Zagreb, Croatia 2019. · 2019-11-23 · Kao i prethodnih godina, blizak susret sudionika Smotre, građana i posjetitelja grada Zagreba ostvaruje se i u zagrebačkoj katedrali na nedjeljnoj

53. m

eđun

arod

na sm

otra

folk

lora

/ 5

3rd in

tern

atio

nal f

olkl

ore

festiv

al Za

greb

, Cro

atia

201

9.

53. Međunarodna smotra folklora Zagreb53rd Zagreb International Folklore Festival

17. – 21. 7. 2019.

Karolinom i Lujzijanom do Rijeke / Via the Karolina and Lujzijana historical roads to Rijeka

POD POKROVITELJSTVOM PREDSJEDNIKA HRVATSKOGA SABORA GORDANA JANDROKOVIĆA /UNDER THE AUSPICES OF THE PRESIDENT OF THE CROATIAN PARLIAMENT GORDAN JANDROKOVIĆ

4 5| 53. MEĐUNARODNA SMOTRA FOLKLORA / 53RD INTERNATIONAL FOLKLORE FESTIVAL 53. MEĐUNARODNA SMOTRA FOLKLORA / 53RD INTERNATIONAL FOLKLORE FESTIVAL |

Međunarodna smotra folklora Zagreb

Međunarodna smotra folklora održava se u Zagrebu od 1966. godine. Prikazuje i afirmira tradicijsku kulturu i folklor brojnih domaćih i stranih sudionika. Nastavlja dugu tradiciju smotri Seljačke sloge, kulturne, prosvjetne i dobrotvorne organizacije Hrvatske seljačke stranke između dvaju svjetskih ratova. U suvremenoj Hrvatskoj Smotra je dio svjetskog pokreta za očuvanje kulturne baštine koji prati programe UNESCO-a. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba, 2014. godine proglašena je festivalskom priredbom od nacionalnog značenja.

Tematskim programom Karolinom i Lujzijanom do Rijeke 53. Međunarodna smotra folklora Zagreb pridružuje se proslavi grada Rijeke kao Europske prijestolnice kulture 2020. godine.

Zagreb International Folklore Festival

Zagreb International Folklore Festival has traditionally been held since 1966. The Festival’s objective is to present and affirm the status of traditional culture and folklore of its numerous local and international participants. The event continues the old tradition of festivals organised by the Peasant Concord, a cultural, educational and humanitarian organisation of the Croatian Peasant Party from time in between the two World Wars. In modern-day Croatia, the International Folklore Festival has become part of the global movement led by the UNESCO that aims to safeguard intangible cultural heritage. In 2014, the Croatian Ministry of Culture and the City of Zagreb pronounced it as a festival of national significance.

With the thematic program Via the Karolina and Lujzijana historical roads to Rijeka, 53rd Zagreb International Folklore Festival joins the program of Rijeka 2020, European Capital of Culture.


Programom 53. Međunarodne smotre folklora Zagreb predstavit će se etnografsko i folklorno bogatstvo širokog prostora Gorskog kotara uz povijesne ceste Karolinu i Lujzijanu kojima se dolazi do Rijeke, te Hrvatskog primorja, Istre i Kvarnera. Time se u godini ususret proslavi grada Rijeke kao Europske prijestolnice kulture, zagrebačka Smotra pridružuje tom programu, s naglaskom na programski pravac Dvadeset i sedam susjedstava. Okupit će se izvođači, udruge i ustanove koje svojom blizinom i kulturnom ponudom mogu pridonijeti promicanju toga područja u međunarodnim okvirima, a ponudom festivalskih priredbi i popratnih programa, izložbi, radionica i tribina, prikazati i manje poznata susretišta različitih kulturnih utjecaja i veza s urbanim središtima na koja su znatno utjecale povijesne ceste poput Karoline, Jozefine, Lujzijane i Rudolfine.

Nastupit će folklorna društva i pojedinci koji prezentiraju različitosti hrvatske etnografske baštine, predstavnici nacionalnih manjina, Hrvati iz susjednih zemalja i iseljeništva (četrdesetak skupina), uz petnaest ansambala i pojedinaca koji predstavljaju baštinu drugih naroda i kultura.

Glavni festivalski program traje pet dana (od 17. do 21. srpnja 2019.) i čine ga scenske priredbe na dvije glavne pozornice – na Gradecu i na Trgu bana Jelačića, plesne radionice, pučke kazališne predstave, koncert etnoglazbe Ethno Croatia – Ethno na putu Međunarodnog kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu i koncert hrvatskih hodočasničkih i marijanskih pjesama u crkvi sv. Katarine. Svečana priredba uz televizijski prijenos održat se u petak, 19. srpnja 2019. na Sceni Gradec, s početkom u 21.00 sat. Na Gradecu će se održavati programi i iduća dva dana.

Osim na glavnim pozornicama na Gradecu i Trgu bana Josipa Jelačića, programi će se održavati na ulicama i trgovima u užem središtu grada Zagreba i u Novom Zagrebu – na Europskom trgu, Trgu Nikole Šubića Zrinskog, u Tkalčićevoj i Gajevoj ulici, te na platou Mamutice u Travnom. Popratne izložbe, tribine, radionice i koncerti ususret festivalskim priredbama i u vrijeme priredbi, održavat će se u Galeriji Klovićevi dvori, Etno Art galeriji, Kulturnom centru Travno, Zagrebačkom plesnom centru, atriju Galerije Klovićevi dvori, zagrebačkoj katedrali, crkvi sv. Katarine, Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Vintage Industrial Baru, u Enzita Kitchen Studiju na Zagrebačkom velesajmu, na ljetnoj pozornici na jezeru Bundek te na vanjskim pozornicama u okolici Zagreba – u dvorcu Erdödy u Kerestincu, u Vrbovcu, Zaprešiću te u Beltincima, Slovenija.

Budući da je jedan od glavnih ciljeva Smotre očuvanje kulturne baštine, u suradnji s Kulturno-informativnim centrom Tomislavgrad, Bosna i Hercegovina, u Galeriji Klovićevi dvori postavljena je izložba Nematerijalna kulturna baština u Federaciji Bosne i Hercegovine iz zbirke Karmela sv. Ilije, koja se ostvaruje uz potporu Ministarstva kulture Federacije Bosne i Hercegovine. Izložba uz eksponate, multimedijski (tekstom, fotografijom i videomaterijalom) prezentira kulturne elemente upisane na Preliminarne otvorene liste nematerijalnog kulturnog naslijeđa/baštine Federacije Bosne i Hercegovine. Eksponati su iz Etnografske zbirke samostana i duhovnog centra „Karmel sv. Ilije“ s Buškog jezera, u okolici Tomislavgrada. Projekt istraživanja i prezentacije Preliminarne otvorene liste, koju je izradilo Federalno ministarstvo kulture i sporta i potvrdila UNESCO-ova komisija u Bosni i Hercegovini, novo je polje djelovanja i angažmana Udruge “Stećak” iz Tomislavgrada. Autor izložbe je o. Zvonko Martić, prior „Karmela sv. Ilije“ na Buškom jezeru.

Također, u skladu s temom Smotre, Posudionica i radionica narodnih nošnji u Etno Art galeriji priprema izložbu Na putu do mora – tradicijsko ruho uz Karolinu i Lujzijanu. Na izložbi su prikazane nošnje s područja kojima prolaze stare hrvatske ceste te narodne nošnje koje su geografski blizu tim cestama – nošnje Karlovačkog Pokuplja, Žumberka, Gorskog kotara, Like, Hrvatskog primorja i Istre. Eksponati su iz zbirki Posudionice i radionice narodnih nošnji, Ansambla LADO, Zavičajnog muzeja Ozalj, Etnografskog muzeja Istre, Gradskog muzeja Karlovac, SKUD-a Ivan Goran Kovačić i privatnih zbirki. Autorice su etnologinje Bojana Poljaković Popović, Ivana Mihajlic i Lucija Halužan.

Vidljivi i nevidljivi Gorani uz Lujzinsku cestu tema su tribine u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića koju u programu ususret Smotri vode suradnice s Instituta za antropologiju, uz

dijalektologinje s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU-a te s Filozofskog fakulteta, koje će prilozima o goranskim govorima publici Smotre približiti i pučki igrokaz Severinsko ofiranje u atriju Galerije Klovićevi dvori. Ususret Smotri u atriju Galerije Klovićevi dvori održat će se i tri koncerta: Habanere: pjesme odlaska i povratka muzikologinje Ivane Hauser uz ansambl; Spoj jazza i istarske tradicije Transhistria Ensemblea Tamare Obrovac uz gosta Darija Marušića te Sevdalinka, koncert Damira Imamovića (BiH). Posljednji koncert u neposrednoj je vezi s izložbom u Galeriji Klovićevi dvori, a s Damirom Imamovićem, koji je treća generacija umjetnika, dan prije koncerta u Vintage Industrial Baru o toj osobitoj umjetnosti razgovarat će Ante Batinović.

Nastavljamo uspješnu suradnju s Ljetnom pozornicom na Bundeku, gdje će u utorak, 16. srpnja 2019. gosti iz Kine – Ensemble „Choor“ iz Pekinga, sastav profesionalnih glazbenika Mongola, izvesti cjelovečernji koncert s glazbom mongolskih stepa.

Dio programa je i Folklorna šetnica – Street Folk Art. Uz pozornicu na Trgu bana Jelačića, ove godine u prijepodnevnim satima u spontanim izvedbama približavamo publici domaće i strane izvođače tzv. pop up nastupima, uklapajući se u promidžbu grada kako je osmišljava Turistička zajednica Grada Zagreba. Folklorne skupine i ansambli koji će nastupati na Trgu bana Josipa Jelačića promovirat će Smotru na ulicama i trgovima u užem središtu grada i u Novom Zagrebu – na Europskom trgu, Trgu Nikole Šubića Zrinskog, Tkalčićevoj (kod raskrižja Krvavog mosta i Skalinske ulice) i Gajevoj ulici (ugao Gajeve i Bogovićeve ulice) te na platou Mamutice u Travnom.

Kao i prethodnih godina, blizak susret sudionika Smotre, građana i posjetitelja grada Zagreba ostvaruje se i u zagrebačkoj katedrali na nedjeljnoj misi (21. srpnja u 10 sati) namijenjenoj sudionicima Smotre, koju će ove godine prenositi Hrvatski radio.

Osim na gradskim pozornicama, skupine će nastupati izvan Zagreba – u dvorcu Erdödy u Kerestincu (Sveta Nedelja) te na pozornicama u Vrbovcu i Zaprešiću, kao i na Međunarodnom festivalu u Beltincima u Sloveniji, s kojim Međunarodna smotra folklora Zagreb ima višegodišnju uspješnu suradnju. U vrijeme Smotre (17. – 21. srpnja) planiran je i sajam tradicijskih obrta i suvenira na Trgu bana Jelačića.

Ovogodišnja Smotra predstavit će prvi put dva programa koji su rezultat projekta „Muzej u loncu” Gradskog muzeja Požega, kojim se predstavljaju rezultati etnoloških istraživanja tradicijske prehrane Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema. U suorganizaciji Enzita Kitchen Studija, Gradskog muzeja Požega i Smotre održat će se praktična radionica Tradicijski finger food te predstavljanje projekta prehrane Muzej u loncu.

Programe Smotre suradnici pripremaju cijele godine, obilazeći i radeći s domaćim skupinama, održavajući tako i kontinuitet odabranih tematskih programa, podupirući nositelje u očuvanju baštine pa i provedbe UNESCO-ove Konvencije (2003.) na nacionalnoj razini.

Prema dosadašnjim iskustvima planira se organizacija priredaba i tribina i u jesenskim terminima, u kojima će se javno prikazati stručni rad na kojem se temelje uspješni nastupi sudionika te pripremaju sudionici za iduće Smotre.

Program Smotre ostvaruje se u suradnji s etnolozima i folkloristima, suradnicima s Instituta za etnologiju i folkloristiku, Instituta za antropologiju i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Filozofskog fakulteta, Galerijom Klovićevi dvori, s Gornjogradskom gimnazijom, Zagrebačkim plesnim centrom, Gradskim muzejom Požega i Enzita Kitchen Studijom, brojnim suradnicima na terenu, kao i s veleposlanstvima gostujućih ansambala iz inozemstva.

Smotra je certificirana u međunarodnoj mreži folklornih festivala CIOFF-a (International Council of Organizations of Folklore Festivals and Folk Arts) te ima europsku oznaku kvalitete EFFE 2019. – 2020. Europske asocijacije festivala (European Festivals Association), koja je potvrda „izvrsnih umjetničkih festivala koji su angažirani ne samo na području umjetnosti koju predstavljaju, nego njeguju uključivanje lokalne zajednice u svoje aktivnosti, a otvoreni su prema međunarodnoj zajednici”.

Organizator Međunarodne smotre folklora Zagreb je Kulturni centar Travno. Od travnja 2019. godine Smotra postaje ustrojbena jedinica Centra – javne ustanove u kulturi koja od 1972. godine djeluje u gradu Zagrebu, Ulica Božidara Magovca 17. Centar je


In line with the Festival’s theme, the Department for Preservation, Reconstruction and Lending of Traditional Costumes of the Travno Cultural Center is also preparing an exhibition in the Etno Art Gallery called Along the road towards the sea – traditional clothing along the Karolina and Lujzijana Roads. The exhibition will feature traditional costumes of the areas through which the historical roads pass, as well as the costumes from nearby regions – the Kupa river basin around Karlovac, Žumberak, Gorski Kotar, Lika, Croatian Littoral, and Istria. The exhibition is authored by ethnologists Bojana Poljaković Popović, Ivana Mihajlic and Lucija Halužan.

The visible and invisible people of Gorski Kotar along the Lujzijana Road is the theme of the discussion organized in the Bogdan Ogrizović Library and Reading Room hosted by associates from the Institute of Anthropology, as well as dialect experts from the Institute for Croatian Language and Linguistics, Croatian Academy of Science and Arts Linguistic Research Institute and the Faculty of Philosophy, who will present the dialects of Gorski Kotar through a folk play Severinsko ofiranje in the Klovićevi dvori Atrium.

The Klovićevi dvori Atrium will also host three concerts announcing the Festival. These are: Habaneras: songs of departures and farewell by musicologist Nena Hauzer and ensemble; Jazz and Istrian Tradition Fusion by Tamara Obrovac Transhistria Ensemble featuring with Dario Marušić; and Sevdalinka, a concert by Damir Imamović (Bosnia and Herzegovina). The latter concert is immediately connected to an exhibition held in the Klovićevi dvori Gallery, and Ante Batinović is going to hold a discussion with Damir Imamović, third generation artist, about his peculiar art a day before the concert at the Vintage Industrial Bar.

The Festival continues its successful cooperation with the Bundek Summer stage, where guests from China will perform. The “Choor” Ensemble Beijing, a group of professional Mongolian musicians, will give a concert featuring music from the Mongol Steppe.

Street Folk Art is also a part of the Festival program. Spontaneous performances during morning hours beside the Jelačić Square stage will introduce domestic and international performers on the pop up street shows, following the way of promotion of the city, organized by the City of Zagreb Tourist Board.

As in previous years, Festival participants and Zagreb’s residents and visitors will also come together in the Zagreb Cathedral during the Sunday Mass for the participants of the Festival, which will be broadcast this year by the Croatian Radio.

Apart from the stages within the city, the groups will also perform in the Erdödy Palace in Kerestinec (Sveta Nedelja), on stages in Vrbovec and Zaprešić, as well as in the International Festival in Beltinci, Slovenia, with which our Festival has been collaborating for many years. There is also a Crafts and Souvenirs Fair planned in the Jelačić Square during the Festival.

For the first time this year, the Festival will present two programs which have resulted from the “Museum in a Pot” project of the Požega City Museum. The project presents the results of ethnologic research into the traditional foods of Slavonia, Baranya, and western Srijem (Syrmia). Jointly organized by Enzita Kitchen Studio, Požega City Museum and the International Folklore Festival, a practical workshop called Traditional Finger Food will be held, as well as a promotion of the Museum in a Pot food project.

The programs are prepared throughout the year by Festival associates who visit and work with domestic groups, thus maintaining the continuity of selected theme programs, supporting heritage bearers and the implementation of the UNESCO Convention (2003) on the national level.

The program for this year has been developed in collaboration with ethnologists and folklorists, associates from the Institute of Ethnology and Folklore Research, Institute of Anthropology, Institute of Croatian Language and Linguistics and the Faculty of Humanities and Social Sciences, the Klovićevi dvori Gallery, Upper City Highschool, Zagreb Dance Center, Požega City Museum and Enzita Kitchen Studio, numerous field associates, as well as the embassies of visiting ensembles’ countries.

The International Folklore Festival Zagreb is organized by the Travno Cultural Center. In April 2019, the Festival became an organizational unit of the Cultural Center, a public cultural

organizator brojnih programa na raznim područjima kulture i obrazovanja – koncerata, kazališnih predstava, glazbenih i filmskih programa, dramskih, glazbenih, likovnih, plesnih, edukativnih i popularnih radionica, seminara, izložbi, predavanja, tečajeva i Međunarodnog festivala kazališta lutaka – PIF-a, a ima i izdavačku djelatnost specijaliziranu za područje lutkarske umjetnosti. U sklopu Kulturnog centra Travno kao zasebna ustrojbena jedinica djeluje i Posudionica i radionica narodnih nošnji, specijalizirana ustanova za prikupljanje, iznajmljivanje, rekonstrukciju, obnovu i stručnu zaštitu te folklornu i scensku primjenu narodnih nošnji, ali i za ostale suvremene oblike primjene. Organizator je raznovrsnih edukativnih i kulturnih programa na kojima se predstavlja tradicijska kulturna baština.

Tvrtko Zebecumjetnički ravnatelj

The program of the 53rd Zagreb International Folklore Festival presents the ethnographic and folklore wealth of the Gorski Kotar region along the historic Karolina and Lujzijana roads leading to Rijeka, Croatian Littoral, Istria, and Kvarner. This is the Festival’s way of joining Rijeka’s program, and especially the program direction of twenty-seven neighbourhoods, for the upcoming year when the city of Rijeka will be the European Capital of Culture. The Festival will bring together performers, groups, and institutions that can contribute with their proximity and cultural offering to the visibility of the area in an international context, as well as present, through festival performances and supplemental programs, exhibitions, workshops, and discussion panels, lesser known convergence points of various cultural influences and connections with urban centers that have been greatly influenced by the historic roads such as Karolina, Jozefina, Lujzijana, and Rudolfina.

The Festival will include folklore groups and individuals representing the varieties of Croatian ethnographic heritage, representatives of ethnic minorities, Croats from neighboring countries and diaspora (a total of forty groups) and fifteen ensembles and individuals representing the heritage of other nations and cultures.

The main program takes place over five days (July 17 – 21, 2019) and consists of staged shows on two main stages (Gradec and the Jelačić Square), dance workshops, folk theatre plays, the world music concert Ethno Croatia – Ethno on the road by Croatian Musical Youth and a concert of Croatian pilgrimage and Marian hymns in the church of St. Catherine. A formal event broadcast on TV is going to be held on Friday, July 19, 2019 on the Gradec stage starting at 9 p.m. Gradec will also host the programs for the following two days.

Apart from the main stages of Gradec and the Jelačić Square, there will be supplemental programs taking place in streets and squares of Zagreb city center, as well as in Novi Zagreb. These locations are: European Square, Zrinjevac Square, Tkalčićeva and Gajeva streets, and on the terrace of the Mamutica building in Travno. Supplemental exhibitions, discussion panels, workshops and concerts announcing the Festival, and also taking place throughout the festival will be held in the Klovićevi dvori Gallery, Etno Art Gallery, Travno Cultural Center, Zagreb Dance Center, Klovićevi dvori Atrium, Zagreb Cathedral, Church of St. Catherine, Church of St. Anthony of Padua, Bogdan Ogrizović Library and Reading Room, Vintage Industrial Bar, Enzita Kitchen Studio at the Zagreb Fair, on the Bundek Summer Stage and the outdoor stages in Zagreb’s surroundings: the Erdödy Castle in Kerestinec, in Vrbovec, Zaprešić, as well as in Beltinci, Slovenia.

Since the preservation of cultural heritage is one of the main objectives of the Festival, an exhibition will be put up in the Klovićevi dvori Gallery in collaboration with the Tomislavgrad Cultural Information Center from Bosnia and Herzegovina called Intangible cultural heritage of the Federation of Bosnia and Herzegovina from the collection of the Monastery of St. Elijah, organized with the support of the Bosnian Ministry of Culture and Sport. The exhibits come from the ethnographic collection of the monastery and spiritual center “Carmel of St. Elijah” on Lake Buško near Tomislavgrad. Father Zvonko Martić, prior of the Carmel of St. Elijah on Lake Buško, is the author of the exhibition.


institution which has been active in Zagreb at Božidara Magovca 17 since 1972. The Center has organized numerous programs encompassing multiple cultural and educational fields. These include concerts, plays, music and film programs, drama, music, arts, dance, educational and popular workshops, seminars, exhibitions, lectures, courses and the International Puppet Theatre Festival – PIF. The Center also publishes specialized releases related to puppeteering. One of the organizational units of the Travno Cultural Center is the Department for Preservation, Reconstruction and Lending of Traditional Costumes, a specialized organization whose mission is to collect, rent, reconstruct, refurbish, and professionally protect traditional costumes for folklore shows, and various other contemporary applications. They organize educational and cultural programs presenting traditional cultural heritage.

The Festival is a certified member of the International Council of Organizations of Folklore Festivals and Folk Arts (CIOFF) and holds the EFFE Label 2019 – 2020 quality stamp awarded by the European Festivals Association to “remarkable arts festivals showing their engagement in the field of the arts, community involvement and international openness.”

Tvrtko Zebec Artistic Director


sam hodati i govoriti na njoj“, a reakcije publike, kad bi se razgovaralo o karakteristikama gradnje ili o povijesnim anegdotama, bile su pune oduševljenja i divljenja. Jednu tako običnu, svakodnevnu, materijalnu tvorevinu kao što je cesta, ljudi opisuju kao „cestu bez mana“ ili jednostavno kažu „ljepotica“. Spjevano je i objavljeno nekoliko pjesama o Lujzinskoj cesti, u kojima se osjeća uzbuđenje, nada ili strah; ili pak Lujzinska cesta postaje metafora.

Od drugih književnih uradaka treba izdvojiti putopis Rudolfa Stohala „Uz Lujzinsku cestu“ iz 1935. godine. Osim što Strohal opisuje cestu, okoliš, povijest i naselja uz cestu, iznosi mnogo činjenica, ali i svoja iskustva, razmišljanja i dojmove. U prvom poglavlju piše: „Stanovnici, koji su stanovali uz Lujzinsku cestu od Rijeke do Karlovca, osjećali su se kao jedna velika općina, kao jedna zajednica.“ U Strohalovu putopisu važni su i opisi hajdučkih provala i razbojništava, pa čak i ubojstava. Budući da su se te priče ponavljale u razgovorima s ljudima, Strohal je prenošenjem takvih anegdota predočio i opasnu atmosferu oko Lujzinske ceste. Dvadeset godina nakon nastanka Strohalova djela, ispod akumulacijskog jezera koje se nalazi između Lokava i Mrzle Vodice, našla su se naselja Srednji Jarak i Homer te osam kilometara Lujzinske ceste. Budući da se jezero mora prazniti u vrijeme održavanja hidroelektrane, u tim razdobljima organizirane su šetnje isušenim jezerom radi prisjećanja na nekadašnja sela, ljude i općenito život na tom području. Školska djeca pisala su o iskustvima šetnje i svojim osjećajima; njihovi radovi objavljeni su 2004. godine u Lokvarskom zborniku. Lujzinska cesta u dječjim radovima postaje inspiracija za zamišljanje i maštanje o vremenu prije jezera. Ljubav prema Lujzinskoj cesti, poticanjem na pisanje, prenosi se na mlađe generacije, koje tako uče o svojem zavičaju.

Prostor Lujzinske ceste povezan je sa svakodnevnim iskustvima i aktivnostima lokalne zajednice. Fizičke karakteristike ceste, ali i njezini utjecaji, daju značenja ljudskom iskustvu. I obratno: ljudskim osjećajima, stavovima i aktivnostima prostor Lujzinske ceste se interpretira, razumijeva i kontinuirano mijenja. Ceste ne mogu biti nametnute u prostor ili život zajednice a da ne prouzroče velike društveno-kulturološke transformacije pa se to očituje u lokalnim narativima. Lokalno stanovništvo doživljava i narativizira Lujzinsku cestu na različite načine: u književnim djelima, u običnim razgovorima, u individualnoj i organiziranoj praksi, dok se pojedinci koriste Lujzinskom cestom kao metaforom u privatnim životima i identitetima.

Morana Jarec

Razvojni potencijali kulturnoantropoloških istraživanja Gorskog kotara

Isticanje važnosti održivog razvoja na gotovo svim područjima gospodarstva postalo je svojevrsna „mantra“. Posebice to vrijedi za područja koja su donekle uspjela izbjeći negativne posljedice razvoja, poput industrijalizacije i divlje urbanizacije. Održivi razvoj posebno je pogodan za tzv. oaze netaknute prirode, baš kao što je Gorski kotar. Netaknutost se, znamo, vrlo brzo može uništiti, zato ipak ovaj poziv na pažljivije upravljanje baštinskim resursima (prirodnim i kulturnim) ne treba olako shvatiti. Od koga dolazi taj poziv, to je također vrlo važno. Dolazi li s nacionalne, regionalne ili lokalne razine ili posve odozdo, s terena? Vrlo je važno upravo to posljednje - ako poziv stigne od lokalne zajednice, odnosno njezinih neanonimnih aktera koji žele nešto učiniti da bi se stanje poboljšalo. Sve donedavno nije baš uobičajeno da lokalna zajednica poziva etnologe, folkloriste, etnokoreologe i etnomuzikologe da im pomognu, s izuzetkom kulturno-umjetničkih društava.

Prekretnica je bila 2003. godina i uvođenje nematerijalne kulturne baštine na UNESCO-ove liste te njezino vrijednosno izjednačavanje s materijalnom kulturnom baštinom. Napokon su i neke lokalne tradicije, znanja, vještine i govori zaslužili svoje mjesto u registrima zaštite. I dok znanstvenici mogu dalje raspravljati koči li takvo registriranje nematerijalnog kulturnog dobra njegov razvoj (jer i ovo sada, registrirano stanje, rezultat je nekog razvoja, nije se pojavilo u

U suradnji sa znanstvenicama, etnologinjama i kulturnim antropologinjama dr. sc. Anom Perinić Lewis, dr. sc. Olgom Orlić i Moranom Jarec, mag. ethnol., s Instituta za antropologiju, na tribini Vidljivi i nevidljivi Gorani uz Lujzijanu, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (4. srpnja) bit će riječi o životu uz Lujzinsku cestu, o razvojnim potencijalima kulturnoantropoloških istraživanja Gorskoga kotara, kao i o usmenim predajama o junacima, divovima i patuljcima Gorskoga kotara. Na sličan način će dijalektologinje dr. sc. Marina Marinković iz Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU-a, dr. sc. Marija Malnar Jurišić1 s Filozofskog fakulteta i dr. sc. Mirjana Crnić Novosel s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, govoriti o goranskim govorima te publici Smotre približiti pučki igrokaz Severinsko ofiranje, autorice Marine Marinković, u izvedbi dramske skupine KUD-a „Frankopan“ iz Severina na Kupi, u atriju Galerije Klovićevi dvori (17. srpnja).

Gorani o Lujzijani – život uz cestu

Iako je prije Lujzinske ceste, početkom 18. stoljeća, sagrađena Karolinska cesta, ona nije potpuno zadovoljavala potrebe prijevoza i trgovine od unutrašnjosti Hrvatske prema Jadranskome moru. Upravo je zato počela gradnja nove ceste koja će imati povoljniju trasu od Karoline. Gradnja Lujzinske ceste počela je 1803. godine u Rijeci, a završena je 1811. godine u Karlovcu. Originalna trasa Lujzinske ceste iznosila je oko 135 kilometara, a nazvana je Lujzijana po trećoj supruzi austrijskog cara Franje I., Mariji Ludoviki. Karakteristike u gradnji Lujzinske ceste još su za ono doba bile ispred svojega vremena pa su Lujzinsku cestu u povijesti i strani stručnjaci često nazivali „najljepšom cestom Europe“.

Iako je cijelo područje Gorskoga kotara, od šezdesetih godina 20. stoljeća do danas, označeno negativnim demografskim trendom, važno je istaknuti da je tijekom gradnje Lujzinske ceste potaknuto doseljavanje, što je rezultiralo potrebom i za novim zanimanjima i poslovima, poput prijevoza i ugostiteljstva. Tako je Lujzinska cesta omogućila demografski i ekonomski prosperitet naseljima uz svoju trasu. Način i brzinu putovanja promijenio je prolazak željezničke pruge kroz to područje 1873. godine, pa su mnoga zanimanja postala višak, a i promet na Lujzinskoj cesti se prorijedio. Poslije, pojavom sve motoriziranijih vozila, i Lujzinska cesta se modernizirala i rekonstruirala. U Lokvama je pedesetih godina 20. stoljeća izgrađena brana, a akumulacijsko jezero potopilo je i dio Lujzinske ceste. Nova, obilazna cesta (često nazivana i Nova Lujzijana) građena je u isto vrijeme kad i brana u sklopu omladinskih radnih akcija. Druga pak cesta, autocesta A6 (Zagreb – Rijeka), završena u punoj dužini 2008. godine, gotovo je potpuno uništila tranzitni turizam uz Lujzinsku cestu, kojom se u današnje vrijeme više ne prometuje tako često kao nekad.

