VOLONTERIu palijativnoj skrbi

Volonterstvo volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi priznaju se samo troškovi nastali u vezi s volontiranjem te džeparac za putovanja max. do iznosa dnevnica državnih službenika ima cijeli niz pozitivnih učinaka na pojedinca - usavršavanje određenih vještina, stjecanje pouzdanja i samopoštovanja, održavanje aktivnosti, morala u svijetu je izuzetno priznato, vrednovano i traženo, te je vrlo značajna i poželjna preporuka za svako daljnje zapošljavanje

Zakonski okviri zakon o volonterstvu NN 58/07 etički kodeks volontera NN 55/08 propisuje pravila ponašanja volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja organizatori volontiranja mogu biti:

udruge, zaklade, fundacije sindikati, turističke i vjerske zajednice javne stanove, državna tijela tijela jedinica lokalne i područne samouprave

volonteri mogu biti: nekažnjavane osobe starije od 15 godina (mlađe

osobe samo uz suglasnost zakonskog zastupnika) poslovno sposobne osobe

Palijativna skrbPalijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu

života pacijenta i porodice, suočavajući se s problemima koji prate bolesti koje ugrožavaju život kroz prevenciju i otklanjanje patnje putem ranog otkrivanja i nepogrešive procene i lečenja bola i drugih problema: fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih.

(Svjetska zdravstvena organizacija 2002)Termin “bolest koja ugrožava život” odnosi se na pacijente sa

aktivnom, progresivnom, uznapredovalom bolešću za koje je prognoza ograničena.

Palijativna skrbPalijativna skrb podrazumijeva filozofiju skrbi o

pacijentu/porodici i samu uslugu palijativne skrbi. Podrazumeva period od dijagnoze bolesti do kraja perioda žalosti zbog gubitka člana porodice.

Vodeći principi:Pruža otklanjanje bola i drugih simptomaAfirmira život i gleda na smrt kao na normalan procesObjedinjuje psihološke i duhovne aspekte brige o

pacijentuNudi sistem podrške i pomoći pacijentimaNudi sistem podrške i pomoći porodiciTimski pristupPoboljšanje kvalitete životaMože se primijeniti u ranom stadijuUključuje istraživanja

Palijativna skrb je po svojoj prirodi interdisciplinarna

Interdisciplinarni modelPacijent i porodica u fokusuKoordinirano zbrinjavanjePalijativna skrb teži unapređenju kvaliteta života

Tradicionalni medicinski modelBolest u fokusuČesto izostaje procjena drugih simptoma osim fizičkihZbrinjavanje je epizodno, nekoordinirano i fragmentirano

Palijativna skrb

Grupe bolesti i stanjaMaligni tumori (2006, 19,7% drugi uzrok umiranja), Bolesti srca i krvnih žila (2006, 57,3% vodeći uzrok

umiranja)Šećerna bolest, jedna od najčešćih nezaraznih bolesti, uz

komplikacije peti vodeći uzrok smrti (6,7% populacije boluje)Opstruktivne bolesti pluća, čest uzrok onesposobljenosti i

četvrti uzrok umiranjaHIV/AIDSSaobraćajne nesreće i traumatizam (2006, 63.954

saobraćajnih incidenata,18.411 osoba onesposobljeno od kojih 25,95% teškim telesnim povredama )

Mišićne i neurodegenerativne bolesti

Tim za palijativnu skrbNa primarnom nivou zdravstvene zaštite tim za

palijativnu skrb čine:Doktor medicine – specijalist opće medicineMedicinska sestraPatronažna sestraFizoterapeutSocijalni radnikŠiri tim:Psiholog / psihijatarSvećenikVolonter

Tko su volonteri u palijativnoj skrbi?Volonter u palijativnoj skrbi je netko tko: Ima minimum 25 godina (preporuka; ne smije imati manje od 18 godina) Minimum 1 godina je prošla otkad se desio smrtni slučaj u bliskom

okruženju Osoba ne boluje od teške bolesti Može podnijeti psihički teret Dobija odgovarajuću obuku i kontinuiranu podršku od profesionalaca Druželjubiv Ponaša se prirodno u društvu na smrt bolesne osobe Želi unijeti novu kvalitetu u svoj život i živote ljudi koje posjećuje Ima završen osnovni tečaj pomoći (preporuka) Važan dio tima za palijativnu skrb

