ZBORNIK - drvna-konferencija.hr · Zlatko Benković Biomasa kao obnovljivi izvor energije ..74 Zvonimir Preveden Kogeneracija ORC procesa .....77 Danijela Domljan/Tomislav Starčić

2006OPATIJA 33. Drvno-tehnološka konferencijaZBORNIK

ZBORNIK

3. DRVNO-TEHNOLOŠKA KONFERENCIJA

Razvojni pravci hrvatske prerade drvai proizvodnje namještaja

Opatija, 18.-19. svibanj 2006.


UVODNIKPoštovani,

Drvni sektor dobiva na značaju. Ne radi se tu o senzacionalističkim rezultatima i natprosječnim ostvarenjima, no činjenično gledajući pomaci postoje. Stoga aktivnosti u branši ne dobivaju tipične tranzicijske javne odjeke kakve imaju neke brodograđevne teme ili nedavna priča s duhanskim radnicima. Prerada drva nikad nije punila glavne medijske termine, čak ni u punom jeku privatizacije. Tiho, marljivo i strpljivo radi većina drvoprerađivačkih tvrtki. Usput možemo reći da se radi o žilavom sektoru koji se održao i začuđujuće dobro autoregenerirao sve ove godine. Nažalost, prečesto je bio prepušten svojim unutarnjim resursima, a kao dominantno izvozno orijentiran često i pomalo kažnjavan. Popis direktnih i bočnih udara je popriličan a većina sektorskih čelnika u jeku priprema za turističku sezonu ponovno upire u vjerojatni smjer monetarne politike. S druge strane, kroz prijedlog Operativnog programa naznačeni su elementi nove Vladine potpore drvarima ozbiljnim sredstvima koja će se osiguravati u proračunu do 2010. godine. I bez potpora Sektor se održao (rekla bi većina – iscrpio i došao do ruba ponora) pa stoga prejudiciramo da će s njima biti nešto lakše. Ne mislimo olako jer uz sve domaće teme i teškoće čeka nas i integracijska problematika koja će i tvrtkama i institucijama proizvesti niz novih obveza, prilagodbi i troškova. Znači teško je, iako podnošljivo, no neće baš biti sjajno u nijednom slučaju. Ipak, dozvolite da zaključimo ovaj uvod u optimističnom tonu jer ljudski je nadati se.

Opatijski skup također dobiva na značaju. Ovaj skup dijeli sudbinu branše. Sve dok glavni protagonisti moraju većinu vremena trošiti na neke pomalo trivijalne stvari, ne bi se moglo očekivati da će većina hrliti u Opatiju na redovitu partiju godišnjih «ćakula» iz branše. U duhu primorskog okruženja i ove lokalne terminologije možemo reći da se radi o ozbiljnim razgovorima koji se nastavljaju iz godine u godinu budući da ljudi dolaze u sve većem broju. Konferencija raste, šire se teme, dopunjuju sadržaji. Zbornik postaje opsežniji. Radi se činjenično o glavnom godišnjem sektorskom događaju. Nadamo se da će nakon ovogodišnjeg susreta ostati još snažniji trag na tržištu. Često u posljednje vrijeme u različitim razgovorima i diskusijama registriramo sve veću uporabu citata s prošlih izdanja Konferencije. Lijepo je to čuti i to svakako ohrabruje ali i obvezuje sve koji doprinose realizaciji ovog projekta.

Raste i broj subjekata koji aktivno podupiru ideju Drvno-tehnološke konferencije u Opatiji. Resorno ministarstvo širi svoj utjecaj među sektorskim tvrtkama i u dva dana druženja tradicionalno predstavlja novosti u svom radu. Nazočnost desetak predstavnika MPŠVG potvrđuje njihovu okrenutost prema tržištu i uspostavi dobre komunikacije s tržištem. Također treba istaknuti da i HGK preko Udruženja drvno-prerađivačke industrije sukreira sektorsku politiku i postaje središnja spona svojih članica prema nadležnim institucijama. Od početaka partner je i Šumarski fakultet. Ohrabruje i zanimanje poslovnih subjekata za predstavljanje svojih proizvoda i usluga što jača organizaciju i omogućava da se skupu pridruže učenici i studenti što je jedan od očiglednijih pomaka. Organizacijski odbor suočava se s lakšim teškoćama jer se pojavljuje previše zainteresiranih predavača pa je skoro nemoguće zadovoljiti sve interese i inicijative. U opisanom rastu Konferencije narednih godina trebat će dodatno ojačati međunarodnu komponentu predavača i sudionika što je u već spomenutom EU integracijskom procesu nužnost i dobra prilika da od starih i malo mlađih članica EU prikupimo sinteze njihovih sektorskih iskustava.

Na kraju želimo vam puno zanimljivih predavanja, uspješnih poslovnih kontakata i naravno, ugodno druženje u uvijek lijepoj Opatiji.

Marijan KavranPomoćnik direktoraHGK, Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvoČlan Organizacijskog odbora DTK

2006OPATIJA6 3. Drvno-tehnološka konferencija ZBORNIK

Izdavač:

Centar za razvoj i marketing d.o.o.

Za izdavača:

Ana Urukalo, Tamara Hauser

Uredništvo:

Prof. dr.sc.dr.h.c. Mladen Figurić,

Ana Urukalo, Tamara Hauser

Adresa Redakcije: J. P. Kamova 19,

51000 Rijeka, Hrvatska

Tel.: +385 (0)51 / 458-622

Fax.: +385 (0)51 / 218-270

E-mail: [email protected]

Web: www.drvna-konferencija.hr

Suradnici: Daniela Krnić, Ivana

Nikšić Stipetić, Lee Pleše

Grafi čko oblikovanje: Robert Vrkić

Tisak: Prius d.o.o.

Naklada: 500 kom.

Tiskano: svibanj 2006.

Mladen FigurićMogućnosti i ograničenja povećanja

konkurentnosti i produktivnosti hrvatskog drvnog sektora.................... 7

Jerko ZovakRealizacija preporuka i zaključaka 2.

Drvno-tehnološke konferencije održane u Opatiji 12. i 13. svibnja 2005 .......... 10

Ivica GrbacOperativni program razvoja industrijske

prerade drva RH................................. 18

Dario PuljizPrerada drva kao pokretač regionalnog i

društvenog razvoja ............................ 23

Zdravko PožgajIzgledi za povećanu uporabu drva u

graditeljstvu ........................................ 28

Željko PevecProdajna mreža pokućstva u RH .......... 30

Ličko-senjska županija/ŽK OtočacDI Ličko-senjske županije ..................... 33

Drago BoščićMotion control system for

wood industry .................................... 36

Dalibor SalopekProizvodnja posredne i neposredne

energije odnosno mogućnost kombinirane proizvodnje ................... 44

Ružica Beljo LučićBolonjski proces - rezultati tijekom prve

godine implementacije ...................... 46

Milan ČortanIntegralni poslovni informacijski sustav 50

Darko MotikProizvodnja, izvoz i uvoz

drvnih proizvoda ................................ 55

Juraj LončarićKomercijalno/marketinški faktori

strategije poduzeća ........................... 58

Mladen KomacPrikaz studije o osnivanju međunarodnog

Regionalnog tehnološkog centra ...... 60

Fulvio Bianconi15 mjeseci hrvatsko-talijanske suradnje

na razvoju prerade drva i proizvodnje namještaja u RH ................................ 65

Tamara HauserAnaliza drvnog sektora u zemljama

Balkana .............................................. 67

Zlatko BenkovićBiomasa kao obnovljivi izvor energije .. 74

Zvonimir PrevedenKogeneracija ORC procesa .................. 77

Danijela Domljan/Tomislav StarčićPrimjena materijala u oblikovanju

namještaja i opreme .......................... 83

Koraljka VlajoInovacija ................................................ 88

Franjo MihelčićPotrebe uvođenja novih tehnologija u

hrvatsku industriju prerade drva ....... 94

Dragan LovrePovećanje energetske učinkovitosti

u industriji ........................................... 95

Katarina MarkovićGarancijski program HAMAG-a .......... 102

Zdravko PopovićPotreba i mogućnosti strukovnog

udruživanja s osvrtom na stanje u Srbiji ................................... 107

Igor MilavecExperience about creation of the

Slovenian Forest-based Technology Platform in the context of European platform ............................................ 109

SADRŽAJ


1. UVOD Budući razvitak drvnog sektora karakteriziraju duboke i brze tržišne, znanstvene i tehnološke promjene, koje imaju za posljedicu reindustrijalizaciju postojeće industrije. Tehnološki razvoj, kao najvažniji čimbenik i bitan preduvjet razvitka pretpostavlja razvitak i primjenu novih proizvoda, materijala i tehnologija i nameće potrebu za restrukturiranjem postojećih, kao i projektiranje tvornica na novim postavkama. Stoga su nužne brze i neodložne promjene postojećeg stanja.

Iz tih razloga u ovom radu dat će se stavovi autora o:

1. potencijalima gospodarskog rasta drvnog sektora,

2. strateškoj orijentaciji i konkurentnosti hrvatskih tvrtki i drvnog sektora,

3. razini konkurentnosti hrvatskog drvnog sektora,

4. mogućnostima razvojnih tehnologija i inovativnosti kao izvora poboljšanja konkurentske prednosti.

2. PROBLEMATIKA Trendovi globalizacije i koncentracije svakodnevno mijenjaju konkurentsku pozornicu i pravila tržišne borbe pojedinih gospodarskih grana i tvrtki. Najbolje svjetske tvrtke postaju sve veće, udružujući se s dojučerašnjim konkurentima i potpuno mijenjajući industrijske odnose. Takva integracija stvara goleme poslovne sustave, sa stotinama tisuća zaposlenih i s financijskom snagom jačom od pojedinih država. Ne živimo više u svijetu tržišnoga gospodarstva, nego u svijetu svojevrsnoga organizacijskoga gospodarstva.

Tvrtke iz drvnog sektora posluju u iznimno nesigurnoj sredini. Sučeljavaju se s naglim, neočekivanim i nepredvidivim

promjenama okoline. Nove se potrebe rađaju svakodnevno, potražnja se širi i mijenja, tržišta postaju zahtjevnija i određenija, nastaju nove industrije i novi industrijski klasteri. Konkurencija jača u svim industrijskim granama, ubrzavaju se istraživački i razvojni ciklusi, tehnologije se poboljšavaju i mijenjaju, proizvodi brzo zastarijevaju, a novi se još brže rađaju. Uz to, naglašena je tendencija stvaranja potpuno novih materijala.

Konkurentnost tvrtki postaje ključno pitanje, a osnovno pitanje: kako biti bolji od drugih tvrtki. Naime, tvrtke, da bi se uopće našle kao ravnopravni sudionici na tržištu, moraju biti operacijski djelotvorne i vrhunski produktivne, ali će samo neke od njih, one najbolje, imati iznadprosječne profite. Operacijska djelotvornost svodi se na obavljanje sličnih aktivnosti bolje od suparnika, dok strateško pozicioniranje prema konkurentskoj prednosti znači obavljanje različitih aktivnosti od suparnika ili obavljanje sličnih aktivnosti na različite načine. Biti konkurentan danas nije pitanje uspjeha nego pitanje opstanka. Izgradnja i stalno podizanje konkurentnosti postaje ključni zadatak upravljačima u pokušavanju ostvarivanja razvojnih ciljeva. Tvrtke moraju biti fleksibilne, inovativne i kontinuirano usavršavati svoje poslovanje. Ipak i prije svega, moraju imati strategiju kojom mogu ostvariti bolju poziciju u odnosu na konkurenciju.

Konkurentska sposobnost tvrtke znači da tvrtka ne samo da ima konkurentsku prednost u postojećim djelatnostima i na sadašnjim tržištima, nego je u stanju odgovoriti i na izazove budućih djelatnosti na budućim tržištima gradeći svoje kompetencije danas. Tvrtka ne treba na temelju postojećih resursa graditi svoje strateške postavke, nego stalno treba razmišljati kako da stvaranjem novih resursa prevlada jaz između ambicija i postojećih resursa. Da bi stvorila budućnost, tvrtka će morati uspjeti u novim uvjetima:

Prof.dr.sc.dr.h.c. Mladen FigurićDekan, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

U ovom radu prikazani su novi pristupi razvoju s gledišta povećanja konkurentnosti, proizvodnje i produktivnosti u industrijskoj preradi drva, a u sklopu strategije raz-

voja industrije do 2030. godine

Ključne riječi: tehnološki razvoj, konkurentnost, produktivnost, proizvodnja.

Mogućnosti i ograničenja povećanja konkurentnosti i produktivnosti hrvatskog drvnog sektora


1. preoblikovanja granica između tradicionalnih industrija

2. i stvaranja posve novih industrija.

Sposobnost stvaranja novih industrija i preoblikovanja starih, pretpostavka je za opstanak u budućim tržišnim uvjetima. Mnoge empirijske studije pokazale su kako su razlike u profitima unutar industrije mnogo značajnije negoli profitne razlike između cijelih industrija. Ponajprije zbog međunarodne konkurencije, tehnoloških promjena i diversifikacije od tvrtke izvan industrijskih granica. U jednoj od studija, utvrđeno je kako su razlike u profitnosti između tvrtki u drvnom sektoru 12 puta veće negoli razlike između pojedinih industrija. Po rezultatima studije, profitne razlike su znatno više vezane za razlike u unutarnjem ustroju tvrtke negoli u obilježjima industrijskih grana. Iz tih razloga, suvremena teorija poslovnu strategiju više vezuje za natjecanje za neku novu industrijsku strukturu ili posve novu industriju nego što je vezana za natjecanje u sadašnjoj industriji.

Danas mnogi smatraju kako konkurentsko pozicioniranje u postojećim industrijama postaje sekundarno strateško pitanje u uvjetima jake promjenjivosti i nesigurnosti svekolike okoline. Kategorija konkurentske prednosti izmiče iz industrijske analize i postaje krucijalno pitanje dugoročne egzistencije tvrtke, neovisno o budućnosti industrije. Prednost nad konkurentima ne može se ostvariti samo izvrsnim strateškim pozicioniranjem u industriji, kada već sutra i same industrije mogu postati upitne. Konkurentska borba pomiče se prema natjecanju za „buduća tržišta“, zapravo za nove djelatnosti koje omogućuju dugoročno zadovoljavajuće profite. Tu strukturalistički modeli ostvarivanja konkurentske prednosti ne daju zadovoljavajući odgovor.

Naravno, prirodni i zemljopisni resursi šumarstva naš su važan potencijal, koji treba racionalno staviti u funkciju ukupnog razvoja drvnog sektora. Pojam racionalno prije svega znači specijalizaciju na one proizvodnje i usluge kod kojih se mogu maksimalno realizirati komparativne prednosti u odnosu na vanjsko okruženje. Dosadašnje proizvodno svaštarenje ili nastojanja da se ostvare samo što veći kratkoročni učinci zapravo vodi k devastaciji tog potencijala.

3. KONKURENTNOST DRVNOG SEKTORA I TVRTKIDefinirati međunarodnu konkurentnost nije nimalo lako. Definicija koju je predložila američka Predsjednička komisija za industrijsku konkurentnost zadovoljava a prema njoj je konkurentnost stanje u kojemu zemlja može, u uvjetima slobodnog i fer tržišta, proizvesti robu i usluge koji zadovoljavaju zahtjeve svjetskog tržišta, istodobno održavajući ili povećavajući realni dohodak svojih građana. Ta definicija ima tri bitna elementa koji zaslužuju podrobnije objašnjenje. Zadovoljiti zahtjeve svjetskog tržišta znači mogućnost kreiranja, proizvodnje i distribucije robe i usluga po cijenama koje su globalno konkurentne. Cijene

proizvodnih činitelja i primjena najnovije tehnologije ovdje su središnji elementi. Ako su cijene proizvodnih činitelja visoke ili rastu, primjena tehnologije koja povećava njihovu produktivnost bit će od presudne važnosti za održavanje ili povećanje konkurentnosti. Ako su cijene inputa niske, primjena najnovije tehnologije dodatno povećava konkurentnost.

Za međunarodnu konkurentnost zemlje nije nužno biti konkurentan u svim industrijama, ali nužno je biti konkurentan u nekoliko različitih industrija. Iz tih razloga zalažemo se da drvni sektor bude jedan od tih u Hrvatskoj.

Međunarodna konkurentnost može se mjeriti na tri razine:

1. na razini cijelog gospodarstva,

2. na razini pojedine industrije

3. i na razini pojedine tvrtke.

Za mjerenje konkurentnosti mogu se koristiti različiti podaci i različite metodologije. Izbor podataka i metodologije ovisi o specifičnostima pojedine zemlje i ciljevima analize. Uporabom sljedećih indikatora može se mjeriti međunarodna konkurentnost gospodarstva:

1. stanje u trgovačkoj bilanci,

2. udio u svjetskom izvozu,

3. stopa rasta proizvodnosti,

4. realni rast plaća

5. i cjenovna elastičnost uvoza.

Najčešći indikatori za mjerenje konkurentnosti pojedine nacionalne industrije jesu:

1. porast udjela u ukupnoj svjetskoj proizvodnji,

2. porast zaposlenosti,

3. porast prihoda i profita tvrtke promatrane industrije

4. i učestalost kriza u promatranoj industriji.

Ako neka industrija poveća udio u svjetskoj proizvodnji, poveća (ili relativno manje smanji) razinu zaposlenosti, poveća prihod i profit i suočava se s manje kriza u toj industriji u usporedbi s istim industrijama iz ostalih zemalja, onda zemlja ima konkurentsku prednost u toj industriji na svjetskom tržištu.

Iz tih razloga trebalo bi sprovesti istraživanja koja će odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Zašto država ima konkurentsku prednost na svjetskom tržištu u nekoj industriji?

2. Kakav je utjecaj države na konkurentnost neke industrije ili industrijskog sektora?

3. Zašto tvrtke izabiru različite strategije?

Pri pronalaženju odgovora na ta pitanja Porter je pošao od četiri pretpostavke:

- izvori konkurentskih prednosti široko variraju između industrija pa čak i između industrijskih segmenata,

- globalno konkurentna tvrtka sudionik je „lanca vrijednosti“


izvan svoje zemlje i za stvaranje svojih konkurentskih prednosti koristi se više svjetskom ekonomijom nego domaćom,

- tvrtke imaju probitak i održavaju svoje konkurentske prednosti na svjetskom tržištu kroz stalnu primjenu inovacija,

- tvrtke koje uspješno ostvaruju probitke na svjetskom tržištu u pojedinoj industriji brzo i agresivno nastupaju na novim tržištima i brzo primjenjuju nove tehnologije.

Ni jedna od tih determinantsi nije nova niti neočekivana. Porterov glavni doprinos je što ih je postavio u odnos i na način koji je koristan za izradu strategije tvrtke i države. Ipak, Porterova analiza konkurentskih prednosti odnosi se prvenstveno na strategiju tvrtke, a ne države. Od osobite je važnosti prepoznati da se „tvrtka, a ne država natječe na svjetskom tržištu“.

4. DISKUSIJANa osnovi raznih europskih inicijativa i prijedloga, jasne su vizije razvoja proizvodnje, budućnosti proizvodnje, rekonfiguracije industrije i industrijske politike za razdoblje od 2013. do 2030. godine.

Ključna pitanja postaju:

- tehnološki razvoj

- novi proizvodi i materijali

- novi proizvodni sustavi

- konkurentnost

- i znanje.

U ovom radu težište izlaganja odnosi se na odgovor na pitanje kako drvni sektor može postati konkurentan. Odmah nakon toga javlja se problem definiranja pojmova konkurentnost, produktivnost i proizvodnja. Tu se općenito može konstatirati da je prisutna nova kvaliteta u pristupu i definiranju. Naime, danas se općenito smatraju zastarjelima definicije iz prethodnog industrijskog perioda. Prvenstveno se to odnosi na konkurentnost, koja se više ne definira pojmom maksimizacije profita ili manjih cijena od konkurenata, nego dugotrajnim održivim prisustvom u određenoj tržišnoj niši. Zatim, povećanje konkurentnosti i produktivnosti stavlja se u kontekst stvaranja lanca dodane vrijednosti i sinergijskog učinka kao pretpostavka razvoja. Time se ujedno zadire i u tradicionalnu podjelu na industrijske grane. Naime, smatra se da je tvrtka nositelj core businessa i razvoja proizvoda i materijala, što lomi tradicionalne okvire statističkih podjela na industrijske grane pa i internacionalizaciju načina utvrđivanja BDP-a. Ta nova kvaliteta u pristupu postavlja znanje u prvi plan stvaranja konkurentnosti.

5. DRVNOINDUSTRIJSKA POLITIKAUtjecaj na gospodarsku strukturu i konkurentnost

gospodarstva država provodi pomoću industrijske politike. Industrijska politika u svojem je suvremenom značenju noviji fenomen. Industrijska politika obuhvaća sve činidbe i mjere vlade koje neposredno i posredno utječu na relativni ekonomski položaj industrije. Za Johnsona industrijska politika znači inicijative i koordinacije vladinih aktivnosti u svrhu podizanja proizvodnosti i konkurentnosti cijelog gospodarstva i nekih njezinih industrija. Industrijska politika odnosi se na sve aktivnosti državnih tijela koje izravno ili neizravno utječu na učinkovitost (proizvodnost, profitabilnost, međunarodnu konkurentnost itd.) proizvodnog i uslužnog sektora. Suština industrijske politike je vladina strategija za oblikovanje strukture nacionalne industrije, u našem slučaju, drvne industrije.

Postoji vrlo širok raspon mišljenja na koji se način treba djelovati industrijskom politikom. Na jednoj strani Harrop kaže da industrijskom politikom treba samo stvarati uvjete u kojima se industrija može razvijati s glavnim ciljem stvaranja konkurentne i učinkovite industrijske strukture. Nasuprot Harropu, Johnson zagovara mnogo aktivniju intervenciju države u gospodarstvu sugerirajući i njezinu izravnu pomoć pojedinoj industriji. Između tih dvaju krajnjih stavova postoji širok raspon mjera.

Nešto uža, ali u ekonomskom smislu najpreciznija definicija industrijske politike, jest da su to mjere vlade donesene prvenstveno radi utjecaja na alokaciju resursa između gospodarskih sektora, odnosno utjecaj vlade na smjer gospodarskog razvoja. Tako se pod drvno-industrijskom politikom podrazumijevaju mjere kojima država svojim utjecajem nastoji povećati učinkovitost drvnog sektora.

Povećanje konkurentnosti cijeloga gospodarstva glavni je cilj industrijske politike. Utjecaj je države na izgradnju konkurentnosti velik, a možda i najveći. Mjerama koje joj stoje na raspolaganju ona može stvoriti povoljan ambijent za razvoj strukture domaće industrije, koja će biti konkurentna na svjetskom tržištu. Instrumenti fiskalne i monetarne politike su važni, no oni značajno ne utječu na stvaranje konkurentske strukture. Industrijskom politikom utječe se na razvoj poželjne strukture gospodarstva i na njezinu konkurentnost.

Iz tih razloga autor se zalaže za izradu drvno-industrijske politike na temeljima iznesenim u ovom radu.

LITERATURA:1. Figurić, M.: MENADŽMENT TROŠKOVA U DRVNOTEHNOLOŠKIM PROCESIMA, Zagreb, 2003. godine

2. Vlada RH: STRATEGIJA RAZVOJA INDUSTRIJSKE PRERADE DRVA, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Zagreb, 2005. godine


Jerko ZovakPredsjednik Udruženja drvoprerađivača HGK - ZAGREB

Realizacija preporuka i zaključaka 2. Drvno-tehnološke konferencije održane u Opatiji 12. i 13. svibnja 2005.









