SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA FIZIKU

PAVAO PINJUŠIĆ

E-UČENJE I WEB 2.0

Završni rad

Osijek, 2013.

I

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA FIZIKU

PAVAO PINJUŠIĆ

E-UČENJE I WEB 2.0

Završni rad

Predložen Odjelu za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

radi stjecanja zvanja prvostupnika fizike

Osijek, 2013.

II

"Ovaj završni rad je izrađen u Osijeku pod vodstvom prof.dr.sc. Darka Dukića u sklopu

Sveučilišnog preddiplomskog studija fizike na Odjelu za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku".

III

Sadržaj

1. Uvod .................................................................................................................................................... 1

2. Povijest e-učenja ................................................................................................................................. 2

3. E-učenje .............................................................................................................................................. 3

3.1. Klasifikacija naprednih tehnologija u obrazovanju ........................................................................... 4

3.2. Klasifikacija e-učenja: ...................................................................................................................... 5

3.3. Prednosti ........................................................................................................................................... 6

3.4. Nedostatci ......................................................................................................................................... 6

4. Web 2.0................................................................................................................................................ 8

4.1. Karakteristike web-a 2.0 ................................................................................................................... 9

4.1.1. Alati za razmjenu medija: ........................................................................................................ 10

4.1.2. Alati za komunikaciju:............................................................................................................. 10

4.1.3. Alati za suradnju: ..................................................................................................................... 10

4.1.4. Alati za kreativno učenje: ........................................................................................................ 10

5. E-učenje i web 2.0 ............................................................................................................................. 11

5.1. Nastanak e-učenja 2.0 ..................................................................................................................... 11

5.2. Vještine potrebne za rad u e-učenje 2.0 okruženju ......................................................................... 14

5.3. Osnovne karakteristike ................................................................................................................... 15

5.4. Kako obrazovni sustav reagira na ovu činjenicu? ........................................................................... 16

5.5. Alati korišteni u e-učenju 2.0.......................................................................................................... 17

5.5.1. Messaging................................................................................................................................ 17

5.5.2. Blog ......................................................................................................................................... 17

5.5.3. Wiki ......................................................................................................................................... 18

5.5.4. Podcast .................................................................................................................................... 19

6. Zaključak ........................................................................................................................................... 23

7. Literatura ........................................................................................................................................... 24

8. Životopis ........................................................................................................................................... 25

IV

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Završni rad

Odjel za fiziku

E-UČENJE I WEB 2.0

PAVAO PINJUŠIĆ

Sažetak:

Promatrajući današnje tehnologije i nova tehnološka otkrića, postajemo svjesni da je

klasičan sustav obrazovanja stvar prošlosti. Živimo u dinamičnom svijetu gdje se zapravo najviše

cijeni vrijeme. Kako smo primorani učiti ubrzano tako nam je neophodno koristiti e-učenje koje

je usko povezano s web 2.0 alatima što ga čini dinamičnim te efikasnim sustavom suvremenog

obrazovanja.

Ovaj rad je u najvišoj mjeri usmjeren implementaciji web 2.0 alata u e-učenje. Kako je web

2.0 tek zaživio ( 2004 g.) tako još ne možemo predvidjeti kako i koliko će utjecati na samo će e-

učenje. Ovim radom pokušalo se objasniti i činjenično dokazati kako je web 2.0 pridonio

unaprjeđenju sustava e-učenja.

(25 stranica, 4 slike, 2 tablice, 9 literaturnih navoda)

Rad je pohranjen u knjižnici Odjela za fiziku

Ključne riječi: E-učenje, web 2.0, ICT

Mentor: prof.dr.sc. Darko Dukić

Ocjenjivač: prof.dr.sc. Darko Dukić

Rad prihvaćen: 13.9.2013.

V

University Josip Juraj Strossmayer Osijek Bachelor of Physics Thesis

Department of Physics

E-LEARNING AND WEB 2.0

PAVAO PINJUŠIĆ

Abstract:

Considering today's technologies and new technological discoveries, we become aware that

the classical system of education is in the past. We live in a dynamic world where time is the

most precious thing. As we are forced to learn quickly, we need to use e-learning, which is

closely associated with web 2.0 tools which makes it dynamic and efficient system of modern

education.

This work is in the highest prime directed to the implementation of web 2.0 tools in e-

learning. As web 2.0 just came to life (in the year 2004), we can not yet predict how and how

much will it affect on e-learning. In this paper we will try to explain the facts and prove that the

web 2.0 system contributed to the advancement of e-learning.

(25 pages, 4 figures, 2 tables, 9 references)

Thesis deposited in Department of Physics library

Keywords: E-learning, web 2.0, ICT

Supervisor: Darko Dukić, Ph.D., Associate Professor

Reviewer: Darko Dukić, Ph.D., Associate Professor

Thesis accepted: September 13, 2013.

1

1. Uvod

Čovječanstvo je u dobu kada neprekidno raste potreba za edukacijom, stjecanjima novih

znanja. Kako smo suočeni sa mnoštvom različitih poslova tako smo primorani adaptirati se

novonastaloj situaciji, a što se postiže jedino uz brzo učenje. Tako obrazovanje više nije stvar

15-ak godina života, već smo „natjerani“ obrazovati se tokom cijelog života.

Relativno brzo nakon pojave prvih računala dolazi se na ideju o njihovom korištenju u

svrhu obrazovanja, kako bi ubrzao i poboljšao proces učenja, a istovremeno zadovoljili

edukacijski zahtjevi. Tada je računalo bilo relativno nov izum skromnih mogućnosti. U tom

vremenu bilo je teško za pretpostaviti da će računalo biti zastupljeno u obrazovanju u tolikoj

mjeri da skoro u potpunosti zamjeni nastavnika i tradicionalni način predavanja.

E-učenje se može definirati na nekoliko načina. Jedna od prvih asocijacija na e-učenje

jeste elektroničko učenje, iz čega zapravo i proizlazi osnovna i najčešća definicija da je to

učenje pomoću elektroničkih uređaja poput računala. Nadalje, e-učenje možemo shvatiti i kao

izvođenje obrazovnog procesa uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT).

