Wolfgang Spiller U CRIJEVU VREBA SMRT

Napomena: proučavanja i rezultati o primjenama u ovoj knjizi bili su brižljivo ispitani i prikazani po najboljem znanju i savjesti. Sve informacije nikako ne nadomještaju međutim savjet i pomoć liječnika ili lječitelja bez visokoškolske stručne naobrazbe.

WOLFGANG SPILLER

U CRIJEVU VREBA SMRT

SADRŽAJ

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU UVOD - ZDRAVO JE CRIJEVO NAJBOLJA ZAŠTITA CJELOKUPNA ZDRAVLJA CRIJEVO - ORGAN I NJEGOVE FUNKCIJE...

Putovi hrane Inteligencija crijeva Mozak u trbuhu Način rada malog mozga u crijevu Enteralni živčani sustav kao ključ za liječenje poremećene probavne djelatnosti Zaštita od utjecaja okoliša Obrambene tvari u majčinu mlijeku Zaštita od crijevnih problema i alergija Značenje crijevne flore Razvoj mikroflore našeg probavnog sustava . . Eubioza i disbioza Zadatak intestinalne flore Metabolička aktivnost crijevne flore Sinteza vitamina Detoksikacija Normalan nalaz i patološki nalaz Značenje pH - vrijednosti za crijevnu floru . .

5

. 9

11 15 16 21 24 26

28 29 31 32 33 34 42 47 49 50 51 52 55

CRIJEVO - POREMEĆAJ I OBOLJENJA TOG ORGANA

Intestinalna autointoksikacija -kad crijevo truje čovjeka Overgrowth - sindrom - kad bakterije putuju . . Naseljavanje stranih bakterija -kad se zdrava crijevna flora mora boriti Mikoze - kad gljivice nanose štetu organizmu . . Bolesti koje su povezane s poremećajem crijeva. Kronične infekcije - Alergije - Reuma - Žgaravica - Helicobacter - opasan podstanar? - Začepljenje - kad više ništa ne ide - Nadimanja - kad se čini da će se

trbuh raspuknuti - Proljev: kad pobjegne u gaće - Kad boli trbuh Kad je crijevo ozbiljno bolesno Celijakija ili sprue - Divertikuloza ili divertikulitis - Morbus Crohn - Colitis ulcerosa - Crijevni polipi - Rak crijeva

6

METODE PREGLEDA 133 Program postavljanja dijagnoze crijeva 133 Objašnjenja o mikrobiološkim ispitivanjima stolice 134 Utvrđivanje organskih funkcionalnih poremećaja Elektroakupunkturom prema Vollu 138 Bioenergetska - biometrička dijagnoza krvi . . 140 Test nepodnošljivosti živežnih namirnica . . . . 146

TERAPIJA 150 Probiotička terapija - zašto trebamo zdravu crijevnu floru 150 Nespecifični oblik probiotičke terapije orijentiran na sredinu u crijevu 153 Nespecifično limfatički orijentiran oblik probiotičke terapije 154 Nespecifično - imunološki oblik probiotičke terapije 155 Specifično - bakterijski orjentirani oblik probiotičke terapije 156 Terapija nosidima 157 Dodatne mjere u sklopu probiotičke terapije . . 158 Enzimska terapija 158 - Hipoaciditet i hiperac iditet 159 - Imunostimulacija 160 - Aktiviranje metabolizma 161 - Čišćenje crijeva kolono - hidroterapijom . . . 162

7

59

60 62

64 67 76 76 80 85 89 91 96

102 110 113 114 115 116 118 120 121 125

- Obnova sluznice - Mikroimunoterapija - Terapija vitalnim tvarima Koncept cjelovita zdravlja crijeva:

tjedan sanacije crijeva

POGOVOR

DODATAK

Adrese za daljnje informiranje Rječnik stručnih pojmova O autoru Daljnja literatura

8

P R E D G O V O R PRVOM IZDANJU

Budući da sam već dugo čekalo na knjigu poput ove, osobito me raduje da sada mogu napisati predgo­vor za nju. Gospodinu Spilleru uspjelo je uzorno pri­kazati za naše zdravlje nadasve važnu temu zdravlja crijeva, uzimajući u obzir sve bitne aspekte, tako daje ova knjiga riznica znanja za liječnike i ostale terapeu­te koji djeluju na području zdravlja, a istodobno je ra­zumljiva za zainteresirane laike.

Iz svoga dugogodišnja djelovanja kao liječnice za prirodno liječenje znam da još jedva ima zdravih ljudi. Nužnije preduvjet za stvarno zdravlje zdravo crijevo, jer je ono odgovorno za oko sedamdeset posto našeg imunološkog sustava. Toj se temi dosada u školskoj medicini poklanjalo premalo pažnje; i praktično se uopće nije uzimala u obzir činjenica daje prehrana od osnovnog značenja za stanje crijeva.

A tako je očito da utjecaji današnjeg okoliša - bio to naš užurbani način života, pogubne prehrambene navike s negativno promijenjenim, umjetno aromati-ziranim živežnim namirnicama, koje su k tomu treti­rane kemikalijama ili zračenjem - čine zdravlje gotovo nedostižnim idealom.

9

. . 164 . 166

. . 168

. . 170

. . 173

, . 176 . . 176 , . 178

. 184

. 185

Osnovni je preduvjet za zdravlje mojih pacijenata uvažavanje tih međusobnih povezanosti. Zbog toga je za mene održavanje zdravlja crijeva ili njegovo pra­vodobno i učinkovito liječenje bilo od početka moje djelatnosti kao liječnice važna tema kojoj sam se rano mogla posvetiti, jer sam učila od lječitelja prirodnim metodama koji su bili iskusni na tom području.

Moram reći da o toj temi postoji još daleko prema­lo sadržajno uvjerljive literature koja bi mogla - i na školskomedicinskom području - širiti to znanje. Ova će knjiga sigurno pridonijeti tome da se popuni ta praznina, to više što liječnici i terapeuti mogu u njoj naći veoma korisne i dobro primjenjive terapijske pri­jedloge.

Ono što me osobito raduje i što smatram neizmjer­no važnim, to je da gospodin Spiller pripisuje tako ve­liko značenje prehrani, koja bi se što većim dijelom trebala sastojati od biološki uzgojene prijesne hrane. Bez tog temelja ne može se nikada postići pravo zdravlje crijeva i time najbolje moguće zdravstveno stanje.

Tako mi na kraju ovog predgovora ostaje još samo želja da ovu knjigu pročita mnogo ljudi: ona daje važan doprinos odgovorima na bitna zdravstvena pi­tanja.

Dr. med. Petra Bracht Frankfurt, siječnja 1993.

10

UVOD - Zdravo je crijevo najbolja zaštita cjelokupnog zdravlja

„Prirođena je inteligencija ljudskog tijela najviši i najuzvišeniji veleum; u njoj se odražava mudrost sve­mira.

U svakom ljudskom tijelu postoji ljekarna, a ta je ljekarna sposobna proizvesti čudotvorne lijekove: sredstva za umirenje, sredstva za spavanje, supstanci­je za jačanje imunološkog sustava i lijekove protiv raka. Moramo samo dati mogućnost toj inteligenciji da to čini."

Dr. med. Jean-Paul Pianta

Probavni su problemi u našem vremenu čest raz­log da se posjeti liječnika. Bilo da se radi o neugodnu i mrsku nadimanju, žgaravici ili proljevu ili kroničnu začepljenju, osjećaju težine u želucu ili nepodnošlji-vosti hrane, oni se danas u ljudi mnogo češće javljaju. Ali tko misli da ti problemi muče samo ljude da­našnjeg vremena, taj se vara. Već su Perzijanci, Indijci

11

i Egipćani starih civilizacija izvješćivali o probavnim smetnjama i njihovim posljedicama. Da bi se od toga zaštitili ili liječili, služili su se napravama za klistiran-je i probranim čajevima od ljekovita bilja. Zamisao da se crijevo redovito pročišćava nije dakle nova. Ljudi su već u ono doba znali kakva važna čimbenika pred­stavlja zdravo crijevo za zdravije i za dobro osjećanje. Crijevo koje je zagađeno štetnim tvarima može biti uzrok mnogih tegoba. Danas se govori o načelu uzro­čna lanca, na čijem se početku nalazi loša funkcija cri­jeva. Povezanosti između zagađena crijeva i bolesti mogu se prepoznati počevši od nečiste kože do raka dojke. Suvremena znanost mikrobiologije i iskustve­no znanje prirodne medicine otkrivaju i dokazuju uvi­jek iznova te povezanosti. Tako je dakle zdravo crijevo najbolja zaštita od bolesti.

Tegobe pacijenata s funkcionalnim crijevnim poremećajima (moguće i više navoda) 1

promjena psihe / ponašanja 83% srčane tegobe 3 5 % problemi s očima, ušima, nosom 64% trbušni simptomi 81%

1 Izvor: Studie des Laboros Dr. Bayer, Stuttgart

12

problemi s glavom 80% nepodnosivost živežnih namirnica 58% neotpornost na infekcije 26% tegobe u području trbuha 48% slaba otpornost 68% problemi s kožom 80%

Mnoge bi se bolesti mogle izliječiti ili čak spriječi­ti kad bi se pridavala veća vrijednost dobroj probavi. Ostanu li predugo u probavnom traktu tvari koje se trebaju izlučiti, nastaju procesi vrenja i truljenja koji mogu imati kratkotrajni ili dugotrajni štetni utjecaj na zdravlje. Poremeti se crijevna flora, uzročnici bolesti i crijevni otrovi mogu dospjeti u krvotok, čitavu je or­ganu crijevu nanijeta šteta i oslabljena njegova obrambena funkcija. Posljedice toga mogu biti: gubi­tak vitalnosti, umor, depresije, ali i infekcije, upale, reuma, kožne bolesti, alergije i migrene. Svi ti simpto­mi mogu biti povezani s nepravilnim radom crijeva. Zato pod liječenjem uzroka pri tim simptomima i te­gobama shvaćam u prvom redu saniranje crijeva nji­hovim čišćenjem i detoksikacijom odnosno odstranjivanjem otrova, poslije čega može tada slije­diti obnova crijevne flore, sluznice crijeva i po­boljšanje enzimske probavne funkcije.

13

U kojoj se mjeri upravo sastav crijevne flore može opisati kao „normalan" ili „bolestan", o tome se razi­laze mišljenja čak i u stručnim krugovima. To mi je postalo osobito jasnim pri pripremnim radovima za ovu knjigu. Našao sam mnogo oprečnih mišljenja, različite definicije i veliki broj teorija o liječenju crije­va i održavanju njegova zdravlja, tako da je po mome mišljenju krajnje vrijeme da se sredi obilje tog materi­jala i ovom knjigom stvori osnova koja može biti po­moć kako terapeutima tako i laicima. Kako bi zainteresirani dobili pristup pojmovima koji bi svaka­ko mogao biti od koristi i pri čitanju daljnje stručne li­terature na tu temu.

14

Crijevo - organ i njegove funkcije

Prije nego što ćemo se posvetiti pravoj temi „bak­terijske flore u ljudskom crijevu", moramo se radi bo­ljeg razumijevanja pozabaviti cjelokupnim probav-nim sustavom. Potrebno je pobliže razmotriti upravo funkcije pojedinačnih dijelova tog složenog sustava i njihove odnose prema mikroflori, jer se inače neće moći nikada potrebno razumjeti pojmovi poput eubio-ze (zdrave crijevne flore), disbioze (bolesne crijevne flore) i simbiozna djelovanja. Postoji dovoljno prim­jera koji jasno pokazuju da za disbakteriju crijeva (bo­lesnu crijevnu floru) može biti odgovorna loša odnosno nepravilna funkcija jetreno-žučnog sastava ili gušterače ili želuca.

Probavni trakt počinje od želuca iz kojeg izlazi prvi dio crijeva, a crijevo završava anusom odnosno čmarom. To je sustav duljine ca. 9-11 m i ukupne pov­ršine od oko 400 kvadratnih metara, golem organski sustav s glavnim zadatkom da hranjive tvari primljene s hranom razlaže, usvaja i iskorištava, kako bi se dobi­la energija potrebna za život. Ta tvornica razgradnje sa svim svojim pomagačima i pomagačima pomaga-

15

ča, osobito crijevnom florom, predstavlja na taj način jedinstveni sustav. Pojedini će njegovi dijelovi biti prikazani na sljedećim stranama (vidi i crtež na 20. strani).

Putovi hrane

Pratite jabuku na njezinu putu kroz probavni su­stav. Ona prevali pritom udaljenost od oko 6,5 meta­ra, da bi se na posljetku „iskrcala na mirnom mjestašcu" (u zahodu). Površina probavna sustava iz­nosi oko 400 kvadratnih metara. Ona je dakle veličine gotovo kao nogometno igralište.

Prva je postaja jabuke u usnoj šupljini: ona sadrži zube, jezik, pljuvačne žlijezde ili slinovnice i limfni sustav. Zubi i jezik služe za usitnjavanje hrane, slinov­nice za enzimsku razgradnju, a limfni sustav za filtri­ranje mikrobnih bjelančevina. Jabuka se tamo samo kratko zadržava. Tamo se jabuka zaslini odnosno po­miješa sa sokom slinovnica koje dnevno proizvedu 1 do 2 litre sline što sadrži prije svega enzime, elektroli­te, bikarbonat i imunološke tvari (imunoglobin A).

2 Napomena: nogometno je igralište veličine 105 m x 70 m. U usporedbi s tim imaju pluća kontaktnu površinu ca. 100 m2, koža ca. 2 m2.

16

Količina sline ovisna je o izgledu hrane, njezinu mirisu, i naravno o teku. Već priređena jela ugodna mirisa potiču pojačano nakupljanje sline u ustima. Tko temeljito prožvače i snažno zaslini hranu, učinio je već dobar posao pripreme za probavu u želucu i cri­jevu i učinio dobru uslugu svom želučano-crijevnom traktu. Brižljivo prožvakana hrana lakše se probavlja i bolje rastvara.

Kad se jabuka proguta, klizne pravo kroz jednjak, prije nego što dospije u želudac. Jednjak (ezofagus) ima duljinu od ca. 25 centimetara i predstavlja mišić­nu cijev prekrivenu sluznicom. On služi za prijenos smjese usitnjene hrane do želuca.

Sljedeća je postaja jabuke želudac. To je organ koji prethodi pravom probavnom traktu; on sakuplja u sebi smjesu usitnjene pojedene hrane i stvara posebni probavni sok: dvije litre solne kiseline dnevno, pomi­ješane s enzimima. Želučani je sok dakle kiseo. Nje­gova pH - vrijednost iznosi između 1,2 i 2. Time predstavlja želudac kiselinsku branu za mikroorganiz­me i neka je vrsta kemijskog uništavatelja gotovo svih uljeza. Želudac po pravilu prerađuje odnosno probav­lja pet sati smjesu usitnjene pojedene hrane. On za to proizvodi pepsin (enzim koji pomaže probavi bjelan­čevina), solnu kiselinu, sluz i intrinzični faktor, bez kojega se ne može primati i iskorištavati vitamin Bi 2 . U želucu se dakle hrana učini slobodnom od klica bo-

17

lesti i dalje razgrađuje. Dok se u usnoj šupljini događa pretprobava ugljikohidrata, u želucu se razgrađuje bjelančevina. Od one jabuke nije više mnogo ostalo. Želučani mišić vratar pušta uvijek hranu samo malo pomalo da prijeđe u tanko crijevo.

Fino usklađenim pokretima probave odlazi ona dalje kroz tanko crijevo duljine pet metara, koje je razdijeljeno u tri dijela: dvanaesnik - tašto crijevo -vito crijevo (duodenum - jejunum - ileum). Vrijeme prolaska kroz tanko crijevo iznosi samo nekoliko sati. Tanko je crijevo glavno pretovarno mjesto primljenih hranjivih tvari. Njegova je unutarnja površina oprem­ljena s više prijenosnih sustava i specijalizirana za to da hranjive tvari propusti u tijelo. Pri tome pomaže nekoliko probavnih sokova: pola litre žuči 3 koja oso­bito razgrađuje masti, oko dvije litre soka gušterače4

koji sadrži nebrojene enzime za razgradnju spojeva šećera i bjelančevina, te dvije litre soka tankog crijeva koji se uglavnom brine za neutralizaciju želučane sol-ne kiseline. Sve to skupa razgrađuje hranu u tankom

3 Žuč (probavni sekret što se kroz žučni izvodni kanal izlučuje u tanko crijevo) nosi u sebi kao važan sastavni dio žučnu kiselinu, osim toga žučno bojilo i male količine kolesterola.

4 Sok probavne žlijezde gušterače ili pankreasa (koji se kroz glavnu izvodnu cijev izlijeva u tanko crijevo) sadrži između ostaloga enzime koji razgrađuju bjelančevine, masti i ugljikohidrate, te enzime koji razgrađuju nukleinsku kiselinu.

18

crijevu u niskomolekularne supstancije, da bi one za­tim pomoću crijevnih resica mogle biti unijete u krvo­tok i limfni put.

Probavni sustav proizvodi prema tome osam litara tekućine dnevno, plus oko dvije litre što ih unesete je­denjem i pijenjem. To čini zajedno deset litara tekući­ne dnevno u trbuhu, od kojih međutim još samo pola litre dospije u posljednju postaju, debelo crijevo.

Kad su završeni bitni tijekovi probave, prispije sada već prilično neprepoznatljiva jabuka u debelo crijevo. Tamo se ostatak, prije svega neprobavljive vlaknaste tvari, dalje zgušnjava i uz davanje vode tije­lu priprema za izlučivanje iz tijela, da bi nakon 12-24 sata nestao u vodenom vrtlogu zahodske školjke. I de­belo je crijevo podijeljeno u nekoliko dijelova: slijepo crijevo - uzlazno debelo crijevo - poprečno debelo crijevo - silazno debelo crijevo - zadnje crijevo (Coe-cum - colon ascendens - colon descendens - rectum).

19

P r o b a v n i s o k o v i Inteligencija crijeva

Da bi naš organizam iskoristio primljenu harnu i štitio se od mogućih prodirućih uzročnika bolesti i stranih bjelančevina, služi se svojim inteligentnim or­ganskim sustavima.

„Smrt vreba u crijevu" ili „Crijevo, izvor tvoje životne snage" ili „Naš mozak je u trbuhu", tri su cita­ta koji s različitih gledišta ističu značenje crijeva i tva­ri što ih ono sadrži. Smrt vreba u crijevu zato što nepovoljne biokemijske reakcije stvaraju veliki broj veoma otrovnih supstancija koje mogu znatno optere­titi jetru i cjelokupni organizam. Prvi citat potječe od jednog lječitelja empiričara od prije više od 100 godi­na, koji je već tada spoznao da su mnoge bolesti pove­zane s „bolesnim" crijevom. Začepljenje, proljevi, upale, čirevi, divertikuli (zaobljene izbočine u crije­vu), slabost enzima, loša probava, smanjena peristalti­ka (gibanje) crijeva i disbioze sve do gljivična oboljenja, to su smetnje koje mogu same po sebi nani­jeti takvu štetu organizmu da on može ozbiljno obo­ljeti. Tko ne zna za nelagodno osjećanje i nečistu kožu krupnih pora pri začepljenju? Ili za učestalo nepodno­šenje živežnih namirnica pri gljivičnu oboljenju? Tko ne zna za katkada smrtonosni proteinski šok pri zata-jenju vlastitog crijevnog imunološkog sustava? Koji

21

bi još cjelovito orijentirani terapeut danas provodio li­ječenje alergije bez saniranja crijeva?

Formulacija „Smrt vreba u crijevu" možda je malo pretjerana, ali kome je poznato pritajeno trovanje tije­la otrovima što se stvaraju u bolesnu crijevu, taj zna da to trovanje s vremenom bezuvjetno vodi u smrt, jer ti­jelo više nije u stanju neutralizirati te otrove. Ono što se stručnim medicinskim jezikom naziva „intestinal-na auto intoksikacija" mora se gledati kao najčešći uz­ročni princip bolesti. Koji čimbenici dovode do takva samotrovanja pokazat će sljedeća objašnjenja.

Crijevo je zbog toga izvor naše životne snage, jer neoštećeni imunološki sustav u sluznici crijeva štiti od višestrukih oboljenja. Pogledamo li drugi citat, tu vidimo ključ za ozdravljenje tijela. Zdravo crijevo ja­mči dobro osjećanje, otpornost, optimalnu detoksika-ciju i odličan metabolizam.

Da bi se udovoljilo svim tim zahtjevima nije do­voljno baviti se isključivo crijevnom bakterijskom florom, već se mora uzeti u obzir čitav probavni su­stav sa svim njegovim funkcijama.

K tomu se treba reći da probavni trakt čovjeka predstavlja najveću površinu kontakta s vanjskim svi­jetom. Kontaminacija (onečišćenje) tijelu stranim supstancijama i u mnogo slučajeva tvarima što znatno oštećuju organizam, dobiva u današnje vrijeme sve veće značenje i daje toj temi neku drugu dimenziju.

22

Dok je do prije 50 godina u prvom redu pogrešni način prehrane nanosio štetu našem probavnom traktu i sluznici, danas naš probavni sustav kontaminira i oš­tećuje veliki broj kemijsko-sintetskih tvari. Dodatne tvari u tvornički proizvedenim živežnim namirnica­ma, insekticidi, pesticidi, fungicidi, teški metali i dru­ge supstancije, lijekovi i ostale tvari, stavljaju nas tu uvijek iznova pred velike zadatke. Tko ozbiljno raz­mišlja o svemu tome, neće se čuditi da danas u Njema­čkoj više od 25 milijuna ljudi pati od alergija, jer im je poremećena funkcija crijeva.

Procjenjujemo da širom svijeta 500 milijuna ljudi izravno ili neizravno obolijevaju, jer su putem pro-bavna trakta akutno ili kronično zatrovani sintetskim supstancijama. Srediti poremećenu floru može tu biti samo popratna terapeutska mjera.

Kako osjetljivo reagira crijevna flora na te vanjske utjecaje pokazalo je istraživanje SANTA. Onje otkrio da se već samo nakon unošenja u tijelo aroma za peč­enje i dodataka za ukuhavanje voća i povrća, snize normalne koli-bakterije sa 134 na 4 vrste.

SANTO, RUSCH i KOLB uspjeli su pokusima dokazati da penicilin u otopini od 1:10 milijuna u roku kratka vremena uzrokuje izrodivanje normalnih cri­jevnih bakterija. A što li tek mogu učiniti pesticidi? Kad čujemo na primjer da je danas najčešći uzrok smrti u djece rak, znači daje uistinu krajnje vrijeme da

23

se kritički ispitaju uvriježeni nazori i rasvijetle mnoge stvari i međusobne povezanosti u medicini i društvu.

Nemarom i ohološću ne može se danas više ništa pokrenuti u pozitivnu pravcu. Zastrašujuće je kakvo se malo značenje pridaje u medicini crijevnoj flori. Zato ne čudi da laboratorije za istraživanje ljudske cri­jevne flore vode veterinari, a ne humani medicinari. Pritom se zaboravlja da je čovjek tijekom evolucije (razvoja) morao ući u simbiozu (tijesni suživot) s mik­roorganizmima, ako je želio uopće preživjeti. Ta sim­bioza između čovjeka i mikroorganizama što žive u njemu, jedan je od bitnih čimbenika za zdravlje i do­bro osjećanje.

O „mozgu u trbuhu" govori se zato što probavni trakt posjeduje vlastitu, njemu svojstvenu „živčanu inteligenciju" kojom provodi mnogostruke programe transporta i čišćenja.

Mozak u trbuhu

Je li vam to poznato? Imate ispit i dobijete proljev. Ili ste zaljubljeni i imate „leptiriće u trbuhu". Tada vas možda neće iznenaditi da se u crijevu nalazi druga po veličini skupina živaca. Tamo je u crijevnim stjenka-ma mrežasto isprepleteno 100 milijuna živčanih stani­ca, više nego što ih ima u kralješničkoj moždini.

24

Crijevo raspolaže dakle golemom vlastitom uklop-nom centralom, koja osim toga radi još i neovisno o mozgu. Razlog za to nalazi se u povijesti razvitka živih bića i čovjeka. U pradavna vremena posjedovale su životinje samo jedan živčani sustav u tijelu. S daljnjim razvojem u više životinje postao je potreb­nim kompleksan mozak, i tako se razvio drugi živčani sustav, mozak. Budući da su potomci razvijenijih živih bića morali poslije rođenja biti sposobni jesti i probavljati, ostavila je priroda prvi „mozak" u trbuhu. Crijevni je živčani sustav ostao očuvan kao samostal­ni sustav. Taj živčani sustav može zahvaljujući svojoj složenosti potpuno samostalno djelovati, gibati se i osjećati. Ta se okolnost mora uzeti u obzir pri nekim funkcionalnim crijevnim poremećajima. Za pojedine zadatke postoje specijalizirane živčane stanice.

Tako postoji program transporta za harnu. Živčane stanice u sluznici crijeva mogu osjetiti gdje se hrana upravo nalazi. Tada se pred komadom hrane crijevna cijev raširi, zatim se mišić stegne. Tako se hrana ko­mad po komad pomiče dalje.

Poslije jela aktivira živčani sustav program spre­manja i čišćenja. Pritom počinje u gornjem tankom crijevu valovito gibanje koje potiskuje ostatak hrane ili opasne bakterije u debelo crijevo. To je kao da cri­jevo samo sebe žmiče. Takvo čišćenje treba zaštiti od

25

toga da se u tankom crijevu ne ugnijezde bakterije koje bi inače tamo izazvale bolesti.

Zatim postoji još i program uzbune u suradnji s tjelesnom obranom; one su specijalizirane za to da prepoznaju što je u tijelu strano. One izlučuju „glasni-čke" tvari. A budući da se obrambene stanice i živčane stanice nalaze posve blizu jedne drugima, tako prima vijest i živčana stanica. Ona brzo odgovara i daje za­povijed: uzbuna. Najprije se u unutrašnjost crijeva pušta više tekućine, nepoželjne se bakterije i strane bjelančevine razrjeđuju. K tomu živčane stanice poja­čavaju gibanje mišića. Sve se to događa da bi uljez brže iščeznuo. Više tekućine u crijevu i pojačano gi­banje crijeva - to je proljev, u ovom slučaju učinkovit zaštitni mehanizam. Ovdje smo saznali mnogo o naj­novijim istraživačkim spoznajama znanosti, a tu se osobito istaknuo dr. GERSHON sa svojom knjigom „Der kluge Bauch".

N a č i n rada malog m o z g a u crijevu 5

Enteralni (crijevni) živčani sustav čovjeka sastoji se od oko 100 milijuna živčanih stanica kojima je

5 Izvor: Prof. dr. Peter Holzer, Institut fur Experimentelle und Klinische Pharmakologie der Karl-Franzens-Universitat Graz. Weitere Informationen finden sie unter www.meduni-graz.at. /pharma/ ph-allg. Html.

26

prožet čitav gastrointestinalni trakt, te crijevna mu­skulatura i crijevna sluznica.

Enteralni neuroni stvaraju visokospecijalizirane uklopne i regulacijske krugove koji omogućavaju da se programiraju i odvijaju složeni probavni procesi.

Osobito je kompliciran proces gibanja, peristalti­ka koja otprema sadržaj crijeva dalje u jednom prav­cu. Peristaltičko se gibanje pokrene kad smjesa hrane pomiješana s probavnim sokom rastegne crijevnu stjenku. To rastezanje zamjećuju neuroni osjetljivi na napetost što pritom nastaje, i oni aktiviraju specifične živčane putove po visoko organiziranom uklopnom planu počiva peristaltika na vremenski i prostorno to­čno uređenom slijedu kontrakcija (stezanja) i labav­ljenja crijevne muskulature.

Komunikacijski i upravljački procesi u enteral-nom živčanom sustavu događa se oslobađanjem tvari prijenosnika, pri čemu su acetilikoni, supstancija P i dušični monoksid (NO) bili osobito istraženi i razjaš­njeni u njihovoj funkciji. Za svaki od tih transmitera postoje različiti receptori, tako da djelovanja transmi­tera mogu biti različite snage i učinkovitosti, ovisno o opremljenosti komunicirajućih neurona receptorima.

Točna analiza transmitera enteralnog živčanog su­stava i njihovih mehanizama djelovanja nije od velika značenja samo za razumijevanje regulacije probave,

27

već i za precizno utvrđivanje mjesta udara lijekovima pri poremećenoj probavi.