Navedeno činjenično stanje pokazuje koliko su te prometne infrastrukture važne za lokalnu zajednicu. Osim što prometnice spajaju, one i razdvajaju, omogućuju, ali i onemogućuju. Zanimljivo je vidjeti i kako lokalna zajednica doživljava Lujzinsku cestu i kako se njome koristi, što i kako o njoj ljudi govore, što osjećaju i kako se ponašaju u kontekstu same ceste, ali i njezinih utjecaja. To je i istraženo 2015. i 2018. godine u Lokvama i okolnim naseljima, da bi se analizirali određeni događaji, scene, situacije, narativi, prakse i reakcije te pokazalo na koji način lokalna zajednica doživljava Lujzinsku cestu.

Ta je cesta smatrana kulturnom baštinom pa lokalna zajednica ulaže velike napore da je oživi turistički, da bi se i sadržaji povezani s njom mogli posredovati posjetiteljima. Organizirane su mnoge aktivnosti radi osmišljavanja turističke rute oko postojeće trase Lujzinske ceste, koja bi u svoju ponudu uključivala različite usluge i proizvode. U jednoj takvoj aktivnosti, koju je organizirala lokalna zajednica, atmosfera je bila prepuna osjećaja: recitirala se pjesma o Lujzinskoj cesti, a mogle su se čuti i izjave poput: „Rođen sam u Belom selu na Karolini, ali više volim Lujzijanu, ne znam zašto“ i „Rođena sam na Lujzijani, naučila 1 Pregledni članak o dijalektima u Gorskom kotaru objavljen je u Rasprave: Časopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Vol. 36 No. 1, 2010. <https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=99823>


potrebe da se rezultati znanstvenih istraživanja primjenjuju (posebice u neoliberalnom kapitalističkom sustavu vrednuje se njihova komercijalna upotreba, no osobno sam protiv toga), sve je jači pritisak na znanstvenike, naročito na one iz društveno-humanističkih znanosti da i oni nešto pridonesu. Mislim da to ne bi trebao biti glavni poticaj za djelovanje znanstvenika u zajednici, nego da poticaj treba doći iz želje da se toj zajednici nešto vrati ili pruži – na njihov zahtjev. Odavno je prošlo vrijeme antropologa iz fotelje. Smatram da se ne možemo držati iluzije da smo objektivni, neutralni i da se ne smijemo miješati. Ne smijemo štetiti, to ostaje neupitno. Također smatram da naša znanja i vještine mogu biti na usluzi zainteresiranim zajednicama i mogu poslužiti kao potencijal za održivost lokalne zajednice.

Olga Orlić

Junaci, divovi i patuljci Gorskoga kotara

Za razliku od dugogodišnjih istraživanja nadnaravnih bića obližnje Istre i Hrvatskog primorja, područje Gorskoga kotara ostalo je na marginama folklorističkih istraživanja. Povjesničar i lingvist Rudolf Strohal, Lokvarac, autor sad već antologijske knjige „Uz Lujzinsku cestu“ (1935.), u svojem se znanstveno-istraživačkom radu početkom 20. stoljeća bavio i skupljanjem te zapisivanjem usmenih predaja iz naselja uz Lujzijanu, od Karlovca do Rijeke (Stative, Karlovac, Lokve, Delnice, Vrbovsko, Mrkopalj, Ravna Gora, Brod na Kupi i Oštarije). Neke goranske usmene predaje nalazimo zapisane i prepričane u povijesnim djelima Emilija Laszowskog i putopisima Ivana Nepomuka Jemeršića i Dragutina Hirca.

U odnosu na ostale hrvatske prostore, u 20. stoljeću postoji relativno mali korpus skupljene građe pohranjene u dokumentacijskom centru Instituta za etnologiju i folkloristiku te u Arhivu Odsjeka za etnologiju HAZU-a. Ne postoji sustavni prikaz predaja nadnaravnih bića Gorskog kotara, a rijetki su znanstveni radovi koji se njima bave. Mnogo su konkretnije inicijative lokalnih entuzijasta i zaljubljenika u baštinu te brojnih lokalnih udruga, koji su osmislili niz festivala i događaja koji pridonose promociji i prezentaciji, a time i očuvanju toga dijela goranske nematerijalne baštine. U posljednje vrijeme na stranicama turističkih zajednica goranskih naselja pojavljuju se i informacije o usmenim predajama naselja: najčešće se predaje prepričavaju, a posebno mjesto zauzimaju nadnaravna i mitska bića.

Najstarije zapise usmenih predaja Gorskoga kotara nalazimo u slovenskim i hrvatskim izvorima iz 19. stoljeća o junaku iz čabarskoga kraja Petru Klepcu. Slovenci ga zovu Peter Klepec, a u lokalnim govorima njegova užeg zavičaja, pograničnog područja Kupsko-čabarske doline poznat je kao Pitr Kljepc. Lokalna usmena predaja o Petru Klepcu snažno je očuvana u inačicama priča. Kruže brojne vrlo slične predaje o malenom i krhkom dječaku, seoskom pastiru kojega su zlostavljali i tukli vršnjaci. Dvije su dominantne verzije predaja o načinu na koji Petar na obližnjoj Svetoj Gori stječe snagu u susretu s nadnaravnim. Nadnaravna bića kojima pomaže i koja mu zauzvrat daju moć su krsnik i vile. Krsniku pomaže u borbi protiv njegova antipoda u obličju volova, gdje Klepac pomaže jednom volu udarajući drugoga štapom ili ljeskovom šibom. Predaje s krsnikom starije su i rjeđe, dok su mnogo češće inačice u kojima moć dobiva od vile ili vila nakon što ih zaštiti od jakog sunca ili im kad se kupaju u jezeru dodaje odjeću. Petar Klepac nakon što se vrati sa Svete Gore postaje izvanredno snažan te manifestira novostečenu moć podižući velike terete, čupajući stabla s korijenjem, svijajući potkove, ali i braneći svoj zavičaj i njegove stanovnike od neprijatelja: Turaka, Mongola i u nekim predajama od Pesoglavaca/Psoglavaca.

U Sloveniji je lik Petra Klepca od lokalnoga junaka usmene predaje vrlo rano postao književni lik, zahvaljujući književnim djelima slovenskih pisaca: Ivana Cankara, Ferde Kozaka, Dušana Čartera i najviše zahvaljujući djelu Franca Bevka, koje je u nama susjednoj državi osnovnoškolska lektira. Peter Klepec uživa status slovenskoga nacionalnog junaka. S hrvatske strane granice ostao je poznat lokalno, u predajnoj tradiciji čabarskoga kraja, premda je

sadašnjosti!) ili je to optimalni način vrednovanja i zaštite, liste se povećavaju, a znanstvenici dobivaju sve više poziva za istraživanje. Takav je poziv stigao i od udruge Processus Montanus, koja već dugi niz godina djeluje na području Gorskog kotara. Naravno, nije jedina, ali ovdje ću je istaknuti, s obzirom na to da je osmislila te uspješno provodi projekt stvaranja baze za znanstvena istraživanja Gorskog kotara kao temelja za razvoj toga kraja. Kraj o kojem govorim su Lokve, a projekt je Znanstvenoistraživački centar Processus Montanus na Omladinskom jezeru. Zgrada HEP-a u vlasništvu Općine Lokve dana je na dugoročno korištenje udruzi baš zato da se ondje stvori baza za istraživanja i događanja. A spiritus movens udruge, Miren Androić, dao je sve od sebe da angažira znanstvenike različitih profila da osmisle sadržaj za taj novi istraživački centar. To je bilo potrebno i zato da se taj punkt uključi u širi projekt „Kulturne rute Frankopana“. Projekt takve vrste uključuje uglavnom infrastrukturna ulaganja, što je posve u redu, s obzirom na to da znanstvenoistraživački centar treba i urediti. Međutim, što sa sadržajem?

Kolegica Ana Perinić Lewis i ja dugo smo razmišljale što bi mogao biti odgovarajući sadržaj, u smislu „hardvera“, a ne „softvera“ u toj zgradi. Arheolozi su vrlo jednostavno osmislili svoje istraživačke potrebe (noćenje i prostor za predavanje), no mi smo htjele još neku vrijednost.

Motivirala nas je činjenica da je u kulturno-antropološkom smislu Gorski kotar gotovo neistražen. Da, i mi bismo voljele da nam budući prostor ZIC-a bude istraživačka baza koja će omogućavati dulji boravak na terenu. Ali to se ne razlikuje bitno od potreba drugih znanstvenika, umjetnika i inih zainteresiranih za provođenje svojih djelatnosti u tom prostoru.

Ideja se nametnula sama od sebe. Još jedna lokalna zbirka bila bi zgodna, ali već postoji krasan muzej Etnografske udruge Sveti Juraj u Liču, muzej u Delnicama, Palčava šiša u Plešcu i sl. A i sam prostor na raspolaganju nije prevelik. Arhiv usmene povijesti Gorskog kotara činio se kao genijalna ideja. Središnje mjesto pohrane svega što pripada nematerijalnoj kulturnoj baštini (audio i video snimke) u Lokvama zahtijeva „samo“ dobre servere i računala. Naravno, i nekoga tko će tim podacima raspolagati, odnosno ondje raditi, ali to je, nažalost, tek u drugoj fazi moguće kvalitetnije obrazložiti i zatražiti. Za sada je u pitanju samo nabava opreme. Što bi se dobilo tom pohranom i tko bi uopće na tom mjestu pohranjivao građu?

I ovako smo svjedoci da postoje brojne udruge koje na različite načine nastoje pridonijeti očuvanju baštine Gorskog kotara. Mirjana Pleše iz Lokava prava je riznica podataka; prikupila je i malu zbirku za udrugu Ljubitelji lokvarskih starina, za koju je našla adekvatan prostor, uredila ga s ostalim članovima zajednice i ondje uspješno organizira niz radionica i aktivnosti. Ali govori, tj. snimke govora, opisi običaja (na audiosnimkama ili videosnimkama) i sličan, na izložbama često nevidljiv materijal koji omogućuje pričanje priče, rijetko se izlažu u prvi plan. Međutim, ako se pohrane na jednome mjestu te tako postanu dostupni članovima zajednice (tko i pod kojim uvjetima će imati pristup tome osim članova zajednice te na koji će se način štititi anonimnost, kompleksno je etičko pitanje koje tek treba riješiti na zadovoljavajući način), mogu postati zanimljiv resurs, i to ne samo za znanstvenike i stručnjake. Ako uistinu taj arhiv zaživi, mogao bi postati izvorište ideja za kreiranje različitih, zajednici zanimljivih i primjenjivih sadržaja. Kako? pitat ćete.

Zanimljiv primjer je malo istraživanje koje sam na molbu Etnografske udruge Sv. Juraj u Liču ondje i provela, s molbom da „pronađem nešto zanimljivo“, što može postati neki kulturni sadržaj. Tih pet-šest dana u Liču meni je, naravno, sve bilo zanimljivo. I novo. Od priča o pokućarenju, osobnih pripovijesti pa sve do najčešće spominjane trgovinske razmjene dobara između Ličana i stanovnika Primorja. Upravo su Ličanke po groznim uvjetima prenosile lokalne proizvode svojega kraja u Primorje i otamo se vraćale opskrbljene proizvodima s mora. Često su se onda iz Liča ti proizvodi dalje prenosili u unutrašnjost i razmjenjivali za nešto drugo. Na jednoj takvoj ekspediciji nekoliko se žena smrznulo u snijegu, što je ostavilo snažan trag u društvenom sjećanju kao tragični epilog svakodnevne, prijeko potrebne aktivnosti. Naime, cijela priča s razmjenom soli, ribe, smokava i krumpira vrlo je zanimljiva i podsjeća donekle na posve lokalni put… soli. I odjednom već imate turistički zanimljivu priču.

To je samo primjer, ne iznosim ga ovdje s namjerom da tvrdim da upravo tako treba raditi ili da je to glavna/jedina/primjenjiva uloga antropologa u zajednici. Uz sve češće isticanje


Severinsko ofiranje: spoj dijalektologije i pučkoga kazališta

Zanimanje za istraživanjem i zapisivanjem organskih idioma intenziviralo se na tlu Europe tijekom 19. stoljeća, paralelno s društveno-političkim procesima buđenja nacionalnih svijesti i stvaranja nacija u današnjem smislu riječi. Dijalektologija kao genetskolingvistička disciplina istraživanju mjesnih govora pristupa s tzv. tradicionalnoga pristupa, uzimajući u obzir pri dijalektološkim terenskim istraživanjima ispitanike starije životne dobi, prema točno utvrđenim kriterijima. Obrada konkretnoga mjesnoga govora iz te vizure prema lingvistu Daliboru Brozoviću polazi upravo od opisa govora u njegovome prirodnome, organskom stanju, „bez kakva jačega utjecaja moderne civilizacije“ (Brozović 2004: 2)2. Ovaj je pristup obilježio hrvatsku dijalektologiju prošloga stoljeća, a i u prvim dvama desetljećima 21. stoljeća ima primat u dijalektološkim istraživanjima. Razlog tome leži ponajviše u prazninama na dijalektološkim kartama hrvatskih narječja – ne samo za mnoge govore, već gotovo i za cijela područja još uvijek manjkaju osnovne spoznaje. Monografski tipovi opisa pojedinih mjesnih govora te izrada dijalektoloških atlasa postavljeni su stoga još 80-ih godina prošloga stoljeća kao najvažniji zadatak hrvatske dijalektologije, a isti se apeli prema istraživačima (pa i cjelokupnome hrvatskome jezikoslovlju) upućuju i u suvremenoj kroatističkoj misli.

Govoreći o lakunama u poznavanju dijalektološke slike sjeverozapadne Hrvatske, ubrzo je postalo razvidno da je upravo prostor istočnoga Gorskoga kotara neistražen i dijalektolozima najvećma nepoznat. Zbog toga je u zadnjih 10-ak godina na tome području organiziran niz terenskih istraživanja čiji se rezultati vrlo grubo mogu svesti na nekoliko temeljnih značajki: istočni Gorski kotar nastanjuju u najvećoj mjeri kajkavci čiji je govor veoma srodan govorima istočnijih kajkavaca ozaljskoga kraja. Dokaz je to povijesnoga prostornoga kontinuiteta kajkavštine koji je u poslijeosmanskoj epohi prekinut doseljavanjem nekajkavskog stanovništva (čakavci u Vukovoj Gorici i u zapadnome zaleđu Karlovca). Manji dio istočnogoranskih mjesnih govora ima izraženije čakavske osobine, najvidljivije na razini akcentuacije, što se tumači povijesnim kontaktom i interferencijom s čakavcima ogulinsko-modruške provenijencije. Odraz praslavenskoga i općeslavenskoga jata u istočnih je goranskih kajkavaca ekavski (lepo belo mleko), a od specifičnosti izdvajamo i čuvanje poluglasa, tipično na prostoru Hrvatske također i za već spomenute prigorske govore ozaljskoga tipa. Ps je dns došl rekli bi istočni Gorani, a ‘preveli’ bismo to kao: Pas je danas došao.

U svjetlu dosadašnje slabe istraženosti i u svjetlu višeslojne posebnosti i značaja ovih govora, posebno je važno da svijest o tome ne ostane samo u okvirima interesa nekoliko jezikoslovaca i zanesenjaka. Nositelji toga kulturnoga dobra, sami izvorni govornici, nerijetko su u susretu s istraživačima-dijalektolozima ostajali začuđeni: čemu to? Takav stav, prisutan i u drugim sredinama, kreiran je nesvjesno uz nekoliko čimbenika, od kojih najveću težinu ima osjećaj srama i ideja manje vrijednosti materinjega idioma, u odnosu na naučenu standardnu novoštokavštinu. Upotreba mjesnoga idioma u javnim nastupima pokazala se stoga kao dobar put pri promociji lokalnoga izričaja, ali i pri premošćivanju te nevidljive barijere koja se javi kad se govornik obrati materinjim govorom izvan poznate topline obiteljskoga doma. U takvim promišljanjima nastala je ideja o pisanju pučkih igrokaza čiji se likovi izražavaju upravo ‘na domaćem divanu’. Osim predstavljanja ‘domaćeg’ govora, ova se metoda pokazala potrebnom i uspješnom i zbog spontanosti koju glumci-amateri lakše postignu kada su im replike bliske, na rečeničnoj razini, leksičkoj, fonološkoj…

Pučki igrokaz Severinsko ofiranje prvi je u nizu takvih dramskih ostvarenja koje su u novije vrijeme pripremili i uprizorili članovi KUD-a Frankopan iz Severina na Kupi. Uz obaveznu humorističnu crtu i plošne, stereotipne profile likova, svaka od humoreski pisana je na mjesnome idiomu. U pisanju scenarija nastojalo se zagrabiti ponešto i u fond pasivnoga leksika, koristeći riječi i frazeološke izraze koje bi današnja mlađa generacija teško i izgovorila

2 Brozović, Dalibor. 2004. O dijalektologiji kao jezikoslovnoj disciplini. Suvremena lingvistika 57–58, 1–12.

dio predaja prostorno vezan i uz lokalitete na Grobničkom polju. Posljednjih godina Petar Klepac pojavljuje se i kao književni lik u djelima zavičajnih pisaca, u pjesmama Zlatka Pochobradskog i Anke Žagar te u epskom spjevu Slavka Malnara. U 20. stoljeću poduzeto je opsežnije istraživanje i zapisivanje usmenih predaja o Klepcu u Kupsko-čabranskoj dolini. Anton Ožbolt (1974.) i Jože Ožura (2002.) fokusiraniji su na prostor Osilnice, dok je Jože Primc u zbirci „Okamneli mož“ (1997.) skupio i objedinio predaje i usmenu predajnu tradiciju s obje strane granice. Bilateralni projekt „Petar Klepac, junak s dvije domovine“ (2016.-2017.) nastojao je objediniti hrvatske i slovenske izvore i predaje koje se i danas pričaju te različite načine korištenja lika junaka u identifikacijama i reprezentacijama kulture i baštine lokalnih zajednica u pograničnom području.

Predaja o Klepcu upisana je u lokalitete, mikrotoponime u Kupsko-čabranskoj dolini, a taj je junak usmene predaje jedan od rijetkih koji ima svoje spomenike – dva jednaka, velika plošna kipa koja omeđuju prostor slovenske općine Osilnice i jedan monumentalni spomenik u hrvatskome naselju Mali Lug. Svi kipovi djelo su lokalnoga kipara Marijana Leša iz Gerova. Petar Klepac postao je sinonim za sve veliko i za sve ono što nadmašuje ljudsku snagu, ali i za borbu protiv neprijatelja, surove povijesti, sudbine te za opstanak na prostorima hrvatske i slovenske periferije.

Na gorskim vrhovima Gorskoga kotara stoluju divovi. Na području Drgomlja, smještenog sjeverno od grada Delnica, nalazi se špilja Hajdova hiža, koja je u predajama dom divovskih hajda. Oni su rod gorostasa velike snage i moći, često graditelji gradova, čije se goleme kosti, ali i ostaci divovskih kamenih stolova i stolaca prema predajama mogu vidjeti i danas. Iz goranskih šuma s mrakom izlaze gorostasni noćni demoni mračnjaki i polnočnjaki koji kažnjavaju i odvode sve one koji se noću zadržavaju nakon dopuštenog, prihvatljivog vremena. Na raskrižjima putova pak noću vrebaju mrkaji, koji mame svoje žrtve obećanjima velikog blaga i zlata, odvlačeći ih u podzemlje.

Svijet minijaturnih bića, patuljaka šratela/šlatrčeka/škratela i mužeka/možaka povezan je s jamama i vrtačama. Mužeki često imaju i obilježja meteorologa, upozoravajući ljude u poljima i na pašnjacima na dolazak oluje ili ih podsjećajući na vrijeme kad treba završiti s poslom zbog spuštanja mraka. Kao što je toponim Hajdova hiža dom divovskih hajda, predaja o mužekima također je sačuvana u nazivu špilje Muževa hišica u Vražjem prolazu blizu Skrada, ali i u goranskome umijeću izrade alrauna (možaka), figurica koje se izrađuju oblikovanjem drva, najčešće korijena, granja ili panjeva uz minimalne drvorezačke zahvate. Najčešće su antropomorfne i zoomorfne, imaju apotropejsku funkciju i izraz su goranske tesarske vještine i tradicije.

Bogatstvo goranskih posjednika, obrtnika i vlasnika pilana, čuva i umnaža malik, prepoznatljiv po svojem crvenom šeširiću i čestim nestašlucima. Na lokvarskim tavanima “blago” mesnih prerađevina od pohlepnih ukućana čuva pancikul, demončić s jarećim nogama, roščićima i lancima u rukama.

Osim gorskih predjela, goranske rijeke i jezera nastanjuju riječne vile koje plešu u podne nad izvorom Kupe, dok uz njezine prijevoje škratli korbačem u vodu odvlače neopreznu djecu i mladež. U virovima Lokvarke živi vodenjak koji pjeni vodu i buči, prijeteći svima koji se previše približe rijeci odvlačenjem u svoj vodeni svijet.

Ti nevidljivi, stoljetni stanovnici Gorskoga kotara dio su tradicije i baštine lokalnih zajednica, utjelovljenja prirodnih, kulturnih i duhovnih ljepota goranskoga kraja i identiteta Gorana.

Ana Perinić Lewis


This shows how significant traffic infrastructure is for the local communities. Roads connect, but also divide, empower, and also disempower. It is interesting to observe the ways the local community experiences and uses the Lujzijana Road, what they say about it, what they feel and how they behave in the context of the road itself and its impact. This was researched in 2015 and 2018 in Lokve and the surrounding towns and villages in order to analyze certain events, scenes, situations, narratives, practices and reactions. The research has shown how the local communities experience the Lujzijana Road.

The road is considered cultural heritage and the local communities have been putting a lot of effort into reviving its tourism potential, which would enable them to pass on everything connected to it to the visitors. Many different activities have therefore been organized to enrich the tourism offering along the Lujzijana Road, including various services and products. During one of those activities, organized by the local community for the local community, the atmosphere was very emotional: A poem about the Lujzijana Road was read, and statements such as: “I was born in Belo Selo on the Karolina Road, but I prefer Lujzijana, God knows why,” and “I was born on the Lujzijana, and learned to walk and talk on the road” were spoken. The reactions of the audience to the talk about the engineering and history of the road were full of enthusiasm and admiration. An ordinary and everyday material creation such as a road was described as “flawless” or simply “the beauty”. Several poems have been written and published about the Lujzijana Road, expressing feelings of excitement, hope, fear, or just using the road as a metaphor.

Other literary works also include Rudolf Stohal’s 1935 travelogue “Along the Lujzijana Road”. Apart from describing the road, environment, history, and towns and villages along the road, Strohal also provided many facts, as well as his experiences, thoughts and expressions. In the first chapter, he wrote: “People living along the Lujzijana Road from Rijeka to Karlovac felt as a single large municipality, a single community.” Strohal’s travelogue includes important descriptions of outlaw raids, robberies, even murders. Since the stories were repeated through conversations with local people, Strohal also created a dangerous atmosphere surrounding the Lujzijana Road by transferring those anecdotes. Twenty years after Strohal’s work, the villages of Srednji Jarak and Homer, along with eight kilometers of the Lujzijana Road ended up on the bottom of a lake between Lokve and Mrzla Vodica. As the lake occasionally needs to be emptied for hydro power plant maintenance, at those times tours are organized across the lake bed to remember the villages, people, and life of the area. School children wrote about their experiences on the tour and their works were published in a collection of articles about Lokve in 2004. In the children’s works, the Lujzijana Road was used as an inspiration for imagining the time before the lake. By encouraging this creativity, love for the Lujzijana Road is thus transferred to younger generations who use it when learning about their home country.

The area of the Lujzijana Road is linked to everyday experiences and activities of the local community. The physical characteristics of the road and its impact give meaning to human experiences and the other way around: human feelings, attitudes, and activities help interpret, understand, and thus continuously change the Lujzijana Road area. Roads cannot be forcefully implanted into an area or life of a community in a way that does not cause major social and cultural transformation, which is evident from local narratives. The local population experiences and inserts the Lujzijana Road into its narratives in different ways: through literature, common conversations, individual and organized practices, while individuals use it as metaphors in their private lives and identities.

Morana Jarec

i razumjela, a u svrhu postizanja što većeg efekta smiješnoga: pamet vam špiha na vuha van, reče na koncu Amerikant John svojim udvaračicama u Ofiranju, a lik Babe u drugom igrokazu koji tematizira autohtono vino s nostalgijom se prisjeća nekadašnjih kulinarskih običaja i narodne medicine: Moja svekrva, Bog ju daj duše lahko, je od pčkof od grođa kafo pržila i ni v nesvest od tlaka padala.

Kombinacija lokalnoga izričaja s poznatim temama seoskoga života pokazala se dosada kao dobar spoj, zanimljiv gledateljima diljem Hrvatske. Prilika je to da se i ubuduće takvi scenski nastupi amaterskih dramskih skupina još više afirmiraju, s ciljem koji nije samo proizvodnja zabave, već dobrim dijelom i očuvanje nematerijalne mikrolokalne kulture.

Marina Marinković

The discussion panel called Visible and invisible people of Gorski Kotar along the Lujzijana Road, organized in collaboration with scholars, ethnologists and cultural anthropologists Dr. Ana Perinić Lewis, Dr. Olga Orlić and Morana Jarec from the Institute of Anthropology at the Bogdan Ogrizović Library and Reading Room (on July 4) will be on the subject of life along the Lujzijana Road, the development potential of cultural anthropology research in Gorski Kotar, and the oral tradition of the heroes, giants, and dwarfs of Gorski Kotar. Similarly, dialectologists Dr. Marina Marinković from the Croatian Academy of Science and Arts Linguistic Research Institute, Dr. Marija Malnar Jurišić from the Faculty of Humanities and Social Sciences, and Dr. Marija Novosel Crnić from the Institute of Croatian Language and Linguistics are going to discuss the dialects of Gorski Kotar and to present a folk play Severinsko ofiranje by Marina Marinković to the Festival audience. The play will be performed by the Frankopan Folklore and Drama Group from Severin na Kupi in the Klovićevi dvori Atrium (July 17).

The people of Gorski Kotar about Lujzijana – life by the road

Although the Karolina Road was built in the early 18th century, way before Lujzijana road, it did not meet all the needs for transport and trade between inner Croatia and the Adriatic coast. That is why a new road was being built with a more favorable route than the Karolina. The construction of the Lujzijana Road started in 1803 in Rijeka and was completed in 1811 in Karlovac. The original route was 134 kilometers long and was named Lujzijana after Maria Ludovika, the third wife of the Austrian Emperor Francis I. The characteristics of the Lujzijana Road were way ahead of its time and the road has, throughout history and by international experts, often been named the “most beautiful road in Europe”.

Although the entire Gorski Kotar region has had a downward demographic trend since the 1960s to this day, it should be noted that the construction of the Lujzijana Road encouraged settlement and brought about the demand for new professions and jobs, such as those in the transport and hospitality industries. Thus, the Lujzijana Road brought about demographic and economic prosperity to the towns and villages that lay along the route. Railroad construction through the area in 1873 changed the mode and speed of travel, making many professions obsolete and reducing traffic on the Lujzijana Road. Later on, with the increased development of motorized vehicles, the Lujzijana Road was modernized and reconstructed. In the 1950s a dam was built in Lokve, which resulted in a portion of the road becoming submerged under water. The new bypass road, often called the New Lujzijana, was built at the same time as the dam as part of the Youth Work Action. Later, another road, i.e. the A6 Highway (Zagreb – Rijeka), which was completed in 2008, practically destroyed transit tourism along the Lujzijana Road. Its significance as a traffic route is now almost completely lost.


We know already that there are many associations working on the preservation of Gorski Kotar heritage. Mirjana Pleše from Lokve is a fountain of information: she has even put together a small collection for the association of Antique Lovers from Lokve, finding adequate space and renovating it in collaboration with other community members, and organizing a series of workshops and activities. However, dialects, i.e. recordings of dialects, descriptions of customs (on audio or video recordings) and similar, often invisible material in exhibitions that enables the telling of the story is hardly ever pushed to the front. But if it were stored in a central location and thus became available to community members (who would have access outside of the community, under what conditions, and how privacy would be protected is a complex ethical issue that is yet to be addressed appropriately) it could become an interesting resource, not only for scholars and experts. If the archive really does come to life, it could become the source of ideas for various practical and interesting projects for the community. How, you might ask?

An interesting example is a small piece of research I conducted in Lič at the request of the local St. George Ethnographic Association. They asked me to “find something interesting” that could become a cultural activity. Of course, during those 5 – 6 days I spent in Lič, I found everything to be interesting and new. From stories about peddling, personal anecdotes, to the most often told stories about trade between the people of Lič and the Littoral: It was the women of Lič who would carry their local products under dreadful conditions to the Littoral, and then return home loaded with products from the coast. The products would then often be transferred further inland and traded for something else. During one of those expeditions, a group of women froze to death in the snow, which left a significant mark on the collective memory of the community as a tragic epilogue to an everyday and necessary activity. Namely, the whole story about trading salt, fish, figs, potatoes and other produce is very interesting and in a way suggests a local... salt road. This already makes it an interesting story for tourists.

This is just one example. It was not presented here to suggest it as a solution of what to do nor as the main/only/applicable role of anthropologists in the community. With the increasingly pronounced need to use the results of scientific research (their commercial use is especially valued in neo-liberal capitalist systems, but I am personally against it), there is more and more pressure on scientists, especially those in the field of social sciences and humanities to contribute. I do not believe this should be the main incentive for scientific work within communities. The incentive should rather come from the desire to give back or offer something to the community at their request. The time of anthropologists working from the comfort of their home is long past. I personally believe we cannot stick to the illusion of being objective, neutral, and not interfering. We may not do harm, that is without a doubt an imperative, but I do believe our knowledge and skills can serve the stakeholder communities as a potential for local sustainability.