Međutim, klasična definicija e-učenja obično se veže uz učenje putem računala, praćenjem

edukacijskih sadržaja na prijenosnom mediju poput CD ili DVD-ROM-a ili na internetu.

E-učenje i web 2.0 stvaraju tako potpuno nov koncept obrazovanja. Stvorena je unija

osobina e-učenja i web-a 2.0 i tako omogućen dinamičan i brz, a nadasve ekonomičan način

suvremenog obrazovanja. Takav sustav obrazovanja, zbog svoje dostupnosti, brzo je našao

široku primjenu u svijetu.

2

2. Povijest e-učenja

Globalizacija i tehnološka otkrića drastično utječu na sve aspekte ljudskog života.

Svakim danom smo svjedoci nastanka ogromne količine novih informacija, a opći razvoj

zahtjeva nova znanja i vještine. Tako se javlja i želja za pravovremenim obrazovanjem, koje

će istovremeno biti otvorenog tipa te dostupno svima. Krajem 19. stoljeća u SAD-u se

pojavljuju prve sveučilišne institucije koje su koristile obrazovanje na daljinu, a što je preteča

e-učenja. Odvijalo se to putem dopisnih studija. Početkom 20. stoljeća se kreiraju novi

pedagoški modeli za dopisne studije, kao i standardi za njihovo provođenje. Razvojem

računalne tehnologije dolazi i do nastanka interaktivnog učenja u obrazovanju na daljinu koji

je naravno temeljen na posebnom obrazovnom softveru (engl.courseware), koji se, kao takav,

prvi puta pojavljuje oko 1960. godine. CD-ROM, kao i World Wide Web znatno su utjecali na

rapidni razvoj obrazovanja na daljinu pa tako i e-učenja.

Pojam e-učenje prihvaćen je kao sinonim za različite suvremene oblike učenja i

poučavanja koji se temelje na primjeni informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

E-učenje je s vremenom postalo paradigma obrazovanja uz pomoć različitih tehnoloških

dostignuća, na određeni način zamjenjujući sve ono što se tijekom proteklih pedesetak godina

istraživalo i razvijalo u tom području.

Iako e-učenje ima povijesnu dimenziju dugu više desetljeća, tek krajem 1990-ih e-učenje

doživljava svoj nagli i pravi razvoj. U svezi s vremenom nastanka pojma e-učenja prisutne su

određene kontraverze. Često se navodi da je kovanica “e-learning” prvi put u profesionalnom

okruženju spomenuta u listopadu 1999. godine, tijekom seminara CBT Systems koji se održao

u Los Angelesu. Tada je tim pojmom, a povezano s izrazima online učenje i virtualno učenje,

označeno učenje temeljeno na korištenju novih tehnologija koje omogućuju stjecanje

kompetencija neovisno o vremenu i mjestu poučavanja.

3

3. E-učenje

“Suprotno onom što često čujemo, e-learning nije samo alat, zapravo uopće nije alat. E-

learning je vrsta komunikacijskog kanala, kanala kroz koji se odvija učenje. Poput

komunikacije licem u lice, poput tiska ili telefona. Poput TV i audio-video sustava.” (E-

learning´s greatest hits, Clive Shepherd).

Klasični način obrazovanja se odvijao tako da je središnje mjesto u procesu nastave

zauzimao učitelj, nastavnik, profesor. Današnji obrazovni sustav, koji se temelji prvenstveno

na e-učenju, sve je više orijentiran prema učeniku. Na taj se način postiglo to da je učeniku

ponuđeno sve potrebno za kvalitetno i brzo obrazovanje. U njegovom se okruženju nalaze

resursi potrebni za svladavanje određenih znanja, sve je prilagođeno u pogledu vremena,

mjesta i načina učenja. Resursi potrebni za svladavanje gradiva je sve što učeniku treba da bi

uspješno usvojio gradivo ( učitelj, drugi učenici, znanje (nastavni sadržaji), organizacija,

tehnologija, mediji, itd.).

Informacijske i komunikacijske tehnologije danas su podrška učitelju u klasičnoj nastavi.

Tako su suvremene tehnologije postale sastavni dio sustava obrazovanja. Kako su

informacijske i komunikacijske tehnologinje, multimedija, programski inženjering, računalno

umrežavanje tokom godina doživjeli nagli razvoj, tako se javljaju nove generacija sustava za

učenje i poučavanje koji su temeljeni na računalima.

Pojavom world wide web-a, koji je posljednja velika prekretnica u obrazovnoj

tehnologiji, proriču se zahtjevi koji će rezultirati promjenom svih obrazovnih sustava.

Nastanku tzv. naprednih tehnologija učenja ( eng. advanced learning technologies) zaslužne

su tehnologije računalnih mreža, tj. intranet i internet kao i www, a posebno hipermedija.

(ALT, 2002). Termin napredne tehnologije treba promatrati kao tehnološke različitosti koje su

implementirale računalne mreže u učenje i to kao predavanja učitelja koja podupiru

prezentacije nastavnog sadržaja ili pak knjige i udžbenici koji podupiru tradicionalnu nastavu.

4

Slika 1. Prijelaz tradicionalnog sustava obrazovanja na moderni

3.1. Klasifikacija naprednih tehnologija u obrazovanju

Napredne tehnologije učenja mogu se klasificirati i to su među prvima učinili

McCormack i Jones 1997. godine, ističući različite nastavne modele koji se kategoriziraju

prema uslugama temeljenim na web okruženju:

Model temeljen na pretraživanju informacija (eng. information based model).

Baziran na pretraživanju WWW prostora kao npr. prividni muzej, knjižnica i sl. Još se

za ovaj model kaže da omogućuje učeniku „surffing“ po WWW-u.

Model poučavanja utemeljen na mediju (eng. teaching media based model). Koristi

se za raspodjelu nastavnih sadržaja udaljenim učenicima putem WWW. Učenik tim

putem prima informacije o tečaju na koji je prijavljen, prima nastavne sadržaje koji

mogu biti isporučeni u vidu on-line knjige, programskih alata, testova i sl.

Obogaćeni razredni model (eng. enriched classroom model) Orijentiran je

obogaćivanju rada u tradicionalnoj učionici s aktivnostima tzv. prividnog učenja.