Enteralni ž ivčani sus tav k a o ključ za liječenje poremećene probavne dje latnost i

Iako enteralni živčani sustav nije sam po sebi sklon poremećajima, u posljednje se vrijeme pokazalo da mnogi patološki poremećaji probave počivaju na oslabljenosti crijevnog živčanog sustava. Opća narko­za i operacije u području trbuha mogu uzrokovati tro­most odnosno zamrlost crijeva (postoperativni ileus) za što je odgovoran poremećaj enteralnog peristalti-čkog programa. Crijevni je zastoj česta nepoželjna nu-spojava lijekova protiv boli i umirujućih sredstava (osobito opijata), jer te supstancije ne djeluju samo na veliki mozak u glavi, već i na mali mozak u crijevu.

Enteralni neuroni upravljaju osim crijevnom mo­torikom još i opskrbom probavnim sokom. Nekontro­lirana sekrecija elektrolita i vode u crijevnu šupljinu dovodi do proljeva, kao što je na primjer slučaj pri bakterijskoj crijevnoj infekciji. Proljeve što se javljaju pri koleri izaziva prekomjerna stimulacija sekretno učinkovitih živčanih putova.

Iz tih se primjera vidi da se mnogi probavni pore­mećaji mogu pripisati disftinkciji enteralnog živčanog sustava.

28

Zaštita od utjecaja okoliša

Crijevo sa svojom površinom od preko 400 kva­dratnih metara predstavlja po površini jedan od najve­ćih sustava našeg organizma. Tako velika kontaktna površina mora se dobro štititi od utjecaja okoliša i hra­ne, kako strane tvari i mogući uzročnici bolesti što se unesu s hranom, ne bi mogli naškoditi tijelu.

Da bi crijevo moglo uspješno vršiti tu funkciju razvilo se u naš najveći imunološki organ. Oko 80% imunološka sustava pripada probavnu traktu. Održanju tog složenog sustava pridonose mnogi me­hanizmi. Oni se dijele na specifični i nespecifični obrambeni sustav.

Nespecifičnim komponentama pripadaju:

- crij evna flora u udublj enj ima crij evne stj en-ke

- izlučine crijevnih žlijezda - kiseli uvjeti u želucu - mišićno gibanje - filtracij sko dj elovanj e j etre - enzimi - žučna kiselina u soku - prirodna antitijela - crijevna sluz

29

Specifični obrambeni sustav čine:

- limfociti, poseban oblik leukocita - plazma stanice; one proizvode važnu

obrambenu tvar - fekalni imunoglobulin A - fagociti - stanice koj e „proždiru" strana tij e-

la i bakterije - peyerove ploče, važan imunološki organ u

sluznici - limfni čvorovi

Budući da čovjek poslije rođenja još ne posjeduje izgrađen obrambeni sustav probavnog trakta, uredila je priroda tako da su u majčinu mlijeku sadržane sve važne obrambene tvari. Ono sadrži enzime, fagocite, limfocite i imunoglobulin A. Ta je hrana osim toga sterilno „zapakirana". Na površini jabuke nalazi se naprotiv mnoštvo klica koje su u stanju uništiti tako nedirnuti imunološki sustav kao što je u posve mala djeteta.

Ljudi su se dugo vremena čudili zašto dojena djeca rjeđe pate od infektivnih bolesti i alergija nego ona koja nisu dojena. Šezdesetih se godina uspjelo doka­zati da majčino mlijeko sadrži u velikoj mjeri imuno­globulin tipa A. Taj imunoglobulin A prelazi granicu želuca i stvara imunološku zaštitu na površini crijeva.

30

Majka daje osim toga djetetu putem svoga mlijeka i fagocite, te limfocite. To su stanice koje se mogu bori­ti protiv svake vrste uzročnika bolesti. K tomu su imu­noglobulin A (skraćeno IgA) i fagociti u stanju držati alergene iz hrane podalje od crijevne stjenke. Djeca koja se hrane gotovim pripravcima ne izvlače korist od takve prehrane. Ona su naprotiv osjetljiva na infek­tivne bolesti, sklonija alergijama i u njih se nedostatno izgrađuje taj IgA zaštitni film na crijevnoj stjenci.

Obrambene tvari u majčinu mlijeku6

Odmah nakon rođenja prima dojeno dijete od maj­ke s majčinim mlijekom gotove obrambene tvari pro­tiv uzročnika bolesti u njegovu okolišu, i tako je zaštićeno od mnogih infekcija. Osim toga pomažu masne kiseline i određeni glikoproteini (bjelančevin-ski spojevi) iz majčina mlijeka pouzdano pri imuno­loškoj obrani. Najnovija istraživanja daju naslutiti da posebni proteini (lactadherin) vezanjem na viruse mogu znatno smanjiti mogućnost infekcije ro-

6 Izvor: www.lifeline.de - Gesundheit im Internet.

3 1

ta-virusima. Rota-virusi uzrokuju u djece želuča-no-crijevne upale i u vezi s tim proljev.

Zaštita od crijevnih problema i alergija

S privikavanjem na krutu hranu - što je u dojene djece potrebno od šesta mjeseca života (u dojene dje­ce hranjene bočicom jedan do dva mjeseca ranije), ra­ste malo pomalo broj drugih vrsta bakterija8 u crijevnoj flori: nakon prijelaza na miješanu hranu do­gađa se naseljavanje debela crijeva različitim mikro­organizmima, stoje tipično stanje u odraslih. Da bi se spriječili crijevni problemi i istodobno se rizik od alergije sveo na najmanju moguću mjeru, trebalo bi se u program prehrane uvesti probiotičko bebi-mlijeko. Stalnim unošenjem probiotičkih bifido-bakterija s hranom ostaje u dječjem crijevu očuvana bifido-flora i time njezino zaštitno djelovanje.

7 Vidi i poglavlje „Naseljavanje stranih bakterija - kad se zdrava crijevna flora mora boriti".

8 Daljnje informacije o zdravoj prehrani beba - i u vezi sa sprečavanjem alergija -, naći ćete u knjizi „Naturiiche nahrung flu-mem Baby" ute Schain-Emmerich i Ralfa Molla. NaturaViva Verlag GmbH.

32

Značenje crijevne flore

Iako u našem probavnom sustavu prebiva preko 400 različitih vrsta bakterija i tamo posjedujemo broj­čano više mikroorganizama nego vlastitih stanica, iako bez tih bakterija ne bismo uopće bili sposobni za život i naš bi imunološki sustav u roku nekoliko sati posve smalaksao, ipak školska medicina jedva da poklanja pozornost tim mikroorganizmima. Ta se tema dugo vremena posve zanemarivala - danas se za nju sve više zanimaju terapeuti koji misle cjelovito. Empirijska zapažanja s njihova terapijskog područja dobivaju tek polako znanstveno priznanje. Danas po­stoji već obilje pisanih radova o crijevnoj flori, ali ih malo dospije u širu javnost. Pojmovi poput disbioze poznati su doduše mnogim pacijentima, ali veoma malo njih točno razumije što se time misli.

Čak i u stručnim krugovima postoje različita shva­ćanja i do danas zapravo nitko ne zna kako treba izgle­dati „normalna" crijevna flora, a kako ona „bolesna". Nitko ne može točno reći o čemu se zapravo radi pri sanaciji crijeva, stoje kod nje važno da bi uistinu bila uspješna.

33

Razvoj mikroflore našeg probavnog sustava

Danas vlada podudarnost mišljenja o razvoju mik-roflore u probavnu traktu čovjeka. To nije uvijek bilo tako. Još su se u šezdesetih godina vodile žestoke ra­sprave u vezi s tim. CREMER (1960.) i KANDLER (1969.) bili su još uvjereni u nevažnost crijevnih bak­terija. LUCEY (1963.) je čak dokazao da je moguće životinje sa sterilnim crijevom održati na životu kroz više naraštaja.

Nasuprot tome dokazali su radovi GLIMSTEDTA da životinje uzgojene bez bakterija prežive najviše 90 dana.

Kao sigurno važi međutim da je crijevo novoro­đenčeta sterilno. Naseljavanje mikroorganizama do­gađa se ili tijekom prolaska kroz porođajni kanal ili tek malo nakon rođenja pri sisanju na majčinim grudi­ma. Kad završi to naseljavanje crijeva, tamo prebiva ca. 400 vrsta mikroorganizama. Čini se da se naselja­vanje događa po određenoj shemi i da odstupanja od nje imaju znatne posljedice na prirast mikroba.

Po FLASCHENTRAGERU naseljavaju se prve poslije rođenja okrugle bakterije eschericha, koje me­đutim uskoro potisnu bifido bakterije, kasnije entero-koki i najzad koli bakterije. SEEGER (1971.) smatra

34

da se u djece hranjene na bočicu najprije nasele en-terokoki i razne vrste koli bakterija, koje stvaraju dak­le drugačije stanje crijevne flore.

Ovdje ću uputiti na djelo prof. dr. med. MAYERA (ravnatelja Sveučilišne dječje klinike Homburg/Saar) i gospođe dr. med. BUCHHOLZ (glavne liječnice Dječje klinike okružene bolnice Merzig/Saar) iz 1970. godine, koje se bavi učincima takozvanih indu­strijskih proizvedenih gotovih hrana na crijevnu floru dojenčeta. Autori objašnjavaju u svom djelu da djeca hranjena majčinim mlijekom imaju u svom crijevu tamo posvuda vladajuću bifido-floru, dok djeca hran­jena na bočicu kriju u svom crijevu pretežno ko-li-aerogenu-koka floru. Poslije hranjenja dojenčadi gotovim hranama Humana 0, Humana I, Humana II, Multival, Nan, Aponti, Pomil, Alete FL, Alete I, Alete II, Pelargon, Hippon, Honigmilch, Milumil i Eldon bilo je u pregledanih beba ustanovljeno daje životno nužna bifido-flora bila znatno oslabljena u korist flore koja uvjetuje povećanu neotpornost na infekcije. Dru­gim riječima: „Bifidna flora crijeva dojenčeta posje­duje u izvjesnom opsegu kočeću snagu koja sprečava naseljavanje koli bakterija što izazivaju dispepsiju" (citat MAYER/KESCHAWARZI).

Naseljavanje intestinalnog trakta bifido-bakterija-ma i naposljetku koli-bakterijama malo nakon rođenja ima još jedno životno važno značenje za novorođe-

35

nče. Jer poslije naseljavanja crijeva koli-bakterijama počinje stvaranje vitamina K, čime se postepeno smanjuje opasnost od krvarenja u dojenčeta. Djeci ro­đenoj u sterilnim uvjetima modernih klinika ubrizga­va se preventivno vitamin K odmah poslije rođenja. Ta je mjera postala nužnom, jer u sterilnim uvjetima što tamo vladaju i - kao što smo gore vidjeli - još do­datno uz sterilnu hranu iz bočice, ne može više doći do normalna razvoja crijevne flore. To je mjera koja je danas međutim opet veoma dvojbena, jer je skupina engleskih istraživača dokazala da se injekcijama vita­mina K što se daju djeci, može u njih veoma povećati rizik obolijevanja od raka (izvješće DPA od 10. 01. 1993. - Welt am Sonntag). Spoznajama mikrobiološ­kih istraživanja postizane su sve bolje analize uvjeta naseljavanje a želučano-crijevnu traktu, tako da se da­nas može prilično točno dati informacija o početnom naseljavanju i razvoju normalne flore. Danas važi kao sigurno da pri početnom naseljavanju mikro- organi­zama u dojenčeta igra veliku ulogu majčina vaginama flora, a ne tek sisanje na majčinim grudima. Besprije­korna vaginalna flora majke odlučuje o optimalnom razvoju normalne flore novorođenčeta.

U zdravim uvjetima vaginalne flore nalaze se u prvom redu laktobacili i bifido-bakterije. Te se bakte­rije prenose tijekom porođaja. Daljnja se kontamina­cija bakterijama događa u analnom području. Tu

36

prevladavaju prije svega enterobakterije, enterokoki i bifido-bakterije. A treći se doticaj sastoji u kožnom kontaktu pri dojenju, i to sa streptokokima i laktobaci-lima. Djeca rođena carskim rezom, kao i kasnije ona hranjena na bočicu, izložena su neizbježnoj opasnosti da se u njih razvije pogrešna, nezdrava flora.

Početno naseljavanje flore probavnog trakta

Flaschentrager (1955.)

Seeger(1973.) Schuler(1989.)

Kuglaste Streptococcus Bifido bakterije bakterije lactici ++++ Escherichia Lactobazillus Laktobacili Bifido bakterije acidophilus ++

Enterokoki Bifido bakterije Bakteroidi Koli bakterije ++

Koli bakterije Koli bakterije + Ostale Enterobakterije + Klostridiji + Eubakterije +

37

Kad je završena prva faza naseljavanja, ostaje flo­ra po Schuleru nepromijenjena od početka prihranji­vanja djeteta, bez obzira na to da li se naselila normalna ili pogrešna, nezdrava flora. Treća i naj­važnija faza naseljavanja počinje prihranjivanjem dje­teta. Sada odlučuje način daljnje prehrane o razvoju crijevne flore. Hrana igra važnu ulogu, kao što se po­kazalo pri istraživanju djece hranjene gotovim proiz­vodima. I upravo u toj fazi učine po mome mišljenju roditelji i terapeuti velike, presudne pogreške.

Najveća je opasnost što prijeti djetetu u trećoj fazi naseljavanja, prodor bakterija truljenja koje se u većine vrsta trebaju gledati kao mogući uzročnici bo­lesti. Po SCHULERU može prvi dodir s tim bakterija­ma dovesti ne samo do izbijanja bolesti (nekrotizirajućeg enterokolitisa), već i do smrti ako dijete nije prije bilo dojeno, te nije zaštićeno imuno-globulinom A što ga sadrži majčino mlijeko. SCHULER piše o tome: „Značenje normalne zaštitne flore protiv bakterijskih infekcija ne može se dakle ni­kada dovoljno visoko vrednovati - i to ne samo u do­jenčeta."

U trećoj se fazi po pravilu razvije flora „uživatelja miješane hrane". To znači da su želudac, duodenum i jejunum relativno slobodni od bakterija, u ileumu se nalaze prvi laktobacili i enterokoki, u donjim dijelovi­ma ileuma ima još bifido-bakterija, bakterioda, klo-

38

stridija i drugih, u debelom se crijevu nalaze uglavnom bifido-bakterije, bakteroidi, eubakterije, klostridiji koli-bakterije i drugo.

Točan pregled bakterija probavna trakta daje nam sljedeća tablica dr. SCHULERA, uzeta iz knjige ,,Physiologie und Pathologie der Intestinalflora".

Intestinalna flora uživatelja miješane hrane

1. Želudac: Helicobacter pylori (90% pučanstva)

1 .a. Duodenum, jejunum: bez klica ili malo klica

2.a. Ileum: proksimalni dijelovi: laktobacili +-++ enterokoki +-++

2.b. Ileum, distalni dijelovi: laktobacili +++ enterokoki +++

2.c. Ileum, termalno područje: laktobacili ++++ enterokoki +++ bifido-bakterije ++ - +++ bakterioidi ++ - +++ eubakterije ++ - +++ klostridiji + - ++ ostalo ++

39

3. Colon bifido-bakterije ++++ bakteroidi +++++ eubakterije ++++ klostridiji ++ anaerobni koki ++ enterokoki ++ streptokoki ++ escherichia coli ++ ostale enterobakterije +

+ = rijetko se pojavljuju ++ = redovito se pojavljuju u malom broju +++ = redovito se pojavljuju u velikom broju +++(+) = redovito se pojavljuju u veoma velikom broju

Većina radova o toj temi intestinalne flore temelji se na istraživanjima ljudi u Srednjoj Europi i Sjever­noj Americi, koji se „normalno" prehranjuju. Ne po­stoje na žalost opsežna istraživanja onih ljudi koji su se godinama prehranjivali odstupajući od „norme", tako na primjer makrobiotički, vegetarijanski, vegan-ski, isključivo prijesnom hranom (uglavnom svježim povrćem i voćem) ili na neki drugi način. O kratkoro­čnim dijetetskim promjenama i njihovim učincima na mikrofloru probavnog sustava imamo dovoljno infor­macija, dijelom iz vlastitog rada, dijelom iz

40

istraživanja drugih. Etnološke studije pokazuju naime da flora probavnog sustava ovisi veoma mnogo o pre­hrambenim navikama i životnoj sredini. Ja se na te­melju svojih spoznaja usuđujem sumnjati u to da se mikroflora takozvanog uživatelja miješane hrane može označiti kao normalna. Zato ćemo se tijekom ove knjige mnogo baviti tim aspektom, prije svega da­nas poznatim tvrdnjama o normalnoj flori, nezdravoj flori i sredini u kojoj se odvija probava.

Nakon što smo prikazali crijevnu floru, zaključi­mo tu temu time što ćemo pogledati koje bakterije žive u ostalim dijelovima probavnog trakta.

Nabrojat ćemo bez tumačenja najvažnije vrste bakterija.

Bakterijska flora prostora usta - ždrijela: lactobazillus acidophilus, casei, brevis, buchne-

1 ri, plantarum, fermenti, diplostreptokoki. Glavna skupina A = patogeni streptokoki Glavna skupina B = anaerobni streptokoki Jednjak i želudac su bez bakterija Floru tankog i debelog crijeva vidi gore Perianalna flora: bakterioidi, bifido-bakterije, enterobakterije i enterokoki.

Tko razmatra mnoštvo bakterija, stoje za laika po­nešto teško s obzirom na znanstveve oznake i tuma­čenja vrsta bakterija, te značenja pojedinih vrsta za

41

život čovjeka, taj neće imati mnogo razumijevanja za to da se tom fenomenu poklanja u medicini tako malo pažnje. Tek je u ožujku 1991. prof. dr. LUDVIG DEMLING nazvao crijevnu floru čovjeka „zaborav­ljenim organom". On je zaključio: „Crijevna je flora daleko važnija nego što se dugo vremena smatralo."

Eubioza - disbioza

Kao na ostalim područjima medicine, tako i pri istraživanju crijevne flore postoje pioniri koji su vla­stitim doživljajem ili slučajnim otkrićima uspjeli doći do spoznaja koje važe još i danas. Neumorni je istraživački duh unio mnogo svjetla u tamu. Zato se ovdje trebaju predstaviti barem trojica medicinara koji su stvorili ili iznova definirali pojam disbioze. To su prof. dr. med. ALFRED NISSLE (1874.-1965.), Dr. EDWARD BACH (1886.-1936.) i prof. dr. P.G. SEEGER (1904.-1991.).

Prof. NISSLE je u prvom svjetskom ratu zapazio da su vojnici u kojih je postojao određeni rod ko-li-bakterija u debelu crijevu, ostali pošteđeni dizente-rije i drugih crijevnih infekcija. Potaknut tom spoznajom istraživao je tijekom mnogo godina među­sobne povezanosti između crijevne flore i bolesti i spoznao potrebu simbioze između mikroorganizama i

4 2

makro-organizama na obostranu korist i 1929. po prvi put postavio pojam disbakterije koji je danas zamijen­jen riječju disbioza.

Nadalje je u svom neumornu djelovanju otkrio da je disbakterija najčešći uzrok slabe otpornosti, te je po prvi put provodio ciljanu imunoterapiju pripravkom što ga je sam razvio. On je k tomu ustanovio da se stanje disbakterije, ali ni eubioza kao „normalno" stanje ne smije povezivati samo s kvantitativnim sta­njem određenih vrsta bakterija, jer se tu moraju uklju­čiti i interakcije (uzajamni utjecaji) s organizmom -domaćinom.

Za nas znači eubioza stanje optimalne simbioze životno važnih bakterija u neporemećenoj metaboli­čki aktivnoj sredini na obostranu korist.

Živjeti u simbiozi znači davati i uzimati. To je ne­promjenjiv zakon koji stvara temelj za zdrav život. Sjetite se mnogih korisnih pomagača u plodnu tlu vašeg vrta, koji vam omogućuju da uzgojite zdrave bi­ljke bogate vitalnim tvarima.

Disbioza je prema tome nesklad između nepato-genih (koje ne izazivaju bolesti) i patogenih bakterija (koje izazivaju bolesti) kao izraz metabolički poreme­ćena, imunološki oslabljena sustava.

Svaka je bolest povezana s disbiozom; disbioza uvijek uvjetuje razvoj bolesti. Disbakterija, onako kako ju je shvaćao NISSE, može biti stanje koje izazi-

43

va bolest samo u određenim uvjetima, ali se nikada ne smije trajno trpjeti.

Ocem znanstveno utemeljene analize crijevnih bakterija i ciljana simbiozna upravljanja smatramo ED WARD A BACHA koga se danas ponovo otkriva po njegovoj cvjetnoj terapiji. Taj je visoko senzibilan liječnik i genijalan istraživač bio prije otkrića svojih 38 „Bachovih cvjetova" ugledan bakteriolog i homeo-pat. U okviru svojih bakterioloških radova, kako u svojoj londonskoj praksi, tako i na sveučilištu, klasifi­cirao je u godinama 1918.-1920. dojmljivo mnoštvo organizama što se nalaze u ljudskom crijevu svrsta­vanjem u određene skupine, tako stoje promatrao nji­hovo fermentacijsko vladanje na šećer.

Naposljetku ih je rasporedio u sedam glavnih sku­pina 9:

1. Proteus 2. Dysenterie 3. Morgan 4. Faecalis alkaligenes 5. Coli mutabile 6. Gaertner 7. Nr. 7 Iz tih je sedam skupina razvio tada vackinu (cjepi­

vo) koju je davao svojim pacijentima. Iznenađen pozi­tivnim učinkom svoje terapije cjepivom bacio se

9 uzeto iz knjige „Edward Bach" Nore Weeks.

44

metodički na posao. Razvio je postupak testiranja koji muje omogućio da ustanovi koje bakterije prevlada­vaju u crijevu dotična pacijenta, i tada davao nosode. Taj se postupak provodi još i danas, kao što ćemo vid­jeti kasnije. BACH je tom metodom postigao tako ve­lik uspjeh daje svoje istraživačke radove objelodanio i našao mnogo nasljedovatelja. Njega je nadalje za­okupljalo pitanje kako djeluje prehrana na crijevnu floru. Nakon opsežnih studija došao je do sljedećih re­zultata (citat Nora Weeks): „Tijekom tog istraživanja spoznao je da su nekuhane živežne namirnice poput voća, oraha, žitarica i povrća najzdravija hrana, jer snižavaju količinu otrovnih tvari što se proizvode u crijevu."

BACHOVI pisani radovi tako obiluju korisnim spoznajama da bih preporučio svakom koga to zanima da ih temeljito prouči. Najvažnije su publikacije: „The Problem of Chronic Disease" (1927.), „Cronc Disea­se: A Working Hypothesis" (1926), „An Effective Method of Combating Intestinal Toxaemia" (1928.) i „An Effective Method of Preparing Vaccines for Oral Administration" (radovi su bili objavljeni u časopisu „The Medical World").

Dok su NISSLE i BACH sa svojim pionirskim ra­dovima spoznali učinke poremećene crijevne flore na ljudski organizam i pokazali načine da se opet uspo­stavi eubiotičko stanje i time mogli pomoći mnogim

45

kroničnim bolesnicima, prof. Dr. med. SEEGER ba­vio se učincima disbakterije na degeneraciju stanica i time na nastanak raka. SEEGER je tijekom čitava svog istraživačkog života išao samo za jednim ciljem: otkriti uzroke raka i razviti učinkovit plan lječenja. Terapija 1 0 koja je predstavljena u njegovoj knjizi „Kerbs-Problem ohne Ausweg" ima danas značenje putokaza u biološku liječenju raka i neki je terapeuti uvrštavaju u svoju biološku metodu liječenja raka. Tako SEEGER piše u svojoj knjizi između ostaloga: „Terapeutski su pokusi doveli do zaključka da toksič­ni produkti što ih proizvodi disbakterija kolona djelu­je na nastanak raka. Disbakterija je pokretač raka i djeluju sinergistički s ostalim karcinogenim uzroci­ma." Noviji radovi potvrđuju SEEGEROVE spozna­je. SCHULER zastupa shvaćanje da su određene vrste klostridija sposobne za steroidnu transformaciju i tako uzročno sudjeluju pri nastanku raznih vrsti raka. Ja mogu samo potvrditi ta razmišljanja. Iskustva što sam ih u svojoj praksi stekao s oboljelima od raka ja­sno pokazuju da pri liječenju pacijenata koji boluju od raka postižemo nesumnjivo bolje rezultate ako sanira­mo crijevo. U svih oboljelih od raka koji su bili liječe­ni u godinama od 1989. do danas, bila je ustanovljena srednje teška disbakterija.

10 vidi o tome i poglavlje „Rak crijeva"

46

Zadatak intestinalne flore

Dugo je bilo sporno je li flora probavnog trakta korisna za čovjeka. Nakon što je međutim sve više istraživačkih radova dokazalo nužnost simbionata za organizam, bilo je i sve manje rasprava o tome. Prije nego što pogledamo koje zadatke i funkcije ispunja­vaju određene bakterije, pokušat ćemo si predočiti što bi se dogodilo kad se poslije rođenja ne bi u crijevu naselila flora. GLIMSTEDT i KLUDAS su istražili što se mijenja u organizmu sterilno uzgojenih životi­nja.

Došli su do slijedećih rezultata što ću ih ovdje sažeto izložiti:

1. Svaka je životinja dosegla životni vijek od samo 30-60 dana.

j 2. Sve su životinje bile premale tjelesne težine i veoma slabe.

\ 3. Cjelokupni se limfni sustav smanjio na % ukupne težine normalne životinje.

I 4. Svim su limfnim tkivima nedostajali takozvani bakterijski i reakcijski centri.

\ 5. Limfne strukture crijeva nisu više bile makroskopski prepoznatljive.

47

6. Limfociti u krvi i tkivu bili su jako sniženi.

7. Jetra je bila manje težine. 8. Gama-globuline u krvnom serumu bili su

sniženi. 9. Plodnost je bila smanjena. 10. Biotin, vitamin K i B-vitamini nisu se

više stvarali.

Opaža se da je crijevna flora usko povezana s lim­fnim sustavom. Detaljna promatranja potvrđuju da su takozvana limfna oboljenja, kao što su tonzilitis (upa­la krajnika), sinusitis (upala sinusa odnosno nuzdup-lja), otitis media (upala srednjeg uha), kronični bronhitis, zubna oboljenja, u uskoj vezi s limfnim su­stavom crijevne stjenke i antigenim preopterećenjem tog limfnog sustava.

Ponovno uspostavljanje normalne flore i detoksi-kacija (odstranjenje otrova) limfnog sustava dovode tada do izlječenja gore navedenih bolesti. Tako se dakle saniranje crijeva i limfna terapija trebaju gledati kao međusobno povezane mjere za ozdravljenje. Pra­vi se zadatak crijevnih bakterija može podijelit u tri glavne djelatnosti: metaboličku aktivnost, sintezu vitamina i detoksikaciju.

48

Metabol ička akt ivnost crijevne f lore

Hranjive tvari što ih uzimamo s hranom moraju se razgraditi da bi ih tijelo moglo primiti i iskoristiti. Organizam ima radi toga u pripravnosti mnoštvo enzi­ma koji preuzimaju taj zadatak. Ali samo to nije do­voljno, tu su potrebne i bakterije probavnog trakta. Tako na primjer bacterium saccharolytyricus i strepto­coccus gigantes razgrađuju ugljikohidrate, poput še­ćera, dekstrina, pektina, hemiceluloze i celuloze.

Bacterium verrucosus razgrađuje na primjer bjela­nčevine. To znači dakle da crijevne bakterije razgra­đuju hranjive tvari što ih crijevni sokovi nisu razgradili. One pretvaraju za crijevo neprobavljiv supstrat u topljive spojeve. One same dobivaju pri toj razgradnji energiju i građevne tvari. Osim gore spo­menutih bakterija aktivne su pri probavi još i druge vrste bakterija.

Lactobazillus acidophilus pretvara šećer u mliječ­nu kiselinu, od koje resorbirana L(+)- mliječna kiseli­na aktivira metabolizam aktivnih stanica, dok se D(-)-mliječna kiselina, što koči disanje stanica, doduše re-sorbira, ali s mokraćom odmah izluči iz tijela. Bifido bakterije stvaraju prije svega fiziološku L(+)- mliječ­nu kiselinu i octenu kiselinu. U želucu ne probavlja, vezivna tkiva, mišićna vlakna, ugrušci sirevine, ma­hunarke i enzimi crijevnih sokova, rastvaraju bakterij-

49

ski enzimi tipičnog uzročnika truljenja bact. putrificus. To ima doduše za posljedicu da se pojav­ljuju produkti truljenja, kao što su amonijak, indol, skatol, kresol, porfirin i sumporvodik, što se može do­vesti do opterećenja jetre, jer te tvari moraju tamo biti pretvorene u neotrovne supstancije..