1. UVODNezadovoljavajuća tehnološka opremljenost i visoki fiskalni troškovi trenutno nepovoljno djeluju na međunarodnu konkurentnost domaćih proizvođača, pogotovo u uvjetima rastuće konkurencije iz drugih tranzicijskih zemalja (npr. Poljske) te Kine. Zamjetna je nespecijalizirana proizvodnja, manjak prepoznatljivih hrvatskih „brandova“ i zaostajanje za trendovima na tržištu. RH posljednjih godina bilježi rastući deficit u robnoj razmjeni s inozemstvom i izostaju značajnija strana ulaganja. S druge strane, industrijska prerada drva RH ima mnoge komparativne prednosti koje će biti od koristi u predstojećim aktivnostima u okviru poboljšanja i unapređenja sektora, s osobitim naglaskom na vlastite prirodne resurse, dugogodišnju tradiciju prerade drva i plasmana na određena tržišta, visoku razinu privatizacije i kvalitetne ljudske resurse.

Da bi se iskoristili postojeći potencijali te odgovorilo na ključne izazove, od presudne je važnosti da su budući strateški razvoj i investicije dobro usmjereni. Cjelokupna klima u sektoru dobra je za otpočinjanje promjena jer je većina proizvođačkih subjekata svjesna krhkosti tržišnog položaja u vremenu rastuće globalne konkurencije i potrebe da se pristupi promjeni poslovne politike. Operativnim mjerama za provedbu Vladine strategije za razvoj industrijske prerade

drva, intenzivirat će se proces restrukturiranja a obzirom da je veći dio drvne sirovine u vlasništvu državne tvrtke, i dalje će značajan utjecaj na trendove u sektoru imati država.

Oblikovanje Operativnog programa krenulo je od izvorišne točke, odnosno povezanosti i međuovisnosti industrijske prerade drva i šumarstva. Kroz međusobnu suradnju i nadopunu želi se postići optimalna, gospodarski razrađena i poslovno korisna povezanost. Na taj način, doći će i do optimiranja kapaciteta u primarnom dijelu prerade, povećanja proizvodnje finalnih proizvoda od drva i njihova izvoza te zaposlenosti, što i predstavlja strateške ciljeve Operativnog programa.

1.1. Kina Kina je primjer ekonomski održive zemlje (dobre cijene i izdašnost) s niskim proizvodnim troškovima (npr. niski troškovi radne snage), ekstremno radnom populacijom, inženjerskim kapacitetima, izgrađenim sustavom nabave svjetske drvne sirovine i odličnim prihvaćanjem stranog investitora. Ogroman porast kineske drvoprerađivačke industrije i izvoza najviše se očituje kroz proizvodnju namještaja s rapidnim izvozom prema zemljama s visokim proizvodnim troškovima.

Industrija namještaja raste velikom brzinom i Kina postaje

Prof. dr. sc. Ivica GrbacPomoćnik ministra u MPŠVGRenata Ojurović, dipl.ing.Stručni suradnik u Upravi za DI

Održivost i razvoj industrijske prerade drva Republike Hrvatske (u nastavku teksta: RH) veže se uz njezinu sposobnost prilagodbe europskim uvjetima jer je industrijs-

ka prerada drva u zemljama proširene Europe najbolji pokazatelj razvoja i budućih smjer-nica u svjetskim razmjerima. RH je zemlja u kojoj se zadnjih godina nije sustavno ulagalo niti dosljedno promišljalo o ovom strateški značajnom sektoru a njegovo poboljšanje i unapređenje nametnulo se prvenstveno zbog višegodišnjih negativnih rezultata, koji ne obećavaju ukupni i svekoliki boljitak. Strateškim pristupom Vlade Republike Hrvat-ske i provedbom Operativnog programa razvoja industrijske prerade drva (u nastavku teksta: Operativni program) može se postići okruženje koje potiče investicije, inovacije, istraživanje i razvoj. U procesu pridruživanja Europskoj Uniji (u nastavku teksta: EU), RH će prihvaćanjem i provedbom Operativnog programa dati svoj doprinos uspostavi i prilagodbi suvremenim normama.

Ključne riječi : industrijska prerada drva, Operativni program, razvoj, konkurentnost.

Operativni program razvoja industrijske prerade drva Republike hrvatske


najveći proizvođač i izvoznik namještaja u svijetu. Kina ne samo da veličinom tržišta i industrije utječe na svijet namještaja, već i kvalitetom i dizajnom. Većina europskih zemalja doživljavaju Kinu kao nešto daleko, daleko ekonomski, ali to viđenje je pogrešno i tvrtke koje podcjenjuju kinesku ekonomiju i industriju u ozbiljnoj su opasnosti za svoj opstanak.

Kineski izvoz porastao je u prosincu 2004. godine za 51% u odnosu na isti mjesec godinu dana ranije, što je najveći porast u više od osam godina. Ukupan prihod sektora proizvodnje namještaja u 2004. godini iznosio je 30 mlrd. EUR a ukupan izvoz namještaja dosegnuo je 8 mlrd. EUR, što predstavlja dvostruki iznos u usporedbi s 2000. godinom. Iz Kine dolazi 9% ukupne svjetske proizvodnje.

Dizajneri u Italiji ili Njemačkoj mogu određivati slijedeće trendove u dizajnu namještaja, ali rastuća vrijednost namještaja proizvedena je u zemljama kao što su Kina i Indonezija.

1.2. PoljskaZadnjih pet godina drvna industrija i industrija namještaja pokazuju vrlo visoku dinamiku. Najbolji rezultati postignuti su u industriji namještaja, čija je dinamika bila veća za 1 do 13 % u odnosu prema dinamici ukupne industrije. U rangu 26 gospodarskih grana (prema dinamici prodane proizvodnje) industrija namještaja zauzima 2. mjesto. U Poljskoj se proizvodi 4,5% ukupno proizvedenog namještaja u Europi te 1,5% ukupno proizvedenog namještaja u svijetu.

Izvoz namještaja iz Poljske u prvoj polovini 2003. godine iznosio je 1.6 mlrd. $ i bio je za 30,9% veći u odnosu na prošlu godinu. Poljski namještaj odgovara važećim standardima kvalitete i tehničkim zahtjevima EU te su međunarodno konkurentni. Poljski proizvođači aktivno sudjeluju u razvoju dizajna namještaja u cijelom svijetu. S velikim bogatstvom dobrih ideja intenzivno se radi na aktualnom formiranju trgovačke ponude u cilju ispunjavanja želja kupaca u pojedinim svjetskim regijama. Na osnovi napretka i marketinškim aktivnostima, kolekcija proizvoda poljskih proizvođača dobro se prepoznaje ne samo na domaćem, već i međunarodnom tržištu (Meble, Kler, Black Red White i ostale).

1.3. Analiza stanja industrijske prerade drva rhU ovome potpoglavlju iznesena je kratka analiza industrijske prerade drva RH i predstavljena su ključna pitanja s kojima se susreće sektor. Analiza je osigurala temelje za definiranje prioriteta i mjera Operativnog programa.

Ukupan prihod

Zbog niskoproduktivne proizvodnje, nepopunjenosti kapaciteta te nerazvijene proizvodnje viših faza prerade, ukupan prihod industrijske prerade drva u odnosu na potencijal sirovine relativno je nizak. Ova industrijska grana ima slabe ekonomske sposobnosti postizanja pozitivnih

poslovnih učinaka jer je višegodišnje poslovanje s gubicima materijalno i financijski iscrpilo industrijsku preradu drva. Prihod po zaposlenom radniku je dvostruko niži od državnog prosjeka, a ujedno su bruto plaće po zaposlenom radniku gotovo dvostruko manje od istoga.

Potrebito:

Visoka iskorištenost proizvodnih kapaciteta koja će znatno utjecati na poslovne učinke.

Vanjskotrgovinska aktivnost

Industrijska prerada drva RH je izvozne orijentacije a postojeći kapaciteti premašuju domaće potrebe. Velik uvoz rezultat je sve većeg uvoza proizvoda od drva i namještaja niže cijene i neodgovarajuće kvalitete te je nelojalna konkurencija domaćoj proizvodnji. Izvoz namještaja ima rastuće vrijednosti tijekom posljednjih pet godina ali je uvoz u istom periodu porastao više od dvostrukog iznosa (DN36.1: izvoz 2004. = 180.1 mil. EUR/uvoz 2004.= 242 mil. EUR).

Potrebito:

Uspostaviti čvrstu vezu između proizvođača-uvoznika, odnosno izvoznika, korisnika roba i usluga s ovlaštenim institucijama, u cilju utvrđivanja stvarne razine sadržaja i kvalitete proizvoda te harmonizirati legislativu sukladno EU.

Zaposlenost

Zaposlenost i dalje opada ali sada ne više tako osjetno kao prijašnjih godina (1990.= 46.990/ 2004.= 23.262). U preradi drva i proizvodnji proizvoda od drva i pluta (DD20) uz porast broja tvrtki isti je broj zaposlenih, u proizvodnji namještaja i ostaloj prerađivačkoj industriji (DN36) uz porast broja tvrtki bilježi se lagano opadanje broja zaposlenih.

Potrebito:

Promjena strukture i organizacije te veće investicije.

Konkurentska sposobnost

Globalizacija je nametnula nova pravila ponašanja u industriji i trgovini a većina se hrvatskih tvrtki ne može nositi s rastućom konkurencijom te razviti konkurentsku sposobnost. Loši trendovi obilježavaju hrvatske proizvode, nema prepoznatljivog dizajn izražaja ili stila kao u pojedinim zemljama (npr. Italija). Industrijska prerada drva RH suočena je s ograničenjima koja proizlaze iz organizacijske nepovezanosti, lošeg marketinga, zastarjelosti tehnologije te razvoja finalnih proizvoda bez trgovačkih i dizajnerskih eksperata.

Potrebito:

Informatizacija i kompjuterizacija, marketinške aktivnosti, osuvremenjivanje dizajna te povezivanje tvrtki u šire integracijske sustave.

• Unaprjeđenje odnosa šumarstva i industrijske prerade drva i veći stupanj suradnje u lancu stvaranja dodane vrijednosti;


• Prilagodba zastarjelih tehnoloških postrojenja novim tehnologijama u području zaštite okoliša i daljnji razvoj ekološki prihvatljive i ekoučinkovite industrije;

• Usklađenost i prilagodba normi poslovanja normama zemalja EU i na taj način osiguranje konkurentnog položaja na domaćem i međunarodnom tržištu;

• Minimalno 30% sadašnje proizvodnje piljene građe preusmjeriti u domaću proizvodnju namještaja;

• Povećanje zaposlenosti u sektoru proizvodnje namještaja s postojećih cca 11.000 na cca 15.000 radnika;

• Dohodak po zaposlenom radniku dovesti na razinu državnog prosjeka i prihod po zaposlenom dovesti na prosjek EU;

• Povećanje udjela u ukupnoj industrijskoj proizvodnji RH;

• Usklađenost strukture sektora sa strukturom EU.

• Smanjenje udjela primarnih proizvoda od drva u prvoj fazi sa postojećih 31% na 22% do 11% u trećoj fazi (od druge polovine 2006. do kraja 2007. godine);

Povećanje udjela sekundarnih proizvoda od drva u prvoj fazi s postojećih 23% na 26% do 33% u trećoj fazi (od početka 2008. do kraja 2009. godine);

Povećanje udjela proizvodnje namještaja u prvoj fazi s postojećih 46% na 52% do 56% u trećoj fazi (2010. godina i dalje).

2. MJERE OPERATIVNOG PROGRAMAPrioriteti razvoja ostvaruju se kroz provedbene mjere koje su dugoročne orijentacije (kontinuirano provođenje i nakon 2010. godine) a mjere definiraju grupe aktivnosti i odgovarajuća financijska sredstva potrebita kako bi se postigli prioriteti u programskom razdoblju. Petogodišnje razdoblje provedbe Operativnog programa podijeljeno je u tri faze unutar kojih je provedba aktivnosti sukladna njihovom prioritetu, kao i međuovisnosti i uzajamnom utjecaju.

2.1. Osiguranje novčanih sredstava za provedbu operativnog programa

Provedba Operativnog programa temelji se na sredstvima Državnog proračuna RH, osiguranju povoljnih kreditnih sredstava po stopi koja je niža od referentne kamatne stope preko poslovnih banaka, uz poticaj i druge potpore ali i drugih izvora ako se tijekom njegove provedbe utvrdi da su oni povoljniji.

Kreditna sredstva

Sredstva i krediti pod poticajnom kamatnom stopom ne mogu se dodijeliti poduzetnicima u teškoćama. Poduzetnicima u teškoćama može se odobriti samo državna potpora za sanaciju i restrukturiranje, nakon dostavljanja detaljnog programa sanacije i restrukturiranja tvrtke Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.

Kreditna sredstva mogu se koristiti isključivo za investicijska ulaganja u okviru povećanja kapaciteta finalne proizvodnje, odnosno nabave novih i/ili modernizacije postojećih proizvodnih linija, uspostave infrastrukture za energetsko iskorištavanje ostataka obrade, za nabavu tehničko-tehnoloških segmenata proizvodnje, kao i za adaptaciju postojećih objekata ili izgradnju novih.

Predpristupni financijski instrumenti

U okviru drugih izvora, prvenstveno se misli na mogućnost korištenja financijskih sredstava (ovisnost o stupnju pripremljenosti projekata) koja će tijekom prilagodbe našeg gospodarstva biti na raspolaganju od strane EU, odnosno sredstva iz pretpristupnog fonda IPA (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance) u periodu od 2007. do 2013. godine (Programi PHARE, ISPA , SAPARD dostupni su RH do 2007. godine).

Sufinanciranje projekata u okviru razvoja industrijske prerade drva ovisi o nacionalnom razvojnom planu koji određuje nacionalne razvojne prioritete i financijska sredstva potrebna za provedbu mjera predviđenih istim. Operativni program naglašava razvoj industrijske prerade drva kao nacionalni prioritet. Svi projekti koji se financiraju iz sredstava EU moraju biti u skladu sa Zakonom o državnim potporama, iz razloga što nije moguća dodjela direktnih financijskih sredstva u svrhu ostvarivanja profita u poslovanju jer bi takova potpora bila suprotna pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja.


3. POSTUPAK PROVEDBE OPERATIVNOG PROGRAMAU ovome poglavlju prikazani su koraci kandidiranja prijedloga razvojnih projekata od strane podnositelja.

Projektni prijedlozi

Projektni prijedlozi moraju biti u funkciji provedbenih mjera i aktivnosti. Za odabir projektnih prijedloga, definirani su kriteriji odabira istih, od kojih izdavajamo najznačajnije:

- tehnološka razina tvrtke;

- razvoj i istraživanje;

- korisnik ima uveden sustav upravaljanja kvalitetom;

- ulaganje u edukaciju zaposlenih;

- izvoz u ukupnom prihodu i zaposlenost.

Projektne prijedloge prijavljuju tvrtke na javni natječaj, otvoren za sve gospodarske subjekte. Nositelj projekta može prijaviti više projektnih prijedloga ali samo će jedan biti odobren.

Vrednovanje

Tijelo za odabir projekata, Ocjenjivački odbor, razmotrit će svaki projektni prijedlog kroz kriterije kojima će pridružiti određeni broj bodova (ocjena). Minimalni broj bodova je 0

Slika 1. Plan aktivnosti provedbenih mjera 2006.- 2011.


a maksimalni 100. Prag za financiranje projekata iznosi 40 bodova, što znači da projekti s manje bodova ne mogu biti financirani čak i ukoliko preostane financijskih sredstava. Ukoliko projekt ostvari više od 40 bodova ne znači da će biti financiran jer se mora poštivati rang lista projektnih prijedloga. Odabrani djelatnici Uprave za drvnu industriju dobit će ulogu u stručnoj edukaciji i tehničkoj pomoći investitorima u okviru postupka prijavljivanja projektnih prijedloga uz objavu na službenoj internet stranici MPŠVG-a: www.mps.hr

4. NACIONALNO ZAKONODAVSTVO IZ PODRUČJA INDUSTRIJSKE PRERADE DRVA Važeći zakonski propisi i strategije koji predstavljaju neposredno zakonsko okruženje za razvoj industrijske prerade drva RH:

1. Strategija razvoja industrijske prerade drva i papira (NN 114/04);

2. Zakon o klasifikaciji neobrađenog drva (NN 180/04);

3. Pravilnik o mjerenju, razvrstavanju i obilježavanju neobrađenog drva (NN 57/05, 76/05);

4. Pravilnik o fitosanitarnim zahtjevima kojima mora udovoljavati drveni materijal za pakiranje u međunarodnom prometu (NN 14/06);

5. Pravilnik o obveznom ispitivanju namještaja i dijelova za namještaj te o uvjetima koje moraju zadovoljavati pravne osobe ovlaštene za ispitivanje tih proizvoda (NN 63/95).

4.2. Prilagodba nacionalnog zakonodavstva iz područja industrijske prerade drva pravnoj stečevini eu Nacionalni program za pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (NPPEU) koji se izrađuje svake godine daje okvir za oblikovanje politike i provedbu mjera za potrebne prilagodbe, kako cjelokupnog gospodarstva, tako i industrijske prerade drva. Poglavlje navodi zakonske i podzakonske akte koji će se prioritetno donijeti u okviru zakonske harmonizacije.

Zakonski akti i strategije:

1. Nacionalna strategija dizajna;

2. Zakon o industrijskoj preradi drva i papira.

Podzakonski akti:

1. Pravilnik o ispitivanju i načinu utvrđivanja kvalitete dijelova za namještaj i namještaja;

2. Pravilnik o ispitivanju i dokazivanju sukladnosti za podne podloge;

3. Pravilnik o ispitivanju i dokazivanju sukladnosti za dječje igračke i opreme za zabavu djece;

4. Pravilnik o opremanju objekata za javnu namjenu.

8. ZAKLJUČAKIskustva zemalja, sadašnjih članica EU, ukazuju na to da se tvrtke industrijske prerade drva, ukoliko prije ulaska zemlje u EU nisu bile gospodarski pripremljene, neće moći ravnopravno održati u novoj konkurentskoj situaciji a to povlači otvaranje drugačijih političkih, ekonomskih i gospodarskih horizonta.

Sveobuhvatna globalizacija, kao i druge fundamentalne promjene, čiji će se dinamizam dalje ubrzavati u narednim godinama, proširile su okvire za formiranje Operativnog programa. Stoga je temeljni zadatak bio promišljanje i predlaganje djelotvornih mjera, instrumenata i pretpostavki za oblikovanje nove industrijske politike.

Operativni program razvoja industrijske prerade drva ostvarivat će se u razdoblju do najviše 5 godina. Unatoč ovako kratkom razdoblju, procjenjuje se uspješnost provođenja Operativnog programa obzirom na iskazani interes drvoprerađivačkih tvrtki za promjenu, kao i potporu institucionalnog okruženja.

Obzirom da je Operativni program ukazao na nužnost i opravdanost promjena, na potrebu da se sektor promijeni u kratkom razdoblju, od interesa je da se isti što je moguće prije počinje primjenjivati.

LITERATURA1. Grbac, I. (2005.): „THE DEVELOPMENT OF WOOD INDUSTRY IN CROATIA” , Conference on “The future of the furniture industry in an enlarged Europe“, Brussels, page 1-7.

2. Grbac, I. (2006.): “SUSTAINABLE DEVELOPMENT OF INDUSTRIAL WOOD PROCESSING OF THE REPUBLIC OF CROATIA“, “FORESTRY AND INDUSTRIAL WOOD PROCESSING- THE REPUBLIC OF CROATIA IN THE 21 CENTURY“, InnovaWood General Assembly, Roma, page 1-4.

3. Grbac, I. (2006.): „DEVELOPMENT SCENARIO FOR FOREST PRODUCTS INDUSTRIES“, 2006. International Conference on Nanotechnology, Atlanta, page 1-2.

4. *** Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (2006.); Nacrt prijedloga „Operativnog programa razvoja industrijske prerade drva Republike Hrvatske“, page 1-26.

5. *** InnovaWood, TAPPI (2006.): International Conference on Nanotechnology for the Forest Products Industry, www.tappi.com


Dario PuljizPredsjednik Uprave Spačva d.d. - VINKOVCI

Prerada drva kao pokretač regionalnog i društvenog razvoja






Imamo primjera ciljanog djelovanja u svrhu promocije uporabe drva i proizvoda od drva.

Primjerice, PROHOLZ AUSTRIA, udruženje austrijskih tvrtki drvne branše, kroz marketinško djelovanje (oglašavanje, PR itd.), informiranje i savjetovanje na domaćem tržištu, ali i na stranim tržištima, uspješno promovira austrijsko drvo. Austrijska drvna industrija ima proizvodnu vrijednost od više od 5 mlrd. EUR godišnje, a čini je oko 1.800 tvrtki. Većina ih je malih i srednje veličine, a većinom se radi o privatnom vlasništvu. Austrijska drvna industrija zapošljava preko 30.000 ljudi i visoko je orijentirana na izvoz koji se kreće oko 60%, od čega najviše u Njemačku i Italiju. U cilju povećanja izvoza na ciljana tržišta, osmišljavaju se posebne kampanje i u Italiji, a trenutno najvažniji takav projekt je kampanja pod nazivom PROMOLEGNO. Italija je druga po veličini po uvozu drva i proizvoda od drva u Europi. Slične akcije postoje i u Francuskoj pod imenom LE BOIS, C’EST ESSENTIEL, a jedna od najpoznatijih organizacija je NORDIC TIMBER COUNCIL koja radi na promicanju drvne industrije Finske, Norveške i Švedske. Iako je u narednom periodu u planu transformacija ove organizacije, to samo dokazuje da je ista dostigla zrelost na planu promicanja upotrebe drva, drvenih proizvoda. Dakle, ulaganje u moderan marketing i svojevrstan imidž drva prepoznati su kao imperativ tržišne uspješnosti i njegove povećane uporabe, upravo u zemljama čije su drvne industrije najjače na svijetu.

Nažalost, moramo konstatirati da slično osmišljenog tržišnog djelovanja kod nas nema, iako se inicijative i razni pokušaji zajedničkih nastupa i promocije hrvatskog proizvoda od drva sve više kreću u tom smjeru. Suradnja drvoprerađivača s projektantima, investitorima i graditeljima te hotelskim sektorom uglavnom se svodi na individualnu suradnju i nikako se ne bi mogla ocijeniti intenzivnom i uspješnom. Činjenica je da se u domaćoj stanogradnji, ali i hotelskoj gradnji ugrađuje mnoštvo uvoznih proizvoda, vrlo

često niže kvalitete.

Svakako je pohvalna inicijativa Vlade da se izradi Strategija razvoja drvne industrije, koja će dati odgovore na mnoga važna pitanja drvnoga sektora, međutim osobno smatram da će drvna industrija, bez obzira na navedene mjere Vlade, i nadalje stagnirati, štoviše nazadovati, jer se njome ne dotiču i ne rješavaju pravi problemi poslovanja hrvatskih poduzeća drvne branše.

Zbog toga bih se u ovom izlaganju prvenstveno želio osvrnuti upravo na te probleme.

Nakon II. svjetskog rata učili su nas da su upravo drvna industrija i šumarstvo izvukli bivšu Jugoslaviju iz blata, dok današnja politika utapa drvnu industriju natrag u blato.

Iako je, dakle, značaj drvne industrije bio prepoznat i prije i danas, briga oko nje je proteklih desetljeća marginalizirana.

70% proizvoda od drva podređeno je izvozu, budući da je domaće tržište premalo da se na njega plasira ukupno proizvedena količina roba. Konstantnom tečajnom politikom, poduzeća koja se bave proizvodnjom proizvoda od drva bačena su na prag rentabilnosti, a i konkurentnost njihovih proizvoda na inozemnim tržištima je zbog apreciranog tečaja kune bitno umanjena.

Primjer uspješne politike prema drvnoj industriji je Poljska. Drvna industrija Poljske je do prije pet godina bila, slobodno bi se moglo reći, „u margini“, a danas Poljska slovi kao peti proizvođač proizvoda od drva u Europi.