Nastavni sadržaj učenik dobiva u učionici, ali i putem web-a. S tim u vezi Web

temeljen courseware je razvijen radi komplementarne upotrebe s tradicionalnim

nastavnim načinom poučavanja u razredu.

Model prividne učionice (eng. virtual classroom model) model koji bi u potpunosti

trebao zamjeniti klasičnu učionicu, odnosno potpuno zamijeniti tradicionalnu

interakciju učenik- učitelj. To se postiže putem komunikacijskih mehanizama:

elektronska pošta, on-line tekstualnih komunikacija, audio-video konferencija, forumi,

interaktivna radna ploča te razmjena datoteka i prikaza na monitoru računala

sudionicima u takvoj komunikaciji.

Stručnjak Učenik

Učenik

Učenik

Učenik

Izvor

učenja

Izvor

učenja

Izvor

učenja

5

Postoje klasifikacije novijeg datuma koje isto vrlo vjerodostojno opisuju fleksibilne i

raspodijeljene aktivnosti u procesu učenja i poučavanja, kao što su: e-učenje (eng. e-

Learning), web utemeljeno učenje (eng. Web-Based Learning), web utemeljena nastava (eng.

Web-Based Instruction), web utemeljeno vježbanje (eng. Web-Based Training), vježbanje

utemeljeno na Internetu (eng. Internet-Based Training), raspodijeljeno učenje (eng.

Distributed Learning), napredno raspodijeljeno učenje (eng. Advanced Distributed Learning),

udaljeno učenje (eng. Distance Learning), on-line učenje (eng. On-line Learning), mobilno

učenje (eng. Mobile Learning or m-Learning or Nomadic Learning), udaljeno učenje (eng.

Remote Learning).

E-učenje spada u najvažnije među gore navedenim klasifikacijama jer je paradigma

učenja uz pomoć različitih uređaja temeljenih na informacijsko komunikacijskim

tehnologijama. Vrlo lako možemo cjelokupno istraživanje i proučavanje u području primjene

računalnih sustava u procesu učenja i poučavanja u proteklih pedesetak godina zamijeniti

terminom: e-učenje (eng. e-Learning). Premda e-učenje ima povijesnu dimenziju od više

desetljeća, nagli rast doživljava tek posljednjih desetak godina, a što je usko vezano uz pojavu

interneta, i intraneta, te www uopće.

3.2. Klasifikacija e-učenja:

ICT u obrazovanju sve je više zastupljen u raznim aspektima e-učenja, pa ovisno o

intenzitetu i načinu korištenja ICT- a razlikujemo nekoliko oblika e-učenja:

klasična nastava - nastava u učionici (face-to-face);

nastava uz pomoć ICT-a - tehnologija u službi poboljšanja klasične nastave (ICT

supported teaching and learning).

hibridna ili mješovita nastava - kombinacija nastave u učionici i nastave uz pomoć

tehnologija (hybrid, mixed mode ili blended learning).

on-line nastava - nastava je uz pomoć ICT-a u potpunosti organizirana na daljinu (fully

online).

6

3.3. Prednosti

E-učenje je vrlo dobro rješenje za kvalitetno sudjelovanje u nastavi i kada je u pitanju

udaljenost, preklapanje rasporeda i sličnih fizičkih ograničenosti koje obrazovanje čini gotovo

nemogućim. Radi široke dostupnosti omogućeno je istovremeno sudjelovanje većeg broja

korisnika.

Nekadašnje klasične učionice zamijenjene su e-učionicama koje nemaju radno vrijeme,

odnosno otvorene su 24 sata dnevno. Time je omogućena najefikasnija uporaba vremena.

Korisnici sami biraju kada će i kako pristupiti e-učenju budući da imaju stalan pristup

materijalima i nastavi koju polaze.

E-učenje putem interneta omogućava posebno dinamičnu interakciju između instruktora i

polaznika, kao i polaznika međusobno. Svaki pojedinac doprinosi nastavi pokretanjem,

odnosno sudjelovanjem u raspravama koje se tiču dotične teme.

U sklopu sustava lako je omogućena integracija i pristup drugim izvorima bitnima za

gradivo koje se podučava.

3.4. Nedostatci

Korisnici moraju imati određena znanja i vještine kako bi se mogli njime koristiti. Bez

određene računalne pismenosti, gradivo integrirano u sklopu elektroničkog sustava učenja

postaje potpuno beskorisno. Kako znanjem tako je potrebno raspolagati i adekvatnom

tehničkom podrškom, računalom, brzom i sigurnom vezom za internet itd.

Oprema kojom raspolažemo je često nepouzdana, a gotovo sva nije stopostotno sigurna

Čak ni kada mogući tehnički problemi ne dovedu do prekida u izvođenju e-nastave, svakako

će doprinijeti padu koncentracije korisnika, a samim time i padu kvalitete e-učenja.

Kako je korisnicima na raspolaganje dana velika sloboda u pogledu vremena izvođenja i

tempa nastave, tako učenici imaju i veću odgovornost.

7

Time se od učenika očekuje da se sami motiviraju, individualno procjenjuju potrebu za

učenjem što može dovesti do upitnih rezultata i objektivno slabog napretka u procesu učenja.

Pošto e-učenje poprima svjetske razmjere dolazi na vidjelo problem s autorskim pravima za

sadržaje određenog tečaja i sl., kao i pojava sličnih nelojalnih ili pak kvalitetnijih tečajeva

drugih autora. Sustav zahtijeva određenu tehničku podršku, koja košta, i stalan razvoj u

skladu s razvojem tehnologije kojom se koristi.

8

4. Web 2.0

Druga generacija world wide weba se danas obilježava oznakom web 2.0. Karakteristično

za web 2.0 je to što je komunikacija dvosmjerna, odnosno korisnik je u mogućnosti sam

kreirati web sadržaj, dok je to kod web-a 1.0 bilo nemoguće. Početkom 21. stoljeća počeo se

koristiti termin web 2.0 koji je ubrzo prihvaćen.