Olga Orlić

Heroes, Giants and Dwarfs of Gorski Kotar

Unlike long and extensive research into the supernatural beings of nearby regions of Istria and the Croatian Littoral, the Gorski Kotar area has remained in the margins of folklore research. Historian and linguist Rudolf Strohal from Lokve and the author of now legendary book Along the Lujzijana Road (1935) in the early 20th century collected and recorded oral traditions of towns and villages along the Lujzijana Road from Karlovac to Rijeka (Stative, Karlovac, Lokve, Delnice, Vrbovsko, Mrkopalj, Ravna Gora, Brod na Kupi and Oštarije). Some of the oral traditions of Gorski Kotar were also recorded and interpreted in historical works of Emilij Laszowski and the travelogues of Ivan Nepomuk Jemeršić and Dragutin Hirc.

Development potential of cultural anthropology research in Gorski Kotar

The importance of sustainable development in almost all areas of economy has become a sort of a mantra for everyone. This is especially true for the areas that managed to somewhat avoid the negative consequences of development such as industrialization and uncontrolled urbanization. Sustainable development is especially suitable for the so-called oases of pristine nature, such as Gorski Kotar. We all know that a pristine state can be very easily destroyed, so this call for careful management of heritage resources (both natural and cultural) should not be taken lightly. It is also important where the call is coming from. Is it coming from the national, regional, local level or from the field? The situation is critical if the call comes from the local community itself or its non-anonymous actors who want to do something to improve the situation. Until recently, it was not commonplace for the local community to contact ethnologists, folklorists, ethnochoreologists or ethnomusicologists for help, unless in the case of organized folklore groups.

The year 2003 and the inclusion of intangible cultural heritage on UNESCO’s lists, thus making it equal in importance to tangible cultural heritage, was somewhat of a turning point. At that time some local traditions, knowledge, skills, and dialects finally gained their deserved place in protection registers. While scholars can still debate about whether or not this registration of intangible heritage hinders its further development (since the current, registered state, is also the result of a development process and did not magically appear in the present!), or if it is the optimal way of valorization and protection, the lists are expanding, and scholars receive an increasing number of calls for research. One of these calls came from Processus Montanus, an association that has been active in Gorski Kotar for many years. This, of course, is not the only active association, but is mentioned here since they organized and successfully implemented a data base of scientific research in Gorski Kotar as the foundation for further development of the area. The area is Lokve, and the project is the Research and Education Center Processus Montanus on the Omladinsko Lake. The association received the Croatian Electrical Company building owned by the Lokve Municipality to use as the database for various research and events. Miren Androić, the association’s spiritus movens, did his best to engage scientists of different profiles on developing the content for the new research center. This was necessary to be able to include the center into the broader “The Routes of the Frankopans” project. A project of this type mostly involves infrastructural investments, which was fitting, since the new research and education center needed to be established. However, what about the content?

Colleague Ana Perinić Lewis and I thought long and hard about the appropriate hardware, and not software for the building. While the archeologists had little trouble in organizing their research needs (regarding accommodation and lecture rooms), we wanted added value.

The fact that Gorski Kotar was practically unresearched in the cultural anthropology sense served as additional motivation. Yes, we would like the future space of the Research and Education Center to serve as the basis for research with prolonged field work. But this is not that different from the needs of other scientists, artists and other interested parties in the area.

The idea became obvious by itself. Another local collection would be great, but there is already an excellent museum of the St George Ethnographic Association in Lič, a museum in Delnice, Palčava šiša in Plešce, etc., and the space we have available is not that large. An archive of Gorski Kotar’s oral history seemed as an ingenious idea. To organize a central place to store everything belonging to intangible cultural heritage (audio and video recordings) in Lokve, where “all” you need are good servers and computers. Of course, you also need someone to handle the information or work there, but this, alas, could not be elaborated and requested before the second phase. For now, the goal is all about acquiring the equipment required. What would be the benefits of such storage and who would store the material in this archive?


and chairs can, reportedly, be found to this day. When the night falls, gigantic night demons mračnjaks and polnočnjaks come out of the forests of Gorski Kotar and punish and take away anyone who remains out by night after the allowed and appropriate hour. The crossroads at night, on the other hand, are visited by mrkajs, who lure their victims by promising them great riches and gold and then drag them to the underground.

The world of miniature creatures, dwarfs called šratels/šlatrčeks/škratels and mužeks/možaks is related to pits and sinkholes. Mužeks are often considered to be weathermen, warning people in fields and pastures about upcoming storms or about the time of when to finish work due to impending nightfall. As the toponym Hajdova hiža is the home of gigantic hajdas, the legend of mužeks is also preserved in the name of Muževa hišica cave in the Devil’s Pass near Skrad. They are also present in the local art of creating alrauns (možaks) or wooden figurines made of carved wood, often roots, branches or logs with minimal carving interventions. These are most often anthropomorphic and zoomorphic, have an apotropaic function (against evil), and express the tradition and skills of wood processing in the Gorski Kotar area.

The riches of lords, artisans, and sawmill owners of Gorski Kotar are guarded and multiplied by a malik, recognizable by his red hat and mischief. The “riches” in the form of cured meats in the attics of Lokve is guarded from greedy household members by a pancikul, a tiny demon with goat feet, horns and chains in his hands.

Apart from living up in the mountains, there are also water fairies living in the rivers and lakes of Gorski Kotar. At midday, they dance above the source of the Kupa, while at the river’s bends škratls pull careless children and youth with a whip into the water. The whirlpools of Lokvarka is home to the vodenjak, who churns water and makes noises, thus warning anyone who comes too close that they could be taken into his watery world.

These invisible old inhabitants of Gorski Kotar are a part of local tradition and heritage, the embodiment of natural, cultural, and spiritual beauty of the area and the identity of its people.

Ana Perinić Lewis

The folk play Severinsko ofiranje: a mixture of dialectology and folk theatre

Interest in research of and noting down organic idioms intensified in Europe in the 19th century, parallel to socio-political processes of emergence of national consciousnesses and creation of nations in today’s meaning of the word. Dialectology as a genetic-linguistic discipline approaches research of local speech varieties from the so-called traditional approach, basing its research on elderly interviewees, in accordance with well-established criteria. From this point of view, the treatment of a specific local dialect starts, according to the linguist Dalibor Brozović, with a description of speech in its natural, organic state, “without stronger influence of modern civilisation” (Brozović 2004: 2)3. This approach marked the Croatian dialectology in the last century, and it has continued to be the most-used approach in dialectological research in the first two decades of the twenty-first century. The reason for this lies mostly in the empty spaces on the maps of Croatian dialects – there is lack of basic knowledge not only about many local speech varieties, but also about entire geographical areas. Monographic-type descriptions of some local speech varieties as well as creation of dialectological atlases had been set as the most important task of the Croatian dialectology as early as the 18th century. The same appeals have been made to researchers (as well as the Croatian linguistics in general) by the contemporary Croatist thought.

When talking about the lacunas in knowledge of the dialectological picture of north-

3 Brozović, Dalibor. 2004. O dijalektologiji kao jezikoslovnoj disciplini. Suvremena lingvistika 57–58, 1–12.

When compared to other Croatian regions, the amount of material collected and documented at the Institute of Ethnology and Folklore Research and the Croatian Academy of Science and Arts Ethnology Department Archives in the 20th century is quite small. There is no systematic overview of the legendary supernatural beings of Gorski Kotar, and only few papers dealing with them. Initiatives by local enthusiasts and heritage lovers, as well as local associations, are much more specific and include a number of festivals and events promoting, presenting and thus preserving this segment of Gorski Kotar’s intangible heritage. Tourist Board web sites of towns and villages in Gorski Kotar have lately been including information about local oral traditions: these are most often retellings of traditional tales, with supernatural and mythical beings taking a prominent role.

The oldest records of the oral traditions of Gorski Kotar are found in Slovenian and Croatian 19th century sources about the hero Petar Klepac from the Čabar area. Slovenians call him Peter Klepec, while the local dialects in the area immediately surrounding the Kupa and Čabar valley often dub him Pitr Kljepc. The local oral tradition of Petar Klepac has been well preserved in various versions of the story. There are many similar legends about a small and scrubby village shepherd boy who was bullied by other children. There are two dominant versions of the legend about how Petar gained his supernatural strength on the nearby Sveta Gora. The supernatural beings he helped, who gave him strength as a sign of gratitude, are a krsnik, or fairies. He helped the krsnik fight his antipode in the form of oxen, where Klepac helped one ox by beating another with a stick or hazel wand. Legends involving the krsnik are less common, whereas the versions in which Petar received his strength from a fairy or fairies for protecting them from the sun or for passing their clothes to them while swimming in the lake are more frequent. After his return from Sveta Gora, Petar Klepac becomes extremely strong and exhibits his new power by lifting heavy loads, uprooting trees, bending horseshoes, as well as by defending his home and the local residents from various enemies: the Turks, Mongols, and in some legends dog-headed men.

In Slovenia, the character of Peter Klepec soon evolved from a local oral tradition hero to a literary character through the works of Slovenian writers: Ivan Cankar, Ferdo Kozak, Dušan Čarter, and most of all thanks to France Bevk’s work that is included in the elementary school reading list. “Peter Klepec” has the status of a Slovenian national hero. On the Croatian side of the border, his fame remained local and within the oral tradition of the Čabar region, although some of the legends are also related to the Grobnik Field area. In recent years, Petar Klepac appeared as a literary character as well in the works of local authors: Zlatko Pochobradsky’s and Anka Žaga›s poems and Slavko Malnar’s epic poem. Research into and recording of oral traditions related to Klepac became more frequent in the 20th century in the Kupa – Čabar valley. Anton Ožbolt (1974) and Jože Ožura (2002) are more focused on the Osilnica area, while Jože Primc in his collection “Okamneli mož” (1997) put together the legends and the oral traditions from both sides of the border. A bilateral Croatian and Slovenian project called “Petar Klepac, a hero with two homelands” (2016 – 2017) aimed to bring together Croatian and Slovenian sources and traditions that are still alive, as well as different ways in which the hero character is used in identifications and representations of local culture and heritage in this border area.

The legend of Klepac is embedded into the local geography and micro toponyms of the Kupa – Čabar valley, and the oral tradition hero is among few to have monuments erected to him – two equal, large, surface statues marking the border of the Slovenian Osilnice municipality and a grand monument in the village of Mali Lug, Croatia. All the statues are the work of local sculptor Marijan Leš from Gerovo. Petar Klepac became synonymous for everything big and superhuman, but also for fighting the enemy, cruel past, fate and survival in these remote areas of Croatia and Slovenia.

The mountain peaks of Gorski Kotar are homes to giants. In the Drgomalj area, located north of the town of Delnice, there is a cave called Hajdova hiža, which is traditionally considered to be the home of the giant hajdas. They are a race of giants of great strength and power, often city builders, whose huge bones and the remains of gigantic tabletops

2553. MEĐUNARODNA SMOTRA FOLKLORA / 53RD INTERNATIONAL FOLKLORE FESTIVAL |24 | 53. MEĐUNARODNA SMOTRA FOLKLORA / 53RD INTERNATIONAL FOLKLORE FESTIVAL

western Croatia, it had soon become obvious that eastern Gorski Kotar was the least linguistically mapped and known area to dialectologists. Because of that, a series of field trips has been organised to this area over the course of last ten years, with the results that can be roughly brought down to a few fundamental features: eastern Gorski Kotar is populated mostly by speakers of the Kajkavian dialect whose speech is very similar to that of more eastern-located Kajkavians in the Ozalj area. This is a testament to historical and spatial continuity of the Kajkavian dialect that was interrupted in the post-Ottoman era by the arrival of non-Kajkavian population (Chakavian speakers in Vukova Gorica and in western hinterland of Karlovac). A small number of local speech varieties in eastern Gorski Kotar has got prominent Chakavian characteristics, most visible on the level of accentuation, which is explained by the historical contact and interference with Chakavians of Ogulin and Modruš. The Glagolitic letter “yati” from Proto-Slavic and general Slavic is pronounced as in the ekavian dialect (lepo belo mleko), while other features include leaving out sounds, also typical of previously-mentioned local speech varieties of the Ozalj type. For example, the people of eastern Gorski Kotar would say Ps je dns došl, which is translated as Pas je danas došao.

In the light of insufficient research history as well as a multi-layered uniqueness and significance of these speech varieties, it is crucial that this awareness does not remain within the framework of interest of few linguists and enthusiasts. The bearers of this cultural good, the original speakers themselves, frequently wonder at interest that researchers –dialectologists show for their speeches. “Why?” they ask. This attitude, documented in other regions as well, has been unconsciously created by several factors, the most important of which is the feeling of embarrassment and the idea that the mother idiom is of lesser value than the standard new-Shtokavian dialect. This is why the use of local idiom in public performances has shown as a good way to promote local speech varieties, as well as a way to overcome that invisible barrier that arises when a speaker talks in his/her local idiom outside the warmth of his/her family home. This kind of reasoning brought about the idea of writing folk plays whose characters talk in their local idioms. Besides presenting local dialects, this method has also shown as necessary and successful for spontaneity that comes more easily to amateur actors when the language of the play is close to them, on the level of syntax, vocabulary, phonology…

The folk play Severinsko ofiranje (Wooing at Severin) is the first in a recent series of plays created and acted out by the members of the Frankopan Cultural and Arts Society from the village of Severin na Kupi (Severin-upon-Kupa). Alongside an obligatory humorous streak and shallowly-written, stereotypical characters, each of the plays was written in local idiom. In the scenario-writing process, there has been some fishing in the pool of passive lexis, using words and phrases that today’s young generation finds difficult to understand and pronounce, in order to achieve as funny effect as possible.

The combination of a local speech variety and a familiar subject of village life has shown as a good one so far, interesting to audiences throughout Croatia. It is also an opportunity for further affirmation of such amateur theatre companies, with the aim that goes beyond pure entertainment and into the realm of preserving non-material microlocal culture.

Marina Marinković

Sudionici / Participants


Sudionici / ParticipantsSUDIONICI IZ HRVATSKE / PARTICIPANTS FROM CROATIA

Barban, KUD „Barban“, Istarska županijaBogdanovci, KUD „Seljačka sloga“ Bogdanovci, Vukovarsko-srijemska županijaBosiljevo, KUD „Frankopan“ Bosiljevo, Karlovačka županijaFužine, Puhački orkestar Fužine, Primorsko-goranska županijaGaližana/Gallesano, Zajednica Talijana „Armando Capolicchio“ – Galižana / Comunità degli Italiani „Armando Capolicchio“ – Gallesano, Istarska županijaGornji Desinec, KUD Desinec, Zagrebačka županijaJelenje, KUD „Zvir“ Jelenje, Primorsko-goranska županijaNedelišće, KUU „Seljačka sloga“ Nedelišće, Međimurska županijaNovi Vinodolski, KUD „Ilija Dorčić“, Primorsko-goranska županijaOsojnik, KUD „Sv. Juraj“ Osojnik, Dubrovačko-neretvanska županijaPoljica (otok Krk), FD „Poljica“, Primorsko-goranska županijaRavna Gora, HKD „Gora“ Ravnogorski tamburaši, Primorsko-goranska županija Rečica, KUD „Rečica“ Rečica, Karlovačka županijaStrizivojna, KUD „Šokadija“ Strizivojna, Osječko-baranjska županijaSveti Ivan Zelina, HPD „Zelina“, Zagrebačka županijaTounj, KUD „Tounjčica“, Karlovačka županijaTrogir, KUD „Kvadrilja“, Splitsko-dalmatinska županijaViškovo, „Halubajski zvončari“ Viškovo , Primorsko-goranska županijaZadobarje, KUD „Sveti Antun“ Zadobarje, Karlovačka županijaZagorje Ogulinsko, KUD „Sveti Juraj“ Zagorje Ogulinsko, Karlovačka županijaZagreb – Čučerje, HKPD „Bosiljak“, Grad Zagreb

Koncert Tradicijska glazbala Gorskog kotara, Istre i Kvarnera /Traditional musical instruments of Gorski Kotar, Istria and Kvarner Gradec, 20. srpnja 2019., 21.00

Orlec (otok Cres), Mario Mužić, Primorsko-goranska županija Poljica (otok Krk), FD „Poljica“, sopci Edi Milohnić i Luka Brozić, Primorsko-goranska županijaGaližana/Gallesano, Zajednica Talijana „Armando Capolicchio“ – Galižana / Comunità degli Italiani „Armando Capolicchio“ – Gallesano, Istarska županijaRab i Lopar (otok Rab), Anđelo Brna i Bruno Škarić, Rab i KUD „San Marino“ Lopar, Primorsko-goranska županijaBarban, KUD „Barban“, Istarska županijaDelnice, Delnički muzikanti, Primorsko-goranska županijaSovinjak, Sovinjski gunjci, Istarska županijaJelenje, KUD „Zvir“ Jelenje, Grobnički sopci, Primorsko-goranska županija

Koncert Marijanske hodočasničke pjesme / Concert of Marian Pilgrimage Hymns O, mila majko nebeska, crkva sv. Antuna Padovanskog, Sv. Duh, Zagreb, 12. svibnja 2019., 20,00

Grad Zagreb, Folklorni ansambl Studentskog kulturno-umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“, Grad Zagreb, Remete, Mješoviti pjevački župni zbor „Pharmcopea celestis“

Koncert Hrvatske hodočasničke i marijanske i pjesme / Croatian pilgrimage and Marian hymns Tisuć’ puta zdravo budi! crkva sv. Katarine, Zagerb, 21. srpnja 2019., 19.30

Baranjsko Petrovo Selo, Ženska pjevačka skupina Župne crkve svetog Lovre, Osječko-baranjska županijaDonja Lomnica, Ženska pjevačka skupina KUD-a „Nova zora“, Zagrebačka županijaDugo Selo, Ženska pjevačka skupina Župe sv. Marka, Plehan (Bosanska Posavina), Zagrebačka županijaKupljenovo, KUD “Kupljenovo“, Zagrebačka županijaPosavski Bregi, Ženska pjevačka skupina KUD-a „Ogranak Seljačke sloge“ Posavski Bregi, Zagrebačka županijaSinj, Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja, Splitsko-dalmatinska županija

DRAMSKE SKUPINE PUČKOG KAZALIŠTA / FOLK THEATRE GROUPSSeverin na Kupi, KUD „Frankopan“ Severin na Kupi – dramska skupina, Primorsko-goranska županijaSlunj, Dramska skupina Babe, Karlovačka županija

HRVATI IZ DRUGIH ZEMALJA / CROATS FROM ABROAD

Bosna i Hercegovina, Podmilačje, Folklorna skupina „Prijatelji“Kanada, Oakville, Župna folklorna skupina „Prelo“Mađarska, Koljnof / Kópháza, Folklorna grupa KoljnofSlovačka, Devinsko Novo Selo / Devinska Nova Ves, Folklorna grupa „Črip“Srbija, Vojvodina, Tavankut, HKPD Matija Gubec Tavankut

SKUPINE I POJEDINCI IZ INOZEMSTVA / FOREIGN GROUPS AND INDIVIDUALS

Bolivija, Ximena Banegas – plesna radionica / dance workshopBugarska, Group for authentic folklore „Diado Dragoi“, DragoevoBrazil, Bruna Piccazio – plesna radionica / dance workshopEgipat, Marsa Matrouh Troupe for Folkloric Arts, MatruhEkvador, Estefania Solórzano – plesna radionica / dance workshopGrčka, Lyceym club of Greek women, Solun / ThessalonikiItalija, Centro culturale Terrazzani, Trabia (Sicilija)Iran, Mirza Abdollah Ensemble, TeheranKina, Ensemble „Choor“, PekingLatvija, Aizkraukles pagasta deju kolektīvs „Pēda“, AizkraukleLitva, Jorė, VilniusPoljska, Zespól pieśni i tańca „Strzecha“ im. Joli Rymszy, Racibórz

IZVOĐAČI KONCERATA / PERFORMERS OF CONCERTS

Damir Imamović, Bosna i Hercegovina / Bosnia & HerzegovinaTamara Obrovac Transhistria Ensemble, Hrvatska / Croatia


Program / Programme


Petak / Friday, 5. 7. 2019.18.00 Etno Art galerija / Etno Art Gallery, Ulica Baruna Trenka 1Otvorenje izložbe Na putu do mora – tradicijsko ruho uz Karolinu i Lujzijanu / Exhibition opening: Along the road towards the sea – traditional clothing along the Karolina and Lujzijana RoadsIzložba ostaje otvorena do 31. srpnja 2019. / The exhibition remains open until July 31, 2019

Utorak / Tuesday, 9. 7. 2019.21.00 Atrij Galerije Klovićevi dvori / Klovićevi dvori Gallery, Jezuitski trg 4Koncert: Nena Hauser i ansambl / Concert: Nena Hauser and ensemble Habanere: pjesme odlaska i povratka / Habaneras – songs of farewell and return

Četvrtak / Thursday, 11. 7. 2019.11.00 Enzita Kitchen Studio, Av. Dubrovnik 15, paviljon 14a, ZagrebTradicijski finger food – praktična radionica prema receptima iz „Muzeja u loncu“ / Traditional finger food – workshop according to the recepies from the „Museum in a pot“ project

Nedjelja / Sunday, 14. 7. 2019.21.00 Atrij Galerije Klovićevi dvori / Klovićevi dvori Gallery Atrium, Jezuitski trg 4Koncert / Concert: Tamara Obrovac Transhistria Ensemble, Gost / Guest: Dario Marušić Spoj jazza i istarske tradicije / Jazz and Istrian Tradition Fusion

Ponedjeljak / Monday, 15. 7. 2019.18.00 Vintage Industrial Bar, Savska cesta 160Razgovor s Damirom Imamovićem / An interview with Damir Imamović, vodi/hosted by Ante BatinovićSevdalinka kao eklektična umjetnost / Sevdalinka as an eclectic art

21.00 Kulturni centar Travno na platou Mamutice/ Travno Cultural Center at Mamutica Plateau, B. Magovca 17Predstava Dramske skupine Babe, Slunj / Theatre play by drama group „Babe“, SlunjZajdavac / Chigoe

PROGRAM / PROGRAMME

Nedjelja / Sunday, 12. 5. 2019. 20.00 crkva sv. Antuna Padovanskog / Church of St. Anthony of Padua, Sv. Duh 31 Koncert marijanskih hodočasničkih pjesama / Concert of Marian Pilgrimage Hymns O, mila majko nebeskaFolklorni ansambl Studentskog kulturno umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“ i Mješoviti pjevački župni zbor Pharmcopea celestis, Remete

Srijeda / Wednesday, 22. 5. 2019. od 10 do 15 sati Kulturni centar Travno / Travno Cultural Center, B. Magovca 17 HAI! Hrvatske autentične igračke – radionica za djecu vrtićke dobi / Authentic Croatian Toys – a workshop for preschool kids

Srijeda / Wednesday, 3. 7. 2019.19.00 Galerija Klovićevi dvori / Klovićevi dvori Gallery, Jezuitski trg 4Otvorenje izložbe Nematerijalna kulturna baština u Federaciji Bosne i Hercegovine iz zbirke Karmela sv. Ilije / Exhibition opening: Intangible cultural heritage of the Federation of Bosnia and Herzegovina from the collection of the Monastery of St. ElijahIzložba ostaje otvorena do 21. srpnja 2019. / The exhibition remains open until July 21, 2019

Četvrtak / Thursday, 4. 7. 2019.18.00 Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića / Bogdan Ogrizović Library, Preradovićeva ul. 5Tribina Vidljivi i nevidljivi Gorani uz Lujzijanu / Discussion The visible and invisible people of Gorski Kotar along the Lujzijana Road, Morana Jarec, dr. sc. Olga Orlić, dr. sc. Ana Perinić Lewis (Institut za antropologiju), dr. sc. Marija Malnar Jurišić (Filozofski fakultet), dr. sc. Mirjana Crnić Novosel (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), dr. sc. Tvrtko Zebec (Institut za etnologiju i folkloristiku)

Utorak, Tuesday, 16. 7. 2019.17.00 Enzita Kitchen Studio, Av. Dubrovnik 15, paviljon 14a, ZagrebMuzej u loncu (promocija tradicijske prehrane istočne Hrvatske uz degustaciju) / Museum in a pot – promotion of traditional dishes of Eastern Croatia (with tasting) in collaboration with Požega Municipal Museum

21.00 Atrij Galerije Klovićevi dvori / Klovićevi dvori Gallery Atrium, Jezuitski trg 4Koncert / Concert: Damir Imamović (BiH/Bosnia and Herzegovina)Sevdalinka

21.00 Ljetna pozornica na Bundeku / Bundek Summer StageKoncert / Concert: Ansambl Choor, KinaChoor Music – blagdan drevne i moderne glazbe mongolskih stepa / Choor Music – a feast of ancient and modern Mongolian music

Srijeda / Wednesday, 17. 7. 2019.10.00 Trg bana Jelačića i Folklorna šetnica s pop-up nastupima / Jelačić Square & Folk Street Art – pop up performances; Europski trg, Zrinjevac, Tkalčićeva ulica, Gajeva-Bogovićeva ulica, Cvjetni trg Nastupaju: Bugarska, Egipat, Italija, Iran, Litva, Poljska / Performances: Bulgaria, Egypt, Italy, Iran, Lithuania, Poland

20.00 Trg bana Jelačića / Jelačić SquareKoncert etnoglazbe: Ethno na putu (u suradnji s Međunarodnim kulturnim centrom Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu) / Ethno on the road (concert in collaboration with the Croatian Music Youth)umjetnički voditelji/artistic leaders: Nils Peschanski (Francuska) & Lucija Stanojević (Hrvatska)

21.00 Atrij Galerije Klovićevi dvori / Klovićevi dvori Gallery Atrium, Jezuitski trg 4Pučko kazalište i tribina o mjesnim govorima Gorskoga kotara / Folk theatre and discussion on local speeches of Gorski kotar, dr. sc. Marina Marinković (HAZU)Severinsko ofiranje, KUD „Frankopan” Severin na Kupi

Četvrtak / Thursday, 18. 7. 2019.10.00 Trg bana Jelačića i Folklorna šetnica s pop-up nastupima / Jelačić Square & Folk Street Art – pop up performances: Europski trg, Zrinjevac, Tkalčićeva ulica, Gajeva-Bogovićeva ulica, Cvjetni trgNastupaju / Performance: Grčka, Iran, Kina, Latvija / Greece, Iran, China, Latvia

20.00 Trg bana Jelačića / Jelačić SquareNastupaju / Performance: KUD „Kvadrilja“ Trogir, Puhački orkestar Fužine / Fužine Wind OrchestraPlesna radionica – plesovi iz Latinske Amerike / Dance Workshop – Dances from Latin America

Petak / Friday, 19. 7. 2019.10.00 Trg bana Jelačića i Folklorna šetnica s pop-up nastupima / Jelačić Square & Folk Street Art – pop up performances: Europski trg, Zrinjevac, Tkalčićeva ulica, Gajeva-Bogovićeva ulica, Cvjetni trgNastupaju / Performance: Bugarska, Egipat, Iran, Kina, Latvija, Litva / Bulgaria, Egypt, Iran, China, Latvia, Lithuania

19.00 Gornjogradska gimnazija / Upper Town High School, Katarinin trg 5Volkstänze aus aller Welt, plesna radionica pod vodstvom Francisa Feyblija iz Švicarske / Dance workshop led by Francis Feybli, Switzerlandgošća / guest: Estefania Solórzano, Ekvador / Ecuador

19.00 Trg bana Jelačića / Jelačić SquareNastupaju / Performance Delnice, Grčka, Iran, Latvija / Greece, Iran, Latvia,

21.00 GradecSVEČANA PRIREDBA / CENTRAL FORMAL EVENT Karolinom i Lujzijanom do Rijeke / Via the Karolina and Lujzijana historical roads to RijekaRavna Gora, Rečica, Poljica (o. Krk), Bosiljevo, Barban, Zadobarje, Novi Vinodolski, Delnice, Tounj, Zagorje Ogulinsko, Jelenje, ViškovoKina, Egipat, Bugarska / China, Egypt, Bulgaria

22.30 GradecRadionica „Plešite s nama“ / “Dance with us” workshop (Jelenje, Barban)


NASTUPI IZVAN ZAGREBA / PERFORMANCE OUTSIDE OF THE CITY:

18.7.2019. Dvorac Erdödy u Kerestincu / Erdödy Castle in Kerestinec (Sveta Nedelja): Bugarska, Egipat, Grčka, Iran, Italija, Kina, Latvija, Litva, Poljska / Bulgaria, Egypt, Greece, Iran, Italy, China, Latvia, Lithuania, Poland19.7.2019. Beltinci (Slovenija), 49. Međunarodni folklorni festival: Italija, Poljska19.7.2019. Vrbovec, Ljeto u gradu / Summer in the city: Litva / Lithuania20.7.2019. Zaprešić, 24. Žetvene svečanosti / 24th Harvest Festival: Egipat / Egypt

IZLOŽBE / EXHIBITIONS

Galerija Klovićevi dvori / Klovićevi dvori Gallery, Jezuitski trg 4Nematerijalna kulturna baština Federacije Bosne i Hercegovine iz zbirke Karmela sv. Ilije / Intangible cultural heritage of the Federation of Bosnia and Herzegovina from the collection of the Monastery of St. ElijahIzložba ostaje otvorena do 21. srpnja 2019. / The exhibition remains open until July 21, 2019

Etno Art galerija / Etno Art Gallery, Ulica baruna Trenka 1Na putu do mora – tradicijsko ruho uz Karolinu i Lujzijanu / Along the road towards the sea – traditional clothing along the Karolina and Lujzijana RoadsIzložba ostaje otvorena do 31. srpnja 2019. / The exhibition remains open until July 31, 2019

21.00 Kulturni centar Travno na platou Mamutice/ Travno Cultural Center at Mamutica Plateau, B. Magovca 17Iran, Grčka / Iran, Greece

Subota / Saturday, 20. 7. 2019.10.00 Trg bana Jelačića i Folklorna šetnica s pop-up nastupima nastupima / Jelačić Square & Folk Street Art – pop up performances: Europski trg, Zrinjevac, Tkalčićeva ulica, Gajeva-Bogovićeva ulica, Cvjetni trg Nastupaju / Performance: Ravna Gora, Rečica, Zagorje Ogulinsko, Novi Vinodolski, Viškovo, Poljica, Barban, Bosiljevo, Jelenje, Delnice, Kanada

19.00 Gornjogradska gimnazija / Upper Town High School, Katarinin trg 5Volkstänze aus aller Welt, plesna radionica pod vodstvom Francisa Feyblija iz Švicarske / Dance workshop led by Francis Feybli, SwitzerlandGošća / Guest: Ximena Banegas, Bolivija / Bolivia

19.00 Zagrebački plesni centar / Zagreb Dance Center, Ilica 10Plesna radionica: Susret s ansamblima iz Tavankuta (Srbija, Vojvodina) i Italije / Dance Workshop: Meet the ensembles from Tavankut (Serbia - Vojvodina) and Italy

20.00 Trg bana Jelačića / Jelačić SquareNastup sudionika: Litva/Lituania, Italija/Italy, Strizivojna, Bogdanovci, Tavankut, Devinsko Novo Selo / Devínska Nová Ves (Slovačka/Slovakia), Koljnof / Kópháza (Mađarska/Hungary), Grčka/Greece, Poljska/Poland

21.00 Gradec Tradicijska glazbala Gorskog kotara, Istre i Kvarnera / Traditional musical instruments of Gorski Kotar, Istria and KvarnerLopar i Rab (o. Rab), Jelenje, Orlec (o. Cres), Poljica (o. Krk), Barban, Sovinjak, Galižana, DelniceNastupaju / Performance: Nedelišće, Podmilačje (Bosna i Hercegovina), Poljica (o. Krk), Osojnik, Barban, Jelenje, Iran / Iran, Latvija/Latvia, Bugarska/Bulgaria

22.30 GradecRadionica „Plešite s nama“ / “Dance with us” workshop (Bugarska, Osojnik, Nedelišće)

21.00 Kulturni centar Travno na platou Mamutice/ Travno Cultural Center at Mamutica Plateau, B. Magovca 17Nastupaju / Performance: Litva / Lituania, Italija / Italy

Nedjelja / Sunday, 21. 7. 2019.10.00 Trg bana Jelačića i Folklorna šetnica s pop-up nastupima / Jelačić Square & Folk Street Art – pop up performances: Europski trg, Zrinjevac, Tkalčićeva ulica, Gajeva-Bogovićeva ulica, Cvjetni trgNastupaju / Performance: Bugarska, Egipat, Grčka, Iran / Bulgaria, Egypt, Greece, Iran

10.00 Zagrebačka katedrala / Zagreb CathedralSveta misa za sudionike Smotre / Holy Mass for the Festival participants

19.00 Gornjogradska gimnazija / Upper Town High School, Katarinin trg 5Volkstänze aus aller Welt, plesna radionica pod vodstvom Francisa Feyblija iz Švicarske / Dance workshop led by Francis Feybli, Switzerlandgošća / guest: Bruna Piccazio, Brazil / Brazil19.30 Crkva sv. Katarine / Church of St. CatherineKoncert hrvatskih hodočasničkih i marijanskih pjesama / A concert of Croatian pilgrimage and Marian hymnsTisuć’ puta zdravo budi!

