PEDAGOŠKI FAKULTET

FACULTY OF EDUCATION

IV

MEĐUNARODNI NAUČNO-STRUČNI SKUP

EDUKACIJA ZA BUDUĆNOST

INTERNATIONAL SCIENTIFIC AND EXPERT CONFERENCE

EDUCATION FOR THE FUTURE

ZBORNIK RADOVA

PROCEEDINGS

ZENICA, 24. i 25. 05. 2012

BOSNA I HERCEGOVINA

http://www.pf.unze.ba/nova/pocetna.phphttp://www.unze.ba/

PEDAGOŠKI FACULTY FAKULTET OF EDUCATION

IV

MEĐUNARODNI NAUČNO-STRUČNI SKUP

EDUKACIJA ZA BUDUĆNOST

INTERNATIONAL SCIENTIFIC AND EXPERT CONFERENCE

EDUCATION FOR THE FUTURE

ZBORNIK RADOVA

PROCEEDINGS

ZENICA, 24. i 25. 05. 2012

BOSNA I HERCEGOVINA

http://www.pf.unze.ba/nova/pocetna.php

Izdavač/Publisher Pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici

Za izdavača / For publisher

Damir Kukić, dekan

Urednik / Editor Muhamed Arnaut

Redakcija / Editorial Board

Damir Kukić, Refik Ćatić, Hazema Ništović, Enes Kujundžić, Željko Škuljević, Faruk Kozić, Muhamed Bajramović, Lada Šestić,

Nadira Aljović, Memnuna Hasanica, Indira Meškić, Mirjana Mađarević, Amel Alić, Muris Bajramović, Dženan Skelić, Kemal Subašić,

Dževad Burgić, Edina Solak, Nebojša Vasić

Sekretar redakcije / Secretary of the Editorial Board Alica Arnaut

Tehnički urednik / Technical Editor

Dino Arnaut

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 378.014(082) MEĐUNARODNI naučno-stručni skup Edukacija nastavnika za budućnost (4 ; 2012 ; Zenica) Zbornik radova = Proceedings / Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija nastavnika za budućnost, Zenica, 24. i 25. 05. 2012. - Zenica : Pedagoški fakultet = Faculty of Education, 2013. - 1100 str. : ilustr. ; 24 cm Bibliografija uz radove ; bibliografske i druge biljeske uz tekst. I. International scientific and expert conference (4 ; 2012 ; Zenica) vidi Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija nastavnika za budućnost (4 ; 2012 ; Zenica) COBISS.BH-ID 20370694

S a d r ž a j / C o n t e n t s

Sekcija I / Session I

Damir Kukić Film - više od iluzije Movie - More Than Illusion 19 Mirčeta Danilović Kriza postojećeg sistema i procesa obrazovanja i edukacija nove generacije za sadašnjost i budućnost The Crisis of the Existing System and Education Process and Education New Generation for Present and Future 27 Ylber Sela, Lulesa Iljazi, Pishtar Lutfiu Bologna reforms and challenges of the universities at the new century Bolonjske reforme i izazovi na univerzitetima novog stoljeća 39 Miroslav Kuka, Jove Talevski, Metodije Stojanovski Pravci rekonstrukcije sistema edukacije Directions for Reconstruction of Education 51 Milica Andevski, Olivera Gajić, Spomenka Budić Pedagoški obrasci u medijima Pedagogical Patterns in Media 57 Kiril Barbareev Transformation of Pedagogy Faculty into Faculty of Educational Sciences Transformacija pedagoškog fakulteta u fakultet edukacijskih znanosti 69 Lejla Kodrić Zaimović Obrazovanje za budućnost: uloga biblioteka u elektronskom obrazovnom okruženju Education for the Future: the Role of Libraries in the Electronic Educational Environment 81 Emilija Petrova Gjorgjeva, Vlado Petrovski, Snezana Mirascieva Managing Changens in Schools Upravljanje promjenama u školama 89

Faruk Kozić Pravo na obrazovanje kao ljudsko pravo Right to Education as a Human Right 99 Izudin Hasanović Obaveze građana u demokraciji i građansko obrazovanje The Duties of Citizens in Democracy and Civil Education 115 Mirjana Radetić-Paić, Maja Ružić-Baf Obrazovni i drugi aspekti socijalne isključenosti Roma - neka hrvatska iskustva i mogućnosti Educational and the Other Aspects of the Exclusion of Roma - Some Croatian Experiences and Possibilities 123 Dario Saftich Nastava povijesti i književnosti kao doprinos povijesnom pomirenju Historical and Literary Education as a Contributing Factor of Historical Reconciliation 137 Branka Kovačević Mjesto i značaj iskustvenog učenja u univerzitetskoj nastavi The Place and Importance of Experiential Learning in University Education 145 Miomir Ivković, Živorad Milenović Univerzitetsko obrazovanje vaspitača - nova paradigma obrazovanja za rad u predškolskim ustanovama University Education Teachers - New Paradigm for Education Professionals Work at Preschool Institutions 155 Liliana Mâţă A Reference Framework of the Profile of Mother-Tongue Teachers Referentni okvir profila nastavnika maternjeg jezika 167 Ivica Radovanović, Tamara Stojanović, Lidija Gočević Uloga i pedagoški značaj škole budućnosti Pedagogical Role and Importance of the School of the Future 179

Anđelka Lazić Ambivalentne relacije tragaoca za paradigmom vaspitanja mladih u savremenom društvu Ambivalent Relationship Seeker of Paradigm of Education of Youth in Contemporary Society 193 Petar O. Dmitrović Društveni aspekti obrazovanja Social Aspects of Education 203 Ksenija Jovanović, Dobri Petrovski, Bojo Kolondžovski, Dušan Pavlović Strateški menadžment pristup u obrazovanju Strategic Management Approach to Education 213 Tarik Obralić, Bahra Plojović Standardni tipovi idealnih tipova u menadžmentu obrazovanja Standard Types of Ideal Types in Education Management 219 Hanifa Obralić, Nudžejma Obralić Vrednovanje obrazovnih efekata kao vanjskih ciljeva obrazovanja The Evaluation of Education Effects as External Education Aims 235 Dino Arnaut Budućnost edukacije: Kako tehnologija oblikuje i kako će oblikovati učenje Future of Education: How Technology is Shaping and Will Continue to Shape Learning 251 Nezir Halilović Informatička pismenost poslijeratnih generacija nastavnika u BiH Computer Literacy of Postwar Generations of Teachers in B&H 265 Azra Moštro, Halid Žigić, Larisa Ramić, Irnis Zaimović (R)evolucija interneta i historijski razvoj internetskih usluga u funkciji doprinosa sticanja (ne)kvalitetnog znanja (R)evolution of the Internet and Historical Development of Internet Services as a Function of Contributions for Acquiring (No)quality Knowledge 279

Jelena Šajinović Novaković Standardi i kriterijumi za utvrđivanje svjetskog jezika The Standards and Criteria for Deciding Which Langugage Gets the Title of World Language

285 Mirjana Simić Informaciono-komunikacione tehnologije i obrazovanje u medijima Information and Communication Technology and Education in the Media 293 Magda Sclaunich, Emanuela Nardo Media Education: Doing Research and Education Trough Film Medijska edukacija: istraživanje i edukacija kroz film 303 Đukica Mirković, Aleksandar Stokić Internetska revolucija i edukacija, jezik i internet Internet Revolution and Education, Language and The Internet 311 Marija Koceva, Jadranka Bocvarova Korišćenje interneta u nastavi Using the Internet in Teaching 321 Isabel Gascó - Gavilán The Digital Competence in the Language Class: Using Information Technologies in a Spanish Course Digitalna kompetencija u nastavi jezika: korištenje informatičke tehnologije na kursu španskog jezika 329 Naida Huskanović Gradimo mostove, a ne zidove: Uloga univerziteta u izgradnji mira International Programme "Build Bridges Not Walls: The Role of the Universities in Peacebuilding" 335 Zora Malešević, Boško Tomić Mjesto i uloga demokratskog obrazovanja u općem sistemu odgoja i obrazovanja u BiH The Role of Democratic Education in General System of Education in BiH 339

Ermin Kuka Menadžment u kontekstu razvoja obrazovanja u BiH Management in the Context of the Development of Education in Bosnia and Herzegovina 347 Meliha Alić, Anesa Salihagić Od planiranja do ocjenjivanja From Planning to Evaluation 357 Merlina Ramani, Vedran Sajević, Lejla Krvavac Cjeloživotno učenje Lifelong Learning 373 Sekcija II / Session II

Remzija Hadžiefendić Parić Eksplikativnost u strategiji naučnog diskursa Explicitly in Strategy of Scientific Discourse 383 Hazema Ništović Utjecaj jezičkih sposobnosti na verbalno učenje Influence Ability of Language on The Verbal Learning 393 Marijana Nikolić Stilska upotreba zamjenica u romanu „Ugursuz“ Nedžada Ibrišimovića Stylistic Use of Pronouns in Novel „Ugursuz“ by Nedžad Ibrišimović 405 Irena Vodopija, Lidija Bakota Jezično-komunikacijska osposobljenost studenata učiteljskoga fakulteta u Osijeku Linguistic-Communicative Competence of Students at the Faculty of Teacher Education in Osijek 413 Branka Brčkalo Savremene smjernice u nastavi govorne kulture Guidelines for Teaching Modern Culture of Speech 425

Dragica Dragun Društveni učinak fikcionalno-znanstvene proze (Julijana Matanović i Anka Dorić "One misle da smo male") Social Effect of Fictional-Scientific Prose (Julijana Matanović and Anka Dorić: One misle da smo male) 439 Memnuna Hasanica Teorijska rasprava o problematici prevođenja Theoretical Discussions on the Issue of Translating 449 Mejra Softić Razvijanje interkulturalne komunikativne kompetencije u nastavi stranih jezika Development of Intercultural Communicative Competence in Foreign Language Teaching Process 459 Tatjana Marjanović Some Benefits of Corpora as a Language Learning Tool Neke prednosti korpusa kao alata za učenje jezika 473 Almedina Čengić Inspirativni izazov čudesne narodne tvorevine (usmeno naslijeđe projicirano u umjetnički tekst ''Hasanaginica'') Inspirational Challenge Wonderful Folk Creations (oral heritage inseemingly artistic-text Hasanaginica) 485 Nidžara Halilović-Čustović Refleksi interaktivne nastave u bosanskom jeziku i književnosti Reflection of Interactive Teaching in the Bosnian Language and Literature 501 Alica Arnaut Jezik i internet - Nove paradigme pogleda na jezik Language and the Internet - The New Paradigm Views on Language 513

