Vučkovići Na Duvanjskim Vučkovinama

7/23/2019 Vukovii Na Duvanjskim Vukovinama

1/13

VUKOVII NA DUVANJSKIM VUKOVINAMA

STIPO MANERALO UDK: 930.271 : 726. 825Livno, Kralja Tvrtka 1 904 : 726. 825 (497. 6 Duvno) Izvorni znanstveni lanak

Primljeno: 28. V. 2008.

Na groblju Vukovine,kod duvanjskog sela Lug, pokopavani su preci dana-njih sinjskih Vukovia. O tome jo uvijek svjedoe krievi (stari vie od tri sto-ljea) na kojima su starim pismom bosanicom upisana imena pokojnika. Njihovisu suplemenici kasnije dali niz glasovitih sinjskih serdara i harambaa i dobroznanoga fra Pavla, pod ijim su vodstvom njegovi Vukovii napustili stari inaselili se u novome kraju. Donosimo natpise sa starih Vukovievih spomenika.

UVODNE NAPOMENE

U duvanjskom kraju Vukovia odavno nema. Po konstatacijama nekihtu ih nakon velike seobe 1687/88. godine1 vie nije bilo.2No, da je stano-vito vrijeme i nakon te seobe bivalo jo poneto preostalih Vukovia u du-vanjskom, pogotovo kuprekom kraju, svjedoe neki sauvani dokumenti: u

1 U jednom vlastorunom pismu fra Pavla Vukovia, posrednika seobe i voe ramskihprebjega, stoji zapisano da se seoba u Cetinu dogodila 1688. godine (STJEPAN ZLATOVI,

Franovci Drave Presvetoga Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 1888., 153).Brojne su rasprave napisane o toj velikoj seobi puka iz ramskoga, duvanjskog i livanj-skog kraja u Sinjsku krajinu (o uzrocima, nainu seobe i njezinim posljedicama, o tomena koje su sve naine mletake vlasti nastojale i uspijevale iskoristiti nemuslimansko sta-novnitvo u nadmetanju s Otomanskim Carstvom na toj nemirnoj granici), o sudionitvutadanjih ramskih franjevaca u seobi, posebno o vrlo znaajnoj ulozi najistaknutijeg meunjima fra Pavla Vukovia, o njegovu doprinosu pripremama i realizaciji seobe. Svim timope poznatim injenicama ne emo optereivati ovaj tekst (vidi LJUBO LUCI, Ramakroz stoljea, Rama-it, 2002, 38-44; A. JELI, Rama kroz stoljea pod turskom upra-vom,Nova et vetera,1-2, 1988, 47-50).

2 FRA JOSIP ANTE SOLDO, Seoba Ramljaka u Sinjsku krajinu,Nova et vetera, 1-2,1988, 31.

207207


2/13

Kai, Split, 2012.-2013, 44-45

208

Mandinu Selu (Duvno) 11. XI. 1741. godine krizmane su Lucija i KatarinaVukovi.3Iste godine u Podmalovanu registrirano je 11 lanova obitelji Petra

Vukovia,4a 1768. u Botunu (Kupres) 13 lanova obitelji Tome Vukovia.5U Omolju je 1741. zabiljeena etrnaesterolana obitelj Mate Vuka (inaicaprezimena Vukovi),6a u Boranima 1768. etverolana obitelj Ante Vujaka(inaica prezimena Vukovi).7

Svakome, koji se zanima za povijest duvanjskoga i sinjskog kraja, nijenepoznato da je o Vukoviima (pogotovo o fra Pavlu Vukoviu)8dosta togazapisano i objavljeno.9Stoga o tome ne emo opirnije govoriti.

Ugledni rod Vukovia iz tih krajeva u dokumentima poznat je jo od po-etka IX. stoljea: U povelji bana Stjepana (oko 1322.) spominje se, kao sve-

dok T

( )(T) " (tj.: OT USKOPLJAHR[VA]TIN VLKOVI I S BRATI[O]M).10Dakle, Hrvatin Vukovi(s bratijom) evidentiran je poetkom XIV. stoljea u uskopaljskom (dana-njem bugojansko-vakufskom) kraju.

