Zbornik sažetaka znanstvenog skupa DEMOGRAFIJA U HRVATSKOJ

10. prosinca 2012.

ORGANIZATOR SKUPA

Ekonomski fakultet Sveučilišta u ZagrebuKatedra za demografi ju

Urednici

Prof. dr. sc. Anđelko AkrapDoc. dr.sc. Ivan Čipin

Prof. dr. sc. Jakov Gelo

Programski odbor

Prof. dr. sc. Anđelko Akrap Prof. dr. sc. Jakov Gelo Doc. dr. sc. Zdenka Damjanić Marin Strmota, univ. spec. oec. Doc. dr. sc. Ivan Čipin Akademik Nenad Vekarić

Organizacijski odbor

Prof. dr. sc. Tonći Lazibat Prof. dr. sc. Jakov Gelo Prof. dr. sc. Anđelko Akrap Doc. dr. sc. Zdenka Damjanić Dr. sc. Tomislav Gelo Marin Strmota, univ. spec. oec. Doc. dr. sc. Ivan Čipin

ZBORNIK SAŽETAKA ZNANSTVENOG SKUPA

DEMOGRAFIJA U HRVATSKOJ

povodom 75. godišnjice života i 50 godina rada akademkinje Alice Wertheimer-Baletić,

redovite profesorice demografi je Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, prosinca 2012.

Sadržaj

Jakov GeloNEKE SPECIFIČNOSTI DEMOGRAFSKE TRANZICIJE U HRVATSKOJ ................................................... 1

Ivo NejašmićKAMO IDE HRVATSKA? BUDUĆE DEMOGRAFSKE PROMJENE I NEKE NJIHOVE POSLJEDICE ........................ 3

Anđelko AkrapČINITELJI FERTILITETA U HRVATSKOJ: POČETKOM 1970-IH I DANAS ...................................................................... 5

Janez Malačič, Jože SambtFERTILITET U SLOVENIJI I HRVATSKOJ U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA I JEDNOSTAVNO OBNAVLJANJE STANOVNIŠTVA ........................................................................ 7

Pero AračićKRŠĆANSKI IDENTITET HRVATSKE OBITELJI PREMA ISTRAŽIVANJU “KRŠĆANSKI IDENTITET I KVALITETA BRAČNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA” (2007. - 2011.) ............ 9

Vlado PuljizDEMOGRAFSKI PROCESI I SOCIJALNA POLITIKA ............ 11

Dragutin FeletarDEMOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ U OZRAČJU METODOLOŠKIH DOSTIGNUĆAALICE WERTHEIMER BALETIĆ............................................. 12

Nenad VekarićJESU LI I PRIJE 18. STOLJEĆA POSTOJALI PROCESI DEMOGRAFSKE TRANZICIJE? ............................................. 13

Jasna ČapoETNOLOGIJA I DEMOGRAFIJA: SUSRETIŠTA I KOMPLEMENTARNOST .......................................................... 15

Stjepan BalobanUTJEČE LI VRIJEDNOSNA (DEZ)ORIJENTACIJANA DEMOGRAFSKA KRETANJA U HRVATSKOJ? ................ 16

Dražen ŽivićPRISILNE (RATNE) MIGRACIJE KAO ČIMBENIK DEMOGRAFSKIH PROMJENA U HRVATSKOJ(1991. – 2011.) ............................................................................ 18

Božena Vranješ-ŠoljanHRVATSKA NA POČETKU NAGODBENOG RAZDOBLJA:U ODRAZU POPISA STANOVNIŠTVA 1869. ........................... 19

Predrag BejakovićDEMOGRAFSKO STARENJE I MJERE ZA ZADRŽAVANJE STARIJIH OSOBA U SVIJETU RADA ...................................... 21

Stjepan Šterc, Monika KomušanacSTRATEŠKA PROMIŠLJANJA HRVATSKIH DEMOGRAFA .... 23

Ivan LajićSUVREMENO DEMOGRAFSKO STANJENA JADRANSKIM OTOCIMA .................................................. 26

Snježana MrđenGLAVNE ODREDNICE UKUPNOGA KRETANJA STANOVNIŠTVA HRVATSKE (PRIRODNO KRETANJE I MIGRACIJE) U RAZDOBLJU 1991. - 2011............................ 28

Marinko GrizeljMORTALITET I STARENJE STANOVNIŠTVA U HRVATSKOJ .......................................................................... 30

Mladen Smoljanović, Ankica SmoljanovićTEMELJNE ZNAČAJKE STANOVNIŠTVA SREDNJODALMATINSKIH OTOKA POPISNE 2011. GODINE ........................................................................... 31

Nenad PokosPROMJENE VJERSKOG SASTAVA STANOVNIŠTVA HRVATSKE 1953. i 2001. GODINE ........................................... 33

Zdenka DamjanićMJERE OBITELJSKE I POPULACIJSKE POLITIKE U SOCIOLOŠKOJ PERSPEKTIVI (istraživanje stajališta studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu) ........................... 35

Nada AntićPOVEZANOST DEMOGRAFIJE S DRUGIM DRUŠTVENIM POSEBNO EKONOMSKIM ZNANOSTIMA ............................. 38

Ivo TurkDNEVNA CIRKULACIJA (MIGRACIJA) STANOVNIŠTVA U SREDNJIM GRADOVIMA HRVATSKE ............................... 39

Ivan Čipin, Marin StrmotaDRUGA DEMOGRAFSKA TRANZICIJA U HRVATSKOJ ....... 40

1

Jakov Gelo

NEKE SPECIFIČNOSTI DEMOGRAFSKE TRANZICIJE U HRVATSKOJ

Demografska je tranzicija u Hrvatskoj otpočela 1880-ih godina padom općih stopa mortaliteta ispod 30 umrlih na 1000 stanovnika (petogodišnji i desetgodišnji prosjeci ove stope nikada prije nisu bili ispod 30, kao što nakon 1880., s izuzetkom ratnih godina, opća sto-pa mortaliteta nije bila iznad 30!), a 1930-ih, padom općih stopa nataliteta ispod 30 živorođenih na 1000 stanovnika (petogodišnji i desetgodišnji prosjeci opće stope nataliteta, uglavnom, su stagnirali na značajno većoj razini od 30 živorođenih na 1000 stanovnika do 1930. godine, kao što nakon te godine strmo padaju, čak su i u vrije-me „baby booma“ znatno ispod te „granice“), ušli smo u središnju podetapu demografske tranzicije, s početkom usporavanja (do tada visoke) stope prirodnoga prirasta i završetkom dominirajuće mla-de dobne strukture, a pripremom za ubrzano demografsko starenje, koje će otpočeti 1950-ih godina sa završetkom tranzicije mortaliteta (opća stopa mortaliteta ispod 15 umrlih na 1000 stanovnika), a na-glo ubrzati 1980-ih kada je završila i tranzicija nataliteta (opća stopa ispod 15 živorođenih na 1000 stanovnika)!

Do sada smo spoznali, istraživanjem demografskih procesa u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću, da su demografsku tranziciju u nas, ubrzali (napose tranziciju nataliteta i demografsko starenje) dva svjetska rata i brojno iseljavanje (uglavnom mlađeg) stanovništva početkom 20. stoljeća, a još i više brojno iseljeništvo 60-ih go-dina prošloga stoljeća. Tranzicija mortaliteta je otpočela padom smrtnosti odraslog stanovništva, jer se od 1880. do 1910. udio umrle dojenčadi i djece do pete godine starosti, u ukupnom broju umrli povećao sa 48% oko 1880. na čak 50% oko 1910. godine!

Mortalitet dojenčadi je, u Hrvatskoj, tijekom 19. i 20. stoljeća – jedan od najveći u Europi! Tako je početkom 20. stoljeća svako

2

četvrto (u mnogim godinama i svako treće!) dijete umiralo u prvoj godini života. Još sredinom 20. stoljeća stopa mortaliteta dojenčadi je iznad 100 (na 1000 živorođenih!), a 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća imamo tri do četiri puta veću stopu mor-taliteta dojenčadi od, primjerice, nordijskih ili nekih drugi država Europe.

Kako je i pri kraju demografske tranzicije (od 1950. do 1980.) i u posttranzicijskoj etapi (od 1980. godine), kako mortalitet dojenčadi, tako i odraslog stanovništva, promatran kroz stope općeg mortaliteta i mortaliteta dojenčadi, veći u Hrvatskoj nego u državama Zapadne Europe, u ovome radu (i izlaganju) želim ukazati na taj problem (fenomen), kao važan činitelj opadanja ukupnog broja stanovnika i trajno pogoršavanje demografskih struktura u Hrvatskoj u 21. stoljeću.

3

Ivo Nejašmić

KAMO IDE HRVATSKA? BUDUĆE DEMOGRAFSKE PROMJENE

I NEKE NJIHOVE POSLJEDICE

Prema jednoj od relevantnih projekcija godine 2031. u Hrvats-koj će biti 3.680.750 stanovnika. Tako će se u odnosu na 2001. broj stanovnika smanjiti za 756.710 ili 17,1%! Nepovoljna je i činjenica da će doći do daljnjega pogoršanja dobnoga sastava stanovništva. Indeks starosti (65+/0-14) iznosit će 2031. godine 188,6.