Emina Hadžić Odnos infinitiva i konstrukcije da + prezent u sklopu složenog glagolskog predikata A Difference Between Infinitive and Construction "da+prezent" in Verbal Complex 519 Mirela Omerović Supstantivne sintagme s načinskim značenjem u bosanskome jeziku Noun Phrases with the Meaning of Means in the Bosnian Language 531 Amina Pehlić Neka odstupanja od standardnojezičke prozodijske norme u bosanskohercegovačkoj govornoj praksi Some Deviations from the Standard Language Prosodic Norm in Bosnian-Herzegovinian Speech Practice 539 Alen Kalajdžija Neologizmi u bošnjačkom epskom diskursu Neologisms in the Bosniac Epic Discourse 549 Emsa Dželo, Sanida Musić Neologizmi u pisanim medijima Neologisms in Print Media 561 Muhamed Arnaut Osobenosti starobosanskog jezika iz 12. stoljeća zabilježene na "Ploči sudije Gradiše" Characteristics of Old Bosnian Language from 12th Century Recorded on “Panel of Judge Gradiša” 571 Jasmin Hodžić Isti/slični glagolski leksemi kao konstituenti u konstrukciji komplementacije - prividne tautologije Same or Varinat-Synonymous Verbs as Constituents in Structure of Complementation - Tautologies or Not? 587 Mensura Sejdić Fonostilističke odlike dječijih pjesama Phonostylistic Features in Children's Songs 597

DinoCross-Out

Mirela Bašić Anglizmi u informatičkim časopisima Anglicisms in the Informatics Journals 605 Mirza Begović Utjecaj savremenog filma na jezik i identitet mladih The Impact of Contemporary Film on Language and Identity of Young People 615 Aldin Osmanović E-mail komunikacija - komunikacija savremenog doba E-mail Communication - Communication of the Modern Era 623 Maja Erak Citiranje u naučnim časopisima Citation in Scientific Journals 631 Nebojša Vasić Pregled najvažnijih metoda u nastavi stranih jezika Overview of the Most Important Methods in the Teaching of Foreign Languages 643 Jasna Jurišić-Roljić Multimedia Approach to the Teaching of English Language Multimedijalni pristup nastavi engleskog jezika 659 Tijana Vasiljević Stokić Kratak istorijski pregled doprinosa pojedinaca u podučavanju stranih jezika Brief Historic Review of the Individual Contribution to the Second Language Teaching 667 Zenaida Karavdić Kako napraviti test za ispit iz stranog jezika How to Make a Test for the Exam of Foreign Language? 677 Edina Rizvić-Eminović Osobine testova engleskog jezika The Characteristics of English Language Tests 689

Vesna Branković Mogućnosti i ograničenja nastave engleskog jezika i anglo-saksonske kulture kroz tekstove popularne muzike Advantages and Disadvantages of Teaching English and Anglo-Saxon Culture on the Examples of Popular Music Lyrics 699 Melisa Bureković Primjena korpusne lingvistike u nastavi engleskog jezika kao stranog jezika Application of Corpus Linguistics to Teaching English as a Foreign Language 711 Vesna Šušnjar Upotreba bajki Oskara Vajlda u nastavi engleskog jezika The Use of Oscar Wilde Fairy Tales in Teaching English Language 719 Elmedin Zubović, Adi Maslo Lingvistički i metodološki pristup gramatičkim konceptima engleskog jezika koji ne postoje u bosanskom jeziku Linguistic and Methodological Approaches to English Grammatical Concepts Nonexistent in the Bosnian Language 731 Sekcija III / Session III

Vladimir Kadum Uporaba multimedija u nastavi Use of Multimedia in Teaching 747 Ruža Tomić, Marija Jakovljević Stavovi studenata Filozofskog fakulteta o interkulturalnom odgoju i međunarodnoj suradnji Attitudes of Students, Faculty of Philosophy on Intercultural Education and International Cooperation 757 Dženan Skelić Neke od determinanti studentske prisnosti u prijateljstvu Some Determinants of Student Intimacy in Friendship 765

Jovanka Bevanda Pedagoška relacija u funkciji dječjeg razvoja i učenja Pedagogical Relationship in Children’s Development and Education 779 Valentina Majdenić, Klaudija Hogl Primjenjivost medijskih sadržaja u integracijskom pristupu nastavi Applicabilitiy of the Media in the Integration Approach to Teaching 791 Vahdeta Ćatić, Amna Ćatić Realizacija odgojno-obrazovnih sadržaja Moje okoline i Tjelesnog i zdravstvenog odgoja kroz izvanučioničku nastavu Implementation of Educational Contents of Subjects “My Environment” and “Physical and Health Education” through an Outdoors Teaching 803 Sanja Maričić, Krstivoje Špijunović Sadržaji početne nastave matematike i razvijanje kritičkog mišljenja učenika Contents of Initial Teaching of Mathematics and Development of Pupils’ Critical Thinking 811 Naida Bikić, Dževad Burgić, Edin Tabak Metodička radionica - Linearne Diofantove jednačine Methodical Workshop - Linear Diophatus Equations 823 Bernadin Ibrahimpašić Rješavanje sistema linearnih kongruencija Method for Solving Systems of Linear Congruences 839 Meliha Zejnilagić-Hajrić, Ines Nuić, Alma Šabeta Uočene teškoće prilikom usvajanja znanja iz hemije Observed Difficulties in Learning Chemistry 847 Matjaž Duh, Nerina Leiner, Lucija Gosak Omiljenost likovnog odgoja kod učenika osnovne škole The Popularity of art Education with Primary School Pupils 857

Mirjana Mađarević Uticaj ritmičke gimnastike na svestran razvoj ličnosti ženske populacije Effect of Rhythmic Gymnastics on Versatile Personality Development of the Female Population 871 Amir Topoljak, Šemso Ormanović, Muhammed Gluhić Planiranje i programiranje različitih sadržaja sportsko-rekreacijskih aktivnosti uvažavajući različite religijske i psihofizičke predispozicije korisnika Planning and Programming of Various Sports Facilities and Recreational Activities Taking Account of the Religious and Psychophysical Predisposition of Users 883 Milenko Kundačina, Žana Bojović Povezanost estetskog i ekološkog vaspitanja Connection between the Aesthetic and Ecological Education 887 Muhamed Omerović, Azra Franca Džaferagić, Daria Dizdarević Odgoj i obrazovanje o okolišu i održivom razvoju Education on the Environment and Sustainable Development 895 Hazim Selimović, Husein Musić, Amela Avdić Tomić Stavovi studenata o ekološkom odgoju Student Attitudes on Environmental Education 903 Admina Šenderović Rano otkrivanje i preveniranje shizofrenije Earli detection and prevention Schizophenia 911 Aiša Smailbegović, Emina Hadžihalilović Narodna i umjetnička književnost u nastavi predmeta Humani odnosi među polovima Folk and Artistic Literature in the Teaching of Subject Human Relations between the Sexes 921 Amir Čustović Destigmatizacija edukacijom Destigmatization with Education 929

Sandra Kadum-Bošnjak Kvalitetni odnosi roditelja i škole Quality Relationships between Parents and the School 941 Merdžana Mehić Slika o sebi i školsko postignuće učenika Picture of Self and School Achievement Student's 953 Predrag Spasojević, Andrijana Šikl, Ana Novković Bogaćenje aktivnog rečnika učenika posredstvom savremene informacione tehnologije u funkciji diseminacije multikulturalnosti Enriching Student’s Active Vocabulary by Using Modern Information Technology in a Function of Dissemination Multiculturalism 965 Kristina Ključarić, Vedran Markulin, Nada Vijtiuk, Danijel Žabčić Kognitivni razvoj dječje percepcije i doživljavanja svijeta Child Cognitive Development of Perception and World Awareness 975 Katarina Aladrović Slovaček, Melita Ivanković Utjecaj optimizma / pesimizma učenika na ovladavanje hrvatskim jezikom u ranome poučavanju Influence of Optimism/Pessimism of Students on Croatian Language Acquisition in Early Learning 985 Slavica Dimitrijević Uticaj ispitivanih faktora na fizičku zrelost dece za školu The Influence of the Examined Factors on Physical Maturity of School Children 997 Vanesa Delalić, Nesada Horić Timski rad u nastavi Moje okoline i Prirode i društva Team Work in My Environment And Nature And Society Classes 1007 Fehim Terzić Struktuiranje razvojnih portfolija učenika Structuring of Students Development Portfolios 1019

Vladka Potočnik Uloga motivacije s gledišta likovne kreativnosti učenika u osnovnoj školi The Role of Motivation from the Viewpoint of Artistic Creativity in Students in Elementary School 1029 Jerneja Herzog, Tjaša Kerin Uloga i značaj uvodne motivacije za uspješan likovno-pedagoški rad učitelja razredne nastave The Role and Importance of Initial Motivation for Successful Art Educational Work of an Elementary Teacher 1041 Ana Savković Ekološka orijentacija osnovne škole Ecological Orientation of Primary School 1051 Zoran Pavlov, Lidija Jovanovska, Kiro Jordanov, Slavica Koleva The Educational Software G-Comris as a Pedagogically-Didactical Game in the Primary Grades Edukacijski sotver G-comris kao pedagoško-didaktička igra u nižim razredima 1061 Renata Salihović Pedagoški problemi maloljetničkog prestupništva djece bez roditeljskog staranja Pedagogical Problems of Juvenile Delinquency of Children Without Parental Care 1071

Preporuke Recommendations 1089

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

SEKCIJA I / SESSION I

Zenica, 24. i 25. 05. 2012. Zenica, 24th & 25th May 2012

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

19

Van. prof. dr. Damir Kukić Pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, BiH

FILM - VIŠE OD ILUZIJE

Sažetak

Film je veoma važan medij koji se može racionalno i efikasno upotrijebiti kroz različite analitičke diskurse u okviru medijske kulture, kao i u različitim oblicima obrazovanja. Takva upotreba podrazumijeva poznavanje kodova i sintagmi koje čine filmski jezik kao i poznavanje modernih komunikoloških teorija o novim medijima. Na toj osnovi moguće je realizirati obuhvatne i kvalitetne analize filmova. Ključne riječi: film, medij, kod, analiza

MOVIE - MORE THAN ILUSION

Abstract

Movie is an important medium that can be rationally and effectively used by different analytical discourses within media culture, and in various forms of education as well. Such use implies the knowledge of codes and elements of films language and the knowledge of modern communicational theories about new media. On this basis it is possible to realize a comprehensive and high-quality analysis of movies.