To je postignuto velikim subvencijama, a što se čini kod nas? Maksimalno se subvencionira npr. brodogradnja, u čiju je proizvodnju uključeno tek 10% domaćeg repromaterijala, a drvna industrija, u kojoj se koriste obnovljivi resursi i gdje ulog domaće sirovine iznosi i do 90%, zapostavlja se pod izgovorom momenta u kojem se nalazimo – pristupanja EU, koja ne podržava subvencioniranje. Zbog čega se Poljska

Zdravko PožgajPredsjednik Grupacije parketara HGK

Unatoč povećanoj primjeni drugih i pojavi novih materijala u graditeljstvu, možemo sa sigurnošću konstatirati da upotreba drva nije smanjena niti je stagnirala. Kao

prirodni, inovativni, kvalitetni i obnovljivi materijal, potražnja za drvom u graditeljstvu se povećava. Može li se u tom pogledu učiniti više?

Izgledi za povećanu uporabu drva u graditeljstvu


izborila za subvencioniranje svoje drvne industrije, a mi u tome ne uspijevamo?

Nakon sajma DOMOTEX u Hannoveru u siječnju o.g., parketari se nalaze pred novim problemom, jer se, na temelju vijesti o uspješnosti sajma, nekima nametnuo zaključak da im ide jako dobro i da im se odmah mogu podići cijene sirovine. Izgleda da je i uspješan nastup na sajmovima sada postao dvosjekli mač.

Činjenica je da stalno ratujemo s HŠ oko cijene sirovina, jer izgleda da jedino s njima možemo „pregovarati“ o uvjetima svoga poslovanja, dok se oko tečaja, kojeg smatramo glavnim krivcem trenutnog stanja drvne industrije, ne može diskutirati.

Nameće se pitanje: kome smo mi proizvođači u ovoj državi uopće potrebni, kada trgovina izvrsno funkcionira i uvozi se sve i svašta, što treba i ne treba, a da bi sve to mogli kupovati zadužili smo sebe, ali i naredne generacije tj. svoje sinove i kćeri, pa i unuke?

Na kraju, što reći – od velikih planova i podrške premijera, prijedlog upućen u Vladu stavljen je u Ministarstvu financija „ad acta“, pod izlikom da nema dovoljno sredstava u proračunu koja bi se mogla izdvojiti za drvnu industriju. Prema predviđenom gospodarskom rastu od 4 do 5%, ta financijska sredstva ipak predstavljaju samo kap u moru proračunskih izdataka!

Dok se ne „obračunamo“ s navedenim ograničenjima u poslovanju, bez obzira na moguću uspješnost marketinškog djelovanja i povezivanja u klastere, bez obzira na uspješniju primjenu dizajna, cjenovna konkurentnost naših proizvoda će još uvijek biti upitna, a s njome i povećanje izvoza za kojime hrvatsko gospodarstvo toliko „vapi“.


Okolnosti stvaranja i organizacije prodajne mrežeProizvodnja pokućstva je nasljeđe od 1918. g.

Nasljeđe je i proizvodni prostor, tehnologija, tržište, kao i velika nezaposlenost sredine.

Rat i posljedice su odredili aktivnosti kao imperativ: - sanaciju ratnih šteta, nastavak poznate proizvodnje, zapošljavanje, stvaranje sredstva za sanaciju.

Konkurencija domaćih proizvođača se smanjila nestankom nekih velikih kao «Šavrić», «Mobilia» i INO Otočac koje stvaranje i rast mnoštva malih nije nadoknadio.

No zato je krenula «poplava» iz inozemstva sa zapada, tranzicijskih zemalja (Poljska) zemalja bivše Jugoslavije (Slovenija, B i H, S i CG) i Kine, a k tome i pokućstvo

likvidiranih tvrtki te rabljeno iz inozemstva.

Razlozi stvaranja vlastite prodajne mreže su u padu prodaje preko veletrgovaca i trgovaca na malo.

Do naglog povećanja uvoza pokućstva od 2001.g. i pored udvostručenog uvoza, za veletrgovce i kupce smo bili konkurentni i nije bilo velikog razloga za otvaranje vlastitih prodavaonica.

No nakon 2001. g. i pada prodaje preko drugih, to se moglo nadoknaditi samo kroz vlastite prodavaonice, preko kojih lakše konkuriramo uvoznoj robi. Prateće posljedice (povećanje zaliha, angažman više kapitala i pad obrtaja).

Osim ovoga to su i drugi razlozi:

- heterogen proizvodni program (tapecirano, pločasto i pokućstvo iz masivnog drva)

- potreba plasmana količine, kvalitete i strukture našeg pokućstva

- mogućnost prodaje tuđe robe kao nadopune asortimana i razmjene robe za našu uvjetovana okolnostima

- ponovno stvaranje imena

Međutim, daljnjim rastom uvoza i pritiska Kine, ako se situacija ne promijeni vjerojatno ćemo smanjiti proizvodnju, zatvoriti svoje prodavaonice i opet potpuno preći veletrgovini.

Željko Pevec, dipl. ing.Predsjednik Uprave DI Stjepan Sekulić d.d. - NOVA GRADIŠKA

Potreba predočavanja, ponude i prodaje proizvoda, pa tako i pokućstva, nastala je kao:

- prirodan nastavak potrebe proizvodnje

- način privređivanja prodajom roba

U skladu s time nastala je i prodajna mreža pokućstva u Hrvatskoj.

- prodajna mreža proizvođača

- prodajna mreža veletrgovaca

- prodajna mreža trgovaca u maloprodaji pokućstva ili pokućstva u sklopu ostalih srod-nih ili ne roba (trgovački lanci)

- prodajna mreža inozemnih proizvođača

- prodajna mreža inozemnih trgovačkih lanaca

Prodajna mreža pokućstva DI “Stjepan Sekulić” d.o.o. nije nikakav reprezentant već samo jedan vlastiti odnos prema problemu plasmana pokućstva.

Prodajna mreža pokućstva u Hrvatskoj


Struktura prodajne mreže nakon toga je bila:

Veleprodaja s 56,49% prodaje radeći s:

- veleprodajnim tvrtkama 95,00%

- s vlastitom maloprodajom

- bez vlastite maloprodaje

- maloprodajne tvrtke 4%

- pravne osobe 1%

Maloprodaja s 43,51% prodaje organizirane kroz:

- vlastite prodavaonice s 94,1% prodaje

- franšize za 5,9% prodaje

Struktura trgovaca i prodajnih salona je šarolika s različitim utjecajem na proizvođača i kupca, ali i na manje trgovce. Oni svojom veličinom diktiraju vrstu, dizajn, cijene i uvjete prodaje, jer industrija pokućstva ima sličnu problematiku automobilske industrije, koja spaja ukus potrošača, dizajn, modu, tehnologiju i proizvodnju, što jako opterećuje marketing i prodajnu mrežu!!

Organizacija prodajne mreže temelji se na čimbenicima kao što su:- broj stanovnika

- kulturno-obrazovno i običajno nasljeđe

- razni utjecaji

- materijalno stanje

- dobno starosni utjecaji

te se prostorno organizira, respektirajući neke bitne karakteristike za prodaju koje razlikuju:

Regionalni faktori:

primorska regija s:

- utjecajem Italije

- turističkom namjenom

- izborom materijala (s vrlo malo drva)

- svjetlijim bojama, jednobojnim te ravnim oblicima

- raspoloživim izvorima sredstava (turizam, krediti, itd.)

kontinentalna regija s:

- utjecajem nasljeđa (Austrija – šume hrasta)

- namjenom opreme kuća i stanova skromnijih cijena

- izborom materijala (puno drva, furnir, ploča kao izvora potrajnosti)

- konzervativnim oblikom i bojom

- skromnijim izvorom sredstava

ruralno – urbani prostori s:

- karakteristikama regija

- snažno izraženim odnosom cijena (struktura stanovnika)

U skladu s ovime su i potrebe domaćih kupaca. Opreme objekata, stanova i kuća.

Distribucija pokućstva se odvija preko:

- centralnog skladišta

- regionalnih skladišta

- skladišta veletrgovaca

- izložbenih prostora

- dopremom u stan kupca

Međutim, platežna moć, ogroman uvoz, posebno robe problematične kvalitete i porijekla, dovela je do toga da osim niske cijene (damping), nikakva druga karakteristika nije bitna, čak i bez ikakve garancije. Ogromna moć reklamiranja sama je sve to potencirala. Domaći proizvođači nemaju dovoljno snage za kvalitetan marketing i reklamu uz cijene takvih aktivnosti.

Stoga je položaj domaćeg pokućstva u odnosu na uvozno vrlo loš i tu mu konkurentnost stalno pada i to zbog:

Cijena – na koju najviše utječu:

- troškovi u kojih su i do 85% troškovi države

- platna sposobnost kupca

Dizajn – koji je u velikoj mjeri diskutabilan

- tehnologije

- repromaterijali

- cijene

Kvaliteta – bez obzira na okolnosti, potvrđuje:

- certifikat

- potvrda prakse

- ino kupaca

Troškovi prodaje pokućstva, bez obzira radi li se o vlastitoj prodajnoj mreži ili drugih, su relativno visoki, što uvelike poskupljuje proizvod. To su:

troškovi skladišta koji se sastoje od:

- troškova najma i

- troškova robe na skladištu

trošak trgovine i robe na izlogu

trošak transporta

- do dislociranog skladišta

- u stan kupca

trošak kondicija prodaje

- cassa 10%

- rabati do 13%

- akcije – sezonska sniženja

- reklama i propaganda

trošak prodaje na odgođeno plaćanje


- čekovi

- krediti tvrtke

- krediti banaka

Za sve ove troškove marža od 35% nije velika, ali uveliko poskupljuje proizvod.

Alternativa prodaje samo preko drugih – domaćih ne osigurava prodaju proizvedenog, a prodaja preko trgovačkih lanaca pokućstvom ili raznom robom, zbog niskih (damping) cijena, daje još lošiji rezultat.

ZaključakŠto činiti da pokućstvo hrvatske drvne industrije bude konkurentnije?

U općem interesupopraviti položaj proizvodnje pokućstva i drvne industrije u cjelini u okviru gospodarstva (troškovi države i monopola)

ograničenje rasta troškova države i njenih monopola

poticanje finalizacije, izvoza i zapošljavanja

amortizirati negativan utjecaj tečaja

financiranje prodaje na odgodu plaćanja

kontrola uvoza pokućstva

- porijeklo robe

- kontrola kvalitete

- garancija i servis

- državni inspektorati (kontrolu u trgovini)

zabraniti uvoz rabljenog i pokućstva loše kvalitete


U djelatnosti drvne industrije danas je registrirano ukupno 20 gospodarskih subjekata koji zapošljavaju ukupno 366 radnika od kojih se proizvodnjom finalnih proizvoda bavi pet trgovačkih društava, a ostala proizvodnjom piljene građe. Za obavljanje jednostavne i proširene biološke reprodukcije te sječe, izrade i izvlačenja drvnih sortimenata, zaposleno je oko 500 radnika (Hrvatske šume d.o.o.), te se prema potrebi manjak zaposlenih namiruje povremenom radnom snagom za obavljanje biološke reprodukcijekao i uslugama kooperanata za radove na eksploataciji šuma.

Instalirani pilanski kapaciteti u Županiji (Bjelopolje, Donji Lapac, Gospić, Krasno, Ličko Lešće, Mazin, Otočac, Brinje, Perušić, Prozor, Udbina, Vrhovine, Željava, Jezerane) iznose 304.000 m³ oblovine pa se u odnosu na drvnu zalihu od 227.032 m³ može zaključiti da su prekapacitirani, odnosno da s rasploživom drvnom zalihom kapaciteti mogu biti popunjeni 74,7%.

Polazeći od navedenog vidljivo je da je daljnji razvoj potrebno usmjeriti podizanju stupnja tehnološke obrade

drva u postojećim gospodarskim subjektima, a ne otvaranju novih, ili otvaranju samo onih novih industrijskih postrojenja koja bi dalje obrađivala poluproizvode postojećih pilana. U cilju ostvarivanja što boljih ekonomskih učinaka, drvoprerađivače je potrebno usmjeravati k objedinjavanju prodaje i zajedničkom nastupu na inozemnom tržištu.

Ukupno gledajući vidljivo je da je stanje drvne industrije Županije dosta teško, bez obzira na njezinu tzv. komparativnu prednost (visoko sudjelovanje domaće sirovine, mogućnost daljnjeg rasta izvoza, dugoročan porast potražnje svih faza prerade drva i na svjetskom i na domaćem tržištu, relativno niska ulaganja u pojedine proizvodne programe, itd.). Iako se razdoblje 1996. do 2005. godine promatra kao razdoblje obnove i oživljavanja, još uvijek se ne može tvrditi da je postignut značajniji uspjeh. Nemogućnost doinvestiranja u ovoj djelatnosti odraz je brojnih problema s kojima je suočena drvna industrija u Županiji, a prvenstveno se očituju kroz:

- nizak stupanj finalizacije, problem male zarade odnosno

Službeni podaci Ličko-senjske županijeSlužbeni podaci Županijske komore Otočac

U Ličko-senjskoj županiji ukupne površine obrasle šumom u državnom vlsništvu je 306.750 ha, ukupne površine državnog šumskog zemljišta je 371.396 ha, a ukupna

površina obrasle šumom u privatnom vlasništvu je 14.199 ha. Drvna zaliha na gospodar-skom području iznosi 201 m³ po 1 ha, a na krškom području 76 m³/ha, što prosječno iznosi 116 m³/ha, dok je u državi prosječna drvna zaliha 250 m³/ha. Pod upravom Hrvat-skih šuma d.o.o. je 96 % šuma dok je ostalih 4% pod upravom NP Plitvička jezera. Do-miniraju šume bukve, hrasta kitnjaka i medunca, graba te primorske šume bukve, bora i miješane šume bukve i jele. Zbog postojanja sirovinske osnove na području Županije, drvna industrija je definirana kao jedna od djelatnosti nositelja budućeg gospodarskog razvitka. Prerada drvne sirovine trenutno je na niskom stupnju finalizacije – primarna pre-rada odnosno propilavanje drvne građe i proizvodnja suhih bukovih elemenata. Insta-lirani pilanski kapaciteti u Županiji (Bjelopolje, Brinje, Donji Lapac, Gospić, Krasno, Ličko Lešće, Otočac, Perušić, Prozor, Udbina, Vrhovine, Željava, Jezerane) iznose 304.000 m². Drvoprerađivački pogoni snabdijevaju se sirovinom Hrvatskih šuma d.o.o. – Uprava šuma Gospić i Uprava šuma Senj.U drvnoj industriji Ličko-senjske županije razriješeni su pojedini stečajevi koji su trajali godinama, došlo je do promjene u vlasničkoj strukturi pojedinih tvrtki, proširen je asortiman proizvoda i izlazak na nova tržišta. Pokrenuta je in-icijativa za osnivanje drvnog distrikta na području Ličko-senjske županije po modelu teri-torijalnog udruženja radi nadopunjavanja u proizvodnji i zajedničkog izlaska na tržište.

Drvna industrija Ličko-senjske županije


nedovoljne profitabilnosti

- bonitet poslovanja ili loš ili na granici rentabilnosti,

- kronični nedostatak obrtnih sredstava,

- ograničena mogućnost kreditnog zaduženja za nove tehnologije,

- problemi u ugovaranju i klasiranju sirovine, previsoka cijena sirovine

- problem u plasmanu proizvoda uvjetovan stanjem na EU i svjetskom tržištu.

Radi opstanka i poticanja razvoja drvne industrije, Županijsko poglavarstvo je 2001. godine utvrdilo poticajne mjere za razvoj drvne industrije i dostavilo ih nadležnim ministarstvima, a ogledaju se u sljedećem:

- omogućavanje kupnje sirovine našim proizvođačima bez prethodnog izdvajanja kvalitetnih trupaca za izvoz (od strane Hrvatskih šuma)

- primjena hrvatskih normi pri klasiranju sirovine,

- izrada PROTOKOLA o kvaliteti i definiranje arbitra,

- smanjenje cijene (do 20%) bukve s crvenom srži,

- ugovaranje kupnje na petogodišnje razdoblje,

- podupiranje stranih ulaganja i pronalaženje strateških partnera,

- završetak otvorenih stečajnih postupaka,

- ustupanje prava raspolaganja imovinom likvidiranih tvrtki jedinicama lokalne samouprave,

- organiziranje zajedničkog nastupa na inozemnom tržištu,

- pružanje pomoći razvoju tvrtki uvođenjem novih tehnologija i viših oblika finalizacije.

Razvoj drvne industrije poduprijet će osnivanje drvnih distrikata (tzv. Klastera) kao modela teritorijalnog udruživanja drvoprerađivača radi nadopunjavanja u proizvodnji i zajedničkog nastupa na tržištu. Ličko-senjska županija podržava inicijativu o osnivanju navedenog klastera koji bi geografski bio određen trenutnom koncentracijom drvoprerađivačkih kapaciteta na sjeverozapadnom dijelu Županije (Krasno, Otočac, Vrhovine, Plitvička jezera, Perušić, Brinje). Njegovim utemeljenjem Županija bi multiplicirala gospodarsku korist koju donosi izgradnja autoceste Zagreb - Split.

REGIONALNI OPERATIVNI PROGRAM (ROP)Regionalni operativni program (ROP) u Ličko-senjskoj županijiRegionalni operativni program (ROP) predstavlja program društvenog i gospodarskog razvoja Županije za razdoblje od 2005. do 2010. godine, a izrađen je od strane Županije i predstavnika organizacija s područja Ličko-senjske županije, koji sudjeluju kao članovi Regionalnog partnerskog

odbora (RPO) te u suradnji s konzultantskom kućom IMC. Partnerstvo je savjetodavna skupina koja ne donosi izvršne odluke, nego sastavlja preporuke za županijsku skupštinu kako bi se osiguralo veće i kvalitetnije uključivanje svih dionika razvoja županije.

Dva su temeljna cilja ROP-a:1. Izgraditi institucionalni i tehnički kapacitet i sposobnost Županije tako da Županija bude u stanju koristiti predpristupne i strukturne fondove EU na djelotvoran i učinkovit način kad ta sredstva budu dostupna.

2. Pripremiti razvojnu strategiju odnosno „poslovni plan” Županije, provedba kojeg će značajno povećati društveno blagostanje i gospodarske izglede stanovnika i gospodarskih subjekata.

Za potrebe izrade dokumenta napravljena je temeljna analiza stanja u Županiji, SWOT analiza, izrađena je vizija razvoja do 2010. godine, ciljevi razvoja te je definirana strategija koja se sastoji od razvojnih prioriteta i mjera, okvirnih projekata, horizontalnih načela EU te predviđanja razvojnog učinka ROP-a. Analizom stanja utvrđeno je da su zadaci koji stoje pred Županijom sljedeći:

• Stvaranje uspješnog gospodarstva;

• Izgradnja odgovarajuće infrastrukture;

• Obuka i osposobljavanje radne snage u skladu s potrebama tržišta;

• Korištenje i očuvanje prirodne baštine na učinkovit i prikladan način;

• Povećanje standarda i potreba za blagostanjem stanovnika.

Na temelju analize stanja i SWOT analize izrađene na regionalnoj razvojnoj konferenciji, na kojoj je sudjelovao i Hrvatski zavod za zapošljavanje kao jedna od institucija koje sačinjavanju Regionalni partnerski odbor, definirana je vizija razvoja Županije do 2010. godine, koja bi se trebala usredotočiti na smanjenje nezaposlenosti i podizanje životnog standarda i to promicanjem razvoja turizma, poljoprivrede i drugih gospodarskih grana temeljenih na korištenju lokalnih resursa (prehrambena i drvna industrija).

VIZIJA 2010. godine Ličko-senjska županija bit će moderna regija, u kojoj su kvaliteta života i prirodne ljepote vodeće u RH. Nositelj dinamičnog gospodarskog razvoja je malo i srednje poduzetništvo u sektoru turizma, poljoprirede i drvne industrije, a proizvodnja se bazira na održivom korištenju lokalnih prirodnih sirovina i stvara visok stupanj dodane vrijednosti. Naši proizvodi prepoznati su i cijenjeni na domaćem i izvoznom tržištu, a nastaju spajanjem tradicionalnih vrijednosti ovog područja s modernom tehnologijom. Ekonomsko-socijalni razvoj određen je potrebama ljudi i omogućuje socijalnu, ekonomsku, zdravstvenu i pravnu sigurnost sadašnjih i budućih generacija.


Nakon definiranja Vizije i razvojnih ciljeva, Županijska radna skupina i Regionalni partnerski odbor zajednički su izradili opći okvir ROP-a koji se sastoji od: strategije, ključnih prioriteta i mjera, kriterija za odabir projekata i razvojnih projekata. U nastavku dajemo prikaz četiri strateška razvojna cilja i deset prioriteta razvoja. Navedeni prioriteti imaju još 42 pridružene mjere koje su potrebne za ostvarivanje prioriteta, a time i razvojnih ciljeva utvrđenih ROP-om.

1. Tehnološki razvijeni poljoprivredni i prehram-beni proizvodi regionalnim obilježjima prisutni na hrvatskom i EU tržištu:

Prioritet 1: Izgradnja fizičke infrastrukture za potporu razvoju poljoprivrede

Prioritet 2: Institucionalna i financijska podrška razvoju poljoprivrede

2. Rast turističke industrije kao ključnog pokretača razvoja Županije:

Prioritet 3: Razvoj ljudskih i institucionalnih kapaciteta za razvoj turizma

Prioritet 4: Razvoj cjelovite ponude turističke destinacije

3. Razvijeno malo i srednje poduzetništvo s povećanim udjelom proizvodnje i izvoza finalnih proizvoda s naglaskom na prerađivačku indus-triju baziranu na prirodnim resursima.

Prioritet 5: Stvaranje uvjeta za brzi razvoj poduzetništva

Prioritet 6: Povećanje konkurentnosti tvrtki

4. Razvoj društvene i fizičke infrastrukture i ula-ganje u ljudske resurse će zajedno s razvojem gospodarstva voditi poboljšanju života i os-tanku mladih obitelji u županiji

Prioritet 7: Povećanje razine vještina i znanja radno sposobnog stanovništva u cilju povećanja njihove konkurentnosti na tržištu rada

Prioritet 8: Modernizacija društva, stvaranje uvjeta za održivi povratak te naseljavanje mladih obitelji

Prioritet 9: Unapređenje kulturne ponude i razvoj zapostavljenih oblika kulture

Prioritet 10: Povećanje kvalitete života lokalnog stanovništva uz primjenu principa održivog razvoja

ROP je dinamični dokument koji predstavlja opći okvir razvoja Županije i morat će se harmonizirati s promjenama u Županiji te s vremenom postajati sve detaljniji i usmjereniji plan. Da bi se osigurala aktualnost i relevantnost ROP-a u skladu s promjenama u okruženju, predložena je godišnja kontrola napredovanja, gdje bi se ispitivanjem ciljeva i prioriteta vidjelo kakav je napredak postignut, te trogodišnja ocjena, koja će se više usredotočiti na rezultate i učinke u odnosu na korištena sredstva.


Drago Boščić, dipl. ing.Prodajni inženjer Simens d.d. - ZAGREB

Motion Control System for wood industry









Ako se gleda drvna industrija, može se uzeti da je od osnovne sirovine pa do konačnog proizvoda u prosjeku faktor iskorištenja cca. 0,25. Dio tog ostatka se nalazi u našim pogonima, a dio nastaje kod inozemnog kupca u tehnologiji prerade do konačnog proizvoda. Od približno 4 m³ sirovine 1 m³ je konačan proizvod, a 3 m³ su koristan ostatak za neku drugu namjenu. Na tržištu te sirovine trenutno si konkuriraju tvornice ploča iz usitnjenog drva odnosno tvornica celuloze.

Sada se interpolira novi potrošač te sirovine; proizvodnja energije odnosno energenata. S obzirom na porast cijene energenata općenito je očekivati uspješan proboj trećeg konkurenta na tržištu. Njemu pogoduje niz odluka; KYOTO PROTOKOL, Europska Unija i orijentacija potrošnje bioenergenata i tzv. zelenu električnu energiju odnosno regulativa koja će ubrzati uređena tržišta proizvodnje i kupnje, isto tako orijentacija kupaca na nove oblike i primjene energenata kao što su drvni briket, a posebice pelet. Za očekivati je da će u ovoj tržišnoj konkurenciji gubitnik biti proizvođači ploča, a dobitnici proizvođači sirovine i proizvođači energenata i energije, dok će proizvođači papira potražiti rješenja u vlastitim pričuvama.