Buduća (bio)reprodukcija bit će pod snažnim utjecajem sta-renja stanovništva odnosno disproporcije između pojedinih ve-likih dobnih skupina. U tome će najveću ulogu imati sužavanje fertilnoga kontingenta, posebice mlađih žena (20 - 29 godina). Bit će ih za trećinu manje, pa unatoč mogućemu poticaju „neće imati tko rađati“!

Hoće li doći do bitnih promjena u migracijskome obrascu? Već sada nedostaje radne snage u određenim djelatnostima te je stoga realno očekivati da će se ubuduće poticati useljavanje.

Broj djece u osnovnoškolskoj dobi drastično će se smanjiti do 2031., a isto će se dogoditi i srednjoškolskom kontingentu. Vi-dljivo je da će trebati sve manje učitelja i nastavnika. Uslijedit će zatvaranje mnogih škola, posebice u jače depopuliranim kraje-vima.

Predviđeno smanjenje i starenje radnoga kontingenta implicira i smanjenje obujma radne snage. Hrvatska će se uskoro suočiti s manjkom radne snage, što s današnjega gledišta visoke nezaposle-nosti izgleda pomalo paradoksalno. Dobna struktura zaposlenih će se promijeniti, značajno će se smanjiti udio mlađih radnika, odnosno zaposleni radnici bit će u prosjeku stariji. Uz to starenje stanovništva utjecat će na pogoršanje odnosa broja zaposlenih i broja umirovljenika.

4

Broj starih 75+ bit će 2031. upola veći nego 2001. godine. Budući da je starim dobnim skupinama potrebna sveobuhvatna skrb, posebna njega i odgovarajući smještaj, ta će činjenica uve-like opteretiti fondove socijalne skrbi i zdravstvene zaštite.

Nepovoljne posljedice depopulacije i starenja stanovništva do-laze do punoga izražaja na lokalnoj, naseljskoj (seoskoj) razini. Nedvojbeno je da će buduće demografske promjene i njihove po-sljedice predstavljati veliki izazov za populacijsku, gospodarsku i socijalnu politiku Republike Hrvatske.

5

Anđelko Akrap

ČINITELJI FERTILITETA U HRVATSKOJ: POČETKOM 1970-IH I DANAS

Tema opadanja fertiliteta u Hrvatskoj postaje sve prisutnija od početka 1930-ih godina. Pri tomu se ne mogu zaobići radovi na-stali do polovice 20. stoljeća koji skreću pažnju na zabrinjavajuće opadanje fertiliteta na pojedinim prostorima u Hrvatskoj: tako primjerice Berti upozorava na opadanje fertiliteta u Slavoniji, Salač u Moslavni, Peršić u Gradu Zagrebu itd. Potonji su autori, uglavnom, isticali da je glavni činitelj opadanja fertiliteta pojava prvenstveno moralno-etičke naravi. Istovremeno su društveno-gospodarskim razlozima pridavali tek sporedno značenje. Od druge polovice 1960-ih godina tema ubrzanog opadanja fertilite-ta postaje sve prisutnija, a u analizu se uvodi više činitelja. Tako Miljenko Rendulić, Mladen Ante Friganović i Ivo Baučić analizi-raju fertilitet u sklopu općih nepovoljnih demografskih trendova.

Prva istraživanja problematike padajućeg fertiliteta u Hrva-tskoj, kao kompleksnog fenomena, primjenjujući suvremenu de-mografsku metodologiju uvodeći više činitelja u analizu, provela je Alica Wertheimer-Baletić.

U studiji „Stanovništvo SR Hrvatske“, objavljenoj 1971. Ali-ca Wertheimer-Baletić, utvrđuje u konkretnim društvenim, go-spodarskim, političkim, socijalnim i kulturnim okolnostima temeljne činitelje ubrzanog opadanja fertiliteta. U istom djelu u analizu uvodi pored društveno-gospodarskih i socio-psihološke činitelje fertiliteta. Usto razmatra i hrvatske regionalne fertilitet-ne specifi čnosti, npr. za pojedine dijelove Slavonije. Nadalje, za dinamiku kretanja fertiliteta u Hrvatskoj, osim općih moderniza-cijskih, nalazi i specifi čne činitelje. Nedugo nakon toga, 1973. go-dine, Wertheimer-Baletić provodi anketno istraživanje ispitujući kako zapošljavanje žena izvan kuće utječe na odluku žena o broju

6

djece. To je upravo početak sve masovnijeg zapošljavanja žena izvan kuće što će uz nedostatne javne servise za pomoć zaposlenoj ženi s djecom imati sve veći učinak na opadanje fertiliteta. Kao vrlo značajne restriktivne fertilitetne činitelje ističe nepovoljne materijalne uvjete mladim ljudima za zasnivanje obitelji (posao, stan itd). Činjenica je, spomenuta istraživanja Alice Wertheimer-Baletić oblikovala su svojevrsnu paradigmu za istraživanje činitelja fertiliteta u Hrvatskoj koja se tijekom vremena nadograđivala novim istraživanjima u promijenjenim općedruštvenim i gospo-darskim prilikama. Na paradigmi empirijskih istraživanja Ali-ce Wertheimer-Baletić o činiteljima fertiliteta u promijenjenim društvenim, političkim i gospodarskim prilikama, provedeno je u okviru Katedre za demografi ju, od 2002. do 2009., nekoliko istraživanja o činiteljima fertiliteta u Hrvatskoj. Izlaganjem će se pokazati je li se i u kojoj mjeri, promijenila važnost pojedinih činitelja fertiliteta u proteklih četrdesetak godina.

7

Janez MalačičJože Sambt

FERTILITET U SLOVENIJI I HRVATSKOJ U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA

I JEDNOSTAVNO OBNAVLJANJE STANOVNIŠTVA

Fertilitet stanovništva Slovenije i Hrvatske već nekoliko desetljeća nalazi se ispod razine jednostavnog obnavljanja naraštaja i stanovništva kao cjeline. Niska razina fertiliteta ujedno je jedan od osnovnih uzroka vrlo brzog starenja stanovništva. Na taj način, i bez obzira na mortalitet i migracije, nezadovoljavajuća kvantiteta rađanja jedan je od osnovnih demografskih problema u obje države.

Niska razina rađanja u Sloveniji i Hrvatskoj rezultat je demo-grafske tranzicije, koja je bila završena negdje u 1950-im godi-nama. Time je u našim zemljama došlo do suvremenoga načina ili režima obnavljanja stanovništva s niskom razinom fertilite-ta i mortaliteta. Stanovništvo Slovenije i Hrvatske je s malim zakašnjenjem u jednom vrlo složenom procesu modernizacije poprimilo način obnavljanja stanovništva, koji je već prevladavao u najrazvijenijim europskim zemljama.

Polovina stoljeća novoga demografskoga režima obnavljanja stanovništva prekratko je vrijeme za poznavanje svih obilježja fertiliteta i drugih demografskih procesa, koji će prevladava-ti u sljedećim desetljećima i stoljećima. Međutim, već danas je moguće vidjeti neke probleme pojedinačnih demografskih pro-cesa, koji proizlaze iz upotrebe jednostavnih demografskih po-kazatelja.

Autori će u svojemu radu analizirati kretanje fertiliteta u Slo-veniji i Hrvatskoj u posljednjim desetljećima na osnovi stope ukupnog fertiliteta i posebice temeljem kritike te stope, do koje dolazi zbog različitih kalendarskih utjecaja u procesima rađanja

8

promatranih iz kuta životnoga ciklusa. Naime, žene u reprodukti-vnom razdoblju u obje zemlje rađaju sve starije i zbog toga dolazi do “tempo učinka”, koji poremeti običnu stopu ukupnoga fertili-teta kao pokazatelja trenda fertiliteta. Uporabivši Bongaarts-Fee-neyjevu metodu autori će izračunati prilagođenu stopu ukupnog fertiliteta za Sloveniju i Hrvatsku. Prilagođena stopa ukupnog fertiliteta u Sloveniji i Hrvatskoj u posljednjim desetljećima po-kazuje, barem za sada, manje sniženje ispod razine jednostavnog obnavljanja stanovništva, kao što je slučaj s neprilagođenom sto-pom ukupnog fertiliteta.

9

Pero Aračić

KRŠĆANSKI IDENTITET HRVATSKE OBITELJI PREMA ISTRAŽIVANJU “KRŠĆANSKI IDENTITET I KVALITETA BRAČNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA”

(2007. - 2011.)

