b r o j 6 • z i m a 2 0 0 8 / 2 0 0 9 . • b e s p l a t n o k v a r t o v s k o g l a s i l o

POZNATA STANARKA KNEŽIJE – Slavica Knežević

“Želim da mi 2009. bude ispunjena, sretna i prosperitetna!Kao i moj kvart!”

Zagrebacki glazbeni podij – meka glazbenih amatera

Krajnji čas za stvaranje kulture poduzetništva

9 7 7 1 8 4 6 5 0 3 0 0 0

ISSN 1846-503X

HOMO LUDENS - Zašto se bridž igrati mora?

imamo kvart ovjekovječen na filmu

Pjesma za moj kvart

Glas Trešnjevke, zima 08/09�

Glavna urednica Danijela Rajković

Novinari Marina Damjan, Jelena Dropulić,

Petra Habdelić, Ana Obrovac, Tomislav Pokrajčić, Viktor Rohak

Fotografi Marina Damjan

Lektura Nataša Pejić

Grafička urednica Tanja Balotić

Prijelom Alan Mance

Prodaja oglasnog prostora Anamarija Meniss

Dinamika izlaženja ožujak, lipanj, rujan, prosinac

Naklada 10 000 primjeraka

Nakladnik Centar za kulturu Trešnjevka

uz potporu Vijeća gradskih četvrti Trešnjevka-jug i Trešnjevka-sjever

Za nakladnika Ljiljana Perišić

Park Stara Trešnjevka 1, 10 000 Zagreb

Telefon 01/3027-411 01/3027-032 Faks 01/3024-247e-mail: info@cekate.hr

MB: 3239632Žiro račun

Zagrebačka banka 2360000-1101429565

G L A S T R E Š N J E V K E − I M P R E S S U M

Tajni grad - Haustor

postoji tajni grad u njemu nikoga ne mori glad

tajni grad u njem si čitav život zdrav i mlad

postoji tajni grad po njemu mirno teku ulice

tajni grad ajde poljubi me i zbuni se

postoji tajni grad o njem i tu ponekad čuje se

tajni grad hoda po drvoredu ujesen

daj Mirko provjeri da li su ispravni Landroveri

il shvati napokon da čak ni gazda ne zna gde je on

jer ide jer hoda

postoji tajni grad pogledaj očima i čudi se

tajni grad poslušaj ušima i osjeti

tajni grad opipaj nogama i uživaj

velik je kao slon al čak ni gazda ne zna gdje je on

jer ide jer hoda....

Glas Trešnjevke, zima 08/09 �

4 Projekt za kojim žudimoKultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi

9 CEKATE predstavljaZagrebački plesni podij

1� Kulturne kronike

17 Znanstveni pristupFilozofija kvart

�1 Posebni smo jer...Imamo kvart ovjekovječen na filmu

�4 Ustanove u susjedstvuLogopedski centar

�8 Glas narodaNovogodišnja želja za moj kvart

�0 In corpore sanoKonj – moj plemeniti prijatelj

�� Homo ludensZašto se bridž igrati mora?

�6 Čitatelji uređuju stranice

�8 Od placa do stolaDobra stara heljdina kaša

�9 Događanja za neumorne

4� Poznata stanarkaZarazna spontanost Slavice Knežević

�8 Info servis

47 KolumnaZabilješke buntovnika s razlogom

Dragi i dobri čitatelji,

Želim vam da praznike provedete opušteni u miru i zadovoljstvu, ne dopuštajući da vas u tome ometu ni­kakve loše prognoze, zagorjelo blagdansko pečenje ili nečija bezrazložna nervoza. Kriza je uvijek bilo i bit će ih, ali mi smo se uvijek nekako snašli; u kući se uvijek nađe nekog sira pa će biti dovoljan ako je lijepo aranžiran i s ljubavlju poslužen, a nečija nervoza pripada tom nekome, a ne vama, pa nek’ se taj onda s njome i bakće!Želim da nadolazeću godinu živimo u zemlji koja doista i bez floskula potiče poduzetništvo, provo­di kvalitetna rješenja i pr ograme za ne samo bolju ekonomiju nego i za niz stvari koje su u uređenim društvima uobičajene. U zemlji koja vodi dobru skrb o pravima i problemima svojih građana, radilo se o zapošljavanju, sudstvu ili o usamljenosti starijih i zaboravljenih ljudi.Želim da svi imate zdravlje, posao i neku dragu osobu u blizini. A za ostalo ćete se već pobrinuti.

Danijela RajkovićGlavna urednica

Sadržaj

Glas Trešnjevke, zima 08/094

Projekt za kojim žudimo

GT: Navikli smo da se gospodarstvom i poduzetništvom bave ustanove koje su vezane za te djelatnosti. Možete li ukratko definirati pojam ‘kultura poduzetništva’ i na koji način se to uklapa u djelatnost centra za kulturu?

Dobro pitanje – kako uopće definirati pojam ‘kul­tura’? Tu ćemo odmah naići na niz užih područja kao što su glazbena kultura, ili likovna kultura, a u tom kontesktu je i kultura poduzetništva sigurno je­dan vrlo važan činitelj opće životne kulture.

No, možda za početak možemo preskočiti defini­ciju. Kultura poduzetništva je jako širok pojam koji obuhvaća sve ono što utječe na gospodarski razvoj i standard stanovnika jedne zemlje. Međutim, ovdje, u okviru ovog projekta, mislimo ponajprije na one male stvari koje svatko od nas može učiniti. Iako na prvi pogled izgleda da je za poduzetništvo nužan veliki kapital i neke posebne sposobnosti, na poduzetničku klimu jedne zemlje isto tako utječe individualan od­nos svakog stanovnika. Svi mi možemo biti poduzet­niji i svatko na svoj način može dati doprinos stvaran­ju poticajne poduzetničke klime u našem okruženju. Naš je cilj ispitati različite mogućnosti kako to učiniti. Mnoga svjetska iskustva pokazuju da samoorganizi­ranje i samopomoć imaju vrlo značajnu ulogu u raz­voju društveno odgovornog gospodarstva i masov­nosti poduzetništva – a upravo to stvara ravnotežu u odnosu na pretjeranu tajkunizaciju.

Želimo da ovi programi budu lako dostupni svi­ma. S obzirom na to da se za sada nijedna instituci­ja ne bavi sustavno razvojem kulture poduzetništva, optimalno je rješenje da jedinice lokalne samoupra­ve i centri za kulturu zajednički pokrenu incijative i osmisle programe za unapređenje ove djelatnosti izuzetnog društvenog značaja.

Moram malo obrazložiti i drugi dio naziva projekta ‘poduzetništvo u kulturi’. Moglo bi se reći da se ovdje

‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’Centar za kulturu Trešnjevka pokreće projekt ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’, kojim će se kroz radionice, istraživanja i stručne skupove promovirati kultura suvremenog poduzetništva, animirati sudionike na pokretanje sasvim novih ideja i procesa, te poticati javni dijalog o vizijama dugoročno održivog razvoja. Razgovaramo s inicijatorom projekta Goranom Kauzlarićem o idejama i ciljevima koji se isprepliću u ovom projektu. Piše: Viktor Rohak

OSNOVNI CILJEVI PROJEKTA• Omogućiti svima da se lako i masovno

uključuju u poduzetništvo, kućne biznise, direktna ulaganja i dopunske djelatnosti, a mladima pomoći da već u najranijoj do­bi, kroz igru i zabavu, ovladaju vještinama važnim za poduzetništvo

• Nedostatak kapitala može se nadomjestiti snagom inicijativa i ideja

• Kako djecu naučiti da budu poduzetni?

OKVIRNE TEME PROJEKTA• Mikropoduzetništvo, kućni biznisi,

samozapošljavanje i samoorganiziranje• Poduzetništvo u kulturi i stvaralaštvu• Kultura – poduzetništvo – turizam • Kreativna ekonomija: unapređenje svih as­

pekata poslovanja primjenom kreativnih metoda i tehnika

• Didaktička sredstva – poticanje poduzet­ničkih znanja i vještina među najmlađima kroz igre i zabavu

• Razvojni kapital: mali poduzetnici i mali ulagači

• EU koncepcija održivog razvoja: eko­soci­jalno tržišno gospodarstvo

Strateški razvojni izazovU Hrvatskoj se nedovoljno radi na masov­nom širenju kulture poduzetništva i venture ulaganja. Ranih 90­ih godina osjećao se velik entuzijazam i bilo je puno inicijativa, ali su se nažalost s vremenom “utopile” u tranziciji,

Glas Trešnjevke, zima 08/09 �

Projekt za kojim žudimo

radi o dva odvojena projekta, ali mi ih radije gledamo kao cjelinu. Naime, kulturne djelatnosti također mo­gu biti vrlo važna komponenta razvoja poduzetništva, a stalno kreativno preispitivanje proizvoda, usluga i svih aspekata poslovanja postalo je jedno od temelj­nih načela suvremenog gospodarstva.

GT: Tko su korisnici ovog projekta i na koji način se oni mogu uključiti?

Radi se o vrlo širokoj lepezi aktivnosti i zaista u ovom projektu ima mjesta za svakoga: i za one ko­ji su spremni aktivno i kreativno pridonijeti razvoju svoje lokalne zajednice, i za one koji će se uključiti samo povremeno, nekom idejom, prijedlogom ili savjetom, i za mlade i za starije...

Poziv je otvoren svima. Uključite se! Ako ste zain­teresirani za informacije o razvoju projekta, prijavite se za naš e­newsletter, ili za sudjelovanje u pojedi­nim projektnim radionicama. I tvrtke i obrtnici i po­jedinci, svi mogu dati svoj doprinos, naučiti ponešto i dobro se zabaviti. Svatko tko poželi, moći će i sam pokrenuti svoj poduzetnički projekt, ili se uključiti u neki zajednički. Pošaljite svoju kontakt adresu na cpp@net.hr i sudjelujte. Program rada će se u hodu prilagođavati željama korisnika koji se uključe.

Stoga na jednome mjestu želimo uspostaviti središnji ured koji će prikupljati podatke o potrebama, ponajprije na području Općine Trešnjevka, ali iz dru­gih općina, gradova i županija, te predlagati progra­me i aktivnosti. Planiramo uvesti tematske tribine, pu­blikacije, radionice, projektne timove, male poslovne sajmove i poslovne inkubatore za mikropoduzetništvo i samozapošljavanje. Želimo promovirati kulturu su­vremenog poduzetništva, uključiti lokalne kulturne i stvaralačke resurse u razvojne i turističke progra­me, te potaknuti mlade da svježinom svojih ideja i angažiranim odnosom stvaraju bolje uvjete za vlastiti osobni i profesionalni razvoj.

Ujedno, kreativno izražavanje i poslovni angažman sigurno su među najdjelotvornijim mjera­ma u borbi protiv droga i asocijalnog ponašanja mla­dih. Te su pojave uglavnom posljedica upravo ne­dostatka sadržaja, izazova i perspektive, pa se ovim projektom ulazi u samu bit problema. Stvarajući uvjete za kreativni angažman i samoorganiziranje mladih, problem droga i ovisnosti se nastoji rješavati u samom korijenu, preventivno. Projekt ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’ sigurno ot­vara niz područja djelovanja u kojima se mladi mo­gu prepoznati i identificirati iz najdubljeg osobnog uvjerenja.

privatizaciji i sumnjivim modelima piramidal­nih ulaganja. No, najnovija izvješća Svjetske banke kazuju da su inovacije, uključivanje svih građana u razvoj i afirmacija na global­nom tržištu najvažniji razvojni izazovi trani­zicijskih zemalja i jedini put u trajni prospe­ritet. Stoga, uza sve privatizacijske i tajkunske afe­re, za dugoročno održivi razvoj i stabilnost nužno je omogućiti ljudima da se lako i ma­sovno uključuju u poduzetništvo, kućne biz­nise, direktna ulaganja i dopunske djelatno­sti, a mladima pomoći da već u najranijoj dobi, kroz igru i zabavu, ovladaju vještinama važnim za poduzetništvo. Upravo to su, u najkraćim crtama, temeljni ciljevi projekta ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kul­turi’.

Nedavno je Ljubo Jurčić naglasio da Hr­vatska gubi utrku konkurentnosti – u strukturi hrvatskog izvoza sve se više izvoze primarni proizvodi odnosno proizvodi nižeg stupnja obrade koji imaju manju dodanu vrijednost, a smanjuje se izvoz industrijskih proizvoda ko­ji traže više znanja, tehnologije i imaju veću dodanu vrijednost. Istraživanja DSZ­a poka­zuju da su u Hrvatskoj predvodnici u inova­tivnosti velike kompanije, a srednje i manje tvrtke znatno zaostaju, iako bi u modernom gospodarstvu trebalo biti upravo obrnuto: tempo razvoja diktiraju propulzivne male tvrt­ke koje intenzivno inoviraju sve aspekte svog poslovanja i vrlo često lansiraju nove proizvo­de. Drugim riječima, čak i u najkonkretnijem ekonomskom smislu, kultura poduzetništva, inovativnosti i kreativnosti jedan je od presud­nih razvojnih resursa.

Edukacija za poduzetništvo kroz igru – Program PIK ili Kako djecu naučiti da budu poduzetni?

Program PIK polazi od pretpostavke da se kod najmlađih mnoge poduzetničke vještine mogu razvijati kroz jednostavne igre u kojima dje­ca aktivno i kreativno sudjeluju. U mnogim slučajevima uopće nije potrebno ni spomin­jati poduzetništvo ili marketing. U ranoj dobi se tek podsvjesno stvaraju mentalni sklopovi i

Glas Trešnjevke, zima 08/096

Projekt za kojim žudimo

Veliko je ohrabrenje da su projekt već u inicijal­noj fazi podržali Ericsson i MINGORP. Nadamo se da će u projektu doći do žive interakcije poduzetni­ka, gospodarstva i šire javnosti.

GT: Na Trešnjevci se zadnjih godina jako puno gradi i njezina slika se mijenja gotovo iz dana u dan. Nekad karakteristične male kućice istiskuju moderni stambeno-poslovni centri i shoping-mallovi. Kakvu ulogu u tim trendovima može imati kultura i kultura poduzetništva?

Trešnjevka još uvijek nosi image radničke četvrti. Mnoge stvari su se promijenile, iz temelja se mijenjaju običaji i način života. Na području općine imaju sjedište mnoge moderne kompani­je međunarodnog ugleda i čitav niz dinamičnih poduzetničkih projekata, a u stambenim naselji­ma živi velik broj stručnjaka i znanstvenika. To je ogroman potencijal i sa svojih 110 tisuća stanovni­ka Trešnjevka ima izuzetne razvojne predispozici­je, ali isto tako stihijskim razvojem može doživjeti sve veće raslojavanje. Ovim projektom željeli bis­mo pokrenuti procese da se općinski potencijali ak­tiviraju na najbolji način i da Trešnjevka postane ogledna razvojna općina.

Mnoge lokalne zajednice imaju nejasno defini­ran identitet. Njihovi stanovnici se teško identifici­raju s takvim sredinama, te ih doživljaju samo kao spavaonice, ili kao mjesto gdje su se slučajno zatekli i s kojim ih ništa ne vezuje. Nasuprot tome, projek­tom ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’ potiče se aktivno sudjelovanje stanovnika u kreiran­ju prepoznatljivog imagea svoje uže zajednice, kako bi je sami doživjeli kao ugodnu sredinu za život i rad (i poduzetništvo). I da je u tom svjetlu predstave gostima i turistima iz drugih krajeva.

Praksa mnogih zemalja nedvojbeno pokazuje da se kvalitetan razvoj modernog poduzetništva ne može postići samo gospodarskim politikama, nego je nužno šire uključivanje populacije. S obzirom na to da u Hrvatskoj postoji izgrađena mreža centara i domova kulture (s prostorima i kadrovima), koji go­tovo bez dodatnih ulaganja mogu u svoje programe uvesti kulturu poduzetništva, ovim projektom se na­stoji postaviti programske osnove za takav pristup. Zamisao je da se u Centru za kulturu Trešnjevka uspostavi sustavan razvoj ciljanih programa i meto­dologija, koje se zatim mogu ponuditi na korištenje drugim centrima za kulturu, društvenim domovima i jedinicama lokalne samouprave, uz prilagodbu nji­hovim konkretnim uvjetima i potrebama.

osjećaj za izazov koji će u kasnijem razvoju djeteta postati presudni za njegovo ponašanje u transakcijskim situacijama.

Djeca vole asocijativne igre s novim ide­jama i cijeli program se bazira na tome. Umjesto objašnjavanja i učenja, progra­mom PIK poduzetničke vještine se naprosto uvježbavaju kroz igru. Obrazac su igre koje djeca sama smišljaju, a didaktički setovi ko­ji se razvijaju u okviru Programa PIK pomažu voditeljima igraonica ili tetama u vrtiću da u te dječje igre neprimjetno ubace pojedine ele­mente koji će se kasnije u psihi djeteta raz­viti kao poduzetničke sposobnosti. Primjeri­ce, djecu nećemo pitati da predlažu poslovne ideje, nego ćemo potaknuti razgovor o nji­hovim željama i planovima. Što bi oni željeli dobiti za rođendan? Ili njihova mama, tata, najbolja prijateljica... Kad se dječja mašta razmaše, tu će se sigurno pojaviti niz vrlo zgodnih poslovnih ideja koje voditelj mora spretno zaokružiti i opet kroz igru dovesti do određenih zaključaka. Pozivanjem djece da te ideje izraze crtanjem, pisanjem i strukturiran­jem na ploči razvijat će se vještine sistemskog mišljenja i planiranja itd.

U tom kontekstu, ‘PIK’ je mali razvojni centar koji razvija odgojne metode, sredstva i priručnike za usmjeravanje dječje kreativno­sti prema poduzetničkim vještinama. Zatim te metode provjerava i unapređuje kroz rad s djecom u literarnim, novinarskim, likovnim i stvaralačkim sekcijama, a kao finalni proizvod daje kompletno razrađene metodičke programe i didaktičke igre. Takvim sistemskim pristupom potrebno je obuhvatiti ključne faze u razvoju djeteta (vrtićka, osnovnoškolska, studentska...) i za svaku dob osmisliti sredstva i metode koje će sustavno voditi razvoj mladih tako da već u studentskoj dobi budu zreli za formiranje sa­mostalnih i zajedničkih poslovnih projekata u struci koju su odabrali i u interdisciplinarnoj suradnji s kolegama s drugih fakulteta.

Sajmovi malog poduzetništva Trešnjevka ima velik broj malih poduzetnika i proizvođača koji su jedan od važnih eleme­

Glas Trešnjevke, zima 08/09 7

Projekt za kojim žudimo

Dizajn i kreativne radionice kao industrijaLondon je razvio čitavu industriju na među­

narodnim edukacijskim programima u dizajnu: od međunarodnih izložaba i popularnih tečajeva do visokostručnih programa i specijalističkih studija. Na te programe dolaze djeca bogataša iz cijeloga svijeta koja borave u luksuznim hotelima, troše na skupe provode, upoznaju se s domaćim kolegama svoje generacije: stvaraju međunarodne veze i poznanstva kao najbolji temelj buduće poslovne suradnje. Do­kone domaćice hrle u Italiju na tečajeve za uređenje doma i vrta, talijanske kuhinje, modnog dizajna... I u Hrvatskoj nekoliko turističkih agencija odlično posluje organizirajući likovne tečajeve za austrijske umirovljenike. Sve su to male kreativne industrije s velikim razvojnim potencijalom i puno većim eko­nomskim značajem nego što im se pripisuje.

Goran Kauzlarić, profesor filozofije i sociologije, apsolvirao na PDS­u Organizacija i upravljanje. Za­poslen u Croatia banci na poslovima koordinacije za projekte i razvoj. Inicijator i voditelj projekata Kultu­ra poduzetništva i poduzetništvo u kulturi, CEMIS –

nata njezina identiteta. Taj potencijal je ne­dovoljno poznat čak i samim stanovnicima s područja općine, pa prezentacija proizvoda, usluga i ideja općinskih malih poduzetni­ka sigurno može značajno utjecati na razvoj osjećaja zajedništva i pripadnosti u lokalnoj javnosti.

Uočavajući taj problem, Centar za kul­turu Trešnjevka u okviru projekta ‘Kultura poduzetništva i poduzetnišvo u kulturi’ plani­ra niz minisajmova i prezentacija malih podu­zetnika, kako bi se oni međusobno upoznali i predstavili široj javnosti. Većina tih evenata bit će prodajnog karaktera tako da sudioni­ci na njima nađu i konkretan poslovni inte­res, a posebnim mjerama će ih se poticati na međusobnu poslovnu suradnju, te zajedničke projekte i ulaganja. U okviru sajmova orga­nizirat će se razne praktične radionice na ko­jima će se mali poduzetnici i drugi zaintere­sirani moći educirati i razmijeniti iskustva o marketingu, prodaji, planiranju i financiranju poslovanja.