S obzirom na način proizvodnje energenata odnosno energije, može se razlikovati POSREDNA i NEPOSREDNA proizvodnja. NEPOSREDNA proizvodnja obuhvaća klasičnu potrošnju u kućanstvu, kotlovnicama i proizvodnju električne energije postupkom kogeneracije. Dakle, gdje proizvodnja uključuje i trenutnu potrošnju.

POSREDNA proizvodnja ima tu prednost da se tako proizveden energent naknadno koristi (akumulirana potencijalna energija) onda kada se za to ukaže potreba. Od trenutka proizvodnje pa do trenutka upotrebe može proći nedefinirani vremenski period (ogrjevno drvo, pelet,

briket, drvni ugljen).

Na raspolaganju stoje sljedeće mogućnosti korištenja biomase s gledišta NEPOSREDNE i POSREDNE proizvodnje energije ili energenata odnosno kombinacija ovih prethodnih mogućnosti.

A) NEPOSREDNA PROIZVODNJA1.1. BIOMASA – TOPLINSKA ENERGIJANajčešći oblik proizvodnje toplinske energije je sagorijevanjem biomase (peći u kućanstvu, kotlovnice odnosno energane za tehnološke potrebe proizvodnje ili grijanje naselja).

1.2. BIOMASA, TOPLINSKA ENERGIJA, ELEKTRIČNA ENERGIJA - POSTUPAK KOGENERACIJE

Dalibor Salopek, dipl. ing.Stručni savjetnik Sape d.o.o. - ZAGREB

Hrvatska u svom šumskom fondu raspolaže s dovoljnom količinom pričuve biomase korisne za proizvodnju energije odnosno energenata. Znatan dio te biomase ostaje

neiskorišten u šumama. Dio se prodaje kao energent, a ostala drvna kvalitetnija biomasa se koristi za različite preradbene tehnologije.

Proizvodnja posredne i neposredne energije (energenata) odnosno mogućnost kombinirane proizvodnje


B) POSREDNA PROIZVODNJA1.1. TOPLINSKA ENERGIJA IZ DRVNOG PELETA I BRIKETA Posredna proizvodnja je prerada biomase u energente za kasniju upotrebu kao što su briketi i peleti odnosno drveni ugljen. Iz jedne tone biomase dobije se ;

1.2. TOPLINSKA ENERGIJA IZ DRVENOG UGLJENAProizvodnja drvenog ugljena u retortama i žežnicama daje približno iz 1 t drvne mase 320 kg drvnog ugljena, POSREDNOG ENERGENTA.

Izgubljena energija

Kod žežnica (ugljenica), a u industrijskoj proizvodnji ugljena u retortama, plin se koristi za sušenje drvne mase.

Vrijednost proizvodnog ugljena iz 1 t drvne biomase

C) KOMBINACIJA POSREDNE I NEPOSREDNE PROIZVODNJE- u jednom tehnološkom taktu omogućuje najkvalitetnije iskorištenje mogućeg energetskog potencijala iz 1t drvne biomase

Vrijednost energenata iz 1 t biomase

PRIMJEDBA:Zanimljiva je usporedba iskorištenja iz 1 t drvne biomase ugljena i el. energije koji su približno jednaki.

ZAKLJUČNO RAZMATRANJEZavisno od primjene tehnologije prerade i proizvodnje NEPOSREDNE odnosno POSREDNE energije, ili kod proizvodnje energenata primjenjujući istovremeno NEPOSREDNU i POSREDNU tehnologiju prerade od 1t biomase, dobije se sljedeći gospodarstveni učin (prikazan u tablici 1.).

Iz tablice 1 vidljiva je podjela na POSREDNU, NEPOSREDNU i kombinaciju obje tehnologije kod proizvodnje energenata. Tehnologija „D“ sadrži u sebi prednosti tehnologije „A“,

„B“, i „C“. Praktički zadovoljava sve aspekte proizvodnje energenata za POSREDNO i NEPOSREDNO korištenje te omogućava profitabilnu proizvodnju tijekom cijele godine i nije ovisna o tipu i distribuciji pojedinog proizvedenog energenta.

U zadnjoj okomitoj koloni TABLICE 1. u „Vrijednosni odnos“ dana je gruba relacija izražena u bruto prodajnoj vrijednosti FCO proizvođača prema tehnologiji „D“.

Međutim, ova tablica ne kvantificira realne odnose od nabave sirovine, proizvodne tehnologije, kontinuiranosti proizvodnje i potrošnje do realnih cijena na tržištu.

Ove verificirane tj. tržišno vrednovane tehnologije A, B, C i D ujedno mogu biti orijentacija razvojnih programa korištenja šumske biomase Hrvatske ( i ne samo šumske). Pri tome je neophodna argumentirana prosudba, koje tehnologije, kada i gdje valja koristiti i u kojem optimalnom odnosu, s obzirom na raspoloživu biomasu. To je ujedno i prilika za domaću postojeću proizvodnju, osnovne i pomoćne opreme, da se uključi i podrži ostvarenje cjelovitih ili pojedinačnih elemenata ovih tehnologija.

TABLICA 1.- Usporedna tablica vrijednosti proizvodnje primjenom NEPOSREDNE i POSREDNE tehnologije prerade iz 1 t drvne biomase


Potpisivanjem Bolonjske deklaracije Hrvatska se obvezala da će provesti konkretne mjere s ciljem stvaranja jedinstvenog europskog visokoškolskog prostora, a to su:

1. Prihvaćanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva te uvođenje dodatka diplomi.

2. Prihvaćanje sustava naobrazbe u dva ciklusa: preddiplomskom i diplomskom.

3. Uvođenje bodovnog sustava ECTS radi ostvarenja studentske pokretljivosti (mobilnosti).

4. Poticanje mobilnosti.

5. Promicanje europske suradnje u brizi za kvalitetu.

6. Promicanje tzv. europske dimenzije u visokom školstvu, suradnja sveučilišta, integrirani studijski programi.

Načelno, hrvatska su visoka učilišta ostvarila dio mjera i pokrenula inicijative kako bi se ostvarile sve nabrojane mjere za stvaranje jedinstvenog europskog visokoškolskog prostora.

Međutim, kako mu i samo ime kaže, Bolonjski proces je proces, te je potrebno određeno razdoblje da sve promjene zažive a tada i pokažu svoje dobre i loše strane.

Ono što se već sada zna, a što je dobro, Bolonja je bila prilika za “veliko pospremanje”, za oživljavanje pomalo uspavanih hrvatskih visokih učilišta, za obnovu i osuvremenjivanje programa, za preispitivanje načina i postignutih rezultata podučavanja te kao poticaj za stvaranje programa za obrazovanje stručnjaka koji će svojim znanjem i vještinama biti konkurentni na domaćem, europskom pa i svjetskom tržištu radne snage.

Analizirajući navedeno, prema Bolonjskoj deklaraciji

možemo ustvrditi da su hrvatska sveučilišta i među njima i Sveučilište u Zagrebu, pa tako i Šumarski fakultet kao njegova sastavnica, u potpunosti ispunili prve tri mjere.

1. Prepoznatljivost i usporedivost stupnjevaU prošlom je sustavu teško bilo usporediti stupnjeve postignute u nas i na europskim sveučilištima ili pak američkim. Uglavnom se, nepravedno, našim diplomiranim inženjerima koji su do diplome dolazili nakon pet do šest, pa i više godina, priznavao stupanj BSc koji se u Europi ili Americi mogao postići već za tri godine. Bolonjski model studiranja predviđa postizanje stupnja baccalaureusa (prvostupnika) nakon postizanja 180-240 ECTS boda (u pravilu tri ili četiri godine) te magistra nakon prikupljanja 300 ECTS-a (u pravilu nakon pet godina). Većina je hrvatskih studija prihvatila model 3+2 godine i postizanje prepoznatljivih stupnjeva usklađenih s Bolonjskim modelom. Bolonjski se model i uvodi s ciljem lakšeg prepoznavanja stupnjeva te omogućavanja mobilnosti, kako studenata i nastavnika, tako i radne snage.

2. Dva ciklusa visoke naobrazbeOsim rijetkih struka (medicina, pravo) svi su hrvatski studiji, i oni sveučilišni i stručni, podijeljeni u dva ciklusa, na preddiplomski i diplomski studij. Ideja je takvoga sustava da se prvim stupnjem, kraćim vremenom studiranja (tri godine) omogući što većem broju srednjoškolaca da upišu i završe studij i postignu stupanj visoke naobrazbe. Poznata je činjenica da Hrvatska ima mali postotak stanovnika s višom ili visokom stručnom spremom (svega 12 %) te da veliki broj studenata odustaje od studija nakon što je i

Dr.sc. Ružica Beljo LučićIzvanredni profesor Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kako je tek u tijeku prva godina izvođenja studija po programima usklađenim s Bo-lonjskom deklaracijom, teško je govoriti o rezultatima implementacije popularno

nazivane “Bolonje” u hrvatskom visokom školstvu. Iako uz djelomično iskazani otpor akademske zajednice, na svim hrvatskim sveučilištima i veleučilištima ove se akadem-ske 2005./2006. godine započelo s izvođenjem studijskih programa usklađenih s pro-gramima europskih visokih učilišta i načelima koje je propisala Bolonjska deklaracija iz 1999. godine.

Bolonjski proces – rezultati tijekom prve godine implementacije


nekoliko godina proveo studirajući. S druge strane analiza kvalifikacija koje trebaju poslodavci u europskim zemljama pokazala je da se za većinu struka može upotrijebiti trogodišnje ili četverogodišnje obrazovanje na sveučilištima. Kako će to biti u nas, pokazat će vrijeme i neke buduće analize. Vjerujem da će postignute vještine i kompetencije u tri godine visokoobrazovanih stručnjaka odrediti stav poslodavaca i njihove potrebe za takvim kadrom.

Postojanje prvostupnika nikako ne bi smjelo smanjiti potrebu za magistrima –visokoobrazovanim stručnjacima sa završenim diplomskim studijem no u svakom slučaju njih će trebati manje od prvostupnika. Konkretno, magistar će voditi projekte, on će biti vođa tima, a prvostupnik će biti član tima zadužen za određene segmente projekta.

3. Uvođenje bodovnog sustavaU svim je studijskim programima prihvaćenima i odobrenima od Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje svim predmetima pridijeljen određeni broj ECTS-a koji bi trebali definirati opterećenje studenta. Činjenica jest da nije postojao niti temeljni kriterij pridjeljivanja ECTS-a niti temeljno razumijevanje njegova značenja. Stoga su i kriteriji njegova pridjeljivanja na raznim studijima bili vrlo različiti. Ponekad je broj ECTS-a odražavao doživljaj važnosti za studij pojedinih kolegija i njihovih nositelja ili je bio rezultat taštine pojedinih članova akademske zajednice. Jasno da takav bodovni sustav ne daje pravu sliku opterećenja studenata. Uz to, razlike u tumačenju mogućnosti prenošenja ECTS-a sa studija na studij i dalje ostavljaju upitnim mobilnost studenata i unutar istoga fakulteta i unutar sveučilišta.

ECTS bodovi služe kao mjera opterećenja studenata, no za svaki studij, pa i za svaki predmet trebaju biti jasno definirani rezultati učenja. Student godišnje treba skupiti 60 ECTS-a, za što treba odraditi 1.500 do 1.800 sati što je 25 do 30 sati za jedan ECTS bod (tu se ubraja izravna nastava, konzultacije, izrada vježbi, pripremanje ispita). No rezultati učenja definiraju minimalne zahtjeve koje student mora ispuniti da bi položio određeni predmet ili čitav studijski program.

Kvalifikaciju diplomanata opisuju sljedeći elementi:

• Razina (stupanj) – eng. level (BSc, MSc, PhD)

• Uloženi rad – eng. workload (ECTS)

• Kvaliteta programa/institucije – ocjenjuje nezavisna Agencija

• Rezultati učenja – eng. learning outcomes – stručni i generički

• Profil – eng. profile – područje studiranja

Ono što zaslužuje pažnju i daljnji rad na obrazovanju u drvnoj struci jest osiguranje i unaprjeđenje kvalitete programa te definiranje i postizanje rezultata učenja za svaku obrazovnu razinu.

Posljednje tri mjere ili aktivnosti (poticanje mobilnosti, osiguranje kvalitete i zajednički studiji) koje smo se,

potpisujući Bolonjsku deklaraciju, obvezali uvesti do 2010. godine, moći će se ostvariti samo kao proces u kojem će hrvatska sveučilišta morati prihvatiti nove načine rada i sustave vrednovanja u visokom obrazovanju a cjelokupna društvena zajednica pokazati više razumijevanja za potrebe sveučilišta i visokoga obrazovanja.

4. MobilnostPremda su ECTS bodovi i usporedivost postignutih stupnjeva preduvjeti za pokretljivost (mobilnost studenata) očito je mnogo drugih činitelja koji otežavaju ili ne omogućuju mobilnost studenata unutar jednog visokog učilišta (VU) a posebno između visokih učilišta. Prije svega razlog za to je dislociranost visokih učilišta i unutar istog sveučilišta, nemogućnost usklađivanja pohađanja nastave na više učilišta, nejasna pravila prenošenja ECTS-a, koncentriranost programa na stručne sadržaje matičnog studija i još mnogi drugi razlozi.

Rezultati ankete koju je u proteklih mjesec dana provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje pokazuju početne korake u ostvarivanju mobilnosti hrvatskih studenata (slike 1, 2 i 3). U anketi su sudjelovala gotovo sva hrvatska visoka učilišta a upitnik je ispunjavan za svaki studij koji se u Hrvatskoj provodi prema Bolonjskom modelu. Na svako se postavljeno pitanje odgovaralo ocjenom od 1 do 5.

Mobilnost se prema europskim sveučilištima očekuje više za diplomske studije nego za preddiplomske. EU želi bitno povećati mobilnost svojih studenata, nastavnika i znanstvenika jer smatra to vitalnim zadatkom za stvaranje Europe znanja. Stoga Europska komisija nudi niz programa mobilnosti koji potiču mlade ljude da dio studija provedu

Slika 1. Mogućnost izbora predmeta na drugim visokim učilištima

Slika 2. Postotak studenata koji su iskoristili mogućnost upisivanja kolegija na drugim VU


izvan matičnoga visokog učilišta i tako pridonesu i sredini u koju odlaze studirati i sredini kojoj se nakon studija vraćaju. Da bi se hrvatska sveučilišta aktivno uključila u programe razmjene i mobilnosti studenata, da bi privukli strane studente i nastavnike, potreban je još niz aktivnosti za osiguranje visokih zahtjeva međunarodne mobilnosti.

5. Osiguranje i unaprjeđenje kvalitete studijaOsnovna pretpostavka studiranja po Bolonjskom modelu i priznavanja kvalifikacija stečenih u bilo kojoj od zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije jest izgrađen sustav praćenja i unaprjeđenja kvalitete u visokoobrazovnom sustavu svake zemlje te promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete. Države potpisnice Bolonjske deklaracije osnivaju Agencije/vijeća za akreditacije (davanje dopusnica). Osnovna je zadaća osnovanih agencija procjena kvalitete obrazovnog sustava visokoobrazovne institucije te davanje ocjene koja je temelj (ne)izdavanju dozvole za rad instituciji ili za (ne)izvođenje studijskih programa. Moram ustvrditi da u Hrvatskoj ne postoji sustav učinkovita praćenja razine i unaprjeđenja sustava kvalitete u visokome obrazovanju. U izgrađenom sustavu osiguranja kvalitete visokoga obrazovanja nužno je pratiti i u određenim vremenskim razdobljima ocjenjivati: a) ciljeve, svrhu i posebnost programa, b) sadržaj programa, c) osoblje: kvaliteta i broj, d) uvjeti, e) način osiguranja kvalitete: sustavnost, kontrola, mjere za poboljšanje, f) izlazni rezultati – kvaliteta diplomiranih.

Na Sveučilištu u Zagrebu napravljeni su prvi koraci u izgradnji institucijskih mehanizama za upravljanje kvalitetom studija na svim sastavnicama Sveučilišta. Pokrenut je projekt uvođenja Sveučilišne studentske ankete u kojoj će studenti ocjenjivati kvalitetu nastavnika i asistenata te samoga kolegija. No svima je jasno da za slabu prolaznost na studiju te za izlazne rezultate studija – (ne)kvalitetu diplomanata ima puno više odgovornih činitelja od same kvalitete nastavnika. Tu je svakako prethodno znanje studenata, kvaliteta i motiviranost upisanih studenata, preveliki broj upisanih studenata u prvu godinu, raspoloživost prostora za održavanje nastave u grupama, raspoloživost opreme i materijala u laboratorijima, dostatnost financijskih sredstava za održavanje terenske nastave i niz drugih činitelja vezanih uz uvjete održavanja visokoškolske nastave. O svemu navedenom svjedoče i

rezultati provedene ankete prikazani na slikama 4, 5, 6, 7 i 8 a koji definitivno pokazuju da za provedbu studija po Bolonjskom modelu nemamo zadovoljavajuće uvjete.

6. Europska dimenzija visokog obrazovanja, integrirani studijski programiEuropska dimenzija znači poznavanje jezika, povijesti, kulture i načina života te ustrojavanje Europskog područja visokog obrazovanja (EHEA) i Europskog istraživačkog područja (ERA). Načini ostvarivanja i promicanja europske dimenzije su europski studiji, mobilnost studenata i profesora te zajednički studijski programi.

Hrvatska je na početku uvođenja europske dimenzije u svoje visoko obrazovanje. Za nadati se je da će fakulteti intenzivirati postojeću suradnju s inozemnim sveučilištima, pronaći nove modele međunarodne međusveučilišne suradnje i tako stvarati preduvjete za organiziranje zajedničkih studijskih programa. To bi pridonijelo kvaliteti visokoškolskog obrazovanja posebno kvaliteti poslijediplomskih doktorskih studija.

Slika 3. Procjena mobilnosti studenata

Slika 4. Procjena prostornih uvjeta

Slika 5. Procjena broja znanstveno-nastavnog osoblja

Slika 6. Procjena broja asistenata


Ocjena studija po Bolonjskome modeluTreba naglasiti da je dobra strana Bolonjskog modela studiranja što predviđa sveučilište usmjereno studentima a to znači:

• da se nastavni plan temelji na opterećenju studenata, a ne nastavnika, pri čemu se ne podcjenjuje nastavnike nego ih se stavlja u širi kontekst;

• da su važni rezultati učenja, studentove vještine i kompetencije a ne sadržaji podučavanja (važni su i stručni ali i generički rezultati učenja – npr. pismeno i usmeno izražavanje, tehnike rješavanja problema, razumijevanje modela, rad u grupi, radne navike, služenje različitim izvorima informacija i slično);

• da metode rada stavljaju studenta u središte nastavnog procesa;

• da većom slobodom kod izbora predmeta studenti kreiraju vlastiti put kroz studij;

• da se studente priprema za cjeloživotno učenje, zapošljavanje i samozapošljavanje;

• da se studentu omogućuje ocjenjivanje rada nastavnika i kvalitete kolegija u cilju unaprjeđenja nastavnog procesa.

Ukupna ocjena studija po Bolonjskom modelu kako ga vide hrvatska sveučilišta i veleučilišta prikazana je dijagramom na slici 9. Može se primijetiti da je početni otpor akademske zajednice promjenama vrlo brzo zamijenjen “relativnim zadovoljstvom” studiranjem po Bolonjskom modelu, ako se može vjerovati rezultatima provedene ankete.

Okrenutost Sveučilišta studentima trebala bi između ostaloga rezultirati i većom prolaznošću studenata na ispitima te kraćim vremenom studiranja. Prerano je donositi zaključke, no prikazat ću i rezultate procjene prolaznosti u

zimskom semestru (slika 10) te tablicu s rezultatima ispitnih rokova za zimski semestar preddiplomskog studija Drvna tehnologija na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Za nadati se je da će tržište rada prepoznati nove kvalifikacije u hrvatskom visokom obrazovanju a očekujemo da će ih i drvni sektor spremno primijeniti pa i sudjelovati u njihovom

kreiranju. Drvnotehnološki odsjek Šumarskoga fakulteta izradio je s puno truda i pažnje, analizirajući strateške ciljeve struke, studijske programe za preddiplomski i dva diplomska studija. Cilj je novih studijskih programa uz uvođenje Bolonjskog modela te povećanje kvalitete studija i povećanje atraktivnosti struke, a što je moguće samo uz angažman svih subjekata drvnoga sektora u Hrvatskoj.

LITERATURA:*** Tempus Cro4Bologna: Prvi koraci u Bolonjskom procesu, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2005.*** Rezultati ankete Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, 2006.

Slika 7. Procjena opremljenosti visokog učilišta za izvođenje nastave

Slika 8. Procjena informatičke opremljenosti

Slika 9. Ocjena provođenja studija po Bolonjskome modelu

Slika 10. Procjena prolaznosti nakon zimskog ispitnog roka

Tablica 1. Prolaznost studenata na ispitima u zimskom ispitnom roku (preddiplomski studij Drvna tehnologija)


Milan Čortan, dipl. ing.Direktor D.A.M. d.o.o. - ZAGREB

Integralni poslovni informacijski sustav






PRIMARNI I SEKUNDARNI DRVNI PROIZVODIKada se analizira proizvodnja furnira, šperploča i ploča iverica, moguće je konstatirati da je najviše proizvedeno ploča iverica (104.667 m³ ili 72,1%). Listova za furnir i šperploče je proizvedeno 22.128 m³ ili 15,2%. Furnirskih ploča i zgusnutog drva u blokovima, pločama, trakama i sl. proizvedeno je 953 m³ ili 0,7% odnosno 17.249 m³ ili 11,9%. Ploča vlaknatica proizvedeno je 170 m³ ili 0.1%.

Proizvodnja parketa u Republici Hrvatskoj pokazuje da se parket od hrasta daleko najviše proizvodi (3.347.988 m² ili 82,5%). Jasenov parket je zastupljen u proizvodnji sa

310.302 m² ili 7,7%. Sljedeći je bukov parket s 187.740 m² ili 4,6% a parketa od ostalih vrsta drva proizvedeno je 209.522 m² ili 5,2%.

Osim proizvodnje prikazane su i ukupne uvezene i izvezene vrijednosti primarnih i sekundarnih drvnih proizvoda. Također je prikazan i omjer između izvoza i uvoza.

Tablica 2. prikazuje vrijednosti izvoza pojedinih primarnih i sekundarnih drvnih proizvoda i vidljivo je da najveću vrijednost u izvozu ostvaruje drvo obrađeno po dužini piljenjem, glodanjem i sl., dok ostali proizvodi ostvaruju znatno manje vrijednosti.

Kada se analizira uvoz proizvoda vidljivo je da se osim drva obrađenog po dužini piljenjem, glodanjem i sl., uvoze velike vrijednosti ploča iverica, furnirskih i drugih ploča. Isto tako se uvoze značajnije vrijednosti građevinske stolarije od drva.

Dr.sc. Darko MotikDocent, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Proizvodnja, izvoz i uvoz drvnih proizvoda

Tablica 1. Omjer između izvoza i uvoza proizvoda prerade drva u razdoblju 1994. - 2005.

S obzirom na podatke Državnog Zavoda za statistiku, Republika Hrvatska je u 2005. godini proizvela u najvećoj količini piljenu građu bukve (252.724 m³ ili 37,8%), zatim

piljenu građu hrasta u količini od 208.867 m³ ili 31,3%. Proizvodnja piljene građe četinjača sudjeluje sa 84.231 m³ ili 12,6%, a piljenih pragova je proizvedeno ukupno 1.018 m³ što iznosi 0,15%. Ostale piljene građe je proizvedeno ukupno 121.407 m³ ili 18,2%.