U svijetu samo mijena stalna jest. U toj dinamici svih mogućih transformacija nalazi se čovjek kao subjekt, ali i objekt, tj. kao aktivni sudionik i akter, ali i kao ‘prostor’, koji se želi zapo-sjesti, osvojiti, diktirati pa i manipulirati. Tu su čovjekove pri-padnosti, naslijeđa, sve ono što mu je važno. U svim tim mije-nama naslućujemo da čovjeku nije lako biti čovjek, biti svoj, samostojan. Pogotovo što je i bitno upućen na druge i drugačije. U tome smislu se traži osobna jasnoća utemeljenja vlastitih stajališta, kao i poznavanje i uvažavanje drugoga i drugačijega. Ne tek puka tolerancija, već upravo poznavanje, uvažavanje i prihvaćanje drugačijega, a naravno, čuvanje i usavršavanje vla-stitosti vlastitoga. Tako, kad se netko defi nira ateistom, agno-stikom, vjernikom, svi oni bi morali znati obrazložiti sebe, svoja stajališta kroz uljuđeni dijalog. Dijalog je, između ostalo-ga, ispunjen pokušajem ulaženja u svijet drugoga i drugačijega i čuvanja drugoga od osjećaja ugroženosti, odnosno čuvanja pro-stora, kako njegove, tako i svoje osobne slobode.

Obradit će se:I. Procesi stvaranja vlastitog identiteta; II. Religiozni identitet

općenito; III. Kršćanski identitet; IV. Naš pokušaj u istraživanju 2007. - 2011.: odnos kvalitete braka/obitelji i veće ili manje bli-zine skici ‘idealtipa’ kršćanina kroz 10 zahtjevnosti: 1) vjera u osobnog Boga; 2) vjera u Isusa kao Sina Božjega uskrsloga; 3) vjera u vlastito uskrsnuće; 4) odnos i komunikacija s Bogom (mo-litva – osobna, zajednička u obitelji, nedjeljna misa, sakramenti inicijacije); 5) crkvena zauzetost vjernika; 6) društvena zauzetost

10

vjernika: činjenje dobra - osobno i organizirano; 7) opraštanje; 8) nerazrješivost ženidbe; 9) poštivanje života; 10) Biblija je Božja riječ.

Čini se da je danas nužan i dijalog različitih disciplina, pogo-tovo kada se istražuje religioznost u širem kontekstu, a posebno kršćanstvo/katoličanstvo npr. na hrvatskim prostorima. Ovdje posebno mislimo na neposrednu suradnju sociologa religije i teo-loga, kako u formulacijama, tako i interpretacijama religioznoga, odnosno vjerskoga.

11

Vlado Puljiz

DEMOGRAFSKI PROCESI I SOCIJALNA POLITIKA

Demografski procesi bitno utječu na strukturu i razvoj društva. Oni su vezani uz primarnu i sekundarnu distribuciju dohotka, pa tako u znatnoj mjeri determiniraju ukupni položaj pojedinih so-cijalnih skupina. S druge strane, socijalna politika podrazumije-va državnu intervenciju u preraspodjelu nacionalnoga dohotka s ciljem prevladavanja socijalnih rizika, ublažavanja nejednako-sti, a posebno siromaštva i socijalne isključenosti. Demografske promjene, stoga služe kao „preventivni alarm“ socijalnoj politici koji upozorava na potrebu i vrstu društvene intervencije.

Od demografskih procesa, ključnih za djelovanje socijalne po-litike, osobito nam se značajnim čini starenje stanovništva te opa-danje stopa fertiliteta. Riječ je o dva fenomena koja su uzročno i posljedično tijesno povezana. Starenje stanovništva dovodi do poremećaja u dobnoj strukturi, koji dovode do povećanja socijal-nih troškova, prije svega, u sustavu mirovinskog osiguranja, zdra-vstvene zaštite i socijalne skrbi. S druge strane, smanjeni fertilitet ugrožava „proizvodnju društva“ (A. Touraine), odnosno njegovo dugoročno održanje u ekonomskom i socijalnom pogledu.

U našemu izlaganju upozorit ćemo na glavne akcije socijal-ne politike usmjerene na prevladavanje i ublažavanje posljedica starenja stanovništva, kao i na mjere socijalne (obiteljske, popula-cijske) politike kojima država nastoji utjecati na prirodnu repro-dukciju stanovništva.

12

Dragutin Feletar

DEMOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ

U OZRAČJU METODOLOŠKIH DOSTIGNUĆA ALICE WERTHEIMER BALETIĆ

Akademkinja Alica Wertheimer Baletić svojim dostignućima u području demografi je postala je vodeći hrvatski demograf. Nje-zini su radovi ne samo svojevrstan most između europske (i svjetske) demografi je i hrvatskih demografskih istraživanja, nego i temelj hrvatske demografi je u metodološkome i sadržajnome smislu. I o stanovništvu sjeverozapadne Hrvatske na znanstveni se način razmišlja tek primjenom njezinih metodoloških dostignuća. To se ponajprije odnosi na razradu metode demografske tranzicije, ali i na druge demografske i geodemografske metode. Određene analize stanovništva sjeverozapadne Hrvatske nalazimo i kod povjesničara Rudolfa Horvata, Josipa Adamčeka, Josipa Buturca, Rudolfa Bićanića, Zvonimira Dugačkog, Mire Kolar Dimitrijević i drugih, ali moderna povijesna demografi ja u novije vrijeme počiva upravo na utjecaju radova Alice Wertheimer Baletić. Pri-mjer tomu su osobito radovi Stjepana Krivošića, Nevena Budaka i Hrvoja Petrića. I suvremena demografska istraživanja temelje se dobrim dijelom na metodologiji Alice Wertheimer Baletić na kojim zasadama je stasala nova generacija sjevernohrvatskih de-mografa i geodemografa. U tome kontekstu značajni su radovi Milana Ilića, Dražena Njegača, Ružice Vuk, Dubravke Spevec, Silvestera Lacija, Ivice Nejašmića, Mladena Matice i Petra Fe-letara. Suvremenim demografskim istraživanjima ovih krajeva pridonijeli su i brojni radovi potpisnika ovoga priloga, koji su osnovnu potku crpili u metodologiji Alice Wertheimer Baletić.

13

Nenad Vekarić

JESU LI I PRIJE 18. STOLJEĆA POSTOJALI PROCESI DEMOGRAFSKE TRANZICIJE?

Jedno od područja demografi je na kojemu je akademkinja Alica Wertheimer Baletić dala izniman doprinos jest problem de-mografske tranzicije. Akademkinja Wertheimer Baletić u svojoj knjizi Stanovništvo i razvoj i u svojim prethodnim i kasnijim ra-dovima veliku je pozornost posvetila tome procesu, teorijskim postavkama demografske tranzicije i povijesnome pregledu, te promovirala u Hrvatskoj to pitanje, potaknuvši svojim radovima mnoge druge istraživače da se tim pitanjem pozabave. Tijekom posljednjih četvrt stoljeća naša su saznanja o tome procesu uz-napredovala - naši demografi i povijesni demografi analizirali su taj proces na razini cijele zemlje, a brojna istraživanja na mikro-razini dodatno su osvijetlila i objasnila kretanje toga procesa. Tako su istraživanja pokazala da je u Hrvatskoj proces moder-nizacije kasnio za procesom demografske tranzicije (za razliku od razvijenih europskih zemalja, gdje je tekao usporedno), što je dovelo do popratnih deformativnih fenomena (primjerice iselja-vanje). Daljnji korak u istraživanju demografske tranzicije u Hr-vatskoj bilo je i saznanje da tranzicija mortaliteta u Hrvatskoj, za razliku od zapadne Europe, nije započela smanjenjem smrtno-sti dojenčadi već produljenjem životnoga vijeka. Istraživanja na uzorku 12 hrvatskih župa od sjevera do juga pokazala su da se taj proces u Hrvatskoj širio kapilarno i u svojim kapilarama iskazi-vao veliko bogatstvo mikrooblika. Krenuo je s juga, od Dubrov-nika (kraj 18./prva polovina 19. stoljeća), širio se dalje prema sje-veru na Dalmaciju i Istru (oko 1870.), a potom i na kontinentalnu Hrvatsku (poslije 1880. godine). Spoznali smo također da se taj proces nejednoliko odvijao i unutar različitih socijalnih skupina na istome teritoriju - pa je, primjerice, u dubrovačkom plemićkom

14

krugu proces započeo već u 17. stoljeću, znatno prije nego što se uopće mislilo da je proces demografske tranzicije igdje započeo, i završio već u drugoj polovini 18. stoljeća - u vrijeme kada je u drugim kontingentima stanovništva u tom istom Dubrovniku proces tek započeo.

Istraživanja demografske tranzicije omogućila su nam spoz-naju suštinskih mehanizama funkcioniranja stanovništva. Taj proces, koji se nije odvijao promišljeno nego je bio posljedica raznih gospodarskih i društvenih promjena, zapravo je pokazao način na koji se stanovništvo prilagođava promjenama u društvu. Time su se otvorila i nova istraživačka pitanja. Jedno od njih jest: jesu li pored već uočenoga procesa demografske tranzicije, koji se u posljednja dva stoljeća odvijao ili se još uvijek odvija u mno-gim zemljama svijeta, i ranije postojali slični tranzicijski pro-cesi manjega ili većega intenziteta? Taj problem će se pokušati naznačiti u ovome radu.