A u nešto dužem roku, nastojat će se da ta poslovna okupljanja postanu žarišna točka povezivanja malog i velikog biznisa u zajedničkom promišljanju ekonomskog, kul­turnog i društvenog razvoja njihove i naše općine.

Promo-klub Uobičajeno je da mali poduzetnici traže jef­

tine i efikasne oblike promocije i oglašavanja. Nezadrživ rast troškova oglašavanja u svi­jetu potaknuo je male poduzetnike da se međusobno udružuju i zajedničkim promo­cijskim akcijama bolje kontroliraju troškove, te dopru svojim porukama direktno do kupaca i korisnika.

I kod nas su se već udomaćili brojni kvar­tovski mali oglasnici i reklamne table na uočljivim mjestima, ali mogućnosti su puno, puno veće. Organizirajući se u veće skupi­ne, mali poduzetnici si mogu osigurati gotovo besplatnu uzajamnu promociju ili uz podjelu troškova vrlo jeftino tiskati zajedničke letke i komercijalne novine, prirediti prezentacije, organizirati prodajne sajmove... Za takve ob­

Glas Trešnjevke, zima 08/098

Projekt za kojim žudimo

Centar za mikropoduzetništvo i samozapošljavanje i Partnerstvo hrvatskih regija. Autor je knjige Marke-ting – alat uspješnih, organizacijskih priručnika Stra-tegija profita i Upravljanje procesima razvoja novih proizvoda i usluga, brojnih stručnih studija, analiza i članaka, te stalni suradnik časopisa Poslovni savjet-nik. Aktivan je pobornik kvalitetnijeg razvoja malog biznisa, te član i suradnik Hrvatskog oglasnog zbo­ra, CROMA­e, CeKaTe­a, Hrvatskog društva za far­makoekonomiku i ekonomiku u zdravstvu i drugih strukovnih asocijacija.

«Uvjeren sam da su poduzetništvo, mikrobiznis i samozapošljavanje za Hrvatsku izuzetno važan raz-vojni faktor. A s druge strane, državne mjere i poti-caji za mali biznis su loše postavljeni i više pogoduju razvoju birokracije, nego poduzetništva.

Visoka opća i masovna kultura poduzetništva temelj je svih modernih i uspješnih društava, a eko-nomska neovisnost pojedinca temelj je ekonomske i političke demokracije.

Stoga iskreno vjerujem da svim kanalima civil-nog društva treba poticati stvaranje boljih uvjeta za poduzetništvo i omogućiti da ljudi vrlo jednostavno, brzo i lako (i ponavljam: masovno) pokrenu vlastite biznise, dopunske djelatnosti, kućne radinosti...

Kultura poduzetništva je sigurno i jedan važan segment opće životne kulture, pa po toj logici sma-tram da mora imati svoje mjesto i u programima ustanova u kulturi.

Kad bi se uspjelo uspostaviti jedan ozbiljan raz-vojni centar koji bi ‘proizvodio’ konkretne mjere i strategije za to, vrlo brzo bi se mogli prepozna-ti rezultati, a to bi bio i nakonkretniji odgovor na društvene probleme poput ovisnosti, kriminala ili opće apatije.»

like promocije i direktne prodaje Centar za kulturu Trešnjevka je osigurao stručnu pomoć i profesionalne koordinatore aktivnosti, te se pozivaju svi zainteresirani poduzetnici i po­duzetni ljudi da se učlane u naš ‘Promo klub’.

Kultura - strateški resurs Male tranzicijske zemlje nemaju financijske snage za stvaranje snažnih globalnih brendova – one moraju naći vlastiti put, te svojim povi­jesnim, kulturnim, tradicijskim i prirodnim bo­gatstvima izgraditi prepoznatljiv međunarodni image koji će biti oslonac za plasman njihovih roba i usluga na stranim tržištima (Douglas B. Holt, How Brands Become Icons).

To je vrlo jasna poruka jednog od mago­va ‘velikog’ biznisa: nedostatak kapitala može se nadomjestiti snagom inicijativa i ideja, pa i projekt ‘Kultura poduzetništva i poduzetništvo u kulturi’ nastoji, iz aspekta lokalne zajednice, prepoznati postojeće resurse, te aktivirati nji­hov gospodarski, razvojni i turistički poten­cijal. Želimo okupiti i organizirano potaknuti kreativne ljude da kroz sve oblike stvaralaštva daju doprinos razvoju svoje sredine, te da se sve inicijative koje imaju potencijala uključe u poslovni i turistički razvoj. Kulturni ama­terizam je, primjerice, idealan poligon za međunarodnu suradnju: od seminara, radio­nica i ljetnih škola do razvoja originalnih su­venira, društvenih i zabavnih sadržaja itd. Sve se to izravno odslikava na image destinacije, medijski publicitet i doživljaj posjetitelja koji svoje dojmove prenose i prepričavaju.

Goran Kauzlarić, profesor filozofije i sociologije, apsolvirao na PDS-u Organizacija i upravljanje. Zaposlen u Croatia banci na poslovima koordinacije za projekte i razvoj. Inicijator i voditelj projekata ‘Kultura poduzetnistva i poduzetništvo u kulturi’, ‘CEMIS – Centar za mikropoduzetništvo i samozapošljavanje’ i ‘Partnerstvo hrvatskih regija’. Autor je knjige ‘Marketing – alat uspješnih’, organizacijskih priručnika ‘Strategija profita’ i ‘Upravljanje procesima razvoja novih proizvoda i usluga’, brojnih stručnih studija, analiza i članaka, te stalni suradnik časopisa ‘Poslovni savjetnik’. Aktivan je pobornik kvalitetnijeg razvoja malog biznisa, te član i suradnik Hrvatskog oglasnog zbora, CROMA-e, Cekatea, Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku u zdravstvu i drugih strukovnih asocijacija. (kontakt: cpp@net.hr)

Glas Trešnjevke, zima 08/09 9

Cekate predstavlja

Zagrebački glazbeni podij – meka glazbenih amatera

Piše Petra Habdelić Fotografije: arhiva CeKaTe

Od 1995. u sklopu Centra za kulturu Trešnjevka djeluje Zagrebački glazbeni podij, matični centar za glazbeni amaterizam. Okuplja oko 120 ansambala unutar kojih djeluje respektabilan broj od 3000 pjevača i svirača čija je aktivnost prisutna u svakodnevnom kulturnom i društvenom životu grada Zagreba.

Pjevački zborovi:

40 mješovitih zborova

5 muških zborova

10 ženskih zborova

25 dječjih zborova i zborova mladih

5 vokalnih ansambala

25 folklornih zborova i klapa

Instrumentalni ansambli

10 tamburaških orkestara

2 harmonikaška orkestra

2 gitarska i mandolinska orkestra

4 puhačka orkestra

25 komorna ansambla

Glas Trešnjevke, zima 08/0910

Cekate predstavlja

Od 1999. Zagrebački glazbeni podij vodi diri­gent profesor Goran Jerković, koji kaže da je Glaz­beni podij idealan za sve koji imaju imalo kontakta s glazbom u bilo kojem području amaterizma.

Ovdje djeluju osobe koje se nisu profesionalno opredijelile za bavljenje glazbom već su svoje pro­fesionalne karijere usmjerili drugdje, ali im glazba predstavlja važan segment života.

Posebnost glazbenih amatera jest da pored glaz­benog sadržaja, dakle onoga što ima svako društvo, članovi snažno prakticiraju međusobno druženje i sastajanje izvan udruge. Tako nastaju nova prija­teljstva i neraskidive spone.

Udruge su raspoređene prema uzrastu i prema tipu programa te umjetničkoj razini: postoje društva koja imaju razrađeni glazbeni afinitet, zacrtane smjernice i nemaju ambicije, no većina naših ansambla djeluje na visokoj umjetničkoj razini.

Natjecanje pjevačkih zborova i Susreti glazbenih amatera – kruna cjelogodišnjeg rada i truda

Svako društvo, svaki orkestar ili vokalna skupina ima svoj godišnji plan odnosno koncertnu sezonu. Prema odabranim afinitetima pripremaju koncer­te, razne nastupe na prigodnim manifestacijama, dobrotvornim večerama, izložbama uz gradska, međugradska i inozemna gostovanja. Treba nagla­siti da su u posljednje vrijeme česte suradnje s in­ozemstvom gdje jedno društvo odlazi drugome, npr. u Italiju, a kasnije se gostovanje uzvraća, druženje se nastavlja, izmjenjuju se saznanja, a ljudi različitih kultura se zbližavaju.

U okviru Zagrebačkog glazbenog podija niz je priredbi i manifestacija na kojima se amaterska društva predstavljaju prema tipu i kategoriji, uz slo­bodni odabir sudjelovanja na natjecanju ili na sus­retima. Svako društvo opredjeljuje se ovisno o pro­pozicijama i u konačnici se predstavlja ne samo publici, već i stručnoj komisiji.

Dvije najznačajnije manifestacije koje organizira Zagrebački glazbeni podij jesu Natjecanje i Festival pjevačkih zborova (naizmjenično) i Susreti glazbe-nih amatera (svake godine). Natjecanje zborova je manifestacija prvenstveno namijenjena za one zbo­rove koji teže zahtjevnijim programima, a dinamika organiziranja je

sljedeća – parne godine je natjecanje, a nepar­ne festival. Nakon što su niz godina uspješno orga­nizirana natjecanja za zborove koji njeguju klasično zborsko pjevanje, ove godine natjecanje je prošireno

i na dječje zborove i zbo­rove mladeži, komorne zborove, te folklorne vo­kalne ansamble.

Susreti su pak, pojašnjava Jerković, godišnja manifestacija koja okuplja vokalne i instrumentalne amaters­ke ansamble s područja Zagrebačke županije pružajući im jedinstvenu priliku za predstavljanje svog programa.

Biti amaterom uglav­nom znači u tesanju umjetničkog izraza biti prepušten sam sebi.

Glas Trešnjevke, zima 08/09 11

Cekate predstavlja

No, ne i u Zagrebačkom glazbenom podiju!

Još jedan važan segment rada Zagrebačkog glazbenog podija, a koji ne smijemo izo­staviti – seminari su i tečajevi. Svako društvo ima voditelja koji nije nužno profesionalni glazbenik, pa je rad s mento­rom nužna specijalizacija. Ra­di se o kraćim intenzivnim se­minarima od dva do tri dana ili pak vikend seminarima na koje CeKaTe poziva dirigen­te i važnije glazbenike grada Zagreba, iskusne i priznate u svome poslu, kako bi na taj način pomogli amaterima.

Zagrebački glazbeni po­dij organizira i seminare za dirigente i umjetničke vodi­telje pjevačkih zborova koji

se prvenstveno bave klasičnim re­pertoarom. Polaznici seminara mo­gu u praktičnom radu sa zborom usavršiti svoje znanje iz područja zborske glazbe, a takvim se semi­narom želi skrenuti pažnja i na onaj dio dirigentskog posla koji gotovo isključivo ovisi o samome dirigentu, kao što je izbor programa ili pozna­vanje stilova.

U tonovima i glasovima koji se rađaju u CeKaTe­ovu Glazbenom podiju uživaju svi –od prolaznika okupljenih na glavnim trgovima, posjetitelja koncertnih dvorana do štićenika umirovljeničkih domova

Jedan od koncerata koje orga­nizira Zagrebački glazbeni podij je i Svečanost glazbe: radi se o jed­nodnevnom događanju koje je ne­davno došlo i u naš kraj. Ideja se prvotno razvila u Francuskoj kada ju je pokrenuo Jack Lang, francuski ministar kulture 90­ih godina, a od 2005. u nju se aktivno uključuje i Zagrebački glazbeni podij. Na taj dan se održavaju koncerti u kraćim, dužim, samostalnim koncertnim

nastupima na otvorenom s posebno šarmantnom i neformalnom atmosferom. Ujedno, Svečanost glaz-be je i odlična prilika kako za profesionalne glazbe­nike tako i za amatere da pokažu što znaju. Dan ka­da se događa ovo slavljenje glazbe je prvi dan ljeta – najduži dan u godini, što cijelu priču boji dodat­nom simbolikom i poručuje – Neka taj dan glazba najduže živi u srcima ljudi! U našem kvartu se kon­certi Svečanosti glazbe te zborova, limene glazbe i raznih bendova održavaju u Parku Stara Trešnjevka uz cjelodnevne dječje radionice i iznimno puno po­sjetitelja.

Na otvorenom se također održavaju i promenad­ni koncerti. U početku su se ti koncerti održavali na glavnim trgovima – Trgu bana Josipa Jelačića, Cvjet­nom, Zrinjevcu, gdje su se okupljali i prezentirali svoj rad puhački orkestri i slično. Oni su slučajnim prolaznicima predstavljali jedan drugačiji, neformal­niji način koncertiranja. Sami po sebi su atraktivni,

Zagrebački glazbeni podij je od 1997. go­dine organizirao devet natjecanja i tri festivala pjevačkih zborova na kojima je nastupilo više od pedeset ponajboljih pjevačkih zborova iz Zagreba i drugih gradova Hrvatske (Belišća, Čakovca, Dubrovnika, Osijeka, Petrinje, Ri­jeke, Splita, Šibenika, Zadra …). To je ovoj manifestaciji dalo značaj ne samo gradskog već i državnog natjecanja. U organizaciju se uključilo i Hrvatsko društvo skladatelja prepoznavši njen značaj, te ustanovilo po­

sebnu nagradu Natjecanja – Prijelazni pehar HDS­a za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja. Do sada su kao članovi stručnog ocjenjivačkog suda Natjecanje pratili ugled­ni glazbeni stručnjaci, dirigenti, skladatelji: Saša Britvić, Željko Brkanović, Tonči Bilić,

Ivo Dražinić, Dinko Fio, Pero Gotovac, Josip Jerković, Zoran Juranić, Igor Kuljerić, Adal­bert Marković, Dušan Prašelj, Sergije Rainis, Branko Starc, Vlado Sunko, Zdravko Šljivac,

Mladen Tarbuk (iz Hrvatske), te Karmina Šilec (Slovenija), Istvan Várdai i Marija Vereš­Kimpf

(Mađarska).

Glas Trešnjevke, zima 08/091�

Cekate predstavlja

no sve ih je manje jer je takva vrsta izvođenja kon­cerata skupa.

U povodu Svjetskog dana zborskog pjevanja, druge nedjelje u prosincu, održava se događanje Pjevajte zborovi svijeta. Tog dana zborovi diljem svi­jeta organizirano slave zborsku pjesmu, a 1996. go­dine u to se uključio i Zagrebački glazbeni podij te se od tada svake godine organizira svečani koncert na kojem se okuplja veći broj pjevačkih zborova iz

Ciklus koncerata Cantate Domino organizira se ususret godišnjim dobima, a smisao im je međusobno druženje glazbenih amatera, pa se tako nalaze ama­teri iz različitih programskih orijentacija i predstav­ljaju svojim odabranim programom, uz domjenak koji zaokružuje glazbeno i ljudsko druženje.

Moramo naglasiti, kaže Jerković, kako su amate­ri ljudi koji vrlo disciplinirano prakticiraju svoje ak­tivnosti, neki su u tome više od deset godina, dakle

prof. Goran Jerković, voditelj glazbenih programa CeKaTe-aRođen je u Slavonskom brodu 1968. godine i, na­ravno, glazbu voli od malih nogu propjevavši od kada je i progovorio.U Slavonskom Brodu završio osnovnu i srednju glazbenu školu; karijeru započeo u dječjem zboru, a nastavio u mješovitom. Po završetku studija Muzičke akademije u Zagrebu usavršavao se na području zborskog dirigiranja u Njemačkoj i Kanadi.Vodi komorni zbor “Ivan Filipović” više od deset godina.Uspio je ostvariti želju mnogih da radi upravo ono što najviše voli.

najmanje dva puta tjedno dolaze na probe, a tu su još i generalni pokusi i nastupi. Želja je bila ovim koncertima, četiri puta godišnje, prema ciklusima godišnjih doba, okupiti ansamble koji mogu i žele se na taj način družiti.

Uvijek odlično posjećeni programi U prosincu se održava redoviti koncert povo­

dom Svjetskog dana zborskog pjevanja, uz obvezat­ni niz koncerata povodom božićnih i novogodišnjih blagdana.

Za sljedeću godinu, najavljuje se Festival pje­vačkih zborova na proljeće, te niz prigodnih prired­bi. Velika nam je želja, zaključuje Goran Jerković, organizirati koncert suvremene hrvatske glazbe ka­ko bi se prvenstveno potaknulo glazbenike i na onaj stvaralački dio, ali i na osvježenje i pomak u njiho­vim repertoarima.

Zagreba i drugih gradova Hrvatske. To je savršena prilika za okupljanje tisuće pjevačica i pjevača, lju­bitelja zborskog pjevanja, koji snagom svojih glaso­va, dobrom voljom te različitim stilskim usmjerenji­ma prenose ugođaj zborskog pjevanja mnogobrojnoj publici.

Koncerti komorne glazbe predstavljaju do­prinos zagrebačkih profesionalnih glazbeni­ka svojoj zajednici: oni daruju svoje koncerte u umirovljeničkim domovima i crkvama nekoliko puta godišnje. To su zapravo komorni koncerti dvoje umjetnika koji dolaze određenom krugu lju­di koji nemaju mogućnost češćeg posjeta ovakvim priredbama. Ono što treba istaknuti jest da pose­ban uspjeh imaju koncerti u školama jer uz sam koncert učenici imaju priliku slušati i predavanja iz povijesti glazbe, upoznati se s instrumentima i možda u sebi otkriti glazbenika.

Glas Trešnjevke, zima 08/09 1�

Kulturne kronike

Knjižnica Prečko u rujnu je ugostila skupnu izložbu fotografija «Razglednice Dalmacije»Autor izložbe, Mislav Ante Jurenić alias Ante Bevanda Croata, strast­veni je zaljubljenik u Dalmaciju (odakle su mu i korijeni), vrsni je član Udruge mediteranskih i dalmatinskih kuhara, a posljednjih desetak godina bavi se umjetničkom fotografijom na temu Dalmacije. Stoga nas i ne čudi njegova motivacija da, svjestan ljeta na izmaku, ovom izložbom još jednom prije duge zime podsjeti na sve ljepote tog dijela Hrvatske, i tako na još tren zadrži ljeto − makar na razgled­nicama.Autori fotografija: Tješimir Marić, Ivo Pervan, Andri­ja Carli, B. Ostojić, M. Marić, B. Kragić.

Kroz izložbu i predavanje, krajem rujna u Galeriji Modulor predstavljen je “Projekt poboljšanja okoliša za četvrt Trešnjevke”. Projekt nastoji rehabilitirati zapuštene ambi­jente koji su dio trešnjevačkog identiteta. Projekt low budget programima nastoji ukloniti zapuštenost i ponuditi kvalitetan okoliš. Malim sredstvima nastoji postići velike pomake u kvaliteti i ponudi svakodnevnih mjesta za građane. Predavanje je bilo osmišljeno kao pre­zentacija izloženog materijala, no ujedno i kao poziv građanima da iskažu svoje mišljenje o predstavljenom na izložbi. U živoj diskusiji uz power point prezentaciju autori (Borislav Doklestić, dipl. ing. arhitekture − urbanist, Jasmina Sirovec Vanić, dipl. ing. arhitekture − urbanistica, Ognjen Čaldarović, prof. sociologije) i posjetitelji iznosili su svoja mišljenja.

18. rujna u prostoru knjižnice «Tin Ujević» održano je predstavljanje

nove zbirke pjesama «Fraktali» auto­rice Vesne M. Kovačić.

Pjesnikinja je govorila svoje stiho­ve uz intrigantnu glazbu i u svježe osmišljenom prostoru dopunjenim izložbom autoričinih fotografija na kojima su ispisani stihovi. Bio je to niz kratkih misaonih pjesama koje

čitatelja uvijek pozivaju na novo iščitavanje ali i razmišljanje.

Šareni «Festival igara – kultura u susjedstvu» posljednjeg je vikenda

u rujnu otvorio novu sezonu kul­turnih događanja u našem kvartu.

Trešnjevčani i ostali Zagrepčani imali su priliku u prostorijama CeKaTe­a i u Parku Stara Trešnjevka uživati u

žongliranju vatrom, sjajnoj etno, jazz i swing glazbi a na sajmu Uzmi ili

ostavi ostaviti stvari koje više ne ko­riste, te pronaći nešto korisno. Djeca

su se nauživala u šarenim radioni­cama i u veseloj predstavi Piratska

akademija.