20.00 Trg bana Jelačića / Jelačić SquareNastupaju / Performance: Čučerje, Desinec, Sveti Ivan Zelina, Strizivojna, Bugarska / Bulgaria

21.00 Gradec Procesija izvođača koncerta crkvenog pučkog pjevanja / A procession of performers from the folk church singing concert Nastupaju / Performance: Čučerje, Devinsko Novo Selo / Devinska Nova Vas (Slovačka/Slovakia), Desinec, Koljnof/ Kópháza (Mađarska/Hungary), Bogdanovci, Sveti Ivan Zelina, Strizivojna, Tavankut (Srbija - Vojvodina), Grčka, Litva, Italija, Egipat, Poljska / Serbia, Greece, Lithuania, Italy, Egypt, Poland

22.30 GradecRadionica „Plešite s nama“ / “Dance with us” workshop (Poljska/ Poland, Tavankut, Bogdanovci)

17. – 21. 7. 2019.Trg bana Jelačića / Jelačić Square Sajam tradicijskih obrta i suvenira / Crafts and Souvenirs Fair


Sudionici iz Hrvatske / Participants from Croatia


Barban“BARBAN” FOLKLORE GROUP

Istria CountyThis group operates in the small town of the same name, located in the vicinity of the eastern coast of Istria. Along with the increasingly developing tourism, Barban is primarily known for the knight race Trka na prstenac, a tradition which dates back to the 17th century. The group was founded in 1976 by the admirers of the local speech, musical heritage, songs and dance. Its backbone has always been represented by the folklore group dedicated to the preservation and transmission of the traditions of Barban. The group regularly performs at festivals in the country and abroad, participates in radio and television broadcasts. They will perform mantinjada on the large and small roženica instruments, balon dance, and will also play other traditional instruments: duplice (pipes), šurle and mih. Mih and rozenice will accompany the characteristic method of singing called tarankanje. Also kantanje na tanko and debelo will be heard.

BarbanKULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO „BARBAN“

Istarska županijaDruštvo djeluje u istoimenom gradiću Barbanu nadomak istočne obale Istre. Uz sve razvijeniji turizam, prepoznatljivi su po viteškoj utrci “Trka na prstenac”, čija tradicija potječe iz 17. stoljeća. Društvo su 1976. godine osnovali zaljubljenici u domaću besidu, svirku, pjesmu i ples. Okosnicu Društva oduvijek čini folklorna skupina koja čuva i prenosi barbanske tradicije koje redovito predstavlja na smotrama i festivalima u zemlji i inozemstvu, sudjeluje u snimanjima radijskih i televizijskih emisija Na Smotri će na maloj i velikoj roženici zasvirati – sost će mantinjadu i balon, svirat će i druge tradicijske instrumente: duplice (svirale), šurle i mih, a uz mih i roženice će i zapjevati – tarankati, a čut ćemo i kantanje na tanko i debelo.

BogdanovciKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „SELJAČKA SLOGA“ BOGDANOVCI

Vukovarsko-srijemska županijaBogdanovci se nalaze nedaleko od Vukovara. U Domovinskom ratu pretrpjeli su teške gubitke, između ostalog uništeni su instrumenti i nošnje Društva, osnovanog davne 1936. godine. Protjerani Bogdanovčani 1992. godine pokrenuli su rad društva u Slatini i pripremali se za povratak pribavljajući nošnje. Danas imaju šezdeset članova u Društvu, u nekoliko skupina. Nastupaju na svim većim smotrama u zemlji među kojima svakako prednjače Vinkovačke jeseni, najistaknutija smotra u tom dijelu Slavonije. Zanimljivo je da su na zagrebačkoj Smotri nastupili prije točno 40 godina. Otpjevat će Sitan kamen do kamena, uz samicu tapše i Ćiro te uz tamburaški sastav kalendari, šokačko kolo i bećarac.

Bogdanovci„SELJAČKA SLOGA“ FOLKLORE GROUP BOGDANOVCI,

Vukovar-Srijem CountyBogdanovci is a village not far from Vukovar. They suffered heavy losses during the Homeland War. Among many other things, the instruments and traditional costumes that belonged to the Folklore Group, founded in 1936, were completely destroyed. In 1992, displaced inhabitants of Bogdanovci resumed the work of the Group in Slatina and started working on their return by acquiring traditional costumes. Today, they have more than sixty members active in several groups. They perform at all major festivals in Croatia, including “Vinkovačke jeseni” (the Vinkovci Autumn Festival), the most prominent festival in Slavonia. They performed at the Zagreb Festival exactly 40 years ago. They will be performing Sitan kamen do kamena song, tapše and Ćiro with solo tamburitza (samica), and dances kalendari, šokačko kolo and bećarac accompanied by tamburitza ensemble.


Bosiljevo“FRANKOPAN” FOLKLORE GROUP BOSILJEVO

Karlovac CountyThe Bosiljevo municipality, with its position in the interfluve of the Dobra and Kupa rivers and at the entrance to the Croatian mountain region, lies on the strategically important intersection of the highways leading from the Pannonian plain to the Adriatic. In spite of its present decrepit condition, the old town of Bosiljevo, in which Fran Krsto Frankopan and Katarina Zrinski born Frankopan were born, indicates the important role of this area in the Croatian history. The historical name is carried by the folklore group “Frankopan” founded in 2000, which nowadays counts about fifty members divided into three groups: singing, dancing and instrument-playing. Its aim is fostering the traditional culture of its homeland, presenting it in Croatia and beyond. They will be performing the songs Što se ono tamo bijeli and Sitna je kiša padala, along with the dance Hrvatska accompanied by a smaller group of tamburitza players and accordion.

BosiljevoKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „FRANKOPAN“ BOSILJEVO

Karlovačka županijaOpćina Bosiljevo svojim se položajem u međurječju Dobre i Kupe te na ulazu u Gorsku Hrvatsku smjestila na strateški važnom prometnom sjecištu autocesti koje vode iz Panonske nizine prema Jadranu. Iako danas oronuo, Stari grad Bosiljevo podsjeća na važnu ulogu toga kraja u hrvatskoj povijesti, u kojem su rođeni Fran Krsto Frankopan i Katarina Zrinski rođena Frankopan. Povijesno ime Frankopana nosi i kulturno-umjetničko društvo osnovano 2000. godine, u kojemu je danas pedesetak članova podijeljenih u tri skupine: pjevačku, plesnu i sviračku. Usmjereno je na njegovanje tradicijske kulture svog zavičaja koju predstavlja u Hrvatskoj i izvan nje. Na Smotri izvode pjesme Što se ono tamo bijeli i Sitna je kiša padala, te ples Hrvatska uz pratnju harmonike i manjeg sastava svirača na tamburama.

FužineFUŽINE WIND ORCHESTRA

Primorje-Gorski Kotar CountyFužine was founded in the 17th century, when the Zrinski family initiated the excavation of iron ore. “Fužinarstvo” is a term for the excavation and processing (iron) ore. The year 1874 marks the first organised arrival of visitors from Hrvatsko Primorje, although travellers and tourists of the period had visited the rest stops along Karolina road before. The Fužine Wind Orchestra has a 171-year-long tradition. The first written record dates back to 1848, when Fužine musicians, together with musicians from Čabar, followed one of Ban Jelačić’s regiments on his travel to Rijeka. The music certainly predates this, but there are unfortunately no written records. The wars interfered with the work of the orchestra, causing it to cease work twice. It gains strong momentum in 1995 and it has been developing ever since, bringing in new generations of musicians and a professional conductor. The Wind Orchestra today has more than forty musicians, mostly young ones. Their repertoire mostly consists of rock, pop, Latino and film scores, frequently featuring top performers of the Croatian music scene.

FužinePUHAČKI ORKESTAR FUŽINE

Primorsko-goranska županijaFužine su nastale u 17. stoljeću, kad je obitelj Zrinski pokrenula iskapanje željezne rude, jer je fužinarstvo pojam za iskop i preradu rude. Od 1874. je zabilježen prvi organizirani dolazak gostiju s Hrvatskog primorja, a u odmorišta uz Karolinsku cestu dolazili su i ranije putnici i tadašnji turisti. Puhački orkestar Fužine ima tradiciju dugu 171 godinu. Prvi zapis postoji iz 1848. da je zajedno s čabarskom glazbom i fužinarska pratila jednu od regimenti Bana Jelačića na putu u Rijeku. Glazba je sigurno starija, ali nema pisanog traga o tome, a u dva navrata je prekidala rad zbog ratova. Od 1995. snažno se razvija kad se školuju nove generacije glazbenika i dovodi se profesionalni voditelj. Danas Puhački orkestar ima više od četrdeset, uglavnom mladih glazbenika. Repertoar koji izvodi sastoji se uglavnom od rock, pop, latino i filmske glazbe s velikom zastupljenošću vrhunskih izvođača domaće glazbene scene uz dirigenticu i voditeljicu Barbaru Kajin.


Galižana/GallesanoITALIAN COMMUNITY „ARMANDO CAPOLICCHIO“ – GALIŽANA /

COMUNITÀ DEGLI ITALIANI “ARMANDO CAPOLICCHIO”, ISTRIA COUNTY

Galižana is a village near Vodnjan, Istria, with around 1500 inhabitants. Most of them gather in an Italian community that founded a folklore group in 1948. The group has fostered a traditional culture of Roman Galižana, and the most prominent feature in their repertoire is a display of traditional customs with songs, dances and folk costumes. The group will perform songs from the oldest traditions of two-voice descant style singing, in which a pair of singers stand facing each other: a la longa (male-female duet) and a la pera (male duet), and the song zota le pive, performed by one singer accompanied by le pive and simbol, a type of def typical of the Galižana area. The group will conclude their performance with La forlana dance.

Galižana/GallesanoZAJEDNICA TALIJANA „ARMANDO CAPOLICCHIO“ – GALIŽANA /

COMUNITÀ DEGLI ITALIANI „ARMANDO CAPOLICCHIO“ – GALLESANO, ISTARSKA ŽUPANIJA

Galižanu, naselje u sastavu istarskog Vodnjana, danas naseljava 1500 stanovnika većinom udruženih u talijansku zajednicu pod čijim okriljem od 1948. djeluje i folklorna skupina. Skupina njeguje tradicijsku kulturu romanske Galižane, a primarno mjesto u njezinom repertoaru je prikazivanje običaja uz odgovarajuće pjesme, plesove i nošnje. Na Smotri izvode napjeve iz najstarijih slojeva tradicije dvoglasnog diskantnog pjevanja u kojima par pjevača stoji jedan nasuprot drugome: a la longa (duet muškarca i žene) i a la pera (muški duet), te napjev zota le pive kojeg izvodi jedan pjevač uz pratnju pive (s mijehom) i simbola, tipa defa koji je karakterističan za galižansko područje. Nastup zaključuju s plesom La forlana.

Gornji DesinecDESINEC FOLKLORE GROUP

Zagreb CountyThe “Desinec” folklore group was established in 2005 in the St. John the Baptist Parish, known for its unique kermesse in the midst of Lent – Sredopostno proštenje. It is devoted to fostering the heritage of its own region and other parts of Croatia. In addition to adult and children’s folklore groups, it also brings together tamburitza, singing and drama groups, counting a total of sixty members. The group regularly organizes a children’s folklore festival Moje kolo malo and is especially proud of the renewed musical-theatrical display of the traditional Desinec wedding, which depicts the wedding customs in Desinec from the last century. In addition to the song Ženji mlada doklem ti je lada and the female walked circle dance Ajde cure garave, they will dance the sving, poljka and the Desinec drmeš accompanied by the tamburitza band with violins.

Gornji DesinecKULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO DESINEC

Zagrebačka županijaU Župi sv. Ivana Krstitelja, poznatoj po jedinstvenom proštenju u sredini korizme – Sredopostnom proštenju, 2005. godine osnovan je KUD „Desinec”, posvećen njegovanju baštine vlastitoga kraja i drugih dijelova Hrvatske. Osim odrasle i dječje folklorne skupine, okuplja i tamburašku, pjevačku te dramsku grupu; ukupno šezdeset članova. Društvo redovito organizira dječji folklorni festival “Moje kolo malo”, a osobito je ponosno na obnovljen glazbeno-scenski prikaz desinečke svadbe kojim se prikazuju svadbeni običaji u Desincu iz prošloga stoljeća. Osim pjesme Ženji mlada doklem ti je lada i ženskog šetanog kola Ajde cure garave, na Smotri plešu sving, poljku i desinečki drmeš uz pratnju tamburaškog sastava s violinama.


Jelenje“ZVIR” JELENJE FOLKLORE GROUP

Primorje-Gorski Kotar CountyThe group operates in the Municipality of Jelenje, located between Grobnik Field and Rječina, a small mountain river that flows into the sea in the city of Rijeka. Since its foundation in 1973, “Zvir” continually nurtures and displays the dance and musical heritage of both their narrow and wide homeland, and Croatia as a whole. Dances of European origin are also part of the dance repertoire of Grobinšćina (the location around the village of Grobnik). Adapted to local dance customs, they dance šetepaš, mažurka, potresujka, pojka and špic pojka, vajser and tanac po hrvacku. The dance party is conducted by a man – the feštar, who uses his fingers to give signs for particular dances, to end a dance and for common song. The group organizes the folklore festival “Zatancajmo po domaći” and festival of children’s creativity “Grobnički tići kantaju”.

JelenjeKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „ZVIR“ JELENJE

Primorsko-goranska županijaDruštvo djeluje u Općini Jelenje, između Grobničkog polja i Rječine, male gorske rijeke koja u gradu Rijeci utječe u more. Od osnutka 1973. godine, Drutšvo neprekidno njeguje i prikazuje plesnu i glazbenu baštinu užeg i šireg zavičaja te cijele Hrvatske. Plesovi europske provenijencije također su dio plesnog repertoara Grobinšćine. Prilagođene domaćim plesnim običajima plešu šetepaš, mažurku, potresujku, pojku i špic pojku, vajser, kao i tanac po hrvacku. Plesnom zabavom upravlja muškarac – feštar, prstima dajući dogovorene znakove za pojedine plesove, za prekid plesa i zajedničku pjesmu. Društvo organizira smotru folklora “Zatancajmo po domaći” te festival dječjeg stvaralaštva “Grobnički tići kantaju”.

Nedelišće“SELJAČKA SLOGA” NEDELIŠĆE FOLKLORE GROUP

Međimurje CountyAfter 82 years of devoted work in preserving the cultural heritage of Međimurje area, the association currently has more than a hundred members actively involved in six groups. Their creation of the original obleka od luščinja, a costume made from corn leaves, made them recognizable throughout Croatia. They regularly participate at festivals and have been organising the “Festival of Međimurje Folk Songs” (“Međimurska popevka Nedelišće”) since 1971. Their archives contain more than 800 performed folksongs. Owing to efforts of the Organisational Committee of the Festival, among others, međimurska popevka, a folksong from the Međimurje region, became a registered intangible cultural good of Croatia in June 2013, and inscribed in 2018 on the UNESCO Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity. With the inevitable ples u kolu (c dance), accompanied by tamburitza ensemble, they will perform Črne čižme, Janica je fajn snešica, Zginula je pikuša, Od Središča do Podturna and Štiri snehe.

NedelišćeKULTURNO UMJETNIČKA UDRUGA „SELJAČKA SLOGA“ NEDELIŠĆE

Međimurska županijaNakon 82 godine rada posvećenog očuvanju kulturne baštine međimurskog kraja, udruga danas okuplja nešto više od stotinu članova aktivnih u šest skupina. Izradom originalne obleke od luščinja, odnosno nošnje od kukuruzovog lišća, postali su prepoznatljivi diljem Hrvatske. Redoviti su sudionici smotri, a od 1971. i organizatori smotre „Međimurska popevka Nedelišće“. Posjeduju arhivsku građu od više od 800 izvedenih popevki. Zahvaljujući, između ostalih, i angažmanu Organizacijskog odbora smotre, međimurska je popevka u lipnju 2013. uvrštena u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a krajem 2018. godine i na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Uz neizostavan ples u kolu, uz pratnju tamburaškog sastava izvode Črne čižme, Janica je fajn snešica, Zginula je pikuša, Od Središča do Podturna i Štiri snehe.


Novi Vinodolski“ILIJA DORČIĆ” FOLKLORE GROUP

Primorje-Gorski Kotar county Novi Vinodolski is an ancient stone city situated by the Adriatic Sea, at the end of the fertile Vinodol Valley, in Roman times known as Vallis vinearia. This Frankopan city is a prominent center of Croatian glagolitism literacy and literature, in which numerous documents written in this old Slavic script have been preserved. The rich cultural heritage of this region has been cultivated by singing and tamburitza societies since the middle of the 19th century. The particularly distinctive custom heritage of Novi Vinodolski is presented during the time of carnival, which is a true celebration for the city dwellers. The carnival in Novi Vindolski was proclaimed as an intangible good of significance for the Republic of Croatia. This folklore group has participated in the carnival festivities since 1951, also nurturing the original folk song of the region, sopnja sopil, tanac accompanied by sopile and Novljansko kolo, in which male pairs sing heroic songs.

Novi VinodolskiKULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO „ILIJA DORČIĆ“

Primorsko-goranska županijaNovi Vinodolski drevni je kameniti grad smješten uz Jadransko more na kraju plodne Vinodolske doline, u rimsko doba poznate kao Vallis vinearia. Taj frankopanski grad važno je središte hrvatskoga glagoljaštva, pismenosti i književnosti u kojem su sačuvane brojne isprave pisane tim staroslavenskim pismom. Bogatu kulturnu baštinu toga kraja još od sredine 19. stoljeća njeguju pjevačka i tamburaška društva. Osobito osebujno običajno nasljeđe Novog Vinodolskog predstavlja se u vrijeme mesopusnih običaja, koji su za Novljane pravi blagdan. Novljanski mesopust proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. U njegovim prikazima još od 1951. redovito sudjeluje i Društvo, njegujući osim toga i izvornu novljansku narodnu pjesmu, sopnju sopil, tanac uz sopile i novljansko kolo u kojem parovi muškaraca pjevaju junačke pjesme.

Osojnik“SV. JURAJ OSOJNIK” FOLKLORE GROUP

Dubrovnik-Neretva CountyThe village of Osojnik is located in the hinterland of Dubrovnik, 13km away from Dubrovnik, just along the border with Bosnia and Herzegovina. After the immense damage inflicted by the war and the reconstruction, the population of Osojnik renewed their heritage in 2010 and founded the group, which they named after the patron of the parish. Since then, they have been teaching the youth of all ages the traditional dance linđo. That very dance has become their main representative feature. It is a kolo-poskočica that is performed accompanied by lijerica and managed by the dance master, who dictates the change of dance figures by shouting. The group has about a hundred members and they are especially devoted to the youth, carrying out the linđo and lijerica playing workshops and organizing the festival “Mali festival folklora i baštine”. Osojnik has a long tradition of performing at the Zagreb International Folklore Festival, starting with the first one back in 1966.

OsojnikKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „SV. JURAJ OSOJNIK“

Dubrovačko-neretvanska županijaSelo Osojnik nalazi se u dubrovačkom zaleđu, udaljeno od Dubrovnika 13 km, uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Nakon teških stradanja u ratu i obnove mjesta, stanovništvo, Sočani i Salačke, obnovili su baštinu te 2010. osnovali Društvo i nazvali ga prema patronu župe. Otada mlade svih uzrasta podučavaju balati linđo. Upravo je linđo postao glavno obilježje s kojim se predstavljaju. Riječ je o kolu-poskočici koje se izvodi uz pratnju lijerice, kojim upravlja kolovođa prema čijim izvikanim uputama parovi plešu različite figure. Društvo ima stotinjak članova, a posebnu pažnju posvećuju mlađima, održavajući poduke linđa i sviranja lijerice, te organiziranjem “Malog festivala folklora i baštine”. Osojnik bilježi dugu tradiciju nastupa na Smotri počevši od one prve 1966. godine.


Poljica (island of Krk)„POLJICA” FOLKLORE GROUP

Primorje-Gorski Kotar CountyThis Folklore Group come from Poljica, a village on the west side of the island of Krk, not far from Čavlena Bay. The group was registered in 1998, but its beginnings date back to 1964. It brings together around fifty members who present and perform tanac, kanat and sop at festivals throughout the country. Krčki tanci are traditional dances of the island of Krk. The most typical of them is prebir, very temperamental and brisk in the west part of the island, characterised by circular movement of couples and the changes of direction in front of sopci, players of sopela – vela i mala (huge and small) instruments. They have been a registered intangible cultural good of Croatia since 2013. This is their third performance at the Zagreb Festival and they will be performing na korak with some elements of tanac.

Poljica (otok Krk)FOLKLORNO DRUŠTVO „POLJICA“

Primorsko-goranska županijaFolklorno društvo Poljica djeluje u istoimenom naselju na zapadnom dijelu otoka Krka, nedaleko od uvale Čavlena. Registrirano je 1998. godine, no sami počeci organiziranog djelovanja na tom području sežu u znatno raniju, 1964. godinu. Društvo okuplja pedesetak članova koji na smotrama i festivalima diljem zemlje predstavljaju tanac, kanat i sop. Krčki tanci tradicijski su plesovi otoka Krka koje karakterizira prebir, na zapadnom dijelu otoka vrlo temperamentan i ubrzan, kružno kretanje parova te promjena smjera kretanja pred sopcima i pratnja sopela – vele i male. Od 2013. imaju status kulturnoga dobra upisanog u Registar kulturnih dobara RH. Na zagrebačkoj Smotri ovo je Poljičanima treći nastup, a izvode na korak s nekim figurama tanca.

Ravna GoraCROATIAN CULTURAL SOCIETY „GORA”, RAVNA GORA TAMBURITZA PLAYERS

Primorje-Gorski Kotar CountyRavna Gora is located in the central part of Gorski Kotar, on the plateau after which it was allegedly named. The municipality was formed in 1720 fol-lowing the construction of the Karolina road, the first road linking the Pannonian and Adriatic area. The first records of organized tamburitza playing in Ravna Gora date back to 1891, and there were several tamburitza ensembles operating in this area as early as at the beginning of the 20th centu-ry. It is exactly the Ravna Gora tamburitza players who founded the HKD “Gora”, with the aim of pre-serving the cultural tradition of their region, with special emphasis on music. The tamburitza band “Ravnogorski tamburaši”, which operates within the group and consists of about thirty members, performs music from all over Croatia and dedi-cates special attention to fostering the traditional tunes in the Ravna Gora dialect. In addition to the regular performances, the tradition of the home region is promoted by participating in radio and television broadcasts, as well as by recording albums – the latest being prepared currently. They will sing the song Pod Alpama, that has been sung in Ravna Gora for more than hundred years. They sang it whey boys went to the army or war against Italy on the front near the Soča river in time of Austro-Hungarian Empire, where a lot of men from Ravna Gora died or were lost.

Ravna GoraHRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO „GORA“, RAVNOGORSKI TAMBURAŠI

Primorsko-goranska županijaRavna Gora se smjestila u središnjem dijelu Gorskog kotara na visoravni prema kojoj je navodno i nazvana, a oblikovala se 1720. godine gradnjom Karolinske ceste, prve cestovne poveznice između panonskoga i jadranskog područja. Prvi zapisi o organiziranom sviranju tambure u Ravnoj Gori potječu iz 1891., a već početkom 20. stoljeća tu je djelovalo nekoliko tamburaških ansambala. Upravo su ravnogorski tamburaši 2002. godine osnovali HKD “Gora” s ciljem očuvanja kulturne tradicije svojega kraja, posebno glazbe. Sastav “Ravnogorski tamburaši” koji djeluje u Društvu i sastoji se od tridesetak članova, izvodi glazbu iz svih krajeva naše domovine, a posebno njeguje tradicijske napjeve na ravnogorskom govoru. Osim redovitih nastupa, tradiciju zavičaja pomiču i sudjelovanjem u radiotelevizijskim emisijama, kao i snimanjem nosača zvuka od kojih je najnoviji upravo u pripremi. Izvest će pjesmu Pod Alpama, koja se svira i pjeva u Ravnoj Gori više od sto godina. Pjevali su je regruti koji su odlazili u vojsku ili u rat protiv Italije na fronti uz rijeku Soču u doba Austrougarske monarhije, gdje su mnogi Ravnogorci poginuli ili nestali.


Rečica“REČICA” FOLKLORE GROUP

Karlovac CountyThis folklore group was named after the small place of Rečica near Karlovac. A prominent feature of the cultural and historical heritage of this area is the Drašković castle, a remnant of the estate where Count Drašković used to reside in the first half of the 19th century. Established in 1923, “Rečica” is the oldest folklore group in Karlovac County. This year they will celebrate 96 years of safeguarding songs, dances, customs and folk attires and of presenting them at festivals both in country and abroad. Rečica folk attire is a valuable asset of the area. It is typical of the Pokuplje area and is characterised by rich and distinctive embroidery, colours, woven ornaments and sewn jewellery. Both male and female costumes are imbued with the dog rose motif. They will sing Sneg i kiša pada, and dance Šuma mala kolo/circle dance, and dances đikalica, kurizajla, sving, repa i drmeš trepetaš along with singing solos, rozgalice.

RečicaKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „REČICA“ REČICA

Karlovačka županijaDruštvo svoje aktivnosti ostvaruje u mjestu prema kojem je i dobilo ime: u Rečici pokraj Karlovca. U kulturno-povijesnoj baštini tog kraja ističe se dvorac Draškovića, ostatak negdašnjeg vlastelinstva prepoznatljivog po grofu Draškoviću koji je u njemu boravio u prvoj polovici 19. stoljeća. KUD „Rečica“ svojim se djelovanjem od 1923. godine ističe kao najstarije Društvo u Karlovačkoj županiji. Ove godine obilježava 96 godina njegovanja izvornih rečičkih pjesama, plesova, običaja i narodne nošnje te njihovog predstavljanja na domaćim i inozemnim smotrama. Veliko bogatstvo kojim se odlikuje ovo područje upravo je rečička nošnja koja pripada pokupskom tipu narodne nošnje, a ističe se bogatim i osebujnim vezovima, bojama, utkanim ukrasima i našivenim nakitom. I muška i ženska nošnja prožete su motivom pasje ruže.U programu ćemo čuti pjesmu Sneg i kiša pada te vidjeti rečičko kolo Šuma mala i plesove đikalica, kurizajla, sving, repa i drmeš trepetaš uz pjevanje samica-rozgalica.