Potrebne kvalitete volontera

Stručnost/neophodne kvalifikacije

Organizatorske sposobnosti

Karakteristike ličnosti

Kvalifikacije volontera u palijativnoj skrbi

Volonteri prije angažiranja na poslovima palijativne skrbi trebaju popuniti upitnika i obaviti skrining-intervju sa osobom zaduženom za organiziranje volontiranja

Završen odgovarajući trening za volontere u palijativnoj skrbi

Karakteristike volontera u palijativnoj skrbi Jasna motivacija za volontiranje u palijativnoj skrbi Psihičko zdravlje Emocionalna zrelost i samopouzdanje Integritet i neutralnost Sposobnost da se izgradi veza/odnos Otvorenost i prihvaćanje Jačanje autnomnosti Prilagodljivost promjenama potreba palijativnog pacijenta ili

njegove porodice Spremnost da se posveti određeno dogovoreno vreme (recimo 3

ili 4 sata tjedno) Sposobnost za timski rad i prihvaćanje kritike

Volonteri u palijativnoj skrbi pružaju

Praktičnu pomoć

Druženje

Utjehu

Suosjećanje

Podrška volontera palijativnom pacijentu obuhvaća sljedeće 

Pažljiva prisutnost, “biti tu”RazgovoriDavanje informacija i pomoć u uspostavljanju

mreže njege i skrbi(u uskoj suradnji s koordinatorom i drugim profesinalnim suradnicima)

Zajednička šutnjaAktivnosti (čitanje naglas, igranje društvenih igara,

na zahtjev i molitva)Biti prisutan i pratiti porodicu u periodu žalosti

Podrška volontera palijativnom pacijentu obuhvaća sljedećePomoć pri kretanju po kući i pri odlascima do

toaletaTransport pacijenata na zakazane preglede,

sastanke... Praćenje pacijenata pri izlasku u šetnjuPomoć pri kupovini, nabavciObavljanje sitnih poslovaPriprema napitaka i lakih obrokaRasterećenje porodice - davanje njegovatelju

vremena da se odmori time što će ga volonter odmijeniti u brizi o pacijentu

Što volonteri u palijativnoj skrbi ne trebaju/ ne smiju raditi

Ne smiju pružati usluge medicinske skrbiNe smiju donositi odluke vezane za terapijuNe smiju mijenjati doze lekovaNe trebaju raditi veliko spremanje / čišćenje stanaNe trebaju spremati glavne obrokeNe trebaju vršiti intimno toaletiranjeNe trebaju podizati/pomicati pacijenta, iako mogu

asistiratiNe smiju učestvovati u donošenju testamenta ili

ugovora o doživotnom izdržavanju

Ciljevi podrškeOdgovarajuće ponašanje – odnos podrške i

povjerenja koji pomaže pacijentu da izgradi zdrav odnos prema svom stanju i vodi ga u

Dostojanstveno umiranje - ono u kojem pacijent uz pomoć njegovatelja zadržava određeni stupanj autonomije i učestvuje u razrješenju eventualnih preostalih konflikata i pitanja

Odabrana smrt – ona koju bi pacijent izabrao kad bi imao izbor; ona u kojoj je agonija minimalna, konflikti su razriješeni ili umanjeni, a ponašanje je kontrolirano. Pacijent prihvaća i očekuje smrt pristajući - iako sjetno - da umre

Svijest o životnom ciklusuDjeca predškolskog uzrasta od 3 do 6 godina smrt

vide kao privremeno odsustvo (poput spavanja)Djeca školskog uzrasta doživljavaju smrt kao

konačnu realnost; ipak smatraju da se to dešava starijim ljudima, a ne njima

Adolescenti su već sposobni shvatiti smrt kao ji konačnu, iako još uvijek ne prihvaćaju neizbežnost vlastite smrti

Odrasli imaju jasnu svijest o vlastitoj smrtnosti i zato se kod njih javljaju fenomeni kao što je strah od smrti

Najčešći strahovi vezani za smrtStrah od fizičkog propadanja i izobličenjaStrah od gubitka autonomijeStrah da će se biti na teretuStrah od razočaravanja porodice, prijatelja i

kolegaStrah od suočavanja s nepoznatimStrah od napuštenosti, bola i nedostatka daha