WEB 1.0 WEB 2.0

čitanje pisanje

tvrtke zajednice

Klijent-Server Peer to Peer

HTML XML

Osobne stranice Blogovi

Predavanja Konverzacija

Objavljivanje sadržaja Dijeljenje i sudjelovanje u sadržaju

Encarta Wikipedia

Tablica 1. Usporedba Web-a1.0 i Web-a 2.0

9

4.1. Karakteristike web-a 2.0

Web aplikacije možemo koristiti neovisno o pregledniku, mjestu i računalu na kojem

se nalazimo. Tako se drastično smanjuju troškovi nabave programske podrške, a za

održavanje istih je zadužen poslužitelj.

Aktivno sudjelovanje korisnika i njihova međusobna komunikacija (Korisnici nisu

više samo pasivni čitatelji, već aktivni stvaraoci sadržaja koji se neprestano

nadopunjavaju i mijenjaju. Time se potiče interaktivnost korisnika i njihova

međusobna komunikacija.);

Korisnici više nisu samo pasivni promatrači nego mogu međusobno komunicirati,

diskutirati i sami kreirati web sadržaj. Tim putem se postiglo da web 2.0 postane

znatno zanimljiviji i dinamičniji.

Karakterističan je po tome što omogućuje ocjenjivanje i dijeljenje resursa od strane

korisnika; tako web 2.0 stvara od korisnika kreativne korisnike, a ne samo pasivne

promatrače.

Važan je aspekt web-a 2.0 društveno umrežavanje (Cilj je takvog umrežavanja

stvaranje zajednice istomišljenika ili povezivanje određene skupine ljudi);

Društveno umrežavanje je nekako označilo cijeli web 2.0. Time je postignuto stvaranje

grupa istomišljenika ili međusobno povezivanje zajednice ljudi.

Sve to ne bi bilo toliko atraktivno da nije bogatih grafičkih sučelja od kojih je

najvažniji Ajax (Asynchronous JavaScript and XML) koji omogućava brže učitavanje

web sadržaja.

Web 2.0 aplikacije koristi sve više korisnika diljem svijeta, te se već počelo govoriti o

novoj generaciji web usluga naziva web 3.0. Vjerojatno će aplikacija treće vrste biti

distribuirane, dok će društvene mreže biti zamijenjene semantičkim mrežama, odnosno

semantičkim web-om.

10

4.1.1. Alati za razmjenu medija:

Flickr i Zoto omogućuju pohranu, organizaciju i pregledavanje fotografija.

Podcasting nam omogućuje stvaranje i objavu audio sadržaja na web-u – Odeo.

Vlogging daje mogućnost objavljivanja, pregledavanja i komentiranja video sadržaja -

YouTube i Google Video.

4.1.2. Alati za komunikaciju:

Facebook, MySpace, Linkedln, Twitter su alati kojima se odvija socijalno

umrežavanje, a kojima je potaknuto razmjena znanja i iskustva među korisnicima.

4.1.3. Alati za suradnju:

Thinkature, NoteMesh i Xwiki pružaju mogućnost razmjene znanja i ideja pri čemu

korisnici rade zajedno kako bi postigli određeni cilj.

4.1.4. Alati za kreativno učenje:

Bubblr, BubblePly i LetterPop potiču aktivnost i kreativnost korisnika.

Alati za izradu materijala za učenje - npr. Slidestory, Nanolearning i Veotag.

Zamjena standardnih desktop aplikacija - npr. Zoho Writer, Google Docs i Gliffy.

Sustavi za upravljanje učenjem - npr. Learnhub i Haiku.

11

5. E-učenje i web 2.0

Mogućnosti multimedijskih prikaza i pristupa računalnim mrežama, osobito internetu,

omogućuju trenutačni pristup golemom i brzorastućem broju informacija iz cijeloga svijeta te

njihovo pretraživanje. Uz to, pridonose razvoju učeničkih sposobnosti samostalnoga učenja i

suradnje s drugima te njihovim komunikacijskim sposobnostima. Pridonose razvoju

pozitivnog odnosa prema učenju, unaprjeđenju načina na koji učenici prikazuju svoj rad te

njihovim pristupima rješavanju problema i istraživanju. Isto tako, učinkovita i racionalna

primjena informacijske i komunikacijske tehnologije u različitim situacijama daje bitan

doprinos razumijevanju temeljnih koncepata u području tehnike i informatike.

Stoga je svim učenicima nužno omogućiti odgovarajući pristup informacijskoj i

komunikacijskoj tehnologiji. Oni se tom tehnologijom trebaju služiti u svim predmetima i

tako dobiti mogućnost za istraživanje i komunikaciju u lokalnoj sredini, ali i šire, kako bi

stekli vještine razmjene ideja i podjele rada sa suradnicima te pristupa stručnim sadržajima na

različite načine.

Web 2.0 alati se mogu mnogostruko koristiti u primarnom obrazovanju tako da ga koriste

učitelji kako bi im bio olakšan nastavni i nenastavni rad, da se koristi u nastavi ili u

izvannastavnim aktivnostima, da se učenike podučava kako i koje Web 2.0 alate koristiti u

radu ili kombinirati neke.

5.1. Nastanak e-učenja 2.0

Učiteljima je omogućena suradnja – dijeljenje ideja i stvaranje novih znanja, stvaranje

virtualnih zajednica, lakoća izrade i isporuke nastavnih sadržaja u kojima mogu sudjelovati i

učenici itd. Pri tome su iznimno korisni alati poručivanja i dopisivanja (engl. messaging) kao

učinkovit način komunikacije:

U svijetu je znatno veći broj ustanova i cijelih obrazovnih sustava baziranih na novim

tehnologijama. U Hrvatskoj to nije slučaj, još uvijek je prisutan nedostatak tehnološke,

pedagoške i organizacijske podrške da bi ovaj način obrazovanja doživio svoj znatan rast. U

primjeni je treća generacija e-učenja (tzv. E-learning 2.0) čiji je glavni element primjena web

2.0 alata, a karakteristika postavljanje učenika u centar učenja i poučavanja uz pomoć ICT-a i

e-učećih tehnologija, pri čemu je uloga nastavnika u potpunosti drugačija od one u

12

tradicionalnoj školi koja u svome radu ne koristi i ne primjenjuje nove tehnologije. S

ovakvom orijentacijom obrazovanja, gdje više nije nastavnik smješten u središte zbivanja

nego učenik, nastavnik tako postaje samo pomagač, onaj koji će usmjeriti učenika. To je

moguće upravo korištenjem web 2.0 tehnologije i društvenih programa ali uz određene

pedagoške i didaktičke primjene.

