GODIŠNJI IZVJEŠTAJ 2010.

Program: Savjetovalište za prevenciju i suzbijanje svih oblika nasilnog ponašanja u obitelji

Psihološko savjetovanje

Tijekom 2010. godine psihološku pomoć primilo je 236 odraslih osoba (207 žena i 29 muškaraca) i petero djece. Od toga, 72 korisnika/korisnica su bili uključeni u psihološko savjetovanje više od jedan put, neki i do 7 puta. Iz mjeseca u mjesec vidljiv je blagi porast korisnica/korisnika koji su se više puta obraćali u savjetovalište, čak i pristali biti uključeni u redoviti psihoterapijski rad što ukazuje na zadovoljstvo korisnika uslugama savjetovališta.

52,5% korisnica/korisnika je sudjelovalo u osobnom savjetovanju, a 47,5% u telefonskom. Korisnice/korisnici savjetovališta javljali su se iz svih krajeva Rapublike Hrvatske, no najčešće iz Zagreba (53,4%). Značajno veći postotak telefonskog savjetovanja može se objasniti činjenicom da korisnice/korisnici često zovu iz drugih gradova, pa su, umjesto u savjetovalište BaBe!, upućene/upućeni u savjetovalište koje djeluje u njihovoj lokalnoj zajednici. Dio korisnika, iako u mogućnosti osobno doći u savjetovalište, još uvijek nisu skloni imati osobni kontakt s psihologom radi predrasuda da to znači da „nisu normalni“ ili da će tijekom savjetovanja previše razotkriti o sebi,... BaBe! aktivno rade na educiranju korisnika o načinima funkcioniranja savjetovališta i mijenjanju predrasuda.

Raspon dobi korisnica/korisnika savjetovališta kreće se od 30 do 40 godina. Korisnici/korisnice su najčešće srednjoškolski obrazovane - 57,1% (tablica br.1). Većina Korisnica/korisnika je zaposlena (58,5%), s blagim padom zaposlenih korisnica/korisnika tijekom godine.

Tablica br.1: Prikaz razine obrazovanja korisnica/korisnika Savjetovališta, u 2010. godini (N=236).

Stručna sprema %

NSS 13,6

SSS 52,1

VŠS 10,6

VSS 23,7

Tablica br.2: Prikaz bračnog statusa korisnica/korisnika Savjetovališta po mjesecima (N=236).

1

Bračni status%

Udana/oženjen 48,3

Razveden/a 20,3

Živi u zajednici s partnerom/icom 7,6

U vezi je, ali ne žive zajedno 9,7

nije u vezi 4,2

U tijeku brakorazvodne parnice 8,5

Udovac/udovica 1,4

48,3% korisnica/korisnika savjetovališta je u braku (ponovno gotovo upola manji postotak u odnosu na prošli mjesec), s napomenom da se postotak značajno smanjuje u prosincu, a 28,8 % su razvedene/razvedeni ili u postupku rastave braka. U prosincu smo zamijetili značajan porast broja korisnica/korisnika koji su rastavljeni ili u postupku rastave braka. Ostali korisnici/korisnice žive u izvanbračnoj vezi ili nisu u vezi.

Tablica br.3: Prikaz pojavnosti problema radi kojih se korisnice/korisnici javljaju u Psihološko savjetovalište (N=236).

Problem/mjesec %

Nasilje 66,9

Rastava braka 36,0

Roditeljska skrb 20,3

Skrbništvo 22,03

Rad s zlostavljačem 6,4

Psihička bolest 5,5

Dijete želi ići živjeti kod drugog roditelja 4,6

Traženje smještaja u sigurnoj kući 11,01

Dijete je nasilno oduzeto 4,6

Problem u odnosima s djecom i supružnicima 12,8

Najčešći problem radi kojeg se javljaju korisnice/korisnici savjetovališta je nasilje, i to najčešće obiteljsko te nasilje među partnerima (tablica br.3). Vidljiv je značajan pad poziva vezano za ovu

2

problematiku u prosincu, što je posebno interesantan podatak obzirom na to da je poznato da su božićni i novogodišnji praznici dani kada se događa najviše obiteljskog nasilja. Stoga, očekivali smo povećan broj poziva u savjetovalište, posebice vezano za tematiku nasilja. Moguće je da žrtve nisu sklone kontaktirati savjetovališta za vrijeme dok se zlostavljanje odvija intenzivnije, već zovu nakon što “najgore prestane”. Ovo je pretpostavka koju bi bilo vrijedno provjeriti znanstveno jer nas potencijalno upućuje na važnu ulogu institucija koje kontaktiraju s obitelji za vrijeme tj. neposredno nakon počinjenja zlostavljanja. Ako je moguće da se žrtve tada nisu sklone obratiti se savjetovateljima, važno je da službene i stručne osobe koje tada s njima surađuju, budu u mogućnosti pružati podršku, djelovati savjetodavno i motivirati i žrtve i nasilnike u uključivanje u neki oblik psihosocijalnog tretmana.

Također, primjećujemo da nam se javlja značajan broj roditelja koji nam se obraćaju jer njihovo dijete želi ići živjeti s drugim roditeljem, a navodno je izmanipulirano da bi to izjavilo. Ovakva pojava, sama po sebi nije neobična, jer je jedna od čestih reakcija djece na rastavu roditelja, upravo biranje strane jednog od roditelja, obično onog koji je morao otići od doma ili onog koji je sklon sebe predstavljati kao žrtvu situacije. Ono što jest zabrinjavajuće je da smo, u više navrata, od naših korisnica, čuli da im djelatnici Centra za socijalnu skrb savjetuju da dozvole djeci da idu živjeti kod drugog roditelja jer „.. najvjerojatnije će im se dijete brzo vratiti.“ Smatramo da je ovakav stan nedopustiv, protivan pravima roditelja koji ima skrbništvo te štetan za djecu koja su vjerojatno dovoljno zbunjena odnosima u obitelji te im je potrebna jasnoća vezano uz to gdje su sigurni i tko je za njih odgovoran.

Korisnice/korisnici koji zovu radi problema s nasiljem, u 100,00% slučajeva su žrtve nasilja i najčešće navode da trpe psihičko, zatim verbalno i fizičko zlostavljanje.

Zapanjuje podatak da se čak 76,4% korisnica obratilo za pomoć u Psihološko savjetovalište radi zlostavljanja od strane supruga ili izvanbračnog partnera (najčešće partnera s kojim zajedno žive). Preostale korisnice/ korisnike zlostavljali su roditelji ili njihova djeca , nadređeni na poslu te bivši bračni partneri..

Za petero djece koja su bila uključena u savjetovalište nije bilo mogućnosti izlaganja demografskih podataka, obzirom na mali broj uzorka. Djeca su bila uključena najčešće radi pružanja podrške pri prolaženju kroz rastavu braka roditelja ili proradu traume nasilja u obitelji. U 2011. Godini planireamo organizirati socijalizacijske grupe kojima bismo obuhvatili veći broj djece s ovakvom problematikom.

3

Tablica br.4: Usporedba sociodemografskih karakteristika osoba koje su prijavile nasilje i osoba koje to nisu učinile.

Varijabla usporedbe t df p

Vrsta savjetovanja - 2,89 35 0,00

Dob 0,500 35 0,62

Bračni status -1,032 35 0,154

Ima li djece -0,49 35 0,627

Radni status 0,73 35 0,470

Stručna sprema 1,144 35 0,260

Statistička analiza podataka pokazala da je ne postoji značajna razlika između onih žena koje prijavljuju nasilje i onih koje ne prijavljuju u području obrazovanja, zaposlenja (zaposlena ili nezaposlena), dobi, bračnog statusa te roditeljske uloge (ima ili nema djece) (tablica br.4). Obzirom na to da je mali uzorak, ovaj nalaz ćemo provjeriti i idućoj godini rada savjetovališta.

Statistički značajna razlika u broju prijaviljavanja zlostavljanja nalazi se između osoba koje su primile tj. tražila osobno i telefonsko savjetovanje. Osobe koje češće prijavljuju slučajeve zlostavljanja, češće su uključene u osobno savjetovanje. Objašnjenje ovakvog nalaza je da osobno savjetovanje, koji pruža veći benefit za korisnice/korisnike, traže osobe koje su same sebi odlučile pomoći, s jedne strane prijavljivanjem nasilja i s druge strane, traženjem psihološke pomoći. Vrijedilo bi ispitati da li se ujedno radi i o osobama koje imaju veće povjerenje u stručne osobe i institucije.

Komentar rezultata:

Iz prezentiranih podataka, pokazuje se da tipična slika nasilja u obitelji uključuje ženu u ranim tridesetim godinama koja je dugotrajno zlostavljana od strane supruga, često kombinirano verbalno, psihički i fizički. Ovaj par najčešće ima maloljetnu djecu.

Teme koje su najčešće obrađivane u savjetovalištu (definirane iz perspektive klijentica/klijenata) su:

- Da li prekinuti vezu koja uključuje nasilje od strane partnera;- Kako pomoći partneru da sukobe nauči rješavati na nenasilan način;

- Vlastiti psihološki obrasci koji su žrtvu doveli u položaj žrtve nasilja;- Kako objasniti djeci da se roditelji razvode, bez da to na njih ostavi psihološke posljedice;- Kako organizirati viđanja roditelja koji je odselio iz obiteljskog doma;- Kako pristupiti problemima koje djeca iskazuju nakon što je roditelj odselio;- Kako dogovoriti sa bivšim supružnikom viđanja djece, kako zadržati suradnički odnos;- Psihološka podrška pri prolaženju kroz rastavu braka te pri tugovanju za preminulim

članovima obitelji;- Kada se obratiti psihijatru radi psiholoških problema;- Kako poboljšati narušene odnose sa bračnim ili vanbračnim partnerom;

4

- Obrada traumatskih iskustava nasilja...

