· ZBORNIK RADOVA ISLAMSKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENICI ISSN 1840-4448 UDK/UDC 2 UDK/UDC 3 UDK/UDC 8 Godište 10, br. 10, Zenica, decembar 2012. Izdavač: Islamski pedagoški

ZBORNIK RADOVA ISLAMSKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA

U ZENICI

I L U M

ZBORNIK RADOVA ISLAMSKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENICI ISSN 1840-4448 UDK/UDC 2 UDK/UDC 3 UDK/UDC 8 Godište 10, br. 10, Zenica, decembar 2012. Izdavač: Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici Urednik: Mejra Softić Uređivački kolegij: Mujo Slatina, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu Mawil Yousif Izzi Dien, University of Wales – United Kingdom Esam Al-Ghareb, Kuwait University – Kuwait Šefik Kurdić, Islamski pedagoški fakultet u Zenici Šukrija Ramić, Islamski pedagoški fakultet u Zenici Edina Vejo, Islamski pedagoški fakultet u Zenici Nusret Isanović, Islamski pedagoški fakultet u Zenici Recenzenti: Adila Pašalić Kreso (Sarajevo, BiH) Muharem Štulanović (Bihać, BiH) Almir Pramenković (Novi Pazar, Srbija) Goran Milas (Zagreb, Hrvatska) Rade Božović (Beograd, Srbija) Šaćir Filandra (Sarajevo, BiH) Ismet Bušatlić (Sarajevo, BiH) Edina Vejo (Zenica, BiH) Hasan Cilo (Skopje, Makedonija) Nusret Isanović (Zenica, BiH) Mujo Slatina (Sarajevo, BiH) Mejra Softić (Zenica, BiH) Lada Šestić (Zenica, BiH) Nadira Aljović (Zenica, BiH)

Lektor: Zenaida Karavdić (bosanski) Prijevod: Lejla Žunić (engleski) Mithat Jugo (arapski) DTP: Izet Pehlić

Adresa Redakcije: Juraja Neidharta 15, 72000 Zenica Tel/fax: 00387 32 402-919 E-mail: [email protected] Web: www.ipf.unze.ba Zbornik izlazi godišnje

ISLAMSKI PEDAGOŠKI FAKULTET UNIVERZITETA U ZENICI

ZBORNIK RADOVA ISLAMSKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA

U ZENICI

Zenica, decembar 2012.

ISLAMIC PEDAGOGICAL FACULTY OF THE UNIVERSITY IN ZENICA

PROCEEDINGS OF THE ISLAMIC PEDAGOGICAL FACULTY

IN ZENICA

Zenica, December 2012

SADRŽAJ

UVODNA RIJEČ ....................................................................... 15

SOCIJALNA ISTRAŽIVANJA Muharem Adilović STAVOVI RODITELJA O UKLJUČIVANJU UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA U REDOVNE ŠKOLE .................. 21

Amel Alić, Sedin Habibović, Haris Cerić DRUGA GENERACIJA EMIGRANATA U TRANSGENERACIJSKOJ PERSPEKTIVI – PRIMJER BOŠNJAČKIH OBITELJI U SAD ............................................. 37

Zijada Karalić SOCIJALNA DISTANCA NASTAVNIKA PREMA ETNIČKIM, VJERSKIM I ODREĐENIM DEVIJANTNIM SKUPINAMA ... 61 Adnan Tufekčić ETNOPEDAGOŠKI PRISTUP PREVENIRANJU SOCIJALNOG ISKLJUČIVANJA MLADIH ..................................................... 77

Azemina Durmić SOCIJALNI KAPITAL I UNUTARNJI RESURSI MLADIH .... 89

Izet Pehlić, Emina Spahić-Jašarević AKADEMSKA SAMOREGULACIJA I UČENIČKA PERCEPCIJA RODITELJA KAO FAKTORI ŠKOLSKOG USPJEHA ................................................................................ 105

Naida Tursić ANALIZA SISTEMA DRŽAVNE PODRŠKE MLADIM NEZAPOSLENIM OSOBAMA ............................................... 121

VJERSKE ZNANOSTI Safvet Halilović ZNAČAJ KLASIČNOG ARAPSKOG PJESNIŠTVA U TEFSIRU ................................................................................. 145 Esmir Halilović VAŽNOST SOCIJALNIH UČENJA ISLAMA ........................ 169

Salih Indžić MURSEL HADIS I STAV ZNANSTVENIKA O NJEGOVOJ VALIDNOSTI U ARGUMENTACIJI ......................................181

Šefik Kurdić ŽENE PRVE GENERACIJE MUSLIMANA I NJIHOV DOPRINOS DA'VI ...................................................................195 Muamer Neimarlija (IN)FORMATIVNA OSOBENOST KUR'ANSKE SPREGE SRCE-DJELO...........................................................................209

Ahmed Purdić ŠERIJATSKOPRAVNI TRETMAN AUTORSKIH PRAVA....227

Šukrija Ramić RAZUMIJEVANJE INTERPRETACIJE (TE'VĪLA) U DUHU TRADICIONALNOG TUMAČENJA IZVORA ŠERIJATA ....239 Mensur Valjevac KRATKA STUDIJA O ŽIVOTU I RADU ŠEJHA HALID-EFENDIJE SALIHAGIĆA (1916–1993) – RELIGIJA I DUHOVNOST .........................................................................269 Melisa Zukić KVALITET POSLANIKOVE, S.A.V.S., REALIZACIJE KUR'ANSKOG SUZBIJANJA ALKOHOLIZMA....................287

Zuhdija Adilović ASHABI ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.V.S., ZVIJEZDE KOJE NE GUBE SJAJ..............................................................307

ISLAMSKA MISAO I CIVILIZACIJA Nusret Isanović RAĐANJE IDEJE UNIVERZITETA I NJENA SREDNJOVJEKOVNA OFORMLJENJA ................................325

Hasan Džilo POIMANJE LIJEPOG U ISLAMSKOJ FILOZOFIJI................339

JEZIK I KNJIŽEVNOST Amna Brdarević-Čeljo KONTRASTIVNA ANALIZA PITANJA S VIŠE UPITNIH RIJEČI U ENGLESKOM I BOSANSKOM/HRVATSKOM/SRPSKOM JEZIKU .............. 359

Melisa Bureković STATUS OBILJEŽJA NEGACIJE U ENGLESKOM I BOSANSKOM/ HRVATSKOM/SRPSKOM JEZIKU ............. 381 Mithat Jugo FENOMEN ISTOKORIJENSKIH FORMI U KUR'ANSKOM TEKSTU: JEZIČKA ANALIZA .............................................. 399

OCJENE I PRIKAZI Orhan Jašić PREVOĐENJE KAO MOST IZMEĐU ORIJENTA I OKCIDENTA – Prikaz knjige: Mehmed Kico "Arapski jezik u prevođenju između Istoka i Zapada" ........................................ 421

CONTENTS

PREFACE...................................................................................16

SOCIAL RESEARCH Muharem Adilović PARENTS’ ATTITUDES TOWARDS INCLUSION OF STUDENTS WITH SPECIAL NEEDS IN PUBLIC SCHOOLS.21

Amel Alić, Sedin Habibović, Haris Cerić THE SECOND GENERATION IMMIGRANTS FROM A TRANS-GENERATIONAL PERSPECTIVE - EXAMPLE OF BOSNIAK FAMILIES IN THE USA .........................................37

Zijada Karalić SOCIAL DISTANCE OF TEACHERS TOWARDS ETHNICAL, RELIGIOUS AND SOME DEVIANT GROUPS........................61 Adnan Tufekčić ETHNOPEDAGOGICAL APPROACH TO PREVENTION OF SOCIAL EXCLUSION OF YOUTH ..........................................77

Azemina Durmić SOCIAL CAPITAL AND INNER RESOURCES OF YOUTH...89

Izet Pehlić, Emina Spahić-Jašarević ACADEMIC SELF-REGULATION AND STUDENT PERCEPTION OF PARENTS AS FACTORS OF SCHOOL ACHIEVEMENT......................................................................105

Naida Tursić ANALYSIS OF THE PUBLIC SUPPORT SYSTEM FOR YOUNG UNEMPLOYED PEOPLE.........................................121 RELIGIOUS SCIENCES Safvet Halilović THE IMPORTANCE OF CLASSICAL ARABIC POETRY IN TAFSEER.................................................................................145

Esmir Halilović THE IMPORTANCE OF SOCIAL TEACHINGS OF ISLAM..169

Salih Indžić MURSAL HADITH AND SCIENTISTS’ ATTITUDES TOWARDS ITS VALIDITY IN ARGUMENTATION ............ 181 Šefik Kurdić UNDERSTANDING TA’WEEL IN THE SPIRIT OF TRADITIONAL INTERPRETATION OF SOURCES OF SHARI’AH .............................................................................. 195 Muamer Neimarlija (IN)FORMATIVE PECULARITY OF THE QUR’ANIC BOND HEART-DEED ........................................................................ 209

Ahmed Purdić COPYRIGHT TREATMENT UNDER SHARI’AH LAW ....... 227

Šukrija Ramić UNDERSTANDING TA’WEEL IN THE SPIRIT OF TRADITIONAL INTERPRETATION OF SOURCES OF SHARI’AH .............................................................................. 239

Mensur Valjevac THE BRIEF STUDY OF LIFE AND WORK OF SHAYKH HALID EFFENDI SALIHAGIĆ (1916-1993) .......................... 269 Melisa Zukić QUALITY OF THE PROPHET’S REALISATION OF QUR’ANIC REPRESSION OF ALCOHOLISM...................... 287

Zuhdija Adilović THE COMPANIONS OF THE PROPHET (S.A.W.S.), STARS THAT DO NOT LOSE THEIR SHINE .................................... 307

ISLAMIC THOUGHT AND CIVILIZATION Nusret Isanović THE BIRTH OF THE IDEA OF A UNIVERSITY AND ITS MEDIEVAL EMBODIMENT.................................................. 325

Hasan Džilo PERCEPTION OF BEAUTY IN ISLAMIC PHILOSOPHY .... 339

LANGUAGE AND LITERATURE Amna Brdarević-Čeljo CONTRASTIVE ANALYSIS QUESTIONS WITH MORE QUESTIONABLE WORDS IN ENGLISH AND BOSNIAN/ CROATIAN/SERBIAN LANGUAGE......................................359 Melisa Bureković STATUS CHARACTERISTICS OF NEGATION IN ENGLISH AND BOSNIAN/CROATIAN/SERBIAN LANGUAGE ..........381

Mithat Jugo THE PHENOMENON OF FORMS WITH THE SAME ROOT IN THE QUR’ANIC TEXT: LINGUISTIC ANALYSIS................399

BOOK REVIEWS Orhan Jašić TRANSLATION AS A BRIDGE BETWEEN THE ORIENT AND THE OCCIDENT – Book review: Mehmed Kico "The Arabic language in the translation between East and West" .................421

فهرس املوضوعات

17..................................................................................افتتاحية كلمة

التعليم و التربية حمرم عادلوفيتش. م

21........ نظاميةمواقف اآلباء من دمج الطالب ذوي االحتياجات اخلاصة يف املدارس ال

حارس سرييتش, سدين حبيبوويتش, عمل عليتشأسر بوسنية يف الواليات األمريكية املتحدة : اجليل الثاين للمهاجرين يف منظور نقلة األجيال

37......................................................................................... منوذجاً

زيادة كاراليتشبعد املعلم االجتماعي من حيث موقفه من جمموعات دينية و إثنية و جمموعات ذات