Strizivojna“ŠOKADIJA” FOLKLORE GROUP STRIZIVOJNA

Osijek-Baranja CountyStrizivojna is a village and municipality in the southern part of Đakovo area, on the southern edge of the Osijek-Baranja County. It is located at the convergence of the Biđ River and its northern tributaries, with a significant part of the village still in the woods. Numerous associations participate in the social and cultural work of the municipality, among which is the folklore group “Šokadija”. The group was founded in 1974 and is today divided in four groups with a total of seventy permanent members. The traditional culture of their area is represented at festivals throughout the country and abroad, and their work is often rewarded. “Šokadija” will perform the songs Kad zapjevam kod kolebe naše and Sinoć’ prođo’ ja, the walked circle dance Ajte cure, ajte se okretat, the circle dances accompanied by tamburitzas Ajd na livo and Šokačko, and the essential humorous folk song bećarac.

StrizivojnaKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „ŠOKADIJA“ STRIZIVOJNA

Osječko-baranjska županija Strizivojna je selo i općina u južnom dijelu Đakovštine, na južnom rubu Osječko-baranjske županije. Nalazi se u zavali rijeke Biđ i njezinih sjevernih pritoka, a njezin znatan dio još uvijek prekrivaju šume. Brojne udruge sudjeluju u društvenom i kulturnom radu općine, a među njima je i KUD “Šokadija”. Društvo je osnovano 1974. godine, a danas je aktivno u četiri skupine s ukupno sedamdeset stalnih članova. Tradicijsku kulturu svojega kraja predstavljaju na smotrama diljem zemlje i izvan nje, a njihov je rad redovito nagrađivan. Na ovogodišnjoj Smotri izvode napjeve Kad zapjevam kod kolebe naše i Sinoć prođo’ ja, šetano kolo Ajte cure, ajte se okretat, uz tambure plešu kola Ajd na livo i Šokačko te izvode neizostavni bećarac.


Tounj„TOUNJČICA” FOLKLORE GROUP

Karlovac CountyThe Tounj area is located in the Karlovac Country and has a very specific position: it is situated on the convergence of the peri-Pannonic and mountainous regions of Croatia. The village was built north of the medieval city Tounj. Its development was greatly impacted by the building of the Karlovac-Senj main road (Jozefina Road) at the end of the 18th century, which gave the town its recognizable landmark: the massive two-story bridge that crosses the canyon of the Tounjčica River on which it’s positioned, and the construction of the Zagreb-Rijeka railway line. The name of the river was also given to the local folklore group founded in 1971, now assembled in three subgroups and counting forty members. Their work emphasizes the reconstruction of customs and folk costumes of the Tounj region and fostering the Marian singing. The group will represent their region through songs and dances accompanied by a tamburitza ensemble: Dojdi dragi dovečer na prelo, Na livadi pod jasenom and Tovunjsko staro kolo.

TounjKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „TOUNJČICA“

Karlovačka županijaTounjski je kraj specifičnog položaja: nalazi se na stjecištu peripanonskog i gorskog prostora Hrvatske. Naselje je nastalo sjeverno od srednjovjekovnoga grada Tounja, a na njegov su razvoj uvelike utjecale dvije pojave: s jedne strane izgradnja magistralne ceste Karlovac – Senj (Jozefinska cesta) potkraj 18. stoljeća, čime je dobio svoju prepoznatljivu znamenitost: masivni dvokatni most koji premošćuje kanjon rijeke Tounjčice na kojoj se smjestio, a s druge strane, izgradnja željezničke pruge Zagreb – Rijeka. Ime rijeke nadjenuto je i tamošnjem KUD-u osnovanom 1971. godine, koje ima tri skupine s četrdesetak članova. U njihovu se radu ističu rekonstrukcija običaja i narodnih nošnji tog kraja te njegovanje marijanskog pjevanja. Pjevat će i plesati uz pratnju tamburaša: Dojdi dragi dovečer na prelo, Na livadi pod jasenom i Tovunjsko staro kolo.

Sveti Ivan Zelina„ZELINA” CROATIAN SINGING GROUP

Zagreb CountySveti Ivan Zelina, a picturesque place, is situated on the eastern slopes of Medvednica Hill in Hrvatsko prigorje. The establishment of a male singing group in 1901 laid the foundation of the “Zelina” Croatian Singing Group that gradually gained a tamburitza, drama and folklore group. The latter is now the backbone of the group and it regularly participates at festivals throughout Croatia and organises the Festival of Zagreb County Original Folklore. They will be performing songs and dances of Zelinsko Prigorje: Lepa moja gora zelena, Djevojčica vodu gazi, Kušni me draga, drmačica, trninica, drmeš, tropača and Svetoivanjski drmeš with gusle (fiddle), cimbule, tamburitzas and bajs.

Sveti Ivan ZelinaHPD „ZELINA“

Zagrebačka županijaS istočne strane obronaka Medvednice u zelinskom Prigorju smješteno je mjesto Sveti Ivan Zelina okružen sa zapada Zelinskom gorom, a s istoka porječjem rijeke Lonje. Ovdje su još 1901. osnutkom muškog pjevačkog zbora položeni temelji HPD „Zelina“ koje je postupno postajalo bogatije za tamburašku, dramsku i folklornu skupinu. Potonja danas čini okosnicu društva, a osim redovitih nastupa na smotrama diljem Hrvatske, organizira Smotru izvornih folklornih skupina Zagrebačke županije. Predstavljaju se pjesmama i plesovima zelinskog Prigorja Lepa moja gora zelena, Djevojčica vodu gazi, Kušni me draga, drmačica, trninica, drmeš, tropača i Svetoivanjski drmeš uz gusle (violine), cimbule, tambure i bajs.


Trogir „KVADRILJA” FOLKLORE GROUP

Split-Dalmatia CountyThe “Kvadrilja” folklore group was founded half a century ago – in December of 1969. For the first three years, it was a folklore section within the Union of Youth. Afterwards, it became registered under the name “Trogir” Folklore Ensemble. In 1997, in order to promote the traditional dance of Trogir – Quadrilla, it changes its name into “Kvadrilja” Folklore Group, which it remains to date. The group seeks to preserve quality, it educates children and youth, popularises cultural heritage and values of Trogir and promotes Croatian cultural identity. The “Kvadrilja” folklore group is one of the longest-standing associations in Trogir and one of the important parts of the cultural life of the town, promoting songs and musical heritage of the Trogir area. Trogirska kvadrilja is a registered intangible cultural good of Croatia. In Trogir, the dance is performed accompanied by the Narodna glazba Trogir Brass Band. At this year’s festival, they will be performing the Kvadrilja with the Mandolin Band.

TrogirKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „KVADRILJA”

Splitsko-dalmatinska županija Kulturno-umjetničko društvo „Kvadrilja“ osnovano je prije pola stoljeća – u prosincu 1969. godine. Prve tri godine, Društvo djeluje kao folklorna sekcija pri savezu omladine Čiovo, nakon čega se registrira pod imenom Folklorni ansambl Trogir. Godine 1997. radi promoviranja tradicijskog trogirskog plesa – kvadrilje, mijenja ime u Kulturno umjetničko društvo „Kvadrilja“ pod kojim djeluje i danas. Društvo nastoji očuvati kvalitetu, podučava djecu i mlade, popularizira kulturnu baštinu i vrijednosti Trogira i promiče hrvatski kulturni identitet. KUD „Kvadrilja“ je jedno od najdugovječnijih društava u Trogiru i jedan od važnijih dionika kulturnog života grada i promotora trogirske plesne i glazbene baštine. Trogirska kvadrilja upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. U Trogiru se pleše uz orkestar limene glazbe - Narodnu glazbu Trogir, a na Smotri je izvode uz mandolinski sastav.

Viškovo„HALUBAJSKI ZVONČARI“ VIŠKOVO

Primorsko-goranska županijaU pokladnim običajima Kastavštine istaknuto mjesto zauzima godišnji pokladni ophod zvončara u Halubju, zapadnom dijelu toga područja u okolici Rijeke. Prvotnom se zadaćom tumači tjeranje zlih duhova zime i poticanje novog proljetnog ciklusa. Glavni sudionici su maskirani muškarci – zvončari – ogrnuti ovčjim kožama, s velikim zvonom na donjem dijelu leđa te sa stiliziranim maskama na glavi. Odjeveni su u bijele hlače i mornarske majice kratkih rukava, a u rukama imaju mačuku ili bačuku – stilizirani buzdovan. O mesopustu u velikoj skupini obilaze sela stvarajući uz ritmički usklađene pokrete snažnu zvonjavu. Nakon trodnevnog obhajanja, pusni utorak označava kraj pusnih događanja, a nakon zabavnog programa slijedi paljenje pusta, lutka koji je krivac za sve nevolje tijekom godine. Halubajski zvončari jedna su od brojnih skupina kastavskih zvončara čiji su pokladni ophodi upisani na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-ove Konvencije (2003).

ViškovoHALUBIAN BELL RINGERS VIŠKOVO

Primorje-Gorski Kotar CountyA prominent place in the carnival customs of Kastav is occupied by the annual carnival bell ringers’ pageant in Halubje, the western part of this area near Rijeka. Their initial task was driving away the evil spirits of winter and encouraging the new spring cycle. The main participants are the masked men – bell ringers – covered in sheepskin, with large bells carrying around their waists and stylized head masks. They are dressed in white trousers and striped sailors’ T-shirts, holding a mačuka or bačuka – a stylized mace, in their hands. During the carnival, they roam the villages in a large group, creating a strong ringing sound with rhythmically harmonious movements. After the three-day roam, the Carnival Tuesday marks the ending of all carnival events, with an entertainment program followed by the burning of pust, the puppet responsible for all the troubles throughout the year. The Halubian Bell Ringers are one of the many groups of Kastav ringers whose carnival processions are included in the Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity of the 2003 UNESCO Convention.


Zadobarje „SVETI ANTUN” ZADOBARJE FOLKLORE GROUP

Karlovac County“Sv. Antun” Folklore Group comes from the village of Zadobarje, which is located northwest from Karlovac on the banks of the river Dobra and attracts a great number of visitors. It was founded in 2005 with the aim of preserving the cultural heritage of Zadobarje and Karlovac area. From its very beginning, the Folklore Group had three groups with around twenty members. It formed a children’s group in 2007, giving younger generations an opportunity to explore and get to know the cultural heritage of their area. The Group organises festivals and is included in a series of cultural and tourist events honouring the memory of the construction of Karolina and Lujzijana road, at the same time presenting working practices and festive traditions of their region such as žetva, lupadba, krisnica and prošćenje. They will be performing songs with distinctive rozganje and guci band, both registered intangible cultural goods of Croatia.

ZadobarjeKULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO „SVETI ANTUN“ ZADOBARJE

Karlovačka županijaDruštvo djeluje u mjestu Zadobarje smještenom sjeverozapadno od Karlovca na obali rijeke Dobre, zbog čega privlači velik broj izletnika. Osnovano je 2005. godine s ciljem očuvanja kulturne baštine Zadobarja i užeg karlovačkog područja. Od samog početka Društvo ima dvadesetak članova u tri skupine, a 2007. je osnivanjem dječje skupine priliku za upoznavanje s kulturnom baštinom vlastitog kraja dobio i mlađi uzrast. Osim što nastupa na smotrama i festivalima diljem zemlje među kojima se posebno ističu „Vinkovačke jeseni“ i „Đakovački vezovi“, Društvo i samo organizira smotre i uključeno je u niz kulturno – turističkih priredbi u čast sjećanja na gradnju Karoline i Lujzijane predstavljajući pritom radne i svečane običaje svoga kraja poput žetve, lupadbe, krisnice i prošćenja. U programu ćemo čuti pjesme uz osobito rozganje i guce, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Zagorje OgulinskoKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „SVETI JURAJ“ ZAGORJE OGULINSKO

Karlovačka županijaZagorje je naselje u Ogulinu smješteno na izvoru Zagorske Mrežnice (danas jezera Sabljaci) i podno Starog grada Modruša. Omeđeno je planinskim masivima Male Kapele sa zapada i Veljunom s istoka, a diči se Šmitovim jezerom koje se zbog svoje boje često naziva Zelenim jezerom. Zaštitnik ovoga mjesta je sveti Juraj, čije ime osim župne crkve nosi i KUD koji je osnovan 1992. godine s ciljem očuvanja kulturne baštine zagorskoga kraja. Društvo ima osamdeset članova u pet skupina. Na Smotri uz pratnju tamburaškog sastava izvode pjesme i plesove: Jurjevska kišica, Crne oči, Misečina i Oj, djevojko, dušo moja.

Zagorje Ogulinsko„SVETI JURAJ” ZAGORJE OGULINSKO FOLKLORE GROUP

Karlovac CountyZagorje is a small town within the city of Ogulin, located at the spring of Zagorska Mrežnica (now the Sabljaci Lakes) and at the foot of the old town of Modruš. It is encircled by the mountain massifs of Mala Kapela in the west and Veljun in the east, and boasts the Šmit Lake, often called the Green Lake because of its color. The patron saint of this town is Saint George, whose name is carried by both the parish church and folklore group founded in 1992. The aim of the group is the preservation of the cultural heritage of the Zagorje region and it currently has eighty members active in five sections. At the Festival, they will perform the songs and dances: Jurjevska kišica, Crne oči, Misečina and Oj, djevojko, dušo moja accompanied by a tamburitza band.


Zagreb – ČučerjeCROATIAN CULTURAL AND EDUCATIONAL ASSOCIATION „BOSILJAK“

City of ZagrebThe Croatian Cultural and Educational Association “Bosiljak” was founded in 1896 in Čučerje, the old suburb of Zagreb located on the eastern slopes of Medvednica hill, only a few kilometres away from Zagreb. Today, it has five groups with more than 170 members, mostly young people. Its long tradition has been marked by outstanding contributions to the folklore amateurism, numerous performances at all major festivals and folklore events in Croatia as well as by many received awards. The Association frequently performs abroad and their performance at the festival focuses on traditional songs, dances and customs from Čučerje and Zagreb surroundings. They will be enacting “Čučerje wedding” which consists of multiple parts: snuboki, prigled and prodaja ladica, poziviči, wedding at the bride’s place and wedding at the groom’s place. The folk wedding performance will be accompanied by traditional songs and dances with tamburitza ensemble.

Zagreb – ČučerjeHRVATSKO KULTURNO PROSVJETNO DRUŠTVO „BOSILJAK“

Grad ZagrebHrvatsko kulturno prosvjetno društvo “Bosiljak” osnovano je 1896. godine u Čučerju, starom prigradskom naselju na istočnim obroncima Zagrebačke gore, samo nekoliko kilometara od grada. Okuplja oko 170 članova u pet skupina, uglavnom mlađeg uzrasta. U dugoj tradiciji istaknuto je u folklornom amaterizmu, s brojnim nastupima na festivalima i smotrama u Hrvatskoj te nizom nagrada i priznanja. „Bosiljak“ često nastupa i u inozemstvu, a program kojim se predstavlja temelji se na tradicijskim pjesmama, plesovima i običajima iz Čučerja i okolice Zagreba. Na Smotri prikazuju “Čučersku svadbu” koja se sastoji od više dijelova: snuboki, prigled i prodaja ladica, poziviči, svadba kod mladenke i svadba kod mladenca. Pjevaju i plešu uz tamburašku pratnju.

Dramske skupine pučkog kazališta / Folk theater drama groups


SlunjDrama Group BabeKarlovac CountyIn Slunj, surrounded by the rivers Korana, Slunjčica and Mrežnica, the group “Babe” was established in the recent year of 2016 though it has been active within various groups since 2011. “Babe” is focused on the promotion of drama and theater art and preservation of the native dialect of Slunj, bringing together about fifteen members. It was named after the author’s series of 8 plays about Milka, Jeka and Kaja, three stereotypical old women from Slunj, “babe” of advanced years, who became the trademark of the group and have taken it to festivals, competitions and manifestations all over Croatia. The play Zajdavac (Slunj term for “tick”) performed at the Festival is the last piece about the mentioned three old women from the surroundings of Slunj who are faced with their old age and illness, while their younger generations face the current problems of divorce and emigration at the same time.

SlunjDRAMSKA SKUPINA BABE

Karlovačka županijaU Slunju, okruženom rijekama Koranom, Slunjčicom i Mrežnicom, nedavne je 2016. godine osnovana skupina Babe koja svoje aktivnosti bilježi u okviru raznih društava još od 2011. Udruga promiče dramsku i kazališnu kulture te slunjski zavičajni govora, a okuplja petnaestak članova. Ime je dobila prema autorskom serijalu od 8 predstava o Milki, Jeki i Kaji, tri stereotipne slunjske starice, ‘’babe’’ u poodmaklim godinama, koje su postale zaštitni znak udruge i odvele je na smotre, natjecanja i manifestacije diljem Hrvatske. Predstava Zajdavac (slunjski naziv za krpelj) koju izvode na Smotri posljednja je priča o tri spomenute vremešne, starice iz okolice Slunja koje se suočavaju sa svojim poodmaklim godinama i bolestima, dok se u isto vrijeme njihovi mlađi nose s aktualnim problemima rastave braka i emigracija.

Severin na Kupi„FRANKOPAN“ SEVERIN NA KUPI FOLKLORE GROUP

Primorje-Gorski Kotar CountySeverin na Kupi, part of the town Vrbovsko and near the Kupa river, remained known, among other things, as a transit station positioned exactly on the halfway on a once very busy road that connected Zagreb and Rijeka. It has been the seat of the folklore group “Frankopan” for about twenty years. The group’s objective is cultivating the cultural heritage of its homeland and presenting it at domestic and foreign festivals. At present, there are about thirty members gathered into five subgroups. Besides dance and song, the folklore section have devoted great effort to the restoration of folk costumes of the Severin region. In addition to the folk play Severinsko ofiranje, describing the custom of maize cleansing through song and dance, they will perform the song Oj jesenske duge noći and will dance polka accompanied by the accordion, and tambura instruments.

Severin na KupiKULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „FRANKOPAN“ SEVERIN NA KUPI

Primorsko-goranska županijaSeverin na Kupi u sastavu je grada Vrbovskog i u blizini Kupe, ostao je poznat i kao prolazna stanica točno na polovici nekad vrlo prometne ceste koja je spajala Zagreb i Rijeku. Već je dvadesetak godina sjedište društvu “Frankopan” koje od osnutka njeguje kulturnu baštinu isključivo vlastitog zavičaja predstavljajući je na domaćim i inozemnim smotrama i festivalima. Danas ima tridesetak članova okupljenih u pet skupina. U folklornoj sekciji su, osim plesu i pjesmi, velik trud posvetili i obnovi nošnje severinskog kraja. Uz pučki igrokaz Severinsko ofiranje kojim opisuju običaj čišćenja kukuruza uz pjesmu i ples, na Smotri izvode i pjesmu Oj jesenske duge noći te plešu polku uz pratnju harmonike, berde i bugarije.


Hrvati iz drugih zemalja / Croats from other countries


Bosnia and HerzegovinaPodmilačje (Jajce)„PRIJATELJI“ FOLKORE GROUP

Podmilačje is a place in the municipality of Jajce. It is located on the right bank of the Vrbas river, several kilometres north and downstream of Jajce, where a small river Pliva flows into Vrbas, forming a waterfall in the very centre of town. This is where “Prijatelji” Folkore Group was founded exactly ten years ago. The group now has around thirty active members and strives to preserve Croatian cultural identity in the Jajce area, performing throughout Bosnia and Herzegovina. They have recorded a CD with songs from the Jajce area and a DVD entitled “Otmimo zaboravu” (“Lest we forget”). They will be performing bećarci and svatovci folk songs, and circle dances accompanied by šargija (string instrument).

Bosna i HercegovinaPodmilačje (Jajce)FOLKORNA SKUPINA „PRIJATELJI“

Podmilačje je mjesto u Općini Jajce. Nalazi se na desnoj obali Vrbasa, nekoliko kilometara sjeverno i nizvodno od Jajca gdje Pliva utječe u Vrbas i oblikuje vodopad u samom središtu grada. Tu je prije točno deset godina s radom počela Folklorna skupina “Prijatelji” koja danas okuplja tridesetak aktivnih članova i usmjerena je prije svega na očuvanje kulturnog identiteta Hrvata u jajačkome kraju. Osim nastupa diljem Bosne i Hercegovine te susjednih zemalja, u aktivnostima skupine ističe se snimljeni nosač zvuka s pjesmama jajačkog kraja te DVD pod nazivom “Otmimo zaboravu”. U Zagrebu pjevaju bećarce i svatovce, te uz pratnju šargije plešu kolo.

KanadaFOLKLORNI ANSAMBL „HRVATSKO PRELO“

OakvilleJoš od osnutka 1977. godine, u sklopu hrvatske Župe Svetog Trojstva u Oakvilleu, ovaj je ansambl posvećen očuvanju i širenju hrvatske tradicijske kulture, prije svega pjesme i plesa. U četrdesetak godina djelovanja mnogoj je djeci i mladima pružio priliku da upoznaju vlastito kulturno nasljeđe. Okuplja više od 130 članova, od 5 do 18 godina. Ovogodišnji im je nastup već treći na zagrebačkoj Smotri, a prikazuju dječje igre te pjesme i plesove iz Međimurja (Pilići, Mali bratec Ivo, Prvo leto služim, Srečali smo mravlju, Igrajte nam japa, Zginula je Pikuša, Senokoše tam pri gaju, Došla sam vam japa dimo); te Mikor konje, Protuletje se otpira, Međimurje kak si lepo zeleno, Zaigrajte meni, poskočnica, čardaš, V Goričani, uz tamburaški sastav.

CanadaFOLKLORE ENSEMBLE “HRVATSKO PRELO”

OakvilleSince its foundation in 1977 as part of the Holy Trinity Parish in Oakville, this ensemble has been dedicated to the preservation and spreading of the Croatian traditional culture, above all the song and dance. In its forty years of activity, the ensemble has given many children and young people the opportunity to become acquainted with their own cultural heritage and currently gathers more than 130 members between the ages of 5 and 18. This is their third appearance at Zagreb International Folklore Festival and they will perform children’s games, poems and dances from Međimurje (Pilići, Mali bratec Ivo, Prvo leto služim, Srečali smo mravlju, Igrajte nam japa, Zginula je Pikuša, Senokoše tam pri gaju, Došla sam vam japa dimo and Mikor konje, Protuletje se otpira, Međimurje kak si lepo zeleno, Zaigrajte meni, poskočnica, čardaš, V Goričani) accompanied by the tamburitza band.


HungaryFOLKLORE GROUP KOLJNOFSKO KOLO

Kópháza / KoljnofKoljnof is one of the largest Croatian villages in the Győr-Moson-Sopron County in Hungary. The medieval population of the settlement disappeared during Sultan Sulejman’s conquest, and the newly-arrived Croats came to the village in 1533 from the territory of the Military Frontier in today’s Croatia and Bosnia and Herzegovina. The sights include the Croatian Heritage House, which preserves the tradition and history of the Croatian nation, St Martin’s Church built in 1785 and the Roman Catholic pilgrim church of the Blessed Virgin Mary from the 18th century. The village is one of the most important centers of Burgenland Croats, i.e. the Croats in Hungary. The folklore group has existed for more than four decades, and their song and dance performances in traditional costumes are accompanied by the Koljnof tamburitza band.

MađarskaFOLKLORNA SKUPINA KOLJNOFSKO KOLO

Koljnof / Kópháza/Koljnof je jedno od najvećih hrvatskih sela u Ðursko-mošonsko-šopronskoj županiji u Mađarskoj. Tijekom osvajačkih pohoda sultana Sulejmana nestalo je srednjovjekovno stanovništvo naselja, a novopridošli Hrvati su u selo stigli 1533. s područja Vojne krajine u današnjoj Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Od znamenitosti se izdvajaju Hrvatski zavičajni dom koji čuva tradiciju i povijest hrvatskoga naroda, Crkva Svetog Martina sagrađena 1785. godine te rimokatolička hodočasna Crkva Blažene Djevice Marije iz 18. stoljeća. Selo je jedno od značajnih središta gradišćanskih Hrvata, odnosno Hrvata u Mađarskoj. Kulturno društvo postoji više od četiri desetljeća, a izvedbe pjesama i plesova u tradicijskim nošnjama prate Koljnofski tamburaši.

SlovakiaDevinsko Novo Selo / Devínska Nová Ves“ČRIP” FOLKLORE GROUP

From its very beginnings in 1998 in Devinsko Novo Selo, a district in Bratislava near the border with Austria, this folklore group has been safeguarding songs, dances and customs of Croats in Slovakia living in the area. The “Črip” Folklore Group has several sections, and its youngest members take Croatian language lessons so that they do not forget their native language, especially its Chakavian dialect prevailing in that area. They proudly present their heritage in Slovakia and neighbouring countries, and at this year’s Zagreb Festival they will be performing “Duoli duoli moja parta”, a wedding tradition of taking a floral headdress off the bride’s head called “parta” at midnight, accompanied by songs, dances and tamburitzas.

SlovačkaDevinsko Novo Selo / Devínska Nová VesFOLKLORNA SKUPINA „ČRIP“

Od osnutka 1998. godine u Devinskom Novom Selu, gradskoj četvrti u slovačkoj Bratislavi u blizini granice s Austrijom, ova folklorna skupina njeguje pjesme, plesove i običaje slovačkih Hrvata u okolici toga grada. U nekoliko skupina koje “Črip” okuplja, najmlađim se članovima zbog sve slabijeg poznavanja jezika, posebice njegovog čakavskog narječja koji ondje prevladava, pruža i poduka iz hrvatskog jezika. Svoje nasljeđe ponosno predstavljaju u Slovačkoj i okolnim zemljama, a na ovogodišnjoj zagrebačkoj Smotri prikazuju “Duoli duoli moja parta”, ponoćni svadbeni običaj skidanja parte s glave mladenke uz pjesme, ples i tambure.


Serbia (Vojvodina)TavankutMATIJA GUBEC“ TAVANKUT CROATIAN CULTURAL AND EDUCATIONAL ASSOCIATION

Tavankut, a village in the north of Bačka, is inhabited by Croatian Bunjevci, who have preserved Štokavian-Ikavian dialect and the traditional culture of Bunjevci. The Association was founded in 1946 and has remained devoted to preserving the cultural and linguistic heritage of Bunjevci area, despite its turbulent history. The Association currently has six groups with around three hundred active members. It organises several events and festivals, the most prominent one being the Children’s Folk Festival “Djeca su ukras svijeta” (“Children are adornments of the world”). It is known for its crafty naïve straw-weaving artists called slamarke and straw weaving art. They have been a feature of Zagreb Festival more than ten times, including the first ever festival in 1966. They will be performing dances accompanied by tamburitza ensemble: malo bunjevačko kolo, tandrčak, mazuljka, novi rokoko, slamarsko kolo and momačko kolo.

Srbija (Vojvodina)TavankutHRVATSKO KULTURNO PROSVJETNO DRUŠTVO “MATIJA GUBEC” TAVANKUT

U Tavankutu, selu na sjeveru Bačke, naseljeni su bunjevački Hrvati koji su očuvali štokavsko-ikavski govor i bunjevačku tradicijsku kulturu. Na tim je temeljima Društvo osnovano 1946. godine te je, unatoč burnim događanjima kroz povijest, ostalo posvećeno njegovanju bunjevačke kulturne i jezične baštine. Danas ima tristotinjak članova aktivnih u šest skupina. Organizira nekoliko manifestacija i festivala među kojima se ističe Festival dječjeg folklora “Djeca su ukras svijeta”, a prepoznatljivo je i po spretnim slamarkama i umjetnosti u tehnici slame. Na našoj su Smotri sudjelovali više od deset puta, uključujući i nastup na prvoj Smotri 1966. godine. Izvode bunjevačke plesove uz pratnju tamburaša: malo bunjevačko kolo, tandrčak, mazuljka, novi rokoko, slamarsko kolo i momačko kolo.

Skupine iz inozemstva / Foreign groups


BulgariaTHE AUTHENTIC FOLKLORE GROUP “DIADO DRAGOI”

DragoevoThe group was founded in 1960 with the aim of discovering, preserving and popularizing the folklore traditions of northeastern Bulgaria. It has been operating under the direction of the choreographer Krasimir Savov since 2000 and has performed at international festivals all over Europe and beyond. The group is also a regular guest at the Bulgarian Fertility Carnival Festival held in Shumen. “Diado Dragoi” is made up of members of different age groups. Most of its repertoire consists of depictions of traditional customs and dances. Some of them, accompanied by the violin, accordion and drum, are also featured at this year’s International Folklore Festival, with an emphasis on one of the most famous Bulgarian carnival customs Kukeri, a dance of men and boys with masks by which they scare the evil forces and chase away winter. These carnival customs have been inscribed into UNESCO Representative List of Intangible Cultural Heritage of Humanity.