15

Jasna Čapo

ETNOLOGIJA I DEMOGRAFIJA: SUSRETIŠTA I KOMPLEMENTARNOST

Premda etnologija/kulturna antropologija i demografi ja dijele isti predmet istraživanja -ljudske populacije - one se usredotočuju na različite aspekte njihova proučavanja. Demografi ja se ugla-vnom bavi čimbenicima koji defi niraju veličinu i strukturu po-pulacija i njihove varijacije kroz vrijeme i prostor, dok se etno-logija/kulturna antropologija usredotočuje na društvenu orga-nizaciju i kulturu populacija. Stoga su i njihove metodologije različite: dok se demografi ja oslanja na kvantifi kaciju, statističko modeliranje i testiranje hipoteza, etnološka je metodologija kva-litativna, nerijetko temeljena na studijama slučaja, i induktivna. U epistemološkome smislu također postoje znatne razlike: dok demografi ja teži egzaktnosti, mjerljivosti i predvidljivosti, etno-logija/kulturna antropologija je interpretativna i auto-refl eksivna znanost, koja ponekad dovodi u pitanje svoje vlastite mogućnosti i dosege. Iz ovih razlika nerijetko proizlazi začuđenost demo-grafa nad etnološkim/antropološkim radovima i zazor etnologa prema demografskim tehnikama i metodama. Na temelju osob-noga dvostrukoga obrazovanja i znanstvenoga rada - etnološkoga (kulturno antropološkoga) i demografskoga - u radu razmatram moguća mjesta susreta i komplementarnost dviju disciplina pri razumijevanju društvenih i kulturnih procesa. Pokazat ću, s je-dne strane, kako kvantitativna građa i demografske analize pomažu da se preispitaju neka uobičajena etnološka poimanja i teme istraživanja; s druge strane, razmotrit ću specifi čnosti i moguć doprinos etnoloških/kulturno antropoloških pristupa i et-nografskih opisa studija slučaja (tzv. etnografi ja pojedinačnoga) za razumijevanje jednoga od ključnih demografskih procesa - migracija.

16

Stjepan Baloban

UTJEČE LI VRIJEDNOSNA (DEZ)ORIJENTACIJA NA DEMOGRAFSKA KRETANJA U HRVATSKOJ?

Demografska kretanja u Hrvatskoj (smanjivanje nataliteta, ubrzano starenje stanovništva, kao i zabrinjavajuće perspekti-ve kretanja stanovništva u sljedećih 50-ak godina) na koja već godinama upozoravaju vrsni hrvatski demografi , ne mogu i ne bi smjeli nikoga u Hrvatskoj ostaviti ravnodušnim. Uz demogra-fe u raspravu bi se trebali uključiti važni društveni čimbenici (pred stavnici politike i gospodarstva, vjerskih zajednica, osobito Katoličke Crkve i kulture), kao i hrvatski intelektualci različitih usmjerenja i svjetonazorskih uvjerenja kojima je na srcu opće do-bro i budućnost hrvatskoga naroda i države.

U tome kontekstu autor se u izlaganju bavi pitanjem: Utječe li vrijednosna (dez)orijentacija na demografska kretanja u Hr-vatskoj? S jedne strane, različita empirijska istraživanja u koji-ma se propituje odnos prema braku, obitelji, djeci, poslu…, daju naslutiti da je riječ o temeljnim vrednotama hrvatskoga naroda koje su još uvijek na cijeni. S druge strane, u hrvatskoj javno-sti, kao i u stručnim i znanstvenim raspravama, pad nataliteta i pad sklapanja brakova tumači se pretežito gospodarskim uzro-cima, kao i nedostatkom osnovnih materijalnih uvjeta za život u braku i rađanje djece. Mogu li se procesi depopulacije u Hrva-tskoj ograničiti samo na nedostatak materijalnih sredstava koji je povezan i sa standardom ili, posebno u budućnosti, treba sve više računati o drugim čimbenicima koji se povezuju uz vrijednosnu (dez)orijentaciju, primjerice odnos prema braku koji sačinjavaju muž i žena, odnos prema obitelji u kojoj djeca imaju mogućnost sigurnoga odrastanja, narodu, domovini, vjerskoj zajednici odno-sno Crkvi…

17

U Hrvatskoj se događa vrijednosna (dez)orijentacija u kojoj se obitelj sve više odriče svoje vrijednosne uloge - poslanja u odno-su na rađanje i odgoj djece. Riječ je o vrijednosnoj dezorijentaciji u odgoju i obrazovanju u kojoj škola pokušava preuzeti ono što se pod vrijednosnim vidom treba primarno događati u obitelji, primjerice pokušaj uvođenja zdravstvenoga odgoja u škole…

Autor smatra da bi u raspravama o demografskim kretanjima u Hrvatskoj u budućnosti trebalo voditi više računa o tradicional-nim vrednotama hrvatskoga naroda kojih se ne bi smjelo odreći zbog sekularizirane Europe koja postaje sve više vrijednosno de-zorijentirana.

18

Dražen Živić

PRISILNE (RATNE) MIGRACIJE KAO ČIMBENIK DEMOGRAFSKIH PROMJENA U HRVATSKOJ

(1991. – 2011.)

Demografski razvoj Hrvatske u posljednja dva međupopisna razdoblja (1991. – 2011.) odvijao se u specifi čnim i većinom ne-regularnim ili dominantno destabilizacijskim vanjskim razvoj-nim uvjetima, koji su, ponajprije, bili determinirani negativnim utjecajem rata protiv Hrvatske (1991. – 1995.), kao i teškim i s motrišta populacijskoga razvoja nepoticajnim poslijeratnim razdo-bljem obnove i povratka. Uz izravne demografske gubitke (pro-cijenjene na 22 tisuće poginulih, ubijenih, umrlih zbog posljedica rata i nestalih osoba) i velika materijalna razaranja (približno 40 milijardi američkih dolara izravnih ratnih šteta), najznačajnije i najdalekosežnije posljedice ratne agresije na Hrvatsku su prisilne (ratne) migracije. One su, ponajviše, zbog svoje brojnosti (više od milijun ratnih migranata), ali i vremensko-prostornoga okvira bile (i još uvijek jesu) osobit, ne samo demografsko-migracijski, nego i politički, društveno-ekonomski, socijalni, žrtvoslovni i humanitar-ni fenomen. Posljedice brojnih prisilnih (ratnih) migracijskih struja još uvijek brazde hrvatskom demografskom slikom, s jasnom per-spektivom da negativni migracijski učinci rata nikada neće biti do kraja uklonjeni, iako su uzroci ratnih migracija najvećim dijelom okončani. Tipologija prisilnih (ratnih) migracija u Hrvatskoj, u kontekstu dostupne i vjerodostojne statističko-demografske do-kumentacije, obuhvaća nekoliko kategorija migranata, od kojih se svojom brojnošću ističu: prognanici, izbjeglice (u Hrvatskoj i iz Hrvatske) i raseljenici. Svrha je ovoga rada utvrditi i/ili procijeniti dvadesetogodišnju bilancu prisilnih (ratnih) migracija u Hrvatskoj, te ocijeniti njihov ukupan učinak na odabrane aspekte kretanja i razvoja stanovništva Hrvatske između 1991. i 2011. godine.

19

Božena Vranješ-Šoljan

HRVATSKA NA POČETKU NAGODBENOG RAZDOBLJA:

U ODRAZU POPISA STANOVNIŠTVA 1869.

Do kraja 60-ih godina 19. stoljeća stanovništvo hrvatskih zemalja bilo je pod jakim utjecajem političkih zbivanja, izazva-nih ponajprije pitanjem rješavanja državnopravnoga uređenja Habsburške Monarhije. O rješenju toga pitanja ovisio je ne samo politički, nego i gospodarski razvoj Hrvatske, a recipročno i razvoj stanovništva i njegovih struktura.

Razdoblje kraja 60-ih godina 19. stoljeća obilježili su početni elementi modernizacije kojoj su pravne i političke uvjete skroji-le Austro-ugarska (1867.) i Ugarsko-hrvatska nagodba (1868.). Skučeni uvjeti ograničene autonomije Hrvatske i Slavonije nisu pogodovali procesu industrijalizacije, a izostala je također podrška središnjih vlasti stvaranju modernoga kreditnoga su-stava i modernoga prometa, što su bili nužni temelji za razvoj industrijske ekonomije. Stoga je i slika industrijskoga sustava i njegovih organizacijskih oblika bila drukčija od razvijenih ze-malja. Industrija se u velikoj mjeri temeljila na tradicionalnome proizvodnome obrtu koji se polako i nesimetrično razvijao u veće industrijske pothvate, obuhvaćajući ponajprije gradska središta. Ipak, usporedi li se ukupni gospodarski razvoj s razdobljem koje je obilježio neoapsolutizam (1850. - 1860.), ograničeni elementi modernizacije ne mogu se u potpunosti potcijeniti, pogotovo ima li se u vidu konsolidacija poretka koja će nastupiti u 70-im i 80-im godinama 19. stoljeća.