NAMJEŠTAJRepublika Hrvatska je u 2005. godini proizvela u najvećoj količini stolice i sjedala (2.614.923 komada ili 60,25%), ostalog kućnog pokućstva ili pokućstva koje nije drugdje navedeno (996.396 komada ili 22,96%), namještaja za poslovne i prodajne prostore (453.262 komada ili 10,44%), naslonjača, dvosjeda i trosjeda (149.798 komada ili 3,45%) te kuhinjskog namještaja (125.194 komada ili 2,88%).

Osim proizvodnje prikazane su i ukupne uvezene i izvezene vrijednosti namještaja. Također je prikazan i omjer između izvoza i uvoza.

Tablica s vrijednostima izvoza namještaja pokazuje da 6 % vrijednosti u izvozu ostvaruju razna sjedala, dok ostali proizvodi ostvaruju znatno manje vrijednosti.

Kada se analizira uvoz namještaja vidljivo je da se uvoze veće količine kuhinjskog pokućstva, soba za spavanje od drva te blagovaonica i dnevnih soba nego što se izvoze, dok s druge strane se uvoze manje količine dijelova drvenog pokućstva te sjedala.

Tablica 2. Ukupne vrijednosti izvoza primarnih i sekundarnih drvnih proizvoda za 2005.

Tablica 3. Ukupne vrijednosti uvoza pojedinih proizvoda prerade drva za 2005. godinu


Tablica 4. Omjer između izvoza i uvoza namještaja u razdoblju 1994. - 2005. godine.

Tablica 5. Ukupne vrijednosti izvoza pojedinih skupina namještaja za 2005. godinu

Tablica 6. Ukupne vrijednosti uvoza pojedinih skupina namještaja za 2005 godinu


1. U industriji namještaja i preradi drva I ovom prilikom želim svjedočiti o iskustvima iz moje višegodišnje prakse. Susreo sam u to vrijeme veći broj industrijskih i trgovačkih poduzeća. Između ostalog, zadaća mi je bila istraživati njihovu poziciju na međunarodnom tržištu proizvoda prerade drva i industrije namještaja. Dakako, svako poduzeće je slučaj (case) za sebe.

Mogu vas izvijestiti, da s gledišta analitičara strategije poslovanja, zaključujem da se većina poduzeća iz drvne branše može klasificirati u kategoriju gospodarskih subjekata koji pri izboru strategije upravljanja (svjesno ili nesvjesno) primjenjuju instrumente tzv. «proizvodno-tehnološke orijentacije». Što najkraće i pojednostavljeno znači da u programiranju sadašnjosti i budućnosti poduzeća prioritet imaju odluke o proizvodnji, tehnologiji, kvaliteti proizvoda, sniženju troškova itd. Profit je rezultat proizvodnje. Komunikacija s tržištem je «pasivna»! Zaključak naročito vrijedi za mala i srednja poduzeća.

Prijedlozi o strateškom razvoju prerade drva, a naročito industrije namještaja Hrvatske, u pravilu, godinama polaze od te «proizvodno-tehnološke orijentacije».

Nije da se u tim prijedlozima ne spominje tržište!

Ali za strateške odluke nije dovoljno tržišno razmišljati.

Potrebno je tržišno djelovati.

Primjer (dobro poznat): rekao bih, da nitko kompetentan u Hrvatskoj ne sumnja više u ispravnost tako često napisanog, a još češće izgovorenog zaključka, da bi hrvatska industrija namještaja mogla imati konkurentsku prednost u proizvodnji, prodaji i izvozu asortimana gotovih proizvoda za koji se koristi zajednički naziv: «namještaj od masivnog drva».

Teorije koje slušamo zadnjih 30 godina. Isto toliko godina je prošlo a malo je koraka urađeno prema realizaciji ideje. Ne mijenja se dizajn modela masivnog namještaja kod nas.

Čast iznimkama i jednim dijelom proizvodnji stolica i stolova.

Zašto je to tako? Mislim, jer je komunikacija hrvatskih tvornica namještaja s ino-tržištima sve lošija. Dio

tradicionalnih hrvatskih izvoznika koji su godinama bili most između hrvatske proizvodnje i europskog tržišta smanjili su aktivnosti, promet i broj komercijalista. Osnivanje i razvoj novih poduzeća izvozne trgovine je kompliciran, između ostalog, radi jedne odredbe zakona o PDV-u. Državne institucije za unapređenje izvoza postoje, ali se njihov rad ne osjeća. Itd., itd.

Komunikacija s ino-tržištima svodi se na godišnju posjetu sajmu u Parizu, Kölnu i Milanu?

Ne pripadam kategoriji analitičara koji inzistiraju da većina strateških odluka poduzeća mora biti prioritetno podređena potrebama i željama kupaca-krajnjih korisnika. Što bi značilo u kreiranju poslovne strategije dati puni prioritet korištenju instrumenata tzv. «komercijalno-marketinške orijentacije».

Temeljem mojih saznanja i istraživanja; (a) o nekim dobrim iskustvima uspješnih poduzeća tzv. «best practice», (b) o predviđanju budućeg strateško-organizaciono-upravljačkog aspekta razvoja, kao i (c) osobnog iskustva u radu s poduzećima iz branše, uvjeren sam da je najbolje rješenje; orijentacija uravnotežene važnosti «proizvodno-tehnoloških» i «komercijalno-marketinških» faktora i varijabli kod odlučivanja o strategiji industrijskih poduzeća.

Zalažem se za «aktivnu» prodaju, izvoz, izravan ili putem trgovačkih posrednika, izlazak u međunarodno tržišno okruženje, ne zapostavljajući nikad, iz poznatih razloga, domaće tržište. Jer profit je rezultat izvrsnosti u proizvodnji, ali i razumijevanja i zadovoljenja potrošačkih potreba i želja.

2. Drvni klasteri mogu biti dobra provjera ispravnosti strategijeLijep primjer iz prakse je aktualna strategija podrške hrvatske vlade osnivanju klastera. U cilju realizacije moram podsjetiti na jednu moguću zapreku u svezi s aktiviranjem rada drvnih klastera u Hrvatskoj. U vrijeme kada su za mnoga poduzeća globalno nastupila teška vremena.

Moguće je, imam utisak, da se u podjeli rada i specijalizaciji unutar pojedinog klastera podcenjuje važnost komercijalno-marketinškog aspekta. Što bi mogla biti strateška

Juraj Lončarić, dipl. ing.Marketing konzultant - MILANO

Komercijalno/marketinški faktori strategije poduzeća


pogreška.

Samoorganiziranje i razvoj industrijskih distrikta (za što se sada koristi termin klaster) npr. u Italiji dogodilo se poslije velike poslijeratne konjunkture (od 1946. pa dalje). U vrijeme kad je na tržištu ratom uništene Europe potrošnja/potražnja namještaja i drugih finalnih proizvoda od drva izrazito bila veća od ponude/proizvodnje. Mnogi proizvođači su imali više narudžbi nego što su ih mogli izvršiti. Sve tamo do 1975./85. godine. Neki i poslije, kako za koji proizvod.

Klasteri u industrijski razvijenim zemljama aktivirali su se inicijativom poduzetnih ljudi koji su bili snažno motivirani «pregrijanom» potrošnjom u tim zemljama i profitom. Imali su pune ladice narudžbi. Uz podršku makroekonomskih mjera njihovih vlada.

Što činiti sada kad je globalno proizvodnja veća od potrošnje? Što otkad Kina (i Indija) kupuju u Europi sirovo drvo, a u Europu prodaju kvalitetne finalne proizvode od drva po dampinškim cijenama? Kako dalje, kad u industrijski razvijenim zemljama nemali broj članica drvnih klastera ostaje bez posla?

Drugim riječima; danas je tržišno okruženje u EU dijametralno različito nego što je bilo pred 20-30 godina! Problem prodaje imaju, kako klasteri koji su već godinama aktivni, tako i oni koji se sada žele aktivirati u Hrvatskoj .

Strateški ciljevi proizvodnje u drvnim klasterima trebali bi ostati isti.

Morat će se mijenjati dosadašnja organizacijska rješenja. Komercijalno-marketinški faktori imaju puno veću težinu nego pred 30-40 godina. Stoga je upitno mogu li se drvni klasteri i dalje samoorganizirati, kako je to nekad bilo u većini primjera.

Dapače, na papiru odgovor je jednostavan; unutar ili izvan drvnih klastera potrebno je aktivirati i razviti komercijalno-marketinšku funkciju.

Traže se nova inventivna rješenja. Jer nitko se razuman u razvijenom svijetu ne želi odreći konkurentne prednosti u proizvodnji roba i usluga koju generiraju «mala» poduzeća umrežena u klaster. Ima tko u klasterima vidi jedan instrument više u utakmici s tigrovima sa Dalekog Istoka

U primjeni su već neka rješenja, npr.:

1. Osnivanje konzorcija autonomnih poduzeća – «članica» klastera u kojem je npr. funkcija proizvodnje, nabave i prodaje na domaćem tržištu decentralizirana, dok je funkcija prodaje u izvoz i međunarodni marketing centralizirana u konzorciju.

2. Povjeriti, delegirati eksternoj prodajno/izvoznoj organizaciji izvršenje komercijalne funkcije. «Članice» klastera zaključuju ugovor o dugoročnoj (3-5 godina) suradnji u sferi izvoza i marketinga sa jednim ili više izvoznih/veleprodajnih poduzeća.

3. Autonomne «članice» klastera nižih faza prerade drva mogu zaključiti ugovor o dugoročnoj (3 – 5 godina) proizvodnoj kooperaciji s tzv. «finalistom». Koji proizvodi

finalne proizvode i koji ima vlastitu dobro uvedenu prodajno/izvoznu službu. U tom slučaju finalist preuzima ulogu tzv. «lidera».

4. Poticaj može doći od «velikog» industrijskog poduzeća koje ima prodajno-izvoznu i marketing službu i koje, radi ekonomskog učinka, odluči zadržati kod sebe temeljni program tzv. core business (npr. prodaju, projektiranje, montažu, površinsku obradu i sl.), a proizvodnju sklopova i dijelova namještaja ustupa autonomnim proizvodnim poduzećima iz jednog ili čak više klastera. Za tu novu startegiju proizvodnje koristi se termin «eksternalizacija aktivnosti». Ili, u SAD «outsourcing», koji je korijen jedne značajne inovacije – informacijske virtualne organizacije.

3. ZaključakU svom uvodnom izlaganju otvorio sam dvije interesantne teme iz podučja strategije upravljanja. Molim da razumijete da u 10-minutnom izlaganju neka razmišljanja i zaključci ostaju nedorečeni. Silom prilika. Zato vas pozivam na diskusiju...


1. UVODUnapređenje tehnologije, internacionalizacija kooperativnih odnosa, povezivanje proizvođača u zemlji i regijama, organizacija transfera znanja, obrazovanja i osposobljavanja kadrova, internacionalizacija usluga, kao i pristup na europsko i svjetsko tržište, preduvjet su prije nego što se Hrvatska ravnopravno priključi članstvu EU. Navedeno ukazuje na potrebu institucije koja bi svojim radom omogućila lakše približavanje hrvatskih tvrtki europskim zahtjevima, europskom tehničkom zakonodavstvu, kao i tržištima.

Međunarodni Regionalni tehnološki centar RTC svojim radom ne bi pokrivao isključivo potrebe hrvatske industrije, nego bi bio usmjeren i prema razvoju suradnje sa sličnim centrima i industrijama u regiji, tj. jugoistočnoj Europi, a obuhvatio bi Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i druge. Podrška osnivanja RTC-a dobivena je od nadležnih tijela državne uprave, Vlade Republike Hrvatske, što je iskazano kroz «Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj Uniji – 2004. godina» (NN 37/2004), Strategiju razvoja industrije prerade drva i papira (NN 114/2004), kao i od Ministarstva gospodarstva, Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodnoga gospodarstva, Ministarstva zaštite

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Hrvatske gospodarske komore, Državnog inspektorata, Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo RH, kao i drugih. Naglašavamo da je drvoprerađivačka industrija u RH podržala osnivanje RTC-a, a što je iskazano u direktnim razgovorima sa pojedinim proizvođačima namještaja, dijelova za namještaj, građevinske stolarije i drugih proizvoda iz drva.

Program realizacije i rada Regionalnog tehnološkog centra prepoznat je od Konzorcija Cosmob iz Regije Marche - Italija, kao i Instituta za prozorsku tehniku IFT Rosenheim – Njemačka koji su se aktivno uključili u sve pripremne radnje kao suosnivači međunarodnog Regionalnog tehnološkog centra sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Oba navedena Instituta pripadaju najrazvijenijim institutima i laboratorijima za ispitivanje kvalitete proizvoda drvne industrije i graditeljstva, u području svojih specifičnih djelatnosti i to: Cosmob – namještaja i dijelova za namještaj, a IFT – prozora, fasada, vrata i pridruženih srodnih industrija. Tijekom 2003 i 2004. godine, potpisani su Sporazumi o suradnji između Euroinspekta – drvokontrola i Konzorcija Cosmob, kao i IFT Rosenheim, s ciljem razvoja drvoprerađivačke industrije, ispitnih i istraživačkih laboratorija i osnivanja RTC-a, a što je podržano na nivou Regije Marche - Italija i Bavarska – Njemačka. Imajući u vidu razvoj regija, kao i međuregionalne

Mr.sc. Mladen Komac, dipl. ing.Predsjednik Uprave Euroinspekt-drvokontrola d.o.o. - ZAGREB

Izrada Studije za osnivanje međunarodnog Regionalnog tehnološkog centra RTC u Republici Hrvatskoj pokrenuta je 2003. godine od strane Euroinspekta – drvokontrole

Zagreb, Cosmob Pesaro – Italija i IFT Rosenheim - Njemačka, a svojim djelovanjem pokrivala bi područje šumarstva, drvne industrije, namještaja, prozora, fasada, vrata i pridruženih srodnih industrija. Aktivnim uključivanjem Euroinspekta – drvokontrole u međunarodni projekt pod nazivom G.A.L.I.L.E.O. čiji je nositelj Konzorcij Cosmob Pe-saro – Italija, Europska komisija izradila je regionalnu strategiju za pojedine programe u razdoblju 2002. – 2006. godine, namijenjenih Republici Hrvatskoj. Novi programi Europ-ske Unije poticaja razvoja Republike Hrvatske, obuhvaćeni su kroz projekte INTERREG / CARDS – PHARE, čime se daje podrška «tehnološkim instrumentima za komparativni razvoj industrijskih sustava, poboljšanja integracija i suradnji između industrija u Regiji». U navedenim projektima posebno se potiče razvoj regija, u našem slučaju Brodsko-posavske županije, kao i industrije na nivou države.

Prikaz studije o osnivanju međunarodnog Regionalnog tehnološkog centra


suradnje na nivou Europske Unije, predloženo je od Hrvatske gospodarske komore da se Regionalni tehnološki centar za područje šumarstva, drvne industrije i graditeljstva, osnuje i registrira u Brodsko-posavskoj županiji, sa sjedištem u Slavonskom Brodu, gdje se već nalazi Centar za šumarsvo, drvnu industriju i graditeljstvo s ispitnim laboratorijem Euroinspekta – drvokontrole d.o.o. Zagreb.

Organizacija RTC-a, kao i rad odjela u okviru Centra, prikazani su tabelarno u prilogu, iz kojih je vidljivo s kojim aktivnostima i specijalnostima će se baviti pojedini odjeli, vodeći posebnu brigu o očuvanju prirodnih resursa za dobrobit regije, u smislu podupiranja zaštite okoliša i očuvanje energije. Naravno, bez podrške i suradnje sa Županijom, Komorama, Clusterima, Sveučilištem – Šumarskim fakultetom i drugim razvojnim centrima, nije moguće ostvariti postavljene ciljeve potrebne za daljnji razvoj drvoprerađivačke industrije Republike Hrvatske. Misija RTC-a u Regiji, predstavlja veliki iskorak od dosadašnjeg poznatog načina rada sličnih centara jer se njezin rad temelji na međunarodnoj razini, koji mora rezultirati bržim razvojem industrije, osposobljavanjem kadrova, podizanjem nivoa kvalitete finalnih proizvoda, povećanjem zaposlenosti, kao i stvaranjem prepoznatljivog brenda, s ciljem vodećeg u ovom dijelu Europe.

«Pismo namjere» osnivanja međunarodnog RTC-a, potpisano je 19.04.2006. godine između Cosmob Pesaro, Regija Marche – Italija, IFT Rosenheim, Regija Bavarska – Njemačka i Euroinspekta – drvokontrole Zagreb – Hrvatska, uz supotpis Brodsko-posavske županije. Ovim potpisom omogućit će se osnivanje RTC-a na međunarodnoj razini, čiji će članovi biti svi zainteresirani koji svojim aktivnostima i radom žele učestvovati u razvoju i unapređenju šumarstva, drvne industrije i srodnih industrija, a što se očekuje od institucija državne uprave, nadležnih ministarstava, sveučilišta, clustera, komora i drugih, kako u Republici Hrvatskoj, tako i regiji Marche - Italija i regiji Bavarska – Nj

emačka.

2. HRVATSKA I EUROPSKO TEHNIČKO ZAKONODAVSTVOJedan od posebno važnih zahtjeva koje je postavila Europska Unija odnosi se na osiguranje slobodnog kretanja roba, usluga i kapitala. Velika prepreka slobodnom kretanju roba i usluga su neusklađeni tehnički zahtjevi među članicama Europske Unije, kojima proizvod, postupak ili usluga mora zadovoljiti, da bi se mogao staviti u promet na tržištu EU. Postojanje različitosti u tehničkim zahtjevima u pojedinim zemljama članicama Europske Unije ili u zemljama izvan nje, predstavlja prepreku, koja se naziva “tehnička prepreka trgovini”. Tehničke prepreke trgovini su posljedica različitosti industrijske prakse, tehničke regulative i kulture u pojedinim zemljama članicama Europske unije. Isti problem je u protoku roba i usluga iz Europske Unije prema drugim zemljama i obratno. Neusklađenosti pravnih sustava, kojima se određuju obveznosti i pravne posljedice za neispunjenje tehničkih zahtjeva su nova sljedeća prepreka. Da bi se navedeni problem riješio, EU provodi uvođenje jedinstvenog sustava tehničkog zakonodavstva za sve njezine članice, a nama predstoji „stvoriti“ alat kojim se „ruše“ barijere među poslovnim subjektima i omogućiti slobodno kretanje roba i usluga na način sukladan EU.

Sustav tehničkog zakonodavstva je „uređeni sustav ispitivanja, certifikacije, akreditacije, mjeriteljstva i nadzora tržišta“Hrvatska je tradicionalno vezana uz europske propise i norme. To se ogleda kroz činjenicu korištenja stranih tehnologija, povezanost naših stručnjaka s tehnologijama i tehnološkim rješenjima iz europskog i svjetskog prostora, kao sudjelovanje znanstvenika i stručnjaka u europskim i međunarodnim organizacijama, institucijama i događanjima u Europi. Recentna se tehnička regulativa prati i primjenjuje, kao što je sada slučaj kada smo u pregovorima o pridruživanju EU i preuzimanju zakonskih dokumenata kao i europskih normi. Upravo činjenica mogućnosti komuniciranja na tehničkom području otvara velike mogućnosti za usklađivanje zahtjeva na području tehničkih norma i tehničkog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. Usklađeno tehničko zakonodavstvo


otvara mogućnosti tržišnog djelovanja na velikom prostoru kao što je tržište EU, ali i za sprječavanje ulaska nekvalitetne robe i usluga na hrvatsko tržište.

Tehnika nije politika. Valja uočiti činjenicu da bez obzira jesmo li ili ne konkurentni na tržištu zemalja članica Europske unije, Hrvatska ima potrebu biti na tom tržištu, ali to i znači da Hrvatska postaje interesantno tržište za proizvode iz EU. Biti na tržištu EU je poticaj za „biti bolji“, ali i poticaj za investiranje u Hrvatsku, kao i za suradnju i partnerstvo u poduzetničkim djelatnostima. S toga usklađivanje tehničkog zakonodavstva i tehničkih norma s EU smanjuje netransparentnost u odnosima na tržištu, smanjuju troškove dokazivanja sukladnosti i otvaraju se vrata djelovanju poduzetnika na hrvatskom tržištu.

Polazeći od navedenih činjenica gospodarstvo Hrvatske mora biti zainteresirano za usklađenje tehničkog zakonodavstva i tehničkih normi sa zemljama članicama EU.

Pretvoreno u jezik svakidašnjice – biti transparentan – znači da se u Hrvatskoj mora implementirati «novi pristup» djelovanja prepoznatljiv iz EU, a u zakonodavnom smislu usklađen sa stečevinama EU.

Europska unija svoj sustav tehničkog zakonodavstva zasniva na dvojakom, općem shematiziranom pristupu (New Approach i Global Approach), i na sektorskom pristupu (područja, gdje su rješenja u okviru jednog zakona i podzakonskih dokumenata ). Oba pristupa se temelje na zahtjevima za zaštitu života, zdravlja ljudi, očuvanju okoliša, uštedi energije i zaštiti potrošača, kao temeljni zahtjevi. Odrednice temeljnih zahtjeva su sadržane u direktivama kao pravnim dokumentima. Usklađivanje s tehničkim zakonodavstvom EU je provedeno u RH donošenjem četiriju zakona i to: Zakona o tehničkim zahtjevima i ocjeni sukladnosti (NN 158/03), Zakona o općoj sigurnosti proizvoda (NN 158/03), Zakona o normizaciji (NN 163/03) i Zakona o akreditaciji (NN 163/03), preuzimanje direktiva u propise RH je u tijeku.

Polazeći od New i Global Approacha odnosno naših zakona, svaki proizvod koji može ugroziti život, zdravlje, okoliš ili potrošača, mora prije stavljanja na tržište u promet robom imati dokazano ispunjenje temeljnih zahtjeva. Dokazivanje ispunjenja temeljnih zahtjeva na proizvodu prije stavljanja u promet je obveza proizvođača sa ili bez ovlaštene certifikacijske organizacije. Norme nisu obvezne, što znači da se njihova uporaba ne smije uvjetovati zakonskim i podzakonskim odrednicama (Zakon o normizaciji, NN 163/03 i Zakon o tehničkim zahtjevima i ocjeni sukladnosti NN158/03), međutim posebnim podzakonskim aktima – tehničkim propisom, može se uvjetovati provjera kakvoće proizvoda pri čemu se u dokazivanju svojstava, norme koriste kao pomoćno sredstvo. Proizvod, koji ima dokazano ispunjenje temeljnih zahtjeva, prije stavljanja na tržište se označava CE-znakom (EU) odnosno C-znakom (RH). Neispunjavanje temeljnih zahtjeva na proizvodu stavljenom

u promet mora biti sankcionirano prema odrednicama pravnog sustava zemlje članice EU, odnosno u pravnom sustavu RH. Polazište je dakle poznato – realizacija u tijeku.

Usklađenost tehničkog zakonodavstva iskazuje se kroz:

• iskazane pravne posljedice vezane za ispunjenje ili ne ispunjenje temeljnih zahtjeva (ili zahtjeva u interesu općeg dobra), za određene proizvode, postupke ili usluge, ako prije stavljanja proizvoda na tržište,

• težinu dokazivanja zadovoljenja temeljnih zahtjeva koja leži na proizvođaču,

• odgovornost proizvođača ili njegovog zakonitog predstavnika, za proizvod,

• dokazivanje svojstava proizvoda koje provodi sam proizvođač (zavisno o odrednicama propisa) ili koristeći postupke certifikacije ili koje provodi treća strana - neovisna ovlaštena organizacija.

• zadovoljenje postavljenih zahtjeva proizvođača ili njegovog zakonitog predstavnika iskazano “Izjavom dobavljača” i postavljanjem CE znaka,

Dokazivanje ispunjenja temeljnih zahtjeva, bez harmoniziranih normi, kao pomoćnog sredstva, „strahovito“ je skupo. Stoga preuzimanje (neobveznih) europskih normi u primjeni, slijedom kojih se može najlakše dokazati svojstvo iskazano kroz temeljne zahtjeve, predstavlja praktični model.