Key words: movie, media, code, analysis Uvod

Medijska kultura, posebno u okviru različitih školskih i univerzitetskih programa, treba da posveti značajnu pažnju filmu kao mediju. Ovaj analitički zadatak, prije svega, omogućava da se identificira i objasni funkcija filma i njegovog jezika, odnosno razumije njegova struktura i višeslojno značenje. Takva analiza počiva na već etabliranim, ali i kreativnim procedurama prepoznavanja osnovnih pojmova, te na iščitavanju njihovih međusobnih odnosa unutar jedinstvene strukture.

S druge strane, analiza filmske naracije veoma je zanimljiv i koristan kulturološko-sociološki, te pedagoško-psihološki postupak, čiji elementi dodiruju i analiziraju mnoge koncepte savremenog svijeta, poput koncepta korporativnog kapitalizma zasnovanog na proizvodnji informacija u društvu medijskog

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

20

spektakla, ili poput koncepta medijalnosti koji predstavlja proces pretvaranja tehnički stvorene slike u samo strukturiranje svijeta. Očito je, u oba ova slučaja, kako analiza filma podrazumijeva i prodiranje u dublje strukture i formule savremenih oblika ideologijske moći.

Film kao medij tako nam postaje interesantan na nekoliko nivoa. On je predmet istraživanja kada se pojavljuje kao edukacijsko sredstvo, sa svim svojim osobenostima i komponentama, ali i kao jedan od medija koji funkcionira u kontekstu digitaliziranog svijeta novih medija, te kao svojevrsni komunikološki i sociološki fenomen čije djelovanje primjećujemo u procesu dokidanja neposrednog odnosa spram mjesta/prostora i vremena u kojem boravimo. Film nam se javlja kao model za prepoznavanje jedne bitne karakteristike svijeta u kojem živimo - prevlast virtualnog nad stvarnim i aktualnim.

Kodovi u filmskom jeziku

Film je važan element moderne medijske kulture i jedan od medija, čiji se sadržaji i narativne strukture, najčešće proučavaju u različitim edukacijskim projektima i programima. Ovaj medij je, u svom početku, egzistirao samo kao slika koju nije pratio snimljeni zvuk. Projekciju filma mogla je pratiti muzika koju je izvolio solista na klaviru ili violini, ili, što je bila rijetkost, muzika koju je izvodio neki manji orkestar. Film, u svojim prvim danima, nije uključivao zvuk kao sastavnu komponentu svog izražavanja i svoje strukture.

Iako i danas postoje filmovi koji, u svom retro-izdanju, oponašaju prvobitne nijeme filmove, moderna filmska industrija se ne može zamisliti bez zvuka. Postojeća čitava skala zvučnih tehnika, od onih koji podrazumijevaju materijale s postsinhroniziranim zvukom, na koji se dosnimavaju šumovi, muzika i specijalni efekti, pa do onih materijala koji predstavljaju direktno snimljene zvučne komponente, danas su sastavni dijelovi filmskog jezika i nezamjenjivi faktori filmske produkcije.

Film možemo u medijsko-kulturološkim tumačenjima posmatrati kao prevashodno vizualni medij, ali preciznije i obuhvatnije promatranje filmske strukture mora da prihvati činjenicu kako je veza između označitelja i označenog, bilo da je riječ o slici ili zvuku, uveliko motivirana sličnošću. To nas, dalje, dovodi do potrebe da uspostavimo instrumentarij za kodifikaciju filmskog jezika.

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

21

Jedna od tih kategorizacija, autora Kristijana Meza, može poslužiti kao kvalitetni okvir jer ona artikulira ove ravni1:

- sama percepcija, budući da predstavlja prihvaćeni sistem razumljivosti koji varira zavisno od kulture;

- prepoznavanje i identifikovanje vizuelnih i zvučnih predmeta koji se pojavljuju na ekranu;

- sveukupni simbolizmi i konotacije različitih vrsta koje se vezuju za predmete (i predmetne odnose) čak i van filma, tačnije u kulturi;

- sveukupnost velikih narativnih struktura; - sveukupnost čisto filmskih sistema koji, konačno, u diskurs specifične

vrste organizuju sve one različite elemente koje četiri prethodno nabrojane instance (a koje čine filmski jezik u užem smislu) nude gledaocu. Analiza filmskog jezika, što je vrlo bitno za svaki oblik obrazovanja za

medije i medijsku kulturu, podrazumijeva prepoznavanje određenih kodova i njihovo razumijevanje. Taj proces, s druge strane, podrazumijeva poznavanje instanci, odnosno nivoa ili koncepata bitnih za razumijevanje filmskog koda i elemenata filmskog jezika. Tri osnovna koncepta su: perceptivna analogija (prepoznatljivost likova i stvari na osnovu pojedinih karakteristika), ikoničko imenovanje (kreiranje kodova, davanje imena vizuelnim predmetima) i značenjske figure svojstvene samo filmu (modeliranje dodatnih značenja, konotacija i mitologizacija).

Osim poznavanja ovih elemenata, analiziranje filma i njegova primjena u nekom obrazovnom procesu, pretpostavlja i poznavanje metodskog postupka za pripremu i analizu filma. Bez obzira da li govorimo o motivacionom filmu (kao materijal koji koristimo prije predavanja), predmetnom filmu (sadržaj koji koristimo na predavanju) ili dopunskom filmu (materijal koji se upotrebljava nakon predavanja), bitno je da usvojimo matricu postupaka koju čine: priprema, fokusiranje, gledanje i analiza filma. Pomenuti faktori čine skicu metodskog postupka za analizu filma, ali i za samu pripremu (nastavnika) čiju strukturu možemo ovako odrediti:

- gledanje filma, prepoznavanje odgojno-obrazovnih vrijednosti, - usmjerenje - fokusiranje na određene teme, - poimanje filma kao cjeline, - analiza,

1 O ovome vidjeti: Omon, Ž., Bergala, A., Mari, M., Verne, M. (2006): Estetika filma. Beograd: Clio, str. 169.

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

22

- ponovno gledanje. Primjena filma u nastavnom procesu označava i poznavanje, odnosno

upotrebu određenih načela poput: pedagoško-didaktičkog načela (izdvajanje obrazovno-odgojnih vrijednosti), komunikacijskog načela (film je medij i kao takav predstavlja kompleks poruka, te ima sociološko i kulturološko značenje), psihološkog načela (primjerenost intelektualnom i emotivnom razvoju), metodičkog načela (film kao cjelina i analiza pojedinih njegovih dijelova), etičkog načela (isticanje, konfrontacija pojedinih vrijednosti), estetičkog načela (razumijevanje i razvijanje kriterija, usklađivanje s drugim načelima i kriterijima).

Analiza filma treba da obuhvati nekoliko tematskih blokova od kojih su najvažniji: sadržaj, vrijeme i mjesto, ideja, likovi i jezik. Osoba koja realizira ovaj nastavni proces može koristiti dodatne aktivnosti i informacije za bogatiju i kreativniju analizu poput pisanja kritika, izradu radova o filmu, pravljenja ilustracija i različitih prezentacija, te modeliranje informacija o autorima i glumcima.

Film, kao medij i umjetnost, svojom strukturom i jezikom, od jednostavne iluzije pokreta pa do kreiranja kompleksnih emocija i imaginacija, stvoren je radi obraćanja ljudskom duhu. Obuhvatno tumačenje filma, stoga, podrazumijeva prisustvo ovih kategorija:

- realnost ili stvaranje iluzije o realnom (snimanje kao praćenje i kreiranje realnog)

- imaginacija - identifkacija i pamćenje kodova u filmskom jeziku (promjena ritma, putovanje

- kroz vrijeme, flash-back, prikazivanje snova, relativnost prostora), - emocije - podražavanje ljudskih emocija i njihova produkcija u filmskoj

strukturi. Novi konteksti

Filmska analiza označava svojevrsnu semiološku analizu filmskog jezika i tumačenje kodova u filmskoj naraciji. Filmski naratolozi su preuzeli mnoge elemente iz instrumentarija koji se koristi za analizu književnog teksta. Tako se i za objašnjenje epizoda u filmskoj naraciji koriste tri ključne Genetteove kategorije2: poredak (čime se odgovara na pitanje „kada?“ i „u kojem nizu?“), trajanje (odgovara na pitanje „koliko dugo?“) i učestalost (odgovara na pitanje „koliko često?“). 2 Uvanović, Ž.(2008) : Književnost i film. Osijek : Matica Hrvatska., str. 365.

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

23

Kategorija poretka se odnosi na pitanje linearnog, odnosno nelinearnog slijeda događaja unutar filmske strukture. Linearna linija događaja predstavlja događaje onako kako su se oni desili u realnom vremenu i realnom slijedu. Međutim, film često koristi nelinearnu opciju unutar koje su događaji i vremena izmiješana. U tom slučaju radnja može imati formu kruga (Kubrickova Lolita) ili se koristi analepsa (flashbacks - kao u filmu Bulevar sumraka ili Tarantinovom Paklenom šundu gdje je filmska naracija nelinearna i često se vraća u prošlost) i prolepsa (flashforwards).

Upotreba ovih različitih koncepata moguća je uz poznavanje pojedinih kodova ili sintagmatskih tipova koji predstavljaju forme vremenske kompozicije svake pojedinačne epizode (dijela priče) u filmskom sadržaju. Sintagmatski tipovi su, u stvari, modaliteti obrade vremenskih odnosa u vizuelnom mediju (film, televizija) i čine ih: kadar-sekvenca, scena, prosta sekvenca, sekvenca po epizodama, naizmjenična sintagma, opisna sintagma, povezujuća i paralelna sintagma.3

Kadar-sekvenca prikazuje događaj u njegovom punom trajanju i to s jedne tačke gledišta (filmsko i dijegetičko vrijeme su identični); scena prikazuje događaj na način da su filmsko i dijegetično vrijeme identični, ali postoji diskontinuitet na vizuelnom planu (prenos nekog sportskog događaja ili snimak razgovora pri čemu se neprestano mijenja tačka gledišta); prosta sekvenca je sintagma u kojoj se javlja diskontinuitet i na planu vizuelnog i na planu vremena (prikaz vožnje automobilom u filmu traje znatno kraće nego u realnom vremenu).