Faze umiranja i žalostiFaze umiranja (Elizabeth Kubler Ross)

NeprihvaćanjeEmocije i otporBijes, osećaj kriviceDepresija, nadaPrihvaćanje i rastanak

Faze umiranja i žalostiFaze žalosti (Verena Kast)

NeprihvaćanjeBurne, kaotične emocije: ”pregovori” o

preživljavanjuTražiti-pronaći-razdvojiti se: naučiti kako da

živiš sa gubitkom

Neprihvaćanje Kad se osobi saopći dijagnoza ili istinu otkrije sama, doživljava

fazu ŠOKA koju karakterizira neprihvaćanje. Reagira iz iluzije o zdravlju i dobrom stanju: “Mora da je doktor pogriješio. Ne, to nije moguće!” Ova reakcija pomaže da savlada šok i da se pripremi.

U kasnijem stadiju često imamo izolaciju osjećaja (priča o zdravlju, bolesti, smrti kao da s tim nema veze).

ŠOK i kod porodice (zatvaranje očiju pred umiranjem)

VAŽNO: DA SE OSOBA KOJA JE UZ SAMRTNIKA SUOČI S VLASTITOM SMRĆU I UMIRANJEM AKO ŽELI BITI UZ SAMRTNIKA.

Burne emocijeUmiruća osoba preplavljena je valom osjećaja:BIJES I LJUTNJA (može biti usmjereno na najbližeg člana

porodice ili članove tima)

Izbijaju manjim povodom i nisu osobni (često nisu u stanju iskazati emocije, imaju zaštitne mehanizme, ne žele prikazati negativne osjećaje... ne usuđuju se...)

U ovoj fazi teško pratiocima koji osobno shvaćaju napade bijesa; ako se previše uživi u osjećaje, tako da nije u stanju držati distancu, još više će povećati navalu osjećaja kod pacijenta. Potreban je pratilac koji sluša, i da ponekad prihvati neosnovani bijes.

Napredak bolesti pokazuje umirućem u kom se položaju nalazi i on može reagirati:

Realističkom nadom (odnosi se na umiranje i život poslije života)

Očajanjem (dva oblika depresije: reakcija na neizlječivost bolesti; te druga vrsta zbog prijetećeg gubitka života i voljenih ljudi, koja služi konačnom prihvaćanju smrti)

Pratilac se suočava s vlastitim strahovima i bojaznima, umirućem je potrebna ljudska pratnja i ne želi biti napušten (mora se okrenuti pitanjima o smislu života i religioznim temama)

Depresija i nada

Prihvaćanje i rastanakU ovoj fazi umirući je uglavnom umoran i slab, ako

je prošao kroz tugu i iskazao osjećaji, raste želja za mirom i odmorom

Dostigao je stepen mira i ravnodušnostSpoznaja vlastitog kraja povezana sa spremnošću

da prihvati svoju smrtOprašto se umirući, ali i njegovi najbliži. Pratioci

imaju zadatak da prihvate ovo umiranje, da se svesno oproste, da nauče da žive sa gubitkom i “da se vrate svom životu”

Umiranje i smrt ne odvijaju uvek na ovaj način, neke se mogu proživeti više puta, a neke ni jednom (pomoć u orijentaciji). Ne uspevaju svi da dođu do faze prihvaćanja.

Žalost i tugovanjeNEMA DOBROG ILI LOŠEG NAČINA TUGOVANJA

ZADACI TUGOVANJAprihvaćanje realnosti gubitkaDozvoliti ,,RAD TUGE”Naučiti se životu bez pokojne osobe,,NASTAVITI SA ŽIVOTOM”

ASPEKTI TUGOVANJAGUBITAKOPORAVAK

Faze žalostiŠok i neprihvaćanje (minuti, dani, nedelje)

Neverica, otupelostTraženje krivca

Akutna patnja (nedelje, meseci)Telesne tegobePovlačenjeLjutnjaKrivicaNemir i agitiranostBesciljnost i gubitak motivacije

Faze žalostiPomirenje (mjeseci, godine)

Povratak posluPreuzimanje starih ulogaPreuzimanje novih ulogaPonovno osjećanje zadovoljstva bez osjećaja krivicePonovno uspostavljanje socijalnih veza (prijateljstvo, ljubav)

Nataša Todorovićdr Milutin Vračević

VOLONTERIPalijativna skrb