Sinteza v i tamina

Samo je zdrava crijevna flora u stanju staviti na ra­spolaganje vitamine važne za naš organizam. To po­kazuju sljedeći primjeri: stvaranje vitamina K moguće je tek kad su se u crijevu naselile ko-li-bakterije. Po LIENHOPU može anaerobno rastuća bakterija Clostridium butyricum proizvesti znatne ko­ličine vitamina pantotenske kiseline, nikotinamida, ri-boflavina i male količine folne kiseline. Lactobacillus acidophilus, lactobacillus casei i lactobacillus fer-menti sintetiziraju vitamin Bi 2 . Koli-bakterije stvara­ju vitamin Bi, pantotensku kiselinu, vitamin B 6 , vitamin H i folnu kiselinu. Enterokoki stvaraju samo vitamin B 6 . Prof. KOLLATH je čak zastupao nazor da crijevne bakterije mogu nadomjestiti funkciju unosa vitamina hranom - zanimljivo razmišljanje koje bi okončalo i raspravu oko vitamina Bi 2 u kojoj se još uvijek zastupa shvaćanje da se on mora dopremiti iz­vana. Detaljna ispitivanja pokazuju da se možemo

50

odreći unošenja vitamina Bi 2 hranom onda ako posto­ji stabilna crijevna flora.

Detoks ikaci ja (odstranjenje otrova)

Pri konzumiranju životinjskih živežnih namirnica nastaju u crijevu - kao što smo gore vidjeli - visoko toksični metabolički produkti. Oni se mogu podijeliti u tri kategorije:

I Bazične supstancije: amonijak, metilamin, dimetilamin, trimetila-min, indol, skatol, triptamin, histamin, putre-scin, kadaverin. Kiseline: mliječna kiselina, octena kiselina, maslačna kiselina, kapronska kiselina, jantarna kiselina, aromatične oksikiseline, fenol, o-i p-kresol, porfirin. Sumporaste tvari: sumporvodik, merkaptani.

Da bi iz tih supstancija odstranilo otrove raspolaže crijevo dvama zaštitnim mehanizmima: 1. fermenti-ma stanica crijevne stjenke i 2. fermentima ko­li-bakterije.

Budući da bakterije koje izazivaju bolesti ne po­sjeduju te fermente, dolazi pri disbiozi zbog prevlada-

51

vary a patogenih bakterija do samotrovanja u crijevu, koje se zatim proširi u organizmu (intestinalna autoin-toksikacija). Zdrava crijevna flora suzbija stvaranje toksina obuzdavanjem rasta patoloških bakterija.

Normalan nalaz - patološki nalaz - nalaz stolice

Eubioza i disbioza se - kao što je već rečeno - na­dasve teško definiraju, jer one nisu ovisne samo o tome postoji li previše ili premalo bakterija. Načelno važi: tko je bolestan, ima u većini slučajeva disbiozu, tko ima disbiozu, mora se međutim neizbježno osjeća­ti bolesno. Postoji li dakle disbiotički nalaz, uvijek pripada prosudbi nalaza i cjelokupno stanje pacijenta.

Njegove tegobe pomažu da se značenje pato­loškog nalaza stolice ispravno uvrsti u cjelokupni pro­ces bolesti. Disbiozi ustanovljenoj rutinskim pregledom pristupa se dakako uvijek profilaktičkim mjerama. U literaturi postoje na žalost različita shva­ćanja, kad se radi o normalnu, a kad o patološku nala­zu. Vratimo se kvantitativnom određenju vrsta bakterija, usredotočimo se na područje normalnih vri­jednosti što ih je navela udruga Gesellachaft fur Mik-robiologie und biologische Qualitatspriifung. To znači za najvažnije vrste bakterija:

52

Mnogi su se autori bavili u literaturi raspravom kad je nalaz stolice patološki. Po RUSCHU se bakte­riološke dijagnoze ,,eu- i disbakterija" ne mogu više tumačiti kao dosada u smislu da eubakterija znači zdravlje, a disbakterija bolest. Težak bolesnik može naime imati prividnu bakteriju, dok oni zdravi, na primjer pri regenerativnoj kuri postom, mogu pokazi­vati znakove disbakterije, a da nisu bolesni. Važan je naime odnos između stanica crijevne stjenke i bakte­rijske obloge koja može sadržavati normalne bakteri-

53

je, dok su one patogene odgurnute u nutrinu crijeva. KOLB tumači tu reakciju time da naseobina visoko­vrijednih i antigenima siromašnih simbionata na sluz­nici dovodi do istiskivanja onih degeneriranih i nefizioloških bakterija, što potvrđuju ZABEL i SPILLER koji su s rastućim kliničkim poboljšanjem nakon prehrambeno-terapeutskog tretmana ustanovili pogoršanje bakteriološkog nalaza stolice.

Uvijek se treba dakle pomoću anamneze, pre­hrambenih navika i socijalne sredine ispitati kolika se važnost može pripisati dotičnom nalazu, kako bi se iz­bjegla pogrešna tumačenja i pogrešne terapije. Danas se osim toga više ne oslanjamo samo na određivanje flore stolice, već promatramo i druge aspekte. Tome pripadaju prije svega vlastiti crijevni imunološki su­stav, stanje sluznice i probavni zaostaci. Zato su nalazi stolice u našoj praksi dragocjeno dijagnostičko sred­stvo. Ja sam analizirao preko 30.000 nalaza.

54

Značenje pH-vrijednosti za crijevnu floru

Pod pH-vrijednosti shvaćamo sadržaj vodikovih iona neke supstancije. On pokazuje kiselu, neutralnu ili alkaličnu reakciju neke otopine. Tako se pH-vrijednost od 7,0 označava kao neutralna, vrijed­nost ispod toga kao kisela, a vrijednost iznad toga kao alkalična. U našem organizmu vladaju različite pH-vrijednosti krvi 7,35 do 7,45, mokraće između 4,9 i 7,8, želučana soka 1,77, a tekućine tanka crijeva 8,0. Za nas su ovdje važne uglavnom vrijednosti probav-nih sokova i pojedinih dijelova intestinuma (probavna sustava). Slina u ustima ima u dnevnu prosjeku pH-vrijednost od 6,9. Taje vrijednost veoma ovisna o tome kakva se hrana i pića konzumiraju. Tako kava, šećer i mesni proizvodi alkaliziraju slinu u najkraćem vremenu, dok voće i svježe povrće drže slinu u kise­lim uvjetima.

To znati nije baš nevažno, jer uvjeti u ustima i ždri­jelu imaju važan utjecaj na floru usta i ždrijela. U la­gano kiseloj sredini uspijevaju u prvom redu fiziološke bakterije poput obitelji laktobacila. U alka-ličnom području bujaju prije svega streptokoki, veo­ma agresivne bakterije. Oni su često krivci za

55

oboljenja kao što su upala krajnika, upala sinusa i upa­la srednjeg uha.

Želudac je zbog krajnje kiselih uvjeta od 1,7 pH gotovo slobodan od bakterija. Proizvodnja želučana soka ima unatoč tomu značenje za floru tanka crijeva.

Kako pri hipo- ili subacilitetu (nepovoljnoj kiselo­sti), tako i pri hiperaciditetu (prevelikoj kiselosti) do­lazi do slabljenja odnosno oštećenja crijevne flore. Pri nedostatnoj sekreciji postoji po G1ASELU opasnost da koli i druge bakterije iz donjih dijelova crijeva ot­putuju gore u tanko crijevo. Posljedica je Over-gowth-sindrom (vidi i poglavlje Overgrowth sindrom). Pri Overgrowth-sindromu razgrađuju bak­terije hranu pomiješanu s probavnim sokovima uz snažno stvaranje plinova. Tako dolazi do jaka nadi-manja i nelagodna osjećanja. Proizvodi li se previše želučana soka, to uzrokuje proljev, jer jaki kemijski kiselinski nadražaj sluznice izaziva ubrzanje preristal-tike tanka crijeva.

Želučani sok koji prelazi u tanko crijevo posjeduje pH-vrijednost od 1,5 do 2,5, dakle je i sredina u duo-denumu ekstremno kisela. U donjem duodenumu do jejunuma mijenja se pH-vrijednost od 3,2 do 5,0, da bi u donjem dijelu ileuma i kolona do cekuma dosegla 7,0 do 8,0. U kolonu prevladava po pravilu pH-vrijednost 8,0. Ja danas sumnjam međutim u te vrijednosti nađene u literaturi, jer je alkalična sredina

56

od 8,0 najbolje plodno tlo za bakterije truljenja. Mi ovdje neograničeno dijelimo shvaćanje SCHULERA i SEEGERA koji smatraju normalnom za debelo cri­jevo pH-vrijednost od 5,5 do 6,5. One visoke navede­ne vrijednosti ostvaruju se vjerojatno time što se zbog uobičajene miješane hrane ustanove pretežno alkalič-ni nalazi stolice, te se oni tada smatraju „normalni­ma".

Uzme li se u obzir činjenica da bifido-bakterije kao osnovna flora debela crijeva pripadaju flori kise­ljenja i da bifido bakterije moraju biti sadržane u nor­malnu nalazu, ne mogu uvjeti u debelu crijevu biti al-kalični. Daljnji dokaz za naša prosuđivanja daju SCHULEROVT radovi. On daje uvjerljivo razjašnje­nje pomoću dva primjera.

Citiramo iz njegove knjige ,,Physiologie und Pat-hologie der Intestinalflora":

„Enzimski sustavi putridne flore (truležne flore) rade najučinkovitije pri pH vrijednosti preko 6,5, dok pri nižim pH-vrijednostima enzimska aktivnost znat­no popušta, a ponekad ovisno o okolnostima čak po­sve prestane. Amonijak postoji pri pH-vrijednostima preko 6,5 pretežnim dijelom u obliku slobodna amo­nijaka. Ako je pH-vrijednost ispod 6,0, tada postoji amonij pretežno u obliku amonijevih soli teško toplji­vih u masti. Takvi se u masti teško topljivi spojevi loše resorbiraju i velikim dijelom izluče s fecesom."

57

Nadalje se treba znati da su određene bakterije truležne flore u stanju kemijski tako promijeniti žučne kiseline, da iz toga nastanu kancerogene supstancije. Sto više uvjeti u debelu crijevu na-ginju alkaličnima, to je veća opasnost širenja truležnih bakterija s posljedicama intestinalne autointoksikacije (crijevna samotrovanja, vidi poglavlje u nastavku) i nastanak raka. Sjetimo se još jednom: „Smrt vreba u crijevu."

Crijevo - poremećaj i oboljenja tog organa

U sljedećim će potpoglavljima biti objašnjena raz­ličita oboljenja i poremećaji crijevna sustava. Na poč­etku bih želio međutim navesti štetne čimbenike koji su suodgovorni za te tegobe.

Dugoročno djeluju štetno: pogrešna prehrana, osobito konzumiranje previše mesnih bjelančevina, masti i šećera, uz većinom istodobni nedostatak vlak­nastih tvari

Kratkoročno su štetni: prije svega liječenja anti­bioticima, kemoterapeuticima, kortizonom, hormon­skim pripravcima (antibebi pilule) ili zračenjima.

Pogrešnom se prehranom ili agresivnim terapeuti-cima nanosi šteta prije svega „korisnim" crijevnim bakterijama. One manje korisne ili čak štetne mogu se razmnožavati.

Posljedice poremećene crijevne flore ne ostaju ograničene samo na probavu. Otrovni metabolički produkti što pritom nastaju mogu pogodovati pojavi raka i mikoza ili se javljaju proljevi, začepljenja i upa­le crijeva.

A dospije li previše otpadnih i štetnih tvari iz crije­va u organizam, ne čisti se osnovni sustav. To je takoz-

59

vana „tekućina tkiva" između stanica. Tu se filtrira što smije dospjeti u stanicu, tu se odvode iz stanice otpad­ni produkti metabolizma. Ako to ne funkcionira, spre­čava se doprema životno važnih sastojaka u stanicu, kao i otprema staničnog otpada. Tada su preoptereće­ni organi za detoksikaciju (bubrezi, jetra). To oslab­ljuje metabolizam i obrambenu snagu organizma.

Oštećenje i slabljenje imunološka sustava može imati ozbiljne posljedice. On mora koristiti svu preo­stalu snagu da bi obranio crijevo od uzročnika bolesti i njihovih otrova. Oslabljuju i drugi „obrambeni meha­nizmi", kao stoje onaj protiv raka.

Intestinalna autointoksikacija -kad crijevo truje čovjeka

Pod intestinalnom autointoksikacijom shvaćamo samotrovanje organizma nepovoljnim metaboličkim tijekovima u crijevu. Pri postojećoj disbiozi nastaju veoma često supstancije koje opterećuju sekretorne i detoksikacijske mehanizme crijeva. One tada prelaze u krvotok i limfni tok i moraju u jetri biti oslobođene otrova, da bi se zatim putem bubrega izlučile.

Pri visoko toksičnim metaboličkim produktima što nastaju u crijevu trebamo razlikovati - kao što je spomenuto u potpoglavlju „Detoksikacija" - tri kate-

60

gorije, naime bazične supstancije, kiseline i sumpora-ste tvari, sada ćemo na dva primjera predstaviti princip intestinalne autointoksikacije. Za to ćemo upotrijebiti indol i amonijak.

Indol je bakterijski produkt razgradnje aminokise-line triptofana. Indol se u normalnu slučaju u jetri oslobađa i može se naći u mokraći samo u tragovima kao kalijeva sol indoksilsumporne kiseline. Postoji li jaka crijevna trulež i zbog toga je opterećena jetra, može se u mokraći naći povišeni indikan. 1987. godi­ne proveo sam istraživanje na 237 pacijenata koji su bolovali od neurodermitisa, kako bih razjasnio pove­zanost između procesa truljenja u crijevu i neuroder­mitisa. Rezultat je bio posve jasan: 73, 5% imalo ih je indikan u mokraći trstruko pozitivan, 14% dvostruko pozitivan, a 12% jednostruko pozitivan do negativnih vrijednosti.

Nakon prehrambeno-terapeutskih mjera i probio-tičke terapije je rezultat kako slijedi: 7,6% bilo ih je trostruko pozitivno, 18,2 dvostruko pozitivno, a 74,2 jednostruko pozitivno do negativno.

Truležna flora, kombinirana s alkaličnim uvijeti-ma sprečava kvantitativno izlučivanje amonijaka pu­tem crijeva. Tako dolazi do resorpcije (upijanja) putem crijevne stijenke i time do opterećenja jetre. Njoj se time nanosi znatna šteta u njezinoj funkciji de-toksikacije. To se stanje naziva „intestinalna autoin-

61

toksikacija". I tu mogu podastrijeti dojmljive istraživačke rezultate. 312 bakterioloških istraživa­nja stolice što sam ih proveo u godinama 1989.-1991. u laboratoriju za dijagnostičku mikrobiologiju u Ber-gu, dalo je u 149 slučajeva nalaz intestinalne intoksi­kacije resorpcijom amonijaka. To je samo 48% istraženih uzoraka stolice. Amonijak mora u jetri de-toksikacijom prijeći u mokraćevinu, što uvijek pred­stavlja znatno opterećenje jetre. Stoga SCHULER s pravom traži: „Reprodukcija truležne flore na apso­lutni minimum preduvjet je za održanje normalna stanja flore."

Overgrowth-sindrom -kad bakterije putuju

Dok smo se dosada bavili gotovo isključivo po­grešnim, dakle lošim nasljedovanjem debela crijeva, sada bismo trebali baciti pogled na tanko crijevo. Mora se svakako reći da je mnogo teže izvršiti točnu analizu tanka crijeva, jer ono nije izravno dostupno. Da bi se iz analiza stolice debela crijeva izvukli zak­ljučci o flori tanka crijeva, to zahtjeva dugogodišnje iskustvo i dobro tumačenje nalaza, jer laktobacili su krajnje osjetljivi na sredinu gdje se nalaze, tako da

62

trpe pri transportu u epruveticama. Samo iskusni insti­tut može tu doći do pouzdanih podataka o stanju flore. Najčešće naseljavanje pogrešnih odnosno stranih bak­terija u tanku crijevu predstavlja takozvani Over­growth-sindrom, to znači da bakterije debela crijeva otputuju gore u tanko crijevo i tamo najčešće uz snažno stvaranje plinova rastvaraju životno važne sa­stojke hrane, čineći ih tako neupotrebljivima za orga­nizam. Iskusni će se dijagnostičari pri postavljanju dijagnoze Overgrowth-sindroma orijentirati kako na tipične simptome (vidi tekst u nastavku), tako i na na­laz stolice.

Kao simptomi Overgrowth-sindroma dolaze po SCHULERU u obzir sljedeći:

kronično proljevasta stolica povišen položaj ošita osjećaj punoće u trbuhu snažno stvaranje plinova nadutost trbuha zadah iz usta (Foetor ex ore) nepodnošljivost disaharida (mliječna šećera, šećera, šećera od šećerne trske, fruktoze)

Ako uz glavni simptom kronično proljevastih sto­lica postoje još najmanje dva druga simptoma, može se sa sigurnošću govoriti o Overgrowth-sindromu. Pri Overgrovvth-sindromu ne dolazi samo do snažna stva-

63

ranja plinova, već bakterije koje su doputovale iz de­bela crijeva napadaju važne vitalne tvari iz hrane koje tada više nisu na raspolaganju tijelu. Cesto zapažamo pojavu Overgrowth-sindroma nakon temeljitih prom­jena u prehrani, na primjer pri prijelazu na prijesnu hranu (uglavnom svježe, nekuhano voće i povrće), a da prethodno nije bila uklonjena disbioza i provjerena enzimska funkcija probavna sustava. Posljedice su veliki gubitak tjelesne težine do izrazite mršavosti, pogoršanje već prije postojećih tegoba, limfne reakci­je zbog rastuće količine otrova i zatajenja bubrega. O tome je već pisao američki liječnik dr. JOHN H. TILDEN prije ca. 100 godina u svojoj knjizi „Mit Toxamie fangen alle Krankheiten an". Saniranje tan­ka crijeva zahtijeva nešto drugačiji postupak nego pri debelu crijevu. Disbioza tanka i debela crijeva, stanje koje se sve češće javlja, postavlja terapeutu opet dru­kčije zahtjeve.

Naseljavanje stranih bakterija -kad se zdrava crijevna flora mora boriti

Pod naseljavanjem stranih bakterija u crijevu shvaćamo pojavu obično patogenih bakterija kojih u

64

normalnom slučaju ili uopće nema u probavnom trak­tu ili ih ima tek u neznatnoj količini. Preduvjet za na­seljavanje stranih bakterija uvijek je poremećena kolonizacijska rezistencija, to znači smanjena otpor­nost crijevne flore prema stranim bakterijama.

Taj je princip 1916. godine otkrio kao prvi prof. NISSLE: u vojnika se nije javljala dizenterija i druge crijevne zaraze ako je u crijevu postojao zdrav ekosu­stav. Danas su dizenterija, kolera i tifus uglavnom iskorijenjeni zahvaljujući odgovarajućim higijenskim mjerama, ali se tu i tamo javljaju infekcije salmone­lom - uzrokovane pokvarenom hranom - koje još i danas dovode do smrti u ljudi čiji je organizam već oslabljen. Dosta se često moramo boriti s drugim te­gobama, naime onima što ih izaziva kronični poreme­ćaj mikroflore zbog stranih bakterija. Njima pripadaju prije svega klepsiella, enterobacter, pseudomonas, drugi streptokoki, aerobni stvaratelji spora, enteropa-togeno djelujući virusi i razne podvrste E. coli bakteri­ja. Te strane bakterije uzrokuju između ostaloga snažna nadimanja, vodenaste stolice i kronične prolje­ve.

Posljednjih se godina učestalo javljaju upravo vi­rusi i treba im posvetiti osobitu pozornost. Uz nor-walk-adeno-, calici- i corona viruse poklanja se posljednjih godina glavna pažnja rota-virusima, jer

65

oni uzrokuju u dojenčadi i male djece proljeve nalik na rižinu vodu. 1 1 Odrasle naprotiv najviše napada nor-walk virus (H. D. BREEDE).

Rizik naseljavanja stranih bakterija raste ako su reducirane anaerobne skupine bakterija, kao što su bi­fido bakterije i bakteroidi

Sljedeći primjer bakteriološka pregleda stolice u laboratoriju za dijagnostičku mikrobiologiju ,,Dr. Schuler" treba potvrditi gore navedeno.

Pacijentica G. D. / 66 god. Dijagnoza: smanjena energija, nedostatak tjelesne

težina, nadimanja, rijetka stolica trula mirisa, bifido bakterije: laktobacili: skupina bakteroida: (saharolitički) ostale vrste bakteroida: eubacterium aerof.: ostale eubakterije: Clostridium perf.: Clostridium cocl.:

nisu nađene znatno sniženi

lagano sniženi nisu nađene normalna lagano povišene normalna znatno povišene

11 vidi o rota-virusima u potpoglavlju Obrambene tvari u majčinu mlijeku.

66

Clostridium innocuum: ostali clostridiji: peptostreptokoki: enterokoki: ostali streptokoki: E. coli: Candida: Aerobni stvaratelji spora:

lagano povišena lagano povišene znatno povišeni znatno sniženi znatno povišeni znatno snižena nije nađena znatno povišeni

Mišljenje laboratorija: „Pregledom stolice usta­novljena je dezolatna (opustošena) flora debela crije­va."

Ovdje vidimo uz znatno oslabljenu osnovnu floru (bifido bakterija streptokoka, peptostreptokoka i stva­ratelja spora. Razlog zastoje pacijentica došla na lije­čenje bio je dugotrajni, višegodišnji gubitak energije.

Mikoze - kao gljivice nanose štetu organizmu

Može se već gotovo ironično reći: u medicini je počela nova era - „doba mikoza". Sad kad se više ne moramo kao nekad bojati zaraznih bolesti, napadaju nas gljivice i virusi. Crijevne gljivice, vaginalne glji­vice, gljivice na nogama, na noktima, na koži, gljivice

67

u ustima, mjehuru i plućima - to su dijagnoze novog doba. Ono što se godinama isticalo kao blagodat me­dicinska napretka, naime upotreba antibiotika pri in­fekcijama, sprečavanje začeća pilulama i kemo-terapija, pokazuje se danas kao prokletstvo. Tome se na žalost pridružuje još i posve nedostatna dijetetska izobrazba liječnika i lječitelja (bez sveučilišne diplo­me). To što gljivice i virusi mogu divljati u našem or­ganizmu ima uzorke izvana, to je iatrogeno uvjetovano (štete izazvane liječničkim postupcima odnosno terapijom) ili je posljedica neprikladne pre­hrane ili oboje. Nema smisla uljepšavati stvari, jer se zbog toga previše toga izlaže opasnosti. Bezazlene vi-rusne i gljivične infekcije mogu se u imunološki oslabljenom tijelu (kao pri SIDI ili raku) razvijati u smrtonosnu bolest. Neznanje vodi uvijek iznova pri­kazivanju nalaza bezazlenijima nego što jesu, a to če­sto stoji pacijentova života. 64% mojih bakterioloških ispitivanja stolice pokazuje okruženost crijeva gljivi­cama. 14% tih pacijenata ima sustavnu mikozu, to znači okruženost drugih organa gljivicama. Mikozom su najčešće zahvaćeni mozak, pluća, bubrezi, zglobo­vi, vagina i mjehur. Najčešća je mikoza stoje nalazi­mo kandidijaza, uzrokovana gljivicom Candida albicans. Ne samo da se ona najčešće dijagnosticira, već izaziva najozbiljnije probleme, kao što se kaže u članku časopisa Medizin Aktuell (4/91). Tamo izme-

68

đu ostaloga piše: ,,U oslabljenih osoba mogu gljivice roda Candida u okviru fungemije prodrijeti na podru­čje zglobova i izazvati infektivni artritis. Dosada su bile kandidne artritide opažane u osoba koje su ili trpjele od neke osnovne bolesti ili je njihov imunolo­ški sustav bio oslabljen lijekovima. U tih su se pacije­nata gljivice ili poslije kandidne sepse (okruženosti krvi gljivicama) ili poslije tranzitne fungemije (pro­lazne gljivične infekcije) proširile na području zglo­bova, gdje su izazvale polagani, ali napredujući destruktivni proces."

Candida albicans je veoma raširena. Porodici Candida pripadaju još:

Candida brumptii Candida guilliermondii Candida intermedia Candida krusei Candida parapsilosis Candida psudotropicalis Candida stellatoidea Candida tropicalis Candida zeylanoide Geotrichum candidum

69

Osobito su česte kandidijaze sluznica i probavna sustava.

Simptomi kandidne mikoze mogu biti:

stalni umor razdražljivost nejasne misli

slaba sposobnost koncentracije opće nezadovoljstvo silna želja za slatkim nadimanja svrbež

^ koprivnjača (osip na koži s mjehurićima ili na-breklinama) neotpornost na infekcije depresije alergijske reakcije obložen jezik Nepodnošljivost živežnih namirnica Učestala potreba za mokrenjem

Općenito svaki poremećaj imunološkog sustava snižava otpornost prema rastu gljivica. Razlozi za te poremećaje sustava su utjecaj antibiotika, anti-bebi

70

pilule, hormonski pripravci, današnja civilizacijska hrana, amalgam, 1 2 pesticidi, te stresni čimbenici i du­ševna opterećenja. Kandida se često pojavljuje u pro-bavnu traktu i sluznicama čovjeka. Unatoč svojoj raširenosti ne pripada fiziološkoj flori čovjeka. Ona nema što tražiti u crijevu!

Ta se gljivica pojavljuje sve češće na ginekološ­kom području kao čimbenik obolijevanja. Poznato je da oko 25% svih žena stalno ili povremeno pati od va-ginalne kandidijaze i da taj postotak raste u trudnica na 40%. U tome je i glavni razlog zašto novorođenčad već veoma rano prim kandidne spore, jer se pri činu rađanja okruže kandidom iz majčina vaginalnog po­dručja.

Dođe li do slabljenja imunološka sustava može gljivica probiti sluznicu, te se krvlju i limfom širiti u organe. To stanje nazivamo organskom ili sustavnom mikozom.

12 Detaljnije informacije na temu amalgama možete naći u knjizi dr. med. Joachima Muttera „Amalgam - Risiko fur die Menschen (izdano u nakladi Fit fiirs Leben u nakladi NaturaViva).

71

V

72

probavnih smetnji, kožnih oboljenja i drugih stanja ot­pornih na liječenje, treba se međutim ipak pomišljati na bolesno naseljavanje crijevne sluznice candidom albicans, jer ako je ona naseljena u probavnom traktu, predstavlja opasnost za zdravlje cjelokupna organiz­ma. Tada se naime uz oslabljenu otpornost mogu javi­ti i alergijske i toksične reakcije. Gljivice mogu biti visokopotentni agens (uzročnik) i izazvati različite vrste alergijskih reakcija. Candida albicans stvara osim toga loše alkohole koji mogu dovesti do znatna oštećenja jetre. Rastu kandide osobito pogoduju izoli­rani ugljikohidrati poput industrijska šećera, bijela brašna i proizvoda od toga. Tom prehranom slabi se hranjivost a siromašnom vlaknastim tvarima mijenja se pH vrijednost crijeva.

Gljivicama odgovaraju alkalični uvjeti za život i razmnožavanje. Svježa, prijesna hrana (uglavnom voće i povrće) odbija gljivice. Osim suha voća koje se treba izbjegavati zbog njegove koncentrirane slatko­će, mogu se inače koristiti u prehrani sve biljne živežne namirnice.

Neprikladne živežne namirnice pri okruženosti gljivicama svi oblici ind. šećera bijelo brašno

prikladne živežne namirnice pri okruženosti gljivicama povrće salate

73

Čimbenici koji pogoduju sustavnim mi koza­ma:

1. promjena vaginalne flore izazvana hormo-nalnom promjenom u trudnica ili uporabom antibebi-pilula.

2. uništenje mikrobiološke ravnoteže uslijed liječenja antibioticima.

3. liječenje imunosupersivima, dakle lijekovi­ma koji suzbijaju otpor, citostaticima; imu­nološka slabost pri raku, SIDI, dijabetesu i drugim bolestima.