Sekvenca po epizodama je, također, linearna sintagma i slična je prostoj sekvenci. Razlika je u tome što sekvenca po epizodama pokazuje radnju iz realnog vremena u veoma kratkom periodu (primjeri su filmovi Građanin Kane Orsona Wellsa, Godardova ekranizacija Moravijinog romana Prezir, ili Svi predsjednikovi ljudi Alana Pakule). Naizmjenična, opisna, povezujuća i paralelna sintagma su nelinearni sintagmatski tipovi koji mogu prikazivati prostor a da ih vrijeme ne interesuje (opisna sintagma), ili anticipirati psihološku dimenziju događaja (naizmjenična sintagma) i istaknuti određena svojstva pojava i njihove međusobne odnose (povezujuća i paralelna sintagma).

Načini upotrebe pomenutih sintagmatskih tipova omogućavaju da se u filmskoj naraciji mijenja ritam priče, da se ističu određeni dijelovi priče ili događaja, odnosno da se mijenja ugao priče i sam narator (pitanje fokalizacije i

3 Korać, N. (1992): Vizuelni mediji i saznajni razvoj deteta. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika i nastavnih sredstava, str. 47-51.

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

24

gledišta), kao i da se određuje učestalost događaja i broj priča o njemu (singularna i repetitivna naracija). Sve ovo bitno utječe na kreiranje emocija i proces identifikacije kod gledalaca - korištenje određenih kodova i sintagmi može ubrzati radnju, ali može dočarati i dosadu ili očaj i beznadežnost (kao u Scorseseovom Taksisti, ili Danny Boylovom Trainspottingu).

Proučavanje modernih fenomena, u okviru medijske kulture, danas podrazumijeva oslanjanje na brojne teorijske pristupe. Kada je riječ o filmu oni se više ne zasnivaju isključivo na posmatranju koncepta vjernosti ili odnosa filmske slike prema realnosti, odnosno prema nekom književnom predlošku. Strukturalizam i postrukturalizam su donijeli jedan novi semiotočki kompleks koji je istakao postavke intertekstualnog i transtekstualnog pogleda na kategorije značenja i označavanja.

Postrukturalistički metod je, na drugačiji način, počeo preispitivati integralnost subjekta i identitet autora ističući multidiskurzivnost, te aporije i ekscese u tekstu/naraciji. I druge novije teorijske postavke, poput kulturologije, naratologije, teorije performativnosti i recepcije, feminističke i multikulturne teorije, jesu važna osnova za moderan pristup analizi filma i njegovih značenja u okviru obrazovanja za medije i obrazovanja uopće. Uz ove komponente bitno je pomenuti još jednu stvar koja, u teorijskom i praktičnom smislu, jeste značajna karakteristika modernog društvenog, medijskog i kulturološkog prostora.

Riječ je o posmatranju filma kao novog medija, odnosno o identificiranju karakteristika digitalne tehnologije u masovnomedijskoj produkciji i reperkusijama funkcioniranja te tehnologije na sociološke, kulturološke i komunikološke dimenzije savremenog društvenog konteksta. Film se, u tom kontekstu, zaista prezentira kao spektakularna ideologija modernog doba, odnosno kao medij koji prikazuje život poput iluzije pri čemu ta iluzija nije laž nego “nužno pojavljivanje svijeta u formi ideologijske konstrukcije realnoga koja ne postoji bez medijske reprezentacije društvenih odnosa.”4

Takva postavka zahtijeva prepoznavanje Debordove koncepcije o tri faze: 1) koncentracijska, 2) difuzna i 3) integralna.5 U prvoj fazi film se realizirao u okviru totalitarne strukture (nacizam, fašizam, te komunistički državni projekat) kao propagandno sredstvo i medij za mobilizaciju masa. Druga faza označava 4 Paić, Ž. (2012): Doba medijalnoga neutraliziranja: od društvene entropije do obuzdane subverzije kulture. Zeničke sveske - Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku. Zenica - jun 2012, str. 16. 5 Isto, str. 16.

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

25

upotrebu filma za vizuelnu prezentaciju korporativnih modela udruživanja i promociju liberalno-demokratske produkcije kapitala. A treća faza, za razliku od prve dvije koje pripadaju periodu ideologiziranih masa i podjele moći, jeste doba medijalnog svijeta.

Taj svijet je svijet znakova bez značenja, jedan postideologijski svijet u kojem poruke nemaju sadržaj, odnosno gdje film/novi mediji emitiraju poruku kao samu medijalnost događaja pri čemu kontekstualnost ima dominaciju nad sadržajem poruke. Događaj postoji samo kao medijalnost, kao medijska informacija o njemu, tako da je svaka realnost transformirana u medijske znakove i kreirana u oblik realne iluzije. U tom kontekstu i onaj koji prima poruku, onaj ko tu poruku dekodira, nije u tom procesu neutralan nego je i on medijski konstruiran identitet.

Sve su učestalija razmišljanja o filmu i novim medijima prema kojima oni svojom funkcijom bitno mijenjaju naš odnos prema realnom, te prema kojima medijalnost i priroda novih medija ne prezentiraju neki događaj nego ga, u stvari, omogućavaju da se otvori za publiku. Takav koncept je veoma bitan za moderno poimanje filma jer uvažava nove teorije koje analiziraju funkciju novih medija s kulturološkog, komunikološkog i sociološkog aspekta. Na taj način upotreba filma i filmskih analiza u obrazovnim procesima postaje obuhvatnija, kompletnija, ali i zanimljivija.

Završna razmatranja

Film je veoma interesantan medij u okviru moderne medijske kulture i medij koji može biti izuzezno koristan u edukativnim procesima. Njegova analiza počiva na identifikaciji kodova i sintagmatskih tipova, kao osnovnih elemenata filmskog jezika, te na semiotičkim tumačenjima filmske naracije i onoga što označava ta naracija. U okviru tih analiza neophodno je poštivati i određena načela na osnovu kojih se filmske poruke mogu tumačiti s nekoliko aspekata - od kulturološkog i pedagoškog, pa do psihološkog i komunikološkog, ili estetskog i etičkog.

Proučavanje filmske strukture je obogaćeno primjenom različitih teorijskih pristupa. Strukturalizam, postrukturalizam, teorije performativnosti i recepcije, kulturologija i naratologija, te različite teorije koje se odnose na rodne identitete i multikutluralnost, samo su neke koje su pomenute u ovom tekstu, a mogu oplemeniti i obogatiti analizu filma. Ali, moderno poimanje filma kao medija podrazumijeva, što je neobično važno, uvažavanje jednog

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

26

komunikološkog pristupa koji film posmatra u okviru jedne savremene digitalne funkcije novih medija.

Digitalna tehnologija i novi mediji mijenjaju karakter simbola koje danas upotrebljavamo i mijenjaju strukturu društvenog konteksta u kome se razvijaju ideje i pojmovi. U kojoj mjeri je zaista opravdano govoriti o tome kako novi mediji, pa tako i film, stvaraju jednu digitalnu realnost i virtualni svijet, ostaje pitanje koje će se intenzivno proučavati u narednom periodu. Međutim, očito je kako danas mediji djeluju stvarajući posthumane strukture umreženih informacija i signala što, na određeni način, dovodi u pitanje tradicionalnu paradigmu McLuhana o medijima kao produžecima ljudskih čula.

Literatura Hanley, Richard - priredio (2008): South Park i filozofija. Deblji, tvrđi i ide još dublje. Zagreb: Jesenski i Turk. Kellner, Douglas (2005): Medijska kultura. Beograd: Clio. Korać, Nada (1992): Vizuelni mediji i saznajni razvoj deteta. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika i nastavnih sredstava. Lemish, Dafna (2008): Deca i televizija. Beograd: Clio. Manovič, Lev (2001): Metamediji - izbor tekstova. Beograd: Centar za savremenu umetnost. Omon, Žak, Bergala, Alen, Mari, Mišel, Verne, Mark (2006): Estetika filma. Beograd: Clio. Uvanović, Željko (2008): Književnost i film. Osijek: Matica Hrvatska. Zeničke sveske - Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku. Zenica - jun 2012. Autor je dao Izjavu o autorstvu i originalnosti rada Lektor: autor rada

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

27

Prof. dr Mirčeta Danilović, akademik Srpska akademija obrazovanja, Beograd, Srbija Predrag Danilović, dipl. ing. Radio-televizija Srbije, Beograd, Srbija

KRIZA POSTOJEĆEG SISTEMA I PROCESA OBRAZOVANJA I EDUKACIJA NOVE GENERACIJE ZA SADAŠNJOST I BUDUĆNOST

Sažetak

U radu se istražuju uzroci krize postojećeg sistema obrazovanja, nastali zbog velikih tehničkih, tehnoloških, ekonomskih i socijalnih promena u društvu, i nužnost, potreba i način edukacije sadašnje i nastupajuće nove generacije učenika i studenata za njihov život, sada i u budućnosti. U njemu su iznete vrste i oblici promena u načinu života, rada, učenja i saznavanja postojeće generacije, kao i potreba menjanja i prilagođavanja vaspitno-obrazovnog procesa u odnosu na nastale promene. Ističe se da svet nije isti kao što je bio, a time ni karakteristike i osobine postojeće mlede generacije. Zbog toga se uloga, ciljevi i metode obrazovanja i način učenja i saznavanja moraju u velikoj meri menjati i prilagođavati mogućnostima savremene informaciono-komunikacione obrazovne tehnologije, načinu njihovog života i postojećem ekonomskom i političkom stanju.

Ključne reči: Edukacija za budućnost, kriza obrazovanja, karakteristike nove generacije, nove uloge nastavnika.

THE CRISIS OF EXISTING SYSTEM AND PROCESS OF SCHOOLING AND EDUCATION OF THE NEW GENERATION FOR PRESENT AND

FUTURE TIMES Abstract

This paper investigates the cause of a crisis in the existing educational system, generated by the major technical, technological, economic and social changes within our society, and the need and necessity for a change in a way we are educating the present and the upcoming new generations of pupils and students for their life, now and in the future. We explained the types and forms of changes in the way the present generation of people live, work, study and learn, as well as the necessity of modifying and adapting the process of teaching and education in the light of existing changes. We state that the world is not the same as before, and the traits and characteristics of existing young generation are not the same. Therefore, the role, the goals and the methods of education and the way of

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

28

learning and studying has to go through some major changes and become adapted to the possibilities of contemporary information-communication education technology, adapted to the way people live, and to the present state of affairs in economy and politics.