3 L. AKOVI, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine(I), Sarajevo, 1979, 386.

4Isto,276.

5 D. MANDI, Croati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma 1962, 147.6 L. AKOVI,Nav. dj., 270.7 D. MANDI,Nav. dj., 129.8 Fra Pavao (krsno ime Luka), sin Matin i Mandin, rodio se uvrh Duvna 18. X. 1658,

a umro 17. XII. 1735. u Sinju (KOSOR-STIPI,Apostoli Gospe Sinjske, Sinj, 1987, 10;K. JURII, Franjevaka provincija svetoga Kaja pape i muenika uDalmaciji, Kai,XVII, 1985, 186). Porodica Vukoviiz Brnaza dala je kasnije jo niz franjevaca: Andrija(umro 1751), Bernardin (umro 1745), Franjo (umro 1787.), Josip (umro 1805.), KarloMarijan (umro 1816) i Pavao (umro 1817.). Usp. J. A. SOLDO, Djelovanje franjevacaProvincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735-1985), KaiXVII, 1985, 348.

9 Navedimo samo neke od radova u kojima je rijeo Vukoviima: S. ZLATOVI,

Nav. dj.,B. DESNICA,Historija kotarskih uskoka (II), Beograd, 1951, 198-203; I. MAR-KOVI, Sinj i njegovo slavlje god. 1887, Zagreb, 1898; J.A. SOLDO, Prilozi za upo-znavanje razvoja Sinja pod Venecijom: Sinjska spomenica, Sinj, 1965, 103-177; ISTI,Seoba Ramljaka u Sinjsku krajinu, Nova et vetera,1-2, 1988, 23-33; ISTI, Etnike pro-mjene i migracije stanovnitva u sinjskoj krajini krajem 17. i poetkom 18. stoljea,Zbor-nik Cetinske krajine, Sinj, 1989, 4, 81-142; ISTI, Fra Pavao Vukovi(1658-1735), Cetin-ska vrilaI, 1993, 19-24; I. BAGARI, Duvno povijest upa duvanjskoga samostana,Duvno, 1989, 87-91; LJ. LUCI, Rama kroz stoljea, Rama-it, 2002, 38-44; FRAKARLO KOSOR-FRA MARIJO STIPI,Nav. dj.,9-12; R. JOLI,Duvno kroz stoljea,Tomislavgrad - Zagreb, 2002, 200-202. i 282-283.

10 M. KARANOVI, Istorijsko-etnografske crtice o upama Rami i Skoplju, GlasnikZemaljskoga muzeja(dolje: GMZ), L/1938, 81.


3/13

S. Manarelo, Vukovii na duvanjskim Vukovinama

209

Groblje Vukovine na preglednoj karti sjevernoga dijela Duvanjskog polja

elimo li pratiti ta se s Vukoviima dogaalo nakon spomenute seobe,valja se za njima uputiti u Sinjsku krajinu. O Vukoviima u novome kra-

ju obilje podataka sauvano je u arhivskoj grai, kojom su se bavili mnogiistraivai, meu kojima se temeljitou i studioznou posebno istie sinjskifranjevac fra Josip Ante Soldo. U vezi s Vukoviima on donosi i ovu konsta-taciju: God. 1688. stigla su braa harambake obitelji Vukovia s 45lanova(istaknuo S.M.), meu kojima je upisan i jedan od organizatora migracije fraPavao Vukovi11i nastavlja: Nastanili su se u novom kraju u selu Brnaza-

ma i postali najpoznatija serdarsko-harambaka seoska obitelj. Na drugommjestu isti autor biljei: Prva poznata potvrda investiture grupi prebjega je 3.oujka 1688. brai Miji, Pavlu i Tadiji Vukoviu iz Duvna u Brnazama kojomsu dobili kulu, kuu i sto kanapa zemlje.12O porodici Vukovi, koja je za

11 J. A. SOLDO, Stanovnitvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII. stoljeu:Duvanj-ski zbornik, Zagreb-Tomislavgrad, 2000, 167 (poziva se na izvor: DAZd, Spisi op. prov.G. Cornara, list 516).

