Vojvoda Od Poroka Chase, Loretta

8/13/2019 Vojvoda Od Poroka Chase, Loretta

1/250

Pompea www.Crowarez.Org

-1-

Loretta Chase

Vojvoda od porokaVojvoda od porokaVojvoda od porokaVojvoda od porokaNaslov izvornika:The Last Hellion


2/250

Pompea

-2-

PrologPrologPrologProlog

Longlands, Northamptonshire Rujan 1826.

Prezime vojvode od Ainswooda bilo je Mallory. Strunjaci za genealogiju sloili su seda je obitelj potekla iz Normandije i bila jedna od nekoliko njih to su se pod timprezimenom preselile u Englesku u dvanaestom stoljeu.

Prema etimologiarima to je prezime zna

ilo nesretan ili kukavan. Ali u obiteljskojpovijesti vojvode od Ainswooda to prezime je znailo Nevolju, s velikim slovom "N".

Neki su vojvodini predci dugo ivjeli, a neki su kratko ivjeli, ali svi su teko ivjeli jerim je takva bila narav. Bili su problematini, roeni na takav nain, zbog togaozloglaeni.

Ali vremena su se mijenjala i obitelj se napokon poela mijenjati i smirivati svremenima. etvrti vojvoda, pokvareni stari nitkov koji je umro jedno desetljee prijetoga, bio je posljednji od svoga narataja. Oni koji su ostali iza njega bili su novi sojMalloryjevih, uljueniji, ak i krjeposni.

Iznimka je bio samo sin jedinac najmlaega brata pokojnoga etvrtog vojvode.

Vere Aylwin Mallory bio je posljednji gad u obitelji Mallory. Dobrano premaiviest stopa, bio je najvii od njih i, kau neki, najljepi kao i najsuroviji. Imao je oevugustu kestenjastu kosu, a u njegovim oima tamnozelenim iz prijanjeg narataja svjetlucala su stoljea pokvarenosti i isti poziv na grijeh koji je upropastio naratajeena. Kad je imao gotovo trideset dvije godine, poinio je vie od svoga dijela grijeha.

Sada je putovao kroz umu velikog imanja Longlands, zaviaja vojvode odAinswooda. Vereovo odredite je bila krma Zec i golub u oblinjem selu.

Podrugljivim je baritonom pjevao rijei anglikanskoga pogrebnog obreda namelodiju neke bestidne balade.

Nasluao se toga opijela toliko puta tijekom posljednjeg desetljea da ga je znaonapamet, od otvaranja "Ja sam uskrsnue i ivot" do zavrnoga "Amen".

"Svidjelo se Svemoguemu Bogu u njegovoj velikoj milosti uzeti k sebi duu naegadragog brata..."

Kod "brata" mu je puknuo glas. Zastao je dok su mu se iroka ramena koila zbognapadaja drhtavice koja je potresala itav njegov golemi tjelesni ustroj. Obuhvativirukom deblo najblieg stabla, kripnuo je zubima i vrsto stisnuo oi i elio da razornibolovi jenjaju.

Dosta je patnje podnio posljednjeg desetljea, rekao je Vere sam sebi, i prolio je


3/250


-3-

dovoljno suza tijekom sedam dana otkad je njegov strieviCharlie, peti vojvoda odAinswooda, posljednji put udahnuo.

Sada je Charlie leao u mauzoleju, s ostalima to se svidjee Svemoguem Bogu daih uzme k sebi u posljednjih deset godina. Beskrajna povorka pogreba poela je sukopom etvrtoga vojvode, koji je Vereu bio poput oca jer su mu roditelji umrli kad jeimao devet godina. Otada je smrt ugrabila Charlievu brau skupa s njihovim sinovima ienama, i nekoliko djevojaka, te Charlievu enu i starijega sina.

Ovaj posljednji pogreb, usprkos godinama privikavanja, bilo mu je najtee podnijeti,jer Charlie nije bio Vereu samo najdrai od svih redaka Malloryja nego i jedan odtrojice ljudi na svijetu koje je Vere smatrao braom.

Druga dva bili su Roger Barnes, vikont Wardell, i Sebastian Ballister, etvrti markizod Daina. Ovaj potonji, crnomanjasti gorostas, obinije poznat kao lord Belzebub,openito se smatrao ogavnom ljagom na grbu obitelji Ballister. On i Wardell bili suVereovi ortaci u zloinima jo od Etona. Ali Wardell je ubijen u pijanoj svai u nekomdvoritu iza konjunice prije est godina, a Dain, koji je nekoliko mjeseci poslije togaotputovao na kontinent, kao da se za stalno naselio u Parizu.

Nije mu preostao nitko vaan. Od glavnog ogranka Malloryevih ostao je samo jedanmuki izdanak, osim Verea. Bio je to devetogodinji Robin, Charliev mlai sin, sadaesti vojvoda od Ainswooda.

Charlie je ostavio i dvije keri ako je tko mario brojiti enske, to se Vereu nijedalo a u oporuci je imenovao Verea, kao najblieg mukarca u rodu, da bude

skrbnikom te djece. To nije znailo da je skrbnik trebao imati ikakve veze s njima. Dokje obiteljska privrenost mogla nametati snoljivost posljednjem lupeu meu

Malloryjevima na isti nain kako je tradicija nametala imenovanje skrbnika nitko,ak ni Charlie, nije mogao biti toliko slijep da bi povjerovao kako je Vere prikladan zadunost odgajanja troje nevine djece. Toga e se prihvatiti jedna od Charlievih udanihsestara.