U CeKaTe­u je u okviru programa PLESOM DO ZDRAVLJA / TERAPIJA PLESOM u listopadu održan prvi dio seminara i radionica plesa i pokreta, pod nazivom «Ples sa samim sobom».

U programu osmišljenom za plesne pedagoge, psihologe, studente defektologije i pe­dagogije, voditelje grupa osoba s posebnim potrebama, i sve koji žele naučiti nešto više, sudjelovalo je osamnaest polaznika.U pokretu i autentičnom izrazu nema točnog i pogrešnog, ružnog i lije­pog, postoji samo osjećaj povezivanja s našim tijelom, osjećaj težine/oslon­ca i mogućnost zajedničkog dijeljenja težine/oslonca s nekim drugim, poku­šaj nalaženja i isprobavanja novih putova. To je način povezivanja s drugim plesačima čime nastaje radosna igra primanja i davanja u kojoj nam je ples učitelj. Autorica i predavačica Sabine Parzer je plesačica, koreografkinja, učiteljica plesa i pokreta koja radi u plesno­terapijskom okruženju. Rođena je u Beču, deset godina je živjela u SAD­u i Njemačkoj.

Pripremio: Tomislav Pokrajčić

Glas Trešnjevke, zima 08/0914

Kulturne kronike

14

Početkom listopada, uživatelji kazališne umjetnosti u CeKaTe­u su premijerom predstave JUDITH FRENCH bili počašćeni vrsnom izvedbom.Priča započinje sasvim običnom, svakodnevnom radnjom odlaska do najbližeg kioska po kutiju omiljenih cigare­ta koja mijenja životnu putanju dvoje ljudi. Dotadašnji slučajni prolaznici koji se nikad ne bi ni pogledali jer pripadaju drugačijim miljeima i poslovnim ritmovima, ukrižat će svoje osobne putanje u naizgled bezazlenoj sferi dokoličarskog interesa: djevojka koja se tipičnim obratom današnjeg nemilosrdnog i nesigurnog života u periodu od samo nekoliko sati nađe bez posla i unajmlje­ne sobe, i mladić arogantan i bezosjećajan od uspjeha koji materijalnim priskrbljuje sebi nemateri­jalno. Novac spaja ljude, a dokolica usrećuje. Nje­gova dokolica su prostitutke prerušene u Judith French, no kao što i zarađeni novac ne pred­stavlja više od trenutnog za­dovoljstva, ta­ko i seksualno ispunjenje ne traje duže od vlastitih grani­ca djelovanja. Prava sreća dokolice za ovog mladića bila bi stvarno lice omiljene junakinje. Njezino posjedovanje. Slučaj je htio da to lice nosi djevojka s kioska, sreća je pripomogla da se djevojka nađe u bezizlaznoj situaciji, a naš akter, poput svakog uspješnog brokera, ne propušta dobru prili­ku. Predstavlja se, šarmira, nudi smještaj i hranu. Njen bi ulog bio samo nekoliko sati dnevno glumiti Judith French; odjevena u kostime, s rekvizitom i replikama iz stripa. Ma­lo kućno kazalište za jednu osobu. Ništa opsceno i čudno. Djevojka je mlada, naivna i dobrodušna. Zaigrana. Ne vi­di u tome ništa loše. Nema što izgubiti. Čak joj se i sviđa. Nalazi ga simpatičnim u tim njegovim smiješnim zanosi­ma i fantazijama. Je li sreća prilika ili je prilika sreća?

Režijska koncepcija predstave Judith French koristi se podjednako filmskim kao i kazališnim režijskim postupci­

ma. Filmski postupci prisutni su već u strukturi teksta, pa režija iste samo naglašava.Tekst je građen po načelu klasične dramaturgije koja se danas dominantno upotrebljava upravo u polju filmske naracije, a podrazumijeva fabulativno nizanje scena koje su međusobno odvojene naglim rezovima.Na nivou sadržaja u fokusu je preispitivanje jako izražene potrebe čovjeka današnjice za snimanjem i na taj način dokumentiranjem vlastite svakodnevice.

Doživljaji i sjećanja nisu dovoljna po sebi, odnosno ne zadovoljavaju kriterije egzistiranja dok se ne dokumen­tiraju − materijaliziraju i opredmete. Po toj je kritičkoj

potrebi Damir pravi čovjek današnjice, jer danas uistinu vrijedi parola da se dogodilo samo ono što je snimlje­no. Parola je nedvojbeno dovedena do apsurda, do svog obrnu­tog principa – ako nije snimljeno, nije se ni dogodilo – zaključivanje je banalno logičko. Tako dolazimo i do ‘mrtvog kuta’ – jednog

tipično filmskog termina. ‘Mrtvi kut’, mjesto koje je izvan vidokruga postavljene skrivene kamere, upotrebljava se i u isto vrijeme problematizira u trenutku kad Damir svoje nasilje nad Tonkom svjesno čini izvan dohvata kamere. Zasnivanje režijskog koncepta na dramaturgiji i poetici stripa koje prvenstveno karakteriziraju lepršavost, lakoća i eskapizam, u formalnom je smislu u očiglednom kontrastu sa samim sadržajem i težinom sukoba unutar situacija ko­jima ovaj smjera, dok značenjski za cilj ima isti podcrtati i naglasiti. Redateljica: Vlatka Vorkapić; glume: Judita Franković, Dražen Čuček i Ivan Đuričić; dramaturginja: Irena Čurik; majstorica maske i kostimografkinja: Slavica Šnur; sceno­grafkinja: Petra Held, autori glazbe: Ivanka Mazurkijević i Stanko Kovačić, autor stripa i dizajner: Nikola Krnjaić, pro­ducentica: Lidija Ivanda, koprodukcija: Ars Septima & TNT

Glas Trešnjevke, zima 08/09 1�

Kulturne kronike

U zanimljivo odabranom prostoru, pothodniku Dužice­Omiška, ispod Ljubljanske avenije, u listopadu je održan plesno-slikarski perfor-mans «Oblik/Prostor/Kretanje» u organiza­ciji CeKaTe­a. Ovo događanje saželo je likovno izražavanje, plesni pokret i glaz­bu odnosno zvuk u unaprijed zadanom vanjskom prostoru

- konkretno, punktu urbanog prostora.

Pod pothodnika postao je podloga za sliku koja nasta­je na licu mjesta, zavisno od plesnih pokreta umjetnice Vesne Šantak; na digeridoou ju je zvukom pratio Dudo Lapaine. Umjetnica je, umačući noge u posude s bojama, i plešući uz zvuke glazbe, stvarala veliku sliku, oplemenivši taj prostor na jedno jutro. Slučajni prolaznici su se na putu do placa zaustav­ljali i pratili začudnu prostornu intervenciju.Ovaj put, smještanjem takve jedne izvedbe u prostor pothod­nika, željelo se ukazati na potrebu preispitivanja značenja i potrebu redizajna pojedinih lokacija grada Zagreba.Punktiranje takvih mjesta koja su postala svojevrsna prostor­na slijepa crijeva te unošenje novih sadržaja u njih, a time i promjena njihove funkcije, ovakvim se izvedbama provodi kao kontinuirani i sustavni proces na području Trešnjevke.

Koncem listopada knjižnica «Knežija» priredila je večer za pamćenje predstavljanjem knjige «Dora Pejačević» akademkinje Koraljke Kos te otvorenjem izložbe «Portreti zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća».U okviru mjeseca knjige Koraljka Kos predstavila je svoju monografiju o velikoj sklada­teljici Dori Pejačević. Predstavljanje je bilo popraćeno projekcijom filmova o životu i radu Dore Pejačević kao i njenom glazbom, a sve uz vrlo zanimljivo predavanje same autorice.Istu večer publika je imala priliku razgledati izložbu portreta zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća.Zanimljivo je napomenuti da je izložba iz privatne zbirke. Radove je sakupio i tekstove napisao g. Milan Grlović, a slike je crtao g. Stjepan Kovačević.S namjerom ili ne, izložba je izvrsno nadopunila predstavljanje knjige, jer je riječ o plejadi hrvatskih glazbenih stvaratelja kao što su: Antun Mihanović, Gjuro Eisenhut,

Josip Runjanin, Franjo Krežma, Gjuro Arnold, Ferdo Livadić, Franjo Kuhač, Milka Trnina, Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc, Sidonija Rubido i dr.

Početkom studenoga gostovanjem Bjelovarskog kazališta u CeKaTe­u s predstavom “Iluzija iza ku-lisa” otkrila se čarolija s druge strane scene: vidjeli

smo kako fino tkanje umjetnosti postaje krhko u rukama pisca, redatelja, glumaca i tehnike. Gluma i

život isprepliću se, nadopunjuju i potiru. Gledajući ovu predstavu, zavirili smo iza kulisa i otkrili

kazališnu iluziju.U predstavi čiju režiju potpisuju Nina Kleflin i Ivana

Peroš, igraju proslavljeni mladi glumci i glumci Bjelovarskog kazališta (Mario Petreković, Matija

Jakšeković i Alan Katić te Milan Markovinović, Milan Marković, Margareta Fabičević, Mario Milašinović, Danijel Kurjaković, Ivana Marušić, Kristian Došen)

uz bok iskusnih zagrebačkih glumaca (Asjom Jovanović, Damirom Šabanom, Ivom Raičem, Anom

Maras).

Glas Trešnjevke, zima 08/0916

Kulturne kronike

… «čak i godišnja doba u svojoj izmjeni čine veli­ki krug i uvijek se ponovno vraćaju tamo gdje su bi­la. Čovjekov život je krug od djetinjstva do djetinjstva i tako je u svemu u čemu se snaga kreće.» U sklo­pu projekta Međužupanijska suradnja u studenome je u CeKaTe­u gostovao je Zorin Dom Karlovac – baletni studio sa suvremenom plesnom predstavom «Ciklus».Ideja i tema predstave Ciklus jest žena. Žena kao sub­jekt – žena kao objekt. Vrhunac men­talne i emocionalne aktivnosti žena nastupa u vrijeme punog Mjeseca, a aktivnost slabi tijekom Mjesečeve tamne faze, potom slijedi faza nove energije i opet sve otpočetka, u novi krug i ciklus.Nastupili su: A. Gorić, M. Maričić, V. Mesarić, M. Veličković, Petar Bijelić. autor i izbor glazbe: Damir Šimunović; kostimografija: Morana Petrović, glas posudile djelatnice GK Zorin doma.

Predstavljanje romske kulture: Europska unija proglasila je 2008. godinom interkulturalizma te je u CeKaTe­u pokrenut niz projekata koji potiču tole­ranciju, dijalog i multikulturalizam. U mjesecu studenome, u suradnji s udrugom «Kali Sara» povodom izlaska Romskog rječnika autora Veljka Kajtazija te proglašenja Međunarodnog da­na romskog jezika organizirano je niz događanja kojima je javnosti predstav­ljen dio romske kulture. Tako je u Matici hrvatskoj održana promocija rječnika na kojoj je govorilo niz istaknutih romologa iz Francuske, Makedonije i Rumunjske. Istaknut je značaj ovakvih kulturnih projekata za očuvanje identiteta etničkih zajednica kao preduvjeta prihvaćanja i uvažavanja kulturne raznolikosti, a usvojena je

i deklaracija kojom se 5. studenoga proglašava Međunarodnim danom romskog jezika.Događanje je završilo u veselom tonu s koncertom romske glazbe na kojemu je nastupilo nekoliko romskih kulturnih društava, a kao poseban gost nastupio je trubački orkestar “Mećava” iz Vranja.

Od 13. do 16. studenoga u CeKaTe­u, «Pssst! Festival nijemog filma» uz pratnju žive glazbe – klavirista i glazbenih skupina, uistinu je očaravao gledatelje nizom klasika

nijeme filmske umjetnosti, modernim nijemim filmom s Akademije dramskih umjetnosti, nijemim žurnalima, te filmovima pristiglima na

natječaj. Riječ je o manifestaciji edukativnog karaktera koja pred­stavlja reakciju na nedostatak inicijativa koje u svoj fokus uzimaju temu nijemog filma te je prezentiraju na atraktivan način. Ulaz je

besplatan zahvaljujući glavnom pokrovitelju Pssst!-a, Gradu Zagre­bu –Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, medijskim pokroviteljima Radiju 101 i InZG­u te tvrtkama: Profil Multime­

dijalne knjižare, Arto vanjsko oglašavanje i Zagreb film. Festi­val je organiziran u suradnji s Hrvatskom kinotekom/Hrvatskim

državnim arhivom i Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Krajem studenoga premijerom predstave

plesne grupe MAR-MOT - “Treći kratki

program – trisolistice”nastavio se treći po redu eksperimental­

ni plesni projekt koji umjetnički promišlja

temu suprotstavljanja plesa i drugih umjetničkih izričaja. Tri ženska lika, tri sola, različita su po karakteru i dinamici kretanja. Ono

što ih povezuje su intimnost i pomaknutost, odnosno neka specifična stanja koja probijaju iz intimnog u

javno. Ti gotovi koreografski materijali ponuđeni su kao osnova na koju intervenira filmski redatelj Goran

Rukavina te filmskim jezikom stvara svoju verziju svakog od sola kroz eksperimentalni film. Autorica

projekta i koreografkinja: Irma Omerzo; plešu: Silvija Marchig, Roberta Milevoj i Zrinka Šimičić; produkcija:

MARMOT/CeKaTe

Glas Trešnjevke, zima 08/09 17

Znanstveni pristup

»Filozofija kvarta« dio je rasprave o filozofi-ji grada, stvarnim i simboličnim elementima na kojima se ona osniva. Za svakog je poje-dinca upravo njegov kvart »specifičan«, pa bi se stoga moglo reći da je grad sastavljen od niza vrlo specifičnih dijelova. No, kao što je za mene važan upravo »moj kvart«, tako je za nekoga drugoga isto toliko važan »nje-gov kvart«, a u potpunosti nevažan »moj«. Prepletanje pojmova »moj«, »tvoj«, »važan«, »nevažan«, samo je operacionalizacija nataloženog iskustva o mjestima odrastanja i života. Iako su svi dijelovi gradova možda, u fizičkom smislu dosta slični, u psihološkom, simboličkom, a osobito idenfikacijskom smislu, oni su vrlo različiti i specifični. Ra-spravimo stoga najvažnije opreke, varijable i njihove operacionalizacije koje u tom smislu mogu postojati.

Filozofija kvartaPiše Ognjen Čaldarović Fotografije Danijela Rajković

Sličnost i različitostSvi su gradovi koliko slični toliko i različiti. Slično

se i može reći i za njihove dijelove — kvartove koji, iako su u fizičkom obliku različiti, mogu imati sličnu »filozofiju«. Nju tvore ponajviše stanovnici pojedi­nog dijela grada koji, različitim praksama života koje su vidljive i u fizičkom prostoru života, manifestiraju specifičan »duh grada«, specifičnu živost ili umrtv­ljenost. Urbane i sredine su, za razliku od ruralnih, definirane u prvom redu po svojoj različitosti. »Ovaj grad je ovakav, onaj je onakav, svaki zanimljiv za se­be«, dok se sela čine toliko sličnima, doduše, kao i neki američki gradovi za koje kažu — još uvijek vri­jedi poznata uzrečica: »Vidio si jedan grad, vidio si sve gradove!«. Takvo se stajalište osniva na struktu­ralno­funkcionalnim sličnostima kako fizičke sredine tako i načina života koji u velikim megalopolisima vladaju. Zapravo je o tim najvećim gradovima i vrlo teško govoriti kao o nekim jedinstvenim, cjelovitim fizičkim cjelinama — takvi se gradovi sastoje od niza više ili i manje povezanih, sličnijih i različitijih dije­lova — kvartova. U kojem se to kvartu nekoga veli­koga grada zapravo upravo nalazimo? Kako ćemo ga prepoznati, kako ćemo to utvrditi? Koji su to fizički simboli kojima se možemo poslužiti u identifikaciji situacije?

Poslužimo se primjerima — starijim i nešto novi­jima, svjetskim i našima. Oštra granica koju primje­rice ulica Canal čini u Donjem Manhattanu u New York Cityju jasno pokazuje nalazimo li se u predjelu zvanom »China Town« ili pak u dijelu zvanom »Litt­le Italy«. Specifična, proizvedena i svjesno oblikova­na »oprema grada« iskazana u oba dijela sasvim nam jasno govori gdje se nalazimo. U talijanskom dijelu svuda su vidljivi simboli Italije — zastave, glasovi­ta talijanska čizma i, naravno, neizbježive i reklame za kavu »espresso«, a u kineskom dijelu vreva ljudi azijatskog izgleda, natpisi, specifičan »život na ulici« jasno nam govori o tome da se nalazimo u nekom sasvim i drugom dijelu grada. Toliko slični, a toliko različiti? Grad u gradu? Isti grad, drugi grad? Kako sto­je stvari u nas? Čini li nam se možda Konjšćinska uli­ca u Dubravi početkom stvaranja specifičnog dijela u Istočnom Zagrebu, u području Dubrave, koji će

Glas Trešnjevke, zima 08/0918

Znanstveni pristup

se jednog dana možda zvati »Malo Janjevo«? Kako bismo trebali, primjerice, shvatiti i stil objekata koji su ondje u posljednjih petnaestak godina niknuli? Ili — još noviji primjer — područje Kajzerice u Zagre­bu, koje će se možda jednog dana i u nas nazvati »China Town«?

Teritorijalizacija i transformacijaNesumnjivo je da se specifičnom teritorijali­

zacijom (naseljavanje doseljenika na neki terito­rij) postupno neki dio grada pretvara i u specifičan »kvart«. Kvartovi mogu biti poznati po dobru, zlu ili ih se uopće ne spominje jer su »blijedi«. »Ban­de« ...iz Črnomerca, Dubrave, Trnja, i tsl., poznati su pojmovi u Zagrebu. Čikaška sociološka škola ur­bane sociologije ranih je godina 20. stoljeća razvila niz modela koji su objašnjavali nastanak kvartova u socijalno­ekološkim pojmovima invazije, kompetici­je, konflikta, sukcesije, asimilacija i akomodacije. Su­kob doseljeničkog, najčešće imigrantskog i domicil­nog stanovništva u nekom kvartu — tijekom godina — dovodio je nužno do prevage jednog ili drugog »profila stanovništva«, a time i nastanka specifičnoga kvarta — sve do sljedeće »invazije«

Proizvodnja prostoraSvaki je dakle specifičan kvartovski prostor

»proizvod«, da parafraziramo francuskog socio­loga H. Lefebvrea, koji je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća napisao i knjigu Laproduction de l’espace (proizvodnja prostora). Ljudi dakle u kombi­naciji s urbanistima (ili bez njih) proizvode specifičan fizički okoliš koji zatim svjesno ali i nehotično »ople­menjuju« svojim navikama, kulturom, praksama i običajima. Sjeća li se tko možda još manifestaci­

je koja se održavala u jednom novom naselju No­voga Zagreba, u Zapruđu, pod naslovom »Dani Za pruđa«, s glavnom atrakcijom pečenja vola na ražnju? Dugotrajno pečenje vola na ražnju na zele­noj površini, pažljivo isplaniranoj, između tada su­vremenih nebodera, projekcije filmova za stanovni­ke novog naselja s korištenjem fasade nebodera kao platna? Iz današnje perspektive, čudna »proiozvodn­ja prostora«, ali svakako specifična!

Specifičnost — općenitostU sociološkom smislu, svaka specifičnost poje­

dinog prostora, kvarta, karakterizirana je nužnom posebnošću, koju je američki sociolog R. Park još početkom prošlog stoljeća nazivao »moralno područje«, odnosno dio grada koji se dade pre­poznati po tome što je naseljen »sličnim ljudima«. Takvo se naseljavanje događa spontano jer slični ljudi teže naseljavanju jednih pokraj drugih, pa sto­ga i nije čudno da takva sličnost rada i specifičan »moralni poredak«, kako to navodi Park, odnosno sličnost u razmišljanjima pa i ponašanju stanovnika određenoga kvarta, odnosno »moralnog područja«. U suvremenijem rječniku, mogli bismo takva područja ili kvartove nazvati rezultatom procesa so­cijalne diferencijacije i rezidencijalne segregacije, o čemu su mnogi sociolozi, pa i u nas, dosta pisali. Još jedan pojam koji se u navedenom kontekstu može spomenuti jest teritorijalizacija etniciteta, što se upravo događa pred našim očima na već spomenu­tim predjelima Dubrave ili Kajzerice. Još jedan prim­jer: ubrzano širenje »urbanih vila« u Zagrebu dovodi i do sve veće »sličnosti« njihovih kupaca, odnosno

Još uvijek autentičan kolorit stare turske čaršije u Bitoli Jedan od najuzbudljivijih kvartova na svijetu – Istanbulski Taksim

Glas Trešnjevke, zima 08/09 19

Znanstveni pristup

budućih stanara nekoga budućega novoformiranoga »moralnog područja«.