12 J. SOLDO, Etnike promjene i migracije stanovnitva, 94. Brnaze su bile po-dijeljene u dvije banderije: serdara Tadije Vukovia i harambae Jakova Tomaevia.(Isto,131).


4/13

Kai, Split, 2012.-2013, 44-45

210

cijelo vrijeme mletake uprave sauvala ast serdara, vrijedne podatke (cijelirodoslov) zabiljeio je fra Andrija KaiMioi. Vjerujemo da su dosta pouz-

dani, jer ih je mogao dobiti, osim od mnogih Vukovia, i od svoga suvreme-nika i brata fra Pavla Vukovia, a i prepisati iz dokumenata do kojih je doao.To izriito i kae kad poinje izlagati rodoslovlje te loze: Pleme Vukoviaizlazi od Nemana, kako se nahodi u njegovim starim pismim(istaknuo S.M.).Od njega izae Vuko, ter oni koji se posli rodie prozvae se Vukovii. Na-kon te konstatacije slijedi rodoslovlje Vukovia s koljena na koljeno.13

NADGROBNI SPOMENICI I NATPISI

Uspomena na odseljene duvanjske Vukovie u njihovu je staromu kraju

ostala u toponimu Vukovine(kod sela Luga), gdje su do seobe ivjeli i gdjesu pokojnike pokopavali.14To vrlo staro groblje na brijegu i danas se zoveVukovine.15Najstariji spomenici u obliku kria u o tome groblju ba su Vu-kovievi.16Na nekoliko su upisana imena pokojnika i vrijeme njihove smr-ti. Te epitafe napisane bosanicom (tadanjim narodnim pismom) vjerojatnosu pisali mjesni sveenici (bilo franjevci, bilo popovi glagoljai), koji su senjome dokasno sluili (i do prvih decenija XIX. stoljea).17Logino bi bilozakljuiti da je bar neke od tih natpisa na svome mjesnom groblju pisao fraPavao Vukovi. Evo tih natpisa, da se vidi koje su svoje Vukovie na tome

groblju ostavili njihovi suplemenici kad su prebjegli u Sinjsku krajinu.

13 ANDRIJA KAI MIOI, Razgovor ugodni naroda slovinskoga MATIJAANTUN RELJKOVI, Satir iliti divji ovik, Zagreb, 1988, 539-540.

14 I livanjski kraj ima svoju Vukovinu (brdo izmeu slabljak, Drinova Mea iStupe), a imao je i svoje Vukovie. Pod imenom Vuak, Vuko, Vujak, Vui, Vukalo,Vuevii Vuk (ali i Vukovi) ivjeli su u drugoj polovici XVIII. i u prvoj polovici XIX.st. u mnogim livanjskim selima (Strupni, Lusni, Priluka, Kablii, Bila, Prolog). Nemanikakvih konkretnih pokazatelja o tome bi li se u kakvu vezu moglo dovesti livanjske iduvanjske Vukovine, livanjski i duvanjski Vukovii.

15 Jo i u srednjem vijeku tu je bila nekropola. U blizini starih Vukovievih grobovai do danas je sauvan jedan srednjovjekovni spomenik (steak u obliku sanduka). Bakulinnavod u ematizmu iz 1867.godine da je na tom groblju bila sagraena velika crkva naast sv. Jerke R. Jolidri sigurnim (R. JOLI,Nav. dj.,255).

16 U to staro groblje i danas svoje pokojnike pokopavaju sela Mokronoge, Lug i Kuk(porodice Jakia). Ograeno je prije etvrt stoljea.

17 U prilog tome kao ilustraciju navedimo podatak: Nakon odravanja prve kapitu-larne kongregacije fra Ivan Skoibuialje prvu okrunicu brai 15. lipnja 1778. godine.U njoj on naglaava da denitorij Provincije brai ne nalae nita novoga nego samo skre-e pozornost na postojee obveze i to: () kad se dopisi piu Ordinarijatu na narodnom

jeziku neka se piu i narodnim pismom bosanicom. (M. VRGO,Duhovni stupoviBosne Srebrene, Sarajevo-Zagreb, 2007., 377).