Korištene metode rada bile su psihološko savjetovanje i psihoterapija, prvenstveno bazirani na kognitivno-bihevioralnom i gestalt psihoterapijskom pristupu.

Pravno savjetovanje

Tijekom 2010.god. pravni savjet dobilo je 1596 osoba, s time da je ukupan broj zatraženih savjeta bio 1795, te su isključeni upitnici osoba koje su se tijekom 2010.god. javile više puta.

Od ukupnog broja ispitanika/ca njih 88,6% se predstavilo pravnicama, dok je 11,4% osoba ostalo anonimno. Velika većina korisnika/ca zatražila je savjet telefonom (72%), a njih 28% bilo je osobno u savjetovalištu.

5

Također, velika većina ispitanika/ca koristi usluge pravnog savjetovališta prvi puta (80%), 13,4% osoba dobile su pravne savjete više puta, a 6,6% osoba nije se izjasnilo.

6

Iako su korisnice našeg savjetovališta pretežno žene (95%), može se primijetiti porast muških korisnika (5%) savjetovališta u odnosu na prethodne godine . Najveći postotak korisnika dolazi iz Zagreba (38,3%), s time da je u slučaju osobnog savjetovanja taj postotak i veći (osobno savjetovanje koristile su osobe ili iz Zagreba ili iz uže zagrebačke okolice). Od ostalih gradova ne možemo posebno izdvojiti niti jedan jer se podjednako javljaju sa područja cijele Hrvatske, čak smo dva poziva imali iz Londona.

Što se tiče dobne strukture korisnika/ca i dalje prevladava dobna skupina od 36 –40 godina s 20%, slijedeća dobna skupina po zastupljenosti je ona od 31 -35 koja čini 16%, zatim dobna skupina 41 - 45 godina sa jednakim postotkom (16%), dobna skupina 46 -50 čini 11%, dobna skupina 26-30 čini 10%, te gotovo u podjednakom postotku se javljaju ostale dobne skupine.

U svakom slučaju, skoro polovina korisnika/ca pravnog savjetovališta je srednjih godina - između 31 i 45 godina.

7

Bračni status korisnika/ca pokazuje da je nešto više od trećine korisnika/ca (40 %) u braku, 22% osoba je razvedeno, dok je 19 % korisnika/ca u procesu brakorazvodne parnice. Oko 6% korisnika/ca su udovci, odnosno udovice. Malo više od 8% ih nije u vezi ili žive u zajednici s partnerom/icom, jedna osoba (3%) je u vezi, ali ne živi s partnerom/icom ( dvije osobe nisu odgovorile na ovo pitanje).

Čak 90% korisnika/ca su roditelji i to njih 44% maloljetne djece, punoljetnu djecu ima 36% korisnika/ca, a 18 % ima i maloljetnu i punoljetnu djecu. Nešto manje od deset posto korisnika/ca nema djece.

Iz radnog statusa ispitanika/ca vidljivo je da je nešto više od polovice korisnika (50%) zaposleno, njih 26,8% je nezaposleno, 13,5% je u mirovini, s 1,8% se javljaju osobe koje su povremeno zaposlene, studenti i domaćice, dok (1,5%) nije odgovorilo na pitanje o radnom statusu.

8

Više od polovine korisnika/ca je srednje stručne spreme 57,3%, sa 14,2% javljaju se osobe sa nižom stručnom spremom, dok s visokom stručnom spremom se javljaju osobe u postotku od 16,5% (3,4% osoba nije dalo odgovor na pitanje o stručnoj spremi).

9

Od problematike s kojom se korisnici/ce obraćaju našim pravnicama posebno se izdvaja nasilje i to u 69,9% ukupnog broja slučajeva u 2010 god. Gotovo svi korisnici/ce koje prijavljuju nasilje trpe više oblika nasilja istovremeno, a prevladava psihičko / emocionalno , (41,8%), verbalno (41,8%) i fizičko (50,8%) nasilje, ekonomsko nasilje se javlja u 13,3% slučajeva, a seksualno u 1,2%. U zadnje vrijeme možemo primjetiti da nas korisnici zovu u vezi mobbinga i to u 5,2% slučajeva (0,9 ispitanika/ca nije se izjasnilo o kojem obliku nasilja je riječ).

Zlostavljači su u najvećem postotku bračni partneri 62,3%, zatim poslodavac, kolega, izvanbračni partner 8,4%, bivši bračni partneri ili bivši partneri 6,5%. Nešto manje od pet posto korisnika (3,3%) kao zlostavljače navode svoju djecu, dok u postotku 2,7% navode kao zlostavljača roditelje, dok 7,1% nije dalo odgovor na ovo pitanje. Nasilje je u 80,2% slučajeva opetovano, 15,1% su žrtve nasilja prvi puta te 4,6% ispitanika nije odgovorilo na ovo pitanje.

10

Nažalost i dalje se velik postotak slučajeva nasilja ne prijavljuje (74,3%), a 24,9% slučajeva je prijavljeno.

Od ukupnog broja slučajeva nasilja koji su prijavljeni , njih 94,2 % prijavljeno je samo policiji, 63,9% slučajeva prijavljeno je Centru za socijalnu skrb, 41,5% policiji i centru, 9,3 % policiji i odvjetništvu, 8,3% korisnika/ca obratilo se policiji, centru,pučkom i udrugama, te u istom postotku 0,3% pravobraniteljici i odvjetništvu, dok 3,2% nije odgovorilo na ovo pritanje.

Od svih prijavljenih slučajeva nasilja postupak se vodi u 44,7 % slučajeva, u 22,4% je u procesu vođenja, u 26,5 % slučajeva ne vodi se postupak ( 6,4% ispitanika nije odgovorilo na ovo pitanje).

11

Od ukupnog broja prijavljenih slučajeva nasilja, u 47,9% slučajeva bio je pokrenut prekršajni postupak, 25,6%, kazneni dok je u 21,7% slučajeva bio pokrenut i kazneni i prekršajni, a 4,8% korisnica ne zna o kakvom je postupku riječ.

Od ukupnog broja prijavljenih slučajeva nasilja, 32% slučajeva je završilo presudom, 46% slučajeva još uvijek je u procesu trajanja, u zastaru je ušlo 6% slučajeva, 9% ih je obustavljeno, dok 7% korisnica ne zna o kakvom je rezultatu postotka riječ.

12

Za slučajeve nasilja koji su procesuirani i koji su završili presudom, najčešće se izriče novčana kazna (42%), zatim zatvorska kazna 7%. Uvjetna kazna izrečena je u 23% slučajeva, a u 13% izrečena je uvjetna i novčana kazna. Također, 7% korisnica nije odgovorilo na ovo pitanje uz objašnjenje da ne znaju koja je kazna presuđena.

Zaštitne/sigurnosne mjere se u većini slučajeva 18,9%, ne predlažu niti izriču, što se tiče mjere zabrane približavanja, na njih otpada 18,2%, na mjeru liječenja od ovisnosti otpada 13,6% a u 6,1% slučajeva obavezan je psihosocijalni tretman s time da naša iskustva pokazuju da se ta mjera u praksi rijetko provodi. Na kazne koji nisu izrečene iako su predložene otpada 26,5 %.Također, 9,1% korisnica nije odgovorilo na ovo pitanje.

13

Osim radi prijave nasilja, korisnice nam se najviše obraćaju za pomoć oko rastave braka (31,8%), uzdržavanja djece (17,8%), na roditeljsku skrb otpada 11,7%, na imovinske odnose partnera 8,9%, prava posjećivanja 3,3% i radnih odnosa 3,6%. Problemi koji nisu navedeni u upitniku vode se pod kategorijom nešto drugo, a odnose se na: prisilno iseljenje vanbračnog partnera, smještaj psihički bolesne osobe, ugovor o doživotnom uzdržavanju, prebivalište u RH itd.

Dobar dio korisnika/ca (7,4%) zatražio je pomoć vezanu za problematiku koja nije obuhvaćena našim upitnikom, u tom slučaju pravnice, odnosno sami korisnici/ce zaokružuju odgovor „nešto drugo“ i dopisuju o čemu se konkretno radi.

14

Savjetovalište i sklonište za žene i njihovu djecu žrtve nasilja u obitelji

Ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja osigurava se trenutni smještaj u Sigurnu kuću koja se nalazi na tajnoj adresi na području Vukovarsko srijemske županije. Do ovog smještaja dolazi na temelju njihovog poziva na SOS telefon Udruge BaBe!, ili na poziv za pomoć oko smještaja koje pozive upućuju u velikom broju centri za socijalnu skrb, djelatnici policije i partnerskih udruga koje djeluju u području zaštite od obiteljskog nasilja, ali nemaju smještajne kapacitete.

Nakon ovog poziva organizira se žuran prihvat žrtava, te se osigurava njihovo sigurno odvođenje do Sigurne kuće. Osim osiguranja pomoći u vidu hitnog podmirenja eventualno nekih drugih potreba ( primjerice, liječničke pomoći) u Sigurnoj kuži se osigurava sigurni, tajni i zaštićeni smještaj žrtava i njihove djece, podmirenje prehrambenih potreba, osiguravanje higijenskih potrepština, te trenutni razgovor i savjetovanje sa nekom od stručnih osoba zaposlenica Sigurne kuće.