S kliničkog stajališta razlikujemo temporalnu, la­tentnu i stalnu mikozu. Samo jedan nalaz o gljivicama često nije dovoljan za postavljanje sigurne dijagnoze.

Ni crijevna mikoza ne znači automatski organsku mikozu. Isto tako ne mora negativan nalaz stolice do­kazati da ne postoji mikoza. Samo opsežna dijagnosti­ka koja uključuje analizu stolice, krvi, sline i mokraće, te elektroakupunkturu po VOLLU daje sigurne, pouz­dane podatke.

Pri sumnji u sustavnu mikozu trebao bi se uvijek tražiti celularni imunološki profil. Uz netaknut imu­nološki sustav, fiziološku crijevnu i vaginalnu floru može se postojanje malo kandidnih stanica smatrati gotovo bezazlenim, jer ih organizam obuzdava da se ne bi razmnožile. U slučaju akutnih, pa i kroničnih

kolači, keksi slatki proizvodi od tijesta sve vrste slatkiša čokolada Coca Cola i ost. si. pića dijetna pića (light) alkohol sušeno voće slatko voće svježi sir, vrhnje

mliječno kiselo ukuhano povrće kruh od prekrupe tjestenina od prekrupe riža, proso krumpir malo kisela voća riba malo mesa kiselo mliječni proizvodi

Candida albicans jako pogoduje čak svakodnevni stres u našem životu, jer se stalnom stimulacijom nad­bubrežnih žlijezda tijelo gotovo obasipa biološkim steroidima (hormonima), a posljedica je toga imuno-supresija (slabljenje ili zatajenje obrambena sustava). Sruše li se prirodne zapreke, može gljivica bujati i po­primiti mnogo opasniji, parazitarni gljivični oblik, te tada prodire u živa tkiva i tamo se širi. Prodirući kroz sluznicu probavna trakta istresa u krvotok metaboli­čke otrove. Na taj način uspijeva stanicama kandide izazvati različite reakcije.

Simptomi su kandidne mikoze (kandidijaze) -kao što je već gore opisano - mnogostruki: alergije, migrene, boli u zglobovima, depresije, smetenost, osjećaj nestvarnosti, gubitak libida (spolnog nagona), akutne i kronične probavne tegobe, neurodermitis, pe-

74

rioralni ekcemi, psorijaza, rozaceja (rosacea), meteo-rizam (nadutost trbuha), snažno stvaranje plinova, izmjena proljeva i opstipacije (začepljenosti, tvrde, stolice), povišen ošit, žgaravica, kolike (grčevi u trbu­hu), nepodnosivost živežnih namirnica.

Vidjeli smo koliko se mnoštvo mikroba osjeća do­bro u našem tijelu i živi u životno važnoj simbiozi s nama na obostranu korist. Stoga je održanje eubioze važan preduvjet za očuvanje zdravlja našeg organi­zma. Slabljenje ekološkog crijevnog sustava sa svim njegovim mogućim disbiotičkim pojavama predstav­lja uvijek opasnost za naše zdravlje. Prije ili kasnije izbačeni smo iz ravnoteže i javljaju se prvi simptomi bolesti, koji mogu u najgorem slučaju, kao što smo vidjeli na primjeru kandidne mikoze, dovesti do smrti. Obično se međutim disbioze svake vrste mogu ipak uspješno liječiti.

S druge strane izaziva definicija normalna flora miješane osjećaje, budući da je ona orijentirana na uvijete crijevne flore u čovjeka koji se prehranjuje mi­ješanom hranom. Danas znamo da takozvana miješa­na hrana predstavlja oblik prehrane koji može dovesti do bolesti i pospješuje disbiozu. Normalna flora i pa­togena flora moraju se danas mjeriti drugim kriteriji­ma. Razvoj flore u najranijoj dobi i kasnija flora odrasla čovjeka ovise o mnogim čimbenicima koje ću ovdje još jednom ukratko navesti.

75

Pozitivni utjecaji Negativni utjecaji Spontani porođaj Carski rez Fiziološka vaginalna Patološka vaginalna flora majke flora majke Dojeno dijete Dijete hranjeno na bočicu Biljna hrana Civilizacijska hrana Neopterećenost Opterećenost štetnim štetnim tvarima tvarima Prirodni lijekovi Kemijski lijekovi Skladna socijalna Stres, socijalni konflikti sredina Pozitivan stav Negativan stav prema životu prema životu

Bolesti koje su povezane s poremećajem crijeva

Kronične infekcije

Dopustite da vas izvijestim o nečemu iz mog dje­tinjstva. Kao dijete sam često patio od upale krajnika. Bronhitis i upala srednjeg uha: 2-3 puta godišnje bili su pravilo. Kućni mi je liječnik većinom propisivao antibiotik i infekcije su nakon tjedan dana jenjavale.

76

Ali uvijek su se iznova i sve češće vraćale. Jednom sam dobio dvije velike žlice ricinusova ulja i pola dana proveo na zahodu - ali to je pomoglo. Vrućica se povukla i upala krajnika bila je izliječena. Sto se do­godilo? Ricinusovo je ulje zapravo učinilo da se crije­vo ispraznilo i oslobodilo otrova. Ali kakve je to imalo veze s krajnicima? Na početku knjige spome­nuo sam uzročno lančani princip. On prikazuje pove­zanost između loše funkcije crijeva i oboljenja u drugim organima. Taj princip objašnjava zastoje mje­sto nastanka mnogih bolesti upravo crijevo, a stvarni simptomi samo posljedica tih funkcionalnih poreme­ćaja crijeva. U mene su to bili krajnici, u drugih sinusi, a neki opet imaju tegobe sa zglobovima, tako da se javljaju uzro- čno lančane reakcije koje ću sada nave­sti.

Prva generacija nekog poremećaja zadesi uvijek crijevo ili pojedine dijelove crijeva. Putem oštećenih dijelova ili pojedinih dijelova crijeva pojačano se u organizam dostavlja histamin. A histamin je produkt razgradnje histidina, aminokiseline koja se prima s hranom, a osobito je imalo u životinjskim proizvodi­ma. Istodobno drugi organi postaju takozvanim sla­bim organima, kao na primjer sinusi. Dostava histamina događa se putem limfna sustava. Taj slabi organ sinusi reagiraju tada na primjer pri vanjskim ut­jecajima i upale se, te se javlja sinusitis. Taj sinusitis

77

može na limfnom putu nanijeti štetu plućima; dolazi do bronhitisa ili infektivne astme. Koliko se često lju­di žale na to da je njihova"gripa" ili „prehlada" počela kihavicom, promuklošću i upalom sinusa, ali je tada otputovala od ždrijela do pluća, da bi tamo ili iščezla ili se čvrsto utvrdila. Razgovarate li s ljudima koji bo­luju od astme, oni će vam često reći da su skloni infek­cijama u području glave, osobito sinusa. Sinusi ne utječu samo na pluća, već i na crijevo (Colitis ulcero­sa), mokraćne putove (cistitis = upala mjehura) i trbušne organe u žena (adenekstis = upala jajnika). Shvatite li taj princip, gledat ćete mnoge bolesti u dru­gom svijetlu.

Tu lančanu reakciju najčešće izazivaju dvije živežne namirnice: mlijeko i šećer. Obje te živežne namirnice promijene crijevnu floru i oštete važne imunološke brane na sluznici crijeva. Tako dospijeva­ju bjelančevine iz hrane u velikoj mjeri u limfni sustav crijeva i izazivaju oslobađanje upalnih tvari. Upala može ostati lokalna, dakle ograničena na criejvo -tada se djeca žale na boli u trbuhu — ili će se putem limfna sustava proširiti dalje, te nanijeti štetu plućima i / ili limfnu sustavu glave /. Liječi li se takva upala an­tibioticima, to nepovoljno utječe na već oštećenu cri­jevnu floru, imunološke se brane još više oštećuju i upale se javljaju sve češće.

78

Za pedijatra je posve normalno ako dijete 7-8 puta godišnje preboli infektivne bolesti (kongres pedijata-ra 1996.), ako su infekcijom zahvaćeni krajnici, naj­češće se preporuča da se oni odstrane. Pritom se me­đutim samo odstranjuje još jedan važni reakcijski or­gan, a ne uklanja se sam uzrok. Krajnici bi se uistinu trebali odstraniti samo onda kad su postali opasnim ishodištem bakterija. Tako bi se dakle 95% svih ope­racija krajnika moglo izbjeći.

Roditelje koji dođu u moju ordinaciju sa svojom djecom sklonom infekcijama savjetujem u terapiji prehranom, zatim dovedem u red crijevnu floru i bole­sti prestanu. Ne uvažavate li tu zakonitost i krajnici se odstrane, proces će se premjestiti na neko drugo po­dručje limfna sustava. On ostaje ili ograničen na crije­vo ili se odande premjesti u limfni sustav glave, a odatle na primjer u limfni sustav grudi, nastaje bronhi­tis ili upala pluća. Tek kad je crijevo pročišćeno i sani-rano, može se taj proces prekinuti. Sto se prije to dogodi, to bolje! Jer kronična su oboljenja bezuvjetna posljedica ako nisu provedeni čišćenje i saniranje cri­jeva.

Upalu ne izaziva povremeno konzumiranje še­ćera i mlijeka. Nju izaziva stalna potrošnja tih proizvoda bez izravnanja sa živežnim namirni­cama koje sadrže visok udio vlaknastih i vital-

79

I nih tvari. Točno j e dakako a pri upalama moraj u uvijek sudjelovati bakterije i virusi. Oni imaju međutim mogućnost da prodru u tijelo samo onda ako je antibioticima, otrovima iz okoliša i pogrešnom prehranom nanijeta tolika šteta fi­ziološkim bakterijama i sluznicama da su obrambeni mehanizmi oslabljeni i nisu više ne­taknuti.

Alergije

„Alergije nisu ništa drugo nego očajnički poziv u pomoći generacijama pustošenja organizma", piše posve opravdano ANNE CALATIN.

25 milijuna alergičara u Njemačkoj predstavljaju svakako alarmantan broj. Stopa njihova prirasta je oko 7% godišnje. Kako to da upravo naša generacija ima toliko mnogo alergičnih ljudi? Mi smo dakako žrtve rastuća onečišćenja okoliša, a ja njega vidim kao uzročnika alergija. Kako se razlikuju alergije koje na temelju prirođenih sklonosti uzrokuju bolesti kao što su neurodermitis, alergijska astma, peludna hunjavica i alergije koje se stječu načinom prehrane i života? Danas se ljudi nalaze u četvrtoj generaciji indu­strijskog doba. To je epoha koja zna dijelom rastrošno skupim metodama vješto zadirati u prirodne strukture

80

živih organizama i tako ih mijenjati da se poremeti njihova biološka valentnost. To možete najbolje pri­mijetiti pri obradi živežnih namirnica. Najčešće su metode pasterizacija, homogenizacija, sterilizacija, mljevenje, odvajanje i dodavanje, mijenjanje i kon­zerviranje. Prirodna „živežna - namirnica" (u pravom smislu njezina značenja) mijenja se u „prehrambenu namirnicu" koja je doduše još jestiva, ali je znatno iz­gubila na vrijednosti. Radi „poboljšanja kakvoće" ko­riste se proizvođači dodatcima, zvanim E-tvari, pojačivačima okusa, emulgatorima, sredstvima protiv plijesni, umjetnim aromama, konzervansima, enzimi­ma, antibioticima i hormonima.

Biljke koje se upotrebljavaju za proizvodnju u ve­likim količinama uzgajaju se u monokulturama, što ih čini osjetljivima na bolesti i parazite. To je problem protiv kojega se bori kemijskim tvarima. Tako dospi­jevaju tone insekticida, pesticida, herbicida i fungici-da na polja, livade, oranice. Oni dospijevaju u životni krvotok, u kojemu i čovjek ima svoje mjesto. Pre­hrambeni lanac tla, biljke i životinje doseže i nas lju­de.

U vezi s tim veoma su zanimljive sljedeće infor­macije koje čine naše potrošačko vladanje vrijednim ozbiljna promišljanja: kruh smije sadržavati do 20 do­datnih tvari, a kobasice čak 30%. 90% dodataka hrani

81

što se prerađuju u njemačkim prehrambenim namirni­cama genski je manipulirano.

Da se podsjetimo: crijevo ima kontaktnu površinu s okolišem od ca. 400 kvadratnih metara. Sve što s hranom i pićima dospije u tijelo, dotiče tu površinu. Od nje mora biti identificirano i prerađeno. Taj sustav nastanjuje oko 400 vrsti bakterija; one su veoma osjet­ljive na poremećaje svake vrste. Otrovi u hrani, poput sredstava za prskanje najrazličitije kemijske struktu­re, zlouporaba konzervansa, boja, umjetnih aroma, zubne paste, klorirane vode, sulfonamida i antibioti­ka, sve to uzrokuje degeneraciju normalne crijevne flore. Dokazano je da penicili u razrjeđenju od 1:10 milijuna ili Mercurius cyanatus (živin spoj) u razrje­đenju od 1:2 milijuna uzrokuje za kratko vrijeme izra­đivanje normalne crijevne flore. U ljudi opterećenih živom iz amalgama često se zapaža snažna degenera­cija crijevne flore, s čestim gljivičnim okruženjem cjelokupne sluznice .

Obrambene bakterije crijeva sastoje se od mnogih sustava. Najosjetljivije na oštećenja izvana reagira crijevna flora, sluznica, milje u probavnu traktu. Ošte­ćena crijevna flora ne stimulira više dovoljno imuno-

13 Daljnje informacije o opasnosti živinih spojeva u organizmu možete pročitati u knjizi dr. med. Joachima Muttera „Amalgam -Risiko fur die Menschen" (izašla u nakladi Fit furs Leben naklade NaturaViva Verlag GmbH).

82

globin A u plazmama stanice sluznice. Lokalni imunološki sustav malaksa. Promijenjena sluznica i crijevna flora dovode do umnožavanja skupina štetnih bakterija ili se patogene bakterije mogu ugnijezditi u udubljenjima sluznice. Tada u crijevu zavladaju glji­vice i bakterije truljenja; pH - vrijednost, koja je u normalnom slučaju u kiselom području, postaje alka-ličnom, enzimske se aktivnosti crijevnih bakterija mi­jenjaju i pojačano se stvaraju truležne tvari. Crijevo preplavljuju loši štetni alkoholi, sumporvodik i amo­nijak koji preopterećuju njegove sustave za odstra­njenje otrova. Tijelo resorbira u svom očaju te tvari u krvotok i otprema u jetru. Jetra pokušava te tvari ne­utralizirati i razgraditi, što uvijek predstavlja dodatno opterećenje normalne funkcije metabolizma jetre. Ako takvo stanje traje dulje vrijeme, oslabi funkcija jetre i u tijelu nastaju reakcije.

Vratimo se temi alergija. One se razviju iz priro­đene sklonosti i stečenih poremećenih funkcija crije­va, jetre i obrambenih stanica u sluznici tanka crijeva. Ako se na primjer djeca ne doje, razvija se crijevna flora nepovoljno: poremećena je izgradnja vlastita crijevnog imunološkog sustava, važne obrambene brane nisu više nedirnute, a u sluznici crijeva dolazi do najmanjih upala. Plazma stanice koje proizvode imunoglobulin A degeneriraju baš kao i obrambene stanice u sluznici tankog crijeva. Sluznica postane

83

propusnom za štetne tvari, što se može usporediti s ne­ispravnim filtrom.

Obrambene stanice u sluznici tankog crijeva neu­traliziraju alergene koji su ušli kroz crijevnu stjenku. Bjelančevine iz hrane koje u normalnom slučaju ne mogu proći kroz crijevnu stjenku, dospijevaju sada u limfni sustav i u krvotok. Počinje protureakcija tijela: ono se počinje braniti od te strane bjelančevine - po­sljedica toga su upalne i alergijske reakcije. Sinusi, koža i pluća postaju takozvanim slabim organima. Dovoljan je mali podražaj izvana da izazove alergij-sku reakciju. Pelud izaziva peludnu hunjavicu, upalu spojnice oka i curenje nosa, životinjske dlake izaziva­ju astmu, kućna prašina pogoduje nastanku kronične kihavice, a prehrambene namirnice nastanku neuro-dermitisa i ekcema. Sve je moguće, jer svaka prirodna supstancija može postati pokretačem mnogostrukih reakcija različitih organa. Upalna i alergijska reakcija međusobno su povezane. Stoga je razumljivo da kro­nične upale mogu imati alergijsku pozadinu i alergije su uvijek povezane s upalama. Tako se alergije i upal­na oboljenja vide pod posve novim aspektom. Pođe­mo li od toga da alergija može protjecati i prikriveno, dobivaju mnoge bolesti novu dimenziju. Prikrivene su alergije uzročnici bolesti koje se isprva uopće ne pri­pisuju alergiji. Pomišljate li pri migreni ili depresiji najprije na alergiju? Da li bi vam palo na um da pri po-

84

remećajima srčana ritma posjetite alergologa? Jeste li ikada mislili na to da bolesti kao kronični proljev, Morbus Crohn ili Colitis ulcerosa mogu biti alergijski uvjetovani?

Tijelu strane bakterije iz hrane, koje najčešće pro­đu kroz sluznicu crijeva i učine druge organe slabima jesu: mlijeko, kokošje jaje, riba, pšenica, orasi i meso. Nepodnosivost je kravljeg mlijeka najčešća nepodno-sivost koju dijagnosticiram u svojoj ordinaciji.

Uzrok se rijetko treba tražiti tamo gdje se doga­đaju reakcije. Alergeni kao podražujuće sup­stancije imaju tek drugorazredno značenje. Organ koji se treba primarno liječiti je crijevo, njegova crijevna flora, njegov imunološki su­stav, postojeći uvjeti u njemu.

Reuma

Reumatska su oboljenja uz alergije druga po raši­renosti nacionalna pošast naše civilizacije. Reuma je nadređeni pojam za veliki broj upalnih oboljenja zglo­bova, tetiva i mišića i ima uzročno mnogo sličnosti s alergijskim oboljenjima. Pri alergiji je reakcijski or­gan uvijek neka „koža"... Neurodermitis se pokazuje na vanjskoj koži, peludna hunjavica na spojnici oka i

85

nosnoj sluznici, astma na sluznici pluća, a Colitis ul­cerosa na sluznici crijeva. Pri reumi se bolest očituje na koži zglobova. Tu se u prvom redu odigravaju ra­zorni upalni procesi, a kolajući imunokompleksi na­padaju tkivo i time čine ljude teže pokretljivima. Posljednjih se godina opaža da sve više mladih ljudi i djece boluje od reumatskih oboljenja. A čini se daje ta bolest postala i agresivnijom. Zadatak imunološka su­stava sastoji se u tome da on prepozna strane bjelanče­vine (bakterije, viruse, gljivice, alergene) koji izvana prodiru u organizam, i zatim na njih primjereno reagi­ra. To znači, on mora prije svega razlikovati između prijatelja i neprijatelja. Ako je uljez otkriven kao ne­prijatelj, tada stupaju odmah u akciju posebne „obrambene jedinice" i uništavaju uljeze. Tu se radi o primjerenoj reakciji. Pogrešna reakcija imunološkog sustava ima naprotiv za posljedicu da se vlastito tkivo pogrešno gleda kao neprijatelj i stoga napada. Medici­na tada govori o „autoagresivnom" oboljenju, pri ko­jemu tijelo samo sebe napada. Paralele s alergijom opisane su odmah u nastavku teksta.

Paralele između reume i alergija: i mora postojati prirodna sklonost; ! crijevo je oštećeno; j postoji neki izvor podražaja (većinom neki bak-

| terijski ili virusni otrov);

86

bjelančevina kravljeg mlijeka nadražuje imu­nološki sustav 1 4; prehrana je siromašna vitalnim tvarima.

Dok alergičari pate prije svega od toga daje sluz­nica njihovog tankog crijeva oštećena i tamo su sruše­ne važne imunološke brane - što se opaža i u mladih reumatičara -, „stariji" reumatičar dodatno pati od sa-motrovanja organizma putem debelog crijeva.

Mnogi reumatičari imaju probavne smetnje zbog svoje loše prehrane. Oni su začepljeni, muče ih nadi-manja, poremećena je funkcija crijeva. Stanje u crije­vu je alkalično. Neprestano se odvijaju nepovoljne biokemijske reakcije. Prehrana je obično preoptereće­na bjelančevinama, bakterije truljenja razgrađuju je­dan dio tih bjelančevina u otrovne supstancije. Nastaju između ostaloga amonijak, fenol, kresol, te sumporvodik. Pažljivim promatranjem uzročno lan­čana principa pri reumi može se zaključiti: ako ste shvatili uzročna događanja, možete razviti učinkovitu strategiju liječenja. Crijevo je oštećeno odnosno pore­mećena njegova funkcija nesisanjem majčina mlijeka, gotovom hranom ili suvremenom civilizacijskom hra­nom, i dolazi do upala u limfnom sustavu, a često do

14 vidi u vezi s tim i moju knjigu „Macht Kuhmilch krank?" naklada Waldthausen, NaturaViva Verlag GmbH.

87

upala krajnika ili zubi. U tim upalama sudjeluju bakte­rije, na primjer streptokoki. Te bakterije šalju svoje otrove putem limfna sustava u tijelo, gdje oni po mome iskustvu pretežno prianjaju na bjelančevinske strukture, osobito, bjelančevine kravljeg mlijeka i talože se u zglobnim hrskavicama.

Imunološki sustav počinje borbu protiv tih složenih spojeva; ta se borba očituje u upalama i na­staju prva oštećenja. Procesima samotrovanja crijeva dospijevaju daljnje otrovne tvari u tijelo, i opet se ak­tivira imunološki sustav, te oslobađa upalne tvari. Zglobna se hrskavica dalje oštećuje. Takav je razvoj koban u djece i mladih ljudi, jer u njih pogrešna infor­macija imunološka sustava izaziva proces koji tako pogrešno vodi obrambeni sustav, da on definira vlasti­te tjelesne satnice kao strane stanice, tako da ih poči­nje napadati i uništavati. To može dovesti do veoma teških oblika reumatskog oboljenja (na primjer reu-matoidna artritisa) i ne zahvatiti samo zglobove, već ponekad i mišićje, kao pri fibromijalgiji. Moja proma­tranja pokazuju da taj proces prije izazivaju virusni otrovi u kombinaciji s mliječnim bjelančevinskim strukturama nego bakterijski otrovi.

Promijeni li se pravodobno prehrana, crijevo oči­sti od otrova i sanira, i k tome se provede ciljana imu-noterapija, tada se može taj proces zaustaviti. Jer

88

inače prijeti dotičnim oboljelima znatno smanjenje kvalitete njihova života.

Infekcije, alergije i reuma smatraju se u medicini samostalnim bolestima i liječe kao takve. Protiv upal­nih procesa bore se liječnici antibioticima, alergije se suzbijaju kortizonom, a reumatičarima se nudi „užitak" liječenja kemijskim sredstvima koja obiluju nepoželjnim nuspojavama. Trošak liječenja često je veći od koristi koja se postiže: ljudi ostaju kronično bolesni i mnogi su u starosti teško pokretljivi ili u naj­gorem slučaju gotovo nepokretni.

Žgaravica

Tko to ne poznaje, taj osjećaj žarenja u želucu i po­dručju grudi poslije preobilna obroka ili previše nekih alkoholnih pića, tko ne poznaje žgaravicu! Od nje po­vremeno pati svaki peti Nijemac, ali najmanje ih zna da se iza toga može kriti poremećaj koji se treba oz­biljno shvatiti. Žgaravici se često predugo ne pridaje važnost ili je ljudi sami „liječe" lijekovima koji se mogu nabaviti bez liječnička recepta, a da se nisu prethodno podvrgnuli liječničkom pregledu.

Pri žgaravici otječe kiseli želučani sok natrag u jednjak i uzrokuje ono tipično žarenje. Događa li se to

89

često, tada jednjak tako reći izjeda kiselina. Tamo dođe do kronične upale koja pospješuje nastanak raka jednjaka.

U vezi s tima spomena su vrijedne slijedeće točke: 10 % ljudi koji pate od stalnih žgaravica ima već upalu jednjaka. U 10 % onih koje to zadesi nastala je već u jednjaku neka vrsta tkiva s ožilj-cima. Naposljetku će vjerojatno 10 % njih obol­jeti od raka.

Pritom nije težina žgaravice znak za to koliko je jako već oštećen jednjak, jer tkivo s ožiljcima reagira manje osjetljivo nego normalna sluznica. Odgovara­jućim se pregledima može ustanoviti stupanj upale. Žgaravica se ne bi trebala liječiti blokatorima kiseline i sličnim pripravcima, jer oni kao prvo ne uklanjaju uzrok žgaravice, a kao drugo tako reći okuže tijelo aluminijem i bizmutom. Promjena prehrambenih na­vika, smanjenje stresa i prirodna sredstva mogu brzo pomoći. Premalo je poznata činjenica da se pri većini žgaravica radi o takozvanom „zastojnom gastritisu": poremećena funkcija jetre uzrokuje zastoj s povrat­kom k želucu, jer je jetri zbog preopterećenja njezina metabolizma i detoksikacijske funkcije nanijeta znat­na šteta. Kao posljedica dolazi do zastoja krvi u krvo­toku vratarnice (velike vene što doprema jetri krv iz želučano - crijevna trakta) i povratka k želucu - i tako nastaje žgaravica. Jetra se opet preopterećuje metabo-

90

ličkim otpadom hrane iz crijeva i iz toga nastalim cri­jevnim otrovima. Odstranjenjem otrova iz crijeva i sanacijom može se postići trajno poboljšanje.

Helicobacter - opasan podstanar?

Želudac sadrži jako kiselu tekućinu, želučani sok. On se uglavnom sastoji od visoko koncentrirane solne kiseline i pepsina, enzima koji rastvara bjelančevine i time pomaže probaviti hrane, te štiti od uljeza svake vrste. Zato u normalnom slučaju nema u želucu živih bakterija; posve suprotno od crijeva gdje prebiva oko 400 vrsti bakterija koje pomažu probavi.

Ako je želučani sok tako učinkovit pri probavi bje­lančevina i uništavanju stranih organizama, kako to da ne uništi i želučanu stjenku koja se isto tako, kao sve živuće, sastoji isto tako od bjelančevina?

Priroda je našla za to savršeno rješenje. Najgornji se sloj stanica želučane stjenke sastoji od stanica sluz­nice; one stvaraju ljepljivu, neprobojnu sluz koja sadrži supstancije što mogu neutralizirati kiselinu. Dodatno su stanice želučane stjenke u stanju stalno se obnavljati. Sve se stanice svaka tri dana zamjenjuju novima. Ta dva mehanizma pružaju u normalnom slu­čaju dovoljnu zaštitu od napada želučane kiseline. Ta

91

je sluznica svakako veoma osjetljiv zaštitni mehani­zam: ako ste na primjer pod stalnim stresom ili redovi­to uzimate određene lijekove koji nadražuju sluznicu - kao što su Aspirin ili nadražujuće tvari (alkohol, ma­sna hrana, nikotin, kava), tada oni napadaju sluznicu i oslabljuje zaštitna funkcija.

Stručnjaci su godinama optuživali samo te upale sluznice za nastanak čireva na želucu i dvanaesniku. Njihovo je obrazloženje bilo: zakaže li zaštita, može kiseli želučani sok nesmetano napadati želučanu stjenku, uništavati stanice, i tada se najprije upali sluz­nica želuca, a zatim nastaju bolni čirevi na želucu i dvanaesniku; u najgorem slučaju dolazi do proboja želučane stjenke. Već prije više od 2000 godina uzi­mali su ljudi pri želučanim tegobama sredstva za obuzdavanje stvaranja viška želučane kiseline. Nekoć su uzimali mljevene koralje, koštano brašno ili ljeko­vitu zemlju. To su dijelom još i danas omiljena ljeko­vita sredstva. Moderna je medicina razvila takozvane H2-blokatore i protonske blokatore. Uzimanje tih supstancija već se sprečava stvaranje kiseline.

Problem je pri svim tim ljekovitim sredstvima da su doduše učinkovita dok ih dotična osoba uzima, ali čim se uzimanje obustavi, čirevi se vrate.

Stručnjaci su u svojoj bespomoćnosti svaljivali krivnju za nastanak čireva na onu duševnu stranu i

92

preporučali ljudima s tim tegobama psihosomatsko li­ječenje, te vježbe za opuštanje.