Nastavnici putem e-učenja 2.0 mogu razmjenjivati, surađivati sa učenicima, dijeliti ideje,

stvarati nova znanja, kreirati virtualne zajednice. Tako i izrada i isporuka nastavnog sadržaja

postaje vrlo trivijalna, i vrlo pristupačan svakom učeniku.

Dugogodišnji korisnici web 2.0 alata znaju za Moodle, kojemu mogu pristupiti svi učenici

temeljem elektroničkog identiteta koji dobivaju od administratora imenika huso (Hosting

usluga za osnovne i srednje škole) carnet-ovog sustava. Zbog pojednostavljenja, ali i

omogućavanja rada, u pojedinim mogućnostima učenike trebalo podučiti kako raditi s tzv.

uploadom, kako prenijeti podatke s određenog medija na računalo i kako ih učitati na web pri

čemu su korišteni mnogobrojni Web 2.0 alati za zvučni i videopodcasting. Zadatke za

samostalan rad i/ili domaće zadaće, i unutar navedenih alata, moguće je pratiti pomoću bloga,

društvenih mreža, poručivanja i dopisivanja tako da se unaprijed dogovori jedan ili više

načina na koji će se odvijati protok informacija i njihova kontrola.

Podrazumijeva se da se svi nastavni i izvannastavni zadaci mogu riješiti pomoću jednog

ili više Web 2.0 alata. Bitno je unaprijed dogovoriti koje alate koristiti te razinu komunikacije

u njemu ili njima.

Iznimno korisni Web 2.0 alati uporabljivi u nastavi i izvan nje su Wiki alati. Korisni su u

primarnom obrazovanju i na korisničkoj razini, a s porastom informatičkih znanja i na

uredničkoj razini, što se posebice odnosi na nastavno i znanstveno osoblje koje raspolaže

relevantnim informacijama koje se mogu objaviti na Wiki-ju. Često se zbog prefiksa slobodan

(engl. free) izbjegavaju jer se njime, navodno, umanjuje njihova vrijednost što nije točno. U

modeliranju wiki-ja sudjeluju samo stručnjaci određenih polja i područja i stoga objava

istinitosti prolazi procjenu eksperata te se može afirmirati.

Društvene i socijalne mreže (Facebook, Twitter, Netlog, MySpace, LinkedIn i dr.) prema

zastupljenosti su trebale imati primat na vrhu navoda web 2.0 alata, no nehotice su stavljene u

13

drugi dio njihove primjene zato što njihova uporaba nije isključivo obrazovna, nego

prvenstveno zabavna, ali se mogu „izvući“ obrazovni elementi.

Pomoću društvenih mreža učitelj dobiva svojevrstan uvid i u obiteljske odnose, sklonosti,

afinitete te na određeni način može tumačiti određena zbivanja u obitelji (kad učenici dobiju

privolu i povjerenje roditelja, počinju iskazivati osobnost, a danas to biva vrlo brzo jer

roditelji imaju sve manje vremena za kontrolu svih djetetovih aktivnosti tijekom dana).

Premda se web 2.0 alati ne dijele na naprednije i one manje napredne, u primarnom se

obrazovanju može izvesti njihova nadogradnja. Toj skupini pripadaju alati za izradu

mentalnih mapa i blok dijagrama koje će učenici u primarnom obrazovanju moći koristiti

samo uz pomoć učitelja koji će ih usmjeriti na njih i potrebu njihove upotrebe.

Mentalne mape (engl. Mind Maps) poput Bubble.us, Mindmeistera ili Mindoma

predstavljaju jednostavne i besplatne mrežne programe za online brainstorming, odnosno

dijagram za prezentaciju riječi, ideja, zadatka ili drugih predmeta posloženih oko centralne

ideje ili pojma (engl. keyword) koji generiraju, vizualiziraju, strukturiraju i klasificiraju

određeni pojam.

U području obrazovanja Web 2.0 našao je svoju široku primjenu u procesu primjene

naučenog u praksi. U klasičnom sustavu obrazovanja se očekuje da se praktična primjena

znanja očituje tek po svladavanju određene razine. To nije slučaj kada je u pitanju web 2.0

gdje je omogućeno priključivanje u procese stvaranja znanja bez obzira o nivou prethodno

stečenog znanja, što ima i svoje nedostatke. Glavna ideja takvog pristupa je da informacije

potrebne učeniku budu u svakom trenutku na raspolaganju.

14

Slika 2. Ilustracija IC- vježbanja

Izvor : http://pogledkrozprozor.wordpress.com/2010/12/20/web-2-0-alati-i-e-ucenje-u-

primarnom-obrazovanju-ii-dio/

Klasični obrazovni sustav stavljen je u unaprijed definirane kalupe te ograničen

definiranim programima i sadržajima. web 2.0 omogućio je praktički neograničeni prostor

kako ne bi učenik bio primoran učiti samo ponuđeno gradivo i sadržaj.

5.2. Vještine potrebne za rad u e-učenje 2.0 okruženju

pretraživanje i pronalaženje potrebnih informacija

razabiranje relevantnih informacija iz više izvora s ciljem praćenja promjena

vrednovanje informacija

interpretiranje mišljenja i stavova drugih sudionika u procesu

izražavanje multimedijskim sadržajima i njihovog korištenja te dijeljenja tih sadržaja s

kolegama

S web-om 2.0 nastao je u potpunosti koncept obrazovanja koji je neovisan o mjestu

učenja. Pri tome ne mislim samo na fizičku lokaciju učenika za vrijeme procesa obrazovanja

već i na mjesto na web prostoru. Time je postignuto da učenik koristi razne aplikacije i

resurse koji se nalaze bilo gdje u web prostoru te tako stvara vlastito okruženje za rad koje

njemu najviše odgovara.

