Zavarivanje trenjem je novi proces razvijen u Engleskoj posebno pogodan za zavarivanje aluminijskih ekstruzija. Metoda koristi rotirajući cilindrični alat koji ima trn promjera 5-6 mm i visinu 5-6 mm. Alat se postavlja pod kutom na smjer zavarivanja. Pritiskanjem rotirajućeg alata u sredinu I-pripremljenog šava razvija se toplina uslijed trenja. Temperatura 450-500 °C i miješanje uzrokovano trnom formira zavar između dvaju dijelova. Stroj za zavarivanje može biti uobičajena glodalica koja umjesto glodala ima alat za zavarivanje. Debljine aluminija koje se mogu zavarivati su od 1.5 do 30 mm. Prednost metode je vrlo visoka kvaliteta zavara, bez pora i jednolike strukture i često potpuno bez pukotina. Pokusi savijanja pokazuju vrlo dobre rezultate. Vlačni testovi pokazuju lom u području zone utjecaja topline. Nije potrebno ukloniti sloj oksida prije zavarivanja. Utjecaj topline je vrlo mali. Postiže se brzina zavarivanja je oko 600 mm/min kod 6 mm debelog materijala.

Zavarivanje trenjem se vrsi u cvrstom stanju,pod dejstvom toplote koja se stvara pri trenju povrsina koje zavarujemo.u procesu zavarivanja nastaju znacajne znacajne plasticne deformacije na zavarenim povrsinama.Čvrsti zavareni spoj nastaje kao rezultat obrazovanja metalnih veza izmedju kontaktnih povrsina zavarenih detalja.

Mehanicka energija se nepsredno pretvara u toplotnu pri cemu se toplota lokalizuje u tankim povrsinskim slojevima metala.Na povrsinama detalja,djelovanjem sile P,nastaje sila trenja.Rad dobiven na osnovu tih sila pretvara se u toplotu koja se dijeli na povrsinama koje se taruizaziva intenzivno zagrijavanje metala do temperature koja je neophodna za obrazovanjezavarenog

spoja.Primjenjeno u zavarivanju celika te temperature,u zavisnosti od rezima procesa zavarivanja,krecu se od 950-1300 stepeni Celzijusa.

Ciklus zagrijavanja tankog sloja metala je vrlo mali,od nekoliko sekundi do pola minute i zato je proizvodnost zavarivanja trenjem vrlo visoka.

U pocetnoj fazi okrece se pokretni dio konstantno brzinom,dok u drugoj fazi dijelovi dolazeu kontakt pod djelovanjem osnog prtiska,a trenje se vrsi u cvrstom,suhom stanju.Da bi savladala ovu fazu,masina za zavarivanje mora da imajak pogonski uredjaj.Treca faza je faza hidrodinamickog trenja u kojoj temperatura kontaktne povrsine dostize temperaturu zavarivanja i metal je u plasticnom tjestastom stanju.Dolazi do izacivanja metala i nadvisenja sava,a djelovi koji se zavaruju se skracuju.Oslobodjena toplota se siri u oba dijela i temperatura se izjednacava ali ostaje niza od tacke topljenja osnovnog materiala.U cetvrtoj fazi dio koji rotiranaglo se zaustavi.Djelovanjem dodatne sile kovanja na kontaktnoj povrsini dijelova nastaje spoj sa karakteristicnim prstenastim nadvisenjem sava.

Maksimalni ekonomski efekat je u masovnoj ili seerijskoj proizvodnji za izradu relativno velikih serija.U tim slucajevima se koriste automati ili poluautomati.U maloserijskoj proizvdnji za zavarivanje se koriste prostije masine i masine koje omogucuju lagan prelazak sa jednog proizvoda na drugi.Zavarivanje trenjem se uspjesno koristi u proizvodnji traktora,autoindustriji,,pri izradi motora sa unutrasnjim sagorijevanjem,u raketnoj industriji i elektronici.Postupak se moze primjeniti za zavarivanje kako istorodnih tako i raznorodnih materijala.