Key words: education for the future, teaching and education crisis, characteristics of the new generation of students, new roles for the teachers. Uvod

Krize tj. velike promene u obrazovanju nastaju ili su izazvane najčešće tehničkim i tehnološkim progresom tj. pojavom i otkrićem nečega novog koje pruža nove mogućnosti u načinima i oblicima ljudskog rada. "Prva kriza" obrazovanja bila je još u petom veku pre nove ere kada su se pojavili prvi oblici "azbuka" tj. raznih simbola (znakova) koji su omogućavali da se usmeno izražene misli mogu i zadržati, sačuvati, izraziti na drugačiji način tj. kao napisane, a ne samo kao izgovorene. Taj prelaz sa usmene na pismenu kulturu, koji se desio u Grčkoj i njenoj prestonici Atini, danas je sličan mogućnosti gde se individualno pamćenje može da zameni tehničkim memorijama i da čovek ne mora sve da pamti, već samo da zna gde i kako će naći odgovarajuću informaciju. Platon je u njegovo doba tražio da se proteraju pesnici koji su usmeno prenosili i izražavali svoje ideje i najviše se bunili protiv ovog novog načina izražavanja ideja jer im je, po njihovom mišljenju, ugrožavao opstanak, slično kao kada su radnici u 19. veku lomili nove mašine da bi sačuvali svoj posao tj. radno mesto. "Druga kriza" je izazvana Gutenbergovim pronalaskom mogućnosti štampanja knjiga, a time i mogućnosti masovnog obrazovanja i civilizacije štampane reči i pismenosti. Sadašnju "treću krizu" izazvao je prvenstveno tehnički i tehnološki progres u obliku pojave informaciono-komunikacione tehnologije i drugih tehnologija, kao što su mikroelektronika, kompjuteri, telekomunikacije, robotika, laserska tehnologija, tehnologija novih materijala, biotehnologija, energetska tehnologija, nuklearna tehnologija, kosmička tehnologija, itd.

Kao što se vidi, bilo koja vrsta kriza obrazovanja najčešće se ispoljava kao nemogućnost obrazovnog sistema da se adekvatno prilagodi nastalim i postojećim tehničko-tehnološkim i društvenim promenama i potrebama, kulturom progresa i da odgovori na uticaje savremenog naučno-tehnološkog napretka. Današnja kriza u obrazovanju je kriza rasta tj. potrebe društva za visoko kvalifikovanim kadrovima i nemogućnosti univerziteta da zadovolji narasle

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

29

potrebe za njima. Zbog toga se javila potreba za preispitivanjem uloge univerziteta, njegove organizacije, načina i oblika podučavanja tj. realizacije obrazovnog procesa. Ove potrebe za promenom uloge i rada univerziteta i škola nastale su zbog mnogobrojnih razloga, kao što su:

- Teškoće diplomiranih studenata da nađu radno mesto i da se uključe u proces rada;

- Povećanje specifičnosti odgovarajućih znanja za realizaciju radnih zadataka;

- Promene kvalifikacione strukture radnih mesta koje društvu treba; - Odliv mozgova tj. radne snage; - Nepostojanje fleksibilnih i specijalizovanih nastavnih programa i

odgovarajućih kurseva; - Postojanje nesklada, međa i barijera među disciplinama; - Postojanje "digitalne revolucije"; - Neadekvatnost i zastarelost znanja, ali i eksplozije znanja i tehnologija; - Zahtevi društva tj. tržišta rada za novim kompetencijama; - Nedostupnost znanja (zbog raznih razloga) većini tj. svima; - Nedovoljan istraživački rad; - Nemogućnosti raznih oblika prekvalifikacija i promena radnih mesta; - Teškoće u ostvarivanju realizacije kvalitetnih oblika nastavnog procesa; - Neobezbeđenje adekvatne sredine tj. okruženja za učenje i istraživački

rad; - Frontalni oblici nastave; - Nepostojanje individualnih i individualizovanih oblika učenja; itd.

Iz navedenog je moguće zaključiti da su nastanak i pojava raznovrsnih promena i kriza u postojećem sistemu obrazovanja tj. u načinu i oblicima realizacije obrazovnog procesa uslovljene zbog:

1. Povećanog zahteva za fakultetskim obrazovnim kadrom, 2. Potrebe za kvalitetnim visokim obrazovanjem koje će zadovoljiti tržište

rada; 3. Postojanja uzročno-posledičnih veza između visokog obrazovanja i tržišta

rada; 4. Potrebe za internacionalizacijom visokog obrazovanja i prohodnošću

studenata tj. buduće radne snage i povećanjem njihovog broja, 5. Potrebe za saradnjom i partnerskim odnosima između raznih univerziteta,

radi razmene korisnih ideja, informacija tj. znanja,

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

30

6. Potrebe za diversifikacijom obrazovnog procesa, željom za izuzetnošću, savlađivanjem konkurencije i učestvovanje, postizanje uspeha u takmičarskim odnosima tj. za prestižem, nadmoćnosti, povećanjem broja studenata, a sve u cilju povećanja profita, osiguranja opstanka i trajanja u društvu gde postoji nemilosrdna borba između konkurencije u raznim oblicima.

Smatramo da sadašnje promene u obrazovanju nisu prava kriza, već kvantitativan skok u načinu i mogućnostima obrazovanja, jer svaka kriza uslovljava i uslovljena je raznim promenama, a one ipak donose nešto bolje jer se pojavljuju novi izvori znanja, nove mogućnosti komuniciranja, novi jezik izražavanja, novi transmiteri informacija, nove vrste znanja, pa i njegovog nastanka i proizvodnje. Sadašnja struktura, organizacija, način funkcionisanja, uloge, misije, očekivanja, "proizvodi", usluge, fakulteta i škola, uslovljavaju da se obrazovanje dramatično menja, a njihovi temelji su uzdrmani, jer društvo traži nešto od njih što su do sada vekovima radili, ali taj proizvod za danas i budućnost nije više dovoljno adekvatan, svrsishodan, upotrebljiv, koristan. Nove potrebe izazvane nastalim promenama u svim pravcima, delatnostima, oblicima života i rada ljudi, uslovile su borbu sa vremenom, potrebom za povećanjem efikasnosti, korisnosti, adekvatnosti svih delatnosti, pa i obrazovnog procesa. Edukacija postojeće i nove generacije za budućnost Sadašnja i nova generacija živi u "veku znanja", "obrazovnom društvu", "društvu učenja i znanja", "novoj informacionoj civiliziaciji", "učećem društvu", "audiovizuelnoj elektronskoj civilizaciji", "umreženom društvu", "digitalnoj renesansi", sa primenom "inteligentnih tehnologija obrazovanja i inteligentnih sredina za učenje", "multimedijalnih tehnologija", informaciono-komunikacionih tehnologija, novih TV i video tehnologija, digitalnih tehnologija, tehnologija interaktivnog učenja, itd. U svim tim tehnološkim inovacijama moramo se snaći tj. umeti ih koristiti, primeniti i dalje usavršavati. Osnovni problem, pitanje, nedoumica, sadašnjeg vaspitno-obrazovnog procesa jeste problem kako vaspitavati i obrazovati novu generaciju, kako za sadašnjost tako i za budućnost, jer je budućnost već u velikoj meri prisutna i u sadašnjosti. Sadašnja generacija se već označava kao "Net generacija", "Fejzbuk generacija", "Klik generacija", "Gugl generacija" i slično, što sve označava takvu generaciju koja je već ušla u budućnost, što nije slučajno.

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

31

"Net generaciju" čine deca koja su rođena u doba interneta tj. kompjutera i žive pod njegovim uticajem. Ova generacija odrasta ili je odrasla sa upotrebom raznih vrsta savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija. Ona živi sa personalnim kompjuterima počevši od 1980. godine. Smatra se da 80% generacije do 18 godina ume da koristi kompjuter, a skoro svi su konektovani (povezani) sa internetom. Deca od 6 godina provode svaki dan skoro dva časa koristeći elektronske medije tj. video igre, TV emisije, video, kompjutere, internet, telefon, radio, a veliki broj starije dece posećuje redovno mnoge web stranice i mnogo više vremena. Ukoliko su roditelji na višem nivou obrazovanja, veći procenat njihove dece koristi razne vrste elektronske tehnologije. Pojavili su se i novi oblici komunikacija i načina druženja. "Net generacija" često koristi instant poruke, elektronsku poštu i razne tzv. društvene mreže za međusobne kontakte i odnose. Ona je više vizuelno opismenjena nego ranije generacije. Studenti radije koriste Internet nego biblioteke. Najčešće koriste mobilne i "pametne" telefone, digitalnu interaktivnu video televiziju, inteligentne pedagoške agente, veb agente i internet servise, razne vrste kompjuterskih obrazovnih softvera, simulacija, video kompjuterskih i obrazovnih igara, onlajn servisa za učenje na daljinu, razne vrste plejera, digitalne fotoaparate, a najviše kompjutere. Najčešće nešto proveravaju kako radi i koje su mu mogućnosti. Oni ne koriste i ne vole da čitaju kucane, ali ni pisane, klasično odštampane i pisane sadržaje tj. tekstove. Koriste vizuelne vrste komunikacija socijalnih-društvenih mreža i slično. Okruženi su vizuelnom tehnologijom, digitalizovanim informacijama i umetnošću, moćnim video medijima, virtuelnim, veštačkim i glamuroznim svetom, gde novac određuje moralne vrednosti, načine i oblike ponašanja i mišljenja, stil i celokupnu filozofiju života i načina ponašanja. Postoje i tzv. "netradicionalni studenti" koji su označeni kao "odrasli studenti", "odrasli učenici", "ponovni studenti", "studenti povratnici", "zakasneli studenti", koji su postali tako što su zakasnili pri upisu tj. nisu dalje nastavili školovanje posle srednje škole, što povremeno prisustvuju nastavi, rade puno radno vreme, što su finansijski nezavisni, što imaju osobe koje izdržavaju, imaju samohrane roditelje, nemaju diplomu ni srednje škole, itd. Nova generacija živi oslonjena na digitalnu informaciono-komunikacionu i medijsku tehnologiju, na konvergenciji telekomunikacione, kompjuterske i informatičke tehnologije. Od nje se zahteva sposobnost za pronalaženje, obradu, stvaranje, integraciju, razumevanje, evaluaciju postojećih informacija i njihovo

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

32

korišćenje u praksi, "snalaženje" u životu i potenciranje i obožavanje privatne svojine, liderstva i profita. Individualnost je svuda prisutna, iako se proklamuje zajednički timski rad i saradnja. Nove uloge fakulteta i škola u vaspitno-obrazovnom procesu za budućnost Analizirajući ulogu i funkcije današnjih fakulteta i postojećih škola pokušali smo da formulišemo i damo neke smernice za njihovo buduće funkcionisanje i prilagođavanje zahtevima budućnosti i postojećoj ekonomskoj i tehničko-tehnološkoj situaciji i promenama.