Iste značajke odnose se i na populacijske promjene u kojima su se ispreplitali još uvijek prevladavajući elementi tradicijskoga načina života s početnim elementima demografske preobrazbe, što pokazuje popis stanovništva proveden 1869. godine. Preobrazba

20

je bila vidljiva tek kao trajnije prevladavanje smrtnosti otklonom epidemija i košmara, koji je još tijekom prethodnoga desetljeća izazivala tradicionalna glad u nekim predjelima uslijed čega je i ukupni prirodni prirast stanovništva bio skroman. Nizak de-mografski rast sa značajnim stopama nataliteta, ali još uvijek visokim mortalitetom koji nije bitno smanjen u dječjoj dobi činio je demografsku situaciju statičnom u Hrvatskoj i Slavoniji do kraja 60-ih godina 19. stoljeća. Ta je statičnost zapravo više pogodovala očuvanju postojećih demografskih struktura nego njihovomu mijenjanju. Stanovništvo je egzistencijalno u puno većem broju ovisilo o poljoprivrednoj proizvodnji nego o indu-striji. Ipak, u cjelini društveni poredak se postupno mijenjao, lomila se piramida njegove socijalne hijerarhije, pojavili su se slojevi stanovništva koji žive od vlastitoga rada u industrijsko-me sektoru koji u skladu s modernizacijom privrede postaje sve više specijaliziran. Razmjerno snažnija interakcija ljudskoga faktora i gospodarskoga i društvenoga razvoja nego u pretho-dnome razdoblju počinje davati modernije obrise hrvatskome društvu do početka 70-ih godina 19. stoljeća, što pokazuje popis stanovništva iz 1869. godine.

21

Predrag Bejaković

DEMOGRAFSKO STARENJE I MJERE ZA ZADRŽAVANJE STARIJIH OSOBA

U SVIJETU RADA

Svijet se uvelike mijenja. Zahvaljujući boljoj prehrani i zdra-vstvenoj zaštititi došlo je do pojave demografskoga starenja kojega treba razlikovati od biološkoga, pojedinačnoga starenja. Tako ljudi žive osjetno dulje, ali ipak razmjerno rano odlaze u mirovinu, mirovine su uglavnom male, a mirovinski izdaci ve-liki. Istodobno u mnogim razvijenim zemljama nedostaje radne snage pa odlazak u mirovinu osobe koja je još radno sposobna znači veliku štetu i za pojedinca i za društvo. U velikom se broju zemalja, posebice tranzicijskih, podiže zakonska dob za odlazak u mirovinu, a iznalaze se i drugi načini poticanja starijih osoba da ostanu raditi. U tekstu se pojašnjavaju odrednice radne ak-tivnosti starijega stanovništva, Polazi se od kraćega teorijskoga okvira, općih odrednica i stanja u svijetu, a kasnije izlažemo stanje u razvijenim i post-tranzicijskim zemljama. U idućoj dio-nici objašnjavamo mjere što bi se mogle provesti u zadržavanju starijih osoba u radnoj snazi te u zaključnim razmatranjima do-nosimo pouke za Hrvatsku.

Velika je većina novih članica EU provela ili provodi mjere za poticanje ostanka u svijetu rada starijih osoba. Hoće li to polučiti učinke i kakvi će oni biti ovisi, naravno, i o općemu stanju na tržištu rada, provedbenim propisima, tradiciji, navikama te sklo-nostima poslodavaca i zaposlenika. Dosadašnji rezultati, pose-bice u nekim starim članicama EU, poput Njemačke - koja je uvela sustav djelomične mirovine - u praksi nisu baš bili previše zadovoljavajući. Poslodavci često hvale i ističu iskustvo, pre-danost, staloženost i znanja starijih osoba, ali svejedno nisu ih baš previše skloni zapošljavati. Potrebno je stoga i izgraditi i/ili

22

poboljšati opću svijesti o važnosti zadržavanja starijih osoba u svijetu rada, ne samo u cilju smanjivanja mirovinskih rashoda. Ujedno, i kod poslodavaca razbiti predrasude o manjoj radnoj proizvodnosti starijih zaposlenika.

Promjene odredbi javnih mirovinskih sustava sigurno bi znat-no povećale stope aktivnosti starijih radnika. Time bi se u znat-noj mjeri poboljšalo fi nancijsko stanje mirovinskih sustava. Mi-rovinski sustavi trebaju biti tako postavljeni da se u njima istakne “aktuarska pravednost”, odnosno da se odluke o odlasku u miro-vinu donose po osobnome stajalištu i sklonostima, a ne stoga što se dulji rad kažnjava.

23

Stjepan ŠtercMonika Komušanac

STRATEŠKA PROMIŠLJANJA HRVATSKIH DEMOGRAFA

Hrvatski demografi vrlo ozbiljno već više od pedesetak go-dina znanstvenu, stručnu i ukupnu javnost upozoravaju na hrva-tski demografski problem i sve njegove implikacije u hrvatskome državnome i nacionalnome prostoru i populaciji, koji u suvreme-nome razdoblju, nakon ključnih zbivanja krajem 20. stoljeća, de-rivira u temeljno pitanje domovinske sigurnosti ili kako se to voli nazivati nacionalne sigurnosti, razvoja i opstanka. Teorijskim i empirijskim istraživanjima i radovima, usporedivim sa svjetskim atribucijama značenja, citiranosti, razinom objavljivanja, dubi-nom promišljanja, primjenom u svim oblicima planiranja (prosto-ra, društva, gospodarstva...), upozoravaju znanstvenike, novinare, političare, studente, planere i sve relevantne institucije i pojedin-ce da Hrvatska u demografskom smislu (a onda i u svakomu dru-gomu) godinama sigurno ide prema demografskom izumiranju i granici moguće revitalizacije. Upozoravaju, skreću pažnju, dokazuju, pokazuju, pišu, drže predavanja, traže potrebne zao-krete, koncepcije, strategije razvoja i obnove i sve se to prihvaća aklamacijom, ali Hrvatska i dalje demografski tone, depopulira, iseljava i izumire, kao da glas znanstvenoga razuma ne postoji.

Uspoređujući pritom ključne hrvatske demografske udžbenike i priručnike s uvjetno rečeno svjetskim (iako se zapravo kroz ci-tiranost, značenje, kategorizaciju i slično, radi gotovo isključivo o anglosaksonskim), možemo potvrditi njihovu znanstvenu rele-vantnost i iznijeti jasno stajalište da su hrvatski autori apsolutno na toj svjetskoj razini, a u puno detalja i kroz teorijsko konce-pcijski pristup i iznad standardizirane znanstvene kategorizacije. Time je hrvatskim demografskim istraživanjima kasnije posta-

24

vljen teorijsko-metodološki temelj razumijevanja složenih od-nosa i modela što ih stanovništvo razvija u prostoru i vremenu i spoznavanja primarne uvjetovanosti koju stanovništvo ima u razumijevanju, defi niranju, projiciranju i modeliranju objektivne prostorne i društvene stvarnosti.

Stoga su razrađujući i primjenjujući opći i posebni metodološki sustav misaonim, računskim i tehničkim postupcima i mogli do-kazati zakonitosti i složenu uvjetovanost stanovništva kroz niz istraživačkih rezultata, koji su najavljivali demografski revitali-zacijski slom Hrvatske, pražnjenje hrvatskoga prostora i strateško značenje stanovništva za njen ukupni razvoj. Procjene i najave svih demografskih negativnosti uvijek su prethodile kasnijim em-pirijskim istraživanjima koja su uslijedila u postupku dokazivanja hrvatske demografske zbilje.

• Najavljena je depopulacija ukupnoga stanovništva već nakon prvih analiza iseljavanja iz Hrvatske.

• Predviđena je nedovoljna reprodukcija stanovništva još u uvje -tima relativno i apsolutno postojanog prirodnog prirasta.

• Projiciran je nedostatak radnog kontingenta stanovništva u uvjetima apsolutno velike nezaposlenosti.

• Dokazano je da pozitivna unutrašnja migracijska bilanca (unutar bivše države) neće pomladiti ukupno stanovništvo Hrvatske.

• Prognoziran je prirodni pad ukupnoga stanovništva usprkos prisilnim migracijama u Hrvatsku iz drugih dijelova bivše države.

• Bez obzira na sve programe i strategije najavljena je ukup-na depopulacija stanovništva 2011. godine.

• Predviđena je negativna vanjska migracijska bilanca unatoč stalnim preseljavanjima stanovništva prema Hrvatskoj iz regionalnoga okruženja.

• Najavili su da će sve demografske negativnosti biti ogra ni-čavajući faktor nivelacije regionalnoga razvitka Hrvatske.

25

• Najavljena je supstitucija stanovništva hrvatskoga državnoga prostora iako je tek u začetku.