5/13


211

Slika 1. Spomenik Stipanu Vukoviu s istone strane (lijevo)i sa zapadne strane danas (desno)

1. Kri Stipana Vukovia(85 x 58 cm). Na njegovoj istonoj plohi (vidisliku 1 - lijevo)18urezane su jedna uz drugu dvije zagrljene identine ljudskegure. Svaka u svojoj drugoj slobodnoj u stranu ispruenoj ruci dri po jedankri. Iznad glava na vrhu spomenika urezan je polumjesec, ispod kojega je

stajao upisan tekst sad gotovo potpuno uniten atmosferilijama i nedostupanza itanje jer je zaklonjen novopostavljenom granitnom ploom. Ipak se u pr-vom retku jedva naziru slova , a u drugom retku ne moe senita odgonetnuti. Glavni dio teksta upisan je okomito, u dva stupca.19Natpis

poinje od desnoga vrka polumjeseca i sputa se do ispruene lijeve ruke de-sne osobe. Tu je odozgo prema dolje upisano ime . U drugomstupcu (u prostoru izmeu dvaju likova) od ruku prema dolje itamo:

(tj. 1674).20Rijeje, dakle, o STIPANU VU-

18 Sad mu je visina smanjena na 67 cm, jer ga je Josip Jaki iz Kuka naknadno

ugradio u betonsku plou kad je pravio spomenik svojoj eni Mari (1909.-1981.). Velikaje teta to je novopostavljena granitna ploa potpuno zaklonila ovaj uistinu zanimljivi ivrijedni kri. Po kazivanju Josipa Jakia (r. 1907.) u taj grob su pokopani: njegov otac Ili-

ja, djed Mijo i pradjed. Ne zna kakva bi veza bila izmeu Jakia i Vukovia, niti kad su seJakii poeli pokopavati u Vukovieve grobove. Kae da su Jakii starinom iz RokogaPolja. U duvanjskom kraju Jakii nisu evidentirani ni 1741, ni 1768. godine.

19 U to vrijeme u duvanjskom kraju okomito pisanje teksta susree se i na nekimdrugim spomenicima. Vidi, na primjer, natpis na kriu u katolikom groblju u Sarajlijama(R. JOLI,Nav. dj.,159).

20 R. Jolije na tome kriu vidio samo natpis u drugome stupcu i pokuao ga proitatikao (kri) Kovia 1673. Zadnje slovo u upisu godine proitao je kao (g), no ja u njemuvidim slovo (d). Usp. R. JOLI,Nav. dj.,160.


6/13

Kai, Split, 2012.-2013, 44-45

212

KOVIU.21Sa zapadne strane na ovome spomeniku je jo jedan jednostavnourezani kri (slika 1 - desno). Uz grob Stipana Vukovia (prema jugu) drugi je

stari kri (70 x 50 cm) iz istoga vremena (najvjerojatnije takoer Vukoviev).Na njegovoj istonoj strani uklesan je dosta skladan kri. Danas na tom spome-niku nema vidljivih tragova natpisa. U rodoslovu koji donosi fra Andrija KaiMioitoga Stipana ne nalazimo. Jedini Stipan u toj staroj generaciji Vukoviau fra Andrijinoj genealogiji jest sin Tadijin No on je umro tek 1748. godine.22

Slika 2. Spomenik imunu Vukoviu (lijevo) i dio natpisa bosanicom (desno)

2.Nad grobom imuna Vukoviastoji kri (120 x 63 cm) s reljefno sklad-no uklesanim manjim kriem na njegovoj sredini s istone strane (slika 2 - lije-vo). Na zapadnoj strani je bez ornamentike. Natpis je na istonoj strani. Ispodlijevog kraka reljefnog kria u 1. retku urezano je i slijedi ispoddesnog kraka ; u 2. retku ispod lijevoga kraka , ispoddesnog i ispod toga u treem retku (dakle: OVDE LEI

21 Slovo eiza upisano je kao oznaka prizvuka (u starijim tekstovima tu bi se upisaopoluglas). Ta pojava nije nepoznata ni u upisima na narodnom jeziku u starim matinimknjigama.