Grad općenito i »moj kvart«Cijepanje gradskog prostora na planirana ili

spontano razvijena područja postupno dovodi do konceptualizacije grada kao cjeline simboličkoga karaktera — sastavljane upravo od teritorijaliziranih i više ili manje jasno odijeljenih dijelova grada koji se specijaliziraju kako po svom fizičkom tako i so­cijalnom profilu. I u tom smislu, gradovi su sve više nakupine različitosti, ali i sličnosti. Kvartovi, kako god nam se činili različitima, zapravo su međusobno slični, a njihova različitost najčešće je individualizi­rano iskustvo svakog pojedinca. Osim navedene prisilne, generalizirajuće i neumoljive kolektivizaci­je identificiranosti nekog prostora »s nečim« (»Jan­jevci«, »Hercegovci«, »Bosanci«, »Kinezi«, i sl.), fi­lozofija pojedinoga kvarta vezuje se uz specifičnu i individualizirajuću »vezanost uz kvart« svakog poje­dinca, uz njegove uspomene, najčešće iz djetinjstva, uz raznolike idealizacije i poopćavanja. Inzistiran­je na različitosti i specifičnosti nekog dijela grada ­ kvarta — svakako je legitimno, no ne mora biti primijećeno od vanjskog posjetitelja. Naše su uspo­mene ipak samo »naše«, one su duboko ugrađene u naše djetinjstvo, uspomene, događaje, pri čemu pro­stor odrastanja — kvart čini onaj teritorijalni okvir koji je i fizički, ali i psihološki i simbolički određen kao »naš grad«. Mnogi ljudi u svom životu neće biti u mogućnosti posjetiti sve dijelove nekoga grada — mnogo toga ostat će nepoznato. No, to im ne smeta da se identificiraju sa »svojim gradom«, a zapravo svojim kvartom, svojim mikroprostorom koji najviše

poznaju, transformiraju i posvajaju. Osjećaj fizičke i psihološke kontrole neposrednog prostora života sve je važniji u suvremenom gradu. »Moj kvart« ne smi­je biti prostorom ugrožavanja od strane bilo kakvih inicijativa, kakve god one bile. Ugrožavanje mog okoliša ugrožavanje je mojih vrijednosti koje nala­zim u i svojem okolišu, u svom kvartu.

Stvarna i simbolička razinaI upravo zbog tog posvajanja, uspomena,

psiholoških i socijalnih dimenzija, kvartovi su, koli­ko god bili naočigled slični, ipak uglavnom različiti. Različitost se nalazi ponajviše u simboličkoj razini, pri čemu onda lakše možemo zaključiti da je fizička dimenzija samo prijeko potreban uvjet za razvoj »nečega drugoga« — ona je samo fizička ljuštura (školjka) u kojoj se nešto može a ne mora razviti. No, nekada se fizičke ljušture nisu uspjele organizirati kao socijalne sredine, kao pravi kvartovi. Mnogobrojni primjeri prisilnog rušenja naselja »kolektivne stambe­ne izgradnje« ili funkcionalističkog urbanizma poka­zuju da se socijalna integracija nije uspjela razviti, ne­go je u navedenim objektima došlo do vandalizacije pa su gradske vlasti bile prisiljene iseliti stanovništvo i srušiti objekte da se zaustavi krug nasilja i vandali­zacije. Charles Jencks — pomalo ironično — jedan takav primjer u St. Louisu naziva »početkom postmo­derne arhitekture«. Hoće li i u nas, kao što se upravo u prostorima bivše Istočne Njemačke ruše kolektiv­na stambena naselja jer je došlo do marginalizacije i supstandardizacije profila stanovništva koje ih sada naseljava (umirovljenici, doseljenici, nezaposleni, marginalne socijalne skupine...) jednog dana, kada se opći ekonomski profil stanovništva promijeni nabolje,

Havana Viecha – najstariji dio grada živi prema zakonima u kojima se snalaze samo oni koji su ovdje i odrasli

Glas Trešnjevke, zima 08/09�0

Znanstveni pristup

doći do slumizacije takvih naselja i potrebe za njiho­vom destrukcijom? Teško je upuštati se u takve pro­gnoze s nekom dozom sigurnosti.

»Diznifikacija grada« — nestanak kvartova?Postupno pretvaranje gradogradnje u proces

planiranja i izgradnje posebnih i označenih objeka­ta koji će jedinom možda činiti dio grada, doveo je do drastične izmjene u konceptualizaciji grada kao organičke i logične cjeline. Proces poznat pod nazi­vom »diznifikacije grada« reprezentiran je izgradn­jom ne grada, nego pojedinačnih objekata, najčešće s posebnim imenima (Trump Tower, Empire State Buil­ding, The Sears Tower, ali da i mi ne zaostajemo u tome, potvrđuje i najnoviji primjer HO­TO Towera u Savskoj ulici u Zagrebu te različiti poslovni neboderi koji niču u novoproglašenom zagrebačkom »City­ju« u području Radničke ceste s planiranim i već nadje­nutim imenima!). Takav tip proizvodnje grada već un­aprijed očekuje odobravanje i simboličku identifika­ciju građana s »novim objektom«. Umjesto običnoga grada, i sve nam se više kao grad nudi proizvedena cjelina sastavljena od pojedinačnih i često raštrkanih »simboličkih« i vrlo sličnih objekata — »umjetničkih djela«, koju ponajviše možemo nazvati »grad atrakci­ja«. Gdje ćemo naći nešto prostora za »moj kvart« u takvom diznificiranom gradu? Navedena praksa upra­vo je antikvartovska — svi će gradovi, pa i Zagreb,

postajati sve sličnijima, a »atraktivnost« pojedinačnih objekata postupno će blijedjeti da bi, najvjerojatnije, za kratko vrijeme bila nadomještena nekim drugim, novim, značajnim simbolom.

TemporalnostI konačno, gradske, kvartovske cjeline su, ka­

ko smo već naglasili, ponajprije temporalne i simboličke tvorbe koje su ugrađene u svijesti sva­kog pojedinca kao njegovo neponovljivo, jedinst­veno iskustvo života u dijelu grada koji bez ikak­vih ograda može zvati svojim kvartom. I svaki takav kvart ima i svoj duh, koji ne mora biti primijećen od povremenih posjetitelja, ali koji nedvojbeno i le­gitimno postoji. No, i ta slika i ideja o kvartovskom pripadanju s vremenom se mijenja. Tko od nas ni­je doživio veliko iznenađenje posjetivši nakon ne­koliko desetljeća svoju ulicu, svoj kvart u rodnom gradu? Zar je to ono dvorište, ona ulica, one zgrade gdje sam se ja igrao, družio? Što se to zbilo s mojim kvartom... Nekadašnja fizička ljuštura moga kvarta izmijenila se ne samo u fizičkom i smislu nego i u simboličko­psihološkom. Nema više mojih prijatel­ja, mog društva, »bandi«, ostale su samo uspomene koje se čine praznima bez prisutnosti upravo uspo­menama natopljenih događaja, društva, osoba...

Kvartovi su stoga specifični prostorno­socijalni entiteti koji opstaju u memoriji svakog pojedinca. Njihova je socijalna komponenta daleko značajnija od fizičko­prostorne. Svakom pojedincu upravo je »njegov kvart« bio i ostao značajan, bez obzira na to kako on izgledao posjetitelju. I, što je vrlo važno: svako je kvartovsko iskustvo individualizirano ali i grupno proživljeno. Možda je nekada bolje uopće ne izazivati sudbinu i pokušavati evocirati uspome­ne pa posjetiti prijašnji kvart. Uostalom, zar nisu uspomene vrijedne samo za onoga pojedinca koji ih je proživio, a ne i za ostale? Koga zapravo za­nima »moja priča« o mom kvartu? Hoćemo li naći sličnosti između različitih kvartovskih iskustava i biti ih u mogućnosti poopćiti?

Neovisno o rastućem univerzalizirajućem princi­pu povećavanja stupnja međusobne sličnosti grado­va, kvartovi će i nadalje ostati male, izolirane cjeline života s velikim sličnostima ali i velikim razlikama te s pravom svakog pojedinca da svoje kvartovsko isku­stvo smatra jedinstvenim.

Autor je profesor sociologije grada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Tekst je objavljen ljubaznošću autora i Hrvatske Revije

Zagrebački Britanac u posljednje vrijeme prepoznat po opuštenoj atmosferi uz nedjeljni buvljak

Glas Trešnjevke, zima 08/09 �1

Posebni smo jer...

Piše: Danijela Rajković Fotografije: arhiva CeKaTe­a

...imamo lokacije kvarta ovjekovječene na filmu

«KRIVO DIJELJENJE»Grupa mladih entuzijasta i zaljubljenika u filmsku umjetnost pokrenula je prije godinu dana ambiciozan projekt: riječ je o srednjemetražnom igranom filmu u trajanju od 45 minuta. Uz prenatrpanost holivuds-kom produkcijom, sretni smo kada možemo vidjeti domaći film, a kada u istome prepoznajemo prostore, ulice i detalje poznatoga i dragoga nam kvarta, gledanje nam predstavlja još veći užitak!Dio ekipe su mladi, renomirani i profesionalni glumci, a ostatak (autorske i tehničke ekipe) čine što apso­lventi Akademije dramskih umjetnosti, što aplikanti na studije na ADU, što zaljubljenici u film. Potpisnik scenarija i redatelj je Toma Zidić, dugogodišnji član ugledne udruge Kinoklub «Zagreb», inače najstarije neprofitne produkcijske kuće u Europi.

Inspiracija i motivacijaFilm razvija priču o četvero dugogodišnjih prijatel­

ja kojima se kroz tjedan događaju čudne i neobične situacije koje potom dijele na već ustaljenoj jednot­jednoj partiji bele. Dramaturški naglasak priče je na prijateljstvu i na promišljanjima zašto je ono u instant društvu zanemareno, iliti gdje je pravi, iskreni prijatelj u meni ili u tebi? Upravo sama univerzalnost pri­jateljstva kao neke glavne te­matske odrednice bio je razlog mog opredjeljenja za pisanje scenarija i snimanje samoga fil­ma, kaže Toma Zidić. Svjestan sam da ovo nije neispričana priča i neviđen film. No, u ovakvom svijetu kakav je današnji mislim da nikada ni­je suvišno naglašavati koliko je samo prijateljstvo bitno za op­stanak. Isto tako sam sebi, i kao autoru i kao osobi, želio kroz ovaj projekt odgovoriti na neka pitanja i istovreme­no osnažiti vlastite stavove prema ljudima oko sebe općenito. Motiv iz kojeg uvijek crpim inspiraciju jest socijalni moment, odnosno socijalni problemi ljudi koji nas svakodnevno okružuju, a kojima ne prida­jemo toliko važnosti. Jer likovi u ovoj priči nisu veli­

kani s pečatom. Oni su «no­name», ali preko takvih likova možemo najdublje prodrijeti u stanja, odno­se i sam život naše zajednice. Kao što sam već spo­menuo, ovo nije neviđen film, ali upravo u iznošenju priče i činjenica te u karakterizaciji likova nastojao

sam napraviti izvjesnu razli­ku te dramaturški i vizualno iz drugoga kuta izložiti temu prija­teljstva.

Pravi zagrebački filmSve lokacije snimanja su po­

znata zagrebačka okupljališta, parkovi i prepoznatljiva, javna mjesta poput Okićke, Ozaljske, Nehajske i Pazinske ulice, tram­ vajske stanice kod Parka Sta­ra Trešnjevka, Parka Prve štedi­onice i okretišta Remiza. Zaht­jevna noćna snimanja rađena su na Selskoj i Zagorskoj. Čak je i većina interijera, poput onih

u Novotnijevoj ili Bartolićima bila na Trešnjevci.«Za vrijeme snimanja», prisjeća se Zidić, «bi­

lo je situacija kada bi nam na u prometnijim dije­lovima grada, kao što je Ozaljska, mahom prilazi­li prolaznici, znatiželjnici, klinci, ljudi koji rade u slastičarnicama, pekarama i frizerajima veselo se

Glas Trešnjevke, zima 08/09��

Posebni smo jer...

nudeći za statiranje. Iako bi nam to često produžilo rad do sitnih sati, stvorilo bi jednu nevjerojatnu, slo­bodnu atmosferu.» A sama atmosfera, ugođaj, vrlo je bitan element u izvedbi ovog filmskog projekta: in­terijeri i eksterijeri, sadašnjost i retrospekcija − upra­vo su atmosferom, vizualnim dojmom i kolorističkim kontrastom naglašene razlike u odvijanju određenih događaja.

Vodeća atmosfera, također i glavni dio priče, jest atmosfera skučenog, zadimljenog, slabo osvijetlje­nog kvartovskog kafića, ujedno i pokazatelj samih protagonista koji opstaju u svojem skučenom, ma­lom, društvu.

Film je snimljen uz pomoć donacija i rada bez naknade tvrtki i osoba koje se na taj način odlučuju ne samo pomagati filmsku umjetnost već i dati dopri­nos vlastitoj zajednici, pa će se Krivo dijeljenje poja­viti na ekranima zahvaljujući mnogim donacijama, a posebno MTTN­u, Jadran filmu i Draženu Žarkoviću zaslužnome za montažu.

Glumačke zvijezde i dobra glazbaKao najvažniji dio filma, u biti dijaloškog, glum­

ci interpretaciju zasnivaju upravo na dijalozima i samoizražavanju. Komunikacija, izgovor, gesta, mi­mika važnija je od njihove akcije, zapravo akcija je verbalna. Za kvalitetni filmski izraz ovog žanra nužna je karakterna gluma kojom glumci oživljavaju lik, preuzimaju i osvješćuju te stvaraju što prirodnije i realnije prijateljske veze među likovima.

Mirta Zečević (HNK, Zlatne godine), Saša Buneta (kazalište Komedija, voditelj Žutokljunca), Luka Peroš (Zagrebačko kazalište lutaka), Ivan Glowatzky (HNK, Luda kuća, Pjevajte nešto ljubavno), Ivana Roščić (HNK, Volim te, Pušća Bistra) i Anica Kovačević (stu­dentica Akademije dramskih umjetnosti).

Glazbu također rade ‘’zagrebački dečki’’, odnos­no Fini sapuni, koji već dugo sviraju na zagrebačkim ulicama pa ih možete vidjeti u Varšavskoj kod PBZ­a ili na Harmici. Ti su veseli i muzikalni momci na­pravili kombinaciju sevdaha (na flauti) te izvornih ritmova, pa flautist, gitarist i jedan na djembi izvode raznorazne brojeve koji variraju od bluesa i jazza do žešćih ritmova.

Premijera i festivaliFilm je trenutno u fazi završetka produkcije, a

premijera bi se trebala održati početkom siječnja u kinu Tuškanac.

Nakon toga, film kreće na svoj put obilaska fe­stivala, što domaćih poput Dana hrvatskog filma u travnju i Zagreb film festivala krajem godine, a što međunarodnih.

«Krivo dijeljenje» – početak radnje ukratko:Andrea, Jura, Davor i Igor, prijatelji iz students­

kih dana, svakog se tjedna sastaju u kvartovskom kafiću na partiji bele.

Jedne večeri, pričajući o sasvim trivijalnim stvari­ma i temama, nadovezuju se na svoje priče koje su im se dogodile između dva druženja, a koje pratimo u četiri odvojena flashbacka.

Davor: pojavio se sa zamotanom rukom − pretučen je jedne kasne večeri u pothodniku, na pu­tu do sendviča na benzinskoj.

Andrea: provela je izvjesno vrijeme na chatu u više no ugodnom i inspirativnom razgovoru. Ovaj ju je frajer iz snova pozvao na izlazak − ispostavilo se da se radi o ženi s lezbijskim sklonostima.

Igor: dobiva otkaz u zavodu za zaštitu autorskih prava zbog optužbe za pronevjeru novca i nezako­nitog izdavanja autorskih prava. To mu je smjestio

kolega s posla jer je Igor trebao dobiti promaknuće u voditelja jednog odjela.

Jura: djevojka ga nakon jutarnje svađe i polijevanja vrućom kavom u žaru pre­pirke izbacuje iz stana. Razlog svađe: izi­ritiranost njegovim cjelodnevnim poslom izležavanja i gledanja filmova...

Glavni likovi:Jura (29) Jedina konstanta mu je gle­

danje filmova. Što ga umara jer ih gle­da do kasno navečer, te ujutro, gotovo stalno, što je jedan od uzročnika njego­ve kronične neispavanosti. Materijal­no mu je stanje nesređeno, stalno mi­jenja poslove, ne zadržava ih dulje od

Shopping centar Prečko, Slavenskoga 1/2Tel.: 01 387 38 63, mob.: 098 99 66 719info@salon-ana.hr, www.salon-ana.hr

Radno vrijeme:Ponedjeljak - petak 9,00 - 21,00Subota 9,00 - 14,00

Tretmani lica

Lifting lica

Tretmaniza mršavljenje

Pedikiranje

Manikiranje

Ugradnja noktiju

Masaža tijela

Šminkanje

Depilacija

Čestit Božić i uspješnu Novu godinu želi Vam salon Ana

Glas Trešnjevke, zima 08/09 ��

Posebni smo jer...

dva tjedna. Koliko god voli svoju djevojku Lorenu, težak mu je pritisak koji mu stvara. Opterećen je osjećajem manje vrijednosti, što pokušava umanjiti stalnim zbijanjem šala pa i izrugivanjem, na što su njegovi prijetelji već navikli.

Andrea(29) Na prvi pogled izgleda sasvim dobro, kao da ima zdrav život, osoba koja isijava. No, izbli­za se vidi da dijeli sličnu sudbinu kao Jura, odnosno da ima nešto što je muči i koči. Radi se o braku koji je uništen nakon svađe s bivšim mužem koji je pob­jegao s njihovim jednogodišnjim sinom. Ima dobar posao, ali sve što je čini sretnom jesu zapravo nje­ni prijatelji, s kojima dijeli poseban odnos ne samo zbog toga što je jedina žena u društvu, koju su dečki prihvatili kao svog kompanjona, nego i kao nekoga tko se ne libi šaliti s njima na muški način.

Igor (30) Uz šminkersko­uštogljeni posao copy­writera nije ni izrazito sretan ni izrazito nesretan. Samac već dugi niz godina, ne trudi se nalaziti išta na što bi se bunio u životu, rekli bi da ga uredno odrađuje. Jedino što mu predstavlja pravo veselje je njegovo malo, ali veliko društvo. O njemu društvo zapravo najmanje zna. Nije sklon dijeliti intimu s drugima, pa ni s najbližim prijateljima.

Davor (28) Sklon je provoditi noći budan, zbog čega djeluje iscrpljeno i neispavano. Ima djevojku s kojom se ne viđa koliko bi htio, i zbog koje je upao u probleme. Uvijek je bio kvartovski dečko pa zbog toga ima brojna poznanstva, od kolega programera do kvartovskih low-lifeova.

Toma Zidić, scenarist i redatelj Rođen u Zagrebu 1988. godine.Nakon tri pokušuja upisa na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, pokušavat će i dalje – dok ne uspije, jer poziv redatelja nalazi jedinim pozivom za sebe.Krivo dijeljenje njegov je četvrti filmski uradak: prethode mu jednominutni film Posljednji čas, do­kumentarac Povijest filmske glazbe i Srokani Verder, kratka mozaična­omnibus drama.U novi projekt kreće na ljeto, s kratkim igranim filmom čija se radnja odvija na usamljenom svjetioniku.