Analizirajući New Approach uočljivo je da je temeljen na poštovanju tržišnih načela i odgovornosti proizvođača, proizvoda, postupaka ili usluga, uz osiguravanje pravne sigurnosti za obje strane u tržišnom djelovanju - kupca i proizvođača. Pravna sigurnost kupca i proizvođača (dobavljača) u EU iskazuje se uspostavom dokumenata u obliku direktiva, a u RH donošenjem propisa sukladnih direktivama, što omogućava Zakon o tehničkim zahtjevima i ocjeni sukladnosti (NN 158/03).

Cilj direktive odnosno naših propisa je omogućavanje korištenja proizvodu koji je udovoljio temeljnim zahtjevima, bez postavljanja dodatnih uvjeta u bilo kojoj zemlji članici EU. Jedan od uvjeta koje je postavila EU nad proizvodima leži u označavanju CE – znakom, što je ujedno i posebna tema ovog rada.

Polazeći od direktiva i/ili naših propisa, proizvod se mora označiti u EU znakom „CE“, a u RH hrvatskim znakom „C“. Označavanje proizvoda koji se pušta u promet znakom „CE” odnosno „C“ pruža informaciju inspekcijskim organizacijama za nadzor tržišta, postojanost izjave dobavljača da su temeljni zahtjevi dokazani na proizvodu, a što je ujedno i obavijest korisniku da je proizvod pod kontrolom. Označavanjem i izjavom dobavljača proizvođač (ili njegov zastupnik) potvrđuje, da je proizvod sukladan temeljnim zahtjevima.

Postupak dokazivanja sukladnosti – certifikacija (Global Approach), razrađen je kao sustav modula, kojima su obuhvaćene sve faze postupka certifikacije, od razvojne


faze do realizacije proizvodnje. Važno je uočiti, da je to shematizirani postupak, koji se može koristiti i na zakonom uređenom području i na dobrovoljnom području. Opći postupak (Global Approach) unosi novinu u postupak certifikacije što obvezuje osim ispitivanja proizvoda u laboratoriju i pregled proizvodnje proizvođača. Na taj način se utvrđuje sposobnost proizvođača, kao i zadovoljenje temeljnih zahtjeva u svakom proizvodu koji se stavlja na tržište. Postupak ispitivanja i pregleda proizvodnje mogu obavljati samo organizacije koje imaju ovlaštenje (Notified body), u slučaju RH organizacije koje imaju odobrenje od nadležnog ministarstva.

U cilju slobodnog kretanja roba i usluga kao i priznavanje ispitivanja i certificiranja, potrebno je imati u procesu proizvodnje implementirane sve elemente sustava. To znači osim sustava, kao i zakonskih i normativnih dokumenata imati i elemente infrastrukture – institucije za provedbu, koje će biti mjerodavne i nadležne, kako bi se ostvarila pretpostavka o međusobnom priznavanju rezultata ispitivanja i certificiranja.

Da bi se to postiglo mora se stvoriti povjerenje u mjerodavnost i nadležnost ispitnih laboratorija, organizacija za certificiranje i organizacija za akreditaciju, uz raščlambu na prepoznavanje opsega djelovanja:

• ispitni laboratorij - mjerenja tehničkih svojstava i/ili osobina proizvoda,

• certifikacijske (potvrdne) organizacije - provjeravanje, da utvrđena svojstva proizvoda odgovaraju direktivama, zahtjevima ili normama i da postoji mogućnost trajnog osiguravanja postignutog svojstva/osobine.

• akreditacijske (ovlasne) organizacije – procjenjivanje sposobnosti (mjerodavnost) ispitnih i certifikacijskih organizacija.

Valja uočiti da se eksplicitno ne govori o sustavu upravljanja kvalitetom, no ako se pogledaju moduli ili ako se želi analizirati mogućnost dobivanja certifikata za određeni proizvod, postojanje uvedenog sustava upravljanja kvalitetom se postavlja kao nešto bez čega se ne može. Upravljanje kvalitetom, je kao i norma, neobavezno, no kao i bez norme, niti jedan sudionik djelovanja na tržištu, ne može uspješno poslovati bez uvedenog sustava kvalitete.

Ako želimo napredovati, moramo uvesti i realizirati sustav tehničkog zakonodavstva i pratećih ovlaštenih institucija, imati u svom mentalnom sklopu potrebu za poštivanjem odrednica tehničkog zakonodavstva, kao svijest da se bez uvedenog sustava upravljanja kvalitetom ne može uspješno djelovati na globalnom, kao ni na domaćem tržištu.

Ono što moramo imati je:

1. Usuglašeno tehničko zakonodavstvo za područja zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite okoliša i zaštite potrošača,

2. Propise kao zakonske dokumente, u koje će biti prenesene EU direktive, bez promjena na nacionalnoj razini,

3. Propise koji osiguravaju pravnu sigurnost prve i druge

strane slijedom temeljnih zahtjeva,

4. Razrada tehničkih odrednica (norme, normativni dokumenti), slijedom kojih se najlakše ispunjavaju temeljni zahtjevi, koji su sukladni europskim normama,

5. Neobvezne norme, koje ostaju u području dobrovoljnosti,

6. Preuzimanje harmoniziranih norma kao nacionalnih norma bez ikakvih promjena,

7. Nacionalne ovlaštene organizacije, koje utvrđuju za proizvode sukladnost s temeljnim zahtjevima sadržanim u propisima, u kojima će se koristiti principi modularnog pristupa u postupku dokazivanja sukladnosti (Global Approach).

8. Obvezu proizvođača (ili njegovog zakonitog predstavnika) na sustavno i neizostavno deklariranje sukladnosti s temeljnim zahtjevima (Izjava dobavljača) i postavlja C-znaka, a u budućnosti CE – znaka.


PO

DJE

LA D

JELA

TNO

STI

PR

EM

A O

SN

IVAČ

IMA

I PO

JED

INIM

OD

JELI

MA

U

RE

GIO

NA

LNO

M T

EH

NO

LOŠ

KO

M C

EN

TRU

Cos

mob

- n

amje

štaj

i d

ijelo

vi z

a na

mje

štaj

, IFT

– p

rozo

ri, v

rata

i d

rug

i građ

evni

pro

izvo

di,

Euro

insp

ekt –

drv

okon

trol

a –

koor

din

acija

, dje

lova

nje

i org

aniz

iranj

e

Lege

nda:

CO

S

C

osm

ob P

esar

oIF

T

IFT

Ros

enhe

imE

-D

E

uroi

nspe

kt -

drvo

kont

rola

Zag

reb

Izra

dio:

Pro

f. M

r. sc

. Miro

slav

Mat

asov

ić


Ovaj članak vezan uz temu razvoja sektora prerade drva i proizvodnje namještaja u Hrvatskoj predstavlja moje osobno svjedočanstvo o boravku u Hrvatskoj od veljače 2005. do danas. Prije početka želim naglasiti da na niti jedan način informacije i procjene navedene u ovom članku nužno ne odražavaju mišljenje ICE-a Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu, niti mišljenje Vlade Republike Italije. Konzultant – vanjski suradnik ICE-a postao sam u projektu institucionalne suradnje jačanja privatnog sektora u Hrvatskoj, baveći se navedenim sektorima odnosno preradom drva i proizvodnjom namještaja. Hrvatska ministarstva - poljoprivrede i gospodarstva unutar kojih sam fizički obavljao moju aktivnost konstantno su mi osiguravali sektorske informacije te su me usmjeravali prema glavnim «stakeholderima» sektorskim protagonistima u Hrvatskoj. Zahvaljujući svima njima, a posebno zahvaljujući sektorskom Udruženju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori uspio sam približiti se stvarnosti, susrećući se s poduzetnicima, obilazeći njihove tvrtke i analizirajući njihove proizvode.

Sukladno projektnoj filozofiji, a u uskoj suradnji s talijanskim strukovnim udruženjem Federlegno-Aredo neprestano sam pokušavao poticati i favorizirati industrijsku suradnju između talijanskih i hrvatskih poduzetnika. Primjerice, u određenim slučajevima imao sam priliku upoznati i hrvatske i talijanske subjekte uključene u zajedničke razvojne tvrtke s time da sam im konkretno asistirao u Joint Venture ulaganjima ili «greenfieled» investicijama na hrvatskom teritoriju.

Prije nego nastavim, želim dati sintetičke informacije oko projekta ICE-a, o ostvarenim aktivnostima i postignutim

rezultatima kako bi potom najavio pojedine komentare i procjene.

PROJEKTMoje prisustvo pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva kao i Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva bilo je financirano kroz Zakon 84 iz 2001. koji je između ostalog usmjeren na postizanje ekonomskog razvoja na jugoistoku Europe. Ciljevi moga angažiranja, koje su usuglasili talijanski i hrvatski institucionalni predstavnici, obuhvaćali su:

- Jačanje industrijske suradnje između talijanskih i hrvatskih sektorskih tvrtki;

- Razvoj institucionalnih projekata usmjerenih prema ekonomskoj suradnji u sektoru

- Tehničku podrška ministarstvima nadležnim za sektorski razvoj

Glavne ostvarene aktivnosti uključivale su:

- Jačanje mreže kontakata, u cilju vlastitog uključivanja između sektorskih «stakeholdera», prikupljanje informacija i kreiranje sinergijskih učinaka koje će rezultirati konkretnom industrijskom suradnjom;

- Produbljivanje ulagačkih mogućnosti ponuđenih od strane nadležnih hrvatskih institucija i subjekata;

- Asistiranje talijanskim i hrvatskim poduzetnicima uključenim u konkretne primjere industrijske suradnje;

Fulvio Bianconi, dipl. ing. Vanjski suradnik ICE (Talijanski institut za vanjsku trgovinu)Razvoj prerade drva i proizvodnje namještaja u Hrvatskoj

Iskustvo akumulirano u ovih 15 mjeseci rada omogućilo mi je stvaranje prve općenite slike oko prerade drva i proizvodnje namještaja u Hrvatskoj. Svakako radi se o slici

vanjskog promatrača stvorenoj u jednom relativno kratkom periodu. Bez obzira na sve, drago mi je da sam primio poziv HGK, Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo te želim istaknuti ovo svjedočanstvo kao bazu za raspravu na skupu o dinami-ci sektorskog razvoja. Raspravu koja se svake godine iznova oživotvoruje stručnošću i entuzijazmom sudionika međunarodnog skupa u Opatiji.

15 mjeseci hrvatsko – talijanske suradnje na razvoju prerade drva i proizvodnje namještaja u Republici Hrvatskoj


- Posjeta hrvatskim tvrtkama, zainteresiranim za razvoj suradnje s talijanskim partnerima te distribucija sakupljenih informacija u Italiju, prvenstveno preko Federlegno-Arredo;

- Sudjelovanje u stvaranju partnerskih odnosa pri projektima, definicija projekata ekonomske suradnje;

- Izrada dokumentacije vezano uz specifičnu tematiku.

Postignuti rezultati, prije svega vezano uz asistenciju tvrtkama, pokretanje institucionalnih projekata a i jačanje kontakata prepoznati su i cijenjeni kako od hrvatske tako i od talijanske strane.

Pojedine sektorske procjeneEvo, nekoliko razmišljanja o sektorskoj slici stvorenoj zahvaljujući opisanom iskustvu.

Imam dojam da se u Hrvatskoj često događa da su poneke prednosti usko vezane na nedostatke. Ili bolje rečeno, da su pojedini važni čimbenici sektorskog evolutivnog procesa u isto vrijeme točke slabosti i snage. Sirovina, njezina raspoloživost i kvaliteta predstavlja istinski element koji ide u prilog razvoju sektora. Međutim, operativni mehanizmi za njezinu distribuciju vezano uz kvalitetu i kvantitetu ne odgovaraju uvijek tržišnoj logici. Taj primjer može potaknuti slučajeve dojma nestašice prirodnih resursa koja se ne mora uvijek činiti odličnom. Kao što mogu vidjeti čini mi se da je poprilično teško favorizirati nabavu sirovine za proizvodne kapacitete koji trebaju stvarati dodanu vrijednost i razvijati se na međunarodnim tržištima. Isto tako, u Hrvatskoj do danas djeluje jedan veliki broj pilana opremljenih zastarjelom tehnologijom, a i njima se također garantira određena količina sirovine. Zbog toga i takve situacije imam dojam da to ne rezultira razvojnom logikom. Štoviše, trebalo bi pokrenuti mehanizam porasta kvalitete proizvoda također i u primarnoj preradi jačajući tehnološke kapacitete proizvodnje komponenata za izradu namještaja.

Ova činjenica mi daje za pravo otvoriti jednu drugu temu u kojoj također vidim koincidenciju između snage i slabosti a vezano uz sektorsku tradiciju i to ne samo u obrtničkom obliku, već prije svega kao tradiciju korištenja prirodnih resursa na industrijski način. Ista tradicija potvrđuje da u Hrvatskoj postoje izvrsna proizvodna postrojenja, dobra bazna infrastruktura, kvalificirana radna snaga kao i međunarodni komercijalni instrumenti (bolje rečeno europski). Međutim, isto i u ovom slučaju nalazimo se nasuprot jednom odličnom potencijalu koji treba ojačati proizvodnim postrojenjima, modernim tehnologijama (efikasnije, ne preskupe i okolišu prihvatljive), potrebom za dokvalifikacijama radne snage i na kraju za boljim korištenjem internacionalnih kanala distribucije kojima treba plasirati proizvode koji su u stanju opstati na međunarodnom tržištu. Naredni aspekt je da se uočava slabost i snaga i kod aspekata upravljanja tvrtkama. U Hrvatskoj postoje dobri menadžeri, obrazovani u zemlji i inozemstvu a koji znaju što znači konkurentnost i pozicija na tržištu u sklopu moderne poslovne kulture. Međutim, nije uvijek lako uspostaviti kontakt sa sektorskim tvrtkama koje u mnogim slučajevima nisu u mogućnosti ponuditi brzo

pokretanje inicijativa. Odlični menadžeri trenutno involvirani u sektor često ne računaju na jednu dodatnu potporu koja može biti za njih jako korisna. Konačno, slika koju sam stvorio o sektoru u Hrvatskoj i koju sam sintetički pokušao opisati je potencijalno vrlo pozitivna slika. Objasnit ću zašto. Čini mi se da sektor posjeduje interesantne razvojne mogućnosti koje sve mogu rasti. No, htio bih naglasiti nekoliko razvojnih faktora i to prvenstveno sirovinu, tehnološku razinu i radnu snagu vodeći računa o aktualnoj situaciji na međunarodnom tržištu. Svakodnevno međunarodna konkurentnost tjera na razmišljanje o suradnji i rastu step-by-step te stoga nije moguće razmišljati o ulasku na globalno tržište bez odgovarajuće strategije. U vremenima maksimalnog razvoja industrijskih distrikata u Italiji (70-tih godina) bilo je moguće razvijati proizvode i stvarati prostor na međunarodnom tržištu pokrećući usku suradnju sa susjednim tvrtkama na lokalnoj razini. Danas je to moguće sa partnerima koji se nalaze u drugim državama ili na drugim kontinentima. Veliki utjecaj troškova predstavlja faktor zbog kojeg nije moguće previše riskirati na tržištu pogotovo za male i srednje europske tvrtke. Stoga je vjerojatnije i preporučljivije razmišljati o stupnjevanom jačanju pozicija na ‘’manje opasnim tržištima’’ prije suočavanja s onima koji podrazumijevaju direktni kontakt s potrošačima. Također se čini ispravnije ojačati poziciju primarnih obrada da bi se potom na tržištu postepeno nudili viši stupnjevi obrade proizvoda.

Na kraju, ovo razmišljanje o potrebi pokretanja međunarodnih kontakata i suradnje je i moj osobni načelni stav povezan s potrebom stupnjevanog razvoja kako proizvoda tako i tržišne prisutnosti. Preporučam stoga da se naglasi ujednačeni razvoj kapaciteta na prvim razinama obrade sve do proizvodnje finalnih proizvoda sa visokim sadržajem dizajna. S moga gledišta čini mi se važnim između mnogih stvari jačati također razine uključenosti u međunarodne projekte.

ZAKLJUČAKZaključno se želim obratiti svima onima koji će sudjelovati u raspravama o sektorskom razvoju da nastave putem međunarodne suradnje. Favorizirajte u tom smislu efikasno i raznovrsno sudjelovanje u projektima na svima razinama civilnog društva. Javni sektor treba nastaviti s realizacijom projekata institucionalne suradnje koji sliče ovom u kojem sam i sam sudjelovao u posljednjih 15 mjeseci unutar nadležnih ministarstava odgovornih za predmetni sektor. Privatni sektor treba nastaviti pokretanje partnerskih odnosa na razini strukovnih udruženja u cilju izmjene iskustava i promoviranja mogućih susreta za poduzetnike. U tom smislu očekujemo da će i Federlegno-Arredo i dalje razvijati određene aktivnosti u Hrvatskoj. No prije svega, hrvatske tvrtke trebaju nastaviti s jačanjem njihovih odnosa s međunarodnim tvrtkama koje su im potencijalni partneri. Jasno je da se u tom smislu osjećam slobodan sugerirati nastavak jačanja odnosa i industrijske suradnje sa susjednim talijanskim tvrtkama.


Tamara Hauser, dipl. oec.Član Uprave Centar za razvoj i marketing d.o.o. - RIJEKA

Analiza drvnog sektora u zemljama Balkana








1. UVOD Biomasa, nekad prvi i najstariji izvor energije koji su ljudi koristili, danas je obnovljivi izvor energije s velikim potencijalom za iskorištavanje koji može pridonijeti zaštiti okoliša i ukupnom gospodarskom razvitku zemlje.

Biomasu čine brojni proizvodi biljnog i životinjskog svijeta a može se podijeliti na drvnu (ostaci iz šumarstva i drvne industrije, brzorastuće drveće, otpadno drvo iz drugih djelatnosti te drvo koje nastaje kao sporedni proizvod u poljoprivredi), nedrvnu (ostaci, sporedni proizvodi i otpad iz biljinogojstva), biomasu dobivenu uzgojem uljarica, algi i trava i biomasu životinjskog podrijetla (otpad i ostaci iz stočarstva).

Postoje brojni načini da se iz biomase dobije energija. Izgaranjem se biomasa izravno pretvara u energiju i tako se proizvodi vodena para za grijanje u industriji i kućanstvima a dobiva se i električna energija u malim termoelektranama. Neke biljke daju ulje koje se može upotrebljavati u dizelskim motorima. Fermentacijom se proizvodi etanol za pogon vozila a anaerobnom fermentacijom dobiva se metan kao pogonsko gorivo. Suhom destilacijom (grijanje bez prisutnost zraka) može se dobiti metanol, aceton, drveni ugljen i drugi produkti.

2. ZAŠTO KORISTITI BIOMASU ?Glavna prednost biomase kao energenta u odnosu na fosilna goriva je njezina obnovljivost i potrajnost te znatno manja emisija štetnih plinova. Računa se da je opterećenje atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva gotovo zanemarivo jer ako se biomasa proizvodi održivo, rast šumske sastojine i druge biljne zajednice vezat će CO2 iz atmosfere i pohranjivati ga u biljnu strukturu. Spaljivanjem biomase ugljik će se oslobađati u atmosferu da bi se opet asimilirao s novom generacijom biljaka.

Korištenjem biomase umjesto fosilnih goriva, ugljik pohranjen u fosilnim gorivima ostaje u tlu a ne oslobađa se u atmosferu poput CO2 pa je ukupna bilanca jednaka nuli, odnosno biomasa se može smatrati CO2-neutralnim gorivima.

Plinovi SO2 i NOx, koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva, imaju štetno djelovanje na zdravlje i poznati su kao “kiseli” plinovi. Njihovom transformacijom prilikom daljinskog prijenosa nastaju kiseli sastojci koji se talože iz atmosfere u obliku mokrog (kisele kiše) i suhog taloženja. Plin NOx uzrokuje u najvećoj mjeri nastajanje fotooksidativnog plina ozona (O3), koji ima štetno djelovanje na zdravlje ljudi i vegetaciju. Najveće emisije toga plina nastaju pri izgaranju ugljena, dok su emisije pri izgaranju biomase uglavnom zanemarive.

Zlatko Benković, dipl. ing. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstvaUprava za drvnu industriju

Biomasa kao jedan od obnovljivih izvora energije ima velike potencijale za korištenje u Republici Hrvatskoj (u nastavku teksta: RH) a isto tako brojne pozitivne ekološke,

gospodarske i socijalne učinke. Korištenjem biomase kao zamjene za fosilna goriva smanjuje se emisija stakleničkih plinova u atmosferu i ovisnost o uvozu energije, čime se pridonosi zaštiti gospodarske stabilnosti. Biomasa također pruža mogućnost za ot-varanje većeg broja novih radnih mjesta, pridonosi razvoju ruralnog prostora i stvaranju socijalno prihvatljivog okruženja na tim prostorima. Prema sadašnjim predviđanjima u svijetu će do sredine 21. stoljeća udio biomase u potrošnji energije iznositi između 30 i 40%, do 2010. godine u Europskoj Uniji (u nastavku teksta: EU) proizvodnja energije iz biomase u odnosu na ostale obnovljive izvore energije iznosit će 73%, a ovisnost Repub-like Hrvatske o uvozu energije porast će sa sadašnjih 55% na preko 70% uvoza u 2030. godini.

Ključne riječi: obnovljivi izvori energije, drvna biomasa, iskorištavanje biomase, razvoj

Biomasa kao obnovljivi izvor energije


Dodatne prednosti korištenja biomase su zbrinjavanje i iskorištavanje otpada i ostataka iz poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije, smanjenje uvoza energenata, ulaganje u poljoprivredu i nerazvijena ruralna područja te povećanje sigurnosti opskrbe energijom. Sigurnost opskrbe energijom jedan je od najznačajnijih strateških problema svake zemlje a prema predviđanjima, energetska budućnost RH vrlo je nepovoljna s gospodarskog, političkog i socijalnog gledišta.

Korištenje energije biomase pruža i mogućnost za otvaranje većeg broja novih radnih mjesta, pridonosi razvoju ruralnog prostora i stvaranju socijalno prihvatljivog okruženja na tim prostorima. Prema istraživanjima Austrijske udruge za biomasu, 15 puta više radnih mjesta osigurava se pri korištenju drva kao energenta u odnosu na fosilne izvore energije. Uz predviđenu proizvodnju od 113 Mtoe energije iz biomase, godine 2020. godine u EU bi se stvorile mogućnosti za otvaranje oko 1.500.000 novih radnih mjesta.

Otvaranje novih radnih mjesta imperativ je hrvatske gospodarske i socijalne politike. Opstanak pojedinih ruralnih područja u RH ugrožen je visokom razinom iseljavanja pa je u pitanje došla njihova daljnja egzistencija. U mnogim ruralnim područjima broj stanovnika već je pao na ili čak ispod razine biološke održivosti. Stoga, uzimajući u obzir značenje biomase za ruralna područja, podizanje bioenergana može imati pozitivne posljedice na ruralno tržište rada kroz izravno zapošljavanje i podršku pripadajućim djelatnostima, kao i pratećoj industriji.

Republika Hrvatska 1996. godine postala je stranka Okvirne konvencije o promjeni klime (UNFCCC) a od 1999. godine Kyoto protokola, iz čega proizlazi obveza smanjivanja emisije stakleničkih plinova za 5% u razdoblju od 2008.- 2012. godine u odnosu na referentnu godinu (1990.). Obveza smanjivanja emisije iz Kyoto protokola bit će vrlo težak zadatak, obzirom na malu polaznu kvotu emisija a upravo korištenje biomase kao obnovljivog izvora energije može odigrati presudnu ulogu.

3. DRVO KAO ENERGENTDobivanje drvne biomase za energetsko iskorištavanje moguće je iz više različitih izvora.

Iskorištavanjem šuma nastaju velike količine drvne biomase koja se može upotrijebiti za proizvodnju energije. Pri klasičnom iskorištavanju šuma koristi se drvo debla, krošanja i grana čiji je promjer s korom na tanjem kraju veći od 7 cm. Na taj način iskoristi se 60 do 70% drvne mase zrelih sastojina i samo 50% mlađih sastojina. Preostale količine predstavljaju drvni ostatak pogodan za energetsko iskorištavanje.