22 A. KAIMIOI,Nav. dj.,539.


7/13


213

IMUN VUKOVI). Ispod reljefnog kria upisana je godina (tj.1678.), a onda u etiri retka slijedi natpis 1. redak: ; 2.

redak: ; 3. redak: ; 4. redak:(OVI KRI UINI TADIA BRAT IMUNA). I na samom dnu urezan

je kri i latinika slova IHS, tj. Isus Krist Spasitelj23(slika 2 desno). Tadijai imun imali su jo dvojicu brae: Miju (Miu) i fra Pavla. imunu je Tadija

podigao spomenik, a fra Pavao je najvjerojatnije urezao epitaf. Sva trojicaimunove brae, kao i sin mu Boe,24napustivi Vukovine, zauvijek su senastanili u sinjskome kraju.25

3. Prvi do groba Stipana Vukovia (na zapadnoj strani) Kri ene Fra-ne Vukovia,najstariji je Vukoviev sauvan datirani spomenik na tome

groblju. Na sredini isto

ne plohe, toga skladno oblikovanog i dosta dobroouvanog, malo na zapad nagnutog kria (80 x 55 cm) isklesan je manjireljefni kri, i na gornjem i bonim krakovima kria jo je po jedan u krugurezani stilizirani kri, s jo jednim malim krugom u sredini, pa svaki odnjih djeluje kao rozeta (slika 3 - lijevo). Na donjem kraku (ispod reljefnogkria), ne osobito lijepo oblikovanim slovima bosanice, urezan je tekstu est redaka. U prvom retku ispod teksta urezan je manji kri a od njegadalje slijedi natpis u est redaka. Prvi redak: ; 2. redak:

; 3. redak: ; 4. redak: M ; 5. redak: ; 6. redak:

(tj. 1660.); slika 3 - desno.

23 Jolinije dobro proitao godinu. On kae da je to 1675, a jasno je vidljivo da je1678. Dobro je proitao zadnja etiri retka, ali nije vidio da je imunu prezime Vukovi(R. JOLI,Nav. dj.,159-160).

24 I Bou e, kao i ostale junake Vukovie, opjevati fra Andrija KaiMioi upjesmi koja je prikazana gosp. pris. serdaru Justi Vukoviu (A. KAIMIOI,Nav.dj.,540-544).

25 Ako pogledamo popis i nacrt estica, vidjet emo da najvee estice i najveukoliinu kanapa imaju upravni i vojni funkcioneri. Najvie zemlje ima serdar Tadija Vu-kovi; njegovo vlasnitvo iznosi preko 150 kanapa, tj. 50 dana oranja. (S. GUNJAA,

Najstarija poznata katastarska mapa Sinja,Zbornik Cetinske krajine,1981, 2, 174). Kasni-je e i Tadijin sin Stipan biti serdar Sinja (S. ZLATOVI,Nav. dj.,206). O monom Tadijiserdaru J. Soldo jo konkretnije kae: Tadija Vukoviodvojio se od svojih u Brnazamai preao u Maljkovo. On je s Jurom Budimirom, iz Livna, i Pavlom Bilandiem nastanje-nim u Dicmu (Kruvaru), ali iz Duvna, dobio 3. prosinca 1691. stopedeset kanapa zemljei to od Potravlja do mjesta Otiia i od Cetine do vrha Svilaje da bi tu privukli i drugeizbjeglice, to oni nisu inili, jer su i danas oni jedini ostali u Maljkovu. (J. SOLDO, Et-nike promjene i migracije stanovnitva, 116). Tadija je prvi od Vukovia dobio tituluserdara, a nakon njegove smrti, serdarom je imenovan (22. III. 1706.) njegov sinovacBoo, sin imuna, pokopanog na Vukovinama (J. A. SOLDO, Prilozi za upoznavanjerazvoja Sinja, 134-135). Justin Vukovi, sin tad vepokojnog Boe, takoer e bitiserdar, dobio je 8. IV. 1718. osam kanapa livade u Duboki (Isto,159).