Shopping centar Prečko, Slavenskoga 1/2Tel.: 01 387 38 63, mob.: 098 99 66 719info@salon-ana.hr, www.salon-ana.hr

Radno vrijeme:Ponedjeljak - petak 9,00 - 21,00Subota 9,00 - 14,00

Tretmani lica

Lifting lica

Tretmaniza mršavljenje

Pedikiranje

Manikiranje

Ugradnja noktiju

Masaža tijela

Šminkanje

Depilacija

Čestit Božić i uspješnu Novu godinu želi Vam salon Ana

Glas Trešnjevke, zima 08/09�4

Ustanove u susjedstvu

U Logopedskom centru zaista vole svoj po­sao. Također, vjeruju da je rana intervenci­ja vrlo važna i da mucanje treba tretirati još

u predškolskoj dobi, što bliže početku poremećaja. Kako djeca odrastaju, govor se teže mijenja, a posl­jedice negativnih iskustava rastu. Valja podsjetiti da svaka terapija mucanja u ranoj dobi nije nužno di­rektna. Može se provoditi i indirektno, preko roditel­ja. Poznato je da roditelji ne uzrokuju mucanje, ali se isto tako zna da oni adekvatnim načinom reagi­ranja i komunikacije s djetetom mogu spriječiti raz­voj mucanja u kronični problem ili ga barem uman­jiti. Jednom kada mucanje postane kronični problem, komunikacija može biti značajno narušena, uz velike socijalne, obrazovne i emocionalne posljedice. Stoga dobronamjeran savjet „Ignorirajte problem i proći će“ koji roditelji često čuju, nipošto nije i dobar savjet.

Specijalizirane edukacije logopeda, kvalitetna dijagnostika i suvremene metode terapije u području poremećaja govora

Logopedski centar nastao je 1997. godine iz tadašnje spoznaje i potrebe da logopedi u Hrvatskoj nisu dovoljno specijalizirano educirani, da nema na­vike permanentnog educiranja te da ne postoje insti­tucije koje rade na kontinuiranoj edukaciji logopeda. U tom smislu LC organizira edukaciju i usavršavanje stručnjaka, a kako se s vremenom pokazala i potreba za provođenjem savjetodavnih, dijagnostičkih i tera­pijskih postupaka, pruža i te usluge.

Ideja vodilja Logopedskog centra oduvijek je bila objedinjavanje edukacije stručnjaka i korisnika, kvali­tetne dijagnostike i terapije poremećaja komunikacije.

Od svog osnutka do danas Logopedski cen­tar educirao je više od 400 stručnjaka. Edukacija

Predstavljamo:

Logopedski centarProcjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 15 000 djece u dobi do sedam godina, te oko 10 000 djece školske dobi koja mucaju. Ako tome pribrojimo oko 1% odraslih, dakle njih 45 000, dolazimo do nemale brojke od 70 000 ljudi ili 1,7% populacije koja muca. Roditelji koji otkriju poremećaje kod svog djeteta susreću se s nizom novih pojmova, zastrašujućom medicinskom terminologijom, nepoznatim i neželjenim osjećajima, strepnjom, neizvjesnošću, novim obavezama i novim prioritetima. Pronalaženje kvalitetnog i pouzdanog stručnjaka donosi neizmjerno olakšanje... Logopedi su stručnjaci koji se bave poremećajima u govoru i ono što ih čini posebnima jest već sam odabir tog zahtjevnog zanimanja, posvećenost svakoj osobi na terapiji te neizmjerna strpljivost i ustrajnost. Ponekad logoped uloži mjesece kontinuiranog rada kako bi djete čiji vršnjaci već koriste mnoge riječi izgovorilo primjerice samo jedan glas a, a logopedu taj događaj predstavlja veliki uspjeh. Piše: Viktor Rohak Fotografije: Marina Damjan i arhiva CeKaTe­a

se u prvom redu odnosi na problematiku mucanja. Najveći broj njih, gotovo 300 logopeda s područja zemalja regije sudjelovalo je na seminaru Mucanje: rano prepoznavanje, dijagnostika i terapija koji je Logopedski centar organizirao 1997. godine.

Dodatno, proteklih godina na temu mucanja organizirali su se seminari namijenjeni logopedi­ma i učiteljima osnovnih škola, a odnosili su se na holistički pristup mucanju, dijagnostiku i terapiju djece predškolske dobi koja mucaju te na pomoć učitelja djeci osnovnoškolske dobi koja mucaju. Osim toga, pri provođenju grupnih terapija za djecu koja mucaju i njihove roditelje, često je uz voditelje grupa prisutan i asistent terapeut koji se na taj način educira za samostalno provođenje grupne terapije.

Zajednički rad sa svim potrebnim profilima stručnjaka nužan je za uspjeh

Od svog utemeljenja Logopedski centar surađuje s timom suradnika – liječnicima specijalistima ORL, neurolozima, pedijatrima te psiholozima. Kada stručnjaci LC­a smatraju da je uz logopedski pregled potrebna i procjena jednog od navedenih stručnjaka, konzultiraju se s njima u vezi daljnjih postupaka ili organiziraju pregled. Pisanim uputama i savjetima, telefonski ili osobnim kontaktom kontinuirano raz­govaraju o pojedinom klijentu te tako planiraju i prilagođavaju daljnje korake.

Svi znamo za mucanje. Znamo li što su dislalija, disfazija i afazija?

LC se uglavnom bavi mucanjem što podrazu­mijeva dijagnostiku i terapiju predškolske i školske djece, njihovih roditelja, te adolescenata i odraslih osoba koje mucaju.

Glas Trešnjevke, zima 08/09 ��

Ustanove u susjedstvu

Centar dodatno provodi dijagnostiku, te­rapiju i savjetovanje o svim govorno­jezičnim poremećajima, a to podrazumijeva poremećaje iz­govora glasova i riječi – dislalije, zatim nedovoljno razvijen ili usporen razvoj govora – disfazije, teškoće u čitanju, pisanju, računanju i učenju. Radi se i s osobama s afazijom, dakle onim osobama koje su uslijed neke traume mozga izgubile mogućnost go­vorenja ili razumijevanja govora.

Dijagnostika u skladu sa svjetskim standardima Logopedska dijagnostika podrazumijeva uziman­

je općih i specifičnih, ciljanih anamnestičkih poda­taka koji se za djecu dobivaju od roditelja, a odno­se se na tijek trudnoće i poroda, rani psihomotorni razvoj, preboljene bolesti relevantne za govorno­jezične teškoće te svakako opis teškoće zbog koje dolaze, i to od početka javljanja do trenutka pregle­da. Vrlo je važna i obiteljska anamneza, dakle je li netko u obitelji imao ili još uvijek ima iste ili neke druge govorno­jezične teškoće, s kime dijete ili odrasla osoba živi, pohađa li dijete vrtić ili čime se odrasla osoba bavi i sl. Nakon toga slijedi procjena teškoće zbog koje se klijent obratio logopedu.

Teškoće u izgovoru glasova, osobito kod djece, često nije izolirani poremećaj već dio teškoća u cje­lokupnom govorno­jezičnom razvoju. Iz tog raz­loga procjenjuje se i sposobnost djetetova slušnog pamćenja i razlikovanja glasova i riječi, upotreba gramatičkih i sintaktičkih pravila, semantika i upot­reba značenja, dakle pragmatika.

U slučaju mucanja također je vrlo važna procje­na jezičnog razvoja, kao i utjecaj psiholoških, oko­linskih i drugih faktora na njegovu pojavu i trajanje. Tijekom razgovora i nekih drugih verbalnih izričaja

procjenjuju se vrste zastoja, njihovo trajanje i jakost. Kod čitača se isto procjenjuje i pri čitanju. Osim to­ga, za donošenje dijagnoze važnu ulogu imaju emo­cije i stavovi osobe prema govoru koji se osim raz­govorom procjenjuju i za to predviđenim testovima, crtežom i sl.

Nakon pregleda i procjene statusa, logopedi do­nose nalaz te u skladu s time preporučuju daljnje postupke: praćenje, logopedsku terapiju, dodatne preglede (psihologa, otorinolaringologa, neurologa ili drugih stručnjaka). U pojednim slučajevima rodi­telje se savjetuje o radu s djetetom kod kuće te dogo­vara kontrolni pregled nakon određenog vremena.

Suradnja s vrtićima, školama i drugim ustanovama Suradnja LC­a s vrtićima i školama, s odgajatel­

jima i razrednicima uvijek podrazumijeva razgovor o djetetu u vrtićkoj ili školskoj sredini te savjetovan­je logopeda o načinima rada i komunikacije s djete­tom. Najveći broj njih je vrlo voljan i zahvalan na takvom obliku suradnje, no nažalost, zbog preveli­kog broja djece u grupama i razredima često se ne stignu dodatno posvetiti dotičnom djetetu.

Također, i sami odgajatelji i učitelji svjesni su svog nedovoljnog znanja o govorno­jezičnim poremećajima jer se tijekom njihova školovanja to­me posvetilo vrlo malo pažnje: zbog toga djeca s takvim teškoćama znaju biti neprepoznata, te koliko god namjere bile dobre, događa se da se prema nji­ma neadekvatno reagira. Imajući to na umu, te oso­bito kada je u logopedskoj terapiji nekoliko djece iz istog vrtića ili škole, LC u tim ustanovama organizira seminare, najčešće poludnevne, tijekom kojih im se nude osnovna znanja o tim teškoćama nakon čega se dogovara daljnja suradnja.

Glas Trešnjevke, zima 08/09�6

Ustanove u susjedstvu

Metode i postupci terapije trebaju biti prilagođeni svakom pojedincu kojem se pruža pomoć

Terapija se provodi različitim intenzitetom i ob­likom, što znači da dinamika dolaženja može biti od jednog do nekoliko dolazaka tjedno ili dva puta mjesečno i sl. Neke terapije provode se izravno s dje­com i njihovim roditeljima, ali u nekim slučajevima one su indirektne što znači da se radi preko roditelja koje se savjetuje i educira kako da postanu “zam­jenski logopedi” kod kuće. Isto tako, djeca i odrasli mogu pohađati samo individualnu ili samo grupnu, ili kombinaciju jedne i druge terapije, što se u LC­u preferira. Međutim, bez obzira na dinamiku i oblik terapije, cilj je osobu s teškoćom podučiti kako da sama prepozna, osje­ti i razvija vlastiti potencijal te nepoželjna ponašanja korigira novim vještinama.

Ono što se očekuje jest da će npr. terapija poremećaja iz­govora glasova trajati kraće ne­go terapije mucanja, disleksije i disgrafije ili afazije. Vrlo važnu ulogu u trajanju terapije imaju i klijentove ostale sposobnosti, broj i jakost poremećaja kao i motiviranost za rad, osobi­to ako se radi o školskoj djeci. Kada govorimo o djeci, također je veoma bitna uloga roditel­ja. Najbrže i najučinkovitije su one terapije u kojima trokut di­jete – logoped – roditelji djeluju zajednički. Dakle što se dijete više trudi, roditelj potiče i vježba, a logoped adekvatno tretira, dakle što svi zajedno više ulažu u terapijski proces, terapija će trajati kraće. Također, re­dovitost pohađanja logopedske terapije skraćuje nje­zino trajanje.

Što znači uspješna rehabilitacija?Uspjeh će različitim ljudima, s različitim

poremećajima u komunikaciji, u različitim životnim dobima i s različitim drugim kapacitetima značiti različite rezultate. Za neke poremećaje u određenoj životnoj dobi s razlogom ćemo očekivati potpuno uklanjanje poremećaja, kao što je slučaj u najvećem broju poremećaja izgovora glasova u djece predškolske dobi, koja nemaju drugih teškoća.

U slučaju mucanja adolescenata ili odraslih ne može se govoriti o stopostotnom prestanku mucanja,

jer takvo očekivanje nije realno. Međutim, ukoliko se nastoji steći dobra kontrola govora, dobre komunika­cijske vještine te lakše i bolje nošenje s netečnostima u govoru, u LC­u su ponosni na svoje rezultate i na visoku stopu uspješnosti. Primjerice, kod afazije, ka­da osoba visoke životne dobi uslijed oštećenja mozga izgubi jedan ili više aspekata komuniciranja, onda je velik uspjeh naći i održati bilo kakav oblik komuni­ciranja i održati motivaciju za komunikacijom. Zato je vrlo važno zajedno s djecom, roditeljima i odras­lima odmah na početku porazgovarati i usuglasiti se o očekivanjima od terapije, jer uspjeh će biti mnogo

veći što su očekivanja realnija.

Savjetovanje i educiranje roditelja kao dio terapije

Na kraju svake individual­ne terapije s djetetom, s rodi­teljima se razgovara o tome što se radilo, kako je dijete reagi­ralo, te na čemu je potrebno dodatno raditi. Da bi roditelji lakše i češće provodili savjete, osim načina kako to činiti, vr­lo je važno objasniti im i zašto je potrebno provoditi dotične vježbe. U nekim slučajevima roditelji su prisutni tijekom ci­jele terapijske seanse, pa ih se tada nakon svake aktivnosti savjetuje kako to isto provodi­ti kod kuće. Tijekom sljedećeg dolaska obavještavaju logo­peda o uspješnosti svog rada,

a po potrebi to i demonstriraju. Tada se zajednički procjenjuje što su dobro činili, a što bi mogli još bol­je pa se na temelju toga planiraju sljedeći koraci.

Prema potrebi, organiziraju se i susreti samo s roditeljima radi razgovora o njihovim opažanjima, napretcima njihova djeteta, problemima s kojima se suočavaju te kako ih smanjiti na najmanju moguću mjeru.

Najčešći problemi i moguća rješenjaZbog nepostojanja zakonske mogućnosti da LC

bude obuhvaćen zdravstvenim osiguranjem, kao je­dina mogućnost preostaje naplaćivati usluge direkt­no od korisnika čime su ove prijeko potrebne usluge uskraćene velikom dijelu populacije. LC, kao rehabi­litacijska ustanova na tržištu egzistira samo uz vlasti­tu zaradu koja se odnosi isključivo na naplaćivanje vremena posvećenog našim korisnicima.

Glas Trešnjevke, zima 08/09 �7

Ustanove u susjedstvu

Kada bi se omogućilo državno subvencioniran­je privatne logopedske prakse, logopedske bi usluge bile dostupnije, a potencijalni klijenti ne bi ovisili samo o trenutno premalim kapacitetima državnih in­stitucija. Zakonsko rješavanje statusa logopeda i lo­gopedske prakse uvelike bi pomoglo.

Osim toga, zbog prilično negativnog stava veli­kog broja mladih logopeda prema privatnoj praksi, nedostatka entuzijazma za sudjelovanje u stvaranju nečeg novog i kreativnosti koju privatni sektor može pružiti, teško se nalaze kvalitetni stalni zaposlenici.

Ustanova vođena uz stručnost i entuzijazamVoditeljica LC­a, mr. sc. Suzana Jelčić Jakšić,

ističe prednosti vlastite ustanove nad mnogim dru­gim privatnim i državnim logopedskim kabinetima zbog nekoliko razloga: Prije svega, zbog drugačijeg pristupa problematici mucanja: tako u LC­u u tera­pijski proces, direktno ili indirektno, uključuju djecu od najranije dobi, bez čekanja da navrše određenu dob, što se inače često sugerira. Također, ovdje se čvrsto drže načela da su roditelji najbolji terapeu­ti, pa ih upućuju kako postati „zamjenski logope­di“ kod kuće. Provode i specifičnu grupnu terapiju školske djece koja mucaju – u isto vrijeme, odvo­jeno i zajednički, uz odvijanje terapije s djecom i s roditeljima.

Zatim, LC pruža pomoć u poticanju komunikaci­je već od dojenačke dobi, kako u slučajevima kada je primijećeno odstupanje od uobičajenih obrazaca komuniciranja bebe, tako i u slučajevima kada ro­ditelji jednostavno žele poduku za boljim komuni­ciranjem sa svojim djetetom. Osim toga, u prosincu 2008. s radom započinje i grupa KomuNina. Radi se o radionici uspješnog komuniciranja, namijenje­noj djeci osnovnoškolske dobi. Djeca putem igre, dramskih improvizacija, testova i kvizova te mnogih drugih aktivnosti uče i razvijaju vještine i sposobno­sti potrebne za lakšu i bolju komunikaciju, a rodi­telji će također, kroz kratke radionice biti upućeni u vještine kvalitetnog komuniciranja i razvijanja ko­munikacijskih sposobnosti svog djeteta.

Jedna od specifičnosti Logopedskog centra je i ta da s klijentima kojima hrvatski nije materinski jezik provodi terapiju na engleskom jeziku. Zbog toga ih kolege iz svijeta često preporučuju svojim sugrađanima koje životni put dovede do Hrvatske. Isto tako, konzultiraju se s LC­om u vezi klijenata kojima je hrvatski materinski jezik, a našli su se u njihovim sredinama.

mr. sc. Suzana Jelčić Jakšić, utemeljiteljica i voditeljica Logopedskog centra

Više od 20 godina je klinički logoped Klinike za dječje bolesti Zagreb. Nakon dodiplomskog i poslijediploms­kog obrazovanja na Fakultetu za defektologiju nastavlja stručno usavršavanje u zemlji i inozemstvu. Svoje znanje prenosi brojnim studentima kao predavačica i mentorica kliničkog dijela nastave na matičnom i drugim fakulteti­ma, te na stručnim seminarima.

Članica je hrvatskih i međunarodnih strukovnih udruženja, a inicira i osnivanje Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju “Hinko Freund” čija je predsjedni­ca te sudjeluje u organizaciji više stručnih i znanstvenih skupova.

Objavljuje mnoge radove, a za prvi hrvatski logoped­ski priručnik Afazija u koautorstvu dobitnica je “Srebrne uljanice” za promicanje zdravlja i zdravstvenog odgoja. Područje užeg interesa joj je mucanje.

Za više informacija: LOGOPEDSKI CENTAR, Udbinska 16, 10

000 Zagreb, Tel: 01/ 3094 783, 3017 009,logopedski-centar@zg.t-com.hr

Glas Trešnjevke, zima 08/09�8

Glas naroda

�8

Kojaje moja

novogodišnjaželja za

mojkvart?

Pripremila i fotografirala: Marina Damjan

Gospana Knežević, 45:Da za novu godinu bude zanimljivo, zabavno i da se organiziraju besplatni glaz­beni programi te da u nekim kafićima pojeftine cugu tako da mladi imaju gdje dolaziti.

U Gajnicama gdje ja živim ima dovoljno kafi­ća, ali nedostaje malo živosti za mlade. Bilo bi lijepo da smanje cijene za blagdane i da nam se svima povećaju plaće i digne standard.

Josip Vujinović, 24:Volio bih da bude što više zelenila, ali znam da će se to teško ostvariti, pa neka barem budu jeftinije nekretnine. Također, mislim da

bi bilo dobro da se na praznoj zelenoj po­vršini iza nebodera u Ulici braće Domany napravi dječji park ili igralište.

Mirsad Dubravić, 48:Sve mi je lijepo, na Ja­

runu sam. Jedino što želim u novoj godini jest da se prestane graditi, prenatr­pano je, u mom kraju još nije, ali moglo bi postati. I fali parkova i igrališta, a ima ih sve manje.

Posebno nedostaje jedan klub za mlade koji imaju 10, 12 godina gdje oni mogu provoditi

svoje vrijeme i zabavljati se.

Ivan Suhina, 26:Općenito, da bude bolja situacija nego što je danas i da se ne događa toliko loših stvari, ne samo u pojedinim kvartovima. Želim da ljudi postanu „normalniji“, a sebi želim da živim bolje no što

živim i da imam više no što imam.

Ana Holetić, 66:Baš nam je lijep kvart, sve

su sredili.Obnovili su spra­ve, a Jarun je prekrasan.

Tržnicu imamo, ali je pres­kupa, pa bi mogli smanjiti

cijene.

Glas Trešnjevke, zima 08/09 �9

Glas naroda

Kasim Hodžić, 60Treba dovesti kabelsku televizi­ju u naselja u Rudešu i popraviti sve derutne ulice s novim sloje­vima asfalta. Nažalost, parkove ne možemo vratiti, a pokrivenost betonom je prevelika.

Branka Ajsec, 57:Da se uvede plin u naša kućanstva jer

imamo boce. Želim i da se obnove preosta­

li parkovi za djecu i postave nove klupice oko Jaruna, makar ne

znam je li to pametno jer sve porazbijaju. Htio bih i da se parkirališta oko zgrada ne naplaću­ju za stanare ili da, ako već plaćamo, možemo

postaviti stupiće na naša parkirna mjesta.

Kristina Martinović, 28:Htjela bih da malo više urede zelene površine,

ima ih puno zapuštenih. Zatim, fali specijaliziranih kontejnera za stare mobi­tele i baterije. Za djecu bi trebalo napraviti nekakve

radionice, igraonice, jedino što se ovdje nudi su vrtići. Imam dojam da bi trebali postojati određeni

punktovi na kojima bi stajali policajci, jer ovako, kad ih trebaš, nikad ih nema.

Maja Mišak, 31Htjela bih da se postave kon­tejneri dolje blizu Remize jer

stavljamo vreće smeća na cestu, a svakog drugog dana pokupe ih s kamionima. Imamo tamo i jedan park koji bi se mogao modernizi­

rati i poboljšati. Prijateljice koje žive u Prečkom kažu mi da treba proširiti parking kod

shoping centra.