BugarskaIZVORNA FOLKLORNA SKUPINA „DIADO DRAGOI“

DragoevoSkupina je osnovana 1960. godine da bi otkrivala, čuvala i popularizirala folklornu tradiciju sjeveroistočne Bugarske. Od 2000. djeluje pod vodstvom koreografa Krasimira Savova i nastupa na međunarodnim festivalima diljem Europe i šire, a redovit je gost na bugarskom festivalu „Fertility Carnival“ koji se održava u Šumenu. „Diado Dragoi“ čine članovi različitih dobnih skupina, a glavninu repertoara kojim se predstavljaju čine prikazi tradicijskih običaja i plesova. Neke od njih, uz pratnju glazbenog sastava (violina, harmonika, bubanj), prikazuju i na Smotri. Posebno su ponosni na jedan od najpoznatijih bugarskih pokladnih običaja – Kukeri, ples muškaraca i dječaka s maskama, kojim se plaše zle sile i tjera zima. Zbog posebnosti ti su običaji upisani na UNESCO-ov popis svjetske nematerijalne kulturne baštine.

EgipatMARSA MATROUH SKUPINA ZA FOLKLORNU UMJETNOST

Matruh je egipatski glavni grad istoimene provincije, sredozemna morska luka i turističko područje s milijunima turista koji dolaze radi glasovitih plaža s mekanim, bijelim pijeskom. Grad je nastao u uvali koja je stijenama, na prirodan način zaštićena od surovih valova. Matruh je obilježen beduinskim običajima i tradicijama. Marsa Matruh je jedna od skupina koju nadležne ustanove najviše podupiru. Beduinsko nasljeđe koje njeguje obuhvaća usmenu tradiciju, glazbu, dramu i ples. Skupina je osnovana 1979. godine, a uz pjesmu će plesati i svirati darbuku i flautu - bendir.

EgipatMARSA MATROUH TROUPE FOR FOLKLORIC ARTS

Matrouh is an Egyptian city and the capital of Matrouh province, a Mediterranean seaport, and a resort frequented by millions of tourists for the fame of its beaches with soft white sand. The city was built on a bay protected by sea frenzy, a stretch of rock that forms a natural barier to waves. Matrouh is characterized by the Bedouin customs and traditions. Marsa Matrouh Troupe for Folkloric Arts is one of the most supported by the culture palaces. That reflect the Bedouin heritage of Matrouh and its mail goals to maintain the physical heritage, verbal, oral, musical, drama and kinetic acitivities. The Troupe has been founded in 1979. They will sing, dance and play darbuka and flute – bendir.


GreeceTHE LYCEUM CLUB OF GREEK WOMEN

ThessalonikiThessaloniki is located at the northwest corner of the Aegean Sea. It is the administrative centre of the province and the second largest city in Greece. The Lyceum Club of Greek Women in Thessaloniki was founded in 1939, following a strong tradition of women’s associations in Greece. Their objectives were to preserve and promote Greek traditional culture, at the same time assisting women and ensuring moral support to mothers and children. They have been achieving their goals with many activities and volunteering, as well as with numerous dancing performances in Greece and abroad, receiving many honorary awards from the state and the church. They will be performing folk dances from several regions of Greece: Macedonia, Thrace, Epirus, Thessaly as well as the Aegean and Ionian Islands.

GrčkaLYCEYM CLUB OF GREEK WOMEN

Thessaloniki – SolunSolun je smješten na sjeverozapadnoj obali Egejskog mora. Upravno je središte pokrajine i drugi grad po broju stanovnika u Grčkoj. Po uzoru na snažnu grčku tradiciju ženskog udruživanja, licej Grkinja u Solunu osnovan je 1939. godine s dvostrukim ciljem: s jedne strane očuvanja i promoviranja grčke tradicijske kulture, a s druge strane, pružanja pomoći ženama te osiguravanja moralne potpore majkama i djeci. Ostvaruje ih aktivnošću i volontiranjem u društvu, ali i brojnim plesnim nastupima u Grčkoj i izvan nje, za što redovito prima počasne nagrade države i crkve. Na Smotri se predstavljaju folklornim plesovima nekoliko grčkih pokrajina: Makedonije, Trakije, Epira, Tesalije te Egejskih i Jonskih otoka.

IranANSAMBL „MIRZA ABDOLLAH“

TeheranMirza Abdollah, prema kojem je ansambl odabrao ime, također je poznat kao Aga Mirza Abdollah Farahani (Perzijanac, r. 1843.-1918.) bio je svirač perzijskih tradicijskih instrumenata tara i setara te jedan od najpoznatijih iranskih glazbenika u povijesti. Rođen je u Širazu gdje je s mlađim bratom učio od svojeg oca Ali Akbar Farahanija, također poznatoga glazbenika. Bio je osobito poznat prema svom radifu za tar i setar te vrhunskoj glazbenoj poduci. Radif iranske glazbe podrazumijeva tradicijski repertoar klasične glazbe, vokalne i instrumentalne, koja čini osnovu perzijske glazbene kulture. Preko 250 glazbenih jedinica, znanih kao guše, uređene su po ciklusima, s naglascima na modalnim slojevima kao osnova za stvaranje bogatih glazbenih motiva s puno improvizacije. Kao nematerijalna kultura Irana, radif je upisan na reprezentativan popis UNESCO-ove baštine svijeta. Sastav koji se predstavlja izvodi tradicijsku iransku glazbu na karakterističnim instrumentima: kamanche (gudački instrument čiji je prethodnik rebab), tompak ili tombak (perzijski bubanj), ud (žičani trzalački instrument) i tar (dugovrati žičani trzalački instrument).

IranENSAMBLE „MIRZA ABDOLLAH“

TeheranMirza Abdollah, also known as Agha Mirza Abdollah Farahani (Persian: b. 1843 – 1918), was a tar and setar player. He is among the most significant musicians in Iran’s history. Born in Shiraz, he and his younger brother started learning music from their father Ali Akbar Farahani who was a well-known musician. He is best known for his radif for tar and setar and for his fruitful music lessons. The radif of Iranian music is the traditional repertoire of the classical music that forms the essence of Persian musical culture. More than 250 melodic units, called ‘’gushe,’’ are arranged into cycles, with an underlying modal layer providing the backdrop against which a variety of melodic motifs are set. Radif has been inscribed into the UNESCO Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity. The radif may be vocal or instrumental, performed on a variety of instruments with different performance techniques including the long-necked lutes tār and setār, as well as the santur hammered zither, kamānche spike fiddle and ney reed pipe.


ItalyCENTRO CULTURALE TERRAZZANI

Trabia (Sicily)Trabia is a village in Sicily, thirty miles northeast of Palermo. It has been the headquarters of the folklore group under the name “Centro culturale Terrazzani” since 1982. The group regularly performs at festivals in the country and abroad and is awarded prizes and recognition. They will present the customs of its home region (wheat harvest, coral fishing, picking grapes) through traditional songs (fishing song, ciuri ciuri, vitti na crozza, chicchirichi) and dances (several types of tarantella), with instrumental accompaniment composed of the accordion, drums, guitars and flutes.

ItalijaCENTRO CULTURALE TERRAZZANI

Trabia (Sicilija)Trabia je naselje na Siciliji, tridesetak kilometara sjeveroistočno od Palerma. Od 1982. godine sjedište je folklornoj skupini okupljenoj pod nazivom ‘’Centro culturale Terrazzani’’. Skupina se redovito predstavlja na festivalima u zemlji i inozemstvu te osvaja nagrade i priznanja. Na smotri prikazuje običaje svojeg zavičaja (žetvu pšenice, ribolov koralja, branje grožđa) uz tradicijske pjesme (ribarska pjesma, ciuri ciuri, vitti na crozza, chicchirichi) i plesove (nekoliko vrsti tarantella), uz instrumentalnu pratnju sastavljenu od harmonike, bubnja, gitare i flaute.

China“CHOOR” ENSEMBLE

BeijingLast year, the “Ih Tsetsn” ensemble was renamed „Choor“, an old Mongolian word for polyphony and overtone singing. It is based in Beijing, and its members grew up in areas of pastures on the Mongolian steppe. From an early age, their parents and other masters of tradition taught them to play morin khuur (horsehead fiddle), a traditional string instrument which is an indispensable part of Mongolian cultural heritage. The literal translation of the name is “horse fiddle”, from the scroll of the instrument that is usually carved into the form of a horse’s head. The instrument has two strings made from horsehair strung parallel, and is it held in the musician’s lap or between the musician’s legs. It frequently accompanied epic poems and stories told by shamans. In their later formal musical education, one of the requirements for these musicians was to learn Mongolian aliquot throat singing – khoomi. Today they represent a new generation of young Mongolian musicians, performing all over China. They will be performing traditional music of Mongolia, playing morin khuur and several other Mongolian instruments.

KinaANSAMBL „CHOOR“

PekingAnsambl “Ih Tsetsn” prošle je godine preimenovan u „Choor“, staru mongolsku riječ za polifonost i preklapanje. Sjedište ansambla je u kineskom Pekingu, a čine ga članovi koji su odrastali na stepskim pašnjacima unutarnje Mongolije. U ranoj su dobi od roditelja i drugih poznavatelja tradicije počeli učiti morin khuur, tradicijski gudački, neizostavni dio mongolske kulturne baštine. Doslovni prijevod naziva instrumenta je “konjska glava”, zato što je glava instrumenta izrezbarena u tom obliku. Instrument se svira sjedeći i držeći između koljena, a gudi se po dvije žice od konjske dlake. Najčešće je bio pratnja epskim pjesmama i pričama koje su izvodili šamani. U kasnijem formalnom školovanju ovih glazbenika, jedan od posebnih uvjeta bio je i usvajanje mongolskog grlenog alikvotnog pjevanja (khoomi). Danas predstavljaju novu generaciju mladih mongolskih glazbenika i nastupaju diljem Kine, a u Zagrebu na već spomenutom morin khuuru te još nekoliko mongolskih instrumenata izvode tradicijsku glazbu svojega zavičaja.


LatviaAIZKRAUKLES PAGASTA DEJU KOLEKTĪVS “PĒDA” (“PĒDA” FOLK DANCE GROUP FROM AIZKRAUKLE)

AizkraukleAizkraukle is a town in Latvia located near its capital of Riga, the European Capital of Culture in 2014. It is the administrative centre of Aizkraukle Municipality and home to the largest hydroelectric power plant in the Baltics and one of the biggest in the European Union. The Folk Dance Group “Pēda” (“The Foot”) was founded in the recreational centre in Aizkraukle in 1988. Choreographer and dancing teacher Una Stakle has been the leader of the group since the beginning, joined by Ilanta Jātniece in 2007. The group frequently performs throughout Latvia presenting dances from their native area and surrounding regions, having already won several awards at high-level dancing competitions in the region. They will be performing dances accompanied by two accordions, violin, flute, double bass and drums and displaying customs from Latgale, Kruspils and other regions.

LatvijaAIZKRAUKLES PAGASTA DEJU KOLEKTĪVS „PĒDA“ (ŽUPNA PLESNA SKUPINA „PĒDA“ IZ AIZKRAUKLESA)

AizkraukleAizkraukle je gradić u Latviji smješten u blizini glavnog grada Rige, Europske prijestolnice kulture 2014. godine. Administrativno je središte regije Aizkraulsky, razvija industriju i proizvodi električnu energiju u najvećoj hidroelektrani u zemlji. U sklopu rekreacijskog centra u Aizkraukleu od 1988. godine djeluje plesna skupina „Pēda“ čiji naziv znači stopalo. Voditeljica skupine je od samog osnutka Una Stakle, a od 2007. u tome joj se pridružuje Ilanta Jātniece. Skupina često nastupa diljem Latvije izvodeći plesove svojega zavičaja i okolnih regija, a već je osvojila nekoliko nagrada na plesnim natjecanjima najviše razine u regiji. Na Smotri uz dvije harmonike, violinu, flautu, kontrabas i bubanj plešu plesove i prikazuju običaje iz Latgalea, Kruspilsa i drugih regija.

Lithuania“JORĖ” FOLK ENSEMBLE

VilniusVilnius is the capital of Lithuania and its largest city. In 2009, it was the European Capital of Culture. It is located in the southeast of the country, at the junction of the Neris and Vilnia rivers, not far from the border with Belarus. For thirty years, it has been home to the “Jorė” Folk Ensemble, whose name symbolises the festivity of spring, celebrating the end of a long, cold winter at the end of April. The ensemble regularly performs throughout Lithuania and abroad, with repertoire featuring seasonal customs and music of interwar Lithuania and its regions. It is a proud owner of a large collection of traditional instruments, crafted by local makers who modelled them after museum exhibits. They will be performing traditional Lithuanian songs and dances Gyvatuks, Och, Bulius, Ėjo gudas and Ulanas, accompanied by the band playing concertina (a type of accordion), violin, bass and drums.

LitvaJORĖ

VilniusVilnius je glavni i najveći grad Litve koji je 2009. proglašen Europskom prijestolnicom kulture. Smješten je u njezinu jugoistočnom dijelu, na ušću rijeke Vilnie u rijeku Neris, nedaleko od granice s Bjelorusijom. Već je tridesetak godina dom folklornoj skupini Jorė, čiji naziv označava proslavu proljeća i zelenila koja se slavi potkraj travnja, nakon duge i hladne zime. Skupina redovito nastupa diljem Litve i inozemstva, izvodeći prigodne programe iz ciklusa godišnjih običaja, kao i programe satkane od glazbe međuratne Litve i litavskih regija. Ponosni je posjednik velike zbirke tradicijskih instrumenata koje su seoski majstori izradili po uzoru na muzejske izloške. Na Smotri se predstavljaju tradicijskim litavskim napjevima te plesovima Gyvatuks, Och, Bulius, Ėjo gudas i Ulanas koje plešu uz pratnju glazbenog sastava koji čine concertina (instrument sličan harmonici), violina, bajs i bubanj.


PolandZESPÓŁ PIEŚNI I TAŃCA “STRZECHA” IM. JOLI RYMSZY, FOLK SONG AND DANCE ENSEMBLE “STRZECHA” JOLI RYMSZY

RacibórzRacibórz is a town situated in the southwest of Poland in Silesian Voivodeship. The name of the ensemble signifies a slanting straw-thatched roof typical to the area. Founded in 1954, the Ensemble has been safeguarding Polish cultural heritage. Their repertoire consists of songs and dances of Silesian and other areas in Poland. They will be performing Polish dances, most famous of them being krakowiak and polonez, accompanied by accordion, violin, trumpet and double bass. Krakowiak is a national dance characterised by a very lively tempo, and long, easy strides, while polonez (Poloinaise) is in triple meter and moderate tempo, with characteristic rhythmic patterns. They will also be performing Silesian songs entitled “Siwa gołąbeczko”.

PoljskaZESPÓŁ PIEŚNI I TAŃCA “STRZECHA” IM. JOLI RYMSZY (PLESNA I PJEVAČKA SKUPINA “STRZECHA” JOLI RYMSZY)

RacibórzNa jugozapadu Poljske, u Šleskom vojvodstvu, smješten je grad Racibórz, iz kojega na ovogodišnju Smotru dolazi plesna i pjevačka skupina „Strzecha“. Skupina je nazvana po krovu od slame ili trske s velikim nagibom, karakterističnim za to područje. Djeluju od 1954. godine i njeguju poljsku kulturnu baštinu. Repertoar kojim se predstavljaju čine pjesme i plesovi šleskog i drugih poljskih područja. Na Smotri uz pratnju harmonike, violine, trube i kontrabasa plešu poljske plesove, među kojima su najpoznatiji krakovjak, nacionalni ples koji karakteriziraju živi tempo i dugi, lagani koraci, te polonezu, trodobni ples umjerenog tempa s karakterističnom ritamskom figurom. Pjevaju i šleske napjeve pod nazivom “Siwa gołąbeczko”.

Popratna događanja / Accompanying events

7953. MEĐUNARODNA SMOTRA FOLKLORA / 53RD INTERNATIONAL FOLKLORE FESTIVAL |78 | 53. MEĐUNARODNA SMOTRA FOLKLORA / 53RD INTERNATIONAL FOLKLORE FESTIVAL

Ovim koncertom podsjećamo na projekt koji je nadišao koncertnu izvedbu, te posredovanjem nosača zvuka postao poticaj mnogim drugim nositeljima tradicijskog naslijeđa na izvedbu marijanskih i hodočasničkih pjesama. Ovaj put nam se pridružuju nosioci stvarne tradicijske hodočasničke kulture koji 128 godina planinarskim putovima hodočaste preko Medvednice u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Pjevači i članovi župne zajednice mješovitog pjevačkog župnog zbora Pharmcopea celestis iz zagrebačkih Remeta svojim sudjelovanjem svjedoče da se i danas, na početku 21. stoljeća, s istim vjerničkim zanosom iskazuje poštovanje i zahvalnost po uzoru na pretke. Značenje ovoga projekta u izvedbi Goranovaca s Opatovine prepoznale su i televizijske kuće Laudato TV i Hrvatska radiotelevizija koje su trajno zabilježile izvedbe u zagrebačkim crkvama. Nakon mnogobrojnih koncertnih izvedbi diljem Hrvatske i u inozemstvu u proteklih deset godina, želimo zahvaliti na potpori i milosti što smo koncertnim izvedbama široj javnosti približili i taj dio vjerničkog zanosa i tradicijskog naslijeđa duboko ukorijenjenog u našem narodu.

Tomislav Habulin, mag. mus.

Habanere: pjesme odlaska i povratka / Habaneras – the songs of farewell and return

Izvode / Performed by: NENA HAUSER I ANSAMBL

Utorak / Tuesday, 9. 7. 2019. u 21.00 satAtrij Galerije Klovićevi dvori / Klovićevi Dvori Gallery Atrium, Jezuitski trg 4

Kuba je sa svojim biserima i jednom od najosebujnijih glazbenih kultura obogatila mnoge glazbe svijeta te na njih presudno utjecala. Tijekom 19. stoljeća njezine su se očaravajuće melodije proširile diljem karipskog otočja, a ponešto trnovitijim putem pristigle su i do mediteranske obale, gdje su i danas duboko ukorijenjene. Te su se pjesme zvale habanere – u doslovnom prijevodu „pjesme iz Havane“ – a danas su neizostavan dio kubanskog, ali i mediteranskog, posebice španjolskog, glazbenog identiteta. Sa željom da se oživi ta vrijedna tradicija koja spaja daleke obale Kariba i Mediterana, predstavljamo vam glazbeni program jednostavnog naziva Habanera. Od njezinih početaka na ulicama kubanskoga glavnog grada, program prati putešestvije kubanskih habanera sve do Argentine i Europe, a predstavlja i suvremene autore toga žanra. Glazbenici koji će vam dočarati svijet tajnovitih habanera redom su zaljubljenici u glazbu španjolske i latinskoameričke provenijencije. Kao istraživači različitih glazbenih stilova, u tom su idiomu pronašli novu inspiraciju, a gotovo zaboravljenim pjesmama i stihovima udahnuli novi život.

Nena Hauser, vokal / vocalMario Igrec, gitara / guitarLazaro Hierrezuelo, violina & udaraljke / violin and percussionJelena Galić, kontrabas i mandolina / double bass and mandolin

Koncerti / ConcertsO, mila majko nebeskaKONCERT MARIJANSKIH HODOČASNIČKIH PJESAMA

Sudjeluju:Folklorni ansambl Studentskog kulturno-umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“ i Mješoviti pjevački župni zbor Pharmcopea celestis, Remete

Nedjelja, 12. svibnja 2019. godine u 20,00 satiCrkva sv. Antuna Padovanskog, Sv. Duh, Zagreb

O mila majko nebeska naziv je pjesme spjevane u čast Majke Božje od Kamenitih vrata. To je i naziv jedinstvenog projekta marijanskih hodočasničkih pjesama u izvedbi Folklornog ansambla Studentskog kulturno-umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić iz Zagreba. U crkvi sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu izveli su Goranovci svoj prvi koncert marijanskih hodočasničkih pjesama 2008. godine. Dojmljivost koncerta bila je poticaj za snimanje istoimenog nosača zvuka koji je objavljen u koprodukciji Glasa Koncila i Aquarius Recordsa 2009. godine (BIEM/HDS CD 248-09).

Najbrojnije i najpopularnije popijevke koje kroz stoljeća iskazuju najemotivniju stranu vjerske duše, hrvatske su božićnice u kojima je do izražaja došao osobit nacionalni senzibilitet. Odmah uz tu skupinu popijevaka vrlo važno mjesto zauzimaju marijanske popijevke. Kao i mnogobrojne crkve i kapele u svim hrvatskim krajevima, i te popijevke svjedoče o istinskom štovanju Blažene Djevice Marije.

Još od srednjega vijeka poznata su hodočašća u velika svjetska svetišta. Hodočasnici s jednakom pobožnošću i sad, na početku 21. stoljeća, vrlo rado posjećuju marijanska svetišta u Lurdu, Fatimi, Mariazellu i Częstochowi, a za nas Hrvate poznata su marijanska svetišta u Sinju, Aljmašu, Ilači te na riječkom Trsatu, dok središnje mjesto ima nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, u Hrvatskom zagorju.

Hrvati se utječu zagovoru nebeske majke za zdravlje bolesnih, nazivajući je pomoćnicom, tješiteljicom, utočištem grešnika i utjehom žalosnih, a najvažniji zaziv kojim se u nas pobuđuje nacionalni osjećaj jest zaziv Kraljici Hrvata. Otvaranje hodočasničke, proštenjarske godine počinje na Uskrsni ponedjeljak i traje do blagdana Krista Kralja. U tom razdoblju štovanje Blažene Djevice Marije posebice se iskazuje u svibnju i listopadu, sa središnjim blagdanom Velike Gospe, 15. kolovoza. Svoje štovanje i neizrecivu ljubav izrekli su mnogi narodni pjesnici u brojnim molitvama koje je narod opjevao. Napjevi koje predstavljamo na koncertu djela su poznatih i nepoznatih autora koje je narod prihvatio kao svoje. Pod utjecajem lokalnog glazbenog naslijeđa oblikovan je raznovrstan glazbeni izričaj u iskazivanju vjerskog zanosa u štovanju Blažene Djevice Marije.


Cuba, with its pearls and one of the most vibrant musical cultures, has enriched many musical traditions around the world and left an indelible influence on them. During the 19th century, the country’s enchanting melodies spread throughout the Caribbean islands and took a somewhat rockier road to the Mediterranean coast, where they are still deeply rooted today. These songs were called the habaneras – literally translated as “the songs from Havana”. They are nowadays an inseparable part of both Cuban and Mediterranean, especially Spanish, musical identity. With the desire to revitalize this precious tradition connecting the far coasts of the Caribbean and Mediterranean, we present you the music program of the simple name Habaneras – the songs of farewell and return. From its beginnings in the streets of the Cuban capital, this program tracks the odyssey of the Cuban habaneras all the way to Argentina and Europe, simultaneously presenting the contemporary authors of the genre.The musicians who will show you the world of the mysterious habaneras are all Spanish and Latin music connoisseurs. As the explorers of different musical styles, they found fresh inspiration in this idiom and breathed new life into the almost forgotten songs and lyrics.

Spoj jazza i istarske tradicije / Fusion of jazz and Istrian tradition

Izvode / Performed by: TAMARA OBROVAC TRANSHISTRIA ENSEMBLE & DARIO MARUŠIĆ

Nedjelja / Sunday, 14. 7. 2019., 21 satAtrij Galerije Klovićevi dvori / Klovićevi Dvori Gallery Atrium, Jezuitski trg 4

Interpretirajući Tamarinu unikatnu glazbu, izvanredni glazbenici njezinog međunarodnog Transhistria Ensemble, vješto i prirodno spajaju suvremeni jazz izričaj s elementima istarske i mediteranske glazbe, postižući nevjerojatnu lakoću izričaja svojstvenu zaista samo najvećim umjetnicima. Ovaj vrhunskih sastav poznat je po nevjerojatnoj alkemiji te gotovo telepatskom razumijevanju među glazbenicima; njihovi su nastupi prožeti spontanošću, inventivnim improvizacijama, slobodom, humorom i snažnom komunikativnošću, a Tamarin je glas jednako efektan u pjevanju tekstova kao i vokalizama kad postaje dodatni instrument. Upravo taj prirodni suživot različitih glazbenih formi i improvizacije karakterističan za način sviranja ovog ansambla, definitivno etablira Tamaru Obrovac kao iznimnu umjetnicu koja je koristeći elemente vlastite tradicije stvorila osebujan glazbeni izričaj, bivajući time sve više prepoznatljiva i prisutna na svjetskoj glazbenoj sceni.

Gost koncerta je Dario Marušić, glazbenik i etnomuzikolog, član prve postave Transhistria Ensemble iz 2000-te godine, koji neumorno širi spoznaju o suvremenosti istarskog tradicijskog glazbenog izraza. To je glazba koja i danas zvuči jednako aktualno, kao dokaz nadmoći kulture nad svim problemima čovjeka novog doba. Šurle, mih, sopele ili dvojnice zvukovi su iz daleke prošlosti ali jednako tako i zvuk budućnosti.

Tamara Obrovac Transhistria Ensemble

Tamara Obrovac, glas, skladbe / vocal, composer (HR)Uroš Rakovec, gitara, mandola / guitar, mandola (SLO)Žiga Golob, kontrabas / double bass (SLO)Fausto Beccalossi, harmonika / accordion (IT)Krunoslav Levačić, bubnjevi / drums (HR)

Interpreting Tamara’s unique music, exceptional musicians from her international Transhistria Ensemble skilfully and naturally fuse contemporary jazz with elements of Istrian and Mediterranean music, creating an incredible ease of expression, characteristic only of the greatest of artists. This outstanding group is famous for its amazing alchemy and almost telepathic understanding among musicians. Their performances are rich in spontaneity, innovative improvisations, freedom, humour and powerful communicativeness. Tamara’s voice is equally effective in singing lyrics as well as in vocalisms when it becomes an instrument of its own. It is precisely this natural coexistence of different musical forms and improvisation typical to this ensemble that definitely establishes Tamara Obrovac as an exceptional artist. She has created a distinctive musical expression using elements of her own tradition, becoming ever more recognisable and present on the world music scene.

The guest of the concert is Dario Marušić, musician and ethnomusicologist, member of the first Transhistria Ensemble cast since 2000, who tirelessly spreads the awareness of the contemporary value of Istrian traditional musical expression. This music sounds equally new and fresh today, serving as evidence of the superiority of culture over all current problems of humankind. Šurle, mih, sopele or dvojnice may well be sounds from a distant past, but they are also sounds of the future.

Sevdalinka

Izvodi / Performed by: DAMIR IMAMOVIĆ

(Bosna i Hercegovina)

Utorak / Tuesday, 16. 7. 2019., 21.00 satAtrij Galerije Klovićevi dvori / Klovićevi Dvori Gallery Atrium, Jezuitski trg 4

Damir Imamović jedan je od najznačajnijih izvođača sevdaha danas i čovjek koji je u tradicionalnu glazbu Bosne i Hercegovine unio jedan novi umjetnički duh. Njegova pojava na glazbenoj sceni 2005. godine proizvela je novi val interesa za sevdah, ali i inovativno viđenje ove forme. Nazivali su ga ‘revolucionarem sevdaha’ (sevdalinkas.com), ‘novim pravcem u sevdahu’ (fRoots), pa čak i ‘kraljem sevdaha’ (The Huffington post).

Rođen u obitelji sevdalijskih bardova Đule, Zaima i Nedžada Imamovića, Damir rano dolazi u kontakt sa sevdahom i stječe jedan ugao gledanja koji će mu pomoći da kasnije krene svojim putem. Do 2016.


snima šest albuma a posljednji Dvojka pojavljuje se u izdanju prestižne kuće Glitterbeat Records. O Damirovom shvaćanju sevdaha Marina Andree Škop snimila je i međunarodno nagrađivani dokumentarni film ‘Sevdah’. Važnost Damirovog pristupa tradiciji sevdaha potvrdit će i selekcija u neke od najvažnijih međunarodnih muzičkih festivala kao što su Druga godba (Ljubljana), Balkan Trafik (Brussels), TFF (Rudolstadt), Jazz Fest Sarajevo, ali i suradnje s Jadrankom Stojaković, Vlatkom Stefanovskim, Bojanom Zulfikarpašićem, Ericom Vloeimansom, Gregom Cohenom, Derya Turkanom i dr.

U suradnji s graditeljem sazova Ćamilom Metiljevićem i graditeljem gitara Lukom Zaleteljom, Damir će realizirati ideju o novom instrumentu koji će predstavljati kombinaciju saza i gitare. Novi sevdalijski instrument dobit će ime ‘tambur’.

Krajem 2015. godine Damirov sevdalijski aktivizam okrunjen je velikom multimedijalnom izložbom ‘Sevdah, umjetnost slobode’. Izložba je predstavila dinamičan žanr bogate povijesti i sabrala ne samo Damirova, nego i istraživanja drugih važnih istraživača žanra. Na osnovu toga je nastala i Damirova knjiga Sevdah (Vrijeme, 2016.) koja je ubrzo postala temeljnim štivom za povijest sevdaha.

Damir Imamović is one of the most significant performers of sevdah today, introducing a new artistic spirit in the traditional folk music of Bosnia and Herzegovina. His appearance on the music scene in 2005 generated a new wave of interest in sevdah and introduced a new way of looking at the genre. He was named ‘a true sevdah revolutionary’ (sevdalinkas.com), ‘the new direction in Bosnian sevdah’ (fRoots), even ‘the king of Sevdah music’ (The Huffington Post).

Born to the family of sevdah bards Đulo, Zaim and Nedžad Imamović, Damir was exposed to sevdah very early on and adopted a specific perspective that later helped him chart his own course. By 2016, he recorded six albums and the last album, Dvojka, was released by world-renowned label Glitterbeat Records. Marina Andree Škop made an internationally awarded documentary ‘Sevdah’ on Damir’s understanding of sevdah. The importance of Damir’s approach to sevdah tradition was further validated when he was selected to take part in some of the most important music festivals, such as Druga godba (Ljubljana), Balkan Trafik (Brussels), TFF (Rudolstadt) and Jazz Fest Sarajevo. He was also invited to cooperate with Jadranka Stojaković, Vlatko Stefanovski, Bojan Zulfikarpašić, Eric Vloeimans, Greg Cohen, Derya Turkan et al.