8/13

Kai, Split, 2012.-2013, 44-45

214

Upisiva je prilikom klesanja napravio nekoliko pogrjeaka: tree slovoprve rijei ostalo je nedovreno. Moe se samo slutiti da je rijeili o slovu

ili o slovu (d), pa bi se ta rijemogla itati kao OVOili kao OVD(e). Prvadva slova u prezimenu Vukovinespretno su mu srasla, a na mjestu treegaslova bio je najprije urezao slovoA, pa je preko njega kasnije slovo moraodublje urezati. Evo toga natpisa latinicom. Prvi redak: OVO LEI;2. redak:POD OVIM; 3. redak: KRSTOM POK(ojnog); 4. redak: FRANE VUKOVI;5. redak: A ENA NA 1660 (cifra 60 prenesena je u sljedei esti redak).26

Slika 3. Spomenik eni Frane Vukovias istone strane (lijevo)

i natpis bosanicom (desno)

Na zapadnoj plohi spomenika takoer je urezan jednostavan kri. O kojemje Frani Vukoviu ovdje rije, ne zna se. Njega ne spominje ni rodoslov Vu-kovia koji je zapisao fra Andrija KaiMioi. To nije onaj Frano kojeg fra An-

drija biljei kao unuka Tome Vukovi

a (brata Matijeva, Grgina i imunova).

27

4. Kri nad grobom Tome Vukovia(90 x 64 cm) skladno je i jednostav-no komponiran, ali vrlo ukusno ornamentiran. Na istonoj plohi na njega jeurezan jo jedan kri i polumjesec, a na zapadnoj: konture ljudske gure kojau desnoj ruci dri uklesani kri, a lijevom se podboila28(slika 4 - lijevo). Pri

26 Jolinije uspio proitati taj natpis (R. JOLI,Nav. dj.,160).27 Vidi A. KAIMIOI,Nav. dj.,539.28 Gotovo identian lik urezan je na jednom kriu u katolikom groblju u Sarajlijama,

na kojemu je (kao i na ovom) natpis bosanicom. Na tomu Tominu Jolinije vidio natpisa.Gotovo je sigurno da ih je radio isti majstor (usp. R. JOLI,Nav. dj.,159).


9/13


215

vrhu kria, na gornjem kraku, urezan je polumjesec, a na prostoru izmeupolumjeseca i glave ljudske gure bosanicom je upisano u etiri retka. Prviredak: ; 2. redak: ; 3. redak:

; 4. redak: (dakle:OVO LEI TOMO VUKOVIA); slika

4 - desno. Iz kazivanja fra Andrije Kaia Mioia zna se za dvojicu TomaVukovia: jedan je stric brae imuna, Mie, Tadije i fra Pavla Vukovia,drugi je sin spomenutog Tadije. Jedan Tomo Vukovi, kako pjeva fra An-drija, poginuo je branei Krf od Turaka.29Bit e da je to onaj alr Tomo, sinTadijin, pa bi onda, vjerojatno, ovaj Tomo, to poiva na Vukovinama, bioTadijin stric.

5. Jo je jedan vrlo stari, atmosferilijama dosta oteeni kri (60 x 45 cm),naoko malen i neugledan, ali vrlo zanimljiv. Na njemu je na istonoj plohiuklesan drugi reljefni kri, oko kojega je natpis urezan slovima bosanice, i todrukije nego na bilo kojem drugom tamonjem spomeniku. Zbog istroenosti

slova danas je s njega nemogue bilo to suvislo proitati, osim to se moeodgonetnuti pokoje slovo ili slog: Najve-i broj slova poredan je kruno, oko uklesanoga reljefnog kria (slika 6). Kri

je okruen dananjim Bakovievim spomenicima i u neposrednoj je blizinisrednjovjekovnog steka (sanduka).

Usporedimo li oblike slova bosanice kojima su ispisani navedeni epitana Vukovinama s oblicima slova bosanice s natpisa na stecima XV.-XVI.