Lidija Crnalić, 54:Trebalo bi u novoj godini otvoriti još vrtića i osnov­nih škola u Vrbanima, Ru­dešu i Prečkom jer je ove godine 300 djece ostalo van vrtića, a osnovne škole imaju po tri smjene.

Sad su izgradili i Vrbane 3, a nisu napravili ni vr­tiće ni školu. Ili neka barem izgrade igraonice za djecu. Inače je sve lijepo, puno zelenila i čisto.

Marija Perak, 13:Htjela bih da naprave kino, najbliže je tek u centru grada i da se otvori kafić u koji ne bi smjeli zalaziti stariji od 20, ili barem neki klub za nas mlađe. Također, bilo bi dobro da se na

Jarunu osnuje više sportskih klubova.

Željko Mirković, 48Trebalo bi više policajaca, da se smanji narkomafija i maloljetnička delinkvenci­ja u Prečkom i na čitavoj Trešnjevci, sve drugo je relativan pojam. Ali, moram

priznati da je sad Prečko bolji kvart no što je bio.

Ifeta Subašić, 54:Da imam više novca. Moglo

bi se i oko Jaruna urediti klub gd­je bi se sastajali i družili stariji, a bilo bi dobro da se političari više posvete ovom dijelu grada, treba­lo bi češće čistiti jezero, zaposta­

vili su Jarun kad su preuredili Bundek.

Jurišić Dado, 42:Da se ukinu cucki u ve­likim zgradama i kazne njihovi vlasnici koji ih puštaju da uriniraju po

liftovima. Mogli bi ukinuti naplatu parkirališta viken­

dom i napraviti nadvo­žnjak od ulice Dragutina Golika do Baštijanove.

Glas Trešnjevke, zima 08/09�0

In corpore sano...

Jedan sat traje 45 minuta, ali jahanje se uči cijeli život.

Da biste se družili s ovim plemenitim životinja­ma, ne trebate poći na dalek put izvan grada, već samo do Jaruna gdje se nalazi Konjički klub «Jarun». Škola jahanja za početnike i naprednije jahače odr­

žava se svaki dan po dogovoru s instruktorima jahanja: Andreom Novak Djelmić, najbo­

ljom hrvatskom jahačicom i višestrukom državnom prva­kinjom, Časlavom Vukušom te Petrom Musa. Škola se održava u uređenom i ogra­đenom jahalištu uz rolersku stazu (zapadni dio Velikog jezera Jarun), a u cijenu ško­

lovanja uključeno je korište­nje konja i opreme uz stručni nadzor učitelja jahanja.

Početni obvezni tečaj u tra­janju od 12 sati koštat će vas

1500 kuna, a za individualni sat s instruktorom izdvojit ćete 200 kuna.

Škola je s radom počela u de­vetom mjesecu 2006. godine uz prvotnu štalu za umirovljene ko­nje kojima se osigurao dom i mi­

ran prostor za šetnje u kojemu će provoditi svoje poznije dane.

«Štala je s vremenom postajala sve veća i na kraju smo na temelju športskih re­

zultata moje šogorice dobili dozvolu da napravimo jahački klub s nastambama, s time da se radi na od­goju i obrazovanju mladih za konjički sport» – rekao nam je Časlav Vukuša, jedan od trenera.

«Konjički klub Jarun» je prvenstveno sportski cen­tar za izobrazbu mladih jahača, a ne turističko­rekre­

Konj – moj plemeniti prijateljJahanje i druženje s konjima preporuka je ne samo djeci već i odraslima. Početak je, doduše, malo težak i napredujete sporije nego što ste očekivali, no kada jednom naučite jahati, sigurni smo da ćete postati zaljubljeni u taj prekrasni doživljaj. Naravno da treba i vještine i vremena da se osjeti prava čar jahanja.

Preporuka je, dakle, svima koji vole životinje i žele naučiti pravilno i dobro jahati, bilo sportski ili rekreativno, da dođu u Konjički klub «Jarun» gdje će ih dočekati tri trenera s dugogodišnjim iskustvom i podosta osvojenih

nagrada na prvenstvima. Piše Petra Habdelić, Fotografije Marina Damjan

ativni centar, iako tu ima i rekreativnog i terenskog jahanja. No, škola jahanja je primarna djelatnost. Za samu školu primaju se djeca od devet godina, dok je za prvi kontakt s konjem i za projahavanje s ponijima dovoljno imati samo tri.

Prije svega, u školi se prolazi tečaj gdje se nauči kako se pristupa konju u boksu, kako ga se izvodi van, stavlja oprema, kako ga se timari, dižu i čiste kopita i slično. Cilj je naravno da jahači početnici stvore što opušteniji i ležerniji odnos s tim velikim životinjama.

Nakon što savladaju te osnove, uz uvjet da ne strahuju od konja, slijedi individualni rad s jahačem na loži koji podrazumijeva vježbe ravnoteže i uče­nje rada nogu. Naravno da za takvo što treba imati i određene predispozicije, ali osnovni je preduvjet ne imati strah od konja. Presudna je ljubav i želja da se time bavi.

Treninzi se održavaju prema dogovoru, ali za ja­hače koji se misle time ozbiljnije baviti preporučlji­vo je da dolaze dva do tri puta tjedno. «Jedan sat traje 45 minuta, ali jahanje se uči cijeli život» česta je poštapalica trenera. Stalnih polaznika u školi ja­hanja ima šezdesetak, a povremenih dvjestotinjak.

Na završetku školovanja pristupa se polaganju ispita i dobiva svjetski priznata licenca. Dozvola za jahanje uskoro će u Hrvatskoj postati obvezatna jer se jahanje kvalificira kao riskantan sport, objašnjava Vukuša. Ipak, treba uvijek imati na umu da je jahanje sport ili rekreacija isključivo na vlastitu odgovornost.

U Konjičkom klubu «Jarun» jahači imaju moguć­nost iznajmiti konja sa ili bez vodiča i jahati u na­šem prostoru, a s povjerenjem trenera u sposobnosti i odgovornost određenog člana, može se izjahati i sam. Za one nešto manje, od tri godine starosti, nu­di se jahanje na preslatkim ponijima, a sastoji se od stavljanja djeteta na konja i vođenja u ograđenom jahalištu uz rolersku stazu.

Glas Trešnjevke, zima 08/09 �1

In corpore sano...

Svi konji su školovani, mirni, čisti i uredno osed­lani, te zauzdani western opremom.

Jarunski klub nudi i smještaj konja u boksevi­ma, a u cijenu je uključena stelja, hranjenje tri puta dnevno, uvijek u isto vrijeme, 7.00, 12.00 i 19.00 sati. Treneri ističu da se hrana sastoji od visoko kva­litetnog sijena, zobi, rezanaca, mekinja i vitaminskih pripravaka, a uz smještaj ide i pravo korištenja klup­skih terena, te opreme i ormarića za sedla.

Uskoro u ponudi − western jahanje i kampovi za najmlađe

Vjerojatno vam na spomen western jahanja prvo na pamet padnu kauboji. Oni su morali biti čvrsti,

vjerenje u svojeg vlasnika, doživljaj je tada potpun!» zaneseno će vam reći Časlav Vukuša.

U western jahanju radi se s konjima različitog ti­pa, način jahanja je opušteniji, a jahači moraju imati više osjećaja u tijelu nego u rukama i nogama. Do­bar western konj mora se kretati u svim smjerovima i na svim terenima, hrabro, srčano, sigurno i posluš­no. Na najmanji kontakt jahača reagira besprijekor­no, a pri sjahivanju i zajahivanju stoji mirno. Razli­ka je također i u uzdama: sedla imaju s prednje i zadnje strane povišeni dio. Sve u svemu, s njima se također mogu raditi sportska takmičenja, utrka oko bačvi, naglo kretanje, naglo zaustavljanje.

otporni i uporni ljudi, no njihovi konji morali su biti i više od toga. Uvijek korak ispred njih, skro­mni, srčani i odani − to su im bili glavni aduti. Njihovi potomci su opstali i danas ih moderni kau­boji i dalje koriste, iako su se vremena i načini pro­mijenili. Kako im je prava svrha u većini slučajeva zauvijek završila, opstanak mogu zahvaliti entuzija­stima koji su razvili poseban stil jahanja, uveli pra­vila, osnovali savez te počeli organizirati natjecanja. Western je zapravo način življenja: «Kad si možeš priuštiti da na svom konju jašeš tri, deset ili dvadeset dana kroz divljinu, potpuno opušten, za što je na­ravno potreban stabilan, temperamentan, hrabar, iz­držljiv i potpuno zdrav konj koji ima apsolutno po­

Školovati western konja ravno je školovanju dre­surnog, a osnova svega je engleska škola jahanja, nakon čega se jahač odlučuje za preponsko ili pak western jahanje.

Zbog svih kauboja u srcu, u planu je u ponudu Konjičkog kluba «Jarun» uvrstititi i western jahanje.

JAHANJE NA PONIJIMA ZA DJECUSubotom i nedjeljom od 12.00 do 13.30 Otkazuje se u slučaju lošeg vremena

(kiša, vjetar ili velike vrućine)

Glas Trešnjevke, zima 08/09��

In corpore sano...

No, kako zbog velikog interesa za pansione nema dovoljno prostora za western jahanje, čeka se do­zvola za izgradnju još bokseva kako bi se moglo do­vesti još tri ili četiri western konja te započeti i s tim programom.

Oni najmlađi posebno će se oduševiti dječjim kampovima koji su u planu za ljeto 2009., a u nekim zemljama postoje već odavno. Smještaj za mlade kampere namjerava se organizirati ponad štale, a pri­malo bi se petnaestero djece koja bi bila smještena po dvoje ili troje u sobama. Imali bi zajedničku čaj­nu kuhinju i veliki boravak, a u kampu bi boravili tje­dan dana uz život poput onoga na pravome ranču.

Predviđeno je da se u sklopu kampa održava­ju treninzi s konjima u kojima djeca trebaju nauči­ti kako održavati boksove, izvoditi konja, puštati ga na pašu, spremati, čistiti i pripremati za treninge uz obaveznu školu jahanja.

Konjički klub Jarun već nudi više nego dobar na­čin za provođenje ispunjenog dana, a sa zgodnim planovima za skoru budućnost čini nam se sjajnim i nezaobilaznim jarunskim punktom!

Druženje čovjeka i konja u njegovoj odomaćenoj prirodi datira od oko 2000. godina prije Krista u sta­rom Babilonu, te nekih 300 godina poslije u Egiptu. Uz psa, konj je jedna od zasigurno najspominjanijih životinja u literarnom stvaralaštvu. Ispisane su tisuće stranica na kojima je zabilježena uzajamna ljubav vjekovnih prijatelja, ali su ipak najljepše od svih pje­sme uglazbljene u čast tim ljepotanima s kopitima na snažnim, brzim nogama.

Tko će...Saslušati kada želim pripovijedati tišinom,

Strpljivo čekati da prođu oluje moga srca,

i obasuti me toplinom, Očima dubine mora, svakim me treptajem potpuno razumjeti,

Snažan dodir u povjetarac pretvoriti i njime me umiriti,

Biti vjeran pratitelj, Često ne znajući kamo ide,

Zamrznuti trenutak kad postajemo jedno, da ga ostali

ne vide, Čekati kad ću doći i biti opet

njegova, kao grive svaka mu vlas I ponovno s njime poletj

ti do oblaka svijeta, koji postoji zbog nas... ...moj grivasti dorat...

Mirela Lukačić

Što se uči u školi jahanjaUpoznavanje s konjem: ishrana, timarenje, skrb i njegaOprema: sedlo, uzda, dijelovi opreme, primjena i održavanje, ostala opremaPravilno opremanje konja za jahanje, Samostalno pripremanje konja, Vođenje konja na ruku, Priprema i pojahivanje, Stav jahača na konju, Vrste kretanja konja, Kretanje i zaustavljanje, Jahanje u hodu, skretanje, vježbe za pravilan stav, sjedište i ravnotežu − lon­ža, Jahanje u kasu, lako jahanje, ritam i ravnoteža, vježbe − lonža, Jahanje u sjedećem kasu, vježbe lonža, Jahanje u hodu i kasu bez lonže, Jahanje u galopu, vježbe lonža, Jahanje u hodu, kasu i galo­pu bez lonžeDodatne informacije:Časlav Vukuša 098 919 0616 radnim danom (osim ponedjeljkom) od 10−12 i od 16−18 sati Vrbje b.b., www.konjicki­centar.hr

Glas Trešnjevke, zima 08/09 ��

Homo ludens

Od igre povlaštenih do fakultetskog predmetaPoslije osvajanja titule olimpijskog šampiona

1980. godine, tadašnji predsjednik Francuske predložio je da “ova igra visoke inteligencije i logi­ke treba biti podržana od strane države”. Potpora, prvenstveno od ministarstava za sport i prosvjetu, omogućila je da postojeća Akademija preraste u Bridž univerzitet u Parizu. Bridž je tako u Francus­koj ušao na velika vrata u sve obrazovne ustanove, a najviše u osnovne škole, gdje je školski dan po­dijeljen u dva dijela: prvi je posvećen predmetima

Igra koja se igrati mora – u Zagrebackom bridž klubu!

Piše Danijela RajkovićLjepotu ove igre teško je opisati, a bridžisti se kunu da im je iz temelja promijenila život. Jednom velikom bridžistu njegov je mladi prijatelj iskreno rekao da ne želi naučiti bridž jer ga to ne zanima i čini mu se teškim, a on mu je odgovorio: “Dragi mladiću, onda vas čeka veoma tužna starost!” Iz ove igre faktor sreće je isključen: odlučuje znanje, trenutna inspiracija, lucidnost i kolektivna strategija. I s minimalnim znanjem pružit će vam ugodnu zabavu, ali za usavršavanje i ulaženje u sve tajne ove igre životni vijek bit će vam biti prekratak. Jednostavno, svakoga dana nailazit ćete na nešto novo, ljepše i savršenije.

znanja, francuskom jeziku, matematici itd. Drugi dio rezerviran je za discipline osjećajnosti, među kojima su glazbeno i likovno obrazovanje, sport, gluma i bridž. Nastavnici koji su ostvarili taj eksperiment u svojim razredima jednodušno su ocijenili da je bridž sport kompletnog duha jer zahtijeva analizu, logi­ku, razmišljanje, donošenje odluke, samokontrolu, komunikativnost, omogućujući odgojno­obrazovno napredovanje prema uzrastu učenika. Većina europskih zemalja uvele su bridž kao fa­kultativan predmet. Iako su svi argumenti u korist

Glas Trešnjevke, zima 08/09�4

Homo ludens

inicijative da se bridž na bilo koji način uvede u škole, otpor je velik jer se postavlja pitanje kako “kartanje” i škola idu zajedno? Odgovor na to pi­tanje je vrlo jednostavan ­ ako se netko bavi nekim borilačkim sportom ili streljaštvom, da li se za njega kaže da je siledžija ili ubojica? U bridžu su karte samo sredstvo pomoću kojeg se intelektom i znan­jem, a kroz igru, razvija sve ono pozitivno navede­no u ovom tekstu. Osim toga, bolje da djeca nauče bridž nego neke druge, opasnije kartaške igre ili da se prepuste još gorim porocima koji im prijete na svakom koraku.

Lakše je pronaći odgovarajućeg bračnog, nego bridž partnera!

Bridž je igra koja zahtijeva i razvija tolerantnost i kolektivnost, jer uspjeh u igri isključivo ovisi o ra­zumijevanju i suradnji s partnerom. U svijetu vlada uvjerenje da je bridž korisno sredstvo za razvijan­je neophodnih kvaliteta budućih poslovnih ljudi i menadžera. Primjerice, bridž licitacija je vjerna slika poslovne umješnosti za dobivanje ugovora (kontrakta), koji treba donijeti predviđeni profit. Igrajući prvi put s partnerom ili novim protivnicima za bridž stolom, tijekom samo jedne jedine večeri, svaka osoba pokazat će svoje osobine, pozitivne ali i negativne, što može imati presudni značaj za vaše mišljenje o njoj. Ako je činjenica da se posao zasniva na uspješnom partnerstvu, onda je bridž

                                                                           

pravi test za izbor poslovnog partnera i izvanred­na ekspertiza karaktera i sposobnosti partnera, vašeg sadašnjeg ili budućeg poslovnog suradnika, a možda i bračnog partnera. Pronaći i sačuvati pravog partnera u bridžu, bez sumnje je najveći problem svih bridžista. Neki čak tvrde da je lakše pronaći odgovarajućeg bračnog ili poslovnog part­nera, nego pravog partnera u bridžu!

U Zagrebu postoji pet klubova, a jedan od njih – Zagrebački bridž klub smatra se posebno kvalitet­nim zbog iznimnog omjera broja članova i postig­nutih rezultata.

Ovo šarmantno društvo ambiciozno je i veoma odlučno u namjeri da postane zagrebački «naj» bridž klub – i to prema osvojenim titulama, broju članova i dobroj atmosferi!

Među igračima bridža pronaći ćete odvjetni­ka, studenta, poduzetnika, tvorničkog radnika, matematičara, predsjednika udruga banaka, odnos­no ljude svih zanimanja i dobi. Pasionirani igrač je i poznati glumac Duško Gojić koji igra čak pet puta tjedno smatrajući da je ova igra ne samo odlična mentalna gimnastika već i velika pomoć pri me­moriranju tekstova. Profesor Neven Elezović koji je uveo bridž kao fakultativni predmet na treću godinu FER­a kaže: «Kada sam prvi put čuo za bridž, mis­lio sam kako je to igra koju učiš dva mjeseca. Sada imam biblioteku od 120 knjiga i još uvijek učim!»

Turistički turnir u Puli 2006. Finale mješovitih timova. (Igor i Sandra Tomljanović lijevo i desno, protiv mađarskog tima u finalu)

Ovogodišnje drzavno prvenstvo održano je u Opatiji u hote-lu «Četiri cvijeta» u studenom. Na slici su prvaci Miro Tesla

(lijevo) i Ognjen Stančić (desno) – obojca članovi BK «Jurica Tomljenović

Glas Trešnjevke, zima 08/09 ��

Homo ludens

Mora biti zanimljivo promatrati partiju bridža u kojoj se neki još golobradi student nadmudruje s izverziranim i iskusnim odvjetnikom.

Članove Zagrebačkog bridž kluba natjecanja su posljednjih nekoliko godina odvela u Francusku, Ki­nu, Istanbul, Poljsku, Amsterdam i Milano, a svi su troškovi pokriveni od strane Hrvatskog bridž saveza, HOO­a i samog kluba.

                                                                           Fakti i zanimljivosti

• Najsavršenija, najlucidnija i najinteresantnija igra koju je ljudski um izmislio.

• UNESCO-a je preporučio da se bridž prakticira u svim obrazovnim ustanovama, od osnovnih škola do univerziteta!

• Bridž ima status olimpijskog sporta.

• U većini europskih zemalja bridž je ušao u škole kao izborni predmet, a u Poljskoj je u nekim školama eksperimentalno uveden kao obvezan predmet. Francuska ima Univerzitet za bridž. Na Filozofskom fakultetu u New Yorku primarni testovi iz logike su iz područja bridž problematike. Bridž je ušao i u školski sustav Hrvatske: u II. srednjoj školi u Vukovaru kao fakultativan predmet, a na FER-u Zagreb kao izborni predmet s ocjenom. Priključuje se Split i jedna srednja škola u Zagrebu.

• Bridž je, uz konjički, jedini olimpijski sport u kojem žene i muškarci ravnopravno nastupaju u repre-zentaciji.

• 2008. godine u Pekingu je održana prva Olimpijada umnih sportova u koje spadaju kineska igra GO, šah i bridž.

• Nikica Šver iz Samobora, danas jedna od najboljih igračica u Hrvatskoj (i Europi), sa 15 je godina nastupila za reprezentaciju bivše države igrajući u paru sa svojim tatom.

• U Hrvatskoj nekoliko tisuća ljudi zna igrati bridž, a više od 700 su aktivni na turnirima.

• Članica vukovarskog kluba iz sela Jarmine pored Vinkovaca, koja se aktivno bavi i boćanjem, na međunarodnom turniru u Vukovaru igrala je s dvanaestogodišnjom nećakinjom − i to u poodmakloj trudnoći i sa šestero djece koja su ostala kod kuće.

• Bridž je korisno sredstvo za razvijanje neophodnih kvaliteta budućih poslovnih ljudi i menadžera. Igrajući prvi put s partnerom ili novim protivnicima za bridž stolom, tijekom samo jedne jedine večeri, svaka osoba pokazat će svoje osobine, pozitivne ali i negativne.