Nakon ovih početnih aktivnosti, za žrtvu se organiziraju svi eventualno potrebni poslovi koji se tiču upisa djece u školu, obavještavanje poslodavca ukoliko je zaposlena, te drugih poslova koje žrtva trenutno treba, a u svakoj konkretnoj pojedinoj situaciji.

Vrijeme provođenja ove aktivnosti odvija se svaki dan od 0 – 24 sata.

Za razdoblje od 01.01. – 31.12.2010. ukupno je boravilo 48 korisnica/ka od čega 23 žene i 25 djece.

1. Prihvat žrtava obiteljskog nasilja

Ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja osigurava se trenutni smještaj u Sigurnu kuću koja se nalazi na tajnoj adresi na području Vukovarsko srijemske županije. Do ovog smještaja dolazi na temelju njihovog poziva na SOS telefon Udruge BaBe!, ili na poziv za pomoć oko smještaja koje pozive upućuju u velikom broju centri za socijalnu skrb, djelatnici policije i partnerskih udruga koje djeluju u području zaštite od obiteljskog nasilja, ali nemaju smještajne kapacitete.

Nakon ovog poziva organizira se žuran prihvat žrtava, te se osigurava njihovo sigurno odvođenje do Sigurne kuće. Osim osiguranja pomoći u vidu hitnog podmirenja eventualno nekih drugih potreba ( primjerice, liječničke pomoći) u Sigurnoj kuži se osigurava sigurni, tajni i zaštićeni smještaj žrtava i njihove djece, podmirenje prehrambenih potreba, osiguravanje higijenskih potrepština, te trenutni razgovor i savjetovanje sa nekom od stručnih osoba zaposlenica Sigurne kuće.

Nakon ovih početnih aktivnosti, za žrtvu se organiziraju svi eventualno potrebni poslovi koji se tiču upisa djece u školu, obavještavanje poslodavca ukoliko je zaposlena, te drugih poslova koje žrtva trenutno treba, a u svakoj konkretnoj pojedinoj situaciji.

Vrijeme provođenja ove aktivnosti odvija se svaki dan od 0 – 24 sata.

Za razdoblje od 01.01. – 31.12.2010. ukupno je boravilo 48 korisnica/ka od čega 23 žene i 25 djece.

SOCIODEMOGRAFSKI PODACI KORISNICA/KORISNIKA SIGURNE KUĆE U 2010. GODINI

Tijekom 2010. godine u Sigurnu kuću smješteno je 48 osoba, od čega 23 žene i 25-ero djece. Dob zaprimljenih žena najčešće se kretala u rasponu od 31 do 40 godina (56,5%) , dok je većina djece dobi od 7 do 14 godina (48%). 13-ero djece pohađa osnovnu školu, a ostali nisu školskog uzrasta. 60, 9% korisnica potječe iz ruralne sredine, a preostale iz urbane.

15

Čak je 86,9% bilo nezaposleno u vrijeme ulaska u Sigurnu kuću te su primile stručnu podršku i savjetovanje vezano za nalaženje zaposlenja kako bi se mogle osamostaliti.

Iz slike br. 1, možemo vidjeti da čak 48% korisnica ( završena OŠ 39% i nezavršena OŠ 9%) nije kvalificirano za obavljanje određene djelatnosti, odnosno nemaju struku.

52,2% korisnica je udano, a ostale su neudane ili rastavljene.

Zapanjuje podatak da se čak 91,3% korisnica obratilo za pomoć Sigurnoj kući radi zlostavljanja od strane supruga ili izvanbračnog partnera (najčešće partnera s kojim zajedno žive). Preostale 2 korisnice zlostavljao je bivši bračni partner ili svekrva.

2. Pravno savjetovanje / pravna pomoć

Ova aktivnost sprovodila se jednom tjedno po 8 sati, po potrebi i češće.

Savjetovanje Sigurne kuće Vukovar vodila je odvjetnica i voditeljica pravnog tima BaBe!, Ljubica Matijević-Vrsaljko tijekom 2010. godine.

Tijekom 2010.god. 809 osoba zatražilo je savjet naših pravnica u savjetovalištu Sigurne kuće Vukovarsko srijemske županije, od toga je analizirano 512 upitnika. S obzirom da je dio upita bio opetovan ti upitnici nisu analizirani. Velika većina osoba se predstavila našim pravnicama 78%, dok je 22% ostao anoniman., također velika većina pravni savjet traži prvi puta, dok se oko 17% korisnika obraćalo i ranije.

16

3.Osiguranje odvjetničkog zastupanja - radi se o slučajevima u kojima je nužna pravna pomoć u vidu sačinjavanja odgovarajućih podnesaka ( tužbi, prijedloga, žalbi i slično) i zastupanja pred sudovima ( općinskim, županijskim, ) te centrima za socijalnu skrbi, radi se o slučajevima u kojima se radi o izuzetno složenim pravnim sporovima u kojima se žrtva nije kadra zastupati sama, a istovremeno u kojima žrtvi ovakva pomoć nije osigurana putem HOK, u okviru instituta besplatne pravne pomoći ili na neki drugi način, primjerice financijskom pomoći njezine primarne obitelji.

Usluge odvjetničkog zastupanja dobile 4 žene.

4.Psihološko savjetovanje / psihološka pomoć

Ova aktivnost provodila se jednom tjedno po osam sati. U međuvremenu (01.06.2010.) u radni odnos zaposlili smo psihologinju te se ova aktivnost provodila svakodnevno po osam sati.

Tijekom 2010. godine psihološku pomoć primila je 161 odrasla osoba i 25-ero djece. Od toga, 23 korisnice i sva obuhvaćena djeca bile su korisnice Sigurne kuće, te su psihološku pomoć primale kontinuirano, tijekom cijele godine. Korisnice koje nisu smještene u Sigurnoj kući, sve imaju prebivalište u Vukovarsko-Srijemskoj županiji. Korisnicama je pruženo psihološko savjetovanje, podrška pri rješavanju aktualnih životnih problema, pomoć pri proradi trauma od zlostavljanja, psihoedukacija vezano za uspostavljanje što kvalitetnijih odnosa s djecom, članovima obitelji te partnerima (bivšim ili sadašnjim),...

Sve nabrojane aktivnosti i djelovanje Savjetovališta Sigurne kuće su potpuno besplatne.

Suzbijanje nasilja kroz akciju, prevenciju, osvješćivanje i informiranje: Slušam,čujem,razumijem

U sklopu projekta Slušam, čujem, razumijem,a sukladno odobrenim financijskim sredstvima, održane su dvije radionice u OŠ Lučko. Prva radionica održana je za učenike 6. razreda 17.svibnja 2010. godine, s temom Konvencije o pravima djeteta. Cilj radionice bio je prepoznati koliko su djeca osviještena o svojim pravima prema Konvenciji, koliko razumiju što znači pojam konvencije, razumiju li pojam djeteta, na koga i u kojem opsegu se Konvencija primjenjuje te ih sukladno tome poučiti o Konvenciji. Daljnji cilj je potaknuti asertivnost te pobuditi u djeci svijest o njihovim pravima na sudjelovanje u svim područjima života. Voditeljica radionice, Ljubica Matijević Vrsaljko s učenicima je obradila sljedeće pojmove: konvencije, prava (prava preživljavanja, razvojna prava, zaštitna prava i prava sudjelovanja) i obaveza te pojam zabrane diskriminacije kao ključnom prerogativu ostvarivanja konvencijskih prava. Osim toga djeca su upoznata s institucijama zaduženih za zaštitu njihovih prava te s mogućim postupcima/procedurama u slučaju kršenja nekog od zajamčenih prava (učenici su vježbali pisati dopis nadležnim institucijama). Osim radionice za učenike, Ljubica Matijević Vrsaljko je održala i radionicu za roditelje učenika OŠ Lučko u sklopu redovitih roditeljskih sastanaka 19. svibnja 2010. Roditeljima je, sukladno njihovoj želji održana radionica o opasnostima kojima su njihova djeca izložena koristeći internet i socijalne medije. Osnovni cilj radionice bio je informirati i poučiti roditelje prednostima interneta kao medija komunikacije, a istovremeno ih upoznati s opasnostima modernih oblika komunikacije – chat roomovima, forumima, blogovima, face book. Osim očitih prednosti interneta (brza dostupnost informacijama, brže učenje, lako i brzo pregledavanje aktualnih novosti, obavijesti i vijesti, internetom kao izvorom zabave, prednostima brze komunacije) roditelji su upozoreni i na neke od mogućih opasnosti (izloženost neprimjerenim seksualnim sadržajima, moguća izloženost uznemirujućim i neprijateljskim porukama, moguća pretjerana izoliranost djece i mladih kod prečestog korištenja). Roditelji su upoznati i s pojmom cyberbullyinga – zlostavljanja putem interneta te su im predstavljena i „ zlatna pravila sigurnog chatanja i SMS dopisivanja“ (ne davati osobne podatke na

17

internetu zbog mogućnosti da ih zlonamjerna osoba iskoristi, ne davati svoju lozinku, ne objavljivati svoje fotografije koje bi mogle biti podobne za ucjene i slično, u slučaju zlonamjernih ili prijetećih poruka obratiti se starijoj osobi za zaštitu). Na kraju predavanja roditeljima su podjeljeni primjeri Ugovora o sigurnom surfanju u kojem se navode pravila korištenja interneta za djecu, a sve s ciljem njihove zaštite i uspostavljanja odnosa povjernja između roditelje i djece.

Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv nasilja 25.11. – 16 dana aktivizma

„Nasilje nad našim majkama, sestrama, prijateljicama, kolegicama i poznanicama nažalost svakodnevna je pojava. Barem na današnji dan trebali bi se osvijestiti i prestati razmišljati da se nasilje događa nekom drugom.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (Foto: BaBe!)

Ženska udruga BaBe! svoj će doprinos borbi dati komemorativnim skupom na Trgu bana Jelačića koji će započeti minutom šutnje u znak sjećanja na 16 žena i dvije djevojčice koje su u razdoblju od 1. siječnja do 21. studenog ubili njihovi mladići, bivši ili ondašnji, partneri bračni, izvanbračni, očevi ili muški članovi obitelji.

Kako odgajamo djecu?

BaBe! kreću u borbi protiv nasilja nad nježnijim spolom progovaranjem o korjenima nasilničkog ponašanja, o odgoju i porukama koje se upućuju djeci i kojima ih se priprema za buduće uloge žena i muškaraca. Ženska udruga pozabavlja se pitanjem zašto dječake odgajaju da ne smiju plakati i pokazivati osjećaje i zašto su 'pravi' muškarci oni koji ne pokazuju strah i ničega se ne boje.

Zbog čega djevojčice trebaju biti tihe i umiljate i zašto trebaju sanjati udaju? Možda bi roditelji trebali pokušati s drugačijim odgojem te raditi na tome da njihova djeca izrastu u samosvjesne osobe koje poštuju sebe i žele samo odnose u kojima ih se razumije kao jednakopravna bića.“

http://cro.time.mk/read/8ef8af0809/3beb8284bd/index.html

18

Program: Rodna ravnopravnost

Projekti: Put do vlastitog pogleda

Cilj projekta je bio uspostaviti rodno osjetljivo i profesionalno medijsko okruženje. Knjiga “Put do vlastitog pogleda” je zamišljena kao rodno osjetljiv priručnik za medijske profesionalce/ke i zainteresirane javnosti. Ključna aktivnost je bila nadopuniti prvo izdanje priručnika. Novi dio priručnika se odnosi na rodnu analizu sadržaja 19 emisija „Otvoreno“, HRT, emitiranih u mjesecu ožujku 2010. Autirca (Sanja Sarnavka) utvrdila je kako se u ovoj emisiji, koja je bila dio Informativnog programa HTV-a, kao formi koja se bavi posebnim aktualnostima proisteklim iz vijesti koje su u Dnevniku prikazane bez dubine zbog vremenske ograničenosti, prisutna pitanja rodne ravnopravnosti bilo izborom tema ili prisutnošću žena kao sugovornica, stručnjakinja (gender mainstreaming). Budući da postoji gotovo bezbroj načina na koje se može predstaviti svijet, pa je izuzetno značajno utvrditi što se i tko izostavlja i kako se predstavljaju stvari, ljudi i događaji (S. Hall, 1986.), istražila je kakva značenja nudi emisija Otvoreno kad je u pitanju rodna ravnopravnost. Emisija je izabrana jer su je ravnopravno naizmjence uređivali muškarac i žena, a urednica i voditeljica je bila Hloverka Novak Srzić koja je ujedno nekoliko godina bila i glavnom urednicom cjelokupnog Informativnog programa Hrvatske televizije. Znači, imala je moć. Metodom usporedbe autorica je ispitala postoji li razlika u uređivačkom pristupu i odnosu prema ženama i pitanju rodne ravnopravnosti emisija kad ih uređuje muškarac u odnosu na ženu urednicu. Analizu je autorica pripremila za međunarodnu konferenciju Annales Pilar 2010. – Ljudska prava žena – razvoj na međunarodnoj i nacionalnoj razini 30 godina nakon usvajanja UN-ove konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH. Tekst rodne analize sadržaja posebno je strukturiran za priruručnik kao indikativna analiza problema. Jedan od zaključaka analize je da: „“Otvoreno“ nije zatvoreno za rodnu ravnopravnost već urednički dvojac (Hloverka Srzić Novak i Mislav Tonogal) ne razumiju koncept rodno osviještenog medijskog pristupa temama.“ Taj novi dio priručnika će privući pažnju upravo televizijskih novinara/ki što je i nova kvaliteta ponuđenog sadržaja u priručniku s obzirom na utjecaj i značaj upravo javne televizije.

Konferencija Žene u politici: Strategije za postizanje rodne jednakosti 5. studeni 2010., Zagreb

19

U cilju poticanja rasprave o participativnoj demokraciji te povećanja i poticanja sudjelovanja žena na mjestima odlučivanja, a posebno u politici u kontekstu predstojećih izbora, CESI-Centar za edukaciji savjetovanje i istraživanje uz podršku veleposlanstva Republike Francuske i u suradnji s partnerskim udrugama BaBe!, Delfin, Domine i Centar za građanske inicijative Poreč, organizira međunarodnu konferenciju "Žene u politici: Strategije za postizanje rodne jednakosti".Prisustvovale su joj 91 sudionica iz nevladinih organizacija, parlamentarnih stranaka, sindikata i institucija. Teme konferencije bile su sudjelovanje žena na mjestima odlučivanja u političkom i javnom životu, participativna demokracija, rodna jednakost u lokalnoj zajednici te strategije za osnaživanje i sudjelovanje žena u "izbornim utrkama". Izlagačice su bile predstavnice institucija, aktivistkinje i političarke iz Francuske, Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine. Kao rezultat opsežne rasprave i razmjene iskustva sudionica izrađene su preporuke za povećanje političke participacije žena. Preporuke su namijenjene političkim strankama, tijelima javne vlasti te medijima te će se koristiti u budućim aktivnostima koje će se odvijati u okviru predizborne kampanje za slijedeće parlamentarne izbore u Hrvatskoj . Preporuke:Izraditi strategiju za uključivanje žena u stranku te izraditi plan djelovanja za postizanje uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca; Uvesti rodne kvote u stranačke statute; Poticati osnivanje, osnaživanje i djelovanje stranačkih organizacija žena na svim razinama stranke; Organizirati i poticati edukaciju članica i članova stranke o rodno osviještenoj politici i rodnoj ravnopravnosti; Izrađivati rodno osjetljive stranačke programe; Osuditi i sankcionirati seksističke i diskriminatorne istupe pojedinih članova/članica stranke; U komunikaciji s javnošću i političkoj promidžbi izbjegavati stereotipno prikazivanje žena; Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.

Preporuke tijelima vlastiU izradu i provođenje javnih politika uključiti rodnu perspektivu te provoditi rodno osviještenu politiku; Stvarati rodno osjetljive proračune na svim razinama; Osigurati financijske i materijalne uvjete za rad institucionalnih mehanizama za promicanje ravnopravnosti spolova; Osigurati ravnomjernu zastupljenost žena i muškaraca u javnim tijelima; Osigurati financijsku podršku za provođenje kampanja i akcija koje imaju za svrhu unaprijediti položaj žena u društvu.

Uvažavati i promicati rodno osjetljivu statistiku; Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.

Izraditi analizu ekonomske moći žena koja će uključivati informacije o ženskom vlasništvu imovine.

Preporuke medijima

Prilikom stvaranja programa voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti žena i muškaraca u programskim sadržajima; Izbjegavati stvaranje "getoiziranih" emisija na način da o položaju žena isključivo govore i raspravljaju žene; Podržati kampanje i akcije za poboljšanje položaja žena u društvu; Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.

UNICEF: Croatia - Country Analytical Report: Gender Issues 10 years after the "women in transition report

Ovaj izvještaj je izrađena je za potrebe UNICEF kao procjena trendova 10 godina od izlaska Izvješća „Žene u tranziijskim zemljama“ na temelju rodne analize podataka razvrstanih po spolu.

Za ovu analizu korišteni su raspoloživi podaci iz službenih izvora, kao i iz drugih statističkih izvješća, a istraživanja je imalo više ciljeva: utvrditi dostupnost spolno raščlanjenih podatka, predstaviti podatake razvrstane po spolu za razdoblje od 1999. do 2010. za ključna područja: Rodna ravnopravnost i ljudski razvoj, Natalitet, Formiranje obitelji, Zdravlje, Obrazovanje, Zaštita djece i obitelji, Rasprostranjenost obiteljskog nasilja protiv žena, te analizirati i procijeniti trendove u razdoblju od deset godina.

20

Izvještaj u cjelini bit će objavljen od strane UNICEF-a.

Program: Ljudska prava

Projekti:Videoteka ljudskih prava - Crna kutija, dokumentarna emisija o ljudskim pravima za mlade

Vidljiv i mjerljiv rezultat projekta je broj snimljenih emisija. Tijekom provedbe projekta snimljeno je deset dokumentarnih emisija koje tematski pokrivaju široko područje ljudskih prava. Svaka od emisija obrađuje jedan ili više, konkretnih slučajeva kršenja prava ili diskriminacije, a svaki je pojedini slučaj ispričan iz perspektive osobe/žrtve te analiziran od strane stručnjaka/inja, odnosno aktivista/kinja. Smatramo da smo takvim pristupom u najboljoj mogućoj mjeri približili mladima problematiku ljudskih prava, te da su osim osnovnih informacija o pojedinim temama dobili uvid svakodnevnicu onih koji svoja prava ne shvaćaju olako. Deset dokumentarnih emisija prikazano je na Hrvatskoj-radio televiziji dva puta (premijerno i reprizno), a stavljene su i na internetske stranice BaBe! kao i na novu stranicu www.crnakutija.babe.hr (koja je izrađena u sklopu projekta).