29 A. KAIMIOI,Nav. dj.,539 i 544.

Slika 4. Spomenik Tomi Vukoviu (lijevo)



10/13

Kai, Split, 2012.-2013, 44-45

216

stoljea, lako emo uoiti da su veinom gotovo istovjetni.30ini se dovoljnimda ostanemo pri toj generalnoj konstataciji, jer bismo detaljnom paleograf-

skom analizom svakoga slova nepotrebno razvukli i opteretili tekst. Dodajmosamo da su i na Vukovinama upisivai brojeve u oznakama godina biljeiline brojkama nego slovima, kako je bilo ustaljeno i u zapisima na srednjovje-kovnim stecima.31

Slika 5. Spomenik Miji Mlakiu (lijevo)


6. Ni cijelo stoljee nakon spomenutih natpisa na Vukovievim spo-menicima nema ni jednoga drugog spomenika na tome groblju (ili takavnije sauvan) na kojemu bi bilo zabiljeeno ime pokojnika i vrijeme nje-gove smrti. Nakon te duge pauze prvi spomenik na kojemu ima zapis jest

Mlakiev kriiz 1773. godine (slika 5 - lijevo), koji je u neposrednoj blizini

30 Usp. IRO TRUHELKA, Bosanica prinos bosanskoj paleograji, GZM,IV/1889, 67; BENEDIKTA ZELI-BUAN, Bosanica u srednjovjekovnoj Dalmaciji,Split, 1961 (tabela I); MARKO VEGO,Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1980, 129-276 (passim); . BELAGI, Steci kultura i umjetnost, Sarajevo1982., 427-438. i tablica na str. 439.

31 Sve do poetka XIX. st. u epitama i po ovdanjim starim pravoslavnim grobljimanalaze slovima obiljeene brojke. I do danas ima takvih sauvanih epitafa po grobljima uMandinu Selu i u Opleanima (R. JOLI,Nav. dj.,157-158). Dosta takvih spomenika dodanas je sauvano i u livanjskom kraju (S. MANERALO, Groblje u Zastinju kod Livna,GZM, XXXIX/1984, 154-168).


11/13


217

Vukovievih spomenika (najblii je kriu Stipana Vukovia). Na sredininjegove istone plohe uklesan je povelik reljefni kri iznad kojega je u se-

dam redaka natpis ispisan bosanicom. Prvi redak: ; 2.redak: 1773; 3. redak: (?) ( ?) ; 4. redak:; 5. redak: ; 6. redak:

; 7. redak: (slika 5 - desno).Poetak teksta je oteen. Na mjestu oteenja, po tada ustaljenom

obrascu, najvjerojatnije je stajala rijemiseca,32a onda slijedi: ..SARP-NJA NA 1773 (trei redak je neitak) ONDA JE OVO KRI POKOJNOGAMIJE MLAKIA. Tekst upisan u treem retku nije mogue suvislo proi-tati zbog oteenja na njegovu poetku i zbog toga to su dugotrajnim dje-lovanjem atmosferilija slova (osim nekih) oteena do jedva vidljive prepo-znatljivosti. Nazire se da je tu najvjerojatnije bilo urezano slovo (v), pa(a), pa do njega: ili slova (se) ili je to, moda, urezano razvueno slovo

(k), i onda izdvojeno od svih na kraju je dobro ouvano slovo (z), ilije to, mogue, broj 3. U etvrtom retku upisivaje nainio lapsus urezavijedno do drugoga dva puta slovo d. Plastino isklesani kri razlomio jetekst sedmoga retka nadvoje: s lijeve strane urezano je (laki),a s desne (a). Slova kojima je napisan ovaj epitaf najveim dijelomimaju odlike kurzivne bosanice kakva se nalazi u matinim knjigama togavremena (npr. slova: a, d, k,n,p, r, ).33O Miji Mlakiu, pokopanom uovome grobu, nema nikakvih podataka, ali o rodu Mlakia iz toga vremenaima ih podosta. Godine 1741. u Sarajlijama je evidentirano 29 Mlakia udvije brojne obitelji: Ivanovoj (16 lanova) i Ilijinoj (13),34a 1768. godine

je u selu Lug domainstvo Luke Mlakia (18 lanova) i u Letki obitelj PaveMlakia (3 lana).35

32 Vidjeti upise u starim crkvenim maticama iz toga doba. Usp. i Kroniku Pavla ilo-badovia (Starine JAZU, XXI/1889., 90-112).33 Po istom obrascu kao i taj epitaf napisan je i onaj na groblju u livanjskom selu

elebiu: NA 1752. OVO JE KRI P. JAKOVA OSIA. I slova na tim dvama spo-menicima umnogome su slina (vidi S. MANERALO, Prilog prouavanju bosanice ulivanjskom kraju,Hercegovina, Mostar, III/1983, 68 i 77).