• Uvijek je potvrđivano da je stanovništvo strateški hrvatski resurs i potencijal o kojemu se mora voditi posebna briga, unatoč gospodarskim i socijalnim nestabilnostima.

Značenje stanovništva i potreba njegovoga planiranoga razvoja u interesu hrvatskoga gospodarstva i društva općenito, bila je i ostala u temelju znanstvenoga promišljanja hrvatskih demografa, njihovih radova, javnih nastupa i ukupnoga djelovanja, suklad-no znanstvenome izazovu i spoznaji, razumijevanju objektivne stvarnosti i nacionalnom strateškom značenju stanovništva za Hrvatsku.

26

Ivan Lajić

SUVREMENO DEMOGRAFSKO STANJE NA JADRANSKIM OTOCIMA

Veliki dio XX. stoljeća demografski razvoj jadranskih otoka obilježava depopulacija. Ona počinje 1921. godine, a zavr šava u posljednjem desetljeću toga stoljeća. Uzrokovana je dugo-godišnjim iseljavanjem s otoka potaknuto gospodarskim (agrar-na prenapučenost, industrijalizacija kopna, deagrarizacija, krize pojedinih poljoprivrednih djelatnosti, monokultura na pojedinim otocima itd.) i političkim uzrocima (političko iseljeništvo, talijan-ski optanti). Na formiranje ukupne depopulacije sve do šezdesetih godina presudna je emigracijska depopulacija, dok se nakon toga razdoblja njoj pridružuje i prirodna depopulacija, koje mnoge otočne zajednice dovodi do ekstremnoga depopulacijskoga stanja, a to je izumiranje. Krajem, te na prijelazu u novo stoljeće formal-ni podatci o općemu kretanju stanovništva jadranskih otočnih skupina upućuju da je došlo do zaustavljanja višedesetljetne de-populacije. Međutim, poznavajući stvarno stanje na našim oto-cima istraživači IMIN-a, koji su proveli terenska istraživanja na brojnim otočnim skupinama (od Kvarnerskih otoka, zadarskoga i šibenskoga arhipelaga, Šolte itd.) uvjereni su da je negativni trend i promjena predznaka ukupnoga kretanja stanovništva uvelike nastala nepreciznom primjenom popisne kategorije “uobičajeno stanovništvo” (Usual resident population), čiji bi kriterij trebao biti tzv. “uobičajeno mjesto stanovanja” (Place of usual residence). Budući je od 1993. godine primijenjeni zakon popularno nazvan „zakon o vikendicama“ brojni su se vlasnici kuća za odmor opre-dijelili za to mjesto kao o lokaciji pretežnog mjesta stanovanja, premda u njemu ne borave tijekom većega dijela godine. Druga teza koja demantira da naši otoci proživljavaju demografski po-let i revitalizaciju počiva na činjenici da su daleko najviše sto-

27

pe rasta broja stanovnika zabilježena na premoštenim otocima. Smatramo da ti premošteni otoci (koji ujedno i označava najveći udjel kuća za odmor u ukupnome broju svih objekata) ne dijele sudbinu otočnosti (inzularnosti) kao ostali „pravi otoci“ jer su s čvrstom vezom povezani s kopnom i ustvari više nisu izolirani. Ukoliko isključimo kretanje broja stanovnika ovih otoka iz kre-tanja ukupnoga stanovništva cjelokupnoga otočja dolazimo do konstatacije da je u proteklome razdoblju i prihvaćajući „fi ktivno stanovništvo“ kao statistički realitet, broj stanovnika naših otoka stagnirao.

28

Snježana Mrđen

GLAVNE ODREDNICE UKUPNOGA KRETANJA STANOVNIŠTVA HRVATSKE

(PRIRODNO KRETANJE I MIGRACIJE) U RAZDOBLJU 1991. - 2011.

Kraj 20. i početak 21. stoljeća obilježile su izrazite političke i društveno-gospodarske promjene na području Republike Hrvatske koje su neposredno, a ponekad i izravno, utjeca-le na demografska kretanja. Uz to, nastavljene su negativne demografske tendencije iz prošlosti koje su se u posljednjem dvadesetogodišnjem razdoblju intenzivirale. Od najvećega su značenja promjene ukupnoga broja stanovnika, prirodne i mi-gracijske komponente kretanja stanovništva, ali i promjene u starosnoj strukturi stanovništva.

Također, to je i vrijeme kada su provedeni prvi popisi stanovništva prema međunarodnim preporukama (2001. godine s djelomičnim, a 2011. godine s potpunim), sa znatno drukčijom metodologijom u odnosu na prethodne popise stanovništva iz 1971., 1981., i 1991. godine. Izmjene se prije svega odnose na isključenje osoba iz stalnoga stanovništva zemlje koje dulje od jedne godine borave u inozemstvu. Iz navedenoga proizlazi da je 2001. godine prvi puta zabilježeno smanjenje broja stanovnika Hrvatske. Međutim, ono nije samo rezultat promjene metodolo-gije obuhvata stanovništva već i negativnoga prirodnoga kretanja od 1991. godine, tj. većega broja umrlih nego rođenih te negati-vnoga migracijskoga salda, osobito izraženoga u razdoblju 1991. - 2001. godine.

Cilj rada jest pokazati udio komponenata kretanja stanovništva (prirodno kretanje i migracije) u ukupnome stanovništvu tijekom dva međupopisna razdoblja, 1991. - 2001. i 2001. - 2011. Pose-ban naglasak stavit će se na analizu demografskog kretanja na

29

najnižoj teritorijalnoj razini (naselja), kako bi se što preciznije ustanovila prostorna depopulacija stanovništva te razina depopu-lacije. Također, izdvojit će se ruralna naselja od gradskih, uz po-sebno izdvajanje prigradskih naselja većih gradskih središta kako bi se pratili različiti trendovi prirodnoga kretanja i migracija. Sve analize bit će predočene zemljopisnom kartom na razini općina i naselja.

30

Marinko Grizelj

MORTALITET I STARENJE STANOVNIŠTVA U HRVATSKOJ

Kao i u drugim sredinama, u kojima se demografska tran-

zicija javila u XIX. stoljeću, tako je i u Hrvatskoj smrtnost stanovništva dosegla relativno nisku razinu. Istodobno se plo-dnost snizila ispod potrebe jednostavne reprodukcije, što vodi u depopulaciju, prekomjerno starenje stanovništva, a time i do ponovnog porasta opće smrtnosti i njenoga sve većega utjecaja na brojčani rast (pad) stanovništva. Produženje ili skraćivanje očekivanoga trajanja života za nekoliko godina može dovesti do velikih promjena u broju starih ljudi i znatnih promjena rashoda za mirovine, zdravstvo i druge društvene potrebe. Kako većina ze-malja teži poboljšanju zdravlja, smanjenju smrtnosti i produženju očekivanoga trajanja života stanovništva, svako ponovno raz-matranje složenog fenomena kakav je mortalitet, omogućava poboljšanje razumijevanja i pronalaženja novih mogućnosti za smanjenje smrtnosti, vrjednovanje ranije danih ocjena i učinaka različitih trendova mortaliteta, zdravstvene i socioekonomske po-litike, te postavljanja novih pitanja i hipoteza. Poseban problem pri proučavanju i prezentiranju trendova i struktura mortaliteta odnosi se na usporedivost serija podataka za duže vremensko razdoblje uslijed čestih promjena metodologije popisa, promje-ne metodologije vitalne statistike i činjenice da je stanovništvo Republike Hrvatske nakon popisa stanovništva 1991. bilo pod snažnim utjecajem destabilitetnih čimbenika.

31

Mladen SmoljanovićAnkica Smoljanović

TEMELJNE ZNAČAJKE STANOVNIŠTVA SREDNJODALMATINSKIH OTOKA

POPISNE 2011. GODINE

Otoci srednjodalmatinske skupine (SDO) smješteni su od rta Ploče do Pelješca, upravno-teritorijalnim ustrojem su otoci Spli-tsko-dalmatinske županije (SDŽ) (1,2). U SDO prevladavaju na-seljeni otoci, veći površinom, s većim brojem stanovnika. Prema Popisu 2011. naseljena su u kategoriji velikih otoka 2 otoka (Brač: 13.987 st., 394,57 km2; Hvar: 10.923 st., 295,71 km2), srednje velikih 2 otoka (Šolta: 1.675 st., 58,9 km2; Vis: 3.406 st., 88,29 km2), malih 4 otoka (Čiovo: 5.949 st., 28,8 km2; Drvenik Veli: 140 st., 12,07 km2; Drvenik Mali: 92 st., 3,3 km2, Biševo, 11 st., 5,84 km2). Svi gravitiraju Splitu (1,3).