• U svijetu je više knjiga napisano o bridžu nego o šahu.

• Onaj tko igra bridž nikad nije sam − za igru je potrebno najmanje četvero.

• Biti igračem bridža znači imati društvo gdjegod postoji bridž klub, a isti postoje baš u cijelome svije-tu.

♣Tajnica Hrvatskog bridž saveza Milka Ivančić-Seka prošle je godine u Veroni igrala protiv Billa Gate-sa. U konačnom poretku, poznati Gates je od 400 igrača bio na 240-om mjestu. Milka Ivančić-Seka na 60-om.

POČETNIČKI TEČAJ BRIDŽAPočinje: 19. veljače 2009.

Traje: 2 mjesecaDinamika: 2 puta tjedno/2 školska sata

Tečaj je besplatan.

Zahvaljujemo gospodinu Branku Mikši iz Vukovara na inspirativnom opisu svih čari bridža.

Glas Trešnjevke, zima 08/09�6

Grad–ani ured–uju stranice

U časopisu Glas Trešnjevke, koji me ugodno iznenadio i koji bismo trebali moći lakše nabaviti (dosad nisam zna­la za taj časopis), čitala sam kako vijećnici žele što više komunicirati sa stanovnicima svojih četvrti, a oni im se rijetko obraćaju, nego samo kukaju. Pa, evo, ja ću prestati kukati svojima i obratiti se vama. Ukratko – radi se o parku Stara Trešnjevka. Prije nekih tjedan dana tu je počela gradnja dječjeg igrališta o kojem se već dugo pričalo. S jedne strane, divno je što će park nakon toliko godina napokon dobiti smisao! S druge strane, to je ostva­renje noćne more za nas koji smo vlasnici pasa.

Zaboravimo na to da je tu oduvijek teoretski bio zabranjen pristup psima. U tom parku ljudi iz kvarta, htjeli vi to ili ne, znali vi za to ili ne, po noći šeću pse. Svi smo svjesni da su tu djeca i, ne mogu reći svi (ali to ovisi od čovjeka do čovjeka), kupimo izmet za našim psima. Razumijemo da je dječje igralište potrebnije nego livada za pse, ali zar mjesto za pse nije uopće potrebno? Pokušate li me uputiti na livadu za pse kod toplane, mogu vam odgovoriti pitanjem – stvar­no mislite da mogu svaki put kad pas treba van ići iz Nehajske do te livade? Ja radim, sestra radi, a ta livada je ipak malo predaleko za običnu šetnjicu sa psom. Obično preko dana na kraju završimo u šetnji autoputom, što uopće neću opisivati koliko mi je odbojno, jer “šetnja” i “autoput” nekako ne idu zajedno.

Moje pitanje je – može li se u tolikom parku naći mjesta i za djecu i za pse? Zašto se dječje igralište ne ogradi, a prostor okolo dopusti za pristup psima? Jer ovako ćemo se samo – neslagati. Mi ćemo biti ljuti na vas, vi na nas. I tome nema kraja i nije na ničije zadovoljstvo. A nas vlasnika pasa ima poprilično, znači puno nezadovoljnih stanovnika našeg kvarta.

Ovaj put pišem mailom, ali spremna sam osobno doći kod vas i razgovarati o tome. Nadam se da ćete pročitati moje pismo i konstruktivno mi odgovoriti. A negdje duboko u sebi nadam se da ćemo se

moći „dogovoriti” na obostrano zadovoljstvo. Srdačan pozdrav, Nataša Mlinarić

GT: Draga gđo. Mlinarić, prosljeđujemo odgovor vijećnika gradske četvrti Trešnjevka sjever u nadi da ćemo u što skorijem vremenu doista ugledati rješenje za vaš i naš problem.

“Poštovana, Takvih zahtjeva ima podosta, i jedino rješenje je da se u plan MKA za 2010. stavi izrada zatvorenog dije-la parka za pse. O tome ću i prodiskutirati s vijećnicima ili staviti na dnevni red vijeća.” S poštovanjem, Hrvoje Ozmec

Pohvale organizatorima Pssst festivala zbog inventivnog pristupa u reanimaciji nijemog filma – jednog danas poprilično marginaliziranog i gotovo zaboravljenog filmskog žanra (osim izvan uskog strukovnog kruga). “Svirati film” pokazalo se kao sretno mjesto susreta trenutačne filmske projekcije s glazbom koja se simultano “proizvodi” na pozornici, nijedno nauštrb onog drugog, dajući “nijemoj” dvodimenzionalnosti filmskog platna dostojnu zvučnu kulisu, pretvarajući sve skupa u neponovljivu originalnost izvedbe.

Stari majstori poput Murnaua, Eisensteina, Clairea, kao i zvijezde slapsticka, kao da su na trenutak otresli prašinu filmskih arhiva i bljesnuli starim sjajem, a posjetiteljima Pssst festivala ukazala se rijetka čast da ih, izvučene s dna hrpe njegova hiperproduktivnog zvučnog nasljednika, ugledaju na filmskom platnu. Hvala Pssst-u u ime svih njih... I nas koji smo uživali.

Sanja Repanić Blažičko

Pohvalila bih policiju Trešnjevke koja je svojom brzinom i savješću spasila život. Gospođa iz moje zgrade je pala u kupaonici, a njena je prva susjeda čuvši pozive u pomoć pozvala policiju koja je tako brzo i organizirano reagirala: bili su tu za tren, već pozvavši hitnu i vatrogasce, provalili vrata i odveli moju susjedu u Vinogradsku. Da nisu bili tako orga­nizirani i brzi, moja susjeda možda danas bila živa.

I zato, hvala policiji, a cijeli svijet koji ovo pročita, molim da pružu ruku svom susjedu!

Radojka Vlajić

Glas Trešnjevke, zima 08/09 �7

Grad–ani ured–uju stranice

Javljajte nam se s prijedlozima i željama: ako smatrate da ima bitnih tema koje nismo dotakli ili ako želite da govorimo o nekom događaju, osobi ili problemu, pišite nam na adresu: Glas Trešnjevke, CEKATE, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb; e-mailom na info@cekate.hr ili faksom na 3024 247

Znate li koja je ovo ulica ili što piše na tabli?Možda znaju komunalni redari ili inspektori?!Srdačan pozdrav,

Ivana Schenner, Bartolići

Poštovani,Ono na što sam naletio tijekom jučerašnje šetnje samo mi je učvrstilo davno steknuto saznanje da postajemo sve primitivniji i primitivniji.Dok se neki trude obnoviti i sačuvati nešto od naše povijesti, drugi ruše, razbijaju i uništavaju.Ovdje se konkretno radi o zapuštenom parku naselja Prve hr­vatske štedionice na Trešnjevci koji navečer postaje okupljalište drogeraša a o čijoj se obnovi priča i priča, ali nažalost sve ostaje na riječima.Tamo se još uvijek nalazi odnosno nalazio se zdenac sa znako­vina zodijaka – projekt Josipa Seissela – doduše ne znam je li to bio originalni zdenac ili replika, ali to ne mijenja mnogo na stva­ri. Izgledao je ovako: (slika preuzeta iz Vjesnika):

A sada, vjerojatno nakon posjeta nekih “simpatičnih” mladića, izgleda ovako:Ovo je sramota za čitav kulturni i uljuđeni Zagreb. Molim vas da napišete i ob­javite nešto o tome, možda će onda ipak netko nešto poduzeti.Zahvaljujem.Rikardo Badurina

Glas Trešnjevke, zima 08/09�8

Od placa do stola

Premda je po načinu pripreme sličnija žitaricama, ubraja se u jednogodišnje zeljaste biljke iz porodice dvornjača (Polygonaceae). Latinski naziv je Fagopyrum esculentum Moench, engleski : buckwheat, a regio­nalni: eljda, hajda, ajda, hajdina, hajdinska kaša, golokud.

Heljdina je kaša lako probavljiva namirnica i ne sadrži gluten pa je stoga prikladna za osobe koje boluju od celijakije.

Kaša je stara hrvatska hrana, danas pomalo zaboravljena, osim u sjevernim dijelovima Hrvatske, osobito u Međimurju, Zagorju i Podravini.

Kašu možete skuhati i poslužiti kao prilog ili upotrijebiti kao nadjev sarmi, musakama, peradi i savijača­ma. Upotrebljava se i za pripremu variva samostalno ili s povrćem, kombinira se s različitim povrćem i me­som za hladne salate, a i kao dodatak kod pripreme domaćih kobasica.

Heljdino brašno možete koristiti kod pripreme štrukli, žganaca, peciva ili kruha. U Rusiji ga upotrebljava­ju za pripremu blina (manjih i debljih palačinki), u Japanu za pripremu soba okruglica, a u Italiji za pripremu tjestenine.

(Izvor: Coolinarka)

Peradske pečenke tradicional­no se poslužuju o božićnim blagdanima, na svadbama i u drugim važnijim prilikama, kad im heljdina kaša, baš kao u stara vremena, pristaje bol­je od svakidašnjih priloga.

Na zagrijanom maslacu krat­ko propirjajte nasjeckani luk (koji po želji možete zami­jeniti porilukom), a zatim ga zalijte s oko 100 ml vode. Pir­jajte ga na laganoj vatri dok ne omekša.

Dodajte lovorov list, mažuran, pileću kocku i 200­300 ml vode.

Umiješajte kuhanu heljdu, po­paprite i zajedno kratko pro­ kuhajte.Heljdinu kašu s lukom po­služite kao prilog uz pečenu perad.

Heljdina kaša s lukom

Glas Trešnjevke, zima 08/09 �9

Dogad–anja za neumornePripremila Ana Obrovac

Događanje: «Pjevajte zborovi svijeta!» (Svjetski dan zborskog pjevanja)13. prosinca 2008., 19.00 sati, Park Stara TrešnjevkaVeć trinaestu godinu zaredom Zagrebački glazbeni podij organizira svečani koncert pod nazivom Pjevajte zborovi svijeta! koji okuplja velik broj pjevačkih zborova grada Zagreba i drugih gradova Republike Hrvatske.

Međunarodna federacija za zborsku glazbu (IFCM) svake godine slavi Međunarodni dan zborskog pjevanja kao način veličanja vrijednosti mira i razumijevanja kroz zborsko pjevanje. Svake godine, druge nedjelje u prosincu, ljudi širom svijeta ujedinjuju se u jednu dušu kroz jedinstvenu i nevidljivu vezu stvorenu od zborske pjesme.Ova inicijativa pokrenuta je još 1991. (osnivač je maestro Alberto Grau), a u Zagreb i Hrvatsku prenio ju je maestro Emil Cossetto.U 2006. godini okupilo se 200.000 ljudi iz 30­ak zemalja, a prošle godi­ne iz više od 70 zemalja, među kojima je i Hrvatska. Tako će se i ove godine okupiti brojni zborovi, vokalni i vokalno­in­strumentalni sastavi te pjesmom obilježiti svoj dan, vjerujući da će na taj način pomoći inicijativi za mir i razumijevanje u svijetu…Ovogodišnji koncert održava se pod sloganom – Jedna duša, jedna pjes-ma!

Izložba: «Materija kao imaginacija»Otvorenje 16. prosinca u 19.00 sati, izložba traje do 5. siječnja 2009., Galerija Modulor, CeKaTeU okviru ovog izložbenog projekta autor nam želi dočarati sam proces nastanka skulpture; predmeti se najprije oblikuju u pčelinjem vosku te se potom lijevaju u bronci, alumi­niju i drugim materijalima. Zbog svojih svoj­stava vosak omogućuje istraživanje različitih procesa gradnje; pojedini radovi u aluminiju odnose se na interpretacije zvukova, rado­vima u bronci manjih dimenzija istražuje

se proces imaginacije, dok radovi u vosku predstavljaju autorovo subjektivno­intuicijsko poimanje prostora nesvjesnoga uma. Autor: Vitar Drinković, akademski kipar

Plesna predstava: «Priča davnih dana» 21. prosinca 2008. u 11.30 sati, CeKaTe

Zavirimo zajedno u blagdanske dane na dvorovima 17. i 18. stoljeća, u prostorije dvoraca koji oduvijek privlače dječju maštu. A kako se tamo živjelo, igralo, plesalo i kako se dočekivao Božić – gledateljima će se

dočarati plesom i pokretom. Otkrijmo povijesno razdoblje renesanse i baroka povezujući mjesto, ples,

glazbu i način odijevanja (kroz kostime).Koreografkinja: Vlasta Rittig

Nastupaju: AGRAM – institut za povijesne plesove, Zagreb; Gornja Reka «Lepeza V.V.», Škola­Zagorska

Kazalište: «Djed Mraz je izgubio sanjke» Predstava će se izvoditi do 22. prosinca 2008., CeKaTePredstava TNT teatra Djed Mraz je izgubio sanjke ispričana je kroz tekst o ljubavi i o tome kako je u životu već u ranoj dobi bitno postaviti prave vrijednosti. Za razliku od potrošačkog doba koje nam nameće određene kriterije vrednovanja kvalitete življenja, autor Vanja Obad podsjeća nas kako je najvažnije biti spreman pomoći bližnjemu svomu, biti uz njega i darovati mu ljubav i povjerenje. Zato je ova predstava pravi izbor za slavljenje ljubavi i blagostanja koje nam donosi Božić. Ovo duhovito kazališno djelo s glumcima koji svojim umijećima žongliranja, klaunerije i lutkarstva vode djecu u svijet mašte i zaigranosti, namijenjeno je djeci od treće godine, a traje 45 minuta. Autor teksta: Vanja Obad Redateljica: Svetlana PataftaGlume: Nikolina Majdak, Matija Kezele, Darko Jeftić i Ana Takač

Glas Trešnjevke, zima 08/0940

Dogad–anja za neumorne

40

Seminar i plesna radionica: «Ples sa samim sobom» 24. i 25. siječnja 2009., CeKaTeKao dio programa Plesom do zdravlja Radionica plesa i po­kreta osmišljena je za vodi­telje grupa osoba s posebnim potrebama te podjednako za sve koji žele naučiti nešto više o pokretu i autentičnom izrazu. Improvizacija kroz metode suvremenog plesa, authentic

movement/autentični pokret, kontakt improvizacija i disanje jezgra su metoda koje se koriste za otkri­vanje novih mogućnosti kretanja. Nema točnog i pogrešnog, ružnog i lijepog, postoji samo osjećaj povezivanja s našim tijelom, osjećaj težine/oslonca i mogućnost zajedničkog dijeljenja težine/oslonca s nekim drugim, pokušaj nalaženja i isprobavanja novih putova.Autorica i predavačica: Sabine Parzer, Austrija

Koncert: Salzburg Chamber Soloists25. siječnja 2009., KD Vatroslava Lisinskog Veliki koncert Salzburških komornih solista, predvođen violini­stom Lavardom Skou­Larsenom, izvest će hommage Mozartu nazvan Ci Divertiamo.Lavard Skou­Larsen rođen je u Porto Alegru u Brazilu, a kao četverogodišnjak počeo je svirati violinu. Od 1991. podučava violinu na akademiji Mozarteum u Salzburgu, a iste je godine osnovao Salzburške komorne soliste.Cilj ovog neobičnog ansambla je sviranje orkestralne komorne glazbe s potpunom slobodom solista, a inspiracija im je Sandor Vegh.Godine 1993. započela je njihova prva velika turneja po Južnoj Americi, a otada su Salzburški komorni solisti redoviti

gosti na raznim festivalima uključujući Aca­demia Chigana u Sieni, Turku Musikfestival u Finskoj, Mozart Festival u Wurzburgu.Povodom 250. obljetnice rođenja Wolfgan­ga Amadeusa Mozarta 2006. godine orke­star je održao 17 koncerata u prestižnom Grosser Saal des Mozarteums u Salzburgu, Mozartovu rodnom gradu.Koncert počinje u 20 h, a cijene ulaznica su 230, 250 i 270 kn. (Muzika.hr)

Izložba: Ivica Plavec - arhitekturaOtvorenje 29. siječnja 2009., Galerija Modulor,

CeKaTe Ivica Plavec, čiji rad se predstavlja na ovoj

izložbi, aktualna svjetska gibanja prilagođava domaćem mjerilu i mogućnostima. Riječ je o arhitekturi širokih poteza koju obilježava

metodičnost u istraživanju novih oblika, bez jeftinih pomodnosti.

Naglašavanje skrivenih potencijala standardi­zacije i tipizacije, prilagođavanje tradicijskih

tipologija novim potrebama i shvaćanjima još su neka od obilježja rada Ivice Plaveca.

Autor: Toni Bešlić

Glas Trešnjevke, zima 08/09 41

Dogad–anja za neumorne

Događanje: «Trešnjevački karneval»1. veljače 2009., 18.00 sati, Ce­KaTePjevat će se, plesati, igrati! Tradi­cionalno dobra zabava i nagrade za malene koji sudjeluju u izboru NAJ-MASKE i osvajaju lijepe na­grade, sve uz zafrkanciju klau­nova.Za sve sudionike karnevala pri-premljene su krafne, sokovi i baloni!

Plesna radionica: «SJENA-POKRET-IZMEĐU» 6. i 7. veljače 2009., CeKaTeDrugi dio programa u sklopu edukativnog projekta CROLLA­TERAL MOVEMENT ima za cilj stručno usavršavanje plesača, koreografa, pedagoga, glumaca. Podjednako je namijenjena i široj grupi polaznika bez obzira na plesno obrazovanje i dob. Program radionice omogućit će polaznicima upoznavanje izbliza s kreativnim procesom nastanka predstave Sjena koju su g.Tadashi Endo i Marija Ščekić premijerno izveli u Zagrebu, a koja je osvojila Nagradu Hrvats­kog glumišta 2006. u kategoriji za najbolju plesnu predstavu u cjelini.Autorica i predavačica: Marija Ščekić

Projekt: New age i novi religijski pokretiu veljači i ožujku 2009., CeKaTeU modernom društvu svjedoci smo za mnoge neočekivane pojave: mo­gli bismo je definirati kao očitovanje, posvuda – s iznimkom islamskog svijeta – neke nove religioznosti koja se oblikuje izvan kontrole povi­jesnih religija. Iako su mnogi predviđali potpunu sekularizaciju i izgon sakralnoga iz života modernog čovjeka, od sedamdesetih godina 20. st. naglo bujaju i šire se novi religijski pokreti.Taj fenomen renesanse svetoga prvo se javio u SAD­u da bi se u posljed­nje vrijeme naglo širio i u europskim zemljama pa tako i Hrvatskoj. Da­nas u Hrvatskoj postoji oko 100 novih religijskih pokreta. U javnosti se o njima često govori s nerazumijevanjem i nedovoljnim poznavanjem. Ovaj projekt želi javnost upoznati s novim religijskim pokretima i poti­cati razumijevanje i toleranciju, ali omogućiti i kritiku, a odvija se kroz ciklus dijaloških tribina, predavanja, radionica i seminara.

Sting & Edin Karamazov

11. veljače 2009., KD Vatroslava Lisi­

nskogFrontmen skupi­ne The Police −

Sting, po treći će put nastupiti pred hrvatskom publi­

kom. Upravo se Edin Karamazov, svjetski priznati glazbenik,

spominje kao osoba koja je najzaslužnija za Stingovo gostovanje u Zagrebu. Dvojac je 2006. godi­

ne objavio zajednički album Songs From The Labyrinth.

Glas Trešnjevke, zima 08/094�

Dogad–anja za neumorne

Koncert: Orchestra Baobab22. ožujka 2009., klub Aquarius Orchestra Baobab je senegalski Afro­Cuban, Son i Pachanga bend. Oformljen 1970. kao multietnički i multina­cionalni klupski bend, Orchestre Baobab prilagodio je već tada postojeće ludilo za kubanskom glazbom (izraslom iz kongoškog Soukous stila) zapadnoafričkoj i Wolof Griot kulturi kao i Mandinga tradicijama. Jedan od najdominantnijih afričkih bendova sedamdesetih pao je u sjenu i raspao se u osamdesetima, da bi se ponovno okupio 2001.

Filmsko događanje: Pokret u pokretnim slikama25. veljače 2009., 19.00 sati, CeKaTe Program je zamišljen kao serija večeri s projekcijama prvih hrvats­kih plesnih filmova (30­e, 40­e, 50­e godine 20. stoljeća) i dis­kusijama (prema mogućnostima) uz gostovanja autora­umjetnika. Cilj je informiranje i edukacija te stvaranje kritične grupe koja bi promišljala taj oblik umjetnosti. Naglasak je na radovima i ten­dencijama u Hrvatskoj, s nam­jerom da se to snažno prisutno ali neistraženo i neafirmirano područje bolje istraži i predsta­vi javnosti, osobito studentima i plesnim umjetnicima, ali jednako tako i filmskim, video i likovnim umjetnicima.Realizatori: Jelena Mihelčić i TREPS

Plesna predstava: «Povratak u budućnost»

13. ožujka 2009., 18.00 sati, CeKaTeU sklopu projekta Međužupanijska suradnja

gostuje Plesni teatar Glazbene mladeži iz Splita.