U energetske svrhe može se koristiti i drvo iz vjetroizvala, ledoloma, oboljelih stabala, s opožarenih površina, kao i ono uz prometnice, vodotoke i vodne kanale.

Značajni energetski potencijali leže u drvnim ostacima

voćarske i vinogradarske proizvodnje.

U drvoprerađivačkoj industriji nastaju značajne količine različitih drvnih ostataka. Manji dio tih ostataka koristi se za podmirenje osnovnih toplinskih potreba pogona (grijanje i tehnološke potrebe) a preostale količine na različite se načine uklanjaju iz pogona uz dodatne troškove i štetan utjecaj na okoliš.

Svi ti izvori čine više od 3 milijuna m³ drvne biomase što predstavlja značajne energetske potencijale. Međutim, danas se u RH drvnom biomasom pokriva samo mali dio potreba za energijom, svega 4,3 %, dok znatan dio prirodnog bogatstva koje posjedujemo ostaje neiskorišten. Cilj hrvatske energetske politike je utrostručiti korištenje biomase do 2030. godine.

4. ZAKONSKO OKRUŽENJE Jedan od ključnih preduvjeta za ostvarenje cilja hrvatske energetske politike i uspješnu provedbu projekata korištenja biomase kao energenta jest postojanje poticajnog zakonodavnog okruženja.

Donošenje paketa energetskih zakona u srpnju 2001. godine, odnosno usvajanje izmjena i dopuna tijekom 2004. godine te odgovarajućom podzakonskom regulativom koja je u završnoj fazi izrade, u velikoj mjeri će se doprinijeti povećanom korištenju energije iz biomase u RH. Navedena regulativa uključuje uvođenje poticajnih otkupnih cijena za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora, obavezni minimalni udio energije iz obnovljivih izvora (bez velikih hidroelektrana) u strukturi proizvodnje električne energije za opskrbu kupaca te druge poticajne mjere.

Vlada Republike Hrvatske prepoznala je važnost biomase i ostalih obnovljivih izvora energije te na više načina potiče njihovo korištenje. U Strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske biomasa ima posebno mjesto kao obnovljivi izvor od kojeg se u bližoj budućnosti očekuje naročito značajni doprinos, a slično mjesto zauzima i u Nacionalnoj šumarskoj politici i strategiji te u Strategiji razvoja industrijske prerade drva i papira.

Sukladno odredba Strategije razvoja industrijske prerade drva i papira izrađen je i pred donošenjem Operativni program razvoja industrijske prerade drva Republike Hrvatske, koji kao jedan od prioriteta navodi povećanje uporabe biomase.

Na temelju odredbi Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o energiji osnovan je i djeluje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji osigurava dodatna sredstva za financiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti u području energije iz biomase te općenito očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša.

Odlukom Ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva u svibnju 2005. godine, osnovana je Radna skupina za međuresornu suradnju na području energetskog iskorištavanja biomase kao obnovljivog izvora


sa zadaćom primjenjivanja strategijskih dokumenata i važećih zakonskih propise, pripreme provedbenih propisa na području korištenja biomase kao segmenta cjelokupne politike korištenja obnovljivih izvora energije, kontroliranja i usklađivanja ekonomskih instrumenata za njihove poticaje.

Dobivanjem statusa kandidata za članstvo u EU, Republika Hrvatska je ostvarila mogućnost korištenja određenih financijskih sredstava iz predpristupnih programa za projekte korištenja energije biomase.

5. ZAKLJUČAKObzirom da Republika Hrvatska posjeduje velike potencijale obnovljivih izvora energije, prvenstveno biomase, uz napore koje čini Vlada Republike Hrvatske donošenjem strateških dokumenata, zakonskih i podzakonskih akata te ostvarivanja mogućnosti participiranja u sredstvima iz pretpristupnih programa EU, stvaraju se uvjeti za brži razvoj tehnologije korištenja biomase.

Razvojem tehnologija korištenja drvne biomase kao energenta ili industrijske sirovine mogu se u budućnosti ostvariti značajne sveopće koristi kao što su poboljšanje učinkovitosti korištenja energije, povećanje vlastite proizvodnje energije uz smanjenje uvoza, postizanje pozitivnog učinaka na okoliš, stvaranje novih radnih mjesta, otvaranje novih tržišta i poticanje sveopćeg razvoja zemlje.

LITERATURA1. Domac, J. (2004.): „Obnovljivi izvori energije i njihovo značenje za Hrvatsku na putu približavanja Europskoj uniji“, časopis EGE 03/2004, str. 100-1003;

2. Domac, J., Risović, S. (2005.): „Biomasa kao obnovljivi izvor energije“, str. 1-12;

3. Dundović, J.(2004.): „Šumska biomasa kao energent u Republici Hrvatskoj“, Okrugli stol: „Dobivanje energije iz biomase“, Našice, 10. rujna 2004., str. 1-9;

4. Grbac, I.(2005.): „Obnovljivi izvori energije danas i sutra„ Okrugli stol, Ambienta 2005., str. 1-6;

5. ***Energetski institut Hrvoje Požar: „BIOEN – program korištenja energije biomase i otpada“, 1998., str. 37-49, 70-81;

6. ***Časopis „Hrvatske šume“, 2005., broj 106, str. 2-5;

7. ***NACIONALNA ŠUMARSKA POLITIKA I STRATEGIJA-DRVNA INDUSTRIJA (2003), (NN 120/03.), str. 1 – 26;

8. ***STRATEGIJA RAZVOJA INDUSTRIJSKE PRERADE DRVA I PAPIRA (2004), (NN 114/04.), str. 1 – 12.


Zvonimir Preveden, dipl. ing.Direktor Kohlbach Holding GmbH - AUSTRIJA

Kogeneracija ORC procesom







1. UVODPosljednjih godina je dizajnerski i tehnološki razvoj svjetske industrije namještaja u značajnom uzlazu. Uočeni noviteti u području oblikovanja i proizvodnje namještaja rezultat su sustavnih ulaganja u razvoj materijala, tehnologija, znanja i oblikovnih inovacija. Usmjerenost je prema interdisciplinarnim istraživanjima i razvoju znanja, ulaganjima u nove tehnologije i tehnološke inovacije ili poboljšanju materijala i tehnika izrade i obrade, kao i dizajnu i vizualnim komunikacijama, oglašavanju i prodaji.

No, promjene koje se unazad petnaestak godina uočavaju unutar samog dizajn procesa uvjetuju odvajanje nove metodologije od tradicionalnog poimanja dizajna. Koliko god da je estetika još uvijek primaran zahtjev, u pristupu novom dizajnu naglašavaju se nove dimenzije razvoja proizvoda, koje koriste razumijevanje suvremenih ljudskih potreba i proširena znanja o materijalima i tehnologijama. Dakle, temeljen na novonastalim humanističkim pogledima,

novi dizajn je orijentiran prema korisniku, pri čemu naglašava njegove individualne potrebe, vrijednosti i želje, a da bi ih ostvario koristi se saznanjima u području novih proizvodnih tehnologija i novih materijala. Analiza ljudskih navika, potreba i osjećaja povezuje se s razvojno-tehnološkim inovacijama u materijalima i tehnikama obrade, čime potiču dizajnersku inventivnost i kreativnost. Rezultat su noviteti u dizajnu namještaja koji diktiraju nove trendove u vanjskom obličju, kakvoći izrade i dorade, ali i krajnje uporabe. Istovremeno se otkrivaju nove mogućnosti u rješavanju problema suvremenog življenja, a novonastala dizajnerska konceptualna rješenja i inovacije u oblikovanju i konstrukcijama utječu na razvoj novih tehnologija i proizvodnju, čime se omogućava inovativni dizajn.

Dijelom zahvaljujući novonastalim potrebama i navikama korisnika, kupovnom moći i stilovima života kao i različitim inovacijama, patentima i razvoju novih materijala i tehnologija u proizvodnji namještaja, ovaj se sektor u pogledu uporabe materijala (a time i različitim stilovima, cjenovnim razredima,

Danijela Domljan, dipl. dizajnericaŠumarski fakultet Sveučilišta u ZagrebuTomislav Starčić, dipl. ing.Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstvaUprava za drvnu industriju

Umijeće oblikovanja i proizvodnje namještaja danas ponajviše predstavljaju dizajn, konstrukcijsko-oblikovne inovacije, novi materijali i tehnologije, kao i odgovarajuća

edukacija kadrova koji prate prethodno. Pri oblikovanju namještaja i opreme neprestano se nameće pitanje treba li oblikovati novu globalnu kulturu proizvoda ili pojedinačne proizvode koristiti za utvrđivanje različitih, lokalnih sadržaja i obilježja pojedinih kultu-ra. Danas se ističu nove estetske i funkcionalne vrijednosti, uporaba različitih materi-jala, visoka tehnologija izrade i obrade te prikrivene unutrašnje vrijednosti proizvoda prilagođene svakom individualnom korisniku. Suvremeni kupac želi različitost i individ-ualnost koja je u dizajnu namještaja, posebno u oblikovno-konstrukcijskom pogledu, omogućena primjenom i kombinacijama različitih materijala, najčešće tradicionalnih i inovativnih. Cjelovito drvo kombinira s novim drvnim (HC i HPL ploče), nedrvnim pri-rodnim (staklom, kamenom, metalima) ili sintetskim materijalima (metakrilatima, polies-terima, i sl.) čime se postižu nove estetske, funkcionalne, ekološke i ekonomske razine koje zadovoljavaju svakog pojedinog korisnika. Članak analizira suvremene primjene novih materijala u oblikovanju namještaja i opreme te, ističući aktualne zahtjeve, upućuje na današnje trendove u načinu oblikovanja namještaja primjenom različitih materijala i kombinacijom istih s drvom.

Ključne riječi: materijali, oblikovanje, namještaj, oprema, suvremeni trendovi.

Primjena materijala u oblikovanju namještaja i opreme


kakvoćom i ostalim značajkama proizvoda) razvija u nekoliko pravaca. Prvi pristup bazira na proizvodnji namještaja od prirodnih, tradicionalnih materijala kao osnovne sirovine, poglavito (cjelovitom) drvu i drvnim materijalima. Drugi pristup temelji oblikovno – konstrukcijska i tehnološka rješenja na uporabi nedrvnih, najčešće sintetskih materijala, poput plastike, polimera, spužvi, pjena, metalnih legura ili materijala nastalih sve više uporabom nanotehnologije. Ostali pravci kombinacije su uporabe različitih materijala i tehnologija izrade. Uz materijale prirodnog podrijetla, koriste se drvosintetički ili potpuno sintetički materijali, koji nude beskrajne mogućnosti oblikovno-konstrukcijskih rješenja.

U radu se iznosi kraći prikaz primjene novih materijala u oblikovanju namještaja i opreme te, ističući aktualne zahtjeve, upućuje na današnje trendove u načinu oblikovanja namještaja primjenom različitih kombinacija materijala. Cilj rada je potaknuti na razmišljanje i ubrzati donošenje novih metoda suradnje između dizajnera, konstruktora, tehnologa, samih proizvođača i dobavljača repromaterijala koji, koristeći različite materijale i tehnološke mogućnosti iz ponude s tržišta RH, omogućavaju daljnji razvoj dizajna namještaja kao nositelja domaće kulture.

2. TRENDOVI U PRIMJENI NOVIH MATERIJALA U OBLIKOVANJU NAMJEŠTAJA I OPREMETrendove je danas teško definirati. Uslijed kvantitativno i kvalitativno sagledavanih suvremenih previranja, u budućnosti će biti gotovo nemoguće pouzdano prognozirati globalne trendove u dizajnu i proizvodnji namještaja. Razlozi leže u ljudskoj potrebi za osobnosti, različitim potrebama, navikama i željama te stilovima života pojedinaca, kao i nebrojenim oblikovno-konstrukcijskim i tehnološkim mogućnostima u osmišljavanju konceptualnih i primjenjivih rješenja predmeta zahvaljujući novim materijalima i tehnologijama. Danas trendove u području oblikovanja vlastitog okruženja ponajviše definira sam kupac – korisnik prostora, opremajući ga prema vlastitom, jedinstvenom ukusu. Budući da su danas informacija i komunikacija gotovo glavni pokretači novih rješenja, dizajneri, arhitekti i konstruktori diljem svijeta informiraju se o novim materijalima, proizvodima, te konstruktivnim i proizvodnim dostignućima. Tu im pomažu interdisciplinarni timovi stručnjaka iz različitih područja dizajna koji odabiru nove materijale prema kriterijima inovativnost, ekologičnost, tehnološka unaprijeđenost, primjenjivost i drugi. Na svjetskim sajmovima godišnje je moguće vidjeti i taktilno doživjeti nekolicinu probranih najboljih materijala (poput Luminex-a ili Crabyon-a) i mnogih drugih inovacija.

Dakako, pitanje uporabe novih materijala povlači i pitanje koliko novi mediji doista oblikuju novu estetiku. U svijetu projektanata i dizajnera interijera ističu se vizualno bestežinske, čiste, ravne i neprekinute plohe, a omiljeni materijali

koji omogućavaju tu pomalo hladnu estetiku su lagani i prozirni materijali (slika 1), poput bojanih ili prozirnih staklenih ploča, pleksiglasa i metakrilata, spojenih gotovo nevidljivim nosačima s ostalim dijelovima konstrukcije, pri čemu se kao ravnoteža koriste kamen, metali ili drvo. Od drva i drvnih materijala u kombinaciji sa sintetskim materijalima nezaobilazne su uslojene furnirske

ploče ispunjene plastičnim vlaknima, aluminijske ploče s dekorativnim površinskim uzorcima, visokotlačno prešani laminati (High presure laminate – HPL) (slika 2), lamelirane ploče od uzdužno slijepljenih masivnih drvenih letvica i prozirnih lamela od metil-akrilata, ploče s ispunom od papirnog saća (tzv. HoneyComb), ploča oplemenjenih CPL-laminatima, zakrivljene ili ravne furnirske ploče, laminati u žarkim bojama, a rabi se i mikrofibra, polimeri i mnogi drugi. Lakovi osnovnih boja određuju jake linije s vizualnim naglaskom na materijale poput poliestera i plastika s lakom kao završnom obradom, u rasponu od hladnog do toplog. U području ekološkog dizajna omiljeni su cjelovito drvo i furniri s prirodnim greškama i jasnim oštećenjima od insekata te impregnirani usitnjeni komadići recikliranog drva.

3. KONSTRUKCIJA I PRIMJENA NOVIH PLOČASTIH MATERIJALA3.1. Ploče ispunjene papirnim saćem ili HC pločeNamještaj od lakih ploča ispunjenih papirnim saćem, tzv. HC

Slika 1. Polica “Domino”, dizajn Tarcisio Colzani, proizvođač Porada.

Slika 2. Novi mediji doista oblikuju novu estetiku i funkciju predmeta. Kuhinjski element izveden iz novog materijala

pomoću nove tehnologije. Dizajn i proizvođač Varicor.


ploča (naziv dolazi od HoneyComb - pčelinje saće) danas predstavlja svojevrsnu ‘’revoluciju’’, obzirom da svakom korisniku omogućavaju potpuno samostalno oblikovanje i izradu vlastitog prostora. Dinamičan život traži dinamičnu okolinu, brz protok informacija, brzo kretanje ljudi i roba, čak i brzu hranu te stalnu modifikaciju stambenih uvjeta. U području opremanja stambenog prostora to podrazumijeva čestu izmjenu rasporeda i funkcija pojedinih prostorija ili barem pojedinih elemenata namještaja, uz dokupljivanje novih, povremeno uklanjanje i pomicanje namještaja zbog drugih traženih preinaka i brojnih drugih, često nepredviđenih zahtjeva. Namještaj se često kupuje ‘’ad hoc’’, u robnim kućama ili trgovačkim centrima, doprema u kuću u vlastitom prijevoznom sredstvu, pri čemu kupac sam nosi i sam montira kupljenu robu. Namještaj je uslijed takvih zahtjeva potrebno olakšati. Konstrukcije od lakih ploča omogućile su izradu namještaja dosad nezamislivo male težine, lako sastavljivog i prenosivog, koji pri tom zadržava sva estetska i mehanička svojstva jednaka do sada poznatom pločastom namještaju.

No HC ploče nisu osmišljene nedavno, naprotiv, ploče izrađene od sendviča saća i krutih vanjskih slojeva izvorno su korištene u gradnji aviona u Drugom svjetskom ratu. Novi materijal je bio sposoban da primi iznimna posmična, savojna i tlačna naprezanja, ponašajući se na isti način kao i niz strukturnih mini I-nosača. Zbog svoje građe HC ploče nude optimalan odnos čvrstoće u odnosu na njenu masu od bilo kojeg drugog sličnog suvremenog materijala. Njihova se uporaba kasnije proširila na brodogradnju (jahte) i kopnena vozila. No, obzirom na prvobitnu visoku cijenu HC ploča trebalo je osmisliti tehnologiju kojom bi se one mogle primijeniti u proizvodnji laganog namještaja na isti ili sličan način kao tradicionalne ploče iverice i MDF ploče – kao uvjet za snižavanje troškova i njihovu serijsku proizvodnju. Rezultat tih napora vidljiv je danas u namještaju izrađenog od HC ploča, koji je postao pristupačan svakom domu i financijskim mogućnostima većini korisnika. Premda neobično lagane, vizualno ove ploče odaju dojam robusnosti, ‘’masivnosti’’ i velike krutosti uz atraktivan izgled.

3.1.1. Primjena HC ploča u proizvodnji namještajaVanjski slojevi ili obloge (tzv. skin), se izrađuju od standardne šperploče, vlaknatice i iverice, no mogu biti od papira, plastike ili aluminija. Srednji sloj se izrađuje od papirnatog plastičnog ili aluminijskog saća gušće ili rjeđe strukture ili od PUR pjene pa čak i lakog drva (balza). Za namještaj su s ekonomskog i tehnološkog aspekta najzanimljivije HC ploče s vanjskim slojem izrađenim od tankih drvenastih ploča oplemenjenih melaninskim papirom, HPL laminatom ili furnirom te s papirnatim saćem kao ispunom srednjeg sloja. HC ploče se proizvode tako da se ljepilo nanese na unutarnju stranu donjeg vanjskog sloja, umetne se saće (sa ili bez okvira) i pokrije gornjim vanjskim slojem prethodno s unutrašnje strane premazanim ljepilom. Cijeli se ‘’sendvič’’ uvlači u prešu i slijepi. Ploče mogu biti ojačane rubnom

okvirnicom i tada se izrađuju na mjeru svakog sastavnog dijela namještaja i zbog toga su manjeg formata. Takve ploče i tehnologiju za njihovu izradu često posjeduju sami proizvođači namještaja. Ploče bez rubnog ojačanja izrađuju se u velikim formatima npr. 2750 x 2050 mm, a kasnije se kroje i režu ravno, koso ili krivolinijski te oblažu rubnom trakom kao standardne dekor-iverice.

3.1.2. Primjena HC ploča u projektiranju Ponuda HC ploča u Europi još nije standardizirana. To znači da se nude razna rješenja u pogledu tipa saća, vrste i debljine obložnih ploča, izbora završne obrade i drugih značajki. Niti jedan proizvođač svojim utjecajem na tržištu nije uspio nametnuti neki normativ na kojeg bi se mogli u konačnici osloniti proizvođači namještaja, okova i ostalog pribora, pa je primjena HC ploča još uvijek u području visoko traženog i ekskluzivnog materijala. Trenutno se na tržištu nude dva tipa ovih ploča:

• Lake ploče s papirnatim saćem oplemenjene su dekorativnim melaminskim papirom, obostrano obložene s 3,3 mm debelim pločama od HDF-a (high density fiberboard). Zahvaljujući čvrstim HDF oblogama ove lake ploče s papirnim saćem bez rubnih ojačanja mogu se okivati i spajati običnim okovima. Mogu se piliti, glodati i bušiti te rubiti kao i ostale ploče. Gustoća srednjeg sloja je 110 kg/m³ a HDF obloge 950 kg/m³. Čvrstoća na savijanje je 27,8 N/mm². Format ploča: 2750 x 2050. Debljine 25 mm ili 50 mm. Lijepljene su ljepilima klase vlagootpornosti D3. Rubna traka se može izvesti u aluminiju, ili umetanjem tzv. ‘’slijepog ruba’’, zapunjavanjem PUR pjenom, injektiranjem taljivog ljepila i slično. Klasa zapaljivosti je B2 - normalna zapaljivost. Spajaju se pomoću suhih spojnica (čahura), ubrizgavanjem PUR ili pjenastih injekcija, mjestimičnim ukrućivanjem.

• Lake ploče s papirnatim saćem obložene su s 3,3 mm debelim pločama od HDF-a i oplemenjene HPL laminatima debljine min. 0,8 mm. Ostale karakteristike identične su prethodno spomenutim pločama.

3.2. Iverica oplemenjena CPL laminatomIverica oplemenjena CPL laminatom ili tzv. Superfront ploča iverica je, tehnički gledano, oplemenjena postupkom kojim se istovremeno preša nekoliko slojeva papira impregniranih melaminskim smolama. Uvjeti prešanja (temperatura, vrijeme i pritisak prešanja) razlikuju se ovisno o debljini konačno oplemenjenog impregniranog sloja, 0,5 mm i 0,8 mm. Kvaliteta tako oplemenjenih ploča u potpunosti zadovoljava uvjete ploča oplemenjenih CPL laminatima i daleko nadmašuje kvalitetu jednoslojnih ploča.

Zbog svoje otpornosti primjenjiva je za namještaj i opremu interijera visokih estetskih zahtjeva uz povećanu otpornost.

3.3. Visokotlačno prešani laminati (High presure laminate - HPL)Trgovački naziv za ove ploče je Compact ploča, koja


predstavlja danas neizostavan materijal u projektiranju i gradnji javnih prostora (sanitarnih, bazenskih i sličnih prostora) koji su opterećeni teškim uvjetima vlage, pojačanog održavanja i čišćenja, vandalizma i sličnim.

Compact ploče su visokotlačno prešani laminati suglasno standardu EN 438 TIP CGF, koje su dodatno zaštićene i vrlo uspješno podnose različite ekstremne vremenske uvjete. Proizvode se u visokotlačnim prešama pod utjecajem visoke temperature i tlaka, koje osigurava idealna svojstva sa širokim spektrom primjene. Posjeduju iznimne otpornosti površine na vlagu, kemikalije i oštećenja. Zapaljivost im je zanemariva, materijal se ne topi, ne eksplodira i dugo zadržava svoju stabilnost, a prema ispitivanjima European fire class B-s2, d0 potvrđuje se da je materijal koji ne podržava gorenje, ne stvara dim i ne proizvodi toksične produkte te je kao takav trenutno najbolji materijal u svojoj klasi po pitanju protupožarne sigurnosti. Kroz njega ne prodiru rendgenske zrake pa se često ugrađuje u medicinskim objektima. Najčešća primjena je u opremanju sanitarnih i tuš-kabina te pri oblaganju zidova. U segmentu namještaja koristi se kao osnovni materijal u kombinaciji s inoxom za izradu laboratorijskog, bolničkog, školskog i dječjeg namještaja. Također se koristi za izradu prijemnih pultova, zaštitnih ograda, te radnih ploha i fronti u kuhinjama.

Proizvodnja ovih ploča je u različitim debljinama od 2-20 mm i nekoliko prilagodljivih veličina. Primjerice, najčešća debljina HPL ploča za korištenje u proizvodnji i izradi sanitarnih kabina je 13 mm, dok se za garderobne ormariće koristi obično debljina 10 mm. Izuzetna kvaliteta ovoga materijala leži u njegovoj već spomenutoj strukturi i težini (1500 kg/m³) iz koje proizlaze mnoge komparativne prednosti u odnosu na druge materijale. Krutost materijala zahtijeva pravilan izbor alata kako bi se postigla kvalitetna obrada. Industrijski dizajn nudi kroz okov različite konstrukcijske oblike i za najzahtjevnije projektne zadatke.