Smatramo da univerziteti treba da i dalje budu i jesu centralno mesto sistema visokog obrazovanja. Oni pripremaju studente za praćenje nastave i istraživanje, obezbeđujući visoko specijalizovani sistem obuke i studija, prilagođeni raznovrsnim potrebama studenata i promenama u savremenom načinu življenja i otvoreni za sve prema njihovim mogućnostima i sposobnostima. Na njima se mogu i trebaju školovati sve vrste intelektualnih autoriteta koji su društvu potrebni. Oni treba da omoguće smenjivanje perioda obrazovanja i perioda rada tj. teorije i prakse, da upotpunjuju jedni druge i da priznaju naknadno stečene stručnosti. Današnji fakulteti treba da imaju jasnu ideju o tome šta žele i očekuju od svog obrazovanja koga nude i njegovih modela, i kako da ponude visoki kvalitet i efikasne obrazovne servise u svetu u kome e-revolucija postaje norma. Univerzitet mora da napusti osnovnu ideju da je njegov zadatak da promoviše znanje zarad znanja, koje nema cilj izvan sebe i vrednosno je neutralno. Univerzitet mora da redefiniše pojam autonomije, povezujući ga sa intelektualnom i moralnom odgovornošću pojedinaca, kao i institucija u celini. On mora da ima aktivni odnos prema demokratiji, sa osnovnim stavom da demokratija ne može da se razvija bez obrazovanja, ali ni obrazovanje bez demokratije. Fakulteti i škole treba da koncipiraju svoju misiju tj. ulogu u društvu, šta se od njih očekuje i zahteva, i koje potrebe treba da zadovoljavaju u odnosu na potrebe tržišta rada tj. odgovarajuće radne snage. Oni moraju da budu potpomognuti od društvene zajednice da bi se omogućila realizacija njihovih osnovnih funkcija, a to je stvaranje i širenje ekspertize podučavanjem, obukom, istraživanjem i priznavanjem njihovog rada, lokalno i na međunarodnom planu, tj. da budu međunarodno rangirani na lestvici znanja.

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

33

Savremeni obrazovni sistemi tj. fakulteti i škole treba da usmere svoja istraživanja i rad ka:

- Boljem i delotvornijem korišćenju ljudskih talenata tj. učenika, nastavnika i profesionalnog, tehničkog i neprofesionalnog osoblja tj. učesnika u realizaciji obrazovnog procesa.

- Boljem i delotvornijem korišćenju postojećeg vremena u toku obrazovnog procesa, određujući adekvatno vreme za trajanje raznih kurseva, tečajeva, školskog dana, letnje, subotnje i ubrzane nastave i omogućavanje elastičnosti napredovanja pojedinaca i elastičnih nastavnih programa.

- Boljem i delotvornijem korišćenju savremene obrazovne tehnologije tj. elektronskih, telekomunikacionih, mehaničkih, itd., sredstava i aparata tj. uređaja koji povećavaju mogućnost skupljanja, uskladištavanja, snimanja, memorisanja, širenja i korišćenja znanja.

- Poboljšanju nastave i obrazovanja nastavnika, pogotovo korišćenjem praktičnih iskustava i pojednostavljenju teorijskih sadržaja stručnog obrazovanja.

- Poboljšanju i prilagođavanju nastavnih planova i programa, pogotvo fizike, matematike, hemije, stranih jezika, itd. Obrazovni sistem treba da prate ideali kvaliteta i jednakosti, prihvatanja

inovacija kao neophodnog elementa napretka, redefinisanje postojećih ciljeva i sredstava za njihovo postizanje, usmeravanje i davanje prednosti učeniku i učenju. Univerziteti i njihovi fakulteti i odseci treba da imaju obavezu da stalno prilagođavaju i podešavaju svoje nastavne planove i programe zahtevima tržišta tj. potrebama za odgovarajućom radnom snagom i profesijama koje su potrebne u datom vremenu i situaciji. Zato oni stalno moraju da vrše analizu tj. istraživanje tržišta, otkrivaju promene i prilagođavaju im svoje nastavne sadržaje. Postojaće i razni oblici nastavnih programa i oni treba da se međusobno razlikuju u zavisnosti koje će potrebe zadovoljavati tj. zadovoljavati potrebe tržišta. Njihov osnovni zadatak treba da bude sistematsko planiranje i razvoj nastavnih planova i programa, i njihovo prilagođavanje nastalim promenama i zahtevima tržišta, ali i učenika i njihovih želja i potreba. Oni treba da pomognu u razvoju ekonomije, kulture, politike, ekologije, itd. U svakom slučaju, savremeno obrazovanje treba da se temelji na stalnim tj. doživotnim oblicima obrazovanja koje obuhvata raznovrsne oblike usavršavanja. Buduće učenje treba da se ostvaruje i u neškolskim oblicima organizacije obuke i doškolovavanja, i to većinom u okruženju u kome se nalazi učenik, gde živi i kasnije gde će raditi i šta će raditi.

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

34

Fakulteti i škole treba da sve više zahtevaju, vrednuju i omogućavaju ličnu aktivnost učenika u učenju, načine i mogućnosti izbora i obrade informacija, načine i mogućnosti pronalaženja informacija i njihovog transfera u znanje, načine i mogućnost njihovog korišćenja, kao i saznanje i doživljaj sopstvenih kvaliteta i mogućnosti, kao i interakcijsku kulturu i mogućnost komunikacija tj. rada u parovima, grupama, timovima. Oni treba da zahtevaju da studenti postanu samostalni akteri svog razvoja, ravnopravni učesnici u obrazovnom procesu i odgovorni za kvalitet svoga rada i razvijanje škole zasnovane na kvalitetu. Studente i učenike treba razvrstavati prema stilovima i načinima učenja tj. prema njihovim mogućnostima i sposobnostima za intelektualni rad, a nastavnik se umesto prvenstveno predavačke uloge treba ponašati više kao vodič, pomagač tj. oslonac u postizanju kvaliteta. Po novim shvatanjima tj. novoj pedagogiji, škola treba da napusti memorativno-reproduktivni način podučavanja i da se orijentiše na obuku učenika da umeju da uče i da pretvaraju svoja znanja u konkretne praktične aktivnosti. Učenik treba da nauči tj. da ume, da zna, gde se važne, korisne i potrebne informacije mogu naći ili gde se mogu tražiti, kao na primer u bazama podataka, knjigama, medijima, medijskim centrima i slično, i kasnije ih upotrebiti prema potrebi. Ovakav oblik nastave postavlja studente (učenike) u centar procesa učenja; daje im vlasništvo nad učenjem; podiže očekivanja; povećava njihovo samopouzdanje; daje nastavnicima autonomiju nad podučavanjem.

U školi budućnosti: - Učenje će se odvijati uz pomoć ohrabrivanja studenata da veruju u sebe i

svoje mogućnosti. - Ciljevi i zadaci učenja će biti definisani i prilagođeni studentima. - Napredovanje u učenju će se najčešće meriti u odnosu na kratkoročne

zadatke. - Tempo učenja će biti prilagođen mogućnostima studenata. - Studenti će preuzimati odgovornost za kvalitet učenja tj. za svoje

sopstveno učenje. - Škola će raditi po odeljenjima koje svaki ima svoj nastavni plan,

udžbenike i resurse. Svako odeljenje će raditi i konsultovati se sa nastavnicima iz drugih odeljenja da bi podelili zajedničke oblike i načine rada u odnosu na nacionalni nastavni plan, koncepcije ili "šeme", veštine, koncepte, iskustva, vrednosti.

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

35

Profesionalni razvoj i napredak nastavnika treba da prolazi kroz fazu bazičnog obrazovanja za struku, pripremu i uvođenje u profesiju putem stažiranja i usavršavanja u toku realizacije svoga rada, kroz doživotne oblike učenja tj. kontinuiranog procesa stručnog usavršavanja kako bi mogli da odgovore na izazove i očekivanja društva i raznovrsnih i različitih klijenata tj. učenika i studenata. Oni će realizovati razne uloge kao što su: obrazovni konsultanti, specijalisti za učenje na daljinu i multimedijalne module, specijalisti za sertifikate formalnog i neformalnog obrazovnog dostignuća, eksperti za komunikaciju i obrazovno tržište, partneri, saradnici, sagovornici, konsultanti učenika itd. Zaključak

Novi tj. savremeni fakulteti i škole će morati da odrede svoju funkciju i ulogu u savremenom društvu i da odgovore na sledeća pitanja:

1. Šta će se učiti (sadržaj) tj. šta će naučiti svoje polaznike tj. učenike ili studente;

2. Zašto (cilj) tj. koje vrednosti im promovišu da usvoje, 3. Koga podučavati u odnosu na predznanje učenika i tip učenja, 4. Pomoću čega tj. koje vrste IKT i medija primenjivati, 5. Kako i koje nastavne metode tj. algoritam učenja primenjivati, 6. U kojoj sredini (sociokulturnoj sredini učenika) tj. okruženju ili sredini za

učenje realizovati nastavu, obuku i podučavanje. Na ova pitanja je teško odgovoriti, jer odgovor zavisi od koncepcije vaspitno-obrazovnog procesa, a i od celokupnog kulturnog, ekonomskog, političkog, tehničkog, tehnološkog, itd., stanja postojećeg društva i društva u celini. Primera radi, navešćemo da je na pitanje "Šta treba učenika učiti?", odgovor teško dati ako se na primer, pored ostalog, ne poznaju i uzmu u obzir uticaji i mogućnosti informaciono-komunikacione tehnike i tehnologije i njenog delovanja na sam život, rad, učenje i saznavanje. To je teško odgovoriti, jer je danas IKT već preuzela niz aktivnosti, načina i oblika rada, koje su do sada radili samo radnici za koje ih je trebalo naučiti, a sada je te oblike rada preuzela tehnika. Problem je u tome što se teško može znati za šta treba obrazovati sadašnje učenike (buduće radnike) kada su umesto njih, tekuće trake preuzele mnogobrojne delove njihovog rada, kada su ih roboti zamenili u mnogim oblastima njihovog delovanja, kada se radnici u upravljačkim kabinama zamene kompjuterskim sistemima za kontrolu i upravljanje radom i proizvodnjom, kada se blagajnici zamene automatima na šalterima banaka i pošta, kada se u obaveštajnim servisima

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

36

i službama železnica, banaka, pošta, radnici zamene automatima za davanje obaveštenja, kada se bankovni računi počnu pisati ne više ručno nego pomoću automata, a računovođe izgube posao, kada bledi značaj pisane reči, kada ljudi ne čitaju i pišu opširne tekstove, kad je većina informacija data na vizuelan način, kad samo treba ispuniti neki formular, kad se sve automatski može obraditi, kada je teško predvideti potrebe za novim kvalifikacijama u novom svetu u kome će potrebne informacije biti sve prisutnije i dostupnije bez direktnog kontakta sa njihovim stvaraocima.

