005), Demogeografija – stanovništvo u prostornim odnosima i procesima. Zagreb: Školska knjiga

7. Vojnović, F. (1995.), Populacijska polarizacija Dalmacije. u: Pepeonik, Z. (Ed.), Zbornik radova 1. hrvatskog geografskog kongresa. Zagreb: Hr-vatsko geografsko društvo, pp. 287-298.

8. Vresk, Milan (2002.), Grad i urbanizacija – osnove urbane geografije. Za-greb: Školska knjiga

9. Vresk, Milan (2008.), Gradska i ostala naselja u Hrvatskoj – model izdvajanja 2001., Geografski horizont, 2, str. 53-57.

10. Wertheimer-Baletić, A. (1982.), Demografija – stanovništvo i ekonomski razvitak. Zagreb: Informator

Izvori

1. Popis poljoprivrede 2003., Državni zavod za statistiku, Zagreb2. Popis stanovništva 2001., Državni zavod za statistiku, Zagreb

488ZB

OR

NIK

─ P

rvi m

eđun

arod

ni g

eogr

afsk

i zna

nstv

eni s

impo

zij