Uz gore spomenute pogodnosti e-učenje 2.0 ne stvara pritisak na učenika u pogledu

vremenske ograničenosti, te se tako učenik može nesmetano skoncentrirati na sami obrazovni

sadržaj. Najbolji pokazatelj kako e-učenje 2.0 stvara obrazovanje kvalitetnijim je činjenica da

vrijeme koje učenik provede učeći i u slobodnim aktivnostima je isto, tj. da učenik ima

mogućnost učiti dok aktivno radi druge stvari.

15

Web 2.0 kao smjer u world wide web tehnologiji zasniva se na socijalizacijskoj noti koja

korisnicima omogućava sudjelovanje u stvaranju sadržaja web-a i podrazumijeva interaktivnu

dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala te korisnika i drugih korisnika čime

korisnik od pasivnog postaje aktivni sudionik. Društveno umrežavanje (eng. social

networking) okosnica je web 2.0 filozofije. Naglasak je na socijalizacijskoj noti pri čemu je

korisnik u središtu pozornosti kao stvaratelj sadržaja pomoću raznih mrežnih servisa (blogovi,

forumi, osobni mrežni portali, videoservisi, fotogalerije, mrežne enciklopedije itd.).

5.3. Osnovne karakteristike

Osnovne karakteristike web 2.0 su otvorenost, sloboda i kolektivna inteligencija.

Korisnici mogu koristiti programe preko mrežnog preglednika, dakle web se definira kao

platforma na kojoj korisnici imaju kontrolu nad podacima na nekoj stranici. Sama arhitektura

web-a 2.0 korisnike potiče da tijekom korištenja daju svoj prilog nekom mrežnom sadržaju ili

programu.

Web 2.0 predstavlja novu generaciju i stupanj upotrebe mreže jer korisnik sam stvara

sadržaj (često ljudi više rade na internetu negoli na svojim računalima pa mrežne stranice više

nisu telopi, statične stranice s određenim informacijama).

To zahtijeva i njegovo objavljivanje i aktivnu prezentaciju i zato je razvijen širok spektar

internetskih platformi koje služe za njihovu distribuciju; većina su hosting usluge (Web

Hosting je usluga iznajmljivanja diskovnog prostora i pripadajućih serverskih resursa za

smještaj mrežnih stranica na mrežnom poslužitelju i za korištenje e-pošte) s dovoljno prostora

za objavu vlastitih uradaka.

Web 2.0 alati skupina su društvenih programskih alata koji korisnicima omogućavaju

interakciju i razmjenu podataka te objavu i izmjenu internetskog i drugog digitalnog sadržaja

pri čemu korisnik sam stvara svoje sadržaje. Oni omogućuju suradničko pisanje što znači da

je skupini korisnika omogućena suradnja pri izradi i objavljivanju na mreži. Podržavaju i

suradničko učenje te na taj način mogu potaknuti učenike na veću razinu kreativnosti i

stjecanje dodatnih ICT vještina. Besplatni su i svima dostupni te se mogu vrlo dobro koristiti

u školi kao nadopuna klasičnoj nastavi i svim oblicima izvannastavnih aktivnosti. Na taj način

učenje prestaje biti samo „konzumiranje“ sadržaja te se odvija kroz suradnju i stvaranje

16

vlastitog znanja uz pomoć raznovrsnih resursa i korisnika. Preduvjet je „samo“ obrazovanje

učitelja za njihovu upotrebu i primjenu.

Besplatne raspoložive nove tehnologije, zajednički pristup internetu i informacijama,

novi oblici socijalnih interakcija posredovanih tehnologijom, sve to utječe na način

poučavanja i učenja.

Termin e-učenje 2.0 označava novu percepciju učenja koje postaje konverzacijom i

načinom dijeljenja ili razmjene sadržaja karakteriziranog otvorenim okruženjima za učenje.

Web 2.0 alati podržavaju „novog učenika”, internet, net, Google generacije i „novo učenje“

jer se temelje na principima stvaralaštva, komunikacije, suradnje i dijeljenja pri čemu je

učenik korisnički orijentiran. Na taj način korisnici postaju tzv. Prozumeri (engl. prosumers –

producer & consumer) – i proizvođači i konzumenti.

5.4. Kako obrazovni sustav reagira na ovu činjenicu?

Težnja je postići tzv. otvorene škole i održavati otvorenu nastavu u kojoj neće biti

zanemaren ljudski čimbenik i uloga učitelja, ali će biti u interakciji s e-učenjem na način da se

ICT koristi kao nadopuna klasičnoj nastavi ili da se kombinira klasična nastava s online

oblikom nastave (ovakav se oblik nastave naziva kombinirani ili hibridni (engl. Hybrid

Learning, Blended Learning, Mixed Mode Learning; najnovije Blended Online Learning

(BOL), New Hybrid Learning, New Learning Environment (NLE)).

Istraživanja pokazuju kako web 2.0 alati pomažu učiteljima u njihovom dnevnom radu i u

razvoju individualnih vještina učenika do maksimuma (Redecker, 2008) jer su web 2.0 alati

vrlo praktični. Učiteljima pomažu u organizaciji i upravljanju informacijama s interneta te im

istovremeno asistiraju kako bi materijale učinili dostupnima. web 2.0 može pomoći učiteljima

i u proširenju metodičkih alata pomoću novih medija za učenje koji učenike više mogu

zainteresirati i angažirati. Alati poput wikija, blogova i podcasta učenje mogu učiniti lakšim,

zanimljivijim i jednostavnijim što utječe na povećanje motivacije i angažmana učenika. Ti

alati učiteljima pomažu u razvoju moderne pedagogije koja pojedinca stavlja u centar

iskustva. Promišljeno korišteni, učiteljima mogu pomoći da učenje postane pozitivno iskustvo

za sve učenike, na način da preuzimanje odgovornosti za osobno učenje bude ugodan proces.

Blogovi, wikiji i određene društvene grupe učenicima dozvoljavaju sudjelovanje u

suradničkim projektima i zadacima. Društvena dimenzija suradničkog učenja postavljena u

17

okružje privlačnog medijskog okružja učenicima pruža mogućnost uživanja u učenju.

Također, omogućava da se stečene vještine unaprijede u osobne vještine i sposobnosti.