61........................................................................................ احنراف

نان توفكتشيتشعد 77.......................... الطريقة اإلثنوتربوية يف الوقاية من استبعاد الشباب االجتماعي

عازمينا دورميتش 89.............................................. االجتماعي وموارد الشباب الداخلية الدخل

ياشارويتش-أمينة سباهيتش, عزت ليتش. د

105........ التنظيم التعليمي الذايت وإدراك التالميذ لسلوك اآلباء كسبب للنجاح املدرسي

نائدة تورسيتش 121................................... حتليل نظام الدولة يف دعم الشباب العاطلني عن العمل

العلوم الدينية

صفوت خليلوفيتش. د. أ 145............................................... العريب القدمي يف التفسري الشعر أمهية

أمسري خليلوفيتش. م 169............................................ اإلسالمية االجتماعية الدراسات أمهية

إجنيتش صاحل 181......................... من صحة االستشهاد بهالعلماء وموقف املرسل احلديث

شفيق كرديتش. د. أ 195.......................................... الصاحل ودورهن يف الدعوة السلف نساء

نائمارلييا معمر 209................ والعمل القلب بني تربط اليت التشخيصية القرآنية العالقة إيضاح

أمحد بورديتش. م 227........................................... النشر حلقوق القانونية الشرعية املعاجلة

شكري راميتش. د. أ 239............................. تأويل يف ضوء تفسري املصادر الشرعية التقليديفهم ال

منصور واليواتس. م دين -)1993-1916( دراسة خمتصرة عن حياة الشيخ خالد أفندي صاحلاغيتش وعمله

269.......................................................................... وتصوف

زوكيتش مليسةمتيز معاجلة الرسول صلى اهللا عليه وسلم ملنع إدمان الكحول والوقاية منها وفق املنهج

287............................................................................ القرآين

زهدي عاديلوفيتش. د. أ 307.................... جنوم ال تفقد بريقها) صلى اهللا عليه وسلم(أصحاب رسول اهللا

احلضارة اإلسالمية و ثقافتها نصرت إسانوفيتش. د. أ

325.........................................والدة فكرة اجلامعة وتشكلها يف العصور الوسطى

جيلو حسن 339............................................... لوعي اجلمايل يف الفلسفة اإلسالميةا

اعلوم اللغة و آدا تشلوا-آمىن بردارويتش. م

/ الكروواتية/ من كلمة مستفهمة يف اإلجنليزية والبوسنية التحليل التقابلي ألسئلة بأكثر 359........................................................................................والصربية

مليسة بوركوفيتش. م 381................. حالة عالمات النفي يف اللغة اإلجنليزية والبوسنية والكروواتية والصربية

مدحت يوغو. م 399......................... حتليل لغوي: واحد يف النص القرآينظاهرة تكرار صيغ اجلذر ال

الكتب استعراض أورهان ياشيتش

اللغة العربية " مهمد كيتسو: عرض الكتاب "الترمجة بوصفها جسرا بني الشرق والغرب" 421.................................................... "يف الترمجة بني الشرق والغرب

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 10/2012.

15

UVODNA RIJEČ

Poštovani čitaoci, Kada je 2003. godine štampan prvi broj Zbornika radova tada Islamske pedagoške akademije, vizija Uređivačkog kolegija i Redakcije Zbornika bila je da se Zbornik, kao glas nauke s ovog fakulteta, afirmira u univerzitetsku serijsku publikaciju prepoznatljivu po visokim kriterijima odabira radova, uređenu prema najsavremenijim standardima i indeksiranu u akademskim bazama podataka.

Danas, deset godina kasnije, kada Vam s ponosom predstavljamo deseti, jubilarni broj Zbornika, slobodno možemo kazati da smo u ovoj ambicioznoj nakani uspjeli. Uporedo s kontinuiranim rastom fakulteta i širenjem oblasti njegovog naučno-istraživačkog djelovanja, Zbornik je, sa svakim novim brojem i uz veliki trud njegovih glavnih aktera – autora, recenzenata, lektora, prevodilaca, tehničkog urednika – zadobijao na ukupnom kvalitetu što mu je omogućilo da sa uspjehom prođe zahtjevan proces licenciranja u EBSCO i CEEOL bazama podataka.

U desetom broju Zbornika radova Islamskog pedagoškog fakulteta predstavljamo dvadeset dva nova rada, koji su, prema ocjenama recenzenata, uglavnom svrstani u naučne radove i pripadaju oblastima vjerskih znanosti, islamske misli i civilizacije, socijalnih istraživanja i jezika i književnosti. Na temelju svojih opsežnih uvida u zadanu prolematiku i slijedeći savremene paradigme istraživanja, autori ovih radova – naši nastavnici i saradnici, naše kolege s drugih fakulteta i srodnih institucija, nesebično nas obogaćuju novim saznanjima u domenu ovih naučno-istraživačkih oblasti.

Nadamo se da će ostvareni rezultati istraživanja, kao i sama tematika radova, biti interesantni i od koristi za naše drage čitaoce, a svima onima koji su pomogli da slavimo deset godina postojanja našeg Zbornika, čestitamo ovaj jubilej i najiskrenije se zahvaljujemo.

Urednica:

Vanr. prof. dr. sc. Mejra Softić

16

PREFACE

Dear readers, When the first issue of The Proceedings of the Islamic Pedagogical Faculty was published in 2003, the vision of Editorial Board was to affirm the Proceedings, a voice of the Faculty, as an academic serial publication recognized by high criteria of selecting papers, edited according to contemporary standards and indexed in academic database.

Today, ten years later, when we proudly present you the tenth, jubilee issue of the Proceedings, we can say that we have achieved our ambitious goal. Along with continuous growth of the Faculty and broadening of its scientific-research scope, the Proceedings have become better in quality with every new issue and due to a great effort of its main actors – authors, reviewers, lectors, translators, a technical editor – all of which enabled its licensing and entering in EBSCO and CEEOL databases.

The tenth issue of The Proceedings of the Islamic Pedagogical Faculty presents you twenty-two new papers which are, according to reviewers, mainly scientific papers and belong to fields of religious sciences, Islamic thought and civilization, social research and language and literature.

Based on their detailed insights into research problems and contemporary research paradigms, the authors – our professors and associates, our colleagues from other faculties and similar institutions – selflessly enrich our knowledge with new scientific-research findings.

We hope that the research results and themes of the papers will be interesting and useful for our dear readers, and to all of those who have been part of these ten years of the Proceedings, we congratulate on the jubilee and express our sincere gratitude.

Editor:

Mejra Softić, Ph.D.


17

افتتاحية كلمة ,احملترمني القراء سنة آنذاك اإلسالمية بيةالتر معهد يف العلمية البحوث جملة من األول العدد طبع حينما

, الكلية هذه من العلم صوت الة تصبح أن الة وهيئة التحرير جلنة خطة كانت 2003 أحدث على البحوث اختيار يف الصارمة مبعايريه معروفا جامعيا اصدارا تكون وأن

.األكادميية املعلومات قواعد يف ومفهرسا, املقاييس اليوبيالري العاشر العدد إليكم بتقدمي واعتزازنا فخرنا نع نعلن إذ سنوات عشر بعد واليوم

الكلية تطوير ومع. الطموحة اخلطة هذه يف جنحنا بأننا حقاً نقول أن ميكن, الة من واحملكمني الكتاب من دائب وسعي جديد عدد كل مع -العلمي البحث جماالت وتوسيع

الكلية اجلودة الة نالت -الة يف ينالف التحرير ورئيس واملترمجني اللغويني واملصححني املعلومات قاعديت إىل بإدخاهلا وذلك املطلوب هدفها بنجاح حتقق أن إىل ا أدى مما

CEEOL -EBSCO. جديدا حبثا 22 لكم نقدم اإلسالمية التربية كلية يف البحوث جملة من العاشر العدد ويف العلوم: جماالت إىل تنتمي واليت, علمية وثكبوح احملكمني قبل من تقييمه مت أغلبها وإن

.وآداا اللغة و االجتماعية العلوم اإلسالمية واحلضارة والثقافة الدينية البحوث يف حديثة منهجية تطبيق خالل ومن املعنية العلوم يف نرية دراسات أساس وعلى

واملؤسسات األخرى الكليات من وزمالئنا قسمنا من املشاركني فإن, كتاا قبل من .كبريا إثراء العلمي البحث من ااالت هذه يف جديدة مبعارف يثروننا املشاة القراء عند الظن حسن عند مواضيعها و البحوث تلك من احملققة النتائج تكون أن نأمل

ساهم من كل مع جملتنا بوجود العاشرة بالسنة حنتفل أن ويسرنا, هلم ومفيدة األعزاء .جزيال شكرا ونشكرهم اليوبيالري العدد ذا ونئهم, جبهده

رئيسة جلنة التحرير الدكتورة مرمي سوفتيتش

SOCIJALNA ISTRAŽIVANJA


21

Originalni naučni rad Muharem Adilović1

STAVOVI RODITELJA O UKLJUČIVANJU UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA U

REDOVNE ŠKOLE

„Nikada nisam srela roditelja djeteta s posebnim potrebama, koji se nije nadao da će njegovo dijete, jednog dana steći

prijatelje i komunikacijsku povezanost sa zajednicom.“ (Mara Sapon-Shevin, 2005)

Sažetak

Stavovi roditelja su važan preduvjet za uspješnu realizaciju inkluzivnih procesa. U ovom radu su prikazani rezultati ispitivanih stavova 236 roditelja, i to 22 roditelja učenika s posebnim potrebama i 214 roditelja redovnih učenika, prema odgojno-obrazovnoj inkluziji. Istraživanje je provedeno u dvanaest škola na različitim lokalitetima na području Zenice, u dvije škole na području općine Kakanj te jednoj školi s područja općine Maglaj. U svrhu ovog istraživanja korišten je „inventar stavova roditelja o integraciji hendikepiranih učenika u redovne škole“ (Mešalić i Ibralić, 2004). Upitnik za nastavnike, osim opštih podataka o ispitanicima, sadrži 30 indikatora stavova datih u obliku tvrdnje (slažem se, neodlučno i ne slažem se). Jedan broj tvrdnji dat je u inverziji, a razlike u stavovima ispitanika izračunate su F-testom. Dobijeni podaci su pokazali da najveći broj ispitanika 165 (69,9%) ima pozitivan stav. Utvrđeno je da postoji značajna razlika između roditelja djece s posebnim potrebama i roditelja djece bez posebnih potreba po pitanju inkluzije.

Ključne riječi: inkluzija, pretpostavke, stavovi roditelja.

Uvod Posljednjih decenija u savremenim društvima događaju se

promjene vezane za odgoj i obrazovanje djece s posebnim

1 Viši asistent, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, [email protected] Rad autora je dostavljen 31. 05. 2012. godine, a prihvaćen za objavljivanje 02. 11. 2012. godine.

Socijalna istraživanja

22

potrebama. Odnos društva prema djeci s posebnim potrebama usko je povezan sa specifičnim društveno-ekonomskim i kulturološkim uslovima svake sredine. Položaj te djece, njihovo etiketiranje, pa i određena diskriminacija, društveno su uslovljeni. Poteškoće koje objektivno postoje kod djece s posebnim potrebama ponekad predstavljaju veliki problem u njihovoj komunikaciji s ostalom populacijom. Da bi svjetsku pažnju usmjerile ka potrebi za unapređenjem ravnopravnosti kroz mogućnosti punog uključivanja osoba s posebnim potrebama u društvo, članice Ujedinjenih nacija preporučile su aktivne korake kojima se postiže cilj punog uključivanja u svjetsko društvo. Reformu u ovom dijelu obrazovnog sistema u obavezi je provesti Bosna i Hercegovina kao članica Ujedinjenih nacija.