Alucompact ploče proizvode se umetanjem listova aluminija unutar središnjeg dijela HPL ploče, najčešće u dva ili četiri sloja. Pri zahtjevnom opremanju objekata dolaze do izražaja tehnička svojstva materijala, no pravu primjenu i oblikovno rješenje daju im projektanti i dizajneri. Odabirom načina obrade i konstrukcijskih detalja (proreza, podreza, rupa i ostalih) na Alucompact ploči postižu se posebni vizualni efekti.

Compact ploče za vanjsku primjenu. Gledano na suvremene trendove u oblaganju modernih kuća i javnih objekata ventilirajućim fasadama, Compact se u suvremenoj arhitekturi koristi kao jedan od glavnih materijala za tu namjenu. Obzirom na velike mogućnosti izbora boja i dekora uz otpornost na ultraljubičaste zrake, nagle promjene temperature i vlagu, primjena Compacta se zadnjih godina povećala iznad svih očekivanja. Primjerice, na takvim fasadama grafiti i slični natpisi skidaju bez ikakvih problema, na opću nevjericu prosječnog kupca. Inovativnom nanotehnologijom na ovakvoj ploči postiže se efekt ‘’kristalne površine’’. Specijalizirani sustavi za

pričvršćivanje omogućuju brzu i jednostavnu montažu, moduli debljine fasada variraju od onih koje se postavlja bez toplinske izolacije do one s njom. Najčešća debljina Compact ploča za ventilirajuće fasade je 6 mm.

3.4. Texluce pločeObzirom na trendove u kombinacijama cjelovitog drva sa sintetskim materijalima, Texluce ploče predstavljaju novi pristup u povezivanju tradicionalnoga i ekološkog sa suvremenim materijalima. Texluce su lamelirane ploče od uzdužno slijepljenih masivnih drvenih letvica i prozirnih lamela od metil-akrilata. Drvene letvice izrađene su najčešće od javora, bukve, trešnje, oraha i hrasta. Dok drvo daje pločama tradicionalnu toplinu i kolorit, prozirne plastične crte čine ih prozračnima i elegantnima. Proizvode se u nekoliko dimenzija i debljina, a osnovna značajka im je širina drvenih letvica koje su 20 ili 40 mm. Ploče su lijepljene po DIN EN 204-D3 s formaldehidom prema E1 standardu, modula uzdužne elastičnosti od 9.400 MPa do 13.900 MPa i otpornosti na uzdužno savijanje od 85 MPa do 120 MPa. Uporabom Texluce ploča u izradi namještaja, unutrašnjih vrata i drugih elemenata interijera, prostor poprima dodatnu dimenziju prozračnosti i svježine. Osnovno je pitanje prolaska svijetla u prostor, što dizajnerima omogućava različite kombinacije i rješenja Sama pojava ovog materijala koji osmišljeno spaja tradiciju i suvremenost, poboljšava se estetska i funkcionalna kvaliteta javnih ili privatnih prostora.

4. ZAKLJUČAK Suvremeni materijali posljednjih desetljeća nužno mijenjaju nekadašnje pristupe u oblikovanju današnjeg namještaja i životnog prostora. Cjelovitost spoznaje prostora u mogućnostima koje pruža interdisciplinarni pristup danas je nezaobilazna metoda koja se koristi prilikom oblikovanja i opremanja stambene jedinice. Sagledavanje dostignuća ostalog čovječanstva, osvrt na povijesno iskustvo i povezivanje maksimalnog tehničkog i tehnološkog umijeća te kreativna imaginacija, omogućavaju sustavno i cjelovito oblikovanje stambenog prostora i namještaja koji će se nalaziti u njemu, uz poštivanje navika i potreba samih korisnika.

Sagledavajući trendove u novom tisućljeću, vidljivo prevladavaju tehnički sofisticirane jednostavne forme i čiste linije, a originalnost se postiže neobičnim multifunkcionalnim rješenjima ili uporabom modernih i inovativnih materijala pa neki primjerci namještaja nalikuju skulpturama. Bitne promjene u obliku ili funkciji omogućavaju ponajviše inovativni materijali i tehnološka dostignuća njihove obrade. Upravo u ovoj sferi dizajneri pronalaze inspiracije za nova uporabna rješenja i oblikovne dosjetke. Materijali su čvršći, lakše obradivi i otporniji i izdržljiviji pa se lakše prilagođavaju dizajnerskim idejama, a tehnološki gledano, dosežu gotovo savršenstvo izrade i obrade. Primjerice, danas arhitekti i dizajneri zahvaljujući primjeni digitalne tehnologije mogu pri proizvodnji Compact ploča tiskati vlastiti dekor prema


digitalnoj fotografiji koju pošalju proizvođaču. Tako se postižu originalna rješenja na jednostavan i pristupačan način uz minimalne troškove, gdje svaki korisnik može uživati u jedinstveno oblikovanom namještaju.

No, ako se osvrnemo na stanje u Hrvatskoj po pitanju uporabe novih materijala u oblikovanju namještaja i opreme, primjena spomenutih pločastih materijala u hrvatskoj proizvodnji namještaja je neznatna iako su prvi pokušaji zabilježeni već prije dvadesetak godina. Primjerice, proizvodnja HC ploča, osim za proizvodnju sobnih vrata, kod nas nije razvijena, niti prilagođena potrebama suvremenog sektora proizvodnje namještaja. Kao uostalom niti ostalih spomenutih ploča. Izuzev nastojanja nezavisnih poduzetnika u nabavi opreme za obradu ovih materijala, preostaje uvoz velikih formata ploča bez okvira, oplemenjenih standardnim dekorima, uz čestu neinformiranost o daljnjoj primjeni. Proizvodnja takvih ploča traži velike investicije i snažnu financijsku potporu proizvođača, što se u domaćem sustavu još uvijek ne može očekivati u većim razmjerima.

Većina domaćih proizvođača orijentirana je na proizvodnju visokokvalitetnog namještaja od cjelovitog drva ili furniranih drvnih ploča (kombinacija ploča iverica, MDF ili furnirskih ploča), najčešće pod inozemnom licencom i za već uhodanog i poznatog kupca koji neprestano snižava prodajnu cijenu. U skladu sa svjetskim trendovima fleksibilne proizvodnje koja nudi proizvod svakom pojedincu, dosadašnji stavovi i načini razmišljanja hrvatskih proizvođača moraju se početi mijenjati. Globalizacija tržišta uvjetuje nužno prestrukturiranje ponajprije ustaljenih stavova i sveukupne koncepcije menadžmenta, zatim proizvodne tehnologije te nužnu implementaciju dizajna i veća ulaganja u istraživačko - razvojne procese. U pogledu tehnologije, viši stupanj obrade drvne sirovine prilagođen suvremenom oblikovanju dizajnerski osmišljenih proizvoda potiče još više inoviranje konstrukcijskih rješenja kojima se sukladno tome postavljaju novi zahtjevi i inicijative za razvoj novih proizvoda i proizvodnih tehnologija. Usporedno s time, nužna je sustavna edukacija kadrova koja se mora, započevši već u srednjim, nastaviti u visokoškolskim obrazovnim institucijama (na visokim školama i fakultetima) te dalje primjenjivati u proizvodnoj i prodajnoj praksi. Informiranost o novitetima i upoznavanje s načinima i tehnologijama primjene tih noviteta već su pola uspjeha ka novim oblikovnim i konstrukcijskim rješenjima.

Ovaj rad služi kao podloga za otvaranje diskusije na radionici s temom ‘’Repromaterijali, razvoj novih proizvoda i implementacija dizajna’’, o mogućim prijedlozima uporabe novih materijala i repromaterijala, razvoju novih i redizajnu postojećih proizvoda, te ključnog pitanja - implementacije dizajna u drvni sektor u cilju stvaranja prepoznatljivog identiteta društva kroz namještaj i ostale finalne proizvode od drva.

LITERATURA1. Asensio Cerver, F. (2000): Modernes Wohndesign, Könemann, Köln

2. Grey, J., Ardley,S., Hall, D., Katz, S., Gaventa, S., Weiss, B. (2001): Dizajn stanovanja, Znanje d.d., Zagreb

3. Domljan D. (2000): Dizajn, čimbenik proizvodne kulture, Drvo, br 23/2000

4. Domljan, D., Grbac, I. (2004): Designing of a living space – trends and directives, International conference Trends in design, construction and technology of wooden products, October 15th 2004, ISBN 953-6307-77-4, Grbac, I. (Ed.), Zagreb, University of Zagreb, Faculty of Forestry, UFI-Paris, pp.23-32

5. Domljan, D., Grbac, I. (2005): imm cologne 2005 – osvrt na sajam namještaja, Drvna industrija, vol. 55, 4/04, Zagreb, str. 209-221.

6. Grbac, I., Domljan, D. (2005): Furniture development in Croatia, Annual 2005 of the Croatian Academy of Engineering, ISSN 1332-3482, Z. Kniewald (Ed.), Zagreb, Croatia, pp. 203-215. http://www.hatz.hr/hrv/tehnika/p33_ppt.html

7. Jeršić, R. (2005): HC ploče pred vratima, Drvo, br. 44/2005.

8. Meštrović, M. (1980): Teorija dizajna i problemi okoline, Biblioteka Naprijed, Zagreb, str. 15-45.

9. Vlaović, Z., Domljan, D. (2004): MILANO 2004 – međunarodni sajam namještaja, Drvna industrija, vol.55, 2/04, Zagreb, pp. 97-104.

10. *** (2005): New materials. Material ConneXion – New York – Milano, Core 77 Design Network USA, Italy.


Koraljka Vlajo, dipl. dizajnericaVoditeljica zbirki dizajna - Muzej za umjetnost i obrt, ZAGREB

Inovacija







Čovjekov razvoj u mnogome je u međusobnoj ovisnosti s tehnološkim napretkom. To je tako od razvoja prvih alata pa do prelaska u industrijsko društvo. Tehnološki razvoj mijenja društvo, a za to je naročito zaslužan Gutenbergov tiskarski stroj koji je znanje tako učinio dostupnim širim masama. Isto tako, svaka pojedina industrija svoj razvoj i napredak zahvaljuje i razvoju prikladne tehnologije. Nova, odnosno moderna tehnologija preduvjet je za stvaranje konkurentnog proizvoda jer njenim se uvođenjem dugoročno smanjuju ostali troškovi u procesu proizvodnje.

Kad je riječ o tehnologiji u hrvatskom sektoru prerade drva i industrije namještaja, može se postaviti nekoliko teza. Svakako, valja krenuti od činjeničnog stanja pa evo nekoliko premisa, odnosno zaključaka:

1. tehnologija u hrvatskim pogonima je, generalno gledajući, zastarjela;

2. potrebna su velika ulaganja što je nemoguće bez kvalitetnog financiranja;

3. kvalitetno financiranje uključuje i pomoć Države od koje

se traži subvencioniranje ulaganja u nove tehnologije. Kao što je dobro poznato, stvar već odavno funkcionira u inozemstvu pa koncept samo treba uklopiti u hrvatske okvire. Njemačka koja slovi za jednu od najvećih gospodarskih sila u svijetu, smatra ulaganje i razvoj tehnologije osnovom za blagostanje svojih građana te stoga različitim oblicima financiranja potiče tvrtke na investiranje u nove tehnologije. Načelno se financiranje dijeli na financiranje vlastitim i stranim kapitalom. Financiranje od strane države može ići putem poticanja projekata ili kroz direktno financiranje od strane institucija. Korištenje stranog kapitala, kao što je npr. kreditiranje jest skupo i povezano je s određenim rizicima. Stoga se češće koristi alternativa u vidu tzv. venture capitala. Radi se o vremenski ograničenom financiranju koje se izvodi anonimno ili javno, a često se dogovaraju miješani tipovi financiranja koji kombiniraju strani i vlastiti kapital. To ne vrijedi za start-up poduzeća koja su uglavnom upućena na korištenje vlastitog kapitala.

Investirati u novi stroj ili čak cijelu proizvodnu liniju velik je zalogaj za pojedinu tvrtku, a uz sve regularne troškove i nepredviđene probleme s kojima se poduzetnik svakodnevno susreće, nemoguće je za očekivati da će biti u stanju sam podnijeti financijski pritisak koji se javlja prilikom velikih ulaganja. Svako ulaganje ujedno je i rizik, no uz kvalitetne argumente, ulaganje postaje korak naprijed u razvoju pojedine tvrtke, a gledati na ulaganje kao na trošak zapravo znači stagniranje. Stoga se od države očekuje pomoć u vidu dodjeljivanja subvencija tvrtkama koje se odluče na nova ulaganja, a od banaka i srodnih institucija i organizacija takve programe koji poduzetnika neće financijski opteretiti u ionako nemilosrdnim tržišnim uvjetima. Navedeno i nije lako ostvariti budući da se sve subvencije i potpore tretiraju vrlo rigorozno u sklopu integracije u EU.

Franjo Mihelčić, dipl. ing.Predsjednik Uprave Lokve d.d. - LOKVE

Hrvatski političari i stručnjaci iz raznih područja već su više puta istakli kako bi drvna industrija trebala biti jednim od stupova na kojima će se temeljiti budući razvoj

Hrvatske, s obzirom na postojeće resurse i stoljetnu tradiciju u drvopreradi i proizvodnji namještaja. I to jesu nezanemarive činjenice. Međutim, one nisu dovoljne da bi hrvatski proizvod iz drva bio uistinu konkurentan na globalnom tržištu, a jedna od najvažnijih pretpostavki za to je posjedovanje adekvatne tehnologije.

Potrebe uvođenja novih tehnologija u hrvatsku industriju prerade drva


Dragan Lovre, dipl. ing.Direktor Balaena d.o.o. - RIJEKA

Povećanje energetske učinkovitosti u industriji








Katarina Marković, dipl. iur.Voditelj ureda predsjednika Uprave HAMAG

Garancijski programi HAMAG-a






1. UVODPolitički i ekonomski događaji, koji su se u Srbiji desili u posljednjoj dekadi prošlog vijeka i u prvim godinama ovog vijeka, su neminovno i značajno utjecali i na sektor drvne industrije. Oni su, prije svega, doveli do toga da se dotadašnja vlasnička struktura, u kojoj je dominiralo društveno vlasništvo, potpuno izmijenila, tako da se danas skoro sva poduzeća nalaze u privatnom vlasništvu. Od oko 3.500 registriranih poduzeća koja se sada primarno bave preradom drva samo njih nekoliko je ostalo u državnoj svojini. S druge strane, struktura poduzeća po njihovoj veličini se također izmijenila tako da je postala slična strukturi koje imaju zemlje u okruženju i zemlje zapadne Evrope. Naime, u njoj sada dominiraju mala i srednja poduzeća a postoji i nekoliko velikih sistema, kombinatskog tipa prerade, koji su uspješno privatizirani u proteklom periodu.

Izvana gledano, to su dobri rezultati događanja u spomenutom periodu. Međutim, ovo prestrukturiranje je dovelo i do negativnih posljedica koje se, prije svega, ogledaju u tome da su se proizvodni kapaciteti, naročito u sektoru pilanske prerade drva, bespotrebno višestruko uvećali, što danas izaziva kroničan nedostatak sirovine za preradu (za 2006.godinu zahtijevi pilanara su za oko 3 puta veći nego što su proizvodne mogućnosti JP Srbijašume) i neprestane tenzije na relaciji šumarstvo-primarni prerađivači drva. S druge strane, u segmentu proizvodnje ploča na bazi drva, Srbija je skoro ostala bez respektabilnih proizvođača. Naime, danas se u njoj proizvode nedopustivo male i nedovoljne količine jedino lesonit ploča, iverastih ploča i šper ploča, bez medijapan ploča, OSB ploča i sl. To je dovelo do enormno visokog uvoza svih vrsta ploča od drva (preko 90 milijuna USD u 2005. godini) što je po prvi put u povijesti, u protekle 4 godine, prouzrokovalo i ukupan deficit drvne industrije Srbije u razmjeni sa svijetom. Nadalje, formiranje velikog broja malih i srednjih poduzeća, naročito u segmentu finalne obrade drva, dovelo je iste u vrlo težak položaj po pitanju plasmana gotovih proizvoda. To se naročito odnosi na organizirani plasman na strana tržišta, o kome su se u prethodnim vremenima “brinule” službe velikih trgovačkih sistema poput Genexa ili Jugodrva, a koji su i sami ili smanjili svoje aktivnosti na minimum ili ih potpuno

ugasili, tako da je malim proizvođačima ostalo vrlo malo prostora i šansi za samostalan izlazak na strana tržišta.

Sve navedeno dovelo je do ubrzanog narastanja svijesti o stvaranju zajedničkog fronta radi poboljšanja sopstvenih pozicija i jačanja drvoprerađivačke struke, kao cjeline, na domaćem i na stranim tržištima. U tom smislu, u posljednjih nekoliko godina su načinjeni značajni pomaci. Oni su se kretali u dva komplementarna pravca: prvi su činili državni organi koji su formiranjem vladine Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (Serbian Investment and Export Promotion Agency – skr. SIEPA) napravili vrlo značajan korak za drvnu industriju Srbije jer su je uvrstili u strateške privredne grane i, uz još nekoliko drugih, dali joj prioritet u svim njenim aktivnostima, što, uz pojačan angažman sektora za šumarstvo i preradu drva unutar Privredne Komore Srbije, daje nadu za optimizam. Drugi pomak su načinili sami privrednici koji se bave preradom i prometom drva i proizvoda na bazi drva, prije svega formiranjem profesionalnog strukovnog udruženja - Agencije za drvo – težeći na taj način da osiguraju što povoljnije poslove u zemlji i inostranstvu, da postanu ravnopravni i odgovorni partneri i vladinim i drugim organima RS, kao i drugim strukovnim udruženjima iz zemlje i inostranstva, čime bi zaštitili i svoje i tuđe interese, utjecali na stvaranje uslova za ostvarivanje tih interesa, promovirali svu plemenitost drva kao sirovine i materijala, nastojali od njega načiniti proizvode sa što većim stupnjem finalizacije, pokušali utjecati na sređivanje stanja naročito u segmentu nelojalne konkurencije i sl. Uz pokretanje stručnog časopisa DRVO-tehnika prije tri godine, vrlo uspješno organiziranje dvaju Sabora drvoprerađivača Srbije na planini Zlatibor, i uz značajno podizanje kvalitete znanstveno-stručnog časopisa PRERADA DRVETA na Odsjeku za preradu drva Šumarskog fakulteta u Beogradu i uz druge aktivnosti koje nastavnici i suradnici ovog Odsjeka čine (npr. trogodišnji naučni projekt za osvajanje novih proizvoda u cilju poboljšanje izvoza drvne industrije, koji financira Ministarstvo znanosti RS), možemo reći da se polako uvodi red u segment prerade drva RS i osiguravaju pretpostavke za normalno poslovanje poduzeća.

Dr.sc. Zdravko PopovićIzvanredni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu-Katedra primarne prerade drveta i predsjednik UO Agencije za drvo

Potreba i mogućnosti strukovnog udruživanja s osvrtom na stanje u Srbiji


2. AGENCIJA ZA DRVO – strukovno udruženje drvoprerađivača Srbije

Agencija za drvo d.o.o

JNA 2B, 11211, Beograd, SCG

Tel./faks.: +381 11 2960 648

E-mail: [email protected]

www.agencijazadrvo.co.yu

U daljnjem tekstu će biti riječi o načinu formiranja profesionalnog strukovnog udruženja

drvoprerađivača Srbije - Agencije za drvo - i prvim rezultatima njenih aktivnosti jer ta iskustva mogu dobro poslužiti kao osnova za regionalnu suradnju i regionalno interesno udruživanje. Naime, na prvom Saboru drvoprerađivača Srbije, koji je održan ožujka 2005. godine, od strane velikog broja privrednika i prisutnih je istaknuta neophodnost formiranja profesionalnog strukovnog udruženja i u tom cilju je formiran Inicijativni odbor (IO) od pet članova koji je bio zadužen da predloži principe organiziranja i da obavi sve druge neophodne radnje za sazivanje osnivačke skupštine tog udruženja. Principi koje je IO predložio osnivačkoj skupštini Agencije za drvo, koja je održana rujna 2005. godine i na kojoj su oni i prihvaćeni, su se, u najkraćem, sastojali u tome da se ona ne osniva kao udruženje građana, nego kao privredno društvo u kome će biti sadržani elementi dioničarstva, i u kome će i osnivači i članovi biti interesno motivirani da daju svoj doprinos njegovom radu i razvoju. Na toj platformi je i pripremljen osnivački akt koji je početkom listopada 2005. godine potpisalo 18 pravnih i fizičkih lica i od tada praktično i počinje s radom Agencija za drvo sa sjedištem u Beogradu.

Agencija za drvo (AD) je od tada poduzela nekoliko vrlo važnih aktivnosti koje su već počele da daju rezultate i donose konkretne koristi njenim osnivačima i članovima. Naime, AD je u cilju povećanja svog članstva poduzela niz promotivnih aktivnosti, tako da danas u svom članstvu ima preko 60 vrlo značajnih domaćih i stranih proizvodnih, trgovačkih i drugih poduzeća koja su svoje proizvodne programe i usluge, kroz potpisivanje Ugovora o poslovnoj suradnji, praktično stavili na raspolaganje Agenciji. Ovime su se stvorili dobri uvjeti da se počne ostvarivati prvenstveni cilj AD da svojim članovima osigura što uspješnije i efikasnije međusobno povezivanje i što povoljnije poslove u zemlji i inozemstvu.

AD je učestvovala i na poslovnom susretu grčkih i srpskih proizvođača i trgovaca drvom i proizvodima od drva, u Ateni, u prosincu 2005.godine. Kao rezultat te posjete već su ostvareni ozbiljni poslovi.

Na II. Saboru drvoprerađivača Srbije, koji je održan u ožujku 2006.godine, u zvaničnom programu su predstavljena prva iskustva rada AD, što je naišlo na vrlo dobar prijem i izazvalo vrlo živo naknadno interesiranje mnogih poduzeća. Na samom Saboru drvoprerađivača predstavnici Agencije za drvo su održali i sastanke sa strukovnim udruženjima iz Crne Gore, BiH i predstavnicima GK Hrvatske, na kojima je, prije svega, bilo govora o mogućnostima međusobne suradnje i regionalnog udruživanja.

Najobimnija i najozbiljnija akcija Agencije za drvo je bila vezana za zajednički nastup njenih 27 članova, pod sloganom Zajedno možemo sve, na sajmu građevinarstva u Beogradu koji je održan od 3. do 7. svibnja 2006. god.

Na ovom sajmu su bile izložene dvije drvene montažne

kuće (slika 1) koje su u potpunosti bile i izvana i iznutra opremljene proizvodima članova AD.

Osim promocije i poslovnog nastupa na ovom sajmu, Agencija za drvo je ustanovila i uspješan model zajedničkog nastupanja koji će se primenjivati i u budućnosti i na domaćim i na inozemnim sajmovima i u sličnim prilikama..

Agencija za drvo održava i vrlo bliske kontakte sa SIEPOM i PKS, a također i s ministarstvima RS, tako da će od lipnjs 2006. godine početi rukovoditi radom jednog klastera drvoprerađivača Srbije.

Osnivači i članovi Agencije za drvo očekuju u bliskoj budućnosti i značajniji razvoj regionalne suradnje, i u tom pravcu su spremni i otvoreni da daju svoj puni doprinos.

Slika 1: Vanjski izgled montažnih kuća izloženih na sajmu građevinarstva u Beogradu u ožujku 2006.


Igor Milavec, dipl. ing.Direktor Lesarskog grozda - Pivka, SLOVENIJA

Experience about creation of the Slovenian Forest-Based Technology Platform in the context of European platform




Documents

ZBORNIK - drvna-konferencija.hr · Zlatko Benković Biomasa kao obnovljivi izvor energije ..74 Zvonimir Preveden Kogeneracija ORC procesa .....77 Danijela Domljan/Tomislav Starčić