34 L. AKOVI, n.d., 271. Te su godine (8. studenog) u Eminovu Selu krizmani:Grgo, Kata, Luka, Josipa, Mato i Ivan Mlaki, a kao kumovi krizmenika upisani su Luca,Petar, Marta, Tomo i Ivan Mlaki(Isto,381-385).

35 D. MANDI,Nav. dj.,132. U Lugu su Mlakii i poetkom XIX. stoljea. Tu suevidentirani 1822. godine (Matica vjenanih upe Seonica, sv. I, 14, 52), a u ujici su1857. godine (Matica vjenanih upe Livno, sv. I, red. br. 19 za 1857. godinu).


12/13

Kai, Split, 2012.-2013, 44-45

218

ZAGLAVAK

U duvanjskom je kraju postojbina dananjih sinjskih Vukovia, iji jerod, osim glasovitog fra Pavla, dao niz proslavljenih serdara, harambaa i sve-enika. U starome kraju su ostali samo pokojnici na srednjovjekovnom grobljuVukovine nedaleko sela Luga. Nakon steaka njihovi su spomenici najstarijiu tome groblju, nazvanom po njihovu prezimenu. To su spomenici: Stipanu

Vukoviu, Tomi Vukoviu, eni Frane Vukovia, spomenik to ga je TadijaVukovi(kasnije opjevani serdar) podigao svome bratu imunu, i jo jedaniz istoga vremena (svi su oni tu due od tri stoljea), iji je tekst toliko oteenda ga je nemogue proitati. Ti krievi, osim to su vrlo zanimljivo isklesani,znaajni su za kulturnu batinu po tome to su natpisi na njima ispisani bosan-icom (tadanjim narodnim pismom), istom onakvom kakvom su pisani epita

po stecima XV. i XVI. stoljea.Kao znakovite tragove jednoga vremena, te vrlo vrijedne (makar i ne mo-

numentalne) spomenike na Vukovinama treba uvati i, koliko je god to mo-gue, zatititi od propadanja. Nuno je to zbog onih kojima su podignuti, onih

Slika 6. Oteeni spomenik Vukovia (?),iji je natpis bosan

icomnemogue proitati


13/13


219

koji su ih podignuli i zbog truda zapisivaa koji su na njima biljeili imenapokojnika s plemenitom nadom da e trag o njima tako biti sauvan i za itav

niz buduih pokoljenja. Treba ih uvati i zato to svjedoe o tome kakve su kri-eve (kao nadgrobne spomenike) prije vie od tri stoljea svojim pokojnicimapodizali tadanji ljudi, kojom su ih vjetinom klesali i kako i kojim motivimaukraavali tadanji klesari. Ti krievi trae zatitu i kao vrijedni nadgrobnispomenici svojevrsne zavrne faze razvoja srednjovjekovnih spomenika, bo-lje reeno, prijelazne faze od steaka ka rustikalnim krievima, isklesanimsasvim jednostavno, bez osobito izraene ornamentike. Treba ih uvati i kaosvjedoanstvo o poetnim koracima pismenosti u tim selima, o (ne)spretnostiupisivaa i o bosanici kao tadanjem narodnom pismu ovoga kraja, a nadasveo religioznim spomenicima da su ljudi toga doba bili vjernici katolici.

Treba se nadati da e navedene razloge imati na umu svi kojih se to tie (atie se nas svih), prvenstveno onih u lokalnim vlastima, a naroito onih meunjima koji se po slubenoj dunosti bave zatitom spomenika kulture. Stogatreba oekivati da e taj zanimljivi dio vjerske i kulturne duvanjske batine biti

primjereno zatien i sauvan za budue narataje.

Documents

Vučkovići Na Duvanjskim Vučkovinama