S obzirom na to da kvalitet realizacije procesa inkluzije u školama uveliko ovisi o akterima od kojih su i roditelji djeteta, smatramo bitnim svoje istraživanje fokusirati na ispitivanje stavova roditelja radi boljeg razumijevanja izazova s kojima se oni susreću u odgoju svoje djece, kako bismo ukazali na segmente u kojima je potrebno pružiti odgovarajuću stručnu podršku roditeljima. Iako se može pretpostaviti da roditelji djece s posebnim potrebama podržavaju uključivanje svoje djece u redovan nastavni proces, jako je značajno da tu pretpostavku i empirijski potvrdimo s obzirom na to da proces inkluzije sa sobom donosi i realne poteškoće s kojima su roditelji djece s posebnim potrebama najbolje upoznati. Jesu li oni sigurni u opravdanost uvođenja inkluzije kada je u pitanju pomoć njihovoj djeci, posebno kada je u pitanju socijalizacija njihove djece i mogućnost pronalaženja prijatelja u razredu? Također, praksa brige i odgoja djeteta s posebnim potrebama pokazuje da je teret odgajanja većim dijelom na majci, dok je otac obično zauzet obezbjeđenjem egzistencionalne sigurnosti porodice te smatramo bitnim ispitati i postojanje eventualnih razlika u stavovima prema inkluziji i podršci roditeljima u odgoju djece po osnovu spola roditelja.

1. Obrazovanje djece s posebnim potrebama Termin inkluzija se najčešće koristi u obrazovnim krugovima,

a posebno u oblasti teškoća u razvoju (posebne potrebe), iako ga srećemo i kod političara, ljudi koji su zaduženi za sistemske reforme, manjinskih grupa, ukratko, inkluzija nije samo pitanje posebnih potreba. U odgoju i obrazovanju, u svom opštem


23

značenju, odnosi se na proces i praksu obrazovanja učenika s posebnim potrebama koji se uključuju u redovna odjeljenja, škole koje će pohađati normalno, kao da nemaju posebnu potrebu (Alvesson, 2000). Inkluzija znači biti uključen, obuhvaćen, pripadati, biti s drugima. Inkluzija ne znači da smo svi jednaki, nego stvara novi odnos prema svemu što je različito i podstiče međusobno podržavanje te obogaćuje naše mogućnosti za stvaranje novih ideja. Ona radije govori o različitim mogućnostima nego o nedostacima i stavlja u pitanje pojmove kao što su ,,prosječan“ i ,,normalan“. Ona se nameće kao nadređeni pojam integraciji i podrazumijeva uključivanje osoba s posebnim potrebama, teškoćama u učenju i uopšte teškoćama u socijalnoj integraciji, ne samo u ,,vaspitno-obrazovnom sistemu, nego i u svakodnevnom životu i društvenoj stvarnosti“ (Mišić, 1995). Suština inkluzivnog modela je promjena cjelokupnog obrazovnog sistema, što znači da se promjene uvode kako za djecu sa tako i za djecu bez razvojnih teškoća. Osnovni moto ove nove škole je „škola po mjeri djeteta“. U Bosni i Hercegovini je u toku reforma vaspitno-obrazovnog sistema, koja još uvijek u najvećoj mjeri podrazumijeva stvaranje uslova za inkluzivno obrazovanje i gotovo incidentno sveobuhvatno uključivanje djece i omladine u redovne škole. Model inkluzivnog odgojno-obrazovnog sistema podrazumijeva da svi učenici zajedno rješavaju probleme međusobnih odnosa, da učitelji i ostalo stručno osoblje, u saradnji sa službenim strukturama škole, rješavaju probleme odgojno-obrazovnog plana i programa, da učitelji i roditelji zajedno rješavaju probleme vezane za odgoj i obrazovanje svakog učenika (Mešalić i sar., 2007). Od velikog je značaja da roditelji budu dobro primljeni u školi i razredu koji pohađa njihovo dijete, kako bi postali dio tima za inkluzivnu edukaciju i socijalizaciju. Ovdje bi do punog izražaja došla i čuvena izreka: „Ponudite drugima poštovanje, toleranciju i prihvatanje, jer to može značiti uspjeh u procesu inkluzije.“ (Kliewer, 2005)

Značaj stavova roditelja prema inkluziji Roditelji su osobe od kojih u najvećoj mjeri zavisi cjelokupno

ponašanje i razvoj djeteta. Dijete pod utjecajem roditelja u najvećoj mjeri oblikuje svoju ličnost. Od roditelja dijete dobrim dijelom usvaja sistem vrijednosti koji postoji u društvenoj zajednici, pa tako i stavove prema svemu što nalaze u svojoj okolini. O povezanosti


24

stavova roditelja i djece govore mnogi autori (Heieschberger, Gilliard, 1965, prema Kiš Glavaš, 1999). O utjecaju raznih faktora na formiranje stavova prema vlastitom djetetu s posebnim potrebama i njegovoj vaspitno-obrazovnoj integraciji poznati su faktori: prilagođenost, struktura ličnosti roditelja, kvalifikacija, socioekonomski status u porodici, stepen djetetove teškoće, hronološka dob djeteta, uključenje porodice u okolinu i sl. Ukoliko roditelji imaju neadekvatne stavove, stavove odbijanja ili nerealan stav prezaštićivanja svoga djeteta s posebnim potrebama, mogu nastati ozbiljni problemi u socijalnom i emocionalnom prilagođavanju i djeteta i roditelja, što svakako može značajno utjecati na ostvarivanje procesa inkluzije (Mešalić, 2004). Mavrin-Cavor i sar. (1977) željeli su utvrditi razlike u strukturi stavova roditelja djece s mentalnom retardacijom i roditelja koji nemaju dijete s posebnim potrebama u odnosu na vlastito dijete. Te su relacije posmatrane u odnosu na neke elemente socio-ekonomskog statusa porodice i neurotske reakcije roditelja, što su bili sekundarni ciljevi rada. Došla je do zaključka da kod roditelja koji imaju dijete s mentalnom retardacijom preovladava emocionalna komponenta stava, što je načelo za pretpostavku o nestabilnosti stava roditelja. U istom istraživanju autorica je utvrdila da je u grupi roditelja koji imaju dijete s mentalnom retardacijom bilo izrazito i pozitivnih, ali i izrazito negativnih stavova. Lewis (1975) u svom istraživanju navodi neke stavove roditelja koji su zasnovani na predrasudama, a ogledaju se u strahu da će djeca s posebnim potrebama, prije svega, negativno utjecati na razvoj njihove djece bez posebnih potreba. Palmer je još 1980. istraživao stavove grupe roditelja i smatra da žele da njihova djeca pohađaju redovne škole. Roditelji su istakli da je potrebno izvršiti reforme školskog sistema, predložili su reforme školskih programa kako bi se djeci obezbijedili uslovi za praćenje barem nekih školskih aktivnosti. Radovančić (1994) ističe da je besmisleno raspravljati o inkluziji djeteta (istraživanje s djecom oštećenog sluha) bez njihovih roditelja, jer oni najviše znaju o funkcionisanju svog djeteta, dok Stančić (1982) također govori o nephodnosti aktivnog sudjelovanja roditelja u planiranju rada s njihovim djetetom. „Kooperativno, podupiruće partnerstvo između školske uprave, učitelja i roditelja treba razvijati i na roditelje treba gledati kao na aktivne sudionike pri donošenju odluka“, jer su oni upravo najveći izvor informacija o djetetu. Razlike u stavovima prema inkluziji u Republici Hrvatskoj ispitivali su: Uzelac (1995, razlike u stavovima roditelja učenika s


25

oštećenim sluhom), Analiza stavova roditelja prema inkluziji (Teodorović, 1982, utvrdila je nedovoljno jasan stav roditelja prema integraciji učenika s lakom mentalnom retardacijom). Fulgosi-Masnjak (1989) ispitivala je stavove roditelja djece bez posebnih potreba, u čije su razrede integrisana djeca s lahkom mentalnom retardacijom, prema integraciji tih učenika. Utvrdila je da su stavovi spomenutih roditelja prema djeci s lahkom mentalnom retardacijom pretežno blizu neutralnih vrijednosti. Guralnick, Connor i Hamomond (prema Kiš-Glavaš, 1999), ispitujući stavove majki djece s posebnim potrebama integrisanih u redovne škole, utvrdili su da obje grupe majki ističu vrijednost odnosa s vršnjacima i stvaranje prijateljstva za razvoj njihovog djeteta. Obje grupe majki su, pored toga, jasno izrazile zabrinutost zbog mogućnosti da njihovo dijete vršnjaci bez posebnih potreba odbiju i istakle potrebu prisutnosti druge djece s posebnim potrebama u odjeljenju, kako bi se podstakla tolerancija i prihvatanje. Šakotić (2008) navodi neke probleme roditelja djece s posebnim potrebama:

Suočeni su s bolnom istinom s kojom žive čitavog života. Često imaju probleme emocionalne prirode (osjećanje

nemoći, pesimizam, osjećaj krivice, sumnje i sl.). Nivoi aspiracije i očekivanja roditelja u pogledu nivoa

postignuća djeteta često mogu biti nerealni. Ulažu mnogo veće napore u poređenju s roditeljima djece

koja nemaju posebne potrebe. Nedovoljna informisanost o specifičnim smetnjama

njihove djece stvara im poteškoće u podizanju djece. Moguća nepovoljna materijalna situacija stvara im

dodatne probleme (nemogućnost liječenja djece, nemogućnost nabavke pomagala i sl.).

Prema zakonodavnoj politici imaju svoja formalna prava, međutim, većina ove populacije ova prava ne ostvaruje.

Suočeni su s velikim brojem predrasuda koje su prisutne prema ovoj populaciji djece i roditelja.