Sve promene u načinu obrazovanja, danas i sutra, vezane su tj. uslovljene pojavom tehničkog, tehnološkog, društvenog progresa koji je uslovio pojavu novih potreba i mogućnosti.

Pojava globalnih, nacionalnih i međunarodnih mreža, sistema komunikacionih satelita i zemaljskih satelitskih stanica, modernih info-komunikacionih sistema, uslovila je povezivanje i zbližavanje svih naroda planete, a to je omogućilo da se stvore i pojave "planetarne informacije" koje se brzo mogu prenositi sa kraja na kraj sveta i da ih u istom trenutku prate milioni ljudi. Sistemi satelitske televizije, TV nacionalne mreže i interneta već sada i uveliko pružaju sve veće obilje raznovrsnih programa iz raznih oblasti, kao što su: nauka, tehnika, tehnologija, kultura, sport, umetnost i dobijanje mnogobrojnih potrebnih informacija, kako u cilju obrazovanja tako i u cilju zabave, usavršavanja, doškolovavanja, prekvalifikacija itd. Ove tehnologije su skratile i ukinule prostorna rastojanja, povećale brzinu komunikacija smanjenjem vremenskih veličina, uslovile pojavu tzv. „paralelnih škola“ i povećale dostupnost velikom broju raznovrsnih informacija koje se mogu samostalno birati, kritički procenjivati, određivati, vrednovati, upoređivati, zaključivati, čuvati ili odbacivati. Za očekivanje je da će se u budućnosti, u odnosu na način proizvodnje, prezentacije i distribucije informacija izvršiti razne promene, kao na primer: povećaće se broj usluga potpomognutih kompjuterskim mogućnostima, a smanjiti i izmeniti način proizvodnje klasičnih knjiga; povećaće se broj specifičnih intelektualnih usluga u odnosu na usluge sa opštim karakterom; povećaće se fleksibilnost proizvodnje, prezentacije i distribucije informacija. Granice između pojedinih medija će se smanjivati i nastaće simbioza i konvergencija velikog broja medija u jedan takozvani „totalni medij“. Opstanak ljudskog društva i kvalitet njegovog života zavisi i zavisiće od sistema obrazovanja tj. od stvaranja uticaja i delovanja kreativnih tj. darovitih i

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

37

talentovanih ljudskih jedinki koje se ne pojavljuju i nastaju slučajno. Jasno je da se ljudska moć zasniva na ljudskom znanju tj. na ljudskoj mogućnosti da uči, da stiče i da koristi iskustvo, saznaje i obrazuje se. Činjenica je da ukoliko samo jedna mlada generacija ne bi bila uključena u sistem obrazovanja i učenja, ljudsko društvo bi se vratilo na najniži stupanj svoga postojanja i njegov opstanak bi bio ugrožen u najvećoj mogućoj meri.

Kao što je "Big Bang" ("veliki prasak" - praeksplozija) predstavljao početak našeg sveta, tako je i tzv. "Bit Bang" ("informatički prasak") učinio da se i taj svet u mnogo čemu promeni i stalno menja na bolje.

Društvo bez odgovarajućeg obrazovnog sistema nema čemu da se nada. Literatura Danilović, M.(1993): Značaj, uloga i mogućnosti nove obrazovne tehnologije u

realizaciji obrazovnog procesa. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja br. 25, str. 138-155, Beograd, Institut za pedagoška istraživanja

Danilović, M.(2009): Jedan svet jedna škola - globalizacija obrazovanja i nužnost doživotnog učenja - vizija škole budućnosti, Zbornik radova sa 5. međunarodnog simpozijuma "Tehnologija i informatika u obrazovanju - za društvo učenja i znanja V", Institut za pedagoška istraživanja, Beograd, Fakultet tehničkih nauka - Novi Sad, Centar za razvoj i primenu nauke, tehnologije i informatike, Novi Sad

Danilović, M.(2010): Novi vaspitno-obrazovni ciljevi i uloge nastavnika koji uslovljavaju i određuju metode, oblike i sadržaje njihove edukacije za budućnost, Zbornik radova sa naučnog skupa "Edukacija nastavnika za budućnost", Pedagoški fakultet, Zenica

Danilović, M. (2010): Tehnika, obrazovna tehnologija i informatika u funkciji povećanja efikasnosti obrazovnog procesa i procesa učenja, Zbornik radova sa naučnog skupa "Tehnika i informatika u obrazovanju 2010", Tehnički fakultet, Čačak

Danilović M. (2010): Škola budućnosti - kuda i kako, Tehnički fakultet "Mihajlo Pupin", Zrenjanin.

Danilović, M., Danilović, P. (2013): Informaciono-komunikaciona obrazovna tehnologija - ključni pojmovi (u štampi), Tehnički fakultet "Mihajlo Pupin", Zrenjanin

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

38

Koutori su dali Izjavu o autorstvu i originalnosti rada Lektor: koautori rada

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

39

Ao. Univ. - Prof. Dr. Ylber Sela Faculty of Public Administration and Political Science South East European University Tetovo, Republic of Macedonia MA. Lulesa Iljazi Skopje, Republic of Macedonia MA. Pishtar Lutfiu Skopje, Republic of Macedonia

BOLOGNA REFORMS AND CHALLENGES OF THE UNIVERSITIES AT NEW CENTRY

Abstract

The Universities play a key role in development of a society. In other hand Universities challenge with an ongoing need for intern reformation as well as to be compatible with modern social, economic and scientific progress. Bologna Process is the biggest reform process undertaken before more than 10 years, and accepted in all European Union countries, and countries that pretend in the future to be part of it, with an aim of creating a unified education system of higher education in all Europe. In centre of those reforms is reformation of higher education, with an aim the new generation to strengthen modern labor market. Bologna system pretends on universities to be more close to the society and to give opportunities to everybody to be part of it and supports them in realization of their aspirations. So those reforms aim on successful resisting of the challenges created by the new century. Also is evident the other fact: skepticism related to “are Bologna reforms the ones who will develop the higher education in proper directions”, and trusting more to tradition higher educational system of each country. The number of people who thinks that those reforms are not bringing the proper changes and think that those reforms bring even damage to the development of higher education is not small, but they forget that thanks to those reforms students of higher education does not achieve only knowledge, but also different abilities and living skills. So thanks to those reforms, a new higher educational system is developed where the student is in the centre of attention.

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

40

Introduction Universities are among the key actors in constructing a knowledge-based

society. Through their teaching, they disseminate knowledge and improve the stock of human capital; through the research they perform, universities extend the horizons of knowledge; and by their other activities, they transfer knowledge to the rest of society, work with established industry and create new companies. And the contribution of universities to society goes beyond economic and technical advancement, since they maintain a culture that fosters an environment for well-rounded graduates.

As Europe approaches the world technology possibility frontier and leaves the era of catching up behind, innovation and highly-educated people have become crucial drivers of its growth potential. If forces are indeed to be mobilized in Europe to create the most competitive economy and knowledge-based society of the 21st century, European universities have to play a central role.

Modernization of South East Europe's universities, involving their interlinked roles of education, research and innovation, has therefore rightly been acknowledged as a core condition for the success of a move towards an increasingly global and knowledge-based economy. Various policy communications have identified the main items for change, at the level of the EU and also in many European countries. Spurred by the Bologna process, many countries have started designing a process of reforms. However, few countries make them national priority. Yet these changes are crucial to regenerate Europe's growth capacity. Perhaps, national governments rightly give priority to giving funds to primary and secondary education rather than to university education. But reform of the university system is not only a question of pumping more public money into the system but also and reformation of educational system in general.

Bellow are explained aims and objectives of the Bologna process; actual situation in South East Europe; information about higher education system in Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro and Serbia; impact from the Bologna process; problems in higher education in SEE etc. I. Bologna process reforms

The Bologna Process was a major reform created with the claimed goal of providing responses to issues such as the public responsibility for higher education and research, higher education governance, the social dimension of higher education and research, and the values and roles of higher education and

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

41

research in modern, globalized, and increasingly complex societies with the most demanding qualification needs. With the Bologna Process implementation, higher education systems in European countries are to be organized in such a way that:

- it is easy to move from one country to the other (within the European Higher Education Area) – for the purpose of further study or employment;

- the attractiveness of European higher education has increased, so that many people from non-European countries also come to study and/or work in Europe;

- the European Higher Education Area provides Europe with a broad, high-quality advanced knowledge base, and ensures the further development of Europe as a stable, peaceful and tolerant community benefiting from a cutting-edge European Research Area;

- there will also be a greater convergence between the U.S. and Europe as European higher education adopts aspects of the American system.1

In 2009 the representatives of 46 countries which are part of Bologna process decided for the priorities of new decade. Those priorities are:

- social dimension: equitable access and completion, - lifelong learning; - employability; - student-centered learning and the teaching mission of higher education; - education, research and innovation; - international openness; - mobility; - data collection; - multidimensional transparency tools; - funding.2

The Bologna process, combined with other global and national forces driving the development of knowledge economies and societies, has brought about enormous changes to the European higher education landscape. It is extraordinary that an agenda for higher education reform is even being discussed, let alone shared and agreed upon, among as many as forty-six countries – and this is now being increasingly acknowledged across the world.