Koreograf: Luciano Perić

Glas Trešnjevke, zima 08/09 4�

Poznata stanarka

Slavica Kneževic – glumica zaljubljena u život

Na forumskim raspravama o hrvatskim glumcima Slavicu Knežević nazivaju legendom i uz njeno ime slažu ikonice koje joj se klanjaju. Njeno je glumačko iskustvo iznimno, a način izražaja uvijek drugačiji i nov. Od 1983. matično joj je kazalište Gavella. Igrala je u mnogim kazalištima, od kojih izdvaja Exit, Epilog teatar, Histrione, Kerempuh i INK Pula, u popularnim radio i televizijskim emisijama i u mnogim filmovima.Igrala je sve: od krastavca, konja, novorođenčeta, djevojke, žene, ljubavnice, majke, vještice, starice, muškarca, starca, tragediju, komediju, dramu, kabaret, dječje predstave, male, velike, srednje i glavne uloge.

Glas Trešnjevke, zima 08/0944

Poznata stanarka

Već dogovarajući se telefonom za intervju, počela sam krivo joj izgovorivši ime. Ups! A nemam pojma s kakvim ću se egom ovdje susresti. Onda, tražila sam da se nađemo u nerazumno kratkom vremenu. Pa sam je još zivkala u vrijeme za koje mi je lijepo rekla da joj je to sveto vrijeme ručka i da tada ne voli biti uznemirava­na. Pa sam je u zadnji čas ugnjavila da u moru fotografi­ja pronađe neke i donese na naš spoj.

Čekam je u slastičarnici u Nehajskoj, vani lijeva kišurina. Dok skida jaknu i šal, okrene se namršteno prema predimenzioniranom ekranu i naglas mi izgovori misao:

«Što dovraga rade svi ti televizori po kafićima. Misle li oni da ljudi nemaju o čemu pričati?»

Naglo sam se opustila ošacavši na brzinu tu glumačku veličinu (jer ona to doista i jest, samo skoknite do kazališta i sami provjerite), shvativši da je ona faca ne samo kao glu­mica, nego i kao osoba s kojom pijete kavu. Ne znam što bih radila s ljudima čija lica ništa ne odaju, s izrazom lica faca G6 ili «nema šanse da pustim da me skužiš». Neinspi­rativni su i dosadni. Nikako kao lice Slavice Knežević koje se mijenja na tisuću načina: najčešće je mazna i senzualna, poput obožavane i fino njegovane skupe mačke. Onda, od­jednom s bambi pogledom izgleda poput djeteta, nevinog i razigranog. A kad joj postavite pitanje koje joj se ne sviđa, arogantno će podignuti obrvu i glas produbiti za oktavu.

Na pitanje da opiše svoj životni put, mršti se:«Opisivati sebe, koji nezgodni zadatak... od djetinjstva

ekstrovert, s viškom energije, radoznala, stalno glumeći, plešući i pjevajući, zabavljajući se i ne znajući da je to poziv ili zanimanje, evo... to sam ja. Naravno, željela sam biti balerina, ali u Gospiću u kojem sam živjela do svo­je dvanaeste nije bilo baletne škole. Htjela sam biti de­tektiv ili matematički znanstvenik. Matematika me dovela do druge godine studija elektrotehnike, međutim, osjećala

sam da to nije moj poziv i da to nisam ja. Na sreću, pro­vidnost se pojavila u obliku moje sestre koja je prekinula muke traženja sebe i rekla «Ti možeš biti jedino glumica!» A ja, nisam imala blagog pojma da to može biti zanimanje, da to nije nešto što ljudi rade iz hobija, usput i uz neki pravi posao, a kamoli da za to po­stoji fakultet. Kako god, prijemni na Akademiju bio je za tri dana, što je nesnosno malo za pripremu dva monologa i tri recitacije. Svejedno, pripremim jedan monolog, re­citacije sa po četiri stiha, jedan monolog doslovno izmis­lim na licu mjesta i ta­dam: evo me, studentica glume!

GT: O kakvom ste životu sanjali i maštali kao tinejdžerka?Ah, uvijek sam se zamišljala građankom svijeta,

putujući s kontinenta na kontinent, nikako se nisam mogla vidjeti toliko lokalno i teško mi je to prihvatiti.

Strašno bih voljela da sam mogla rasti i stvarati u Eng­leskoj; prepoznajem sebe među tim licima, tim glumcima i tom načinu izričaja uz senzibilitet drukčiji od plastičnog Hollywooda.

GT: Koliko je trnovit put glumice?O, itekako. Za iznimnu uspješnost bez trnja potrebno

je nešto što nazivam faktor pet, jer potrebno je: pod jedan

Koprodukcija filma “Mušketirka”

U predstavi “Ptičice” teatra Gavela

Sa Rade Šerbedžijom u TV seriji “Horvatov izbor”

U predstavi “Sumnja” teatra Planet Art koja trenutno igra u Vidri

Na trećoj godini Akademije

Glas Trešnjevke, zima 08/09 4�

Poznata stanarka

– ljepota. Pod dva: poznato prezime. Tri: ugodan karak­ter (čitaj: ne talasaj). Četiri: malo sreće, odnosno naći se u pravom krugu ljudi. I na posljednjem mjestu, kao najman­je važan, jest talent.

Mogu reći kako sam sve postigla isključivo i samo uz taj posljednji faktor.

GT: Da li ste sada sretni sa svojim radom?Nisam. Ne snimam dovoljno koliko mislim da moja

energija i znanje zahtijevaju. Snimanje me kao lakše i bol­je plaćeno više zanima. Nemam novaca, a u matičnom kazalištu trenutno igram samo stare predstave: Ptičice, Teštamenat i Mećavu ali srećom, postoji Planet Art koji promišlja kazalište kakvo volim i koje me ispunjava. Prim­jerice, njihova predstava Sumnja koju trenutno igram u Vidri, glumački me ispunjava u potpunosti. U filmskoj ver­ziji koja uskoro dolazi u kina istu ulogu igra Meryl Streep. Pripremam novu predstavu također u Planet Artu, a ne­davno sam završila i snimanje novih 16 epizoda Bibinog svijeta.

S druge strane, sretna sam sa samom sobom, sa svojim čistim i iskrenim životom koji živim na način da uvijek da­jem sve od sebe i nikome ne dugujem.

GT: Koji su vas ljudi privatno i profesionalno najviše obilježili?

Moja sestra. Prijateljica Ves­na. Svakako Šerbedžija, kao profesor i redatelj koji mi je prvi omogućio potpunu slobodu na sceni. Kosta Spajić, redatelj od kojeg sam mnogo naučila. A s kolegama Mokrovićem i Ragužem shvatila sam što znači iskorištavanje svih svojih poten­cijala.

GT: Što vam znači vaš kvart Knežija?

Pa dobio je ime po me­ni, ha­ha! Toliko ga volim da ga ne mogu napustiti i preseliti se usprkos položaju mog sta­na na petom katu bez lifta. Vo­lim Knežiju, jer je kao i cijelu Trešnjevku smatram «proleter­skim Pantovčakom». Puna je ze­lenila i miline, a za deset minuta biciklom – u centru si!

Volim i svoje susjede, odlične ljude koje često grlim kada ugledam njihova topla i mila lica. Osjećam ih poput rodbine.

GT: Da ste apsolutna i neprikosnovena šefica Knežije, koje biste proglase donijeli?

Odmah bih zabranila pucanje petardi, a najstrožim kaznama kažnjavala bih one s motorima prdalicama!

Dala bih napraviti ljepše i prostranije kafiće, tako da se susjedi još više druže i prepoznaju.

Uvela bih parking pred zgradom samo za stanare.

UspjehBolno je. Košta. Ne donosi nikakve blagodati. Zove se

– biti svoj.

HedonizamA što to znači? Škvadra na jahti koja pije šampanjac?

Ili, ležiš na kauču s velikim grozdom u ruci, čaša crnog vina sa strane, grickaš čips i gledaš Ples sa zvijezdama? Kad se zateknem u toj sceni, pocrvenim od sramote pred samom sobom!

Religija i vjeraVjera da. Religija ne. Sebe nalazim velikim vjernikom.

Uz prirodu, bez institucija i dodatnih pomagala.

MaštanjaSanjam o Fidžiju, o životu na južnopacifičkoj plaži

okruženoj prašumom, i ne misleći o ničemu što brine, ljuti ili frustrira, nego puna misli o dobrom, lijepom i nježnom, gledam sa smiješkom u crtu gdje se spajaju nepregledan tirkiz vode i umilna bjelina pijeska. Želim tamo živjeti.

Glazba koja život značiNe podnosim ritmičke muzičke zezalice od čijih se jef­

tinih ritmova ne može pobjeći. Bila snažna ili umirujuća, glazba mora imati dubinu. Ne volim muziku s tekstom. Händel je skladatelj čijim se tonovima često vraćam.

Obavezan filmZadnje što mi se dopalo je Mongol i Povratne boce.

Inače, Crash je izvrstan, a Mostove okruga Madison mogu gledati uvijek iznova.

Knjiga koja se čita ponovnoAleksandrijski kvartet, najpoznatije djelo Lawrencea

Durrella i roman koji ćete čitati pažljivo gutajući svaki dio rečenice. Toliko situacija, toliko ljudi, toliko ljubavi... nerazumnih, nemogućih, neshvatljivih... Roman koji ne može izliječiti ranjenu dušu, ali te može dovesti do nekih odgovora.

Neizostavna karakterna osobinaIskrenost. Ako nje nema, komunikacija među dva

ljudska biće je besmislena.Također, plemenita sposobnost praštanja.

Načelo po kojem se živiNe čini drugome što ne želiš da tebi čine.

Sa Rade Šerbedžijom u TV seriji “Horvatov izbor”

U predstavi “Istok” teatra Exit

U predstavi “Sumnja” teatra Planet Art koja trenutno igra u Vidri

Glas Trešnjevke, zima 08/0946

GRADSKA ČETVRT TREŠNJEVKA SJEVER Park Stara Trešnjevka 2, tel: 6585-764, fax: 6585-765 e­mail tresnjevka­sjever@zagreb.hrPredsjednik Vijeća Hrvoje OzmecPrimanje građana: utorkom 10:00­12:00

GRADSKA ČETVRT TREŠNJEVKA JUG Park Stara Trešnjevka 2, tel: 6585-759; fax: 6585-760; e­mail: tresnjevka­jug@zagreb.hrpredsjednik Vijeća Saša Molan dipl. Oec.Primanje građana: srijedom 11:00­12:00

GRADSKI URED ZA PROSTORNO UREĐENJE, ZAŠTITU OKOLIŠA, IZGRADNJU GRADA, GRADITELJSTVO, KOMUNALNE POSLOVE I PROMET Trg Stjepana Radića 1, tel: centrala 610-1111Odjel za zelene površine (nadležnost zaštite parkova, zelenih površina, postavljanje i uklanjanje klupa, postavljenje klamerica i dr.) Odjel za promet – nadležnost regulacija prometa, postava znakova, postava stupića i dr.ČISTOĆA – ispostave službe čišćenja i pranja Trešnjevka sjever – tel: 3860­781, 3646­293, Mladen Volarić 098­358­683, Robert Nadinić 098­308­703Trešnjevka jug – tel 3634­035, Ivica Zdešić 098­308­707KOMUNALNO REDARSTVO TREŠNJEVKA Park Stara Trešnjevka 2, tel: 6585 ­747, fax 6585­741dežurni tel: 610­1566 (radni dani i vikendom od 08.00 – 20.00 satiMATIČNI URED TREŠNJEVKA Park Stara Trešnjevka 2, Tel: 01/658­5735­6, Faks: 01/658­5737, Radno vrijeme: 8:30­15:30

PODRUČNI URED TREŠNJEVKA Park Stara Trešnjevka 2, tel: 6585-777 centralaPOLICIJSKA POSTAJA TREŠNJEVKA Nehajska 7, tel: 365­6666POREZNA ISPOSTAVA TREŠNJEVKA Park Stara Trešnjevka 2, tel: 3035­800VODOOPSKRBA I ODVODNJA ODJEL HITNIH INTERVENCIJA, tel: 6163­292, šefBoris Orešić 091­6187816LOKACIJA ZAGORSKA centrala: 3643­539 Kontakt za pritužbe ili obavijesti, NE za prijave kvarova: ured.direktora@vio.hr

ZAGREBAČKE CESTE NADCESTARIJA I, Remetinečka cesta 109; tel: 6527-487zadužena za GČ Trešnjevka jug, Mile Čulumović ­ 091­2356­011NADCESTARIJA III, Prilaz baruna Filipovića 9; tel: 3775­184zadužena za GČ Trešnjevka sjever – Marko Čorak – 091­2356­110

ZRINJEVAC Trešnjevka – održavanjeTrešnjevka sjever – Krapinska bb – Gojčeta Nediljka, dipl. ing – 301­0716, 098­323­472Trešnjevka jug – Ranogajčeva bb ­ Dušević Dijana, dipl. ing. 098­323­692 Održavanje zelenih površina: tel: 6598 891; Uređenje zelenih površina: tel: 6598 872Besplatni telefon 0800 200 202, uprava@zrinjevac.hr

Za sve vrste otpadnih električnih i elektroničkih uređaja i opreme ukupne mase veće od 30 kilograma građani mogu naručiti besplatan odvoz pozivom na besplatni telefon 0800 0204 za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije od 8 do 16 sati, unosom naloga preko internetskog portala www.eeotpad.com, SMS-om na mobitel 098 444 110 i elektroničkom poštom na adresu prijava@eeotpad.com. Ovlašteni sakupljač Spectra medija, Ulica kralja Tomislava 6b u Stramcu Samoborskom ili u Zagrebu, Gradišćanska 20, ima telefon 098 307 999, fax 338 55 00, e-mail skladiste@spectra-medija.hr

Info servis

Glas Trešnjevke, zima 08/09 47

Zabilješke buntovnika s razlogom

Sanjam bedast san u kojem Krupni (eufemistični nadimak mog najboljeg prijatelja koji broji 167 visine i 57 težine) navaljuje da minutu prije

novogodišnje ponoći svi prisutni naglas deklamiraju svo­je želje za nadolazeću Novu. I tako, vidim se u supijanoj izmaglici kako s čašom u podignutoj ruci govorim ne ono što želim, već sve ono što ne želim: govorim kako sam sit sivila, sit mediokriteta, sit toga da u našoj maloj zemljici i u još manjem gradu rijetko tko ima stav, a još rjeđe je netko i ličnost. Pozivam se na Diogena koji je čovjeka tražio svijećom al’ me svi čudno gledaju. Ja se ne dam i nastavljam o tome kako sam sit božanstava statusnih sim­bola, malih ljudskih duša koje hodaju ulicama mog kvar­ta i koji će te u žurbi za grabeži opaliti torbetinom i ni­kada se ne osvrnuti da bi rekli oprosti. Sit sam mjesta bez stila, ne onog distanciranog, hladnog i šminkerskog, već toplog i osebujnog. Sit sam zagađenja bukom, svjetlom i smradom. A najviše od svega sam sit televizija i novina čiji plemeniti vlasnici i urednici rasprostiru oceane pro­stora za hodajuće lutke bez trunke ideje. I sit sam svoje gorke kuknjave koja, znam, ne vodi baš u nikakvo svjet­lo... i upravo kad htjedoh krenut’ u neku pozitivu i poz­vati sve prisutne valjda na neki vid revolucije, ako ništa pa barem za bolji kvart... budi me neobičan zvuk, neka­kav šum koji me čini istovremeno sretnim i zabrinutim jer to nije buka auta i kamiona. Iz toplog kreveta nape­to osluškujem dok ne prepoznam ono nježno struganje kotača bicikla i asfalta. Svakih nekoliko minuta, prostor se lagano začini pokojim cin­cinom, valjda zvonom ko­jim neki vozač bicikla upozorava pješake. Osim toga, ništa. S inače histerično bučne Selske dopire čudan mir. Oblačim se na brzinu, Peri stavljam povodac i izlazim.

A vani sve čudno; iako su tu iste zgrade, iste ulice, nešto je skroz drugačije: mnoštvo je ljudi koji voze bi­cikl i tek pokoji auto. Friško je, dah mi isparava dok zvjeram uokolo u čudu. Skrećem u Ozaljsku otvorene vi­lice promatrajući fasade koje su svježe, definiranih pito­mih boja, a tepihići i ukrasno cvijeće pred vratima mno­gih dućana izgledaju baš herclih. Ovo je stvarno ludo, mrmljam sebi u bradu, a nos mi se doslovno zafrće od neizrecivog mirisa put kojeg krenem i dođem do «naj» pekare koju možete zamisliti: nizovi hrskavih kroasana, razne quich lorraine sa špinatom, sirom ili šunkom, nježne kiflice sa sezamom, međimurske gibanice u svoj svojoj punoći primamljivo se gibaju, minijaturni ekleri – sve izloženo i servirano na drvenim podloženim tacna­ma, onako retro i toplo.

Dok hodam prema mojoj birtiji za jutarnju kavu, da­vim se u kiflama i branim od Pere koji skače po meni

Novogodišnji snovi ili Vrli novi kvart

pokušavajući uhljebiti slastan zalogaj. Ulazim u kafić i umjesto očekivane scene «svetog trojstva» naših ugosti­teljskih interijera – mesinga, stakla i mramora, upadam među zidove obložene malo šašavim, ali čisto fora tapeta­ma. Sa stropa visi pretjeran broj najčudnijih lustera, a sva­ki stolac je svoje boje i stila. Od humora cijepljen kono­bar koji inače kao da pati od jednodnevne amnezije, jer godinama svako jutro pijem isto i svako jutro tražim novi­ne i svaki put moram naručiti kao da se prvi put vidimo, dolazi s malim macchiatom, Jutarnjim i pošalicom Ili smo se jučer nadrvili ili smo samo malo zblanuti danas? Malo se umirim kad shvatim da dva dežurna i meni najdraža kvartovska ekscentrika sjede na svojim standardnim mje­stima. Otvaram zadnju stranicu novina da vidim ima li štogod za ubiti dan i skužavam da se događanja samo za danas rasprostiru na cijele četiri strane! Samo u mom kvartu nude se koncerti, buvljaci na Trešnjevačkom trgu, u parku u Prečkom, svirke, svirke, svirke u svim mogućim prostorima, pa i onima najmanjima. Knežija je kvart um­jetnika i diči se art kampusima i kulerskim galerijama. Na Jarunu je Festival udruženja kakofoničara, a slogan im je Možda ste već naš član? Neuobičajene radionice, igrao­nice i tečajonice, parade i povorke, lunaparkovi i stand up komedije. Tematski tulumi u tramvajima, kazališne predstave, tribine i javne rasprave o temama koje nam uistinu znače. Niz kazališnih amaterskih skupina i klu­bova gdje se čovjek može isplesat’ i to ne samo za mlade ili umirovljenike, već i za one između 25 i 55. Iz tihog snatrenja o nadolazećem bogatom društvenom životu bu­di me kratki dijalog moja dva najdraža ekscentrika: Znaš li tko govori na nebu? pita Grof. Ivica ga upitno pogleda ponad novina: Pa, valjda – Bog. Grof će arogantno: Ne budali. Piloti naravno.

Peri je sila i dok jurimo prema parkiću, već se spre­mam na okršaje s ne­ljubiteljima pasa te na replike: Ne, nije opasan, nego šašav. Mora i pas negdje vršit’ nuždu. Ne, ovaj smiješni mješanac vas neće napasti radi poriluka u vašoj torbi itd. itd. Kad ono, u parku pravi dernek: hr­petine pasa jurcaju naokolo u simbiotičnoj igri s malim humanoidima, ganjaju lopte, jedni druge, a ljudi stoje u grupicama iz kojih dopire što smijeh, što dim iz vrućih kava za van.

Ne mogu vjerovat’... jer svi na ulici i u parku i u kafiću su nekako prijazni, ljubazni i izgledaju zadovoljno. Zado­voljno s time što su na zraku, sa svojom djecom ili psima, zato jer im je kava dobra, jer poslije idu u kino ili u klub, zato jer je uokolo puno lijepih dvorišta i fasada, zato jer je ulični performer bio odličan,

i zato jer su živi.

Piše Dan Ković