Specifični problemi s kojima se ove porodice suočavaju ukazuju nam na to da je organizovana pomoć porodici od strane društva i njenih institucija neophodna. Na osnovu publikovanih istraživanja kod nas i u svijetu može se zaključiti da je istraživanje utjecaja inkluzije na roditelje, kao i utjecaji roditelja na inkluziju, privlačilo znatno manje pažnje. Postoji uvjerenje da je porodica


26

prvi i najvažniji vaspitač i učitelj djeteta. Iz tog razloga veoma je važno uspostaviti kvalitetnu i kontinuiranu saradnju između škole i porodica djece s posebnim potrebama. Ukoliko se interesi, prioriteti i brige porodica nalaze u središtu programa namijenjenih djeci s posebnim potrebama, njihovi roditelji će razviti čvršće veze s odgojno-obrazovnim institucijama i postat će partneri u smišljanju i primjeni edukacije i socijalizacije koja je usmjerena na njihovo dijete (Mešalić i sar., 2004). Porodice djece s posebnim potrebama obično pretjerano i svakodnevno strepe u vezi s uspješnošću svoje djece. Iz tog razloga korisno je da im se redovno prenose svi mali koraci koje dijete čini ka uspjehu. Za roditelje koji imaju dijete s posebnim potrebama veoma je korisno da se susreću i razgovaraju s drugim roditeljima djece s posebnim potrebama. Na ovaj način roditelji djece s posebnim potrebama imaju priliku da razmjenjuju informacije, daju i primaju emocionalnu podršku i timski rade na zajedničkim problemima (Šakotić i sar., 2009). Kod nekih roditelja je prisutan strah da će njihovo dijete imitirati neprikladna ponašanja djece s posebnim potrebama. Nasuprot ovome, roditelji ostale djece bi mogli ovaj problem posmatrati s pozitivne strane. Upoznajući različite probleme pojedine djece i njihovih porodica, ostala djeca i njihovi roditelji mogu postati fleksibilniji prema razlikama koje postoje među ljudima i spremniji da te razlike prihvataju. Ostala djeca u inkluzivnim programima mogu postati spremnija da pomognu djeci s posebnim potrebama i osjetljivija na njihove probleme (Mešalić i sar., 2008). Hrnjica (1997) ističe da dijete koje ima razvojne teškoće pred roditelje postavlja zahtjeve čije zadovoljenje najčešće prevazilazi njihove stvarne mogućnosti. Za rješavanje svih problema koji se javljaju kod djece roditeljima je potrebna pomoć. Škola ima ulogu da sarađuje s roditeljima u donošenju zajedničkih odluka koje su u interesu djeteta. Roditelji moraju da uspostave partnerski odnos sa svim stručnjacima koji rade s njihovim djetetom. Ukoliko neki od odnosa nisu uspostavljeni kako treba, dolazi do krize i diskontinuiteta razvojnog procesa djeteta. Istraživanja o stavovima roditelja prema integraciji-inkluziji u Bosni i Hercegovini ispitivali su: Iličković, M. (1999), Mešalić i sar. (2002), Mešalić, Š. (2005), Hatibović (2003), Vukajlović (2004). Ova istraživanja ukazuju da su roditelji učenika koji imaju teškoće veoma zainteresirani za njihovo uključivanje u redovne škole. Jedan broj roditelja učenika bez teškoća ima izvjestan otpor prema zajedničkom školovanju, i to uglavnom zbog predrasuda ili zbog toga što misle da će njihova


27

djeca biti oštećena kroz realizaciju programa i većeg angažmana nastavnika prema učenicima s teškoćama.

2. Ciljevi rada Ciljevi rada su utvrditi stavove roditelja na regiji Zenice

prema odgojno-obrazovnoj inkluziji. Stoga su proizašli i posebni ciljevi:

Utvrditi da li se razlikuju stavovi roditelja prema odgojno-obrazovnoj inkluziji u odnosu na to je li roditelj djeteta sa ili djeteta bez posebnih potreba.

Utvrditi postoje li razlike u stavovima roditelja prema odgojno-obrazovnoj inkluziji u odnosu na spol.

3. Hipoteze

Pretpostavljamo da roditelji djece s posebnim potrebama imaju pozitivnije stavove prema inkluziji od roditelja djece bez posebnih potreba .

Pretpostavljamo da roditelji ženskog spola pokazuju više nade u pronalaženje osoba koje će im pomoći u odgoju djece od roditelja muškog spola.

4. Metode istraživanja

4.1. Istraživanja o nekim svojstvima uzoraka U istraživanju je sudjelovalo 236 roditelja oba spola. Od

navedenog ukupnog broja roditelja formirana su dva poduzorka: 22 roditelja učenika s posebnim potrebama i 214 roditelja učenika bez posebnih potreba

4.2. Mjerni instrumenti i varijable Za potrebe ispitivanja stavova roditelja prema inkluziji

vlastitog djeteta primijenjen je Inventar stavova roditelja o integraciji učenika s posebnim potrebama u redovne osnovne škole (Mešalić, Ibralić, 1998). Pored općih podataka o ispitaniku sadržanih u pet varijabli: ime i prezime roditelja, šifra ispitanika, ime i prezime djeteta, vrsta i stepen teškoće u razvoju (iz certifikata) i datum ispitivanja, ima i trideset varijabli koje se odnose na stavove roditelja prema integraciji, a dati su u formi tvrdnji. Roditelji su se odlučili za jednu od ponuđenih kategorija


28

odgovora: „slažem se“, „neodlučno“ i „ne slažem se“. U jednom broju odgovora stavovi su dati u inverziji, a to su varijable: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10, 12, 17 i 19, o čemu se vodilo računa pri vrjednovanju stavova i ukupnoj statističkoj obradi rezultata. Dato je i kratko uputstvo roditeljima, kao i zahvala za saradnju. Roditelji su učestvovali u ovom ispitivanju na direktan i indirektan način. Putem upitnika iznijeli su svoje stavove prema odgojno-obrazovnoj inkluziji, bilo da su ispunjavali upitnike na licu mjesta u prisustvu ispitivača ili su donosili ispunjene upitnike razrednim učiteljima.

5. Metode obrade podataka Razlike u varijablama između stavova roditelja testirane su

ANOVA F-testom. Statistička obrada podataka obuhvata izračunavanje mjera centralne tendencije (osnovna statistika), a značajnost razlika između aritmetičkih sredina. Utvrđene su statistički značajne razlike između kategorija roditelja (onih koji imaju i onih koji nemaju djecu s posebnim potrebama) te prema spolu. Deskriptivnom metodom opisani su stavovi roditelja prema inkluziji u svim varijablama ispitivanih stavova roditelja koje su pokazivale statistički značajne razlike u odnosu na spol i kategoriju (roditelj djeteta s i bez posebnih potreba djeteta).

6. Rezultati i diskusija

6.1. Statistički pokazatelji za stavove roditelja Ispitanici muškog spola u statistički značajno većoj mjeri

izjavljuju da roditelji djeteta s posebnim potrebama teško nalaze prijatelje koji će im pomoći u odgoju djece od ispitanika ženskog spola. To potvrđuju i rezultati ANOVA F-testa, za varijablu spol, gdje je F = -8,527, p = 0,004 (tabela 1). Tabela 1. ANOVA 1: Varijable na kojima je utvrđeno postojanje statistički značajnih razlika u odnosu na spol roditelja

Varijable Spol nastavnika N

Aritm. sredina

Standardna devijacija F Sig.

muški 117 1,8718 0,90533 ženski 119 1,5630 0,70877

Roditelji djeteta s posebnim potrebama teško nalaze prijatelje koji će im pomoći u odgoju Total 236 1,7161 0,82508

8,527 0,004


29

Rezultati prema svakoj od varijabli za koje je utvrđeno da postoji statistički značajna razlika u stavovima između roditelja učenika sa i bez posebnih potreba predstavljeni su u tabeli 2. Daljom analizom varijabli konstatujemo da:

roditelji učenika bez posebnih potreba smatraju da većina učenika vrijeđa i ponižava dijete s posebnim potrebama u statistički značajno (F = 8,232, sig. = 0,004) većoj mjeri nego roditelji učenika s posebnim potrebama.

roditelji učenika bez posebnih potreba smatraju da učenici s posebnim potrebama negativno utječu na razvoj ostalih učenika u statistički značajno (F = 4,695, sig. = 0,031) većoj mjeri nego roditelji učenika s posebnim potrebama.

roditelji učenika s posebnim potrebama smatraju da se djeca s posebnim potrebama bez tuđe pomoći teško uključuju u društvo u statistički značajno (F = 11,704, sig. = 0,001) većoj mjeri nego roditelji učenika bez posebnih potreba.

roditelji učenika bez posebnih potreba insistiraju da redovne škole moraju primati svu djecu s posebnim potrebama u statistički značajno (F = 4,205, sig. = 0,041) većoj mjeri nego roditelji učenika s posebnim potrebama.

roditelji učenika s posebnim potrebama smatraju da treba dati podršku humanitarnim organizacijama koje pomažu porodice djece s posebnim potrebama u statistički značajno (F = 4,095, sig. = 0,044) većoj mjeri nego roditelji učenika bez posebnih potreba.

roditelji učenika s posebnim potrebama smatraju da u budžetu treba predvidjeti više sredstava za školovanje djece s posebnim potrebama u statistički značajno F = 6,226, sig. = 0,013) većoj mjeri nego roditelji učenika bez posebnih potreba.

roditelji učenika s posebnim potrebama smatraju da svako može imati dijete s posebnim potrebama i da zato treba više razumijevanja i pomoći u statistički značajno (F = 10,104, sig. = 0,002) većoj mjeri nego roditelji učenika bez posebnih potreba.


30

Tabela 2. Rezultati ANOVE za ispitivanje razlike između kategorija uzorka u odnosu na to jesu li roditelji koji imaju ili nemaju dijete s posebnim potrebama

ANOVA za varijable

Roditelj učenika sa ili bez posebnih potreba N

Aritm. sredina

Standardna devijacija F Sig.

Roditelj učenika sa ili bez posebnih potreba

214 1,8178 0,85000

Roditelj učenika sa ili bez posebnih potreba

22 2,3636 0,84771

Većina učenika iz redovnih škola vrijeđa i ponižava vršnjake s posebnim potrebama

Total 236 1,8686 0,86277

8,232 0,004

Roditelj učenika bez posebnih potreba

214 2,5607 0,68762

Roditelj učenika s posebnim potrebama

22 2,2273 0,68534

Učenici s posebnim potrebama negativno utječu na razvoj i ponašanje ostalih učenika

Total 236 2,5297 0,69280

4,695 0,031


214 1,3224 0,62330


22 1,8182 0,85280

Djeca s posebnim potrebama bez tuđe pomoći teško se uključuju u društvo

Total 236 1,3686 0,66181

11,704 0,001


214 1,8551 0,78276


22 1,5000 0,67259

Redovne škole moraju primati svu djecu s posebnim potrebama

Total 236 1,8220 0,77878

4,205 0,041


214 1,0467 0,27004


22 1,1818 0,50108

Treba dati podršku humanitarnim organizacijama koje pomažu porodice djece s posebnim potrebama Total 236 1,0593 0,30014

4,095 0,044


214 1,0794 0,33321


22 1,2727 0,45584

U budžetu treba predvidjeti više sredstava za školovanje djece s posebnim potrebama

Total 236 1,0975 0,34982

6,226 0,013


214 1,0000 0,00000


22 1,0455 0,21320

Svako može imati dijete s posebnim potrebama i zato treba više razumijevanja i pomoći Total 236 1,0042 0,06509

10,104 0,002


31

Roditelji učenika s posebnim potrebama su zabrinuti da će njihova djeca biti povrijeđena i da neće biti sigurna. Međutim, studije pokazuju da roditelji podržavaju inkluzivnu edukaciju kada shvate prednost pohađanja škole u susjedstvu (Macfarlame, 2005). Potrebno je djeci pružiti uslove za uspjeh svakog dana u životu. Slična istraživanja u Bosni i Hercegovini (Hatibović, 2003; Iličković, 1999; Mešalić, 2004; Mešalić, 2005; Vukajlović, 2004) ukazuju na to da roditelji učenika s posebnim potrebama žele da im dijete pohađa redovne razrede u osnovnim školama, ali izražavaju i strah od toga da im dijete neće biti prihvaćeno od nastavnika i razrednog kolektiva. Strahove roditelji učenika s posebnim potrebama izražavaju kada je u pitanju savladavanje školskog gradiva, stoga imaju stavove da djeci trebaju prilagođeni programi i podrška i pomoć od defektologa.

7. Zaključak Izvođenje zaključaka temeljimo na tome jesu li, i u kojoj mjeri,

pojedine pretpostavke koje smo na početku rada postavili potvrđene ili opovrgnute rezultatima do kojih smo došli u našem istraživanju.