Međutim, zbog visokih tehnoloških postignuća, treba biti restriktivan u pojedinim uporabama

od strane učenika.

5.5. Alati korišteni u e-učenju 2.0

5.5.1. Messaging

Alati poručivanja i dopisivanja (engl. messaging) kao učinkovit način komunikacije:

Google Talk

Windows Messenger

Skype

Twitter

Facebook

Instant Messaging (IM) je oblik real-time, stvarne i direktne tekstualne komunikacije

između dvoje i više ljudi koji koriste računalo i moguće ga je upotrijebiti u svim oblicima

komunikacije.

5.5.2. Blog

Blog (skraćeno od weblog) je vrsta mrežne stranice na kojoj su periodični zapisi poput

novinskih ili zapisa u dnevniku, prikazani su u obrnutom kronološkom redoslijedu (online

dnevnik). Upisuju se komentari, opisi događaja, tekstualni zapisi kombinirani sa slikama ili

poveznicama na mrežne stanice ili drug weblogove. Blog na određeni način odražava osobni

život i posao.

18

Praktična upotreba bloga:

objava osobnih, osnovnih podataka, predstavljanje

pisanje i objavljivanje periodičnih opažanja

komunikacija između pojedinih grupa – suradnja u znanstvenoj skupini pri čemu je

moguće pronaći ljude s kojima se surađuje

prezentacija osobnog procesa učenja, domaćih zadaća, bilo individualnih ili grupnih

(za učenike).

Primjeri usluga za blogove:

WordPress

Blogger

Blogeri

5.5.3. Wiki

Wiki je vrsta mrežne stanice koja korisnicima dozvoljava dodavanje, uklanjanje,

objavljivanje sadržaja na drugačiji način i mijenjanje najviše korištenih sadržaja, vrlo brzo i

jednostavno. Vrlo je koristan proizvod i velike su koristi u mogućnosti suradnje između

članova tima.

Wikispaces:

besplatan wiki za svakoga.

Wikidot:

besplatno objavljuje stranice pojedinca (vase_ime.wikidot.com). Vrlo je prilagodljiv

alat kojim korisnik objavljuje sadržaj na internetu, postavlja (upload) određene

datoteke (files), komunicira i surađuje. Pri tome nije potrebno brinuti za HTML jezik,

način kako dodati, objaviti stranicu ili stvoriti forum na svojoj stranici. Smisao i

poanta je koncentriranje na sadržaj i rast zajednice, skupine ljudi koja komunicira i

surađuje.

19

Wikipedia

besplatna je i slobodna enciklopedija koju se u znanstvenim istraživanjima ne

preporuča navoditi u literaturi kao izvor jer njezina relevantnost, navodno, nije

dokazana, iako u njezinoj izradi sudjeluje tim stručnjaka koji svakodnevno i

neprekidno naziru objavu sadržaja.

Wikimapia

pomoću Wikimapie moguće je opisati cijeli svijet i svako mjesto na Zemlji.

Predstavlja online mapu i satelitski resurs, a kombinira Google Maps i Wiki sustav.

Zvučni i videopodcasting te online prezentacije vrlo su važan nastavni alat jer

omogućavaju jednostavno i brzo stvaranje online zvučnih sadržaja kojima je moguće

pristupiti u bilo koje vrijeme, preuzeti ih na lokalno računalo ili drugi digitalni uređaj te

pomoću njih prezentirati složen ili promjenjiv sadržaj na efikasniji način.

5.5.4. Podcast

Podcast je digitalna datoteka koja sadrži zvučni ili audiovizualni zapis koji se distribuira

preko interneta korištenjem RSS tehnologije, a namijenjen je gledanju (ili slušanju) na

računalu, digitalnom prijenosnom playeru poput iPoda ili televizije korištenjem uređaja poput

Apple TV-a.

Naziv podcast je složenica riječi POD (Personal On Demand) i engleske riječi broadcast.

Neke od prednosti podcastinga su:

mogućnost slušanja sadržaja u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu (preuzimanjem

na prijenosni digitalni uređaj učenici podcastove mogu slušati u bilo koje vrijeme),

mogućnost brzog i jednostavnog ponavljanja obrađenih sadržaja,

mogućnost prezentacije sadržaja u formatu koji nije tekstualan i koji je bliži

prirodnijem okruženju učionice pa stoga i potencijalno zanimljiviji i poticajniji,

mogućnost zvučne prezentacije sadržaja koji su za to prikladniji (lekcija jezika ili

komunikacijskih vještina).

20

Podcasting je moguće koristiti za:

objavu nastavnih materijala u zvučnom ili videoformatu

lekcije iz jezika – npr. učenje engleskog jezika

objavu pojmova u rječniku

administrativnu podršku korisnicima ili objavu uputa za snalaženje u tečaju

arhivu snimaka gostujućih predavača, osobito ako se radi o eminentnim profesorima

ili autorima

satove književnosti, osobito poezije – učitelj može izražajno pročitati poeziju radi

boljeg razumijevanja

teme nastave ili obrazovne emisije

za diktate u nastavi jezika (vježba za učenike)

za pripremu i prilagodbu nastave za slijepe ili slabovidne učenike

kao pripremu za sat, učiteljev komentar lekcije koja slijedi ili sažetak završenog

nastavnog sadržaja

Podcasting nije prikladan za sva okruženja ni sve vrste sadržaja, nastavne aktivnosti ili

ciljeve učenja, primjerice, skupni rad ili radionicu jer bi se snimka svela na buku.

Neki od programa za podcasting:

YouTube(vizualni)

Vimeo(vizualni)

Odeo(zvučni) – distribucija i preslušavanje velikog broja zvučnih podcastova

Woices (zvučni)

Masher

Slidesix

Slidestory

Veotag

Yodio

Stupeflix

Slika 3. Sučelje Yodio programa

Izvor: http://pogledkrozprozor.files.wordpress.com/2010/11/clip_image014.jpg

21

Razmjena fotografija:

Flickr

Zoto

Aviary

Splashup

Slika 4. Sučelje Splashup programa

Izvor: http://pogledkrozprozor.files.wordpress.com/2010/11/clip_image016.jpg

Nezaobilazni su alati za društvene mrežne stranice i knjižne oznake. Društveno

označavanje postupak je stvaranja i pohranjivanja popisa označenih adresa mrežnih stranica i

korisnih internetskih resursa na javne mrežne stranice. Prilikom dodavanja pojedine adrese

mrežne stranice na popis, stranicu opisujemo ključnim riječima (tags) i klasificiramo po

određenim područjima – tagiramo (tagging) što olakšava njezin pronalazak.