In cooperation with saz maker Ćamil Metiljević and guitar maker Luka Zaletelj, Damir will bring the idea of a new instrument to life. This new sevdah instrument will present a combination of saz and guitar and it will be named ‘tambur’.

At the end of 2015, Damir’s sevdah activism was crowned with a large multimedia exhibition ‘Sevdah, the Art of Freedom’. The exhibition presented a dynamic genre of rich history and brought together not only Damir’s research, but also research of other important explorers of the genre. It served as basis for Damir’s book Sevdah (Vrijeme, 2016) which soon became an essential read for anyone interested in the history of sevdah.

Ethno Croatia – Ethno na putu / Ethno Croatia – Ethno on the Road

Srijeda / Wednesday 17. 7. 2019., 20.00 sati Trg bana Jelačića / Ban Jelačić Square

Program u suradnji s Međunarodnim kulturnim centrom Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu / Program in cooperation with Jeunesses Musicales Croatia

Ethno Croatia je projekt Hrvatske glazbene mladeži (HGM), članice Jeunesses Musicales International (JMI), u kojem o tradicijskoj glazbi mladi ljudi uče jedni od drugih i uz pomoć mentora produbljuju i šire saznanja o vlastitoj tradicijskoj glazbenoj kulturi, ali i o nasljeđu drugih kultura čiji baštinici sudjeluju u tom međunarodnom kampu. Učenjem o glazbenim tradicijama drugih, mladi ljudi uče o jednakosti, toleranciji i demokraciji.

Ethno Croatia će od 9. do 19. srpnja 2019. u Međunarodnom kulturnom centru HGM-a, u prekrasnom istarskom gradiću Grožnjanu, svjetskom mjestu susreta Glazbene mladeži, okupiti mlade glazbenike iz cijeloga svijeta koji će se družiti i jedni od drugih učiti o glazbi iz zemalja iz kojih dolaze. Nađu se tu mladi glazbenici od Belgije, Danske, Hrvatske, Švedske, Estonije, Zimbabvea, Španjolske, Finske, Jordana, Čilea do Engleske itd.

Ethno Croatia s ponosom predstavlja ovogodišnje umjetničke voditelje, izvanredne i iskusne glazbenike koji će predavati polaznicima, pomagati im u učenju, aranžiranju i stvaranju glazbe.

Lucija Stanojević diplomirala je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Predaje violinu i vodi gudački orkestar u glazbenoj školi. Nastupa solo, u komornim ansamblima, orkestrima i bendovima. Organizira i vodi radionice za djecu, kao i radionice soundpaintinga, komorne, orkestralne i tradicijske glazbe. Bila je jedna od mentorica radionica i kampova El Sistema u Puli, Zagrebu, Beču i Milanu. Piše priče za djecu i 2018. objavila je prvu slikovnicu - Ritam Zvukolik. Suautorica je dječje kazališne predstave Zvukolika šuma. Nakon sudjelovanja na etnoradionicama u Grožnjanu, Švedskoj, Francuskoj i Danskoj, bit će pomoćna umjetnička voditeljica radionice Ethno Croatia 2019.

Nils Peschanski nekadašnji je sudionik Ethnofonika i raznih Ethno radionica. Ovo će mu biti drugi put da vodi Ethno, nakon Ethno France 2019. i prvog Folkatrona (elektro Ethna u Engleskoj) 2018. godine. Glazbene ideje crpi iz svojih raznovrsnih iskustava. Klavijaturist je u mnogim rock, hip hop i electro bendovima u Francuskoj (Noflipe, Le Vasco & Global Network) s kojima je nastupao diljem Francuske i Europe, kao i na poznatim festivalima Transmusicales de Rennes, Printemps de Bourges, Great Escape u Brightonu i Eurosonic u Groningenu. Predaje klavijature u glazbenim školama u Francuskoj.

Ethno Croatia is a project realized by Jeunesses Musicales Croatia, a member of Jeunesses Musicales International (JMI), which stimulates the youth to learn about traditional music from one another and deepen their knowledge of their own traditional music culture. The project also encourages the participants to learn about the legacy of other cultures whose heirs participate in this international camp, with the help of mentors. By gathering knowledge about the musical traditions of others, young people learn about equality, tolerance and democracy.

Ethno Croatia will bring together young musicians from all around the world from 9th to 19th July 2019, at the International Cultural Center of Jeunesses Musicales Croatia in the beautiful


Istrian town of Grožnjan, recognized as a JMI World Meeting Center. They will socialize and learn from each other about the music of the countries they come from. The camp will gather young musicians from Belgium, Denmark, Croatia, Sweden, Estonia, Zimbabwe, Spain, Finland, Jordan, Chile, England and more.

Ethno Croatia is proud to present this year’s artistic leaders, the outstanding and experienced musicians who will teach the participants and assist them in learning, arranging and creating music.

Lucija Stanojević graduated in violin from the Zagreb Academy of Music. She teaches violin and leads a string orchestra at a music school. Stanojević performs solo, in chamber ensembles, orchestras and bands. She also organizes and conducts workshops for children, as well as the sound painting, chamber music and traditional music workshops. She was one of the mentors at the workshops and camps El Sistema in Pula, Zagreb, Vienna and Milan. Stanojević writes stories for children and released her first picture book Ritam Zvukolik in 2018. She is the co-author of the children’s theater play Zvukolika šuma. After participating in the ethno workshops in Grožnjan, Sweden, France and Denmark, she will work as the assistant artistic director at the Ethno Croatia 2019 workshop.

Nils Peschanski is a former member of Ethnofonik and various Ethno workshops. This will be his second year of teaching at Ethno, after Ethno France in 2019 and the first Folkatron (electro Ethno in England) in 2018. He draws musical ideas from his diverse experiences. Peschanski plays the keyboard in many rock, hip-hop and electro bands in France (Noflipe, Le Vasco & Global Network), with whom he has performed throughout France and Europe, as well as at the famous festivals Transmusicales de Rennes, Printemps de Bourges, Great Escape in Brighton and Eurosonic in Groningen. He teaches the keyboard in music schools in France.

Tradicijska glazbala Gorskog kotara, Istre i Kvarnera / Traditional instruments of Gorski Kotar, Istria and Kvarner

Sudjeluju / Participants:Orlec (otok Cres / the island of Cres), Mario MužićPoljica (otok Krk / the island of Krk), FD „Poljica“, sopci musicians Edi Milohnić i Luka BrozićGaližana/Gallesano, Zajednica Talijana „ArmandoCapolicchio“ Galižana/Comunità degli Italiani „Armando Capolicchio“Rab i Lopar (otok Rab / the island of Rab), Anđelo Brna i Bruno Škarić, Rab i KUD / Folklore Group „San Marino“ LoparBarban, KUD / Folklore Group „Barban“Delnice, Delnički muzikantiSovinjak, Sovinjski gunjciJelenje, KUD / Folklore Group „Zvir“ Jelenje, Grobnički sopci

Subota / Saturday, 20. 7. 2019. u 21.00 satpozornica Gradec / Gradec stage

U skladu s osnovnom temom Smotre koja programima ususret proglašenja Rijeke Europskom prijestolnicom kulture 2020., ovim relativno kratkim koncertom koji traje oko pola sata, na glavnoj pozornici Smotre, na Gradecu, ističe raznolikost i zvučno bogatstvo koje umjetnički ostvaruju tradicijska glazbala Gorskog kotara, Istre i Kvarnera. Nastupaju skupine koje sudjeluju i u tematskom programu Karolinom i Lujzijanom do Rijeke (članovi Društava iz Barbana, Galižane, Jelenja i iz Poljica), te umjetnici pojedinci, svirači tradicijskih glazbala.

Delnice su na tranzitnom području središnjeg dijela goranske visoravni, mjesto preklapanja različitih utjecaja kamo su iz negdašnje Austro-Ugarske stigli polka i valcer, a iz Češke

dijatonska harmonika heligonka, danas neizostavni simboli kulturnoga identiteta goranskog područja. Delnički muzikanti dio su tamburaškog sastava KUD “Delnice” i nastupaju uz folklornu skupinu. To su Denis Kezele na dijatonskoj harmonici, Saša Marincel na bugariji te Franjo Jakovac na berdi. Iz Sovinjaka u sjevernoj Istri nedaleko Buzeta, dolaze gunjci, skupina glazbenika koji su prvotno svirali na violini i bajsu (mali i veli vijulin) koji su u Istru stigli iz alpskih krajeva u 19. stoljeću. S vremenom su u sastav gunjaca ušli klarinet (klarin), triještina, trombeta i druga glazbala. Gunjci sviraju isključivo glazbu za ples, a uglavnom su to polke, valceri, mazurke i koračnice. Sovinjski gunjci su Nevio Sirotić na frajtonerici (dijatonskoj harmonici) te Robert Majer na bajsu. Orlec, najveće naselje u unutrašnjosti otoka Cresa smješteno sjeveroistočno od Vranskog jezera ovaj put predstavlja svirač meha Mario Mužić koji će na mehu svirati tanec po staru: z mesta i naokolo. Koncert je uvod u drugu večer nastupa folklornih skupina na Gradecu.

ideja i koncepcija: Vidoslav Bagur

In line with the main theme of the Festival, and with Rijeka being declared the European Capital of Culture in 2020, this relatively short, 30-minute concert on the main festival stage, Gradec, will highlight the diversity and sound richness that the traditional instruments of Gorski Kotar, Istria and Kvarner artistically create. We will see performances of groups who also take part in the thematic programme Via the Karolina and Lujzijana historical roads to Rijeka (members of Folklore Groups from Barban, Galižana, Jelenje and Poljica), and individual artists, players of traditional instruments.

Delnice is situated in the transit area of the central part of Gorski Kotar plateau. It is a place where various influences meet and overlap, where polka and waltz arrived from the former Austria-Hungary and diatonic accordion heligonka from the Bohemia, today essential and indispensable symbols of cultural identity of Gorski Kotar area. Delnički muzikanti form part of tamburitza group in “Delnice” Folklore Group and they will be performing with the folklore group. They are: Denis Kezele on diatonic accordion, Saša Marincel on bugarija guitar and Franjo Jakovac on berda (bass). From Sovinjak in northern Istria not far from Buzet, we have gunjci, a group of musicians who originally played violin and bass (mali and veli vijulin) and who came to Istria from the alpine regions in the 19th century. The group gunjci gradually included clarinet (klarin), triještina, trombeta and other instruments. Gunjci exclusively perform dance music, which is mostly polkas, waltzes, mazurkas and marches. Sovinjski gunjci are: Nevio Sirotić on frajtonerica (diatonic accordion) and Robert Majer on bass. Orlec, the largest village in the interior of the island of Cres, located northeast from Vransko Lake, is represented this year by Mario Mužić who will be playing meh (bellows) and perform tanec po staru: z mesta and naokolo. The concert will be an introduction to the second evening of folklore group performances on Gradec.

Idea and concept: Vidoslav Bagur

Orlec (otok Cres) orlečka polka – svirka na meh, Orlec, Mario Mužić

Poljica, otok Krkna korak i tanac, sopci Edi Milohnić i Luka Brozić

GaližanaFurlana, pive i simbolo Canti zota le piveCanti a la pera Canti a la longa

Rab i Lopar (otok Rab)mih solo i uz pjesmu, Anđelo Brna mih solo i loparski tanac, Bruno Škarić


Barban, Istra svirka u duplice (svirale), Mihael Glavaštaranka uz mih, Željko Glavašsvirka u šurle, Mihael Glavaš taranka – tarankaju otac i sin: Josip i Tedi Trošt

uz malu i veliku roženicu, sopu otac i sin: Mihael i Željko GlavašDelnice, Sovinjak i Jelenje

delnička polka – Delnički muzikanti, harmonika heligonka (Denis Kezele), uz bugariju (Saša Marincel) i berdu (Franjo Jakovac)

starinski valcer i polka, Sovinjski gunjci, harmonika frajtonerica (Roberto Majer) uz bajsić (Nevio Sirotić),

potresujka – Grobnički sopci, harmonika trieština (Danijel Šimek), uz bajs

Tisuć’ puta zdravo budi!koncert hrvatskih hodočasničkih i marijanskih pjesama

Sudjeluju: KUD „Kupljenovo“, KupljenovoKUD „Nova zora“, ženska pjevačka skupina, Donja LomnicaKUD „Ogranak Seljačke sloge“ Posavski Bregi, ženska pjevačka skupina Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja, Sinj Ženska pjevačka skupina Župne crkve sv. Lovre, Baranjsko Petrovo Selo Ženska pjevačka skupina Župe sv. Marka evanđelista, Plehan (Bosanska Posavina), Dugo Selo

nedjelja, 21. 7. 2019. u 19.30 sati crkva sv. Katarine, Katarinin trg, Zagreb

Tematskim koncertom hrvatskih hodočasničkih i marijanskih pjesama Međunarodna smotra folklora Zagreb nastavlja prikazivati bogatu tradiciju crkvenog pučkog pjevanja u Hrvata. Crkveno pjevanje kod Hrvata u domovini i bližoj dijaspori karakterizira specifična simbioza crkvene i pučke (svjetovne, tradicijske) glazbe koja je važan element za kontinuitet i sam opstanak tradicijskog i crkvenog pjevanja. Katolička crkva i crkvena pučka glazba jedan su od najčvršćih označitelja identiteta kojim iseljene hrvatske zajednice održavaju tradicijsku kulturu matične zemlje. Tako je i hodočašćenje, posebice marijanskim svetištima, zajednička karakteristika Hrvata u domovini i u iseljeništvu. Marijanska svetišta imaju glavno mjesto među kršćanskim svetištima i, prema riječima Svetoga Oca, ubrajaju se u “duhovno i kulturno naslijeđe određenog naroda i imaju veliku snagu zračenja i privlačnosti”. Hrvatska hodočašća, uglavnom posvećena lokalnim i regionalnim marijanskim svetištima, karakteriziraju pješačka hodočašća, što je tradicija, u većini slučajeva, dulja i od nekoliko stotina godina. Najpoznatija hrvatska hodočašća su posjeti najvećim hrvatskim svetištima, poput onoga Majci Božjoj Bistričkoj, čije je svetište od 1971. godine postalo hrvatsko nacionalno svetište. S istim žarom hodočasnici iz susjednih župa ili dekanata, obično pješice, često i bez obuće, pohode i lokalna hrvatska svetišta, u dane otpusta ili jubileja na glavne vjerske svečanosti.

Štovanje lika Majke Božje zauzima istaknuto mjesto u Hrvata katolika (Advocate Croatiae) koji imaju prilike pjevati marijanske pjesme gotovo cijele crkvene godine. Čak tri mjeseca posvećena su njezinu liku (svibanj, kolovoz, listopad) uz niz Gospinih napjeva koji se pjevaju u vrijeme korizme i došašća. Privrženost liku Majke Božje potaknula je mnoge pjevačice i pjevače da se u svojoj glazbenoj vještini inspiriraju tom temom pa postoje brojni ciklusi marijanskih pjesama koje je narod ispjevao tijekom duge povijesti. Mnoge od njih, iako autorske, danas nose epitet „pučke“ jer ih je narod prihvatio i na sebi svojstven način, lokalnim glazbenim izričajima, prilagodio svojem pjevanju. Glazbeni ukusi, lokalni stilovi i žanrovi karakteristični za pojedina područja, postupno su modificirali melodijsku liniju, pridodane glasove i tekst originalnog predloška, u nekim slučajevima i do neusporedivosti s originalnim napjevom. U crkvama sjeverne Hrvatske nailazi se na brojne paraliturgijske napjeve. Nositeljice te tradicije su žene, što je vidljivo i u konceptu koncerta, iako nije rijetkost da pjevanje predvode i muškarci.

Nije slučajno što smo se odlučili upravo za takav tematski koncert. Na 36. Međunarodnoj smotri folklora (2002.) u crkvi sv. Katarine održan je koncert hrvatskih hodočasničkih i marijanskih pjesama, na kojem je nastupilo deset pjevačkih skupina. Ujesen iste godine taj je koncert, zahvaljujući o. Zvonku Martiću, održan i u sarajevskoj katedrali, uz prisutnost kardinala Vinka Puljića. Ideja pokretanja programa marijanskih pjesama potekla od Vidoslava Bagura, organizatora Smotre folklora Dalmacije u Metkoviću (Na Neretvu misečina pala), gdje se od 2000. godine redovito održavaju koncerti marijanskih pjesama. Godine 2005. Smotra u Metkoviću izdala je dvostruki nosač zvuka (CD) Ružice majska, diko nebeska, na kojem je predstavljena serija koncerata kojima su se u crkvi sv. Ilije u Metkoviću predstavili višegodišnji vrijedni rezultati skupine istraživača predvođenih Vidoslavom Bagurom. Koncerti u Metkoviću, Zagrebu i Sarajevu koncipirani su prema osnovnoj ideji prikaza raznolikosti i bogatstva specifičnog crkveno-pučkog glazbenog repertoara različitih lokalnih zajednica u zemlji i dijaspori. Većina skupina koje su nastupile na koncertima su pučke pjevačke skupine čije su aktivnosti povezane s lokalnim župama ili KUD-ovima, preko kojih prenose svoju pučku vokalnu tradiciju. Lokalni izričaj koji donose pjevači u pravilu se odnosi na tradicijske načine vokalnog izražavanja kraja iz kojega dolaze. Posebno je to prepoznatljivo u pjevanjima skupina dinarskog areala (na ovom koncertu: pjevačice iz Cetinske krajine, pjevačice podrijetlom iz Bosanske Posavine). Nas zanima lokalni aspekt koji ćemo prikazati raznovrsnim napjevima koji su se do danas održali u glazbenoj tradiciji pojedinih sela i zajednica.

Širenje marijanskog kulta rezultiralo je i stvaranjem brojnih glazbenih djela posvećenih liku Majke Božje na međunarodnoj i na regionalnoj, posebice na lokalnoj razini. Stoga marijanske napjeve možemo podijeliti na općepoznate napjeve i lokalne inačice:

- općepoznati marijanski napjevi međunarodnog karaktera mogu se čuti u svim većim svetištima u svijetu, ali i u lokalnim zajednicama; primjeri takvih napjeva različite su verzije Ave Marije, Sred rajske pećine (pjesma sestre Bernardice iz Lourdesa), pjesma iz Fatime, pjesma Majci mira (Međugorje)

- općepoznate hrvatske marijanske pjesme: Rajska djevo, Kraljice Hrvata; Majko Božja Bistrička; Sva si lijepa, o Marijo; O mila majko nebeska; Kraljice neba, koje poznaju Hrvati u domovini i izvan nje.

Lokalne inačice marijanskih napjeva karakterizira rasprostranjenost među članovima određene lokalne zajednice. Ti su napjevi često vezani uz tradicijski način pjevanja kraja iz kojega hodočasnici dolaze. Kakve je sve kategorije moguće naći među tim primjerima? Varijante u lokalnim zajednicama razlikuju se po napjevima i po tekstovima marijanskih pjesama. Postoje napjevi kod kojih je tekst preuzet od postojeće popularne marijanske pjesme koja je spjevana na lokalni napjev. Postoji i obratna situacija, u kojoj je lokalni tekst pridodan poznatom napjevu. Treća je varijanta najuvriježenija, a odnosi se na lokalni tekst koji je spjevan lokalnim tradicijskim (svjetovnim) načinom pjevanja. Sve varijante izraz su predanosti hodočasnika koji posjećujući i hodočasteći marijanska svetišta smišljaju nove stihove i pjesme u čast Majke Božje.

dr. sc. Joško ĆaletaInstitut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb


Tisuć’ puta zdravo budi!– a concert of Croatian pilgrimage and Marian hymns

The International Folklore Festival continues to present the rich tradition of Croatian church folk singing with a themed concert of Croatian pilgrimage and Marian hymns. Croatian church singing in the homeland and the immediate diaspora communities is characterized by a specific symbiosis of sacral and folk (secular, traditional) music, representing a key factor for the continuity and survival of both traditional and church singing. The Catholic Church and church folk music represent some of the strongest identity symbols that have kept the traditional culture alive among emigrant Croatian communities. Thus pilgrimages, especially to Marian shrines, became a common characteristic of Croats, both in the country and the diaspora.

Marian devotions are very prominent among Croatian Catholics (Advocate Croatiae), who sing Marian hymns throughout the church year. Three whole months are dedicated to Mary (May, August, October) with a number of Marian chants sung during Lent and Advent. The veneration of Mary has also inspired many male and female singers, and therefore numerous cycles of Marian hymns have been written throughout history. Many of them, although original compositions, are designated as “folk” songs because they have been accepted by the people and adapted to local musical idioms. Musical tastes, local styles, and genres characteristic for specific areas have gradually modified the melody lines, accompanying voices, and lyrics of the originals to the point of unrecognizability in some cases. Marian hymns are more common in northern Croatian churches, which are characterized by a great number of paraliturgical chants. This is a primarily female tradition, which is apparent in the concept of this concert, although songs led by men are not uncommon.

It is of no coincidence that this topic was chosen for our themed concert. During the 36th MSF (in 2002) there was a concert of Croatian pilgrimage and Marian hymns in the Church of St. Catherine in which 10 vocal groups took part. In the fall of 2002, and thanks to don Zvonko Martić, the same concert was held in the Sarajevo Cathedral, and was attended by cardinal Vinko Puljić. The idea of developing a program of Marian songs came from Vidoslav Bagur, the Dalmatian Folklore Festival organizer in Metković (Na Neretvu misečina pala), where Marian hymn concerts have been held regularly since 2000. In 2005, the festival in Metković released a double CD called Ružice majska, diko nebeska, featuring a series of concerts in the church of St. Elijah, and promoting the results of many years of research conducted by a group of researchers led by Vidoslav Bagur. The concerts in Metković, Zagreb, and Sarajevo were organized with the basic idea to display the variety and the abundance of the specific folk church music repertoire of local communities in the country and the diaspora. Most of the groups that have performed in these concerts are folk singing groups working under their local parish or a folklore group, through which they pass on their vocal folk traditions. The singers’ local idiom is generally related to the traditional vocal expression of the area the group comes from. This is particularly recognizable among the groups of the Dinaric area (in this concert this includes: female singers from the Cetina region and female singers from Bosnian Posavina). We are especially interested in the local aspect, which will be presented through various chants that have survived to this day in the musical tradition of some villages and communities.

Local versions of Marian hymns are characterized by their dispersion among members of a local community. These hymns are often related to traditional singing methods of the region the pilgrims originate from. What categories can these examples be divided into? Variants of Marian hymns within local communities differ in melodies and lyrics. There are some hymns in which the lyrics have been taken from a popular Marian song and set to a local melody. There are also the opposite situations, where local lyrics have been attached to a well-known melody. The third variant, however, is the most common, in which local lyrics are accompanied by traditional (secular) singing. All of the above variants are an expression of pilgrims’ devotions while visiting Marian shrines, composing verses and songs to honor the Mother of God.

Joško Ćaleta, PhDInstitut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

Radionice / WorkshopsHAI! Hrvatske autentične igračke – radionice za djecu vrtićke dobi

Srijeda, 22. 5. 2019., 10.00 – 15.00 satiKulturni centar Travno, B. Magovca 17

Pod vodstvom Tanje Tandare, projektne menadžerice u kulturi, u sklopu djelatnosti Udruge za projektni menadžment u kulturi poVUcizakulturu, koja provodi edukativni projekt HAI – hrvatske autentične igračke, održala se radionica za djecu predškolske dobi zagrebačkih vrtića. Na svibanjskoj radionici u Kulturnom centru Travno bilo je 95 djece u pet predškolskih skupina iz dječjih vrtića Sopot, Tratinčica, Utrina, Travno i Zapruđe.

Igračke su osmislili studenti dizajna, a inspirirane su hrvatskom kulturnom baštinom s ciljem koncipiranja didaktičkih igračaka koje potiču interaktivno iskustvo igre. Didaktički materijal namijenjen je djeci predškolske dobi koja uz igru usvajaju razvojne vještine i ujedno upoznaju hrvatsku baštinu.

Plesna radionica / Dance workshops

Volkstänze aus aller Weltpod vodstvom / conducted by Francis Feybli (Švicarska/Switzerland)i gošći / guest dance teachersBruna Piccazio (Brazil),Ximena Banegas (Bolivija),Estefania Solórzano (Ekvador)

19. - 21. 7. 2019., 19.00 satiGornjogradska gimnazija/ Upper Town High School, Katarinin trg 5

Francis Feybli iz Švicarske dugogodišnji je suradnik Međunarodne smotre folklora, prvi voditelj plesnih radionica. Na radionicama Plešite s nama od 1983. podučava ples sve zainteresirane zajedno sa članovima Grupe za međunarodni folklor Studentskoga kulturno-umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“, koju je uz njegovu pomoć dvije godine prije osnovao Nenad Bićanić. Na repertoaru radionice je plesna baština mnogih naroda, ponajprije europskih. Veliki je poznavatelj i hrvatskog folklora. Uz radionicu Plešite s nama, koju poslije večernjih nastupa na Gradecu uz Feyblija vode i Vido Bagur i Goran Ivan Matoš, Francis Feybli


vodi i dnevnu plesnu radionicu za inozemne i domaće polaznike, podučavajući hrvatske plesove i plesove drugih europskih naroda.

Na ovogodišnjoj Smotri posebne gošće tih njegovih radionica u Gornjogradskoj gimnaziji su Bruna Piccazio (Brazil), te dvije studentice poslijediplomskoga master studija (International Joint Master in Dance Knowledge, Practice and Heritage Choreomundus) organiziranoga na četiri sveučilišta: na Norveškom sveučilištu znanosti i tehnologije u Trondheimu, Sveučilištu Clermont Auvergne u Francuskoj, mađarskom Sveučilištu Szeged te Sveučilištu Roehampton (UK) – Ximena Banegas (Bolivija) i Estefania Solórzano (Ekvador).

Bruna Piccazio (Brazil) plesačica je i udaraljkašica, a specijalizirala se za brazilski folklor. Diplomirala je ples na Državnom sveučilištu Campinas – Unicamp (São Paulo, Brazil). Godine 2015. brazilska Nacionalna fondacija za umjetnosti Funarte poduprla je njezin projekt Inquietos, kojim osvješćuje odnos glazbe i plesa i poučava o modernim i suvremenim plesnim djelima različitih žanrova (stranima i brazilskim), koja mijenjaju paradigme u umjetnosti. Godine 2016. vodila je predstavu Loua Harrisona, Udaraljkaš u pokretu, po prvi put u Brazilu u čast američkoga skladatelju, na njegovu glazbu. Kreirala je spektakle Fris Sound, Sound Skin i Sound Image, za koje je nagrađena, a u njima stvara zvučne kostime i skulpture inspirirana brazilskim folklornim plesovima. Držala je tečajeve somatskog učenja, orijentalnih plesnih tehnika, butoh, indijskih ritmičkih tehnika, ritmičkoga čitanja s Fernandom Hashimotom itd. Vodi CODAPE, the Contemporary Percussive Dance Company, koju je osnovala 2015. godine. Plesala je i podučavala u plesnim ansamblima suvremenog plesa više od 12 godina u različitim dijelovima São Paula.

Estefanía Solórzano rođena je u Guayaquilu, Ekvador. Plesačica je i glumica s desetogodišnjim profesionalnim iskustvom. Tri godine studirala je u Theatre at Laboratorio Malayerba te osam godina suvremeni ples u Centro Cultural Sarao, odnosno, u La Fábrica, Cuerpo-Espacio. Stekla je i diplomu međunarodnog poslovnog upravljanja na sveučištu u Guayaquilu. Sudjelovala je na radionicama nekoliko koreografa: Marcela Quintero (Kolumbija), plesačica kompanije Pine Bausch, zatim Lisie Estarás (Argentina) iz Les Ballets C de la B, kao i kod Davida Zambrana (Venezuela) i Jennifer Ocampo (DE). Kao plesačica je surađivala s Nathalie Elghoul, grupom Dança Gringa i Omarom Aguirreom (Ekvador) te Jordanon Klitzkeom (SAD). Nastupala je u kazališnim komadima, kao solistica, te na više od dvadeset kazališnih festivala u Latinskoj Americi (Peru, Venezuela, Čile, Argentina, Urugvaj i Kuba). U Ekvadoru uz pomoć Ministarstva baštine i kulture razvija projekt u čijem su središtu osobe s posebnim potrebama i oni koji se o njima skrbe. Upravo je završila terensko istraživanje u Grčkoj gdje se bavila utjecajem tradicijskih grčkih plesova na plesne tehnike i koreografiju.

Ximena Purita Banegas Zallio rođena je u Santa Cruzu, Bolivija. Kao djevojčica je bila uključena u snimanje televizijskog showa Unitoons, što je utjecalo na njezino daljnje učenje tradicijskih plesova Bolivije. Surađivala je s više plesnih kompanija u Boliviji: Academia Canedo, Tentayape, Bellart, Danzarte, s kojima je osvojila nekoliko nagrada na natjecanjima. Uz potporu Ministarstva kulture Bolivije predstavljala je bolivijske folklorne plesove na pozornicama u Brazilu, Peruu i Meksiku, a bila je izabrana i za predstavljanje Bolivije na Li Po Chun United World College, Hong Kong. Putovala je u Sjevernu Koreju kao Mladi ambasador dobre volje radi povezivanja dviju zemalja. Nakon međunarodne diplome u

Boliviji, diplomirala je umjetnost i u SAD-u na Earlham Collegeu te nastupala na Festival Dance Alloy, Richmond, Indiana. Dobitnica je nagrade “Escudo Cruceño” (2017) od lokalne uprave Santa Cruz de la Sierra za promociju i očuvanje tradicijskih plesova tijekom karnevala u Santa Cruzu. Specijalizirala se za bolivijske tradicijske plesove. Istraživala je u Washingtonu D. C. u Smithsonianovu središtu za tradicijski život i kulturnu baštinu, kao i mediteranske tradicije i kreativnost u Kataloniji.