Pretpostavili smo da postoji statistički značajna razlika u stavovima prema inkluziji roditelja učenika s posebnim potrebama i stavova roditelja učenika bez posebnih potreba. Rezultati istraživanja (tabela 3) potvrđuju pretpostavljene statistički značajne razlike između stavova roditelja sa i roditelja bez djece s posebnim potrebama u varijablama: „Većina učenika iz redovnih škola vrijeđa i ponižava vršnjake s posebnim potrebama“ F = 8,232, sig. = 0,004, 12. „Učenici s posebnim potrebama negativno utječu na razvoj i ponašanje ostalih učenika“ F = 4,694, sig. = 0,031, 20. „Djeca s posebnim potrebama bez tuđe pomoći teško se uključuju u društvo“ F = 11,704, sig. = 0,001, 23. „Redovne škole moraju primati svu djecu s posebnim potrebama“ F = 4,205, sig. = 0,041, 27. „U budžetu treba predvidjeti više sredstava za školovanje djece s posebnim potrebama“ F = 6,226, sig. = 0,013, 30. „Svako može imati dijete s posebnim potrebama zato treba više razumijevanja i pomoći“ F = 10,104, sig. = 0,002.

Također, pretpostavili smo postojanje statistički značajne razlike u stavovima roditelja prema inkluziji u odnosu na spol roditelja. Ispitanici – roditelji muškog spola u statistički značajno većoj mjeri F = 8,527, sig. = 0,004 izjavljuju da djeca s posebnim potrebama teško nalaze prijatelje koji će im pomoći u odgoju od ispitanika – roditelja ženskog spola.


32

Uvidom u rezultate koji pokazuju opći stav roditelja prema inkluziji djece s posebnim potrebama u redovne škole i vrtiće (varijabla 28. „Djecu s posebnim potrebama treba uključiti u vrtiće i škole jer ona imaju prava na to“) kazuje da se 69,9% roditelja pozitivno izjasnilo (23,3% je neodlučnih roditelja, a 6,8% roditelja se negativno izjasnilo) po pitanju inkluzivnog obrazovanja djece s posebnim potrebama u redovnim školama.

Literatura 1. Alvesson, M. S. & Koldberg, K. (2000) Reflexive Methodology.

London: Sage Publications. 2. Fulgosi-Masnjak, R. (1989) Efekti različitih modela integracije djece

usporenog kognitivnog razvoja – stavovi učenika i roditelja. Magistarski rad. Fakultet za defektologiju Zagreb.

3. Hatibović (2003) Kongruencija latentne strukture stavova prema inkluzivnom obrazovanju. Doktorska disertacija. Defektološki fakultet.

4. Hrnjica, S. (2004) Škola po meri deteta – Priručnik za rad sa učenicima osnovne škole ometenim u razvoju. Beograd: Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta, "Save The Children“ UK, Kancelarija u Beogradu.

5. Iličković, M. (1999) Osnovne pretpostavke socijalne integracije osoba oštećenog sluha. Magistarski rad. Univerzitet u Tuzli, Defektološki fakultet.

6. Kiš-Glavaš, L. (1999) Promjena stava roditelja prema integraciji djece usporenog kognitivnog razvoja. Doktorska disertacija. Edukacijsko rehabilitaciiski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

7. Kliewer, C. (2005) Content/Bahavior/Strategies. [online]. Dostupno na: http://www.uni.edu/coe/inclusion/strategies/content_behavior.html.

8. Levis (1975) The case for „special“ children. In: B. Aiello Ed. Making it work: Practical ideas for integrating exceptional children into regular classes. Boston, Virginija: The Council for Exceptional Children, pp. 13-17.

9. Mavrin-Cavor, Lj., Levandovski, D., Kovačević, V. (1977) Stavovi roditelja prema svojoj djeci koja su dijagnosticirana kao lako mentalno retardirana i kao granični slučajevi, a polaze specijalnu osnovnu školu. Savezno savjetovanje „Integracija graničnih slučajeva u redovnu osnovnu školu“. Zagreb: Savez društva defektologa Hrvatske.

10. Mešalić, Š., Šakotić, N., Nikolić, M. (2007) Pristup inkluzivnoj praksi u vaspitanju i obrazovanju. Podgorica: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.


33

11. Mešalić, Š. (2004). Inventar stavova roditelja o integraciji učenika s posebnim potrebama u redovne osnovne škole (Mešalić, Ibralić, 1998), korišten u Doktorskoj disertaciji, prilagodile Mešalić i Dželilović 2005.

12. Mešalić, Š. (2005) Stavovi roditelja prema odgojno-obrazovnoj integraciji. „Interdisciplinarni aspekti u edukaciji i rehabilitaciji“ Simpozijum sa međunarodnim učešćem, Tuzla: JU Univerzitet u Tuzli, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, str. 95-101.

13. Mešalić, Š., Mahmutagić, A., Hadžihasanović, H. (2004) Edukacija i socijalizacija učenika usporenog kognitivnog razvoja. Tuzla: JU Univerzitet u Tuzli, Defektološki fakultet.

14. Mišić (1995) Uključivanje (inkluzija). Korak dalje od integracije djece s teškoćama u razvoju. Pedagoška poema. Psiha, Časopis za unapređenje psihičkog života 1, 4, str. 28-30.

15. Nikolić, B. (1991) Modeli za analizu promjena nastalih uključivanjem kompjutora u transfomatorske procese kod osoba s teškoćama socijalne integracije. Defektologija, 28, 1, str. 77-86.

16. Radovančić, B. (1994) Stavovi nastavnika prema odgojno-obrazovnoj integraciji djece s oštećenim sluhom. Defektologija, 21: 2, str. 49-62.

17. Sapon-Mevin, M. (2005) What could be done to help parents deal more effectively with inclusive edution? [online]. Dostupno na: http: //www.uni.edu/coe/inclusion/preparing/parents.html

18. Stančić, V. (1982) Istraživanja na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu. Defektologija 1-2, str. 15-27.

19. Šaćira M., Jasminka H., Sadeta Z., (2002) Stavovi roditelja u nekim školama sa područja Federacije Bosne i Hercegovine prema odgojno-obrazovnoj integraciji. Naša škola, 44, 9, str. 17-24.

20. Šakotić, N., Mešalić, Š., Hrnjica, S. (2009) Inkluzivno vaspitanje i obrazovanje u osnovnoj školi – Priručnik za nastavnike i stručne saradnike. Podgorica: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

21. Šakotić, N. (2008) Efekti inkluzivne prakse u osnovnim školama u Crnoj Gori, Doktorska disertacija. Univerzitet u Tuzli, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

22. Teodorović, B. (1982) Odnos roditelja prema integraciji mentalno retardirane djece u redovni odgojno-obrazovni sistem. Defektologija 1, 2, str. 65-71.

23. Uzelac, M. (1995) Školovanje djece s teškoćama u razvoju od pokreta integracije djece s teškoćama u razvoju u redovite škole. Priručnik. Zagreb: Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, str. 7-9.

24. Vukajlović, B. (2004) Uključivanje djece sa posebnim potrebama u redovna odjeljenja. Magistarski rad. Defektološki fakultet u Beogradu.


34

Original scientific article

PARENTS’ ATTITUDES TOWARDS INCLUSION OF STUDENTS WITH SPECIAL NEEDS IN PUBLIC SCHOOLS

Muharem Adilović, M.A.

Abstract Parents’ attitudes are an important prerequisite for successful

realization of inclusive processes. This paper presents results of attitudes of 236 parents (22 parents of students with special needs and 214 parents of regular students), according to educational inclusion. The study was carried out in twelve schools in the area of Zenica, two schools in the Municipality of Kakanj and one school in the Municipality of Maglaj. For the purposes of the study, “the inventory of parents’ attitudes to integration of children with developmental disorder in public schools (Mešalić i Ibralić, 2004) was used. The questionnaire on inclusion of students with special needs into regular schools was used to examine teachers (Mešalić, Š., Halilović Z., 2006). The questionnaire, in addition to basic information about respondents, included 30 indicators of attitudes (I agree, Not sure, I disagree). Some of the statements were given in inverted sentence forms, and different attitudes of respondents were evaluated with a test. The results showed that most of respondents 165 (69, 9%) had a positive attitude. Also, there was a significant difference in attitudes of parents of children with special needs and parents of children without special needs in regards to inclusion. Keywords: inclusion, assumptions, parents’ attitudes


35

حمرم عادلوفيتش. م

كلية التربية اإلسالمية جامعة زنيتسا- قسم التربية االجتماعية

مواقف اآلباء من دمج الطالب ذوي االحتياجات اخلاصة يف املدارس النظامية

:اخلالصةويف هذا البحث . قيق النجاح لعملية الدمجموقف اآلباء شرط مهم يف حت

آباء لطالب 22ومنهم , من اآلباء املستجوبني236عرضت نتائج مواقف ل من حيث - آباء لطالب منتظمني214من ذوي االحتياجات اخلاصة ومنهم

مدرسة يف أماكن خمتلفة 12وأجريت الدراسة يف . الدمج يف التربية والتعليمويف مدرسة واحدة يف بلدية , تني يف بلدية كاكانيف مدرس, من زنيتسا

دراسة مواقف اآلباء عن دمج " ولغرض هذه الدراسة استخدمت . ماغاليمشاليتش وإبراليتش (الطالب ذوي االحتياجات اخلاصة يف املدارس النظامية

وتضمن استبيان املدرسني بيانات عامة عن املستجوبني واشتمل على ). 2004). غري موافق, متردد, موافق(واقف مقدمة يف شكل اإلثبات ثالثني مؤشرا مل

( والفروق بني املواقف حمسوب على أساس , وعدد من اإلثباتات جاء عكسياt-هلم موقف % 69,9 -165وأظهرت البيانات أن أغلب املشاركني ). اختبار

وكذلك وجدت فرقا ملحوظا من حيث الدمج بني آباء هلم أطفال من . إجيايباإلحتياجات اخلاصة و آباء ليس هلم أطفال من ذوي االحتياجات ذوي .اخلاصة


36

مل يكن له أمل يوما , ومل أجد أبدا والد طفل من ذوي االحتياجات اخلاصة"-Mara Sapon)".(من األيام يف أن طفله سيجد صديقا واتصاال مع اتمع

Shevin 2005. باءمواقف اآل, الفرضيات, الدمج: الكلمات األساسية


37

Originalni naučni rad Amel Alić1 Sedin Habibović2 Haris Cerić3

DRUGA GENERACIJA EMIGRANATA U TRANSGENERACIJSKOJ PERSPEKTIVI – PRIMJER BOŠNJAČKIH OBITELJI U SAD

Sažetak

U ovom istraživanju, u teorijskom smislu, pozvali smo se na edukacijski model kulturnog šoka, sistemsku teoriju i transgeneracijski model razumijevanja obiteljskog sistema. U metodološkom smislu, kombinirali smo kvantitativne i kvalitatitivne metode. U kvalitativnom dijelu istraživanja koristili smo polu-strukturirane intervjue s pripadnicima dvije generacije i sistematsko opserviranje ponašanja u prirodnim uvjetima. Za potrebe kvantitativnog dijela istraživanja korištena je istraživačka baterija koju su činile sljedeće skale: opći podaci o ispitanicima, skala interkulturalne osjetljivosti, KOBI – skala kvalitete obiteljskih interakcija (autorica Anita Vulić-Prtorić) s pet subskala koje mjere: zadovoljstvo obitelji, prihvatanje, odbacivanje, dimenziju emocionalnosti i dimenziju kontrole. Uzorak čine 100 obitelji porijeklom iz Bosne i Hercegovine koje trenutno žive i rade u USA (St. Louis and Phoenix). Istraživanje predstavlja i svojevrsnu integraciju uvida s prethodno dobijenim rezultatima istraživanja obavljenim u bošnjačkoj zajednici u Zurichu (Švicarska) i zasebno promatranih podgrupa u bošnjačkim zajednicama u Phoenixu i St. Louisu (USA) Ključne riječi: kulturalni šok, transgeneracijski model, percepcija obiteljskih odnosa, bošnjačke emigrantske obitelji

1 Docent, Pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici 2 Psiholog-terapeut, JZU Kantonalni zavod za borbu protiv bolesti ovisnosti 3 Docent, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Rad autora je dostavljen 01. 06. 2012. godine, a prihvaćen za objavljivanje 05. 11. 2012. godine.