Otoci očituju prožetost demografskim i gospodarstvenim kre-tanjima s kopnenoga dijela priobalja i zaleđa. Trend smanjenja broja stanovnika u Hrvatskoj nije se očitovao kod svih otočkih skupina. Ukupan broj stanovnika svih otoka 2011. nadmašuje broj iz 2001. za 1.781 stanovnika (1,45%; 124.199 : 122.418). Sve Jadranske županije koje imaju naseljene otoke bilježe manji ukupan broj stanovnika u odnosu na 2001., osim Zadarske. SDŽ između dva posljednja Popisa bilježi smanjenje ukupnoga broja stanovnika od -1,82%, dok se na SDO povećao za 1,14%. Štoviše, povećanje otočkoga stanovništva SDŽ-a bilježi se u tri poslje-dnja Popisa (1991.: 34.435; 2001.: 35.859; 2011.: 36.183) dok Za-gora i priobalje imaju smanjenje odnosno stagnaciju. Međutim, smanjenje stanovništva SDŽ-a odrazilo se na naseljenost SDO. Naime, bez Čiova, otoka povezanoga mostom s kopnom, ukupan broj stanovnika SDO se smanjio. Kretanja broja stanovnika na svim SDO (Brač, Hvar, Vis, Šolta, Čiovo, Drvenik Veliki, Drve-

32

nik Mali i Biševo), kao i za svaki pojedini otok, pokazuju da je smanjenje nastalo najviše radi smanjenja naseljenosti unutrašnjosti otoka. U razdoblju 2001. - 2011. blago je smanjenje na Braču (-0,31%), dok najveće smanjenje imaju Drvenik Veliki (-16,70), Vis (-5,87%), Hvar (-1,62%). Povećanje stanovništva bilježe Drvenik Mali (70,37%), Šolta (13,25%) i Čiovo (10,43%)(3).

Povećanje naseljenosti SDO moguće je boljom prometnom povezanosti te opskrbljenosti vodovodnom vodom.

33

Nenad Pokos

PROMJENE VJERSKOG SASTAVA STANOVNIŠTVA HRVATSKE

1953. i 2001. GODINE Za razliku od kraja 19. i početka 20. stoljeća, kada je vjerska

struktura stanovništva Hrvatske bila relativno jednostavna (npr. 1890. godine rimokatolici i pravoslavci činili su 98% ukupnoga stanovništva), posljednjih pedesetak godina stanovništvo Hrva-tske prema ovome obilježju pokazuje dosta izmijenjenu sliku. U popisima nakon Drugoga svjetskoga rata pitanje o vjerskoj pripa-dnosti postavljeno je 1953. godine te u posljednja tri popisa (1991., 2001. i 2011. godine). U popisu 1953. godine pitanje je glasilo „od-nos prema vjeri“ dok je za osobe koje nisu imale nikakvo vjersko uvjerenje upisivano „bez vjere“. Te su godine rimokatolici činili 73,9% stanovništva Hrvatske, pravoslavci 11,3%, osobe „bez vje-re“ 12,5%, a uz još neke vjerske zajednice posebno su iskazane i osobe koje su odgovorile „indiferentan, vjeruje i neopredijeljen“ (0,1%). U odnosu na 1953. popisom iz 1991. udio rimokatolika nešto je povećan (76,6%), udio pravoslavaca ostao je približan (11,1%), a udio osoba iskazanih ovaj put kao „nisu vjernici“ smanjen je na 3,9%. Osim broja pripadnika još nekoliko vjerskih zajednica (islamska, židovska, grkokatolička, adventistička itd.) prikazani su i „neizjašnjeni“, ali zajedno s pripadnicima vjer-skih zajednica za koje podatci nisu zasebno prikazani. Naravno da iz tog razloga njihov udio od 4,7% nije usporediv s brojem „neopredijeljenih“ iz 1953. godine. Zbog turbulentnih društveno-političkih zbivanja devedesetih godina prošloga stoljeća popis 2001. donosi znatno izmijenjenu vjersku strukturu stanovništva Hrvatske. Udio rimokatolika povećan je na 87,8% što je uvelike uvjetovano i smanjenjem udjela pravoslavaca (na 4,4%) zbog toga što je između dva popisa znatan dio srpskoga pravoslavnoga

34

stanovništva iselio iz Hrvatske. I u ovome razdoblju smanjio se udio osoba koji se izjašnjavaju da nisu vjernici (iznosio je 2,2%) dok se ovim popisom po prvi puta posebno iskazuju agnostici, ali zajedno s „neizjašnjenima“ (3%). Među posebno iskazanim vjerskim zajednicama u popisnim rezultatima 2001. broj pripad-nika između 1991. i 2001. povećan je, osim kod rimokatolika, još samo kod Islamske vjerske zajednice, Baptističke crkve i Jehovi-nih svjedoka.

U radu se prikazuje i vjersko izjašnjavanje pojedinih narodno-snih skupina u Hrvatskoj 1953. i 2001. godine. Znakovito je da se 1953. godine kod Hrvata 87,9% pripadnika izjasnilo rimokatoli-cima, a 10,3% pripadnika iskazalo je da su „bez vjere“. Kod Srba je iste godine zabilježeno 73,2% pravoslavaca te 24% pripadnika „bez vjere“ dok je udio potonjih, primjerice kod Makedonaca iz-nosio 51,1%, a kod Crnogoraca čak 70,6%. Početkom 21. stoljeća 95,6% Hrvata pripadalo je rimokatoličkoj crkvi, 1,7% nisu bili vjernici dok ih je 1,6% iskazano kao agnostici i neizjašnjeni. Kod Srba se udio pravoslavaca 2001. godine povećao (na 85,3%) dok je udio onih koji nisu vjernici (8,2%) ili su agnostici i neizjašnjeni (4,1%) još uvijek znatno veći nego kod Hrvata. Zanimljivo je i spomenuti da je unatoč smanjenju broja pravoslavaca od 63,2% između 1991. i 2001., povećan broj pravoslavaca koji su se te dvije godine izjasnili kao Hrvati (sa 7.159 na 11.471).

35

Zdenka Damjanić

MJERE OBITELJSKE I POPULACIJSKE POLITIKE U SOCIOLOŠKOJ PERSPEKTIVI

(istraživanje stajališta studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu)

U radu se polazi od defi nicije populacijske politike kao skupa mjera, akcija i programa koje provodi država, odnosno vlada s ciljem svjesnoga usmjeravanja demografskih promjena. Problem utjecaja na demografske procese neovisno od izbora tipa poli-tike u smislu kvantitativnih ili kvalitativnih mjera suočen je s osjetljivim socio-antropološkim pitanjima uravnoteženja potreba pojedinca (para), obitelji i stanovništva, tj. nacije kao cjeline. Je-dno od najčešće postavljanih pitanja je upravo odnos pojedinac i društvo, odnosno čovjek i sistem. Polazeći od ozbiljnih demo-grafskih nalaza i istraživanja o opasnostima do kojih dovodi poja-va niskog fertiliteta u suvremenim društvima po razvoj nacional-nih ekonomija, ali i čitavih društvenih zajednica, postavljaju se brojna sociološka pitanja; među kojima je možda najvažnije kako osigurati odgovarajuće obnavljanje stanovništva, a da se izbjegne ugrožavanje ljudskih prava na izbor u intimnoj sferi, tj. hoće li, kada, s kim i koliko djece roditi i odgojiti. I hrvatsko društvo došlo je u situaciju za određenom društvenom korektivom u tome području, budući da je dovedeno u situaciju opadajućega natali-teta i vrlo niske stope fertiliteta. Razvidan je jaz između širega društvenoga, odnosno nacionalnoga interesa kojemu je potreban populacijski rast i individualnih ponašanja koja su analizirana u radovima sociologa i demografa, kako u svijetu ,tako i kod nas.

Novija sociološka i demografska istraživanja provedena u Hr-vatskoj te unutar katedre za demografi ju ovoga fakulteta, utvrdila su brojne uzroke koji dovode do ovakvoga stanja, odnosno vrlo niske stope obnavljanja stanovništva u Hrvatskoj. Populacijska

36

politika dio je ekonomske i socijalne politike koji donosi nepo-sredne pronatalitetne populacijske mjere namijenjene obitelji, a u interesu stvaranja odgovarajućih uvjeta kako bi povećao broj odluka o rađanju barem jednoga ili još jednoga djeteta. Značajne su mjere koje se odnose na socijalnu sigurnost, stanovanje, zapošljavanje, javno zdravlje i slično. Tijekom posljednja dva desetljeća 20. stoljeća politika koja se bavi fertilitetnim defi citom nalazi se u žarištu znanstvenoga i praktičnoga interesa. Njena primjena povezana je s politikom i fi lozofi jom ljudskih prava, što je najčešće izraženo u zapadnim demokratskim društvima čija je značajka prevladavanje poslijemodernističkih vrijednosti u smislu individualne odgovornosti, racionalnosti i efi kasnosti. U manje razvijenim društvima odlučujući utjecaj imaju tradicija, religija, srodničke grupe, obitelj, ukorijenjeni patrijarhat i slično. U sociološkim istraživanjima važno je istraživanje roda i ‘’ro-dnih uloga’’ gdje se polazi od teze da su rodne uloge socijal-no, a ne biološki utemeljene te da se nejednakosti između spo-lova mogu mijenjati. Time se omogućilo istraživanje uloge žena i učinak njihove pozicije u društvu na demografska ponašanja. Tako primjerice, istraživanje o obrazovanju je važno u razumije-vanju kako, u kojoj mjeri i u kojim okolnostima obrazovanje žena utječe na fertilitet.