Obrat se dogodio 1979. godine, kad je u želucu bila otkrivena bakterija „Helicobacter pylori". Au­stralski je liječnik dr. ROBIN WARREN 1979. pri istraživanju tkiva pacijenata koji su bolovali od čira na želucu zapazio nešto nevjerojatno: između stanica uzoraka želučane sluznice nalazile su se bakterije. Sto- ljećima je važilo znanstveno mišljenje da u želu­cu ne može ništa preživjeti. Njegov je kolega dr. BARRY MARSHALL odlučio temeljito istražiti to otkriće i počeo sustavno ispitivati uzorke tkiva na tu bakteriju.

Trebalo se dokazati da ta bakterija uistinu može u želucu preživjeti. Stotine su uzoraka tkiva bile stavlja­ne na hranjivu podlogu (podloga za uzgoj mikroorga­nizama natopljena hranjivom otopinom). 1982. godine uspjelo se dobiti traženi dokaz. Bili su nađeni tragovi rasta, bakterija je živjela. Zbog njezina spiral­na izgleda i po njezinu nalazištu nazvana je Helicoba-cret pylori. Dr. MARSHALL je tada poduzeo važan pokus na vlastitu tijelu. Kako bi dokazao da ta bakteri­ja uistinu uzrokuje čireve na želucu popio je visoko koncentrirani koktel bakterija iz svoga laboratorija. Osam dana kasnije veoma se jasno očitovao učinak. On se bacao u krevetu zbog kolika u trbuhu, morao je povraćati, imao je boli u želucu, a dah mu trulo zauda-

93

rao. Gastroskopija je pokazala nebrojene bakterije u želucu dr. Marshalla, a sluznica se upalila. Time je bio pribavljen dokaz o mogućnosti postojanja bakterija u želucu i njihovu utjecanju na nastanak čira.

Danas se točno zna što može učiniti bakterija u želucu. Helicobacter pylori može preživjeti u kiselu želučanu soku pomoću enzima ureaze što ga nosi na svojoj površini. Taj enzim stvara iz mokraćevine oblak amonijaka oko bakterije. Tada se bakterija pro­bije kroz sluzni sloj želučane stjenke i utvrdi se na sta­nicama ispod njega. Tamo se razmnožava i pritom šalje otrovne supstancije u stanice želučane stjenke. Tako se stanice sluznice upale. Dolazi do gastritisa. Medicina se bori protiv te bakterije primjenom dvaju različitih antibiotika u kombinaciji s blokatorom kise­line, nakon što se gastroskopijom i pretragom uzoraka tkiva postavila točna dijagnoza. Takva silna upotreba antibiotika ostavlja dakako neka pitanja, jer svi paci­jenti ne reagiraju na tu terapiju. U nekim se nakon nekog vremena javi nova infekcija (recidivi) ili se pla­še nepoželjnih nuspojava terapije antibioticima.

A postoji i skupina ljudi koji unatoč postojanju te bakterije u njihovu želucu nemaju nikakvih tegoba. Prema tome moraju se uzeti u obzir čimbenici koji po­spješuju nadražaje sluznice. Po mome mišljenju nala­zi se uvijek ta bakterija u malim količinama u sluznici želuca. Kao stoje to i pri drugim upalama tako i čir na

94

želucu odnosno dvanaesniku nastaje tek zajedničkim djelovanjem više čimbenika. Raspravlja se i o tome postoje li različito agresivne podvrste te bakterije i čine li genetske sklonosti određene ljude neotporniji-ma na želučane bolesti. Stres, nikotin, kava, preko­mjerna upotreba šećera i pogrešna prehrana glavni su pokretači razvoja odnosno razmnožavanja bakterije Helicobacter pylori, jer pospješuju prekiseljenje želu­ca i poboljšavaju njezine životne uvijete, zbog čega ona postaje aktivnijom i agresivnijom. Još se uvijek može naime zapaziti daje čir na želucu ili dvanaesni­ku izlječiv pomoću duševna mira, programa za opuš-tanje, terapije odgovarajućom prehranom i prirodnim sredstvima; samo što se izlječenje možda ne može po­stići tako brzo. Enzimi ureaza što ga ta bakterija stvara za svoju zaštitu reagira međutim veoma osjetljivo na vitamin C. Vitamin C razara točno taj enzim, te ga želučana solna kiselina dokrajči. Vitamin C može se po povoljnoj cijeni nabaviti u svakoj ljekarni i njego­va je prednost u usporedbi s antibioticima između ostaloga u tome da on ne oštećuje crijevnu sluznicu i jača imunološki sustav. Doziranje se mora odrediti in­dividualno. Budući daje Vitamin C kao čisti vitamin veoma kiseo, preporučujem da se uzima u vezanom obliku, na primjer kao kalcijev askorbat. Svaki vas ljekarnik može savjetovati u vezi s tim.

95

Začepljenje crijeva -kad više ništa ne ide

Tromost crijeva, prije svega kronično začepljenje, tipična je civilizacijska bolest.

Vjeruje li se povijesnim pripovijedanjima, tada je i NAPOLEON patio od začepljenja. Vjeruje li se službenoj statistici, tada oko 16 milijuna Nijemaca di­jeli jade nekadašnjeg francuska cara. 1 5 Uz psihosoci­jalne (stalni stres) i organske uzroke (slabost žučna mjehura, suženja crijeva itd.) povezano je začepljenje najčešće s pogrešnom prehranom: prehrana onih koji pate od začepljenja obiluje bjelančevinama, a siro­mašna je vlaknastim tvarima. Slabo trbušno mišičje, pretežno sjedeći način života, te manjak tekućine mogu isto tako pospješiti tromost crijeva. Sredstva za čišćenje crijeva ne predstavljaju, kao stoje dokazano, rješenje tog problema, ali se unatoč tome često godi­nama uzimaju i bez razmišljanja propisuju. A na taj način postaje crijevo kronično tromo, tako da se mora uzimati sve više sredstava. Tvari unijete s hranom na­puštaju metabolički aktivno crijevo nakon 12-24 sata. U dojene djece mogu se crijeva prazniti do pet puta dnevno. Bilo bi normalno imati stolicu dva do tri puta

15 Izvor: Statistisches Bundesamt, Wiesbaden 3/2002

96

na dan. Neki su ljudi međutim sretni ako je mogu ima­ti svaki drugi dan, drugi opet ako je to makar i samo jednom tjedno.

Kad smjesa pojedene hrane napusti tanko crijevo pridodane su joj bakterije iz crijeva, enzimi, žučni sok i mnoge druge supstancije, pa i one otrovne. U debelu crijevu dalje prerađuju tu smjesu hrane bakterije koje su tamo nastanjene. Zatim se oduzima voda, kako bi se smjesa hrane zgusnula i mogla biti izbačena iz tije­la. Ako se pražnjenje crijeva oteže za više dana, akti­viraju se u zadnjem crijevu procesi koji su štetni za to područje. Određene bakterije (bakterije truljenja) po­tiču nepovoljne biokemijske procese, i nastaju tvari koje izazivaju rak. Agresivna žučna kiselina na-dražuje sluznicu zadnjeg crijeva i u sluznici nastaju stanja nadraženosti. Stolici se oduzima previše vode i dragocjenih minerala. Ona postaje presuhom i pretvrdom. Posljedica je nedostatak mineralnih tvari u crijevnoj stanici i zbog toga sve više slabi funkcija gi­banja crijeva. Tada se putem crijeva natrag resorbiraju otrovne tvari i unose u krvotok. Ljudi koji pate od kro­nična začepljenja ne osjećaju se dobro, skloni su gla­voboljama, nečistoj koži, naglim promjenama raspoloženja. Oni se često osjećaju slabima i mlitavi­ma. Žene se žale na bubuljice i celulitis, njihova je mjesečnica često neredovita, a kosa bez sjaja. Ti ljudi nasjedaju u svojoj nevolji na reklamne slogane o jo-

97

gurtima sa živim bakterijama koji se brinu da se održi normalna aktivnost crijeva.

Kad te jogurtne kulture dospiju u crijevo, ne po­stižu tamo baš ništa, jer se u crijevu čovjeka ugnijez­dila jedinstvena posebno prilagođena crijevna flora koja se može promijeniti samo ciljanim prehrambe­nim mjerama. Istraživanja su dokazala da se crijevna flora čovjeka ne može trajno promijeniti dodavanjem jogurtnih kultura. Bakterije mliječne kiseline koje se nalaze u crijevu mnogo su bolje prilagođene svojoj sredini od onih što ih uzimaju s mliječnim proizvodi­ma. Isto tako nije dokazano da probiotičke bakterije u jogurtima jačaju obrambene snage, već je to po mom mišljenju tvrdnja koja potiče prodaju. Tu nedostaju istraživanja koja uspoređuju probiotičke proizvode s uobičajenima. Bila bi na primjer zanimljiva uspored­ba jogurta s kiselim kupusom. Osim toga, posve je ne­jasno koliko se jogurta mora pojesti u jednom obroku da bi se postigao učinak. Živežne namirnice koje se promijenjene vrenjem mliječne kiseline imaju pred­nost u terapiji prehranom, jer sadrže najbolje mliječne kiseline i zato aktiviraju stanični metabolizam. Neka mliječno kiselo ukuhano povrće poput kisela kupusa ili cikle postane vašom omiljenom hranom. Njoj može pripadati i prijesno mlijeko koje kod kuće kiselite u kamenoj posudi (uz pretpostavku da podnosite mlije­ko).

98

Program protiv začepljenja u 3 točke:

II. životno aktivna prehrana 2. kretanje 3. svladavanje konflikata

Vlaknaste tvari u biljnim živežnim namirnicama i rubni slojevi povrća ne posjeduju samo učinak bu­brenja i potiču peristaltiku, već imaju takozvani „uči­nak četke". Oni temeljito iščiste crijevo. To su upravo one tvari u hrani što ih ne mogu razgraditi ni enzimski sustav probavnog trakta ni crijevne bakterije. Sto više jedete prijesna voća i salata, to je aktivnije vaše crije­vo. No i tu treba biti oprezan, jer ne podnosi, svako ve­like količine prijesna voća i povrća, prije svega ne ljudi slaba želuca.

Postoji jedan osobit oblik začepljenja, tako zva­no hladno začepljenje. Što se krije iza toga? Vjerojat­no još niste čuli za taj pojam. Zato vas pozivam na mali izlet u kinesku medicinu. U njoj se polazi od toga da svaka prehrambena namirnica ima određene osobi­ne. Te se osobine ocjenjuju po različitim kriterijima. Jedan je kriterij termičko djelovanje, to znači kako neka živežna namirnica djeluje u tijelu. Hladi li ona ili grije? Vratimo se „hladnom začepljenju". Hladna i prijesna hrana „hladi tijelo". Jedete li dulje vrijeme

99

prevelike količine takvih prehrambenih namirnica, može u povezanosti sa slabom konstitucijom doći do probavnih problema i isto tako do začepljenja. U tak­vim biste situacijama trebali radije prijeći na povrće kuhano na pari i na juhe od povrća.

U vezi s problematikom začepljenja crijeva za­nimljivi su sljedeći rezultati istraživanja:

Istraživači su našli u ljudi koji se ne vole mnogo kretati dva i pol puta češće tromo crijevo nego u aktiv­nih ljudi. Na omlitavljenim mjestima u crijevu često nastanu takozvani divertikuli i svaki treći čovjek stari­ji od četrdesetpet godina, te dvije trećine osamdeset-petogodišnjaka pate od tog poremećaja.

Ti divertikuli (izbočenja) ometaju probavu, iako u većini slučajeva ne izazivaju tegobe. U svakom sluča­ju međutim probava je primjetno poremećena.

Dio crijeva pogođen tim problemom može se upa­liti, boljeti i krvariti.

Pri istraživanju na preko 50.000 osoba otkrili su znanstvenici daje većina ispitanika, koji se nisu uopće ili su se slabo bavili športom, imala probavne proble­me sa začepljenjem i divrtikule.

Postoje li probavni problemi već od najranija dje­tinjstva, često se iza toga kriju duševna konfliktna stanja u djetinjstvu, a važnu ulogu ima i obiteljska struktura. Većina doživljaja u djetinjstvu koji dovode do začepljenja crijeva, događa se u prve tri godine

100

života. Vješto i tankoćutno raspitivanje, te posebna tehnika komunikacije s podsviješću pomažu da se prepozna i riješi taj konflikt. To znači za djecu muče­nu tim problemom pravo izbavljenje - izbavljenje iz stanja grča i duševnih borbi.

Sljedeći rizični čimbenici pogoduju nastanku za­čepljenja:

- nedostatak vlaknastih tvari zbog pogrešne prehrane;

- nedostatak važnih mineralnih tvari zbog po­grešne prehrane;

- pogrešna prehrana koja pospješuje umno­žavanje bakterija nepovoljnih za probavu;

- nepovoljno unošenje tekućine (osobito u starijih ljudi bez osjećaja žeđi);

- premalo kretanja; - starost; - trudnoća; - promjene klime/putovanja; - uzimanje određenih lijekova (na primjer

sredstva protiv povišene želučane kiseline (antacidi) ili jakih sredstava protiv boli (opi­jati), sredstva protiv kašlja s kodeinom (uvi­jek se isplati pročitati priloženu cedulju),

101

I te sredstva za umirenje (ona ne omamljuju samo duh, već i crijevne živce);

- neka sredstva protiv visoka tlaka (vidi ce­dulju s uputama i informacijama priloženu uz lijek);

- uzimanje određenih sredstava za čišćenje crijeva;

- psihički čimbenici;

Nadimanju - kad prijeti da će se trbuh raspuknuti

Nadimanja su sama po sebi bezazlena ako nastaju poslije uzimanja jela što potiču vrenje. Ona su među­tim često posljedica loše probave. Ako je oštećena cri­jevna flora ne mogu se više metabolički produkti ispravno iskoristiti, i dolazi do vrenja, truljenja i stva­ranja crijevnih plinova, stoje katkad popraćeno jakim grčevima u trbuhu. Uzroci nadimanja tako su mnogo­struki i složeni da zahtijevaju detaljnije razmatranje. Stvaranje plinova u crijevu posve je normalno do iz­vjesna stupnja. Bakterijski proces razgradnje određe­nih sastavnih dijelova hrane dovodi uvijek i do stvaranja crijevnih plinova. Ti plinovi većinom nesta­ju pražnjenjem stolice iz crijeva. Nadimanja koja iza-

102

zivaju osjećaj pritiska, boli i grčeve u trbuhu, pritišću ošit prema gore, pokazuju međutim ozbiljne poreme­ćaje funkcije cjelokupnog probavnog sustava, uklju­čujući organe kao što su jetra, žuč gušterača.

Mahunarke, poriluk i kelj posjeduju veoma složene spojeve bjelančevina - šećer koje mogu raz­graditi samo određeni enzimi. Ti su enzimi sadržani u tim živežnim namirnicama. Budući da su enzimi veo­ma osjetljivi na vrućinu, postupkom se kuhanja najve­ćim dijelom unište. Kako tada nedostaju važni biljni enzimi, mogu probavni enzimi još samo nedostatno razgraditi te spojeve šećera i bjelančevine. Taj posao preuzimaju tada određene bakterije u crijevu. Pri nji­hovu procesu razgradnje nastaju mnogi plinovi, prije svega metan. Crijevo se puni zrakom. Jedete li poriluk i kelj prijesne ili pustite da leća i mungo grah proklija-ju i tada jedete njihove klice, nećete imati nadimanja u trbuhu, jer će tada biljni enzimi moći nesmetano dje­lovati. Tim jednostavnim mjerama pomažete svom enzimskom sustavu da probavi te teško razgradive spojeve bjelančevina i šećera. Dakle, ne zabrinjavajte se kad jedete termički obrađene mahunarke - nadi­manja su tada posve normalna. Samo ako zbog toga jako trpite trebali biste jesti živežne namirnice koje manje nadimaju ili istražiti ne postoje li u crijevu dru­gi poremećaji funkcije.

103

Drugi bi uzrok nadimanja mogla biti slaba fun­kcija želuca koji je zbog dugogodišnjeg prekiseljenja bio lužen i sada stvara previše želučana soka i probav-nih enzima. U želucu se u prvom redu razgrađuju bje­lančevine iz hrane. Ne prođu li te bjelančevine dovoljno uspješno početni proces probave, dospiju u donje dijelove tankog crijeva gdje ih dalje razgrađuju bakterije. Tako se opet pojačano stvaraju crijevni pli­novi. Trbuh se napuni zrakom. Loša se funkcija želuca prepoznaje po povišenu udjelu bjelančevina u stolici. Tu mogu pomoći gorke tvari (iz biljaka), kako bi se poboljšala želučana funkcija.

Sljedeći su razlog nadimanja poremećaji funkci­je jetre i žuči. Jetra pripada najvažnijoj kemijskoj tvornici u našem organizmu. Tu se u sekundama doga­đaju milijuni reakcija, enzimskih djelatnosti i funkcija sabiranja i pohranjivanja. Jetra stvara energetske zali­he, oslobađa otrova metaboličke produkte, izlučuje žuč i prerađuje krv koja dolazi venom vratarnicom iz crijeva. Ona unatoč mnogim spoznajama krije mno­štvo tajni. Osim toga veoma je strpljiv organ: godina­ma izlazi nakraj s opterećenjima, i nije li oštećena upalama ili otrovima, treba joj dugo vremena da bi or­ganski oboljela. Ona nas međutim ipak upozorava kad je poremećena u svojoj funkciji ili jednostavno preop­terećena. Sjetite se samo umora poslije jela. Umor je bol jetre! Nagle promjene raspoloženja zahvaljujte je-

104

tri. Ona vas čini nemirnima i agresivnima. Ona reguli­ra vaš kolesterol i sabire masnoću. Ona čini da pri preopterećenju loše spavate i „šalje" neugodne snove. Putem žučne tekućine koja je pohranjena u žučnu mjehuru i po potrebi se istresa u tanko crijevo, unosi ona žučnu kiselinu u smjesu pojedene hrane, kako bi masnoće iz hrane bile tako prerađene i pripremljene da ih mogu razgraditi enzimi gušterače kojima je to zadatak. Isto tako dospijeva u crijevo putem žučnog soka ijedan dio kolesterola.

Pogrešnom se prehranom nanosi šteta osjetljivu jetrenu metabolizmu kolesterola. Žučni sok postaje žitkijim i sporije teče. Žučni mjehur i žučni vodovi zgrče se pri pražnjenju i vi tada osjećate pritisak u de­snom gornjem dijelu trbuha (dio iznad pupka). Raste li dalje koncentracija kolesterola i minerala u žučnu soku, on se kristalizira; stvara se kao krupni pijesak. Sad osjećate pri pražnjenju želučana soka u tanko cri­jevo i stezanje u leđima lopatice. Time je programira­no stvaranje kamenca ili ne pričinjavaju tegobe ili tu i tamo izazivaju kolike. Veoma su često rani simptomi te poremećene funkcije upravo nadimanja, jer se ma­sti uzete s hranom dovoljno ne razgrade i dospiju ne-probavljene u donje dijelove tanka crijeva. Tamo preuzimaju proces razgradnje crijevne bakterije, pri čemu se stvara mnogo plinova.

105

Poremećaji funkcije jetre i žuči mogu se dokazati u stolici. Tada su masne kiseline i neutralne masti po­zitivne. U tom se slučaju ne mora dakle liječiti samo crijevo, već isto tako jetra i žuč.

Organ kojemu se svakako poklanja premalo po­zornosti je gušterača. Ona ima dvije važne funkcije: proizvodi inzulin važan za regulaciju šećera u krvi i k tome važne probavne enzime. Oni se brinu za razgrad­nju ugljikohidrata i masti. Gušterača reagira veoma osjetljivo na alkohol, virusne infekcije i otrove iz oko­liša. Alkohol može izazvati tešku upalu gušterače. Pritom se uništavaju stanice gušterače i slabi njezina funkcija. U gušterači mogu osim toga nastati kamenci koji mogu isto tako izazvati upalu. Njoj nanose najve­ću štetu virusne infekcije, dječje bolesti i gripozne in­fekcije što ih većinom uzrokuju virusi. Ti mikrobi ostavljaju u tijelu otrovne metaboličke produkte koji se mogu čvrsto utvrditi u međustaničnu tkivu organa i dotičnog limfnog sustava. U svojoj stalnoj obrambe­noj reakciji nanosi taj organ štetu svojoj funkciji koja oslabljuje. Proizvodi li gušterača premalo probavnog soka bogatog enzimima, razgradi se samo jedan dio hrane. Ostatak otputuje, kao što već znate, u donji dio tankog crijeva, da bi ga tamo razgradile crijevne bak­terije. Posljedica su nadimanja. Vidite da dosada nisu uzroci nastanka nadimanja izravno povezani s funkci­jom crijeva, već sa slabom funkcijom želuca, jetre,

106

žuči, gušterače. Postoje međutim nadimanja koja poč­inju isključivo u crijevu.

To su najčešće tri procesa: kao prvo može se po­grešnom prehranom, antibioticima, antibebi-pilulama i otrovima iz okoliša promijeniti crijevna flora. Štetne bakterije potisnu i snize udio bakterijskih skupina. One promijene životne uvijete u crijevu, te svojim en-zimskim djelovanjem i biokemijske reakcije. Pojača­no nastaju procesi vrenja i truljenja čija je posljedica previše alkohola i sumporvodika. Crijevo tako postaje kloakom, nastaju plinovi truljenja. Ako se oni ispušta­ju, šire neugodan miris. Sadrže li mnogo sumpornih plinova, zaudaraju na pokvarena jaja. Tu može analiza stolice točno odrediti koje su se vrste bakterija raz-množile, a čiji se broj smanjio. Svaki lječitelj zna kako se crijevna flora može popraviti. Bakterije truljenja većinom su bakterije koje razgrađuju bjelančevine.

Kao drugo, trebalo bi se pomišljati i na moguće postojanje gljivica: osjećate li se uvijek umorno, mli­tavo i slomljeno, osjećate stalno potrebu za slatkim, poslije svakog obroka vas muče nadimanja, određene živežne namirnice više ne podnosite i osjećate se bo­lesno, a da ne znate zašto, tada biste trebali pomisliti na naseljenost gljivica na vašoj crijevnoj sluznici. To su često kvaščeve gljivice poput kandide, koje su se ugnijezdile u udubljenjima crijevne sluznice, iako im tamo nije mjesto. Katkad su to međutim gljivice plije-

107

sni ili oboje. Gljivice ne pripadaju normalnoj crijev­noj flori (vidi i poglavlje „Mikoze"). Njih ima posvuda u okolišu, ali u naše tijelo ulaze u prvom redu s hranom. One u normalnom slučaju nemaju moguć­nosti raširiti se u crijevo, jer imunobakterije nude pri­rodnu zaštitu. Ne vrše li međutim više zaštitni mehanizmi besprijekorno svoju funkciju, ugnijezde se u sluznici gljivice i hrane se šećerom iz krvi. On se snižava, dobivate želju za slatkim. Kvašćeve gljivice proizvode osim toga zbog razgradnje ugljikohidrata velike količine alkohola koji opet opterećuje jetru; po­stajete umorni, mlitavi i gubite energiju. Budući da gljivice uz ugljikohidrate utječu i na metabolizam bje­lančevina, nastaju u crijevu i procesi vrenja i procesi truljenja - posljedice su nadimanja.

Treća je točka teška bolest koja je mnogima poz­nata pod nazivom Roemheldtov sindrom, ali se danas ispravno naziva Overgrowth-sindrom (vidi i poglavlje „Overgrovvth-sindrom"). U Owergrowht-sindroma radi se, kao stoje već rečeno, o pogrešnu naseljavanju bakterija u tanku crijevu. Važno je napomenuti da se bakterijska flora tankog i debelog crijeva znatno razli­kuju. Dok je tanko crijevo - u onim dijelovima gdje uopće postoji bakterijska flora - gotovo isključivo na­seljeno različitim mliječno-kiselinskim bakterijama i kuglastim enterokoknim bakterijama, nalazi se u de­belu crijevu mnoštvo različitih vrsti koje su polovi-

108

nom izazivači truljenja. Drugu polovinu čini flora kiseljenja u debelu crijevu.

Tijekom razvoja i stalnim kontaktom sa svojom crijevnom florom naučio je ljudski organizam izlaziti nakraj s agresivnim osobinama truležne flore debelog crijeva. Predaja sastavnih dijelova hrane organizmu dogodila se već prije nego što ih može probaviti, osim neprobavljivih vlaknastih tvari.

Čitav niz razloga može biti uzrok da flora debelog crijeva svlada odvojenost između debelog i tankog crijeva i naseli se i u više ili manje široka područja tan­kog crijeva, dakle na mjestima koja se ne mogu zaštit­nim mehanizmom suprotstaviti navali flore debelog crijeva. Bakterije debelog crijeva razgrađuju tamo sa­stojke pojedene hrane i dolazi do snažnog stvaranja plinova. To je stvaranje plinova često toliko jako da se čitavo crijevo tako nadima da zrak u određenim dije­lovima crijeva pritišće na ošit. Dolazi do poteškoća u disanju ili probadanju oko srca. To snažno stvaranje plinova izaziva boli, a vjetrovi izlaze veoma polako, tako da Overgrovvth-sindrom zadaje ljudima mnogo muke. Trbuh je zbog stvaranja plinova napet poput bubnja. Jedan dio plinova odlazi čak u krvotok, odak­le tada izlazi putem pluća izdisanjem (neugodan za­dah iz usta).

109

Nadimanja upozoravaju na poremećaje funkci­je probavnog trakta. Ona mogu imati i bezazle­ne uzroke, kao što je hrana koja izaziva nadimanje, ah isto tako mogu upućivati na teš­ku naseljenost pogrešnih bakterija u tanku crije­vu - ne zaboraviti jetru, žuč, želudac i gušteraču. Ciljana dijagnostika uvijek pomogne otkriti u čemu je problem. Ako se poremećena funkcija probavnog sustava ispravno liječi, pre­stanu nadimanja.

Proljev - kad pobjegne u gaće

Čim otputujete u strane zemlje i jedete hranu na koju niste naviknuti ili zagađene živežne namirnice, reagira tijelo proljevom. Ta reakcija može biti bezaz­lena, ali se iza toga može kriti i neka teška bolest. To je tada slučaj kad određeni uzročnici dospiju s hranom u tanko crijevo i tamo izazovu infekciju. Proljev je pre­ma tome uvijek simptom bolesna procesa u crijevu, nikada nije samostalna bolest. Da bi se riješila stranih bakterija, proizvodi nadražena i upaljena sluznica ve­liku količinu vode i dolazi do brza prolaska smjese po­jedene hrane kroz crijevo, koja se - tako razrijeđena -prazni kao proljev. Otekline i upale crijevne sluznice

110

izazivaju grčeve u trbuhu. Stvar postaje ozbiljna ako nastupe vrućica, povraćanje, te uslijed proljeva dođe do gubitka elektrolita. Tu pomažu samo liječničke mjere.

Zanimljiva je jedna druga vrsta proljeva: proljev kao reakcija tijela na neku živežnu namirnicu u smislu stvarne ili pseudoalergijske reakcije. Kronični proljev s više ili manje jakim trbušnim tegobama, za koje nema dokazana uzročnika, mora se u smislu prikrive­ne alergije shvatiti kao alergijski proljev. Jer i tu rea­gira sluznica tankog crijeva kao pri infekciji. Da bi se što prije riješila strane tvari - u ovom slučaju strane bjelančevine - sluznica nabrekne i proizvodi veliku količinu vode. Taj proces izazivaju takozvani biogeni amini u hrani ili sintetske nadražajne tvari. Biogeni amini imaju važne funkcije u tijelu, no ako se pojav­ljuju u velikim količinama, izazivaju tegobe. Najpoz­natiji je biogeni amin histamin koji sudjeluje u svim alergijskim i upalnim reakcijama. Sintetske su na­dražajne tvari svi umjetni dodatci hrani.

Ljudi koji na takve umjetne dodatne tvari reagiraju proljevom, ne mogu na primjer odlaziti u kineske re­storane. U kineskoj se kuhinji upotrebljava za pripre­manje umaka mnogo natrijeva glutamata. Netko tko na to osjetljivo reagira, dobit će odmah proljev nakon što je jeo kinesku hranu. Taje pojava dobila naziv „ki­neski sindrom".

111

Pri sumnji na alergijski proljev mora se izvršiti alergološko testiranje na živežne namirnice, kako bi se ustanovilo koje živežne namirnice izazivaju aler-gijske reakcije, jer najčešće nije poznato na koje se živežne namirnice tako reagira.