38

Transgeneracijski model razumijevanja kulturalnog šoka Proces putem kojega dolazimo do spoznaje da postoji „pravi“

način razmišljanja, izražavanja, djelovanja itd., odnosno drugim riječima, proces putem kojega učimo našu kulturu, naziva se socijalizacija. To je proces putem kojega pojedinci uče šta se to zahtijeva od njih kako bi bili uspješni članovi određene grupe, bez obzira na to o kakvoj je grupi riječ. Socijalizacija je jedinstven proces utoliko što je istovremeno usmjeren kako na budućnost tako i na prošlost. Usmjeren je naprijed u smislu formiranja čovjeka kakav bi trebao biti u odnosu na očekivanja date socio-kulturne zajednice, te unazad u pogledu određivanja koja su to važna ponašanja, vrednote i vjerovanja koje treba nastaviti baštiniti. Socijalizacija je tako moćan proces da ljudi, jednom socijalizirani u određenom socio-kulturnom kontekstu, teško su svjesni da postoje i drugačije realnosti. To rezultira pojavom kulturocentrizma, tendencije da ljudi procjenjuju druge iz perspektive vlastite kulture, vjerujući pri tome da ona predstavlja jedini pravi i korektan način opažanja svijeta. Ovo za posljedicu ima, između ostalog, i javljanje kulturalnog šoka u situacijama kada pojedinac dođe u kontakt s novim i nepoznatim kulturnim obrascima.

U procesu socijalizacije, odnosno inkulturacije, prisutan je veći broj različitih utjecaja koji djeluju formativno na ponašanje i obrasce mišljenja pojedinaca (npr. njihovu spolnost, nacionalnost, etnicitet, socioekonomski status, religijska uvjerenja itd.).

U tom smislu, bilo bi korisno osvrnuti se na karakteristike kulture koje omogućuju razumijevanje njenog višestrukog utjecaja na ponašanje ljudi koje razmatraju Brislin (1993) i Cushner & Brislin (1996) (prema Cushner, 1999):

1. Kultura se u pravilu odnosi na ono što je produkt čovjeka, a ne prirode.

2. Najkritičnija dimenzija kulture tiče se čovjekovog poimanja života, najčešće je verbalno neiskazana i podsvjesna.

3. Kultura je kolektivni produkt. 4. Aspekti kulture koji rukovode našim ponašanjem često

nisu predmet verbaliziranja. 5. Svako u djetinjstvu usvoji određeni set vrijednosti koje

mu pomažu da regulira svoje aktivnosti u odnosu prema svijetu koji ga okružuje.


39

6. Kulturalne razlike postaju evidentnije pri suretima s pripadnicima druge kulture.

7. Ljudi mogu pokazivati veoma snažne emocionalne reakcije ako su ugrožene njihove temeljne kulturalne vrijednosti ili ako izostaje kulturalno očekivano ponašanje.

8. Mladi na određenom uzrastu mogu imati snažne manifestacije odbijanja kulturalnih vrijednosti.

9. Postoje snažni otpori u pogledu promjena kulturalnih vrijednosti.

10. Ako posmatramo očekivana ponašanja, u kros-kulturalnom pregledu moguće je ustanoviti mnoge razlike.

Kulturalni šok se u recentnoj literaturi najčešće definira kao proces prilagodbe nepoznatoj i nepripadajućoj kulturi i okolini. Psihologijsko i sociološko razumijevanje kulturalnog šoka se koristi kako bi se opisao proces emocionalnog, kognitivnog i fiziološkog utjecaja na pojedinca. U multikulturalnom kontekstu, kulturalni šok predstavlja svojevrsno uranjanje u nespecifične uvjete pri čemu pojedinac nije siguran u očekivanja drugih koji ga okružuju, ali se nesigurnost istovremeno odnosi i na njegove/njezine vlastite postupke. Pojam kulturalnog šoka prvi je uveo Klavero Oberg (1960, prema Pedersen, 1995) kako bi opisao uznemirenost izazvanu nepoznavanjem nove kulture i obrazaca ponašanja u njoj. U takvom stanju, pojedinac postaje svjestan da ranije usvojeni simboli postaju nevažećim ili poprimaju nova značenja, rezultirajući širokom lepezom reakcija, od maglovite i nejasne neugode, do duboke dezorijentacije. Recentnija literatura upućuje na zaključak kako razumijevanje procesa kulturalnog šoka nalazi svoju primjenu u svakoj novoj situaciji u kojoj se osoba nalazi, kao što su: promjena posla, uspostavljanje novih veza s drugima ili zauzimanje adekvatne socijalne i emocionalne pozicije, kao i preuzimanje uloga u svakom novom ambijentu. Tako se tokom proteklih nekoliko decenija, od Oberga do danas, tumačenje procesa kulturalnog šoka proširilo s pukog susreta s novom kulturom na svaku situaciju u kojoj je pojedinac prinuđen da se adaptira nepoznatom društvenom sistemu u kojem ranije naučeni obrasci ponašanja ne nalaze više nikakvu primjenu.

Iskušavanje kulturalnog šoka je isuviše često neprijatno (i neočekivano) iskustvo u kojem pojedinac nanovo vrjednuje, istovremeno, i staru – domaću, ali i novu – gostujuću kulturu. Sve donedavno, istraživanja su sugerirala kako se pod kulturalnim


40

šokom podrazumijeva isključivo negativno iskustvo. Tako je i Oberg prvobitno navodio samo negativne aspekte ovog procesa:

napetosti i pritisak prouzročeni psihološkim prilagođavanjem,

osjećaj izgubljenosti i deprivacije povećane gubitkom ranijih bliskih osoba, prijatelja, uloga i slično,

odbijanje pridošlica od strane nove kulture ili novog društva,

konfuzija u pogledu definiranja novih uloga, očekivanja, osjećanja, samopoimanja i samoodređenja,

neočekivana nervoza, indignacija prema novim kulturalnim obrascima i

osjećaj bespomoćnosti i obeshrabrenosti nakon, eventualnih, neuspjeha u novom okruženju.

Tabela 1. Pet stadija kulturalnog šoka – Adaptirano prema Pedersen (1995)

Stadij Percepcija okruženja

Emocionalni opseg

Ponašanje Interpretacija

Kontakt Razlike intrigiraju; Istraživanje i Provjeravanje; Selektiranje

Uzbuđenost Stimulacija Euforija Sve je igra

Znatiželja Povučenost Bura Impresija

Primjećivanje razlika, razlike i sličnosti još funkcioniraju zajedno, racionalizacija

Dezintegracija Razlike se sudaraju i počinju da smetaju

Konfuzija Dezorijentacija Gubitak empatije Izolacija Usamljenost

Depresija Povlačenje

Razlike počinju uznemirivati Kriza samopouzdanja Traženje kulturalne podrške i veze

Reintegracija Razlike se odbacuju

Ljutnja Bijes (konflikt?) Nervoza Frustracije

Buntovništvo Sumnja Neprijateljstvo Oponiranje

Rađanje koncepta „sviđa mi se – ne sviđa mi se“ Pobuna kao put traganja za samopouzdanjem

Autonomija Razlike i sličnosti se počinju legitimizirati

Samouvjerenost Opuštanje Ponovno javljanje empatije

Sigurnije Kontrolirano Autonomno Samopouzdano

Pojedinac pregovara s kulturom drugih Samopouzdanje da se tu može opstati

Neovisnost – međuovisnost

Razlike i sličnosti se vrjednuju i daje im se signifikantnost

Povjerenje Humor Elementi početnog emoc. reagiranja

Ekspresivnost Kreativnost Aktualizacija

U nekim različitostima se počinje i uživati Otkrivanje prednosti novih iskustava


41

Edukacijski model, za razliku od medicinskog, opisuje kulturalni šok kao proces koji se odvija u nekoliko faza, koje se razvijaju i kroz koje pojedinac prolazi – od nižih, bolnijih i opterećenih adaptivnim problemima, ka višim stadijima, na kojima pojedinac konačno prevazilazi početne probleme, istovremeno profitirajući psihološki, emocionalno i socijalno. Svaka osoba u novoj kulturi prolazi kroz najmanje pet faza kulturalnog šoka, a detaljnija operacionalizacija svakog od navedenih stadija predstavljena je u tabeli 1.

Iskustva i istraživanja navedenog problema ukazuju na činjenicu da socijalni referentni okvir, specifična kulturalna tradicija, ali i posebni (idiosinkrazijski) naučeni obrasci i strategije nošenja s fenomenom kulturalnog šoka, mogu izroditi različitim izlazima, posebno važnim u području razumijevanja kulturalne osjetljivosti.

Sistemska se teorija (prema Olson & DeFrain, 2004) razvija iz generalne teorije sistema, koju su prvobitno koristili obiteljski terapeuti nakon što su ustanovili da pojedinačan i izdvojen rad s osobama s poteškoćama ne daje trajnije rezultate, posebno u slučajevima terapija s djecom s problemima u ponašanju. Oni su zapazili da se veliki broj takve djece, nakon povratka u obitelj i socijalni ambijent, vraćao starim oblicima ponašanja. Takvi rezultati su ih naveli na pomisao da bi se u proces terapije morali ne samo uključiti, već i u razumijevanje odgojne stvarnosti (što snažno podsjeća na duhovno-znanstveni pristup u pedagogiji) uvrstiti strategija proučavanja obitelji i svih ostalih agenasa socijalizacije.

Nekoliko koncepcijskih postavki generalne teorije sistema je relevantno i za sistemsku teoriju obitelji. Tako su pojmovi višestrukih nivoa sistema – suprasistemi (okruženost obitelji drugim, širim sistemima), te subsistemi (manji sistemi) poslužili za dalji razvoj ovog teorijskog pristupa (Olson & DeFrain, 2004:71). Različiti sistemi koji okružuju čovjeka i u kojima se on nalazi istodobno na različitim nivoima i u različitim ulogama (slično kao u pojmu uloga u simboličkom-interakcionizmu), doveli su do izrastanja najrazvijenijeg modela unutar sistemske teorije, ekološke sistemske teorije. Tako se došlo do razvijenog sistema eko-krugova koji karakteriziraju poziciju svake osobe u međusobnoj interakciji s drugima, izloženog različitim utjecajima. U nešto složenijem shematskom prikazu, Bronfenbrener (1997) će dodatno razraditi krugove međusobnih utjecaja, s tim da će u središtu eko-krugova


42

ostati dijete sa svim urođenim kvalitetima, ali i svim drugim kvalitetama ličnosti (kognitivne, socijalne, emocionalne, motivacione sposobnosti) u kojima ono reagira na okolinu, ali i okolina reagira na njega/nju (uvažavajući činjenicu postojanja mikrosistema, mezosistema, egzosistema i makrosistema).