Francis Feybli from Switzerland is a longtime associate of the International Folklore Festival and its first dance workshop leader. Since 1983, Feybli has been teaching dance within the workshops Dance with Us together with the members of the Group for International Folklore of the “Ivan Goran Kovačić” student ensemble, which Nenad Bićanić founded two years earlier with his help. The repertoire of the workshop includes the dance heritage of many nations, primarily European. Francis Feybli is also a great connoisseur of Croatian folklore. In addition to the dance workshop Dance with Us, conducted by Vido Bagur and Goran Ivan Matoš, Feybli also leads a day workshop for foreign and domestic participants, teaching Croatian dances and dances of other European nations.

At this year’s Festival, special guests at his workshops at the Upper Town High School are Bruna Piccazio (Brazil), and two students of postgraduate master studies (Choreomundus International Joint Master in Dance Knowledge, Practice and Heritage), organized at four universities: Norwegian University of Science and Technology in Trondheim, Clermont Auvergne University in France, Hungarian University of Szeged and the University of Roehampton in the UK: Ximena Banegas (Bolivia) and Estefania Solórzano (Ecuador). At every workshop (from Friday to Sunday), along with the dances of various European countries, half an hour will be dedicated to the dances of Latin America – Bolivia, Brazil and Ecuador!

Bruna Piccazio (Brazil) is a dancer and percussionist specialized in Brazilian folklore. She graduated from Campinas State University – Unicamp (São Paulo, Brazil). In 2015, the Brazilian National Art Foundation Funarte supported her project Inquietos, which promotes the relationship between music and dance and teaches about the modern and contemporary dance works of different genres (both foreign and Brazilian) that change the paradigms of art. In 2016, she led the performance by Lou Harrison Percussion in Motion for the first time in Brazil, in honor of the American composer and his music. She’s the author of the spectacles Fris Sound, Sound Skin and Sound Image, for which she has been awarded, and in which she creates sound costumes and sculptures inspired by the Brazilian folk dances. She has taught classes in somatic learning, oriental dance techniques, butoh, Indian rhythmic techniques, rhythmic reading with Fernando Hashimoto, and more. Piccazio is the director of CODAPE, the Contemporary Percussive Dance Company, which she founded in 2015. She has danced and taught in contemporary dance ensembles for over 12 years in various parts of São Paolo.

Estefania Solórzano was born in Guayaquil, Ecuador. She is a dancer and actress with ten years of professional experience. She studied Theater at Laboratorio Malayerba for three years and contemporary dance at Centro Cultural Sarao (La Fábrica, Cuerpo-Espacio) for eight years. Solórzano also obtained a degree in international business management from the Guayaquil University. She has participated in several workshops by various choreographers: Marcela Quintero (Colombia), a dancer with the Pina Bausch Company, Lisie Estarás (Argentina) from Les Ballets C de la B, as well as with David Zambran (Venezuela) and Jennifer Ocampo (Germany). As a dancer, she cooperated with Nathalie Elghoul, Gringa Danza and Omar Aguirre (Ecuador), as well as Jordan Klitzke (US). She has performed in theater plays, as a soloist, and at over twenty theater festivals in Latin America (Peru, Venezuela, Chile, Argentina, Uruguay and Cuba). Solórzano is developing a project focused on persons with special needs and their caregivers in Ecuador, with the help of the Ministry of Heritage and Culture. She has just finished a field research in Greece, where she has been studying the influence of the traditional Greek dances on dance techniques and choreography.


Ximena Purita Banegas Zallio was born in Santa Cruz, Bolivia. She was involved in the filming of the TV show Unitoons as a child, which influenced her further learning of the traditional Bolivian dances. She has worked with several dance companies in Bolivia: Academia Canedo, Tentayape, Bellart and Danzarte, with whom she has won several awards at competitions. With the support of the Ministry of Culture of Bolivia, she has performed Bolivian folk dances on the stages in Brazil, Peru and Mexico, and was also chosen to represent Bolivia at the Li Po Chun United World College in Hong Kong. She traveled to North Korea as a Young Ambassador of Goodwill to connect the two countries. After obtaining an international diploma in Bolivia, Zallio graduated in art at Earlham College in the US, and performed at the festival Dance Alloy in Richmond, Indiana. She received the award “Escudo Cruceño” (2017) from the local government of Santa Cruz de la Sierra for the promotion and preservation of traditional dances during the Santa Cruz carnival. She specializes in Bolivian traditional dances. Zallio has researched at the Smithsonian Center for Folklife and Cultural Heritage in Washington DC, as well as the Mediterranean traditions and creativity in Catalonia.

Izložbe / ExhibitionsNematerijalna kulturna baština u Federaciji Bosne i Hercegovine iz zbirke Karmela sv. IlijeIntangible cultural heritage of the Federation of Bosnia and Herzegovinafrom the collection of the Monastery of St. Elijah

Galerija Klovićevi dvori / Klovićevi dvori Gallery, Jezuitski trg 4

Otvorenje izložbe: srijeda / Exhibition opening: Wednesday, 3. 7. 2019., 19.00 satiIzložba ostaje otvorena do 21. srpnja 2019. / The exhibition remains open until July 21, 2019

Izložba Nematerijalna kulturna baština u Federaciji Bosne i Hercegovine iz zbirke Karmela sv. Ilije je prikaz dvanaest kulturnih elemenata te etnografske zbirke s Preliminarne otvorene liste nematerijalnoga kulturnoga naslijeđa/baštine Federacije Bosne i Hercegovine. Ovu Listu izradilo je Federalno ministarstvo kulture i sporta izdvajajući kulturne fenomene koje Federacija BiH želi nominirati i staviti na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

To su: konjičko drvorezbarstvo; potkivanje jaja u Kreševu; umijeće izrade čipke – kera; hodočašće na Ajvatovicu – Prusac; hodočašće sv. Ivi – Podmilačje; izradu grnčarije u Liješevu; običaj košenja u Kupresu; gangu, polifoni oblik ruralne tradicije; umijeće izvođenja sevdalinke, muzičko-poetskog oblika gradske muzičke tradicije; umijeće gradnje i sviranja instrumenta karaduzen; polifoni oblik pjevanja „U tri“ u Usori i skokove sa Starog mosta u Mostaru. Konjičko drvorezbarstvo upisano je 2017. godine na Reprezentativnu listu nematerijalnog naslijeđa čovječanstva, a običaj košenja u Kupresu je prošao proces nominacije.

Građa za izložbu Nematerijalna kulturna baština u Federaciji Bosne i Hercegovine iz zbirke Karmela sv. Ilije dio je etnografske zbirke u Samostanu – duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru, u okolici Tomislavgrada. U ovu zbirku prikupljaju se i čuvaju tradicijska odjeća, nakit, čipke i uporabni predmeti sva ti konstitutivna naroda, Hrvata, Srba i Bošnjaka iz cijele Bosne i Hercegovine.

Iz fundusa etnografske zbirke u Karmelu sv. Ilije, za potrebe ove izložbe, izdvojena je građa o nematerijalnoj baštini u Federaciji Bosne i Hercegovine. Izložba je multimedijalna i prikazuje dvanaest kulturnih fenomena kroz predmete izrađene tradicionalnim umijećima, prateće tekstove, umjetničke fotografije i video zapise.

Svi kulturni elementi s Preliminarne otvorene liste, zanimljivi su i zaslužuju pozornost. Valja istaći kako posebnu pozornost zaslužuju neki eksponati ili dijelovi izložbe. Između ostalih to je djevojačka soba iz Konjica koju je ručno izradio drvorezbar Hamdija Hamdo Kadić zvani Gunjo (1896. – 1989.). Sevdalinka je prikazana pod naslovom Sevdah u kući Imamovića i pokazuje sevdalinku u različitim povijesnim razdobljima kroz tri generacije pjevača iz obitelji Imamović (Zaima, Nedžada i Damira).

Posjetitelji će moći čuti i vidjeti i možda posljednju skupinu pjevačica koje izvode pjevanje u tri iz Usore.

dr. sc. o. Zvonko Martić

The exhibition Intangible cultural heritage of the Federation of Bosnia and Herzegovina from the collection of the Monastery of St. Elijah presents twelve cultural elements of the ethnographic collection from the Preliminary open list of intangible cultural heritage of the Federation of Bosnia and Herzegovina. The List was put together by the Federal Ministry of Culture and Sports to include cultural phenomena that the Federation intends to nominate and include on the UNESCO Representative List of Intangible Cultural Heritage of Humanity.

These include: Konjic woodcarving; egg shoeing in Kreševo; lacework – kera; pilgrimage to Ajvatovica – Prusac; pilgrimage to St. John – Podmilačje; pottery work in Liješevo; grass mowing customs in Kupres; ganga, the polyphonic singing form of rural tradition; the singing of sevdalinka, the musical and poetic form of urban tradition; the building and playing of the karaduzen instrument; polyphonic singing “in threes” in Usora; and jumping from the Old Bridge in Mostar. Konjic woodcarving was included on the Representative List of Intangible Cultural Heritage of Humanity in 2017, and the Grass Mowing Customs in Kupres have passed the nomination process.

The material for the exhibition Intangible cultural heritage of the Federation of Bosnia and Herzegovina from the collection of the Monastery of St. Elijah is a part of the ethnographic collection kept in the Monastery and Spiritual Center “Karmel of St. Elijah” on Lake Buško near Tomislavgrad. The collection holds traditional clothes, jewelry, laces and utensils of all three peoples of Bosnia and Herzegovina: Croats, Serbs and Bosniaks.

For this exhibition, the material about the intangible heritage of Bosnia and Herzegovina has been selected from the entire ethnographic collection in the Monastery of St. Elijah. This is a multimedia exhibition presenting twelve cultural phenomena through items created using traditional crafts, accompanying texts, artistic photography and videos.

Although all cultural elements from the Preliminary open list are interesting and deserving of attention, some of the exhibits or exhibition sections should be especially noted. These include the maiden room from Konjic, which was hand-carved by Hamdija Hamdo Kadić called Gunjo (1896 – 1989). Sevdalinka is presented under the title Sevdah in the Imamović house and represents the songs through different historical periods and three generations of the Imamović family singers (Zaim, Nedžad and Damir).

Visitors will also have an opportunity to hear and see possibly the only remaining group of female singers performing Usora’s singing in threes.

Father Zvonko Martić, PhD


The central theme of the International Folklore Festival in Zagreb is the ethnographic and folklore wealth of the wider area along the historic Karolina and Lujzijana roads leading from Karlovac through Gorski Kotar to Rijeka, Croatian Littoral, Istria, and Kvarner. The roads connected inland Croatia with the coast and turned the previously inaccessible Gorski Kotar into a transit area. The Karolina Road opened in 1727 after two years of construction. Although it was difficult to navigate in some sections due to bottlenecks or steep slopes and it was not paved before 1974, it nevertheless started the process of social and economic development of areas that is passed through. Since the road was difficult to navigate, the construction of a new road, the Lujzijana, started in 1803. This road has not lost its importance to this day. Running from Rijeka through Gornje Jelenje, Delnice, Skrad, Vrbovsko, Severin na Kupi to Karlovac, the road was the shortest and the quickest way to travel between Rijeka and Karlovac. Accelerated development of Rijeka, Bakar, Kraljevica, as well as the towns along the Karolina Road, encouraged the settlement of craftsmen and traders, enhanced military and trade connections as well as the flow of goods.

With this infrastructure development, the selection of materials available for traditional costumes also increased. Introduction of new dress styles drove the development of new cuts and ornamentation with items made by craftsmen. The exhibition Along the Road Towards the Sea – Traditional Clothing Along the Karolina and Lujzijana Roads presents items from the Kupa basin around Karlovac and Ozalj, from Žuberak, the Ogulin-Plaški Valley, Gorski Kotar, Istria, and the Croatian Littoral. The exhibition thus encompasses three of four cultural areas of Croatia (northern and northwestern Croatia, the mountainous region and the littoral). Apart from items of clothing and items required to make the traditional costumes, the exhibits also include traditional music instruments typical for the areas (šurle, dvojnice, mih, sopile) and props accompanying certain ritual practices, such as masks and costumes for the zvončari of the Rijeka area.

Exhibition authors: Lucija Halužan, Ivana Mihajlic, Bojana Poljaković Popović

Muzej u loncu / Museum in a Pot

Četvrtak / Thursday, 11. 7. 2019.11.00 Enzita Kitchen Studio, Av. Dubrovnik 15, paviljon 14a, ZagrebTradicijski finger food – praktična radionica prema receptima iz „Muzeja u loncu“ / Traditional finger food – workshop according to the recepies from the „Museum in a pot“ project

Utorak, Tuesday, 16. 7. 2019.17.00 sati Enzita Kitchen Studio, Av. Dubrovnik 15, paviljon 14a, ZagrebMuzej u loncu (promocija tradicijske prehrane istočne Hrvatske uz degustaciju) / Museum in a pot – promotion of traditional dishes of Eastern Croatia (with tasting)

Muzej u loncu jedinstvena je inicijativa autorice Maje Žebčević Matić, više kustosice u Gradskom muzeju Požega. Projekt je započeo 2011. godine procesom dokumentiranja i rekonstrukcije pripreme danas uglavnom nepoznatih i zaboravljenih jela Požeštine. Ubrzo se proširio na cijelu istočnu Hrvatsku zahvaljujući izvrsnoj suradnji sa 16 lokalnih muzeja koji su autorici omogućili susret s ljudima na terenu te in situ proučavanje i dokumentiranje posebnih

Na putu do mora – tradicijsko ruho uz Karolinu i LujzijanuAlong the road towards the sea – traditional clothing along the Karolina and Lujzijana roads

Etno Art galerija / Etno Art Gallery, Ulica baruna Trenka 1

Otvorenje izložbe: petak / Exhibition opening: Friday, 5. 7. 2019., 19.00 sati.Izložba ostaje otvorena do 31. srpnja 2019. / The exhibition remains open until July 31, 2019

Naizgled je teško povezati gradnju ceste s razvojem narodnih nošnji, no ove su pojave zapravo neraskidivo vezane. Ako narodnu nošnju promatramo kroz njenu fluidnost te individualnost koja nastaje u procesu njene izrade, protočnost ljudi, materijala i sirovina te ideja, presudna je u razvitku nošnji kroz različita razdoblja i stilove odijevanja.

Središnja tema ovogodišnje Međunarodne smotre folklora Zagreb je etnografsko i folklorno bogatstvo širokog prostora uz povijesne ceste Karolinu i Lujzijanu kojima se od Karlovca preko Gorskog kotara dolazi do Rijeke, te Hrvatskog primorja, Istre i Kvarnera. Ove su ceste spojile unutrašnjost Hrvatske s njezinim primorjem te učinile neprohodno područje Gorskog kotara protočnim. Godine 1727. za promet je otvorena Karolinska cesta nakon dvije godine gradnje. Iako je na mjestima bila teško prolazna, s neprohodnim suženjima ili prestrmim nagibima, a asfaltirana tek 1974. godine, Karolina je ipak potaknula proces društvenog i gospodarskog razvoja u područjima kojima je prolazila. Zbog teške prohodnosti ove ceste, 1803. godine započeta je gradnja nove ceste, Lujzijane, koja ni danas ne gubi na važnosti. Od Rijeke preko Gornjeg Jelenja, Delnica, Skrada, Vrbovskog, Severina na Kupi do Karlovca, ova je cesta bila najkraći i najbrži put od Rijeke do Karlovca. Ubrzani napredak Rijeke, Bakra i Kraljevice te mjesta uz Karolinu potaknuli su doseljavanje obrtnika i trgovaca, unaprijedili vojnu i trgovačku povezanost te protok sirovina.

Razvojem ovakve infrastrukture veći je izbor materijala postao dostupan za izradu nošnji. Upoznavanje novih stilova odijevanja potaknulo je razvoj novih krojeva i kićenje nakitom obrtničke izrade. Na izložbi Na putu do mora – tradicijsko ruho uz Karolinu i Lujzijanu prikazani su predmeti Karlovačkog i Ozaljskog Pokuplja, Žumberka, Ogulinsko-plašćanske doline, Gorskog kotara, Istre i Hrvatskog primorja. Postav izložbe tako se proteže kroz tri od četiri kulturna područja Hrvatske (sjeverna i sjeverozapadna, gorska te primorska Hrvatska). Uz odjevne predmete te predmete potrebne za izradu nošnji, izloženi su i tradicijski instrumenti karakteristični za navedena područja (šurle, dvojnice, mih, sopile) te rekviziti koji prate određene obredne prakse poput maski i kostima zvončara iz okolice Rijeke.

Autorice izložbe: Lucija Halužan, Ivana Mihajlic, Bojana Poljaković Popović

It might be difficult to see a connection between road construction and the development of traditional costumes at first, but the two are actually inseparably linked. If we look at the traditional costumes through their fluidity and individuality generated at the time of their creation, the flow of people, fabrics, raw materials and ideas are crucial for their development through different periods of time and dress styles.


stories surrounding each recipe. The objective of the project is to “…shed light on traditional food practices taking place at the end of 19th and beginning of 20th century in this part of Croatia, by discovering old recipes, reconstructing and documenting preparation methods, interviewing storytellers and researching literature” (Žebčević Matić 2017:7).2 Based on standard qualitative methods of ethnology, the research yielded excellent results, directly affecting the revitalisation of numerous recipes from different periods and from a variety of social groups. Although Slavonia is currently perceived as a rural area, researching its food practises has contributed to rediscovering Slavonia both as the land of farmers and as the land of middle class and nobility. Culinary arts of Slavonia, researched and documented in the Museum in a Pot, take a step away from the cured meat delicacies everyone knows about, and clearly suggest that Slavonian cuisine has many other valuable and interesting things to offer.

Having completed the research, the project developed its website, a recipe blog with video tutorials and a book of the same name revealing unusual stories and curiosities, such as the story of the vinogradarski ćevap (marinated skewers), turšija od krušaka (pickled pears), gojtani (fritters), staroverska torta (layer cake), tačke (sweet ravioli), zavezanci (stuffed-noodle stew), ćuptete (savoury pastry cake), saganlija (bean stew), pester šnite (chocolate glaze cake), rezanci na brdo (noodles) etc.

One of the outcomes of the research was that the Museum in a Pot unveiled the potential of traditional food practices to influence the development of modern gastronomy of Slavonia and Croatia. Numerous initiatives have been launched to include certain “discovered” recipes into current restaurant menus. At the same time, each presentation of the project called for the making of the dishes that were discussed. The grand finale of the project would definitely have to be its practical application. Still, the challenges of meeting all food preparation conditions, however amateur, are abundantly clear, especially when taking place in a museum. The interplay of fortunate circumstances and the beauty of ethnology, both as a science and as a profession, led to the cooperation of the Požega City Museum and the Enzita Kitchen Studio.

The two ethnologists have decided to overcome obstacles and join forces in order for the Museum in the Pot to continue its life and see its practical application. In a modern, interactive Enzita Kitchen Studio space, the promotion of recipes and dishes of Eastern Slavonia, collected through ethnological research, will be taking place. Together with seeing the project presentation and listening to incredible stories surrounding each recipe, visitors will gain a truly unique experience of trying out traditional recipes. They will hear about traditional finger food, organic food, reusing ingredients and many other modern concepts of today, actually found in our heritage owing to the Musuem in a Pot. Practical workshops open to public are held here, all with the aim of promoting the unique recipes and dishes from Slavonia, Baranja and Srijem, all the while sharing the forgotten knowledge of traditional home cooking.

The International Folklore Festival has recognized the potential of this project and the fact that the recipes, traditional cuisine and related food practices are inseparable parts of the Croatian intangible cultural heritage. Following the trends of the most popular folklore festivals of the world, the Zagreb International Folklore Festival adds to the dynamic of the content by adding this new item on the programme, encouraging research, safeguarding and promoting this part of our heritage as well.

Marija Gačić, mag. ethnol. et cult. anthrop.

2 Žebčević Matić, Maja 2017. Muzej u loncu. Slavonija, Baranja i Srijem. Split: Naklada Bošković, Požega: Gradski muzej Požega, str. 7

recepata, specifičnih jela, zanimljivih naziva, zaboravljenih namirnica i nezamislivih priča. Cilj je, dakle, da „…otkrivanjem starih recepata, rekonstrukcijom i dokumentacijom njihove pripreme, ispitivanjem kazivača i istraživanjem izvora literature, doprinesu rasvjetljavanju spoznaja o tradicijskoj prehrani ovoga dijela Hrvatske krajem 19. i početkom 20. stoljeća“1 (Žebčević Matić 2017:7). Temeljeći se na klasičnim etnološkim kvalitativnim metodama, istraživanje je dalo izvrsne rezultate izravno utječući na revitalizaciju brojnih recepata iz različitih vremenskih razdoblja i različitih društvenih skupina. Iako se Slavoniju u vladajućem društvenom diskursu uglavnom doživljava kao ruralno područje, istraživanje prehrane toga kraja dovelo je do ponovnog otkrivanja Slavonije kao zemlje seljaka, jednako kao i građana i plemića. Slavonsko kulinarsko umijeće istraženo i dokumentirano u Muzeju u loncu odmaknulo se tako od svima znanih suhomesnatih delicija i dalo naslutiti da se u slavonskom loncu krije još mnogo toga vrijednog i zanimljivog.

Nakon provedenih istraživanja, projekt je dobio svoju internetsku stranicu, blog s receptima i video zapisima te istoimenu monografiju u kojoj se otkrivaju neobične priče i zanimljivosti, na primjer o vinogradarskom ćevapu, turšiji od krušaka, gojtanima, staroverskoj torti, tačkama, zavezancima, ćuptetima, saganliji, pester šnitama, rezancima na brdo itd.

Jedan od rezultata provedenog istraživanja je i to što je Muzej u loncu ukazao na brojne potencijale tradicijske prehrane za razvoj suvremene slavonske pa i hrvatske gastronomije. Pokrenute su tako brojne inicijative za uvrštavanje određenih „otkrivenih“ recepata u restoranske ponude, a istovremeno je svako predstavljanje projekta tražilo i reprodukciju jela o kojima se govorilo. Veliki završetak projekta svakako bi trebala biti njegova praktična primjena, no jasno je koliko je zahtjevno realizirati sve tehničke uvjete za pripremu hrane, makar potpuno amaterski, još k tome u muzeju. Spletom okolnosti, ljepotom etnologije kao znanosti i struke, došlo je i do realizacije suradnje Gradskog muzeja Požega i Enzita Kitchen Studija.

Dvije etnologinje odlučile su nadići prepreke i poteškoće te udružiti snage kako bi Muzej u loncu nastavio svoj život i doživio svoje praktično izdanje. U modernom, interaktivnom prostoru Enzita Kitchen Studija, održava se promocija recepata i jela istočne Hrvatske prikupljenih etnološkim istraživanjima. Uz predstavljanje projekta i nezamislive priče o svakom receptu, posjetitelji dobivaju jedinstveno iskustvo izrade tradicijskih recepata. Govori se tu o tradicijskom finger foodu, organskoj hrani, recikliranju namirnica i mnogim drugim danas modernim konceptima, a zapravo pronađenim u našoj baštini upravo Muzejom u loncu. Održavaju se ovdje praktične radionice otvorene javnosti, a sve s ciljem promidžbe recepata i jela iz Slavonije, Baranje i Srijema kao hrvatskih posebnosti istovremeno šireći zaboravljena znanja domaćeg spravljanja hrane.

Međunarodna smotra folklora prepoznala je potencijal ovoga projekta te činjenicu da su recepti, tradicijska prehrana i vještine vezane uz nju neizostavni dio nematerijalne kulture Hrvatske. Prateći trendove najuspješnijih svjetskih folklornih festivala, Međunarodna smotra folklora ovom novošću u programu ostvaruje dodatnu dinamiku sadržaja te potiče istraživanje, očuvanje i promociju i ovog dijela naše baštine.

Marija Gačić, mag. ethnol. et cult. anthrop.

The Museum in a pot is a unique initiative by Maja Žebčević Matić, senior curator in the Požega City Museum. The project started in 2011 by carefully documenting and reconstructing methods of preparing now mostly unknown and forgotten dishes from Požega area. It soon spread to the whole of Eastern Croatia, owing to the amazing cooperation with 16 local museums, enabling the author to meet local people and to study and document in situ the recipes, peculiar dishes, their interesting names, forgotten ingredients and incredible

1 Žebčević Matić, Maja 2017. Muzej u loncu. Slavonija, Baranja i Srijem. Split: Naklada Bošković, Požega: Gradski muzej Požega, str. 7.

Međunarodna smotra folklora Zagreb / Zagreb International Folklore Festival10000 Zagreb, Hrvatska / Croatiae-mail: [email protected]

Organizator / Organiser Kulturni centar TravnoJosip Forjan, ravnatelj / DirectorB. Magovca 1710010 Zagreb, Hrvatska / Croatiatel.: +385 1 6601 626; 1 66 92 574faks: +385 01 66 01 619E-mail: [email protected]: www.kuctravno.hr

Vijeće Međunarodne smotre folklora / IFF Councildr. sc. Nina Obuljen Koržinek (predsjednica / Chair), Milan Bandić, dr. sc. Naila Ceribašić, dr. sc. Grozdana Marošević, Slavica Moslavac

Umjetnički ravnatelj / Art Directordr. sc. Tvrtko Zebec

Producentica / ProducerŽeljka Janeš Beneti

Stručni suradnik / Expert AssociateVidoslav Bagur

Stručni suradnici u pripremi programa / Expert CollaboratorsVidoslav Bagur, dr. sc. Joško Ćaleta, Marija Gačić, Tomislav Habulin, Lucija Halužan, Tanja Halužan, dr. sc. o. Zvonko Martić, Goran Ivan Matoš, Ivana Mihajlic, Bojana Poljaković Popović, Maja Žepčević Matić

Voditelji plesnih radionica/ Dance Workshop Leaders:Francis Feybli, Vidoslav Bagur, Goran Ivan Matoš

Voditelji programa / Program Hosts Mirjana Žugec Pavičić i Drago Celizić

Urednica web stranice / Website editorLucija Halužan

Održavanje web stranice / WebmasterJurica Lihtar

Tehnička realizacija / Technical ProducersLidija Božović, Renata Brlek, Dario Bulatović, Jadranka Farzsky, Damir Filipčić, Mirjana Galeković, Anamarija Hmelina, Anita Knez, Vlasta Kruhonja, Jurica Lihtar, Tomislav Maglečić, Robert Maračić, Goran Markovčić, Domagoj Ljubić, Patrik Pejaković, Domagoj Pogačić, Luka Sertić, Ljubica Suturović, Ivan Špoljarec, Andro Vladušić

Usluge smještaja i prehrane / HospitalityStudentski centar Sveučilišta u Zagrebu

53. Međunarodna smotra folklora Zagreb realizirana je u suradnji s / 53rd IFF has been realised in cooperation with:Enzita Kitchen Studio, Galerija Klovićevi dvori, Gradski muzej Požega, Hrvatska glazbena mladež, Institut za antropologiju, Institut za etnologiju i folkloristiku, Kulturno-informativno centar Tomislavgrad, Bosna i Hercegovina, Vintage Industrial Bar

Realizaciju 53. Međunarodne smotre folklora Zagreb omogućili su / 53rd IFF Zagreb was sponsored byMinistarstvo kulture Republike Hrvatske / Ministry of Culture of the Republic of CroatiaGrad Zagreb / City of ZagrebTuristička zajednica Grada Zagreba / Zagreb Tourist BoardHrvatsko društvo skladatelja–ZAMP / Croatian Composers’ Society-Music Copyright Protection

Nakladnik / PublisherKulturni centar Travno / Travno Cultural Centre

Za nakladnika / For the PublisherJosip Forjan

Urednik / EditorTvrtko Zebec

Naklada / Circulation400

Suradnici na katalogu / Editorial StaffVidoslav Bagur, Joško Ćaleta, Josip Forjan, Željka Janeš Beneti, Tanja Halužan

Urednik fotografije / Photo editorVidoslav Bagur

Lektorica / Proof ReadingRosanda Tometić

Prevoditeljice / TranslationIvana Beneti, Petra Potočnik Vukelić, Mihaela Blagaić Kišiček, Marijana Vučić

Engleska lektura / English Proof Reading Isobel Bloomfield

Grafičko oblikovanje i priprema / LayoutDaniel Ille

Tisak / PrintIntergrafika

ISSN 2584-3788

Cijena / Price20 kn

Ovu manifestaciju sufinanciralo je Hrvatsko društvo skladatelja (Služba zaštite autorskih muzičkih prava) iz sredstava koja služba ZAMP prikupi od javnog izvođenja narodnih umjetničkih tvorevina u izvornom obliku, a koja se prema odredbi Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima dodjeljuju temeljem Natječaja HDS-a za potporu projekata tradicijske glazbe.

53. m

eđun

arod

na sm

otra

folk

lora

/ 5

3rd in

tern

atio

nal f

olkl

ore

festiv

al Za

greb

, Cro

atia

201

9.

Documents

Zagreb, Croatia 2019. · 2019-11-23 · Kao i prethodnih godina, blizak susret sudionika Smotre, građana i posjetitelja grada Zagreba ostvaruje se i u zagrebačkoj katedrali na nedjeljnoj