Proljev može međutim nastupiti i kao posljedica određenih duševnih događanja. Sjetite se samo poslo­vice: „Od straha imati pune gaće". Vegetativni živčani sustav crijeva reagira pri stresu prenadraženošću određenih živčanih vlakana, koja opet ubrzavaju gi­banje crijeva i izlučivanje vode u crijevo. Taj proces može početi u samo nekoliko sekundi, a isto tako brzo i završiti. To izgleda međutim drugačije na primjer pri bolesti Morbus Crohn. Za tu su bolest tipični grčeviti proljevi pomiješani sa sluzi i krvi. Oni koji boluju od te bolesti većinom su veoma osjećajni i osjetljivi ljudi koji zbog nepodnosivosti živežnih namirnica i optere­ćenosti virusima imaju stalno upaljeno tanko crijevo. Oni trebaju posebno liječenje.

Proljev je većinom obrambena reakcija tijela na otrovne i štetne tvari i očituje se rijetkom, katkad te­kućom stolicom. Uzroci mogu biti različiti: pokvare­ne živežne namirnice, onečišćena voda, lijekovi, alergije, psihosocijalni stres i određene bolesti. Pro­ljev je u većini slučajeva bezazlen i završava za najvi­še tri dana. Pri kroničnom je proljevu upaljena sluzni­ca crijeva, tako da tanko crijevo više ne može vršiti

112

svoju funkciju. Ciljanom se dijagnostikom može pro­blem dobro prepoznati i na odgovarajući način pomo­ći.

Kad boli trbuh

Moderna medicina sa svojim visoko razvijenim uređajima za dijagnostiku može danas ustanoviti mnoge komplicirane procese bolesti. Ali kao i dosada zadaje joj teškoće prepoznavanje funkcionalnih pore­mećaja u organizmu. Zato se nejasni simptomi često pripisuju psihičkim smetnjama. Još gore: često se po­stavljaju dijagnoze koje zapravo ništa konkretno ne govore. Vegetativna distonija, predmenstrualni sin­drom, iritativni mjehur i sindrom konačnog umora samo je nekoliko primjera za to. Najviše neshvaćanja vidim međutim pri dijagnozi: iritativno crijevo ili Co­lon irritabile. Tu govorim o neshvaćanju, jer ljudi s tom dijagnozom imaju često velike tegobe, a ultrazvu­čnim se pregledom ili kolonoskopijom ne utvrdi nika­kav organski poremećaj i pacijenti naposljetku ostaju često prepušteni sami sebi. Grčevi u trbuhu, kolike smetnje u vezi s pražnjenjem crijeva, nadimanje i mu­čnina imaju međutim svoje uzroke. Iritativno je crije­vo tipični simptom nepodnosivosti prehrambenih namirnica.

113

Nepodnosivosti živežnih namirnica pokazuju vi­šestruku sliku. Ona se uistinu tiče crijeva u kojemu strane bjelančevine ili umjetni dodaci u hrani izaziva­ju alergijsko-toksične reakcije. Dolazi do iritativnih stanja u crijevnoj sluznici sa zgrčenošću crijevne mu­skulature i kratkoročnim lokalnim upalama. Određe­nim se tekstovima mogu uvijek dokazati neki virusni ili bakterijski toksini u limfnu sustavu crijeva. Pone­kad i gljivice, te otrovi iz okoliša. Osobito je uzročnik tih tegoba živa što se oslobađa iz amalgamskih zubnih plombi, 1 6 jer se ona veže s proteinima iz stanična tkiva crijevne stjenke.

Kad je crijevo ozbi l jno b o l e s n o

U ovom ćete poglavlju saznati što se sve može do­goditi ako se ne odstrane poremećaji funkcije crijeva. Time se procesima bolesti posvećuju i radi toga, jer se time pacijentima često može pomoći provedbama te-rapeutskih mjera, kao što je tjedan saniranja crijeva, bilo da poslije toga trebaju manje lijekova, bilo da im se poboljša kakvoća života ili ostaju pošteđeni opera-

16 Daljnje informacije o temi žive u organizmu naći ćete u knjizi dr. med. Joachima Muttera „Amalgam - Risiko fur die Menschheit, objavljenoj u nakladi Fit furs Leben (NaturaViva).

114

cija. Po mome se iskustvu uvijek isplati popratno uz školsko medicinsko liječenje izvršiti sanaciju crijeva.

Celijakija ili sprue

Prvo ću reći neveselu vijest: tu bolest ne mogu iz­liječiti ni školska medicina ni prirodne metode lije­čenja. Kao pri prirođenom obliku, kojim su najčešće pogođena djeca i zovu se spure, tako i pri stečenom obliku u odraslih, čini se daje uzrok u genetskom de­fektu koji se ne može izliječiti. Ljudi koji pate od tih bolesti reagiraju alergično na gluten, to je bjelančevi­na u određenim vrstama žitarica. Taj gluten izaziva u tanku crijevu propadanje crijevnih resica, koje se me­đutim opet obnove čim se izbjegavaju žitarice koje sadrže gluten. Danas može medicina dokazivanjem antitijela u krvi brzo postaviti ranu dijagnozu koja pa­cijente poštedi dugotrajnih muka. Prije se mogla po­staviti sigurna dijagnoza pregledom uzorka tkiva iz tanka crijeva. Vrste žitarica koje sadrže gluten su pše­nica, pir, raž, ječam i zob. Njih moraju ljudi osjetljivi na gluten bezuvjetno izbjegavati u prehrani nadomje­stak za njih nude proso, riža, kukuruz, heljda. Prvi su simptomi celijakije nejasne boli u trbuhu, mučnina, psihička razdraživost i proljevi. Budući da se žitarice često jedu u kombinaciji s drugim živežnim namirni-

115

čama, ne slute dugo dotični ljudi ništa o svojoj nepod­nosivosti glutena. Tijekom godina mogu se međutim javiti i nepodnosivosti drugih živežnih namirnica, jer oboljeli od celijakije često svojim posebnim oblikom prehrane utječu nepovoljno na svoju crijevnu floru i time mijenjaju imunološke brane na sluznici crijeva. Tada postoji veoma velika opasnost da će im se popis podnosivih i dopuštenih živežnih namirnica još više smanjiti. Posebnim programom sanacije crijeva može se popraviti poremećena crijevna flora, stanje sluzni­ce i poboljšati kakvoća života tih ljudi.

Divertikuloza ili divertikulitis

Ljudi s tromim crijevom poremećene funkcije i slabim vezivnim tkivom skloni su nastanku izbočenja u crijevnoj stijenki, takozvanim divertikulima. Ta iz­bočenja nastaju većinom u području zadnjeg crijeva i obično ne pričinjavaju poteškoće, osim ako se upale (divertiklitis). Ta upala nastupa posve spontano i uz­rokuje jake boli u trbuhu. Ti se divertikuli mogu vidje­ti ili rengenskim pregledom, nakon što je liječnik ispunio debelo crijevo kontrastnim sredstvom ili ko-lonoskopijom. U divertikulima se tijekom vremena nakupe ostaci izmeta, što oni tako trunu. Normalnim se pražnjenjem crijeva ne odstranjuju i mogu se veo-

116

ma bolno upaliti. Ovisno o tome koliko je uznapredo­vao proces divertikuloze, postoji opasnost da upaljeni divertikul pukne i stolica otječe u trbušnu šupljinu. Tada je potrebna hitna operacija. Školsko medicinski način liječenja divertikulitisa sastoji se u davanju anti­biotika. Ponavlja li se upala više puta predlaže se ope­racija kojom se odstranjuje čitav dio debela crijeva na kojemu su nastali divertikuli. To je katkad 50 cm i više. Divertikuli nastaju tijekom mnogo godina zbog prehrane s premalo vlaknastih tvari i previše šećera. Ona oslabljuje crijevnu stijetiku i pospješuje nastanak tih divertikula. Prekomjerno naprezanje pri teškim pražnjenjima stolice čini sa svoje strane ostalo. Po­grešna i stoga loša flora pogoduje nastanku upala. Ako je dokazano postojanje divertikula, nudi liječenje prirodnim metodama odlična sredstva da se izbjegnu ti upalni procesi i pacijente se poštedi operacije. Kao prvo se moraju crijevo i divertikuli na crijevnoj stijen­ki temeljito očistiti, zatim se ispravlja prehrana. Tera­peut liječi upale posebnim visoko doziranim protuupalnim enzimima, istodobno sanira crijevnu floru. Divertikuli se doduše više ne povuku, ali terape­ut može pomoći pacijentima da žive bez tegoba.

117

Morbus Crohn

U Njemačkoj oboli godišnje oko 7000 ljudi od upale donjih dijelova tanka crijeva uz sudjelovanje gornjih dijelova debela crijeva, zvane Morbus Crohn. Prvi opis te bolesti potječe od liječnika Crohna iz 1932. godine. Danas se smatra da se tu radi o kronič­noj civilizacijskoj bolesti koja je ograničena na odre­đene dijelove crijeva, zahvaća želučano - crijevni trakt i dovodi do sudjelovanja limfnih čvorova. Obo­ljeli se žale na proljeve koji se uvijek iznova vraćaju, uz grčevite boli u trbuhu. Oko 80% pacijenata ima na­pukline i fistule u području čmara. U nekih se nađe još i masna jetra i upala žučovoda. Uzroci te bolesti još su slabo poznati. Spominju se sljedeći mogući poticate-lji:

antibiotici amalgam nikotin margarin antibebi-pilula šećer genetski čimbenici imunološki defekti konfliktne situacije

118

Zbog bolesti primaju oboljeli određene hranjive tvari u znatno premalim količinama. Javlja se nedo­statak upravo željeza, vitamina A, D, E, C, B12, mine­rala i bjelančevina. U krvi se snižava razina cinka, budući da se upotrebljava pri funkciji obrane, i dolazi do poremećaja vida, sluha, te upale zglobova.

U mnogo se slučajeva može tim ljudima pomoći. Kao stoje bilo objašnjeno u poglavlju o reumi, odvija se pri oboljenju Morbus Crohn sličan proces. Bjelan-čevinski otrovi, virusni i/ili bakterijski otrovi, katkad i otrovi iz okoliša izazivaju upalu u crijevnom tkivu, pri čemu imunološki sustav zbog složenih procesa više ne razlikuje između bjelančevina vlastitog tijela i onih tijelu stranih bjelančevina. On počinje zbog toga na­padati i uništavati vlastite stanice. Alergija se očituje u svom najagresivnijem obliku - auto imunom procesu. Prekine li se taj đavolski krug time da se utvrde i spri­ječe daljnje negativne reakcije na živežne namirnice, izbace otrovi i sredi nedostatak hranjivih tvari, tada se može poboljšati i tako teška bolest kao Morbus Crohn, a ponekad čak i izliječiti. Opaža se da su obo­ljeli veoma nadareni, visoko inteligentni, ali veoma osjećajni i osjetljivi ljudi. Oni često u životu mnoge probleme „progutaju". Te osobe rijetko pripadaju oni­ma koji znaju katkad i udariti šakom o stol; ne, one su mnogo sklonije blagom načinu ponašanja. To je tako i u redu i ta se struktura ličnosti ne bi trebala, a ni ne

119

može promijeniti. Ti ljudi mogu svoju nagomilanu agresivnost drugačije odnosno pravilno usmjeriti, pretvarajući svoju agresivnost u pozitivnu energiju i naučiti na primjer neku azijsku borilačku športsku vještinu.

Colitis ulcerosa

Colitis ulcerosa razlikuje se od Morbus Crohna po mjestu događanja u crijevu i po nekim dodatnim sim­ptomima. Radi se o upalnom oboljenju područja zadnjeg crijeva, u rijetkim slučajevima čitavog de­belog crijeva. Colitis izazivaju:

začepljenje arterija ili tromboza razmnoženost bakterije Clostridium difficile u crijevnoj flori infekcije stafilokokima, amebama antibiotici sredstva protiv reume antibebi-pilule sredstva protiv migrene teški metali druge infekcije

Tu upale protječu kronično. One uzrokuju gnojne čireve na crijevnoj sluznici, a pražnjenje stolice je če-

120

sto krvavo, proljevasto i sluzavo. I tu se kao i pri Mor­bus Crohnu govori o autoimunoj bolesti, ali sigurnih iskaza za sada još nema.

Školska medicina gleda tu bolest kao neizlječivu i samo ublažava simptome. Tu su se kao alternativna terapija pokazali uspješnima: prehrana bez alergena, izbacivanje iz tijela otrova uzročnika i otrova iz okoli­ša, osobito teških metala, i sanacija crijeva.

Crijevni polipi17

Crijevni su polipi dobroćudni tumori na sluznici koji strše u šupljinu debela crijeva (kolona). Oni mogu biti različitih oblika (gljivasti, jastučasti) i veličina. Javljaju se pojedinačno ili u većem broju. U 50% pa­cijenata nalaze se polipi u zadnjem crijevu zvanom rektum. Postoje različiti polipi i po vrsti tkiva. U 95% slučajeva radi se o adenomima. Oni rastu i mogu se

17 Sljedeća su objašnjenja uzeta iz : Schmiegel, et al.: Kolorektales karzinom: Prevention und Fruherkennung in der asymptomatischen Bevolkerung - Vorsorge bei Risikopatienten -Endoskopische Diagnostik, Therapie und Nachsorge von Polypen und Karzinomen Leitlinien der Deutsche Gesellschaft fur Verdauungs - und Stoffwechselkrankheiten. Arbeitsgemeinschaft der wissenschaftlichmedizinischen Fachgesellschaft (AWMF). Zeitschrift fur Gastroenterologie 38 (2000), strane 49.-75.

121

razviti do pretkancerozna stanja. Ako im promjer po­stane veći od jednog centimetra, taje opasnost osobito velika. Veoma se rijetko javljaju nasljedni crijevni po­lipi. U tome je slučaju rizik da se oboli od crijevnog raka osobito velik. Deset posto pučanstva ima polipe u crijevu. U starosti raste taj postotak. U ljudi starijih od 60 godina nalaze se ti tumori crijevne sluznice u sva­kog petog čovjeka.

Danas se nastanak crijevnih polipa povezuje sa sljedećim čimbenicima:

Alkohol i pušenje pospješuju nastanak polipa. Do nastanksa crijevnih polipa dovode u rijet­kim slučajevima nasljedne (genetske) sklonosti tom oboljenju. Nasljedno uvjetovani crijevni polipi imaju komplicirana imena: obiteljska adenomatozna polipoza i hamartozni polipozni sindromi, koji se opet dijele na obiteljsku juve-nilnu polipozu i Peutz-Jeghersov sindrom.

Manji polipi obično ne pričinjavajupoteškoće; oni se zbog toga otkriju slučajno pri kolono - ili rektosko-piji učinjenoj iz drugih razloga. Što su polipi veći, to se češće javljaju tegobe, i to sljedeće:

proljev ili začepljenje, dakle promjenljive stolice; krv (pri velikim, krvarećim polipima) i sluz u stoli­ci; slabokrvnost uslijed nedostatka željeza; začep­

ili

ljenje crijevne šupljine i otežano pražnjenje crijeva; Liječnik postavlja dijagnozu pitajući vas o vašim

tegobama i o postojanju polipa u obitelji. Budući da se većina polipa nalazi u zadnjem dijelu crijeva, najprije će liječnik prstom pregledati zadnje crijevo odnosno rektum. Zatim će se pregledati uzorak stolice na trago­ve krvi. Kolonoskopijom i rektoskopijom mogu se po­lipi točno dijagnosticirati. Pritom će se oni, ako je moguće, odmah odstraniti i pregledati. Taj pregled služi istodobno tome da se isključi postojanje raka de­belog crijeva. Nije li moguća endoskopija, može se učiniti rendgenski pregled s kontrastnim sredstvom onoga dijela crijeva koji se nije uspio pregledati.

S ciljem liječenja moraju se tijekom kolonoskopi-je i rektoskopije odstraniti svi polipi i njihove stanice pregledati pod mikroskopom (histološki pregled). Nađe li se samo jedan mali polip bez staničnih prom­jena, dovoljna je radi kontrole kolonoskopija nakon tri godine. Nađe li se više polipa, ako su polipi veći ili su stranice u njima već promijenjene, moraju se vršiti češće kontrole. Što je polip veći, to je veća vjerojat­nost da će nastati rak debelog crijeva. Pri rijetkim na­sljednim polipima osobito je visok rizik obolijevanja od raka.

Gotovo da ne možete spriječiti nastanak polipa, osim životnoaktivnom prehranom. Oni se moraju

123

rano otkriti i odstraniti, kako se ne bi razvio rak debe­log crijeva. Zato razgovarajte sa svojim liječnikom da vas uputi na sljedeće preventivne preglede:

Poslije 40 godina života trebao bi vam vaš liječ­nik jednom godišnje palpatorno (opipava­njem) pregledati zadnje crijevo. Ako vam je 50 godina ili više preporuča se jed­nom godišnje test na M2-PK (enzim tumorskog metabolizma), hemoglobin-haptoglobin i se­rum-albumin u stolici. Ako je test pozitivan, to znači, postoji skrivena krv u stolici ili je M2-PK povišen, mora se debelo crijevo pregledati en-doskopijski. Od 55. godine života trebalo bi se debelo crije­vo svakih deset godina pregledati endoskopski.

Ako je u roditelja ili braće i sestara (najbližih rođa­ka) bio ustanovljen adenom u crijevu ili imate među širom rodbinom nekoga tko ima taj oblik polipa, mo­rate se tom pregledu podvrgnuti ranije i češće.

Obitelji s rijetkim nasljednim polipnim oboljenji­ma nudi se dodatno genetsko savjetovanje i genetsko ispitivanje. U tu svrhu možete naći adrese na Internetu pod www.medizin-netz.de/adrgenberat.htm.

124

To je oboljenje u osnovi dobroćudno. U 30-50% pacijenata koji su već imali polipe, stvore se oni pono­vo. Po veličini, broju i obliku adenoma procijeni se koliko je velika opasnost od raka u pojedinu slučaju. Pri oboljenju od crijevnih polipa vjerojatnost je da tu­mor postane zloćudnim između dva i deset posto. Pri nasljednom obliku te bolesti (obiteljske polipoze) znatno se povisuje taj rizik.

Rak crijeva

Prehrana bogata vlaknastim tvarima može smanji­ti rizik od nastanka raka. Ne želimo vam uskratiti slje­deći citat - u njemu su sažeta aktualna istraživanja i saznanja, a možemo ga naći na webstrani:

„Neprijatelji su zdravlja poznati; alkohol, cigare­te, premalo kretanja i pogrešna prehrana. Dugotrajna istraživanja u SAD-u i Europi daju sada nove spozna­je da prehrana bogata vlaknima može smanjiti rizik od nastanka raka. Skupine pučanstva čija prehrana obilu­je vlaknastim tvarima pokazuje smanjeni postotak opasnih crijevnih polipa i crijevnog raka.

Još nisu posve shvaćeni točni razlozi tog zaštitnog djelovanja. I dalje ostaje sporno jesu li samo vlaknaste tvari ono što tako pozitivno utječe na zdravlje. Jer čini se da i druge biljne tvari u voću i povrću imaju važnu

125

ulogu pri zaštiti od raka, jedan su primjer za to takoz­vani polifenoli koji su sadržani u jabukama. Oni poti­ču stvaranje važnih detoksikacijskih enzima koji čine bezopasnima tvari što inače pospješuje nastanak raka, te tako mogu štititi od tumorskih oboljenja. Stručnjaci preporučuju pet puta dnevno voće i povrće. To je for­mula zahvaljujući kojoj ne izvlačimo korist samo iz vlaknastih tvari, već i iz mnogih vitamina i drugih bil­jnih tvari.

Protivno tome strogo je zabranjeno konzumiranje alkoholnih pića s visokim postotkom alkohola. U SAD-u su liječnici našli pri kolonoskopijama oko tri­put više oboljenja od crijevnih polipa i crijevnog raka u onih koji su si u posljednjih deset godina priuštili više od devet čašica rakije tjedno. To je priopćila ame­rička udruga gastroenterologa.

U Njemačkoj oboli godišnje od raka crijeva oko 57.000 ljudi, a od njega ih umre 30.000. Zdrava pre­hrana i zdrav način života smanjuju rizik obolijevanja

• • 18 od crijevnog raka."

U tekstu objavljenom na websiteu 19 može se pro­čitati daje rak crijeva u Njemačkoj drugi po smrtnosti među različitim vrastama raka. Od njega godišnje

18 Izvor: 19 Ovaj je odlomak teksta od 111 .-113 str. s ljubaznim dopuštenjem

AMGEN GmbH s websitea .

126

oboli oko 35 do 100.000 osoba. Rak nastaje prije sve­ga u debelu crijevu, ili u rektumu odnosno zadnjem crijevu.

50% tumora opipljivo je prstom ili se mogu prika­zati pomoću rektoskopije.

Tragovi krvi na stolici, promjena uobičajena ritma pražnjenja crijeva i neredovitosti pražnjenja često se pogrešno tumače kao popratne pojave pri hemoroidi-ma i zato se moraju razjasniti, da bi se isključilo po­stojanje crijevnog raka. To se učini kolonoskopijom i rektoskopijom, te uzimanjem uzorka tkiva sa sumnji­vih mjesta ili pomoću irigoskopije (rendgenski pre­gled crijeva nakon unošenja kontrastna sredstva kroz analni otvor).

Dodatni su pregledi za utvrđivanje stadija obolje­nja ultrazvuk gornjeg trbuha (iznad pupka), kompju­terska tomografija, magnetskorezonantna tomografija i određivanje takozvanih tumorskih markera u krvi (osobito CEA-vrijednost).

Terapija izbora je operacija. Pritom se odstranjuje dio crijeva zahvaćen bolešću i radi sigurnosti određe­ni dio oko toga. Ako se tumor nalazi više od 8 cm iz­nad prstenasta mišića (zatvarača) anusa, može ostati sačuvan prirodni anus (čmar). Ako je tumor položen niže, dobiva pacijent umjetnu zamjenu za taj završe­tak crijeva (Anus praeter). Školska medicina provodi dopunski kemoterapiju, a pri raku rektuma (zadnjeg

127

crijeva) još i terapiju zračenjem. U cjelovito-biološkoj terapiji raka daje se prednost imunomodulaciji u smi­slu mikroimunoterapije, pri čemu se osim uklanjanja virusnih opterećenja provodi i program primjene vi­soko doziranih vitalnih tvari, te prehrambenoterapeut-ske mjere. I pojedinačne metastaze kojima je prije svega zahvaćena jetra, mogu se često dobro liječiti.

Kao i pri drugim oboljenjima od raka, važno je i presudno rano otkrivanje! Programu ranog otkrivanja raka pripada osim godišnjeg preventivnog pregleda od 45. godine života, od 1. listopada 2002. još i kolo-noskopija. Time ima svaki građanin u dobi od 55 i 65 godina pravo na jedan kolonoskopski pregled kao pre­ventivnu mjeru.

Definicija

Crijevo se dijeli na analno područje, debelo crije­vo i tanko crijevo. Debelo se crijevo dalje dijeli na ko-lon i zadnje crijevo (rektum). Na svim se područjima može razviti rak. Ti zloćudni tumori nastaju većinom na sluznici crijeva. S obzirom na učestalost, terapeut-ske mjere i prognoze znatno se međusobno razlikuju tumori na navedenim područjima, tako da se i opisuju

128

odvojeno. Tumori u tanku crijevu izvanredno su rijet­ki, dok su karcinomi kolona s karcinomima rektuma veoma česti (nazivaju se i kolorektalnim karcinomi­ma). Oni su u Njemačkoj od svih karcinoma drugi po redu uzrok smrti. Karcinomi u analnom području čine naprotiv samo 2% svih karcinoma crijeva.

Učesta los t

Kolonorektalni je karcinom u Njemačkoj poslije bronhijalna karcinoma (rak pluća) drugi po učestalo­sti uzrok smrti uvjetovane rakom i to s 25,5 mrtvih na 100.000 stanovnika godišnje.

Ta se bolest javlja najučestalije u takozvanim viso­ko razvijenim zemljama. Tako iznosi incidencija (to je učestalost novih oboljenja na stanovnika i na godinu, u SAD-u (Connecticut) 35,8 na 100.000 stanovnika i na godinu. Incidencija u Senegalu iznosi naprotiv na primjer samo 1,9 na 100.000 stanovnika i na godinu. Incidencija tog oboljenja raste posljednjih godina osobito kod muškaraca. Učestalost u muškaraca i žena je ovisno o autoru otprilike jednako visoka.

129

Rizični č imbenic i

Postoji niz rizičnih čimbenika čije poznavanje može i mora znatno utjecati na ponašanje s obzirom na preventivu:

1. kronična crijevna oboljenja Kao kronična oboljenja crijeva poznati su Colitis

ulcerosa i Morbus Crohn. Ta su dva oboljenja slična po simptomatici, po liječenju, po komplikacijama, i oba se javljaju već u mladenačkoj i dječijoj dobi. Ta su oboljenja praćena stalnim proljevima, čestim stolica­ma i primjesama krvi. Pri Morbus Crohnu je rizik obolijevanja od raka crijeva 7-20% viši nego u nor­malna stanovništva. Taj je rizik pri Colitisu ulcerosa još viši. Nakon 25-godišnja trajanja bolesti razvije se u 40% tih pacijenata rak crijeva. U gotovo 40% sluča­jeva javlja se tada karcinom na više različitih područja crijeva istodobno.

2. prehrana Prehrana s mnogo masti i premalo vlakana pospje­

šuje nastanak kolonorektalnih karcinoma. Za nasta­nak raka smatraju se osim toga odgovornima konzumiranje jako slanih jela, usoljenih i dimljenih mesnih proizvoda. Ipak se međutim čini da je tu pre-

130

sudni čimbenik nedostatni sadržaj vlakana u hrani i unošenje u tijelo „praznih" kalorija, pretilost i prema­lo kretanja (često) sjedenje).

o -20 5. virusi Svi virusi koji, kao stoje poznato, uzrokuju u ljudi

tumorska oboljenja, raspolažu osobinom da u stanici tako preprogramiraju i mijenjaju određene proteine da se aktiviraju čimbenici razvoja raka. Tako je specifič­ni citomegalni protein (citomegalni virus) bio nađen u 80% pregledanih polipa i karcinoma, ali ne u zdravom kontrolnom tkivu. Loše odnosno poremećene crijevne funkcije uvjetovane su ili pogrešnom prehranom, okolišem ili virusima ili svim zajedno. One pripadaju kroničnim civilizacijski uvjetovanim funkcionalnim poremećajima.

| Funkcionalni poremećaji uvijek prethode or­ganskim oboljenjima, osim ako je organ ošte­ćen vanjskim utjecajima ili je organsko oboljenje prirođeno. Za prepoznavanje tih fun­kcionalnih poremećaja potrebno je znanje o značenju crijevne flore, vlastitog crijevnog imunološkog sustava, vladajućih uvjeta u crije­vu i njegovih enzimskih sustava, te njegovih

20 Izvor: Dr. med. Glady, Microimmuntherapie und Gastro-enterologie, II. dio.

131

poveznih organa jetre, žučnog mjehura i gušte­rače. Moderna medicina može svojim metodama prepoznati samo organska oboljenja. Zato se pacijenti koji pate od poremećaja crijevne fun­kcije često osjećaju neshvaćenima ili gurnutima u ladicu „psiho-somatike". Tu pruža praktičnu pomoć na primjer po meni smišljen tjedan sa­nacije crijeva, čime ćemo se kasnije pobliže baviti.

METODE PREGLEDA

Program za postavljenje dijagnoze crijeva

Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, po­sjeduje školska medicina neke dobro razvijene tehni­ke za otkrivanje organskih bolesti crijeva, od kolonoskopije i rektoskopije preko magnetske rezo­nance do irigoskopije i ultrazvuka. Na žalost ne mogu međutim te metode prepoznati funkcionalne poreme­ćaje crijeva, kao što smo morali uvijek iznova ustano­viti upravo pri sindromu iritabilna kolona. Zbog toga sam na temelju iskustva iz svoje prakse razvio pro­gram za postavljanje dijagnoze crijeva kojim se na­doknađuje taj nedostatak. Taj program uključuje sljedeće preglede:

I I. Mikrobiološki pregled stolice: pregled crijevne flore pregled na moguću naseljenost gljivicama test funkcije lokalnog imunološkog sustava određivanje probavnih zaostataka eventualno određivanje upalnih i tumorskih markera

133

2. Ispitivanje svih organa na moguće funkcionalne poremećaje

3. Bioenergatsko - biometrička dijagnosti­ka krvi za utvrđivanje opterećenosti virusima, bakterijama i štetnim utjecaji­ma okoliša

4. Testiranje 184 živežnih namirnica na njihovu podnosivost

5. Kliničke laboratorijske pretrage

Objašnjenja o mikrobiološkim pregledima stolice21

Pri brojnim je oboljenjima poremećen imunološki sustav crijeva, oštećena crijevna zaštitna brana. Po­sljedica: uzročnici bolesti mogu prodrijeti u crijevo i štetne tvari pojačano dospijevaju u naše tijelo, javljaju se kliničke tegobe ili se one već postojeće pojačavaju. Da bi vaš terapeut mogao ispravno pristupiti liječenju takvih poremećaja, mora se „baciti pogled u crijevo". Najjednostavnija je mogućnost da se stvori slika o stanju crijevne flore i crijeva pretraga stolice. Za takve se pretrage stolice specijalizirao laboratorij L+S AG.