Bowen (1977, Goldenberg & Goldenberg, 2008; Gilbet, 2006) razvija i osam međusobno povezanih obiteljskih koncepata:

1. Diferencijacija Selfa 2. Triangulacije 3. Emocionalni sistem nuklearne obitelji 4. Proces obiteljske projekcije 5. Sibling pozicija 6. Emocionalni cutoff (prekid) 7. Multigeneracijski transmisijski proces 8. Socijalna regresija Emocionalni procesi u nuklearnim i proširenim obiteljima,

prema Bowenu, sadržani su u okviru prvih šest koncepata, dok se emocionalni procesi kroz generacije u obitelji i društvu odnose na preostala dva koncepta: multigeneracijski proces i socijalnu regresiju.

Sistemska teorija će biti od posebne važnosti za ovo istraživanje, ne samo zbog činjenice da na vrlo sistematičan način objedinjuje najvažnije elemente prethodnih teorija, već i zbog postavki koje su neobično važne za razumijevanje transmisijskih procesa u obitelji, kao i različitih vanjskih vrjednosnih utjecaja i otpornosti obitelji na ove utjecaje, posebno u slučaju promatranih, emigrantskih obitelji.

Primjer bošnjačkih obitelji u SAD Kao što prethodni nalazi sugeriraju, strategije i stereotipni

obrasci sučeljavanja s različitošću pripadaju i najčešćim strategijama jednoobraznog podizanja djece, što na sljedećoj generaciji može uzrokovati ne samo nedovoljnu osjetljivost prema novoj kulturi, već i distanciranje spram kulture porijekla. Ovakvu pojavu mogli bismo nazvati „bumerang efekat“, u kojem se mlađa generacija često priklanja novoj kulturi u kojoj se sami socijaliziraju, istovremeno ustajući protiv kulture porijekla vlastitih roditelja. Upoređujući socijalne, emocionalne i intelektualne resurse i kapital kojeg im nudi novo društvo, djeca uviđaju inferiornost kulture porijekla roditelja, te se bune protiv


43

nedjelotvornosti rješavanja svakodnevnih problema koje im sugeriraju njihovi roditelji. Ova pobuna se najčešće manifestira kroz odbijanje komuniciranja na maternjem jeziku, čime se želi poslati poruka simboličkog dokidanja vezanosti za kulturu porijekla. Doda li se tome i činjenica kako krugovi u kojim se kreću roditelji imigrantske djece najčešće pripadaju nižim socio-ekonomskim stratumima novog društva (često to ima za posljedicu i nižu pedagošku kulturu), dojam inferirornosti kulture roditelja dobija na intenzitetu. Promatranjem bošnjačkih obitelji u Švicarskoj i SAD uočili smo kako većina iseljenika dosljedno idealizira vlastitu kulturu, tj. kulturu porijekla. Ovaj fenomen primijetan je i prilikom posmatranja iseljenika tokom boravka u vlastitoj kulturi, s tim da je proces idealiziranja tada obrnut, tj. iseljenici su prilikom posjeta domovini skloni idealizirati kulturu zemlje u kojoj trenutno žive. Zbog oprečnog emocionalnog reagiranja u zavisnosti od trenutne fizičke pozicije, ovo bismo mogli označiti pojmom dvosmjerne idealizacije, pri čemu su pozitivne emocije očito usmjerene kako prema vlastitoj, tako i prema novoj, sadašnjoj kulturi. Iako nismo imali namjeru dublje istraživati razloge za ovakvo ponašanje, ovaj fenomen bi mogao upućivati i na visok stepen integracije pojedinaca u obje kulture. Mogući pravci daljeg rada s ovom i drugim zajednicama trebali bi produbiti saznanja o ovom fenomenu. Ovakvo dvosmjerno idealiziranje bi se slikovito dalo opisati stalnim percipiranjem stvarnosti kroz dvogled upravljen prema tlu i kulturi od koje su iseljenici trenutno fizički udaljeniji. Upravo nam se zbog prezasićenosti svih razgovora fenomenom dvosmjerne idealizacije i učinilo primjerenim ovaj fenomen nazvati fenomenom dvogleda. Istrajavanje na takvom percipiranju realnosti ukazuje i na to da je većina pripadnika spomenutih zajednica zasigurno u stadiju autonomije, pojašnjavajući stupanj njihove integracije i prevazilaženja kulturalnog šoka prema ranije elaboriranom modelu.

U slučaju našeg istraživanja bošnjačkih obitelji u SAD, primjećujemo kako se izdvaja posebna grupa iseljenika kod kojih je fenomen dvogleda ili dvosmjerne idealizacije obrnuto proporcionalan, tj. dio populacije koji i u jednoj i u drugoj kulturi nalazi samo negativne aspekte. Naprimjer u domovini izdvajaju nepravdu, sporost u ekonomiji, loše puteve itd., dok u novoj sredini kritiziraju otuđenost, preveliku preciznost, robotiziranost građana i slično. Ovakvo mišljenje nedvosmisleno upozorava na činjenicu da je jedan broj iseljenika u stadiju dezintegracije. Bilo bi veoma


44

značajno u budućim istraživanjima ispitati postoji li povezanost između dužine boravka u novoj kulturi i stadija u kojem se ispitanici nalaze, te koje još varijable značajnije utječu unutar grananja promatranog uzorka na obrnuto proporcionalnu idealizaciju.

Vidljivo je da stadiji u kojima se nalaze pojedini ispitanici snažno utječu i na koheziju unutar organizacija iseljenika. Pripadnost određenom stadiju proizvodi i odnos prema načinima organizacije zajednice. Osobe koje su na stepenu dezintegracije predlažu veću koheziju zajednice i neku vrstu opreznosti i zatvorenosti ka pripadnicima nove kulture. Osobe na stepenu autonomije nastoje takve prijedloge amortizirati i objašnjavati koristi od saradnje. Stoga bi bilo jako bitno nastaviti s ojačavanjem pozicije osoba na stepenu autonomije i radu sa subgrupama u zajednici slijedeći model prevazilaženja kulturalnog šoka. U tom smislu smatramo da je potrebno razviti programe za svaki stadij prilagodbe.

Primjetno je kako je prva generacija (današnji roditelji) kulturalni šok preživljavala u susretu s normama novog društva u koje su se morali integrirati, dok je za njihovu djecu, zbog nepostojanja snažnijih veza sa zemljom porijekla, kulturalni šok počeo onog trenutka kada se otvorio proces upoznavanja s kulturom porijekla, kulturom njihovih predaka. Logična posljedica takvih strategija suočavanja s novom kulturom, posebno zbog osjećaja manjka emocionalnog i intelektualnog kapitala, nastoji se na razini generacije roditelja kompenzirati pojačanim aktivnostima u području stvaranja socijalnog kapitala, a taj se kapital najlakše ostvaruje kroz forme udruživanja u džemate, kulturno-umjetnička društva i slično. Nažalost, socijalni kapital koji ne prati akumuliranje i produkcija adekvatnog emocionalnog i intelektualnog kapitala, kod jednog broja iseljenika ima za posljedicu situiranje u pozicije asimilacije na jednoj, ili konflikta na drugoj strani, kao izlazima u situacijama intekulturalnog susretanja. Starije generacije Bošnjaka u SAD su opterećene dilemom da li se asimilirati u „američku“ kulturu, dijelom i zbog nesnalaženja u pogledu prevazilaženja kulturalnog šoka. Budući da mlađe generacije susret s kulturom porijekla najdirektnije doživljavaju preko ponašanja svojih roditelja, pomoć pri osnaženju obitelji i podizanju pedagoške kulture roditeljstva podrazumijevala bi i indirektno jačanje veza mlađih generacija s bosanskom kulturom.


45

Primjetno je i da su pripadnici mlađih generacija nerijetko u prednosti u odnosu na svoje američke vršnjake. Naime, oni su u stanju da objektivnije uporede i sagledaju prednosti i nedostatke, kako američke, tako i bosanske kulture. Tabelarni pregled koji slijedi nudi uporedni prikaz nekih prednosti i nedostataka bošnjačkih obitelji u SAD, kao pripadnika manjinske etničke grupe unutar SAD društva: Tabela 2. Snage i izazovi bošnjačkih obitelji u SAD

PREDNOSTI IZAZOVI Izražena orijentacija ka radu Izražena motivacija ka postignuću Religijska orijentacija Brižno roditeljstvo Promjena ka egalitarnoj formi bračnih odnosa Familijarizam Visoka adaptibilnost praćena težnjom ka jačanju dimenzije kohezivnosti Prisustvo trogeneracijskih obiteljskih formi Inkliniranje formama obiteljskih zadruga Tradicionalna vjerovanja Bilingvalne jezičke vještine Lakša adaptibilnost u dominantnu WASP („bjelačku, anglosaksonsku, protestantsku“) kulturu

Definiranje zaštitnih obruča s obzirom na opozitne sisteme vrijednosti suprasistema i obiteljskog sistema Različiti životni stilovi unutar subsistema obitelji Dominantno pripadanje srednjim i nižim socijalnim slojevima Prilagođavanje individualističkoj kulturi Suočavanje s ranijim odvajanjem djece od roditelja Insistiranje na pretjeranom familijarocentrizmu Održavanje komunikacije s kulturom porijekla Savladavanje jezičkih barijera, posebno unutar roditeljskog subsistema u odnosu na subsisteme djece Dualne karijere roditelja Enkulturacija i akulturacija s obzirom na različita iskustva subsitema obitelji

Jedna od ključnih prednosti mlađih generacija Bosanaca

skrivena je u činjenici da se kao Evropljani mnogo lakše utapaju u dominantno bjelačku kulturu. Prihvatajući zakone tržišne logike i ravnopravno sudjelujući u društvenim procesima, mlađe generacije, za razliku od njihovih američkih vršnjaka, imaju priliku integrirati u svoj životni stil i pozitivne elemente kulture porijekla. U takve pozitivne karakteristike svakako da mogu biti uvrštene prednosti življenja u proširenim obiteljima, kolektivizam, jače emocionalne veze i slično.

U našem istraživanju emigrantskih obitelji u SAD prepoznate su neke od zakonitosti Bowenove teorije, posebno u pogledu stabilnosti emocionalnog sistema. Zbog poteškoća koje sa sobom nosi život u drugoj kulturi, generacije imaju izražen problem


46

neizdiferenciranosti Selfa (dijelom i zbog zbunjenosti relacijom kultura porijekla – nova kultura), što se posljedično odražava na pokušaj uspostavljanja višeg nivoa fuzije emocionalnog obiteljskog sistema, da bi kulminiralo nižom stabilnošću obiteljskog sistema (potraga za različitim formama reduciranja anksioznosti i održanja stabilnosti). Drama nesvjesne multigeneracijske transmisije prethodno naučenih obrazaca ponašanja će, zato, unutar imigrantskih obitelji biti intenzivnija i izraženija.

Upravo na sastavnicama dilema: kultura porijekla – nova kultura, te obiteljska kultura – subsistem roditelja i djece, prepoznaju se teorijska preplitanja modela kulturalnog šoka i transgeneracijskog modela unutar sistemske teorije.

Metode i tehnike istraživanja U našem prethodnom istraživanju (Alić, Habibović, 2011), u

kojem smo promatrali uzorak bošnjačkih obitelji u Švicarskoj, ustanovili smo kako je stupanj prevazilaženja kulturalnog šoka u visokoj korelaciji sa stupnjem interkulturalne osjetljivosti. Također smo zaključili kako stupanj interkulturalne osjetljivosti uveliko ovisi o izbalansiranosti obiteljskog sistema, te kako se slika generacija, kao „kultura po sebi“, intenzivira u slučaju obitelji u dijaspori.