Snimljen je DVD set sa svih deset dokumentarnih emisija koje su prevedene i titlovane na engleski jezik kako bi DVD set mogle ponuditi na međunarodnom tržištu organizacijama civilnog društva, posebno onima u regiji koje se susreću sa sličnim problemima obrađenima u emisijama.

Uz DVD set priložena je i kratka knjižica u kojoj opisujemo projekt i svaku emisiju, DVD set je umnožen u 245 primjeraka kao i knjižica koja se nalazi unutar seta.

Osmislili smo i popratni priručnik Početnica za ljudska prava (tiskan u 250 primjeraka) s temeljnim informacijama o ljudskim pravima (karakteristike, definicije, podjela…), o evoluciji/razvoju ljudskih prava, instrumentima i tijelima zaštite ljudskih prava na nacionalnog, regionalnoj i globalnoj razini. Osim toga u priručniku se nalazi popis i kontakt ustanova/udruga koje nude obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo kao i popis literature za sve mlade dodatno zainteresirane za tematiku ljudskih prava.

Internetska stranice koja je također osmišljena u sklopu projekta Crna kutija osim svih emisija, sadrži i brojne druge, mladima zanimljive sadržaje npr. kratke biografije poznatih boraca i promotora ljudskih prava, glazbenika, glumaca, književnika koji su i sami aktivisti ili svojim djelima promiču univerzalne vrijednosti ljudskih prava, ideje tolerancije, poštivanja različitosti, itd. Čitava stranica zamišljena je kao mjesto interakcije, razmijene i dopune informacija. Svaki izbornik i rubrika na stranici ima predviđeno mjesto za komentare i prijedloge korisnika, čime se nadamo da smo ostvarili partnerski odnos između korisnika/ca i producentica i dodatno zainteresirale mlade na problematiku ljudskih prava te ih potakle na aktivniji odnos prema društvu.

Enabling the Civil Society Sector for active contribution in the pre-accession process in the Area of Democratisation and Human Rights

Opći cilj projekta bio je smanjiti demokratski deficit povezan s EU politikama osiguravanjem participacije i aktivnog doprinosa građana i organizacija civilnog društva u razvoju, implementaciji i

21

monitoriranju javnih politika povezanih sa Aquis communitaire iz područja ljudskih prava i socijalnih politika i to posebice na detektiranje diskriminacijskih praksi, kao i promoviranju antidiskriminacijskog zakonodavnog i policy okvira RH.

Kako smo aktivnostima prethodnog projekta mapirale diskriminacijske prakse u 7 lokalnih zajednica u RH (Pakrac, Knin, Vis, Vukovar, Dalj, Čakovec, Mursko središće) i rezultate objavile u publikaciji: “Putevima diskriminacije“ (Sarnavka, S. BaBe! 2010. Zagreb), aktivnostima ovog projekta željele smo rezultate promovirati u istim loklanim zajednicama, te utvrditi stupanj slaganja lokalnih dionika sa iznesenim zaključcima, kako bi potencijalne faktične greške, krivo „čitanje“ lokalnih konteksta (koji su uvijek mogući kod kvalitativnih istraživanja) mogli ispraviti za drugo izdanje knjige „Putevima diskriminacije“ koje je pripremljeno i predstavljeno na međunarodnoj/regionalnoj konferenciji o suzbijanju diskriminacije, 14. siječnja 2011. u Kući ljudskih prava.

Bridging Troubled Waters on Air:Listening to Minority Voices

BaBe! u partnerstvu sa udrugama „GORD“ iz Dalja i „Delfin“ iz Pakraca provode projekt financiran sredstvima EU u okviru programa European Instrument for Democracy and Human Rights (EIDHR), pod nazivom: „Mostovi preko uzburkanih voda: susret većinskih i manjinskih glasova u eteru”.

Cilj je projekta povećati svijest o pravima manjina (posebice srpskoj nacionalnoj manjini), njihovim potrebama i specifičnoj ulozi u lokalnim zajednicama te potaknuti komunikaciju i suradnju između većine i manjinskih grupa u Slavoniji – regiji koja je najviše stradala u ratu. Povećanjem medijske reprezentaciju etničkih manjina na loklanim radijskim postajama nastavilo bi se uspostavljati tolerantno, inkluzivno i raznoliko društvo.

Tijekom dosadašnje implementacije projekta uspješno smo ostvarile suradnju sa 7 lokalnih radijskih postaja (Hrvatski Radio Vukovar, Radio Osijek, Slavonski radio, Radio Vallis Aurea, Županijski radio Požega, Radio Daruvar i Radio 101) koje su zajedno osmislile ime i strukturu polusatne emisije na petodnevnoj edukaciji u Opatiji, u ICEJ-u gdje su između ostalih sudjelovali i potpredsjednik Vlade RH – Slobodan Uzelac, prof.dr. Siniša Tatalović, savjetnik predsjednika RH/Fakultet političkih, mr.sc. Igor Kanižaj, Fakultet političkih znanosti, Iva Krtalić, WDR, Njemačka, Jelena Berković, Radio 101 itd.

Emitiranje prve radijske emisije o nacionalnim manjinama s nazivom KVAKA 22 je započelo na Radiju 101. u ponedjeljak, 13. rujna u 18 sati i 45 minuta. KVAKA 22 u produkciji Radio 101 dostupna je na http://www.radio101.hr/emisije/drustveno-politicke/kvaka-22/podcast.

Do sada je emitirano na svih 7 radijskih postaja 42 polusatne emisija Kvaka 22 o nacionalnim manjinama, posebice srpskoj nacionalnoj manjini.

Teme koje smo emisijima obrađivali bile su između ostalih:Promjene Ustavnog zakona, u odnosu na problematiku Zajedničkog vijeća općina; reportaža iz Dalja o dvojezičnoj nastavi; prisjećali smo se izgubljenih sjećanja - legendarnih citata iz filmova, romana i pjesama; u svakoj emisiji su bili i odgovori na pitanja koja, uz uobičajene probleme s hrvatskim institucijama, dodatno muče pripadnike nacionalnih manjina; Forum koalicije za REKOM, posljedice zločina u Osijeku, Vukovaru i Varivodama, tema sa okruglog stola koji je spojio, makar nakratko, rockere Zagreba i Beograda, Kulturno- umjetničko društvo «Vreteno» iz Gornjeg Čaglića jedno je od rijetkih na području Požeško-slavonske županije koje okuplja pripadnike srpske nacionalne manjine oko jednog cilja- očuvanja tradicije i nacionalnog identiteta, o Izvještaju o provedbi Vladinog Akcijskog plana za provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, o izložbi «Tko je tebi Reihl-Kir» u Kirovom rodnom gradu, Osijeku, o dnevničko-memoarskim zapisima pod naslovom «Evakuiran u Pakračku poljanu» nedavno odlikovanog Đorđa Gunjevića i mnogim drugima...

Supporting the implementation of the Anti-discrimination Act II

22

Izvještaj o praćenju provedbe Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj za 2009. nastao je kroz provedbu projekta Podrška provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije II tijekom 2010. godine. Projekt su pokrenule i provele organizacije civilnoga društva: Centar za mirovne studije kao nositelj, Babe! – budi aktivna, budi emancipiran, Hrvatski pravni centar iz Zagreba, Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć iz Vukovara, Centar za razvoj demokracije – CERD, udruga Ćakula kroz život iz Splita, te javna ustanova Centar za ljudska prava. Projektom smo željeli sustavnije pratiti provedbu antidiskriminacijske politike s ciljem unaprijeđenja policy okvira u RH i jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije. Kako bismo postigli te ciljeve proveli smo indikativno istraživanje o diskriminaciji koje se sastoji analize pristiglih diskriminacijskih slučajeva na sudovima, Uredu Pučkog pravobranitelja, ostalim pravobraniteljstvima i organizacijama civilnog društva.

Istraživanjem se željelo:1) utvrditi koje aktivnosti organizacije civilnog društva provode s ciljem suzbijanja diskriminacije2) utvrditi ukupan broj slučajeva diskriminacije kako bismo uvidjeli postoji li trend prisutnosti sluča-

jeva diskriminacije po pojedinim osnovama i područjima kako to definira Zakon o suzbijanju diskriminacije (ZSD)

3) prikupiti slučajeve diskriminacije zaprimljene u OCD-ima s preporukama o postupanju institucija s ciljem unaprijeđenja provedbe ZSD

4) utvrditi model rada tijela zaduženih za provedbu Zakona o suzbijanju diskriminacije5) utvrditi strukturu i broj slučajeva diskriminacije na hrvatskim sudovima tijekom 2009. godine.

Rezultate istraživanja, praktične izazove i moguća rješenja u području borbe protiv diskriminacije saželi smo u preporuke i to kako slijedi:

Općenite preporuke vezane za organizacije civilnoga društva

Prema rezultatima istraživanja, osnaživanje i podizanje kapaciteta organizacija civilnog društva u provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije trebalo bi se fokusirati na dva područja: dodatno educirati pravne timove u organizacijama civilnog društva kako bi više organizacija moglo odgovorno preuzeti ulogu umješača na strani tužitelja/ice, te uložiti dodatan napor kako bi organizacije civilnog društva u većem broju bile u mogućnosti upućivati udružne tužbe za zaštitu od diskriminacije.

Osim rada na podizanju kapaciteta organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava ili daju besplatnu pravnu pomoć na dva spomenuta područja, smatramo kako je ključno uspostaviti jedinstven sistem praćenja slučajeva diskriminacije koji se zaprimaju u organizacijama civilnog društva koji bi istovremeno bio standardiziran i u skladu s metodologijom praćenja slučajava diskriminacije Ureda pučkog pravobranitelja.