21 Izvor: Zur Notwendigkeit mikrobiologischer Untersuchungen des Stuhles (ein Erlauterung des Labors Enterosan in Bad Boclet).

134

Pod zaštitnim znakom Enterosan vrši se tamo preko 10 godina dijagnostika stolice.

Pretraga stolice nije potrebna samo pri probavnim tegobama, dakle pri poremećajima koji imaju svoje uzroke posve očito u crijevu: zbog velike kontaktne površine i mnogih obrambenih stanica u crijevu, važna je ta pretraga i pri mnogim drugim oboljenjima. Terapeuti preporučaju pregled stolice prije svega pri slijedećim oboljenjima: pri alergijskim oboljenjima (na primjer peludnoj hunjavici, alergijama na živežne namirnice, neurodermitisu, astmi), slaboj otpornosti (na primjer neotpornosti na infekcije, sindromu kroni­čna umora, raznim kožnim oboljenjima, gljivičnim oboljenjima, pri skrbi nakon liječenja raka), pri pro­bavnim poremećajima (na primjer proljevima, začep­ljenju, nadimanjima, upalnim crijevnim bolestima) i za sprječavanje raka crijeva.

10 z la tn ih pravila za pravi lno dobivanje i slanje uzoraka stol ice

Vaš vam je liječnik preporučio pregled stolice? Primili ste odgovarajući materijal za slanje uzoraka stolice?

135

Tada se u vama možda javlja osjećaj nesigurnosti što točno trebate učiniti. Stoga evo točna načina po­stupanja:

1. U danima prije uzimanja uzoraka zadržite mo­lim uobičajeni način prehrane.

2. Uzimate li pripravke sa živim mikroorganizmi­ma, tada ih nakon razgovora sa svojim terapeutom prestanite, molim, uzimati 3 dana prije pregleda.

3. Prije uzimanja uzoraka stolice bezuvjetno uklo­nite iz WC-školjke dezodoranse/ dezinfekcijska sred­stva, te školjku više puta dobro isperite.

4. Stolica ne smije doći u doticaj s vodom za ispi­ranje ili mokraćom. Zato ju je najbolje ispustiti na „hvatač stolice" što će vam ga dati vaš terapeut. Inače možete stolicu ispustiti na više slojeva WC-papira što ste ih stavili poprečno preko otvora zahodske školjke i učvrstili zahodskom daskom.

5. Pomoću žličice pričvršćene na poklopcu epru-vetice stavi se komadić stolice u malu posudicu za uzorke. Ne čačkajte nepotrebno po uzorku stolice. Na taj se način dovodi kisik u nutrinu uzorka i time znat­no otežava preživljavanje i dokazivanje određenih vrsta bakterija.

6. Epruveticu za uzorke napunite, molim, do 3A i zatim čvrsto zatvorite.

136

7. Molim upišete na epruveticu za uzorke svoje ime i prezime. Zatim je stavite na nešto veću epruvetu za transport, te i nju zatvorite.

8. Molim, ne zaboravite: što čitljivije ispunite po­pratnicu priloženu uz pribor za uzimanje uzorka stoli­ce. Uz željene pretrage što ih označava vaš terapeut, ne smije nedostajati vaša vlastita adresa.

9. Primljeni i dobro zatvoreni uzorak šaljite u vre­ćici što ste je dobili.

10. Molim izbjegavajte slati uzorak vikendom i preko blagdana.

Budete li se držali ovih savjeta, neće više ništa sta­jati na putu uspješnom pregledu stolice.

Trajanje pregleda: pretraga stolice traje po pravi­lu 3 dana. Uzimajući u obzir putovanje pošte primit će tada vaš terapeut nalaz pregleda otprilike za tjedan dana.

Tumačenje nalaza: tumačenje nalaza prepušta se samo i isključivo terapeutu. On tada na temelju tjele­sna pregleda, laboratorijskih nalaza, opisanih tegoba, povijesti bolesti i vaših životnih navika određuje primjereno individualno liječenje.

Molim, imajte razumijevanja da mi kao laborato­rijski dijagnostičari ne možemo i ne smijemo postav­ljati kliničke dijagnoze, pa ni davati pacijentima

137

terapeutske preporuke. Mi poznajemo samo vašu sto­licu. U vezi s pitanjima o nalazu pregleda obratite se molim svom terapeutu 2 2 koji će vam sigurno rado dati tu informaciju.

Utvrđivanje organskih funkcionalnih poremećaja pomoću elektroakupunkture po Vollu

Pedesetih godina ovoga stoljeća razvio je liječnik REINHARD VOLL zajedno s jednim tehničarom ure­đaj za mjerenje energetskog potencijala akupunkturne točke. Otada se mogu dobiti točni podaci o energijskoj razini nekog organa ili organskog sustava. Nešto ka­snije izumio je test za lijekove: ako su se neki lijekovi unijeli u mjerni krug, promijenile su se prije izmjerene vrijednosti na akupunkturnoj točki. Tada nije više tre­balo dugo do početka testiranja organa i lijekova pu­tem akupunkturnih točaka. Ta se metoda zove

22 Adrese terapeuta koji su bili obrazovani na području probiontologije u Spiller-Netzwerk fur Gesundheit i najbolje se razumiju u dijagnostiku stolice, saznat ćete preko našeg ureda (telefon +49(0)3562/669978).

138

elektroakupunktura po VOLLU. Izmjerene vrijedno­sti u kombinaciji s testiranim ampulama pokazuju konkretne funkcionalne poremećaje dotična organa. Terapeut može na pripadajućoj akupunkturnoj mjer­noj točki ispitati tanko crijevo, debelo crijevo, želu­dac, jetru, želučani mjehur i gušteraču. Pokaže li koji organ neobičnosti, može se pomoću odgovarajuće ampule testirati opterećenosti tog organa koji uzroku­je funkcionalni poremećaj.

Uzmite primjer iritativnog crijeva zvanog Colon irritabile. Tu su tipične mnoge nejasne tegobe koje se ne mogu svrstati ni u jednu bolest. Pri mjerenju putem elektroakupunkture po VOLLU pokazuje prije svega debelo crijevo prilično neobične izmjerene vrijedno­sti. Pomoću ampula za testiranje koje sadrže homeo-patizirane otrovne tvari, tako se dugo testira dok se mjerna vrijednost ne promijeni do određene vrijedno­sti. U ovom primjeru ampula Coxsackie B3 uspostav­lja ravnotežu. To znači da je iritabilni kolon uzrokovan kroničnim opterećenjem virusna otrova Coxsackie B3. Pomoću homeopatizirana virusna otrova i odgovarajuće popratne terapije može lječitelj ukloniti opterećenje i tada pacijenti više nemaju tego­ba.

139

Bioenergetska - biotermička dijagnoza krvi

Pomoću jedne kapi krvi što se uzme iz jagodice prsta možemo danas dobiti željene informacije o na­šem tijelu. One pomažu, kako bismo stekli točne spoznaje o dominantnim glavnim opterećenjima orga­nizma. Tada možemo točno saznati koji uzročnici sudjeluju u kolitisu, iritativnu crijevu ili Morbus Crohnu. Mi otkrivamo takozvane onkogene viruse koji su sudjelovali u nastanku raka. Zahvaljujući tome možemo početi točno usmjerenu terapiju i tako uklo­niti te uzročnike.

Neka vrijednost takva pregleda prikaže i primjer jedne 25-godišnje pacijentice koja je od 2000. do 2003. godine bolovala od Morbus Crohna, izazvana cijepljenjem protiv hepatitisa ljeti 2000. godine:

Klinička dijagnoza: Morbus Chron, atopična di-jateza, stanje nakon cijepljenja protiv hepatitisa A+B. (Mislite na to da taj nalaz ne nadomješta liječnički pregled!)

Energetski/funkcionalni poremećaji organa: - krajnici: fokus (žarište) - sluznica: alergična - mastociti: autoimuni

140

Pregledane su bile točke od 1 do 9 sa sljedećim re­zultatima:

1. Naslijeđeno toksično opterećenje (InfL, Tb, Med., Lu., Pso., Toxo., Sal.,) Cl000

2. Opterećenje cijepljenjem (BCG, Polio, Tet., Diph., Ma., Mu., R6., Hep., Hep. A+B, Infl., Typh., Variola, Variz., FSME) C30-MK/14-dnevno

Poliomyelitis Hepatitis A Hepatitis B

3. Vegetativne blokade (39 cvjetnih esencija) 4. Bakterijsko opterećenje (K200) Bacteroides Streptococcus haemolyticus

5. Virusno opterećenje C30+XMK 6. Gljivično opterećenje C9+30K 6a. Paraziti 7. Nepodnosivosti živežnih namirnica (laktoza,

ovčje mlijeko, kozje mlijeko, jaje, vrhnje, maslac, meso, riba, žitarice, voće, povrće, orasi, sjemenke, povrće, začini, gljive, kava, čaj, šećer, alkohol, umjet­ni dodaci hrani)

Kravlje mlijeko Proizvodi od kravljeg mlijeka Vrhnje Laktoza

141

F u n k c i o n a l n e s m e t n j e o r g a n a

Jaje Meso Riba Kava Crni čaj Alkohol Rafinirani šećer

142

8. opterećenje teškim metalima (Al, Cd, Pb, Ni, Hg, cink, bakar, Mn, Cr, Co) MK

' 9. Geopatsko opterećenje 10. Nedostatak aminokiselina, vitamina, minerala

i elemenata u tragovima Veća potreba za svim vitalnim tvarima 11. Hormonalni poremećaj (NFG, DHEA, Mel.,

Thyreoid., L-Thyroksin, T4, insulin, inulin, adrenalin, kortizon, testosteron, progesteron, estrogen, estro-gen+progesteron, estorlum, beta-estrad., LSH, gesto-den) C 6 , C 1 5 + X M K

12. Stečeni toksini i opterećenja iz okoliša 13. Alopatsko opterećenje C3+30K Penicilin Injeel forte 14. Intermedijarni katalizatori skupine A, B, C Benzochinon Injeel Methylguanidin Injeel 15. Imunoterapeutici skupine A, G, K, Om, R, T,

D, Dx 15a 15a. Probiotički imunoterapeutik skupine A, B,

AB, O, Mucosaol MucosadI

15b. Imunoterapeutici skupine LYHS 15c. Imunoterapeutici ASHLA Antisera HLA A total Antirerum HLA A28 (X4971)

143

15d. Imunoterapeutici interleukine I L 2 C H 3 0

15e. Imunoterapeutici infererona 15f. Imunoterapeutici imunoglobulina 15g. Imunoterapeutici Labo Life 2LHA 2LHB

16. Interestinalna toksemija (lagana-jasna-teška) Vidi nalaz stolice 17. Zubna žarišta 18. Zubni materijali 19. Ostalo Cortalus Injeel

Mišljenje: Autoimuni procesi mucose (sluznice) i alergij-

sko-upalne reakcije mucose uslijed interaktivna hepa­titisa. Fokalno žarište krajnika s bakteriodnim i streptokoknim opterećenjem. Znatne nepodnosivosti živežnih namirnica uz visoku potrebu za vitalnim tva­rima.

Terapija: imunomodulacija terapija nosodima oslobađanje opterećenosti kao posljedice

144

cijepljenja terapija sluznice program terapije vitalnom tvari Elastocorom prehrambena terapija

Tumačenje uz nalaz: Tu postaje jasno da krajnici kao žarište oslabljuju

imunološki sustav u njegovoj osnovnoj funkciji. Ci­jepljenje što ga je proveo kućni liječnik izazvalo je upalne reakcije u tanku crijevu. Tada je školska medi­cina dijagnosticirala Morbus Crohn i 3 godine liječila pacijenticu kortizonom i drugim imunosuperesivnim lijekovima. Uspjeh je izostao - s moga gledišta posve razumljivo. Tek su oslobađanje opterećenosti cijep­ljenjem, terapija sluznice i druge predložene mjere donijele primjetno poboljšanje. Danas ta pacijentica više nema tegoba.

145

Test na nepodnosivost živežnih namirnica

Najvažnija je komponenta dijagnostike utvrđi­vanje skrivenih nepodnosivosti živežnih namirnica. Pojam „maskirana (prikrivena) alergija" potječe sa stručnog područja kliničke ekologije, koja ima svoje porijeklo u SAD-u. tamo su psihijatri spoznali da su se neki pacijenti promijenili u svom biću kad su jeli određene živežne namirnice. Tada su ti pacijenti mo­rali pet dana postiti, da bi se zatim provela u njih dijeta s ciljem otkrivanja hrane koju njihov organizam ne podnosi. Rezultat je bio zapanjujući. Pacijenti su se ti­jekom razdoblja posta ponašali posve normalno, ali čim su pojeli neku živežnu namirnicu nastupilo je opet njihovo psihotično vladanje. Znanstveni tim oko tih liječnika nastavio je i proširio istraživanje, te zapa­zio da takve reakcije ne izazivaju samo živežne na­mirnice, već i dodatne tvari u prehrambenim namirnicama. To je bio trenutak rođenja pojma pseu-doalergijskih reakcija. Poznat je problem hiperaktiv-na djeteta koje reagira alergijski na udio fosfata u hrani. Budući da pseudoalergijske reakcije ne izazi­vaju imunološke reakcije u organizmu, ostaju često neprepoznate. Upravo je to problem u preko 80% svih oboljenja s vegetativnim reakcijama i nejasnim tego-

146

bama u trbuhu: tu se radi o prikrivenim nepodnosivo-stima živežnih namirnica ili o reakcijama na dodatne tvari u hrani. Sljedeći će vam popis pomoći da dobije­te predodžbu o tome što se sve može kriti iza „pseudo-alergijskih reakcija" odnosno „maskiranih alergija":

I - nagle promjene raspoloženja sve do depresija I - hiperaktivnost i agresivnost I - migrena

- poremećaji srčana ritma i ubrzano lupanje srca

- upale koje se uvijek iznova vraćaju - vegetativna distonija sve do psihoza - nadražen mjehur - iritativno crijevo - proljev - Colitis ulcerosa i Morbus Crohn - kožna oboljenja - nabrekline sluznice - astma - peludna hunjavica - ispadanje kose - poremećene funkcije u hormonskom sustavu - jako znojenje - slaba sposobnost koncentracije - teškoće pri učenju i pisanju - nekontrolirano mokrenje u krevet

147

Ja zbog toga rutinski testiram u pacijenta 184 živežne namirnice na njihovu podnosivost pritom se koristim jednostavnim testom mišića. Američki su fi­zioterapeuti zapazili u svojih pacijenata da su se miši­ći različito ponašali i tražili su odgovore zašto je to tako. Veoma su brzo ustanovili da su utjecaji izvana, slabi mišić energetski osnažili odnosno učvrstili ili jaki mišić oslabili. Oni su godinama razvijali postu­pak kojim bi testiranjem određenih mišića otkrili po­remećaje u tijelu. Tada su testirali na mišićima određene supstancije i tako uspjeli saznati što utječe na mišić. Već se uskoro razmišljalo o tome da se testi­raju i živežne namirnice. I gle: neke su živežne namir­nice oslabljivale tijelo. Njima su pripadali: šećer kava, alkohol i druge živežne namirnice. Oni su oslabili tije­lo samo u nekih osoba, dok druge nisu na njih reagira­le. Ja zbog vremenske stiske koristim za testiranje 184 živežne namirnice testom na ruci. Budući da je on brz i jednostavan može se veoma dobro primijeniti u dje­ce. Osoba koje se testira leži na ležaju, ja stojim iza njezine glave, položim joj na trbuh živežne namirnice koje se trebaju testirati i testiram na ruci da li neka živežna namirnica oslabljuje tijelo, te se zato treba smatrati pseudoalergijskom namirnicom. Najčešće su živežne namirnice s prikrivenim reakcijama:

- kravlje mlijeko - kokošje jaje

148

- kava - šećer - žitarice koje sadrže gluten - riba - orasi

Testom na ruci služim se i kako bih ustanovio ne­dostatak hranjivih tvari. Tijelo pokaže za nekoliko mi­nuta koje su mu hranjive tvari potrebne. Budući da su poremećaji crijevne funkcije uvijek povezani i s nedo­statkom hranjivih tvari, pomaže poravnanje nedosta­jućih vitalnih tvari, da bi se popravila neravnoteža u tijelu i tako ubrzao proces liječenja.

Tako su mikrobiološki pregled stolice, testiranje na podnosivost živežnih namirnica i kontrola hranji­vih tvari temelj za sanaciju crijeva.

Program postavljanja dijagnoze crijeva može se provesti ambulantno. Utrošak vremena iznosi po pravilu 1-2 sata. Provedba tog programa svakako je sastavni dio tjedna sanacije crijeva (vidi u vezi s tim slijedeće poglavlje).

149

TERAPIJA

Probiotička terapija - zašto trebamo zdravu crijevnu floru

U poglavlju „Eubioza-disbioza" bilo je opisano kako je životno važan suživot između bakterija u na­šem organizmu i nas samih - označen kao simbioza -elementarno nužan za naše zdravlje i dobro osjećanje. Nepovoljne se promjene nazivaju disbiozom. Promje­na disbioze u eubiozu odnosno u neokrnjenu simbiozu nazivala se prije uspostavom simbioze, a danas je po­znata pod imenom „probiotička terapija". U prethod­nim je poglavljima doduše spomenuto da se simbio-zno stanje ne postiže samo time da se nasele bakterije koje nedostaju ili se potisnu one previše razmnožene.

Kao što eubioza i disbioza nisu ovisne o jednom čimbeniku, tako se i probiotička terapija mora gledati u zajedničkom djelovanju s drugim čimbenicima pro­bave. Samo cjelovit pristup liječenju koji uzima u ob­zir mnogostruke čimbenike što mogu uvijetovati disbiozu, dovodi naposlijetku do uspješna postizanja simbioze. Sve drugo ostaje bez učinka, ne donosi za­dovoljavajuće rezultate. Uvijek se treba doduše težiti

150

za idealnim stanjem eubioze, ali se ono teško ostvari. Uspjeh često donose iskustvo, strpljivost, pouzdani nalazi i određeni pripravci, te prehrambeno terapeut-ske mjere. Kao što je to često slučaj kada se radi o živim i individualnim organizmima, imaju važnu ulo­gu ispravna dijagnoza i dugogodišnje iskustvo terape­uta, kako bi se crijevo uspješno saniralo.

Mi zato dijelimo mogućnosti da se na crijevo pro-biotički utječe, na pet strategija, koje su učinkovite i same za sebe, a mogu se promatrati i u međusobnu od­nosu.

Oblici probiotičke terapije

1. Nespecifična terapij a usmj erena na životne uv-jete u crijevu

2. Nespecifična limfatično usmjerena terapija 3. Nespecifično imunološki usmjerena terapija 4. Specifična bakterijski usmjerena terapija 5. Terapij a nosodima Prije nego što predstavimo pojedine oblike tih

strategija, treba se još objasniti u kojem se obliku pro­izvode probiotici i daju pacijentima.

Po pravilu se ishodišni materijali za probiotike do­bivaju iz dojenačke stolice i tada na odgovarajući na­čin prerade i pripreme za uporabu. U najnovije vrije-

151

me trpe neki probiotici gensko-tehničke promjene, što im daje izvjesne osobine. Mi gledamo na taj postupak s ponešto nevjerice, jer se ne može isključiti moguć­nost da te bakterije prenesu svoj promijenjeni nasljed­ni materijal na one bakterije koje žive u crijevu. Kakve to ima učinke na fiziološku crijevnu floru i time na zdravlje, ne može se sagledati. Na temelju toga želio bih odvratiti od konzumiranja jogurta s LC1-kulturama.

Ali vratimo se izboru postupaka proizvodnje: 1. Ako se bakterije trebaju izravno naseliti u cri­

jevo, tada se žive kulture moraju spremiti u kapsule koje su otporne na želučani sok, jer bi inače tamo bile odmah neučinkovite, prije sve­ga ako se radi o rodovima bakterija debela cri­jeva i donja tanka crijeva.

2. Druga je mogućnost davanje pacijentima klica sposobnih za klijanje

3. Najčešći oblik uspostavljanja simbioze je onaj s metaboličkim produktima raznovrsnih bakte­rija koji se različito prerađuju i pripremaju za upotrebu: kao čiste kulture sušne pri niskim temperaturama, kao vodenasti koncentrat bez klica, kao liofilizat, kao sterilni autolizat, u obliku mlijeka u prahu, kao homeopatski pri­pravak (s bekterijskim nosodima) ili kao vital­ni, enzimski aktivni mikroorganizmi po prof. HIGI.

152

Nespeci f ični obl ik probiot ičke terapije, usmjeren na milje o d n o s n o ž ivo tne uvjete u crijevu

Najjednostavniji je način da se uspostavi odnosno vrati stanje simbioze u crijevu, smanjenje stresa i zdrava prehrana. Već se govorilo o tome kako utječu čimbenici stresa i prehrana na crijevnu floru. Kao mjere koje se poduzimaju lijekovima dolaze prije sve­ga u obzir one koje utječu na životne uvjete u crijevu odnosno na crijevnu floru. Tu se mora ponajprije po­mišljati na onu najkvalitetniju i najučinkovitiju mlije­čnu kiselinu. Takva se mliječna kiselina može unositi u tijelo pacijenta d a v n i m putem dakle oralno ili neiz­ravnim putem davanjem mliječna šećera (laktoze) -pod uvjetom da ne patite od nepodnosvosti mliječna šećera. Mliječni šećer služi kao hranjiva tvar fiziološ­kim crijevnim bakterijama. One pretvaraju mliječni šećer u mliječnu kiselinu i tada izlučuju metabolički produkt. Time se potpomaže korisna crijevna flora. Druga vrsta promjene životne sredine u crijevu po­stiže se davanjem ljekovite zemlje i ljekovita blata. Oboje upijaju otrovne i strane tvari u probavnu traktu i osobito su prikladni pri proljevu i nadimanju.

153

Nespec i f ičan l imfatički obl ik probiot ičke terapije

Limfno tkivo sluznice u području gornjih dišnih putova i limfatični organi u ustima i grlu, bez sumnje su bitne komponente vlastita obrambena sustava tijela i u izravnoj su vezi s limfnim sustavom crijeva. Blo­kada crijevna limfatikuma, izazvana prekomjernim konzumiranjem životinjskih prehrambenih namirni­ca, intestinalnom autointoksikacijom i infektiv-no-toksičnim opterećenjima, koči u znatnoj mjeri aktivnost izlučivanja otrova iz tijela.

To nema posljedice samo za cjelokupni probavni sustav, već je uzročno povezano s velikim brojem oboljenja područja glave i vrata, kao što su bronhitis, laringitis (upala grkljana), faringitis (upala ždrijela), ostitis (upala kosti), sinusitis (upala sinusa), rinitis (upala u nosu, kihavica) i angina (upala krajnika). Oboljenja u limfnu sustavu nisu uopće zamisliva bez disbiotička stanja i blokade limfna sustava crijeva. U preko tisuću mjerenja na pacijentima pomoću elektro­akupunkture po VOLLU mogli smo uvijek iznova ustanoviti daje problem infektivno-toksičnih optere­ćenja povezan sa znatnim disbiozama uz smanjenu aktivnost izlučivanja toksina iz tijela.

Regulirajuću vezu s limfnim sustavom imaju očito koli bakterije. Upotrijbe li se naime pri blokadi limfa-

154

tikuma pripravci simbionata što potječu od metaboli­čkih produkata bakterija E. coli, poboljša se izluči­vanje toksina iz organizma.

Nespec i f ičan imuno lošk i obl ik probiot ičke terapije

Općenito imaju svi oblici probiotičke strategije ut­jecaj na aktiviranje humoralna i celularna imunološka sustava. Dok je većina reakcija nespecifična, izgleda pri liječenju vakcinima (cjepivima) nešto drugačije. Vakcine (cjepiva) dobivene iz umrtvljenih bakterija u vlastitoj pacijentovoj stolici izazivaju u tijelu imuno-reakciju. Auto vakcine što ih proizvode neki mikro­biološki instituti sadrže prije svega cjepiva iz umrtvljenih bakterija, E. coli, enterobakterija i R-oblika kolibakterija.

Opetovanim ubrizgavanjem te autovakcine dolazi u imunološkom sustavu do reakcije anititijela. Stva­ranje tih antitijela izaziva opet imunološku protureak-ciju koja potiče ponovno stvaranje antitijela. Ta komplicirana reakcija antigena - antitijela dovodi po navodima instituta do trajnog aktiviranja imunološka sustava i do stabilizacije crijevne sluznice. Po KOHLERU i EICHMANNU, ROTTU I VORLAEDERU počiva način djelovanja terapije au-

155

tovakcinom na imunomodulaciji, imunostimulaciji i imunodevijaciji.

Crijevna se vakcina može i oralno uzimati ili u ve­oma osjetljivih pacijenata utrljavati u kožu.

Specif ično bakterijski usmjeren obl ik probiot ičke terapije

Bakterijski usmjeren način uspostavljanja simbio­ze odgovara načelu nadomjesne terapije. Fiziološke bakterije koje su u nalazu dokazano brojčano snažno smanjene, unose se izvana u živom obliku. Većinom se radi o osnovnoj flori tanka i debela crijeva, kao što su laktobacili, bifido bakterije i koli bakterije. Vjero­jatno je najpoznatiji oblik nadomjeska bakterija ko-li-pripravka Mutaflor, što gaje razvio prof. NISSLE. U njemu je ovisno o jačini sadržano 4, 20 ili 100 mg bakterija E. coli. Sposobnih za razmnožavanje. To se mora posegnuti za metaboličkim produktima tih bak­terija koji su usitnjeni u prah ili sušeni pri niskim tem­peraturama. Čini se da bifido bakterije i koli bakterije žive u uskoj simbiozi. Katkad se saniranjem bifido bakterija istodobno postiže sanacija koli bakterija. Kako treba terapeut reagirati u kojoj situaciji proizlazi uvijek iz nalaza stolice.

156

Terapija n o s o d i m a

Na temelju homeopatije razvila su se veoma brzo razna terapeutska načela. Poznato je HAHNE-MANNOVO načelo pravila sličnosti, po kojemu se slično liječi sličnim, blisko izopatskom načelu da se isto liječi istim. Oboje ima svoju učinkovitost, kako svako samo za sebe, tako i u kombinaciji. Najvažnije je dati tijelu informaciju koja mu omogućava da opti­malno razvije svoje snage samoliječenja. Tim se nače­lom služimo dajući pacijentima homeopatizirane klice bakterija oralno, perkutano ili parenteralno.

Koji će se nosodi primijeniti i u kojem obliku, ispi­tuje se bioenergetskim mjernim postupkom. Taj nam postupak mjerenja daje s jedne strane informaciju o stupnju težine disbioze, a s druge strane informaciju o najprikladnijem lijeku. Pri liječenju mikoza pokazuje se koliko veliko značenje imaju homeopatizirane cri­jevne bakterije.

157

Dodatne mjere u sklopu probiotičke terapije

Da bi se udovoljilo cjelovitom aspektu potpune sa­nacije crijeva, imaju važnu ulogu dodatne mjere u sklopu probiotičke terapije. Nerijetko se moraju liječ­iti i slabosti probave uslijed nedostataka enzima pro-bavnih sokova. Mnogi pacijenti pate od prezakiseljenosti odnosno premale zakiseljenosti želuca. U preko 60% nalaza stolice zapažamo na-draženu, prozirnu sluznicu tanka crijeva, a još češće poremećen imunološki sustav.