Društveno označavanje korisnicima omogućuje različite poglede na podatke i resurse, ali

i pronalaženje pojedinaca s istim područjem interesa što dovodi do društvenog umrežavanja.

LinkedIn – odlična društvena mreža, poslovno orijentirana, „Facebook za ozbiljne ljude“,

pri čemu je LinkedIn profil svojevrsni poslovni životopis.

Diigo – odličan alat za društveno označavanje i tagiranje.

Delicious – predstavlja najveće društveno označavanje.

22

Tablica 2. Usporedba e-učenja kroz razvoj istog

StumbleUpon je prema mnogim statistikama jedna od stranica koja ima najveću posjetu

nakon Google-a. Stranica je zamišljena tako da se instalira StumbleUpon Toolbar te da se

preko njega daje pozitivan ili negativan glas stranici koju se upravo gleda na način da se za

nju glasa, ali i da se pomoću njega pronalaze nove stranice koje još nitko nije otkrio. Kada te

stranice budu pronađene, korisnik će zauvijek biti označen kao korisnik koji ih je pronašao.

e-učenje 1.0 e-učenje 1.3 e-učenje 2.0

Glavne

komponente

Tečajevi

LMS

Autorski sadržaji

Hibridni sustavi

CLMS

Grupe za

diskusiju

Wiki, Društvene mreže i

Bookmarking, Add-ins, Mash-

ups

Orijentacija,

sudjelovanje

Nastavnik prema

učeniku

Jednosmjerna

Nastavnik prema

učeniku

Dvosmjerna

Nastavnik samo usmjerava,

Promatračko učenje

Konstruiranje

sadržaja

Dugačko Brzo Ne postoji

Količina gradiva 60 min 15 min 1 min

Pristupno

vrijeme

Prije posla Između posla Za vrijeme posla

Dostava gradiva Sve od jednom U puno dijelova Kada zatreba

Pristup sadržaju LMS E-mail Pretraživanje, RSS feed

Nadzornik ID Nastavnik Radnik

Kreator sadržaja ID SME Korisnik

23

6. Zaključak

Unatoč svim prednostima, još uvijek e-učenje ne može zamijeniti u potpunosti klasičan

pristup učenju. Naročito to dolazi do izražaja u obliku e-učenja koje se u potpunosti

organizira na daljinu pri čemu dolazi u pitanje kvaliteta stečenog znanja i individualizacija

cijelog procesa. E-učenje ipak pruža kreativniji i složeniji pristup učenju naspram puke

replikacija nastavnog procesa kroz nastavne jedinice pri čemu treba naglasiti kako je hibridno

učenje koje koristi najbolje značajke tradicionalnog i e-učenja idealan koncept za budućnost

obrazovanja. Nastavnicima se tako pruža mogućnost isporuke većine nastavnih sadržaja u

online okruženju pri čemu se vrijeme provedeno u učionici može iskoristiti za raspravu,

pitanja i rješavanje eventualnih problema s polaznicima. Ovim načinom obrazovanja

nastavnici su oslobođeni dijela vremena koje je prije bilo potrebno za sastavljanje nastavnog

gradiva. Kako je sada sve to dostupno online nastavnici sada mogu puno više vremena

posvetiti korisnicima.

Diskusije koje su u klasičnom načinu obrazovanja gotovo nemoguće, ovim putem to je

omogućeno putem raznih portala i društvenih mreža. Ovo je olakotna okolnost za one

polaznike kojima treba više vremena za sastaviti pitanja ili pripreme odgovore u online

raspravi. Ako se pri implementaciji sustava za e-učenje sistematično u obzir uzmu tehnološki

i pedagoški aspekti e-učenja njihova primjena može znatno unaprijediti efektivnost i

efikasnost učenja. Poznato je da ljudi uče na različitim razinama i na različite načine, pa će

učenje biti najefektivnije i najefikasnije onda kada su nastavni materijali maksimalno

individualizirani i prilagođeni potrebama polaznika, čemu e-učenje izrazito doprinosi.

24

7. Literatura

1. Ančić, Z. O čemu treba voditi računa pri odabiru e-learning rješenja?, 2009.

www.ebizmags.com/o-cemu-treba-voditi-racuna-pri-odabiru-elearning-rjesenja/

(25.4.2012)

2. ASTD Education- www.astd.org/NR/rdonlyres/12ECDB99-3B91-403E-9B15-

7E597444645D/23395/LMS_fieldguide_20091.pdf (21.4.2012)

3. Bosnić, I. Moodle – Priručnik za seminar, 2006., e-učenje.geof.unizg.hr

4. Elearningeuropa „Transforming education through technology“

www.elearningeuropa.info (19.4.2012)

5. Ellis, Ryann K. 2009. Field Guide to Leraning Management System, ASTD Learning

Circuits

6. Löw, Z. Prvi hrvatski LMS, 2002., edupoint.carnet.hr/casopis/broj-08/clanak-

02/lms.pdf (21.4.2012)

7. Moodle-A Free, Open Source Management System for Online Learning,

http://moodle.org (21.4.2012)

8. Stankov, S.: E-učenje, PMF, Split, 2009.

9. Wikipedija 2012.g.-http://en.wikipedia.org/wiki/E-learning (21.4.2012),

http://en.wikipedia.org/wiki/Web_2.0 (21.4.2012)

25

8. Životopis

Rođen sam 2. kolovoza 1990.g. u Zagrebu. Osnovnu školu završio sam u Zagrebu, kao i

srednju elektrotehničku školu („Željeznička tehnička škola u Zagrebu“). Po završetku srednje

škole, 2009.g., upisao sam se kao redovni student na preddiplomski studij fizike na Odjelu za

fiziku u Osijeku.