Također, organizacije civilnog društva bi se trebale posebno fokusirati na diskriminacijske prakse povezane sa spolom i invaliditetom jer je najveći broj slučajeva prikupljenih istraživanjem prema tim osnovama.

Prema područjima diskriminacije OCD bi zasigurno veću pažnju trebale posvetiti području socijalne sigurnosti, pristupa dobrima i uslugama i radu i radnim uvjetima / zapošljavanju / stručnom usavršavanju / prekvalifikaciji. Ta područja kao područja diskriminacije prednjače ne samo kod zaprimljenih slučajeva u OCD već i kod slučajeva diskriminacije zaprimljenih u Uredu pučkog pravobranitelja i Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Ključna policy inicijativa OCD u 2010. godini vezana je za praćenje rada Radne skupine za izmjene i dopune Zakona o suzbijanju diskriminacije jer je to prilika za poboljšanje kvalitete zakonodavnog antidiskriminacijskog okvira.

Preporuke proizišle iz konkretnih slučajeva koje su zaprimile OCD

23

- kod slučajeva diskriminacije koristiti statistike kao vrlo pouzdan pokazatelj i orjentir u prosuđivanju diskriminacije;

- stranke osnaživati da podnose tužbe sukladno odredbama Zakona o radu;- donijeti Zakon o sprječavanju mobbinga ili posebne odredbe o mobbingu koje bi se ugradile u

postojeći Zakon o radu;- raditi na osnaživanju policije i ostalih državnih tijela odgovornih za prevenciju i sankcioniranje

zločina iz mržnje i kontinuirano ih osnaživati za prepoznavanje i kažnjavajne zločina i govora mržnje;

- provoditi javne kampanje s ciljem senzibiliziranja građana/ki o govoru mržnje i zločinu iz mržnje kao i potrebi za sankcioniranjem takvog ponašanja;

- Zakon o suzbijanju diskriminacije jednostavno nije dovoljan za efikasnu borbu protiv diskriminirajućih praksi, i u navedenom ga području valja nadopuniti;

- za tražitelje azila ili same azilante potrebno je donijeti jasnu i provedivu integracijsku politiku koja će omogućiti bezbolnu i brzu integraciju pojedinaca u društvo;

- potrebno je pružati podršku žrtvama diskriminacije, posebice prema osnovi seksualne orijentacije, te ih ohrabrivati na prijavljivanje slučajeva, te posebno educirati i upozoravati poslodavce;

- pojam gluhosljepoće potrebno je uvrstiti kao zasebno, specifično i jedinstveno oštećenje unutar zakonskih okvira u RH1;

- izraditi posebne mehanizme (protokole) kako bi nadležne institucije uspješno osigurale ostvarivanje osnovnog prava na obrazovanje za djecu s poteškoćama. Od strane Ministarstva potrebno je osiguravanje uvjete za kvalitetnu integraciju, u ovom slučaju osiguravanju financijskih i svih drugih uvjeta za uključivanje djece s poteškoćama u redovni sustav obrazovanja;

- potrebno je ukloniti diskriminatorne stavke iz Pravilnika o dopunama Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima iz 2004. godine (NN 74/04) koji stavlja u lošiji poožaj određene skupine osoba s invaliditetom obzirom na radni status.

- pratiti provedbu i javno zagovarati punu implementaciju Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti koji je stupio na snagu još 2005. i prema kojem su do 31. 12. 2007. trebale biti pristupačne sve građevine javne namjene;

- izmjeniti Zakon o obveznim odnosima u dijelu kojim se propisuje naknada radi narušavanja ugleda, i to na način, da samo u slučaju da se u prethodno pokrenutom kaznenom postupku dokaže da se radi o kleveti, dakle o namjeri da se nekome nanese šteta objavljivanjem lažnih i neistinitih informacija – može potraživati naknada za pričinjenu nematarijalnu štetu;

- veća medijska kampanja o slučajevima diskriminacije i pogodovanja; - programi za psihološko i materijalno jačanje žrtava diskrimincije;- izmjenama Zakona o suzbijanju diskriminacije postrožiti sankcije prema neprimjerenom

postupanju institucija nadležnih za provedbu svih zakona i zaštitu prava i interesa građana;- poticati općinska državna odvjetništva da u potpunosti i bez odgađanja primjenjuju zakonom dane

ovlasti: da kao ovlaštena osoba pokrenu postupak za izricanje zatvorske kazne za one koji izbjegavaju plaćati dosuđene alimentacije;

- povećati odgovornost sudova u parnicama radi podjele bračne stečevine, kada je jedna od strana u postupku dokazano nasilnik koji do okončanja dugotrajne parnice uspješno otuđi obiteljsku imovinu;

- povećati koordinaciju između Centara za socijalnu skrb, sudovaa, općinskih državnih odvjetniš-tava, Pravobraniteljice za djecu i pshijatrijskih klinika ukoliko je nasilnik osoba sa psihičkim smet-njama s ciljem efikasnije zaštite žrtava obiteljskog nasilja i otklanjanja diskriminacije koja se do-gađa zbog propusta i neujednačenog tretmana u postupcima različitih institucija;

- pokrenuti izmjene Zakona o pravu na besplatnu pravnu pomoć, kako bi taj zakon bio u praksi primjenjiv i dostupan siromašnim građanima. Radi ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć kod utvrđivanja imovinskog cenzusa prilagoditi Zakon stvarnim, a ne formalnim situacijama;

- ustrajati na obavezi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) da je dužan isplatiti neisplaćene mirovine svim svojim građanima, te primjeniti odluku Ustavnog suda o usklađivanju mirovina za neisplaćeno razdoblje;

- zagovarati za veće uvažavanje i poštivanje mišljenja Pučkog pravobranitelja od strane državnih institucija;

1 U izradi je Jedinstvena lista oštećenja pri Ministarstvu rada, gospodarstva i poduzetništva, gdje je gluhosljepoća uvrštena, ali valja sustavno pratiti provedbu.

24

- povećati pritisak na pravosudna tijela, osobito DORH, da postupaju sa više pažnje, ažurnosti i temeljitosti po prijavama pokrenutim za diskriminaciju, i po prijavama za koruptivno djelovanje državnih institucija;

- uvesti nadzor nad radom Ustavnog suda, koji nikome ne polaže račune, donosi neujednačene odluke u istim ili sličnim predmetima, odlučuje proizvoljno, i nerijetko svojim odlukama dodatno pogoršava ljudska prava onih koji se žale upravo na učinjenu im povredu prava od strane sudova, bilo u diskriminirajućim postupcima ili diskriminirajućim sudskim odlukama;

- poduzimati sve pravne radnje protiv aktera koji ometaju učinkovitu pravdu (sudaca, ODO-a, odvjetnika, stranaka u postupku);

- kontinuirano obavještavati medije o (ne) postupanju nadležnih institucija u slučajevima diskriminacije.

Preporuke povezane sa praćenjem diskriminacijskih slučajeva Ministarstva pravosuđa

- za sve slučajeve diskriminacije (bez obzira radi li se o prekršajnim, kaznenim ili građanskim predmetima) potrebno je u skladu sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije odvojiti osnove diskriminacije kako bi se precizno moglo utvrditi o kojoj osnovi diskriminacije se radi;

- Ministarstvo pravosuđa bi trebalo transparentno i javno objavljivati evidenciju o slučajevima diskriminacije (na službenim stranicama);

- Ministarstvo pravosuđa bi trebalo na svojim web stranicama zasebno objavljivati presude u slučajevima diskriminacije i time stvarati sudsku praksu u slučajevima diskriminacije (po uzoru na Europski sud za ljudska prava).

Preporuke vezane za pravobraniteljstva

- potrebno je dovršiti ujednačenu bazu podataka za sva pravobraniteljstva;- sva pravobraniteljstva trebala bi djelovati u potpunosti u skladu sa Sporazumom o suradnji u

području primjene Zakona; - potrebno je intezivizirati suradnju s OCD-ima. Suradnju bi olakšalo imenovnje osoba u

organizacijama civilnog društva koje se bave implementacijom antidiskriminacijskih politika i s kojima bi se ostvarila suradnja kod konkretnih slučajeva diskriminacije, ali i u obliku okruglih stolova, seminara i sličnih aktivnosti - moguće putem redovite suradnje s Centrom za ljudska prava koji ima misiju povezivanja dionika u ovome području;

- potrebno je educirati građane da kod slučajeva diskriminacije, ukoliko je potrebno, nadopune nepotpune zahtjeve kako bi se po njima moglo postupati jer je diskriminaciju bez potpune i detaljne dokumentacije dodatno teško dokazati;

- intezivizirati rad Ureda pučkog pravobranitelja u primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije kod postupaka mirenja uz mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe;

- osigurati adekvatne ljudske i financijske resurse Uredu pučkog pravobranitelja za ispunjavanje prethodno navedenih i Zakonom propisanih obveza.