Enzimska terapija

Što manje hrana sadrži vlaknastih tvari i tvari koje bubre, to manje enzima moraju pripraviti probavni so­kovi. Današnja hrana sa svojim visokim udjelom praznih ugljikohidrata, te izostavljanje iz prehrane proizvoda od prekrupe, mahunarki, krumpira i povrća dovodi već u mladim godinama do zabrinjavajuće loše odnosno slabe funkcije organa koji moraju davati na raspolaganje probavne sokove bogate enzimima.

To je kao s mišićem: ako se ne pokreće i ne vježba, omlitavi. Tu se ne mora odmah raditi o teškim enzim-skim poremećajima; lake do srednje slabosti enzima

158

uzrokuju već znatne probavne tegobe, kao osjećaj težine u želucu, nadimanja, grčeve u crijevima, po­manjkanje teka i proljeve. Postoji li takvo stanje, pre-poručamo uz ciljane probiotičke mjere i čaj s biljem koje sadrži gorke tvari ili mješavinu amara ili barem kratkoročno popratno davanje enzima.

Hipoaciditet - hiperaciditet

Proizvodi li želudac premalo želučana soka (hipo­aciditet), zbog toga trpi prije svega razgradnja bje­lančevina iz hrane. Tako loše razrađenu hranu u počet­noj fazi probave moraju tada razgrađivati bakterije u crijevu. Kao posljedica nastupaju procesi truljenja, nadimanja, osjećaj pritiska. Proizvodnju želučana soka i probavu bjelančevinama mogu veoma dobro poticati gorke tvari. U tu svrhu ima mnogo čajeva i biljnih pripravaka koji nam stoje na raspolaganju.

Postoji li međutim prezakiseljenost želuca, tada bi gorke tvari bile pogrešan izbor. Tu se pokazalo osobi­to učinkovitim Argentum nitriticum. Pojave kao što su premala zakiseljenost odnosno prekiseljenost želu­ca uvijek su simptomi, nikad uzroci bolesti. Oni najč­ešće upućuju na pogrešnu prehranu, konzumiranje sredstava za uživanje i psihičko opterećenje. Prema tome, nema baš smisla simptomatično liječenje tego­ba što iz toga proizlaze.

159

Imunostimulacija

Nijedan sustav u našem organizmu ne reagira toli­ko osjetljivo na poremećaje kao naš imunološki su­stav. Humoralni, celularni i nespecifični obrambeni sustav pojmovi su koji se spominju posljednjih godi­na, nakon što su se intenzivnim istraživanjem uspjela steći mnoga saznanja o funkciji tog za nas tako život­no važnog sustava. Dok se misaoni pravac školske medicine bavi gotovo isključivo metodama imunosu-presije, da bi se borio protiv nekih bolesti (antibiotici, kortizon, citostatici) cjelovita medicina nastoji imu­nološki sustav ojačati ili modulirati (mikroimunotera-pija, simbiozno usklađivanje, prehrana i drugo).

Dok na jednoj strani još uvijek prevladava miš­ljenje da su bakterije neprijatelji čovjeka i da se zato moramo protiv njih boriti svim sredstvima, druga je strana shvatila da su bakterije zapravo čovjekovi pri­jatelji i da postojeći uvjeti u probavnom sustavu i sta­nje organizma odlučuju hoće li bakterije uzrokovati bolesti. Kao što smo vidjeli na primjeru crijevnih bak­terija i imunološka sustava povezana s crijevom, znači tek simbioza između mikroorganizama i makroorga-nizama životnu sposobnost za pojedinca.

Sto je teže stanje disbioze u crijevu, to je slabija obrambena snaga organizma. Infekcije svake vrste nisu uopće zamislive bez promijenjene crijevne flore i

160

bez promijenjenih lokalnih i sustavnih uvjeta u orga­nizmu. Ja sam svjestan da se tu dovode u pitanje glav­na uporišta školske medicine, ali svakodnevni rad na bolesnicima pokazuje uvijek iznova da su potrebni poticaji na nove načine mišljenja. Konvencionalna će medicina postati opet uistinu učinkovitom kad se sjeti svojih korijena, kad postane medicinom u hipokrat-skom duhu.

Postoje mnoge mogućnosti da se na imunološki sustav djeluje poticajno i modulacijski. U vezi s disbiotičkim stanjem stekli smo dobro iskustvo s pri-pravcima FloraSol ili EnzySol, kao i s Elastrocorom. Florasol i Enzysol imaju važnu ulogu upravo u liječ­enju mikoza.

Aktiviranje metabolizma

Značenje mikoza bilo je opširno objašnjeno u po­sebnom poglavlju o mikozama. Ako se crijevna miko­za hematogenim (prenošenjem krvlju) ili limfogenim (prenošenjem limfom) putem razvila u organsku mi-kozu, tada mikotoksini (otrovne tvari gljivica) nanose znatnu štetu staničnom metabolizmu i ometajuće zah­vaćaju u ciklus limunske kiseline. Mi pretpostavljamo da se tu radi o zastoju piruvata uz znatno usporavanje konačne oksidacije. Zato se pacijenti koji pate od or­ganske mikoze često žale na simptome poput umora,

161

pomanjkanja energije, zaboravnosti, smanjene spo­sobnosti koncentracije, ta čestog stanja pomućenosti. Kako bi se opet aktivirao tijekom ciklusa limunske ki­seline i time se opet dala stanici mogućnost da izbaci mikotoksine, dajmo svakodnevno intermedijarne ka­talizatore ciklusa limunske kiseline, na primjer infuzi­jama tijekom 2-3 tjedna. Tim postupkom i odgovarajućom popratnom medikacijom rijetko izo­stane uspjeh terapije. Mnogi su slučajevi dokumenti­rani i mogu se pogledati.

v

Čišćenje crijeva hidroterapijom kolona

Klistiri za čišćenje crijeva bili su već u starom Egiptu i u ranoj Perziji pouzdan oblik liječenja crijev­nih tegoba. Ta se uspješna metoda borbe protiv crijev­nih poremećeja proteže od srednja vijeka do današ­njeg doba. Tehnički nas je napredak doduše oslobodio bolnih i neugodnih popratnih pojava oblika terapije.

Najučinkovitije je čišćenje crijeva takozvanom hi­droterapijom kolona, tehnički razvijenom, usavršeni-jom metodom dobro poznatog klistiranja.

Ta se metoda pokazala učinkovitom pri nizu obo­ljenja i tegoba što ću ih nabrojati:

- začepljenje crijeva - proljev

162

- nadimanja i - osjećaj punoće

- tromost crijeva - divertikuloza i divertikulitis - colits i Morbus Crohn - zadah iz usta - naseljenost parazita u crijevu - kronične infekcije - kronične tegobe sa zglobovima

I - kožna oboljenja - alergije - popratno uz kuru posta - za pripremanje operacije ili kolonoskopije i

rektoskopije - naseljenost gljivica - kronični umor

S novim napravama za čišćenje crijeva hidrotera­pijom uspijeva klistiranje debela crijeva filtriranom vodom različite temperature posve bez problema i ne­ugodnih mirisa. Zahvaljujući zatvorenom sustavu uvođenja vode u crijevo i pražnjenja sadržaja iz crije­va, nije taj postupak za pacijenta ni neugodan ni bo­lan, već se čak osjeća ugodan. Nakupljeni i otvrdnuli ostatci u crijevu oprezno se odstranjuju sa stijenki i iz-bočenja debela crijeva, isto tako i stara sluznica, para­ziti, bakterijski otrovi i odumrli sastavni dijelovi

163

stanica. Pritom se mogu doseći svi dijelovi debela cri­jeva sve do tanka crijeva.2 3 Oisno o temperaturi vode rasteže se crijevni mišić i oslobađa zgrčenosti, opet se potiče peristaltika. Sadržaj crijeva što otječe može se ocijeniti kroz mali prozorčić na uređaju.

Obnova sluznice

Mnogi terapeuti još često pri sanaciji crijeva zane­maruju pregled i liječenje sluznice tanka crijeva. Di-sbioze i mikoze dovode često, kao što je već mnogo puta spomenuto, do nadražaja, upala i degeneracija sluznice crijeva s dijelom teškim posljedicama kao što su Colitis ulcerosa, Colitis pseudomembranacea, Morbus Crohn, te do enteralnih alergija. Mnoga se od tih teških oboljenja ne mogu više izliječiti, samo se još mogu ublažavati njihovi simptomi. Najčešće se susre­ćemo s raznim oblicima nepodnošljivosti prehrambe­nih namirnica, a na drugom su mjestu različite vrste kolitisa.

23 Opširne informacije o postupku hidroterapije možete naći u knjizi „Das Buch der ganzheitlichen Darmsanierung", izdavača dr. med. Tomasa Schultza - Wittnera, objavljenoj u nakladi Fit furs Leben Verlag (NaturaViva Verlags GmbH).

164

Osim mjera koje se poduzimaju ovisno o uzroci­ma, preporučamo za terapiju sluznice injekcije pri­pravka Coenzym compositum, Engystol i Mucosa composhum (Heel) kao mješavina injekcije tijekom duljeg vremena. Ovisno o težini slučaja primjenjuju se injekcije svakodnevno.

Za pregled sluznice tankog crijeva postoji parame­tar koji bi se trebao rutinski tražiti odmah pri pregledu stolice, a to je alfa 1 - antitripsin. Prelazi li ta vrijed­nost 0,27 mg/g, to je uvijek upozorenje da se u sluzni­ci odvijaju upalni i/ili alergijski procesi. Tada postoji opasnost povećane propusnosti crijevne sluznice. To znači mogućnost da kroz sluznicu prodru iz nutrine crijeva tvari kojima je to inače onemogućeno. Kao po­sljedica nastaju alergijske i pseudoalergijske reakcije - često na živežne namirnice i njihove dodatne tvari, a kakvoća života tih ljudi znatno je snižena.

Da bi se nadražena sluznica obnovila i oporavila, uklonili upalni procesi, primjenjujemo Mucosaol TM. Tu se radi o uljnoj mješavini iz lanena ulja, ulja bora-čeva sjemena, ulja egipatskog crnog kima i vitamina E. Jedinstvena mješavina i kombinacija tih ulja, koja su bogata nezasićenim kiselinama, djeluju tako da se upale u sluznicama crijeva zaustave i uklanja se pro­pusnost.

165

Mikroimunoterapija

Pomoću primjera pacijentice koja je bolovala od Morbus Crohna (vidi poglavlje „Program postavlja­nja dijagnoze crijeva") vidjeli smo da je cijepljenje protiv hepatitisa, uz bolesne krajnike kao žarište, izaz­valo bolest. Cijepljenje je dovelo do znatnih nadražaja i pogrešnih reakcija u imunološkom sustavu tako je počeo samo uništavaj ući proces. Naš imunološki su­stav služi međutim obrani i svladavanju poremećaja izazvanih izvana i iznutra. On uništava klice bolesti, prepoznaje i svladava izrođene stanice iz kojih bi mo­gao nastati rak. Dokle god je imunološki sustav ne­okrnjen, možemo većinu bolesti držati podalje od sebe. On nema dakle u normalnom slučaju zadatak na­padati i uništavati tkivo vlastita tijela.

Imunološki je sustav nadasve složen i veoma spe­cifičan sustav koji sam sebe organizira i regulira. On je međutim veoma osjetljiv na dugotrajna optereće­nja: stalna pogrešna prehrana, duševno opterećenje, dugoročno uzimanje lijekova i unošenje otrovnih tva­ri u organizam mogu taj sustav temeljito izbaciti iz ravnoteže.

Ako je imunološka obrana oslabljena, ne mogu se više ukloniti poremećaji koji izazivaju bolesti: bakte­rije ili virusi „preprogramiraju" naše stanice, mogu se nesmetano razmnožavati izrođene stanice, što nam

166

može donijeti uistinu velike nevolje. Naš se imunolo­ški sustav tada usmjerava protiv nas samih i dovodi do ozbiljnih autoimunih oboljenja, kao što su artritis, skleroza, Morbus Crohn, Colitis ulcerosa i oboljenja štitnjače.

Mikroimunoterapiju razvili su tijekom posljednjih 30 godina belgijski liječnici dr. MAURICE JENAER i dr. BERNARD MARICHAL. Taj posve novi način li­ječenja želi sjedne strane osnažiti i regulirati oslablje­ni ili poremećeni imunološki sustav pacijenta osobno prilagođenim mjerama, a s druge se strane želi se bori­ti protiv uzročnika oboljenja ili tegoba takozvanim specifičnim nukleinskim kiselinama.

Mikroimunotreapija primjenjuje najnovije, tek posljednjih desetljeća otkrivene imunoregulativne djelotvorne tvari. Primjeri su za to interferoni, interle-ukini i specifične nukleinske kiseline. Isprva je medi­cinska znanost polagala velike nade u te nove tvari. U praktičnoj se primjeni pokazalo međutim da one u osjetljivom imunološkom sustavu uz željene učinke uvijek izazivaju i nepoželjne nuspojave. Zbog toga su terapeutskoj primjeni tih tvari postavljene uske grani­ce.

Mikroimunoterapija svladava te granice time što navedene, moderne supstancije primjenjuje po načeli­ma homeoterapije prokušanima od davnine. Mikroi­munoterapija nije dakle ništa drugo nego

167

„homeopatska imunoterapija modernim supstancija­ma". Sada smo u stanju uskladiti poremećeni imuno­loški sustav. Prežestoke se reakcije mogu ublažiti, a one blokirane otkočiti. Time se u najpovoljnijem slu­čaju mogu zaustaviti autoimune reakcije.

Terapija vitalnim tvarima

Svaki oblik disbioze, slaba odnosno poremećena probava, upalne i alergijske reakcije u probavnom traktu idu uvijek na štetu vitalnih tvari, crijevne bakte­rije imaju naime između ostaloga zadatak proizvoditi vitamine i u mnogo su slučajeva odgovorne za prije­nos minerala i elemenata u tragovima. Oštećenje cri­jevne flore znači uvijek gubitke vitalnih tvari u crijevu i manjka u stanicama. Pri poremećaju crijevne funkci­je uvijek patimo od kronična nedostatka vitalnih tvari u stanicama. To je posve tipično za začepljenje. Gubi­tak elektrolita u crijevnim stanicama oslabljuje ih u njihovoj djelatnosti - crijevo postaje tromim.

Pri našim testiranjima često ustanovljujemo po­manjkanje vitamina, minerala i elemenata u tragovi­ma. Da bismo poravnali taj deficit primjenjujemo već godinama s veoma velikim uspjehom pripravak Ela-stocor TM. Elastocor TM sadrži kombinaciju svih

168

životnih vitalnih tvari s veoma visokim stupnjem iskoristivosti za tijelo i pri funkcionalno poremećenu crijevu. Kao što pokazuje primjer pacijentice koja je bolovala od Morbus Crohna, postojala je i tu visoka potreba za vitalnim tvarima koja se uspjela uspješno zadovoljiti Elastocorom TM.

169

Koncept cjelovita zdravlja crijeva: tjedan sanacije crijeva

Mi želimo da saniranje vašega crijeva bude za vas ugodan doživljaj. Nama je stalo u prvom redu da se dobro osjećate. Već godinama provodimo u čarobno lijepom krajoliku tjedne sanacije crijeva. Obnovom crijevne flore potiče se na vaš metabolizam. Čudit ćete se kakva će se dinamika i energija stvoriti u vama.

Da bi se postigao taj cilj provodi se u tjednu sana­cije crijeva 2 4 program postavljanja detaljne dijagnoze crijeva, o kojem je već prije bilo riječi; s druge strane počinjemo s individualno usklađenim terapeutskim mjerama i pregledima koji vam omogućavaju da shvatite prave uzroke svojih tegoba i pokrenu proces liječenja. Program tjedna sanacije crijeva prikazat ćemo odmah u nastavku teksta.

Po pravilu počinjemo ponedjeljkom i do petka provodimo sljedeće postupke:

1. Obazrivo i temelj ito čišćenj e crij eva hidrotera-pijom

2. Infuzije za regeneraciju crijevne sluznice

24 Tjedan sanacije crijeva može se u pojedinim slučajevima protegnuti i na dva tjedna.

170

3. Izgradnja fiziološke crijevne flore 4. Terapija sluznice 5. Terapija protiv gljivica (ako ih dokažu nalazi) 6. Bachova cvjetna terapija za duševno - duhov­

no usklađivanje 7. Individualni program prehrane 8. Terapija vitalnim tvarima 9. Predavanje o zdravstvenim temama 10. Izrada individualnog terapijskog plana za

primjenu kod kuće 11. Nakon 3 mjeseca ambulantni kontrolni pre­

gled i kontrola nalaza

U jednom tjednu temeljite cjelovito-biološke dija­gnostike i terapije može se položiti temelj za dobro osjećanje, zdravlje crijeva i dobru kakvoću života. Bilo za sprečavanje ili liječenje bolesti: sve počinje s crijevom. Crijevo je osnova tvoje živome snage!

171

Pregled t jedna sanacije crijeva

172

POGOVOR

Kad sam prije nekoliko godina posjetio HEINZ A ERVENA u njegovu divnu vrtu u Remagenu i oduše­vio se sočnim velikim voćem i snažnim povrćem, pi­tao sam ga kako mu je samo sve to uspjelo? On se nasmiješio i odgovorio: „Zdrave biljke što ih ovdje vi­dite i ukusno voće zahvaljujem pripomoći mnogih ti­suća pomagača. Bog nam je poslao najsitnija živa bića da učine zemlju plodnom i time nam služe kao poma­gači, kako bismo mogli proizvoditi zdrave živežne na­mirnice. Svih ovih godina otkako se bavim obrađivanjem vrta i uzgojem voćaka nisam još nikad imao gubitke krivnjom 'štetočina', iako nisam ni je­dan jedini put prskao otrov. Bez mojih gujavica, ličin­ki, insekticida i mikroorganizama ne bih nikada mogao ostvariti svoje djelo. Oni su moji pomagači -sve zahvaljujemo njima."

Onoga kome je poznato koliko je HEINZ ERVEN uvijek poštovao Boga, sigurno će se dojmiti njegova filozofija i njegov rad. On je pobio sve što moderno poljodjelstvo vjeruje da je postiglo monokulturom i kemijom. Pokazao je da se trebaju poštovati prirodni zakoni i po kojima je simbioza s mikroorganizmom i

173

makroorganizmom životno nužna u svim životnim oblicima. Kao stoje neoštećena flora zemlje jamac za zdrav rast biljaka, tako je i zdrava crijevna flora osno­va za naše zdravlje i dobro osjećanje, te nam omogu­ćava život bez bolesti. Onoga trenutka kad prestanemo poštovati prirodne zakone i izazovemo „navalu štetočina", zadaje nam naša kemijska borba protiv njih smrtni udarac. Herbicidi, fungicidi i pesti-cidi u poljoprivredi mogu se izjednačiti s neodgovor­nom primjenom antibiotika, hormonskih pripravaka, citostatika i kortizona u medicini.

Mi uništavamo jedan naoko maleni, nevažni svi­jet, a zapravo dovodimo sami sebe na rub ponora. Želimo opet podsje.titi na riječ prof. dr. SEEGERA: „Bakterije su čovjekovi prijatelji, ne njegovi neprija­telji."

Omalovažavanje crijevne flore u medicini sigurno je jedna od najvećih zabluda, nepoštivanje prirodnih zakona zlodjelo, nepoštivanje zakona svijeta stvorena po Bogu kolektivno samoubojstvo. Dokle god zdrava hrana i zdrav način života budu smatrani tako reći hi­rom svojeglavaca i čudaka, a ponekad čak i ismijava­ni, uništavat će civilizacija samu sebe. Rak, SIDA, mikoze, alergije, smrt djece i kronične intoksikacije, pritajeni su loši glasnici. Bolesti se sigurno ne mogu

174

svesti na temu eubioze i disbioze, ali tko je pažljivo pratio međusobne povezanosti, taj će nastojati njego­vati i čuvati mnogo tisuća svojih sićušnih pomagača -na obostranu korist i dobrobit.

W. Spiller

175

DODATAK

Adrese za zainteresirane

Izvori informacija Za FloraSOL, EnzySOL, Mucosaol, Elastocor i dr.: Obitelj Joseph Frankfurterstr. 128 D-03149 Forst Telefon +49 (0) 35 62 / 66 99 78 Fax +49 (0) 35 62 / 66 99 24

Informacije o programu postavljanja dijagnoze crijeva i tjednu saniranja crijeva Gesundheitspraxis Beate & Wolfgang Spiller Niederestr. 24 D-78050 Villingen-Schwenningen Telefon +49 (0) 77 21 / 45 03 Fax (u Njemačkoj) 0185006634409457 Mail: w.spiller@t-online.de www. darmsanierungswoche.de

176

Predavanja na temu zdravlja crijeva J+F Management Jtirgen Weiner Ostpreussenweg 29 D-78176 Blumberg Telefon +49 (0) 77 02 / 25 37

Popis terapeuta i informacije o obrazovanju za probiontologe, prehrambene i posne terapeute Sppiler-Gesundheitsakademie Niederestr. 24 D-78050 Villingen-Schwenningen Telefon +49 (0) 77 21 / 4 5 03 Fax (unutar Njemačke) 01805006634409457 www. spiller-gin.de

Daljnja literatura o zdravlju i aktualne informacije Besplatne informacije o ostalim knjigama iz naklade Waldthausen Verlag možete dobiti pri Waldthausen Verlag in der Natura Viva Verlags GmbH Postfach 1203 71256 Weil der Stadt Telefon +49 (0) 70 33 / 138 08 17 Mail: info@waldthausen-verlag.de www.waldthausen-verlag.de

177

Rječnik stručnih pojmova

aerobni - kojemu je za život potreban kisik amilaza - želučani ferment koji rastvara škrob amonijak - spoj dušika i vodika anaerobni - koji nije ovisan o kisiku analno područje - oko čmara angina - upalno oboljenje krajnika apendicitis - upala crvuljka autoagresivan - usmjeren protiv sama sebe (npr. au-toimun) autointoksikacija - samotrovanje

bakterija - najmanje živo biće bronhitis - upala bronhija

cekum - slijepo crijevo celijakija - nepodnosivost sluznice crijeva na žitarice citostatici - lijekovi koji priječe diobu stanica

difterija - infektivna bolest disbakterija - bolesna crijevna flora disbioza - bolesna crijevna flora dizenterija - infektivna bolest duodenum - tanko crijevo

178

edem - nakupljanje vode u tkivu egzogeni - uvjetovan izvana elektroliti - električni vodiči u otopinama empirijski - iskustveni endogeni - uvjetovan iznutra enterokolitis - upala crijeva eubioza - zdrava crijevna flora ezofagus - jednjak

faeces - izmet foetor ex ore - zadah iz usta fungicidi - kemijsko sredstvo za borbu protiv gljivica (u poljoprivredi)

gama-globulin - bjelančevina krvnog seruma s fun­kcijom antitijela (stvara specifičan imunitet) gubitak elektroUta - gubitak minerala

hematogen - uzrok je u krvi hiperaciditet - prekiseljanost želuca humoralni - sastoji se od tekućine, u vezi s tekući­nom (krvlju, limfom)

ileum - dio tanka crijeva imunoglobulin A (IgA) - obrambena tvar tijela imunološki sustav - vlastiti tjelesni obrambeni su­stav

179

imunostimulacija - poticanje obrambena sustava imunosupresija - potiskivanje, oslabljivanje imuno­loškog sustava insekticid - sredstvo za uništavanje najmanjih živih bića interakcija - uzajamni odnos intestinalna autointoksikacija - samotrovanje tijela putem crijeva

intestinalna flora - bakterije probavnog trakta

jejunum - dio tankog crijeva

kadaver in - nastaje truljenjem bjelančevina

kancerogen - koji izaziva rak karcinom - rak klostridije - bakterije truljenja kolera - infektivna bolest kolitis - upala debela crijeva kolon - debelo crijevo kolostomija - djelomično odstranjivanje crijeva kontaminacija - zatrovanost. Onečišćenje krv, okultno - krv u stolici koja se može dokazati samo mikroskopom

lamina propria - sloj vezivna tkiva želuča-no-crijevne sluznice latentan - prikriven

180

libido - seksualni nagon, požuda limfociti - sastavni dijelovi bijelih krvnih tjelešaca limfogen - uzrok je u limfi lipidi - prirodni organski spojevi koji se tope u otapa­lima za masnoće lumen crijeva - nutrina crijeva

makrofagi - fagocitne stanice maskirana (prikrivena) alergija - netipične alergij-ske reakcije meteor iza m - nadimanje trbuha mikrobiologije - nauk o najmanjim živim bićima mikroorganizam - najmanje živo biće Morbus Crohn - upaino oboljenje crijeva Morbus Hodgkin - rak limfnih žlijezda musoca - sluznica mastociti - (M-stanice) - obrambene stanice u sluzni­ci tankog crijeva M2-PK - enzim koji se stvara u crijevu pri upalama i tumorima, a može se dokazati u stolici

natrijev glutamat - pojačivač okusa neurodermitis - alergijsko kožno oboljenje neuroni - živčane stanice nosodi - homeopatski lijekovi iz životinjskih produ­kata

181

opijati - sredstva za smirenje i protiv boli proizvede­na iz maka oralno - putem usta ostitis - upala kostiju otitis media - upala srednjeg uha Overgrowth-sindrom - bakterije odlutaju iz debela crijeva u tanko crijevo

pankreas - gušterača parametar - mjerna vrijednost patološki - bolesno Peyerove ploče - imunološki organ u crijevu penicilin - gljivica plijesni, antibiotik perianalna flora - bakterije oko čmara peristaltika - gibanje crijeva perkutano - kroz kožu, injekcijom peroralno - kroz usta pesticidi - sredstva za uništavanje najmanjih živih bića plazma stanice - proizvođači imunoglobulina profilaktički - preventivno proteaze - enzimi koji u organizmu cijepaju bjelanče­vine na aminokiseline putrescin - nastaje pri truljenju mesa

riboflavin - vitamin B2

rozaceja - kožno oboljenje

182

serološki pregled - pregled krvi simbioza - skladan suživot mikroorganizama i mak-roorganizama sinusitis - upala sinusa skatol - kem. spoj veoma neugodna mirisa, koji na­staje pri truljenju bjelančevina, a nalazi se npr. u izme-tinama sonograflja - ultrazvučni pregled steroidi - spojevi koji dolaze u svim živim stanicama, imaju važnu fiziološku ulogu (kolesterol, žučna kise­lina, spolni hormoni, srčani glikozidi)

toksemija - otrovanje krvi (otrovne supstancije u krvi) toksini - otrovne tvari tonzilitis - upala krajnika urtikarija - koprivnjača

vaginalna flora - vaginalne bakterije vakcina - cjepivo

183

O autoru

Wolfgang Spiller se specijalizirao za alergije i cri­jevna oboljenja. Od 1981. godine radi kao lječitelj (Heilpraktiker) u svojoj privatnoj praksi, gdje se prim­jenjuje liječenje prirodnim metodama. Težište je nje­gova rada liječenje ljudi s kroničnim funkcionalnim poremećajima crijeva. On je osnivač nekadašnje Schwarzwald klinike (1984.-1996.). U studenom 2000. utemeljio je Spiller-Netzwerk fur Gesundheit, gdje se primjenjuje Villinger Modeli što gaje on izra­dio, kao orijentacijski koncept postizanja zdravlja. Osim klasičnih prirodnih metoda liječenja tu su i pro­biotičke strategije, mikroterapije i terapija odgovara­jućom prehranom. Dosada je obavljeno više njegovih knjiga.

184

Daljnja literatura

Beckmann, Gero / Ruffer, Dr. Andreas: Mikrookolo-gie des Darms, Schliitersche Verlag, Hannover. 2000

Bragg, Dr. Paul C: Wunder des Fastens, Fit fiirs Leben Verlag, Weil der Stadt. 1998

Deppert, K.: Die systematische Zungendiagnostik bzw. -symptomatik, Acta biologica 2/77

Diamond, Harvey und Marilyn: Fit fur's Leben, Teil 1 und 2 Waldthausen Verlag, Weil der Stadt. 1990/1991

Moli, Ralf / Spiller, Wolfgang: Schachmatt den Aller-gien, Schnitzer-Verlag, St. Georgen. 1994

Spiller, Wolfgang: Lebensaktive Enzyme, Fit furs Le­ben-Verlag, Weil der Stadt. 2. Auflage 2001

Spiller, Wolfgang: Neurodermitis - Schach den Aller-genen, Waldthausen Verlag, Weil der Stadt. 5. Auflage (i.V.)

Spiller, Wolfgang: Das Geheimnis der Schwar-zwald-Klinik, Spiller-Gesundheits-Verlag, Villingen-Schwenningen. 2001

185