U ovom istraživanju, pored obitelji promatranih u Phoenixu (Arizona), uzorak smo proširili obiteljima iz St. Louisa (Missouri) te akcenat u većoj mjerili stavili na unutarobiteljsko funkcioniranje. Da bismo ustanovili u kojoj mjeri obitelj predstavlja odgovarajući sistem u strukturalnom i komunikacijskom smislu, opredijelili smo se za upotrebu skala koje omogućavaju sagledavanje dimenzija emocionalnosti i kontrole. Tako smo se odlučili za kombinaciju kvantitativnog i kvalitativnog pristupa, upotrebu polu-strukturiranih intervjua s pripadnicima dvije generacije, sistematsko opserviranje ponašanja u prirodnim uvjetima, na uzorku od 100 obitelji u USA (St. Louis and Phoenix).

Za potrebe kvantitativnog dijela istraživanja korištena je istraživačka baterija koju su činile sljedeće skale: opći podaci o ispitanicima, KOBI – skala kvalitete obiteljskih interakcija (autorica Anita Vulić-Prtorić) s pet subskala koje mjere: zadovoljstvo obitelji (11 ajtema), prihvatanje (otac i majka), odbacivanje (otac – majka), Skala percepcije obiteljskih odnosa s dvije dimenzije: emocionalnosti i kontrole kako oca tako i majke.


47

Autorica skale općeg zadovoljstva obitelji iz KOBI navodi sljedeće psihometrijske karakteristike subskale: raspon rezultata je od 11 do 55, aritmetička sredina (mean) 46,29, standardna devijacija (SD=7,92) te Alpha Crombach 0,892. U našem istraživanju aritmetička sredina (mean) je 44,52, standardna devijacija (SD=6,55), te Alpha Crombach 0,746.

Opservacione tehnike i intervju primijenjeni su u promatranju i razgovoru s roditeljima (starija generacija), dok su skale procjene kvalitete obiteljskih odnosa primijenjene isključivo na uzorku djece (mlađa generacija). Na ovaj način bili smo u prilici upoređivati vjerodostojnost iskaza roditelja, ali i djece. Raspodjela rezultata na skali zadovoljstva obitelji i skali percepcije obiteljskih odnosa je asimetrična te je upotrijebljen Mann-Whitney test u odnosu na varijablu spola i mjesta boravka. Nisu nađene razlike između muških i ženskih ispitanika u pogledu procjene obitelji te emocionalnosti i kontrole oca i majke. Razlike na spomenutim varijablama nisu pronađene niti između ispitanika iz St. Louisa i Phoenixa.

Percepcija obitelji Kada je u pitanju opći status i struktura, u promatranom

uzorku najprisutnije su dvogeneracijske obitelji (76,7%), dok trogeneracijske čini nešto manji broj obitelji (23,3%). U obiteljima prosječno žive 4 osobe (roditelji i po dvoje djece u prosjeku), što znači da među imigrantskim obiteljima Bošnjaka u USA uglavnom dominiraju nuklearne obitelji. Većina ispitanika mlađe generacije pohađa osnovnu školu 73,3%, srednju 18,3%, dok višu školu pohađa 8,3%. Mlađi ispitanici procjenjuju da rastu u toploj obiteljskoj atmosferi 91,7%. Unutar promatranog uzorka nije zabilježena niti obuhvaćena obitelj rastavljenih roditelja.

Unutar uzorka dominiraju oni koji samo ponekad čitaju knjige (70%), dok redovno čitaju knjige tek njih 21,7%. Od ukupnog broja ispitanika 88,3% ispitanika izjavljuje da ih roditelji podstiču na obrazovanje, njih 11,7% priznaje da ih roditelji ili ne podstiču na obrazovanje, ili nikada o tome ne razgovaraju. Neke od deskriptivno dobijenih rezultata, važnih za razumijevanje dominantnih pedagoških logika roditelja, posebno ćemo izdvojiti:

Promatrani roditelji najčešće koriste podjednako i kazne i podsticaje (55%), pohvale i podsticaje 26,7%, dok samo kazne i zabrane koristi njih 18,3%.


48

56,7% roditelja objašnjavaju zašto kažnjavaju ili nagrađuju, 36,7% ponekad objašnjavaju, dok 6,7% nikada ne objašnjavaju.

Na upit da li smatraju da su njihovi roditelji zadovoljni njihovim ponašanjem 73,3% djece procjenjuje da su roditelji ponekad zadovoljni, 21,7% djece tvrdi da su roditelji uvijek zaodovoljni ponašanjem, dok 5% tvrdi da njihovi roditelji nisu nikada zadovoljni njihovim ponašanjem. Analizom specifičnih iskaza saznajemo:

„Za mene je obitelj izvor utjehe i zadovoljstva“ – 23,3% ispitanika kaže da nije sigurno u tu tvrdnju; 16,7% tvrdi da je to uglavnom netačno, što čini gotovo polovinu ispitanika koji ne doživljavaju sopstvenu obitelj kao izvor utjehe i zadovoljstva (kumulativno: uopće nije tačno, nije tačno i nisam siguran 43,3%).

„Moja obitelj mi ide na živce“ kumulativno (nisam siguran, uglavnom tačno i potpuno tačno) 36,7%.

„Kad odrastem i budem imao svoju obitelj, ona će u mnogočemu biti slična mojoj sadašnjoj obitelji“ kumulativno (nisam siguran, uglavnom netačno i potpuno netačno) 73,3% se ne slaže s ovom tvrdnjom.

Na narednom histogramu moguće je vidjeti grafički prikaz ukupnog zadovoljstva obiteljima ispitanika.

Histogram 1. Zadovoljstvo vlastitom obitelji

Ovaj nalaz potvrđuje kako se zatečena obitelj od strane

najmlađe generacije ne doživljava kao adekvatan identifikacioni model. Drugim riječima, a pozivajući se na Olsonov cirkumpleksni model (Olson & DeFrain, 2004), unutar dimenzija adaptibilnosti i


49

kohezije prosječna obitelj Bošnjaka u USA tendira blagoj neizbalansiranosti. Naime, očito je da roditelji nastoje uspostaviti strukturalno isprepletenu kohezivnost, što za posljedicu ima viši nivo kohezivnosti, ali niži nivo adaptibilnosti obiteljskog sistema. Ovu konstataciju potvrđuju i sljedeći iskazi:

„Želio bih da nisam član moje obitelji“ – 86,7% se ne slaže i ističe zadovoljstvo svojom obitelji, dok se 13,3% slaže s ovom tvrdnjom.

„Osjećam se kao stranac u svojoj obitelji“ – 86,7% se ne slaže i ističe zadovoljstvo svojom obitelji, dok se 13,3% slaže s ovom tvrdnjom.

„U usporedbi s drugim obiteljima mislim da je moja jako dobra“ – 28,3% se ne slaže, više od dvije trećine procjenjuje da je vlastita obitelj dobra.

„U mojoj obitelji me niko ne razumije“ – 21,7% se slaže, dok 26,7% nije sigurno.

„Ponosan sam na svoju obitelj“ – 16,7% se ne slaže, ostatak ispitanika (potpuno se slaže 83,4%) potvrđuje iskaz.

„Moja obitelj je jedna nesretna obitelj“ – 10% se slaže, 15% nije sigurno, ostalih 75% se ne slaže s izjavom da je njihova obitelj nesretna.

„Članovi moje obitelji čine dobro jedni drugima“ – 10% se ne slaže, 11,7% nije sigurno, ostatak ispitanika negira ovakvu tvrdnju.

„Mogu se zaista pouzdati u svoju obitelj“ – 5% eksplicitno tvrdi da to nije tako, 25% nije sigurno, dok se preostalih 70% slaže s tvrdnjom.

Usporedbom iskaza roditelja i djece zapažamo i odstupanja u procjeni funkcionalnosti obitelji. Dok roditelji smatraju kako je njihova obitelj fleksibilno kohezivna, djeca u većoj mjeri svoju obitelj doživljavaju kao strukturalno kohezivnu ili, čak šta više, rigidno kohezivnu. Rezultati vidljivo upućuju na zaključak kako se, i pored očekivane idealizacije obiteljskih odnosa, opaža konstanta od eksplicitnih 10% obitelji s očitim disfunkcionalnostima, dok je 10-15% onih koji su neodlučni u procjeni funkcionalnosti obiteljskog sistema. Očito je da roditelji nastoje izgraditi struktuiran obiteljski sistem u kojem će stabilnost imati prednost u odnosu na stalne promjene, dok djeca, usljed efekata sekundarne socijalizacije, uviđaju važnost adekvatnog suočavanja s


50

promjenama, te u većoj mjeri inkliniraju promjenama nauštrb stabilnosti. To jednu prosječnu imigrantsku obitelj, u takvim okolnostima, kontinuirano drži u poziciji „klatna“ između strukturiranog i fleksibilnog sistema, s obzirom na proturječne težnje subsistema roditelja i djece. Donoseći ustaljene kulturalne prakse podizanja djece iz kulture porijekla, roditelji insistiraju na visokoj bliskosti, odanosti, velikom broju zajedničkih aktivnosti i ovisnosti, što ne odgovara kulturalnom softveru koji se programira unutar srednjih slojeva društva u kojima dominiraju obrasci ranijeg osamostaljivanja i preuzimanja odgovornosti.

Generalno zadovoljstvo svojom obitelji, na temelju kumulativnog promatranja skale procjene obitelji, ukazuje na raspon rezultata koji se kreće od 29 do 55 (aritmetička sredina iznosi 44,52) što u konačnici govori da su rezultati nešto ispod očekivanog prosjeka. Ta činjenica ide u prilog tezi da se zamjećuju određene disfunkcionalnosti unutar promatranog uzorka obitelji.

Na temelju izvoda iz korelacijske matrice skale percepcije obiteljskih odnosa nastojali smo utvrditi rezultate na dvije subskale: dimenzije emocionalnosti i kontrole. Unutar promatranog uzorka zapažamo da postoji korelacija u procjeni emocionalnosti majke i emocionalnosti oca, koja je značajna na nivou p


51

prosjeka. U slučaju oca, ukupna emocionalnost iznosi 34,21, što je također ispod prosjeka. Ovo ukazuje da u promatranom uzorku zapažamo nižu međusobnu bliskost i prihvatanje. Takvi rezultati se mogu pripisati roditeljskom tendiranju da obezbijede stabilnost obiteljskog sistema nasuprot promjenama, što obiteljski sistem čini strukturalno isprepletenim, zbog čega djeca nerijetko pružaju otpor strukturi, posebno kada struktura poprima obilježja rigidnosti. Naredna dva histograma nude grafički prikaz dimenzija emocionalnosti oca i majke:

Histogram 2. Emocionalnost otac Histogram 3. Emocionalnost majka

Ukupna kontrola majke procijenjena je na temelju aritmetičke

sredine i ona iznosi 19,16 što je iznad očekivanog prosjeka. U slučaju oca ukupna kontrola iznosi 17,32, što je, također, iznad očekivanog prosjeka. Zapaža se kako su i otac i majka ocijenjeni iznadprosječno unutar dimenzije kontrole, ali i da je majka u većoj mjeri uključena u proces kontroliranja djece nego otac. Grafički prikaz dobijenih rezultata moguće je vidjeti na sljedeća dva histograma:

Histogram 2. Kontrola otac Histogram 3. Kontrola majka

Manja emocionalnost, a veća kontrola podrazumijev

Documents

· ZBORNIK RADOVA ISLAMSKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENICI ISSN 1840-4448 UDK/UDC 2 UDK/UDC 3 UDK/UDC 8 Godište 10, br. 10, Zenica, decembar 2012. Izdavač: Islamski pedagoški