S obzirom na strateško planiranje u srpnju 2009. godine, institucionalna potpora Nacionalne zaklade omogućila nam je u prvom redu stabilizaciju novih programa (Prevencija nasilja, Ljudska prava i Rodna ravnopravravnost) i planski, dobro koordiniran rad timova po programima. Kod Prevencije nasilja inteziviralo se razvijanje ideje Savjetovališta do te mjere da je kompletan višegodišnji.Poduzetnik je organizacija civilnog društva BaBe!, finacirana dugi niz godina od niza. Nacionalnih i menunarodnih institucija za svoj rad, menu ostalim i u suzbijanju različitih oblika nasilja. Radi postizanja dugoročne samoodrživosti poslovanja BaBe! su odlučile usluge svojeg postojećeg Savjetovališta za prevenciju, medijaciju i suzbijanje svih oblika nasilnog ponašanja u obitelji usmjeriti djelomično i prema profitnom poslovanju, u cilju samofinciranja dijela poslovanja koje će ostati

25

besplatno za krajnje korisnike. Na ovaj način bi se djelatnost B.a.B.a. približila socijalnom poduzetništvu, kojem je cilj financijski samoodrživo pružanje socijalnih usluga.

Ova studija isplativosti rađena je za razdoblje od 5 godina sa sljedećim pretpostavkama:

Samofinaciranje će se uvoditi na način da prva usluga ostaje besplatna svima. Drugi i sljedeći satovi usluga bi se naplaćivali onim korisnicama/ima čiji materijalni i socijalni status to omogućuje.

Kao osnova za projekcije računa dobiti i gubitka uzeti su postojeći podaci o korisnicima Savjetovališta, koji pokazuju otprilike 10% onih kojima bi se trenutno mogli naplatiti usluge. Pretpostavlja se rast tog udjela, kao i rast ukupnog broja korisnika/ca Savjetovališta, što daje ukupno rast korisnika /ca koji plaćaju usluge od

2,5% mjesečno tijekom 5 godina.

Ukupan broj zaposlenih osoba (stalno, honorarno) na projektu ne bi rastao.

Studija je pokazala sljedeće:

1. Za uvođenje samofinaciranja nisu potrebna posebna ulaganja, pošto se sve što je potrebno ulaže kroz dvije godine prije predvinenog početka samofinaciranja, kroz sredstva odobrena za Program Savjetovališta od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i drugih.

2. Iznos zaranen od naplate usluga u prvoj godini može pokriti cca 3% troškova Savjetovališta, do oko 15% u petoj godini. Kumulativno u 5 godina to znači da prihod od samofinaciranja može pokriti ukupno oko 9% potrebnih sredstava za poslovanje Savjetovališta.

3. Ukupan iznos zaranen naplatom usluga u 5 godina iznosio bi nešto više od 280.000

kn. Vrijedno bi bilo proučiti moguće smanjenje troškova Savjetovališta smajnjenjem broja /udjela stalno zasposlenih na projektu Savjetovališta, koji čine najveći dio troškova. Postojeći broj zaposlenih je neophodan za sadašnji razvojni period Savjetovališta, ali ukoliko postoji mogućnost da se u budućnosti smanji potreban angažman to bi moglo

izuzetno utjecati na povećanej udjela samofinaciranja. Također se može utjecati na smanjenje troškova angažiranjem volontera ili praktikanata u dijelu usluga. Istraživanje je pokazalo da ne postoje na profitnom tržištu jasno izdvojeni konkurenti, pa stoga postoji veliki potencijal da se ovaj projekt obrati ciljanom promocijom onima koji nisu trenutno korisnici usluga u velikoj mjeri – oni koji su materijalno sposobni platiti usluge. Rizik projekta je spremnost zajednice u cjelini da prihvati profitni pristup civilne organizacije u dijelu svojih usluga. Stoga je izuzetno važno istaknuti svrhu ovakvog poduhvata – osiguravati dugoročno besplatnu uslugu onima kojima je to neophodno. Projekcija ovog poduzetničkog poduhvata pokazuje željeni razultat na kraju pete godine, od više od 18% samofinanciranja aktivnosti Savjetovališta, kumulativno 15% u petoj godini, uz vidljivu mogućnost da u dugoročnom razvoju taj postotak dalje raste i daje dugoročnu stabilnost Savjetovalištu, pa i samoj organizaciji.

Također se inteziviziralo pronalaženje financijskih sredstava za početak rada na toj dimenziji programa Prevencija nasilja. Kako je sklonište za žene žrtve obiteljskog nasilja također dio tog programa, novost je uspostavljanje, osim, egzistencijalne, sigurnosne i pravne zaštite žena i psihološke podrške i to zapošljavanjem psihologinje kao nove članice tima u Sigurnoj kući na puno radno vrijeme. Kao uspjeh možemo istaći i osiguravanje ukupnih potrebnih sredstava za rad Sigurne kuće u teškoj, recesijskoj godini.

U programu Ljudska prava, BaBe! se u 2010. godini po prvi puta samostalno bave pitanjima manjinskih prava, s izraženom rodnom dimenzijom kroz provođenje projekta „Bridging Troubled Waters on Air:Listening to Minority Voices“ kojeg financira EC, EIDHR. Također, uspješno nastavljamo u partnerstvu s drugim organizacijama na praćenju provedbe antidiskriminacijskih politika, zakona i mjera kroz dva projekta: Enabling the Civil Society Sector for active contribution in the pre-accession

26

process in the Area of Democratisation and Human Rights i Supporting the implementation of the Anti-discrimination Act II.Osim što smo osigurale sredstva za jačanje potpunog novog programa BaBe! (gdje je institucionalna potpora Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva od ključnog značaja između ostalog i zbog 'matching fund-a' za EU projekte, što posebno dolazi do izražaja kod Progress-a koji bi bio neprovediv bez institucionalne potpore), BaBe! su uspješno koordinirale rad na prvom Univerzalnom periodičnom izvještaju o stanju ljudskih prava (UPR) za organizacije civilnog društva tzv. izvještaju u sjeni koji je komplementaran vladinom univerzalnom peridočnom izvještaju o stanju ljudskih prava u RH. Taj izvještaj je poslan u Ženevu i očekuje se prilikom zasjedanja UN Komisije za ljudska prava da predstavnik/ica Kuće ljudskih prava bude prisutan. Sudjelovale smo i na javnoj raspravi u Centru za ljudska prava o vladinom UPR izvješću i dale više komentara.

Sanacija zgrade Kuće ljudskih prava je dovršeno i BaBe! od srpnja 2010 rade zajedno s 5 drugih organizacija u KLJP u Selskoj cesti112 a.

Sanja Sarnavka, također uz institucionalnu podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva je inicirala osnivanje Grupe za slobodne i odgovorne medije SOM, kao radne grupe koja će djelovati u okviru Kuće ljudskih prava tako da:1. Monitorira i provodi istraživanja medija – javnih i komercijalnih;2. Informira javnost o uočenim kršenjima principa slobodnog, odgovornog i vjerodostojnog novinarstva; 3. Je otvorena za sugestije i priloge građana i građanki o uočenim kršenjima principa slobodnog, odgovornog i vjerodostojnog novinarstva; 4. Je otvorena za suradnju s novinarkama i novinarima koji žele javnost informirati o povredama svojih ili tuđih prava na cjelovito i istinito informiranje; 5. Organizira javne rasprave o problemima i preprekama koje utječu na ograničavanje medija u ostvarenju svoje društvene funkcije;6. Potiče donošenje kvalitetnih zakona koji reguliraju medijsku djelatnost te nadzirati njihovo dosljedno provođenje; 7. Surađuje s hrvatskim i međunarodnim organizacijama civilnog društva koje štite slobodu izražavanja i medijske slobode te promiču vrijednosti slobodnog, odgovornog i vjerodostojnog novinarstva.Osnivači i osnivačice Grupe SOM: Mašenjka Bačić, prof.; Ines Bojić, dipl. iur; dr.sc. Viktorija Car, dr.sc. Hajrudin Hromadžić; dr.sc. Hrvoje Jurić; dr.sc. Sanja Puljar D'Alessio; mr.sc. Helena Popović; mr.sc, Korana Radman; Sanja Sarnavka, prof; dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar

U programu Rodna ravnopravnost, zahvaljujući institucionalnoj potpori, predstavnice BaBe! su sudjelovale na 54. Sjednici Komisije o položaju žena, ali i na forumu nevladinih ženskih organizacija koje su organizirale dvodnevni forum prije samog zasjedanja UN Komisije o statusu žena kao i na nizu paralelnih događanja održanih u New Yorku. Nakon povratka u zemlju zajedno s članicom CEDAW komisije i predstojnicom Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH u Kući ljudskih prava održana je i tiskovna konfrencija o rezultatima 54. Sjednice UN Komsije o statusu žena.

Osim, inteziviziranja rada na međunardonoj razini, B.a.B.e su započele i koordinaciju rada na izvještaju u sjeni o provedbi preporuka CEDAW komisije zajedno s CESI. Također, institucionalna potpora nam je omogućila intezivniji rad na stvaranju dobrih i konstruktivnih partnerstva sa ženskim nevladinim organizacijama koje je na neki način bilo zamrlo nakon izlaska BaBe! iz Ženske mreže Hrvatske. Tako smo tijekom 2010. godine intezivno razvijale program Rodne ravnopravnosti u partnerstvu prvenstveno s CESI, ali i s Centrom za građanske inicijative Poreč, Domine Split i Delfin, Pakrac. Rezultati toga zajedničkog rada su standardizarana edukacija na temu uvođenja politike rodne ravnopravnosti na lokalnoj razini, te ispalnirane aktivnosti kao i plan financiranja za program Rodne ravnopravnosti za budući period. Za 2011. Godinu planiramo nastavak i širenje suradnje s drugim ženskim organizacijama civilnog društva na kampanji koja će se usredotočiti na poštivanje odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova na budućim parlamentarnim izborima.