Ključ u sociološkim istraživanjima je rod kao društvena kon-strukcija, tj. razlike između žena i muškaraca, odnosno nejed-nakosti u bilo kojemu društvu nisu biološke razlike već forma koju društvo stavlja na te razlike. Razumijevanje uloge roda u demografskim procesima, kao i u bilo kojemu društvenome pro-cesu mora biti vezano uz socijalni i kulturni kontekst.

U određivanju tipologije populacijske politike polazi se od toga poželjnoga demografskoga scenarija, a razvijaju se kvalitati-vne i kvantitativne ‘’mjere’’ u istraživanju kojih je veliki pionirski doprinos u svojim radovima dala i demografkinja Alica Werthei-mer Baletić, kao i drugi istraživači s katedre za demografi ju. U

37

nastavku ovoga rada izložit ću rezultate istraživanja provedeno-ga među studenticama Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koje se odnosilo na njihova stajališta prema ‘’mjerama’’ za olakšavanje odgoja i obrazovanja djece. Rezultati istraživanja pokazali su da studentice u najvećoj mjeri podržavaju mjere koje uređuju poro-diljski dopust, bolje vrtiće, fl eksibilno radno vrijeme, a posebice smanjenje troškova obrazovanja za djecu. Ispitanice koje se sma-traju religioznima, sklonije su mjerama za olakšavanje odgoja i obrazovanja koje se odnose na materijalne uvjete. Također su sklonije podržati bolje vrtiće za djecu do tri godine te doplatak za obitelj s djecom, i doplatak za majku ili oca koji ne rade jer se žele brinuti za svoju djecu.

Također ispitanice koje su sklonije podržati materijalne uvje-te, kao mjeru vide i odgovornost Vlade Republike Hrvatske u području ‘’socijalne skrbi’’ i ‘’skrbi o ženama’’.

Rezultati pokazuju kako studenticama nije važna uspješna ka-rijera toliko, koliko potpun i uspješan obiteljski život, a važna im je i ravnopravnija raspodjela kućanskih poslova, te su sklonije podržati sklop mjera vezanih uz radno vrijeme.

38

Nada Antić

POVEZANOST DEMOGRAFIJE S DRUGIM DRUŠTVENIM

POSEBNO EKONOMSKIM ZNANOSTIMA

Kada se razmatra povezanost demografi je s drugim društvenim znanostima, polazi se od njene multidimenzionalnosti, što proiz-lazi iz različitih funkcija odnosno veza koje stanovništvo ima u pojedinim područjima života. Pri tome je nemoguće zaobići pove-zanost demografi je i ekonomije, uključujući brojna uža područja ekonomskih istraživanja.

Iako je demografi ja relativno mlada znanstvena disciplina, stanovništvo sa svojim gospodarskim i socijalnim posljedicama u svijetu, posebno nakon Drugog svjetskog rata, u središtu je suvre-menih teorija ekonomskoga rasta. Sukladno tome i u Hrvatskoj je otada, točnije od šezdesetih godina prošloga stoljeća, pojačan interes za razvoj stanovništva, a zatim izdvajanje i razvoj demo-grafi je kao znanstvene discipline.

U ovome radu navode se glavna područja društvenih, poseb-no ekonomskih istraživanja, u kojima se istraživači susreću s de-mografskim pojavama ili njihovim implikacijama, što u danim društvenim odnosno gospodarskim uvjetima, mogu biti relevant-ne. Tu su i neka novija područja istraživanja, kao što su: razvoj urbanih područja odnosno područja gradskih regija, zatim rural-nih područja, regionalno te strateško planiranje, u kojima važnu ulogu imaju primijenjena demografska istraživanja.

Naglašena je potreba neprekidne suradnje između demografa i ekonomista te stručnjaka iz drugih društvenih znanosti, na spo-menutim područjima istraživanja.

39

Ivo Turk

DNEVNA CIRKULACIJA (MIGRACIJA) STANOVNIŠTVA U SREDNJIM GRADOVIMA HRVATSKE

Cirkulacija stanovništva podrazumijeva one oblike pokretljivo-sti stanovništva koji su kratkotrajni, ciklički i kojima je obilježje izostanak bilo kakve namjere za stalnom ili dugotrajnijom promjenom boravišta. S obzirom da je sustav srednjih gradova u sklopu urbanog sustava nositelj ravnomjernoga i usklađenoga razvoja svake države, važno je istražiti dnevnu cirkulaciju stanovništva unutar njega. U ovome je radu obrađena dnevna ci-rkulacija (migracija) stanovništva u i iz srednjih gradova Hrva-tske temeljena na popisnim rezultatima iz 2001. godine. Pojedina su obilježja dnevne cirkulacije (migracije) prikazana i na temelju ranijih popisa stanovništva (1981. i 1991.). Dnevna je cirkulacija stanovništva dobar pokazatelj nodalno-funkcionalnih odnosa u prostoru. Temeljem odnosa dnevnih cirkulanata koji cirkuliraju u i iz određenoga naselja može se dobiti jasna predodžba o nodal-no-funkcionalnoj ovisnosti, funkciji rada i obrazovanja, količini interakcije grada i okolice i gravitacijskome utjecaju grada. Broj dnevnih cirkulanata iz pojedinoga naselja u pravilu je obrnuto proporcionalan centralitetu, dok je broj cirkulanata u pojedino naselje proporcionalan njegovomu centralitetu. Temeljem dobive-nih rezultata jasno se mogu izdvojiti dvije skupine srednjih gra-dova u Hrvatskoj. Jedni su oni koji imaju izraženu funkciju rada i obrazovanja i zapravo su funkcionalno neovisni, dok su drugi oni koji nemaju izraženu spomenutu funkciju i mogu se označiti kao funkcionalno ovisni o drugim gradovima.

40

Ivan ČipinMarin Strmota

DRUGA DEMOGRAFSKA TRANZICIJA U HRVATSKOJ

U analizi niskoga fertiliteta u Europi, demografi se vrlo često pozivaju na teoriju druge demografske tranzicije koja opisuje dugoročnu i nepovratnu transformaciju demografskoga ponašanja prema niskim razinama fertiliteta, većem individualizmu i razno-likijim oblicima partnerstva i fertiliteta. Štoviše, u radovima aka-demkinje Alice Wertheimer Baletić, tematika druge demografske tranzicije u sklopu posttranzicijske etape razvoja stanovništva zauzima vrlo važno mjesto. Mogli bismo ustvrditi da je ta teo-rija, koja je svojevrstan nastavak teorije demografske tranzicije, najprihvaćenija od svih ostalih, tzv. neekonomskih teorija i vrlo često su se u posljednja dva desetljeća organizirale radionice i seminari upravo na tematiku druge demografske tranzicije. Zbog prilično naglih demografskih promjena koje su se dogodile u bivšim socijalističkim zemljama srednje i istočne Europe, teorija druge demografske tranzicije postala je najprihvaćenije teorijsko objašnjenje demografskih promjena u tim zemljama. Prema kulturološkom objašnjenju niskoga fertiliteta, unutar okvira teo-rije druge demografske tranzicije, samoispunjenje je glavni cilj u životu, a imanje djece postaje biti sve manje važno u životima pojedinaca i parova. Kao rezultat toga, ulazak u brak i imanje djece odgađaju se za kasnije godine života sve dok se ostali cilje-vi u životu, poput stjecanja željene razine obrazovanja i stjecanja zadovoljavajuće pozicije na tržištu rada, ne ostvare. Druga de-mografska tranzicija u zemljama zapadne Europe manifestirala se kroz generacije rođene u 1950-ima i 1960-ima. Među bivšim socijalističkim zemljama, Mađarska, Slovenija i Hrvatska su bile prve zemlje u kojima se počeo širiti jedan dio obilježja znako-

41

vitih za drugu demografsku tranziciju, prije svega odgađanje rađanja prvoga djeteta. Generacije rođene u 1960-ima u tim tri-ma zemljama počele su odgađati rađanja, dok se u većini ostalih postsocijalističkih zemalja taj proces počeo događati za kohorte rođene u 1970-ima, dakle one koje su rađale u novom socio-eko-nomskome i političkome okruženju.

© CopyrightSva su prava pridržana.

Nije dopušteno umnožavanje (reproduciranje) u bilo kojem obliku, stavljanje u promet (distribucija), priopćavanje javnosti

te prerada bez posebnog dopuštenja autora.

Nakladnik

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Za nakladnika

Prof. dr. sc. Tonći Lazibat

Tehnička urednica

Gordana Vinter

Lektor

Damir Maligec

Tisak

Sveučilišna tiskara d.o.o., Zagreb

ISBN-13:978-953-6025-66-4

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalnei sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 825252