1 http://www.ond.vlaanderen.be/hogeronderwijs/bologna/about/ 2 http://ec.europa.eu/education/higher-education/doc1290_en.htm

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

42

II. Bologna Process in SEE At the Berlin summit, seven new countries joined the "Bologna Club":

Albania, Andorra, Bosnia and Herzegovina, Holy See, Russia, Serbia and Montenegro and "the former Yugoslav Republic of Macedonia". Five of them belong to the so–called countries in transition (four of them from South East Europe). During the 1990s, almost all countries of Western Balkans were involved in wars and open conflicts and all of them were hit by economic and social crises. For many of them, a sound reconstruction of national higher education seemed very far and "Europeanisation" got here quite different accent than in the countries of the first group. Yet, already in the Bologna Declaration (1999) they were not forgotten but the role of the Process got a bit different accent here: "The importance of education and educational co–operation in the development and strengthening of stable, peaceful and democratic societies is universally acknowledged as paramount, the more so in view of the situation in South East Europe." Wars were stopped at the end of the 1990s, their systems were partly reconstructed with international support rather soon and until the Berlin ministerial summit (2003), all of them already joined the Process. In this group of countries, a perspective of the EU accession is mainly perceived as one of the strongest motivation to foster political, social and economic recovery; today, two of them are already candidate countries. With Albania as an exception, the remaining Western Balkans countries shared a considerable part of 20thcentury political history and heritage of a common state, Yugoslavia. Its roots grew already after World War I. Until the 20th century, the Austro–Hungarian and Ottoman Empires had affected most parts of the region with divisions, (re–)unifications, shifting allegiances and diversity. After World War II, the Federal Socialist Yugoslavia, as "neither an Eastern, nor a Western" country, was decentralized and diverse in itself. Since the mid–1960s it was more connected with the West (with one million workers abroad) than the East. Albania to the south–west side of the peninsula was isolated up until the late 1980s. Looking at the Balkans in a broader framework, Bulgaria and Romania belonged to the "Eastern bloc" while Moldova was an integral part of the Soviet

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

43

Union. To the south of the Balkans, Greece was the next frontier to the West, politically speaking.3 For the new independent states that emerged from former Yugoslavia, the Bologna process has been perceived as a key driver for rebuilding and reinvigorating higher education systems that all share a common heritage from their Yugoslav past. Since the beginning of the Bologna process, higher education systems in the European Higher Education Area have grown significantly. Although the trend towards mass higher education began before the launch of the Bologna process, the speed of transition has certainly accelerated during the last decade. The student populations in Armenia, Lithuania, Montenegro and Romania have practically doubled in size. In another 20 systems, student participation has increased by more than 20 percent. Only in Spain has the number of students decreased. Overall, this picture across the European Higher Education Area fits well with acknowledged global massification trends in higher education, and indeed the rapid speed of European change in higher education demography is being out-paced by other world regions. As the size of the student population has grown, so too has the number of higher education institutions – at least in most countries. Indeed in Armenia, the Czech Republic, the former Yugoslav Republic of Macedonia, Italy, Malta, Montenegro and Slovenia, the number of higher education institutions has expanded by more than 100%. II.1 MACEDONIA The Republic of Macedonia became a member of the Bologna Process in 2003, having started with the changes in the higher education system much earlier in 2000 when the Ministry of Education and Science passed the new Law on Higher Education. The Law requires universities to start introducing the ECTS and designing study and subject programs according to the principles of the Bologna Process. Since then all the legal changes were made in regard to raising quality, redesigning and modernizing the curricula, reorganizing and restructuring of the universities-all these obligations derived from signing this convention and the requirement that were taken with that case were dealt with the harmonization of all the legal higher education regulatory.

3 Zgaga P. (2009). The Bologna Process and its role for transition countries. Revista de la Education Superior. Vol. XXXVIII (2), No 150

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

44

The existing academic degree granted with a diploma was transformed into a baccalaureus and the programmes were shortened from 4 years to around 3. The degree granted with a magisterium is transformed into a master's degree, achieved after 5 years of study. Medicine and medicine related studies still last 6 or 5 years. The degree of doktorat (PhD, dr.sc.) remains but it can be received after 3 more years, i.e. 8 years in total: 3 years (Bachelor or Baccalaureus) + 2 years (Master) + 3 years (doctor of science).4 Finally, it is noted the behavior of national qualifications framework which is compatible with European framework through which precisely and descriptively are set profiles, goals and commencement points to study programs of the first, the second and the third cycle, as well as those of the professional education shorter than three years5 Also doctoral school became a formal part of university education thus being closed as the third cycle of studies, which all those who wish to successfully overbuild themselves up to this level, qualitative studies are offered, based on ECTS, which as the final prodauct should be the doctoral dissertation as the original and unique work in the field in which the candidate demonstrates success and special interest. II.2 CROATIA In Croatia, the implementation of the Bologna Process started in the academic year 2005/2006. The existing academic degrees were generally transformed like this:

- The degree granted with a diploma was transformed into a baccalaureus (in Croatian: prvostupnik) and the programmes were usually shortened from 4 years to around 3.

- The degree granted with a master was mostly eliminated or transformed into a master's degree, achieved after two additional years of study.

- The degree of doctor of science (PhD, dr.sc.) remains, but it can be received after 3 more years, i.e. 8 years in total.

Therefore, the typical length of studies is now 3 years for Bachelor or Baccalaureus, then 2 years for Master and then 3 years for "Doctor of Science". In local use, there is a distinction in titles between vocational degrees and academic degrees at the baccalareus level (the academic degrees holders add

4 http://www.mon.gov.mk 5 http://www.mon.gov.mk/images/stories/dokumenti/NacionalnaRamka/uredba.pdf

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

45

unitv, before their title, denoting a university programme). A distinction is also made between engineering programs and other programs at levels below PhD – engineering program graduates append engineer to their title. It is not yet officially clear how those differences map to the arts and science differentiation present in the Anglo-American system. It is expected that most faculties issuing engineering degrees will translate them as science degrees. There are several notable exceptions:

- The first higher education degree in economics still lasts four years, while the master's degree in economics is obtained after an additional one year (this refers to University of Zagreb's Faculty of Economics and Zagreb School of Economics and Management).

- Medicine and medicine-related studies do not assign a baccalaureus degree and instead last 6 years like before.6

II.3 SERBIA In Serbia, the implementation of the Bologna Process started in some schools in 2005. The existing academic degree granted with a diploma was transformed into a baccalaureus and the programmes last for 4 or, in some cases, 3 years. The degree granted with a magistratura was mostly eliminated or transformed into a master's degree, achieved after 5 years of study. Medicine and medicine related studies still last 6 or 5 years. The degree of PhD remains. Currently, there is a lot of turmoil in the Serbian education system. The implementation of the Bologna Process spawned a lot of problems, with one of the major problems being the introduction of very high tuition fees in public universities under the cover of the Process. The fees, which are in some cases extremely high, have caused unrest among the student population.7 II.4 ALBANIA The draft-law On Higher Education in the Republic of Albania was passed by the Council of Ministers on 7 March 2007, on the Teacher’s Day, and the head of the government qualified it “as a very good” draft-law. He did also add that “on its (draft-law) basis, higher education will change compatible to the Bologna Charter”. In fact, the draft-law’s incompatibility will be the focus on transversal analysis. According to the international and the European conceptualization,

6 http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2428 7 http://www.mpn.gov.rs/sajt/

IV International Scientific and Expert Conference Education For The Future

46

university is an independent institution in the heart of the society. It is the key element in the culture of a country, as via studies, analysis and research it realizes, it does directly affect the cultural 7 formation of the nation. Therefore, it is logical that the research and teaching be normally and intellectually independent of the any public authority or economic power Autonomy is the cornerstone of Bologna Process. The Member States believe that only being independent and not impacted by the political and economic pressures higher education can maintain its coherence, quality and continuity. This is the key issue of every study in this field and we will give more importance to each study in this field. The draft-law on higher education (March 2007) is criticized by different rectors and scholars regarding the dependency on the Ministry of Education or other government structures, established by certain provisions.8 II.5 BOSNIA AND HERZEGOVINA BiH formally joined the Bologna process in September 2003, and had been working towards – objectives for some times previously. However, the rapid reform of the BiH Universities to The Bologna model has been set back by the rejection of the proposed framework law. The EUA teams encourage the universities to ensure that whatever law is introduced contains the same clear and simple provisions for Bologna, and that these are introduced and implemented rapidly across both entities and other administrative units. Some specific elements of the Bologna reforms, such as ECTS, have already been discussed. The major Bologna reform however will be the introduction of the Bachelor-Master two-cycle structure, and the introduction of the quality assurance mechanisms at all levels of higher education. The universities urgently need to start to work on these issues, both individually and collectively, without waiting for relevant legislation to be in place. Few preparation seem as yet to have been made, but considerable time will be needed as these entail not just the restructuring of all existing study programs and degrees but also rethinking of these along the lines discussed already in the context of ECTS.9

8 http://www.mash.gov.al/File/Legjislacioni_MASH/LHERA-EN.pdf 9 EUA Institutional evaluations of seven universities of Bosnia and Herzegovina: Cross Cutting summary report, 23 Sep. 2004.

IV Međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

47

II.6 KOSOVO Kosovo is not a party to the European Cultural Convention of the Council of Europe. Its status under public international law as a province of the Republic of Serbia that has recently unilaterally seceded is disputed, although several states have recognized Kosovo as a state (81 of 192 UN member countries, 22 of 27 EU member countries).10 Therefore, Kosovo cannot become a member of the Bologna Process for the time being. III. Impact from Bologna Process

Globalization presents many challenges and opportunities for higher education systems and institutions around the world. Increased student and faculty mobility offers new and exciting opportunities for international academic collaboration and cultural exchange, while advancements in information and communication technology allow for faster exchanges of knowledge and greater flexibility in the creation of joint study programs. However, this new spirit of international cooperation in higher education represents a host of challenges related to issues such as academic recognition, quality assurance standards, and compatibility of qualification frameworks. The workload of a full-time student during one academic year is 60 ECTS credits. It amounts to around 1500 – 1800 hours per year, which corresponds to 25 – 30 students work hours per credit. Student workload consist of the time required to complete all planned learning activities. Credits are supposed to be allocated to all educational components of a study program and reflect the quality of the work each component requires to achieve its specific objectives or learning outcomes in relation to the quantity of work necessary to complete a full year of study successfully. IV. Problems in higher education in SEE

The economic transition of the past decade has dramatically affected the lives of individual faculty members in Macedonia and the broader region, including Russia. Once part of a respected and relatively well-paid profession, academics today find themselves unable to survive economically without supplementary income. Many capable academics leave for the West, where they can more easily pursue scholarly interests and research. Among those who remain, one common form of survival is itinerancy. A professor who is anchored, 10 http://www.kosovothanksyou.com/

IV International Scientific and Expert Conference Education