Što se tiče djelovanja organizacije i prepoznavanja rada BaBe! u javnosti, uvjerenja smo da se djelomična promjena misije, kao i način istupanja u javnosti promijenio u kvalitativnom smislu, da se već sada BaBe! prepoznaju u širem smislu od zaštite ženskih ljudskih prava prema ljudskim pravima i to posebice manjinskih prava i u promicanju antidiskriminacijskih politika i zakona. U tom smislu BaBe!

27

su tijekom izvještajnog perioda osim osnaživanja kvalitetnih partnerskih odnosa sa ženskim organizacijama (CESI; DELFIN; GORD; DOMINE; CGI) intezivizirale suradnju s organizacijama iz Kuće ljudskih prava (GOLJP; CMS; Documenta, UPIM, Sjaj), te s manjinskim organizacijama poput Srpskog demokratskog foruma, Srpskog nacionalnog vijeća, Udruge žena Romkinja Bolja budućnost itd.

Također smo razvijale suradnju s lokalnim samoupravama (Grad Zagreb, Grad Vukovar, Grad Požega, Grad Pakrac, općina Erdut, grad Komiža, grad Knin, grad Vellika Gorica, Centrima za socijalnu skrb, osnovnim i srednjim školama, đačkim domovima, Policijskom i Pravnom akademijom), lokalnim radijskim postajama (Radio 101, Županijski radio – Radio Požega, Slavonski radio, HR Radio Osijek, HR Radio Vukovar); te sa institucijama poput Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, Uredom za ljudska prava Vlade RH i različitim ministarstvima.

Ostvarile smo vrlo blisku suradnju s 8 organizacija civilnog društva tijekom provedbe projekta Supporting the implementation of the Anti-discrimination Act II I to posebice s Centrom za mirovne studije kao nositeljem, Hrvatskim pravnim centarom iz Zagreba, Centrom za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć iz Vukovara, Centrom za razvoj demokracije – CERD I udrugom Ćakula kroz život iz Splita, te javnom ustanovom Centrom za ljudska prava.

Također je važno istaknuti da članice BaBe! pridonose općem dobru kroz rad u nekoliko nacionalnih tijela i institucija poput: Vijeće za građanski nadzor sigurnosnih službi, Savjet za razvoj civilnog društva te u Upravnom odboru Centra za ljudska prava.

U izvještajnom periodu BaBe! su koordinirale osim rada na UPR-u (gdje je sudjelovalo 19 organizacija civilnog društva), rad na izmjenama i dopunama Zakona o organizacijama civilnog društva koje djeluju za opće dobro, te izvještaju u sjeni o provedbi CEDAW preporuka. Sve te izvanprogramske aktivnosti i intezivniji rad članica BaBe! s drugim organizacijama civilnog društva zasigurno je omogućen i institucionalnom potporom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva

Projektom Put do vlastitog pogleda provodile smo mehanizme iz Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. – 2010. Poglavlje 7.3. Uvođenje rodno osjetljive politike u medije 7.3.1. Informirat će se građani/građanke o obvezama uvođenja rodno osjetljivih politika u sva područja društvenog života Republike Hrvatske, a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i standardima EU. Također, Zakon o ravnopravnosti spolova NN82/2008 u članku VII. MEDIJI kaže: Ĉlanak 16. (1) stoji da će „Mediji kroz programske sadržaje, programske osnove, programska usmjerenja i samoregulacijske akte promicati razvoj svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca. (2) Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući naĉin, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.“ Isto tako, Putokazi ka ravnopravnosti žena i muškaraca 2006. - 2010. Europske Komisije izričito govore u poglavlju 5.3. o Uklanjanju rodnih stereotipa u medijima

Mediji igraju ključnu ulogu u suprotstavljanju rodnim stereotipima. Oni mogu pridonijeti predstavljanju realne slike vještina i sposobnosti žena i muškaraca u suvremenom društvu izbjegavanjem njihova portretiranja na degradirajući i uvredljiv način. Dijalog sa svim dionicima, kao i provođenje kampanja osvještavanja trebaju se poticati na svim razinama. U jednoj od najznačajnijih međunarodnih konvencija , u Konvenciji o uklanjaju svih oblika diskriminacije nad ženama - CEDAW konvencija u Članaku 5. kaže: Države stranke poduzimaju sve odgovarajuće mjere:

a) radi izmjene društvenih i kulturnih obrazaca u ponašanju muškaraca i žena kako bi postigle uklanjanje predrasuda, običaja i svake druge prakse koja je utemeljena na ideji o podređenosti ili nadređenosti jednoga ili drugoga spola ili na stereotipnim ulogama muškaraca i žena;

U Pekinškoj plaformi za akciju u dijelu koje govori o područjima od posebne pažnje navodi se kako države potpisnice Pekinške Deklaracije trebaju voditi računa o stereotipiziranju i nejednakom pristupu i uključenosti žena u svim komunikacijskim sustavima, a posebice u medijima („Stereotyping of women

28

and inequality in women's access to and participation in all communication systems, especially in the media“).

BaBe! Provode sljedeće mjere i aktivnosti iz Nacionalne i Zagrebačke strategije za suzbijanje obiteljskog nasiljaMJERA 1:

Poticati uklanjanje tradicionalnih stereotipa o nasilju u obitelji provođenjem preventivnih radionica i informiranjem osnovnoškolske i srednjoškolske mladeži, podržati edukacijske programe za mlade, ustrojiti mogućnost predbračnog savjetovanja za mlade parove (skraćeni naziv mjere).

AKTIVNOST:

Organiziranje preventivnih radionica za učenike od 4. do 8. razreda u deset osnovnih škola te za učenike 2. i 3. razreda u pet srednjih škola u Gradu Zagrebu.

MJERA 9.

Uključiti se u provedbu jedinstvenog Protokola, provoditi programe besplatne psihosocijalne i pravne pomoći, programe osnaživanja i osposobljavanja žrtava za ekonomsku samostalnost, povećati sigurnost članova obitelji u kojima ima nasilja. Za žrtve obiteljskog nasilja koje su smještene izvan vlastite obitelji osigurati besplatnu psihoterapijsku pomoć.

AKTIVNOST:

Savjetovalište za prevenciju i suzbijanje svih oblika nasilnog ponašanja u obitelji

MJERA 13.

Redovito obilježavati datume vezane uz promicanje ljudskih prava i unapređivanje položaja žrtava nasilja u obitelji radi senzibilizacije javnosti

Aktivnosti:

1. Redovito provoditi aktivnosti obilježavanja datuma vezanih uz promicanje ljudskih prava i unapređivanje položaja žrtava nasilja u obitelji

2. U sklopu Natječaja za predlaganje programa i projekata od socijalnog značenja u dijelu programa žrtava nasilja podržati obilježavanje navedenih datuma

AKTIVNOST:

Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i Međunarodnog dana ljudskih pravaBaBe! su sudjelovale u donošenju operativnog plana provedbe Kodeksa pozitivne prakse o sudjelovanju zainteresiranih javnosti u procesu donošenja zkona i politika, provele smo konzultacijski proces i javnu raspravu o Zakonu o organizacijama koje djeluju za opće dobro (radni naziv), provele smo istraživanje u suradnji s Centrom za mirovne studije o implementaciji Zakona o suzbijanju diskriminacije, čime smo doprinijele nadzoru provedbe zZSD-a i provedbi antidiskriminacijskih politika, i produkcijom 42 radijske emisije o nacionalnim manjinama direktno smo se uključile u provedbu Ustavnog zakona o manjinama, i Nacionalne politike o pravima nacionalnih manjina.

Iako smo bile pozvane, odbile smo sudjelovati u radnoj skupini za donošenje Nacionalne politike za ravnopravnost spolova.

29

I nadalje aktivno sudjelujemo u radu regionalne Koalicije za osnivanje Regionalne komisije za utvrdivanje i kazivanje cinjenica o ratnim zlocinima (REKOM)

Zaposlenice ureda u Zagrebu, Selska cesta 112a

1. Sanja Sarnavka, prof. književnosti, predsjednica organizacije – voditeljica programa „Ljudska prava“

2. Zdravka Sadžakov, dipl.politologinja, koordinatorica – voditeljica programa „Prevencija i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja“ 

3.  Suzana Kunac, mr.sc. socijologije, voditeljica programa „Rodne ravnopravnosti“.4. Jelena Host, dipl.socijologinja – asistentica na programu „Prevencija i suzbijanje rodno

uvjetovanog nasilja5. Tatjana Repalust, referentica za financijsko računovodstvene poslove - voditeljica financija 6. Martana Sirovina, dipl. ing. agronomije - voditeljica ureda B.a.B.e.

Zaposlenice u Sigurnoj kući – ured Vukovar:

1. Ivana Sučić, mr. socijologije – stručna suradnica2. Ana Šutalo, dipl. socijalna radnica – stručna suradnica3. Sanja Bahmajer, dipl. psihologinja – stručna suradnica4. Biljana Grbavac, ekonomski tehničar – domaćica

Vanjske stručne suradnice – izvoditeljice (naknada drugog dohotka)

1. Koordinatorica pravnog tima B.a.B.e., odvjetnica: Ljubica Matijević Vrsaljko, dipl.iur.2. Odvjetnica: Ines Bojić, dipl.iur.3. Pravnica: mr.sc Milena Marunica, dipl.socijalna radnica4. Pravnica: Jadranka Bračanin-Szabo, dipl.iur.5. Pravnica; Blaženka Divković, savjetnica6. Psihologinja, psihoterapeutkinja Jasminka Horvatić, mr.sc.psihologije

30