Drugim rijeima, skrbnikov poloaj bio je posvema nominalne naravi, to se upravopodudarilo sa stanjem stvari, jer Vere nije ni pomislio na svoje tienike otkad je stigaoprije tjedan dana na vrijeme da promatra kako Charlie odlazi na onaj svijet.

Sve je bilo uasno, tono kako je njegov stric prorekao prije deset godina kad je Vere

sjedio kraj njegove samrtnike postelje. "Vidio sam to kad su se okupili oko mene",rekao mu je stric. "Vidio sam ih kako u mimohodu ulaze i izlaze. Nesretnici. 'Kao to

cvijet procvjeta, a potom je otkinut.' Dva su moja brata bila otrgnuta prije nego to si seti rodio. Zatim tvoj otac. A danas sam vidio njih: Charlesa, Henrya i Williama. Ili je tobila mata ovjeka na umoru? 'To odbjegne kao sjena i ne traje.' Vidio sam ih, samesjene. to e ti tada uiniti, mladiu?" U to je vrijeme Vere pomislio da je starca izdalapamet. Sada mu je sve bilo jasnije. Same sjene.

"Dobro je to rekao, tako mi Lucifera", promrmljao je dok se odmicao od stabla."Pokazalo se da si bio prokleto dobar prorok, strie."


4/250

Pompea

-4-

Nastavio je obred gdje ga je bio prekinuo, pjevajui sveane rijei ivahnije u hodu ipovremeno upuujui izazovno cerekanje prema nebesima.

Da su ga u tom asu mogli vidjeti oni koji su ga bolje poznavali, razumjeli bi da onpodbada Svemoguega kao to je esto podbadao svoje blinje smrtnike. Vere Mallory

je traio nevolje, kao i obino, a ovaj put je pokuavao zametnuti borbu sa samimJahvom.

Nije mu to polo za rukom. Mutikaa se pribliavao svretku obreda a da muProvidnost nije ponudila ni cigli pljesak groma u znak neodobravanja. Vere se spremaoprijei na Skruenje kad je uo kako iza njega pucketaju granice i uti lie praenouurbanim topotom koraka. Okrenuo se... i ugledao duha.

Nije to bio uistinu duh, naravno, ali dovoljno blizu toga. Bio je to Robin, tako bolnonalik na svoga oca plavokos i vitak, s istim morskozelenim oima da Vere nijemogao podnijeti njegovo lice, i uspio je odvraati pogled tijekom itava posljednjegatjedna.

Ali djeak je trao prema njemu, pa nije dolazilo u obzir izbjegavanje. Nije dolazilou obzir ni zanemarivanje otrog uboda tuge i gnjeva isto tako, da, na Vereovusramotu, jer nije mogao zatomiti kivnost to je djeak na ivotu a njegov otac otiao.

Vere je isturio eljust i zurio u djeaka. Nije to bio pogled dobrodolice i nagnao jeRobina da naglo zastane kad se primaknuo na svega nekoliko koraka. Tada se odjednomdjeakovo lice zarumenjelo, oi su mu se zakrijesile, i on je pognute glave sunuo naVerea, gruhnuvi iznenaena skrbnika tjemenom u trbuh.

Iako je Vereov trbuh bio mekan otprilike kao eljezni prijeklad -jednako kao ostataknjegova tijela djeak nije samo nastavio gruhati nego je dodao i aketanje.Zaboravivi njihov golem nesrazmjer u dobi, veliini i teini, mladi je vojvoda udaraopo daljnjem stricu kao pomahnitali David koji pokuava oboriti Golijata.

Nitko od uljuenih Malloryja novog soja ne bi znao to uiniti s tim neizazvanim,oajnim i naoko poremeenim napadajem. Ali Vere nije bio uljuen. On je razumio,tomu nije bilo pomoi.

Stajao je i putao da Robin pljuti nedjelotvornim udarcima po njemu, upravo kakoje Robinov djed, etvrti vojvoda, stajao neko, prije mnogo godina, dok ga je udaraonetom osirotjeli Vere. On nije znao to bi inio osim da plae, to u ono vrijeme zbog

nekoga razloga apsolutno nije dolazilo u obzir.Kao to je Vere onda uinio, Robin je nastavio, borei se protiv nepomina stupa

odrasla mukarca dok se nije umorio i klonuo na tlo.

Vere se pokuavao sjetiti svoje srdbe i kivnosti prije nekoliko trenutaka. Pokuavaoje poslati to dijete k vragu, pokuavao ga je zanemariti, ali nije uspijevao.

To je bio Charliev djeak, i sigurno je bio oajan kad je umaknuo budnoj straiobitelji i slugu te se osmjelio krenuti u mranu umu, sam, da nae svoga raskalaenastarijeg roaka.


5/250


-5-

Vere nije pouzdano znao zbog ega je dijete bilo oajno. Ali bilo je dovoljno jasnoda Robin oekuje od Verea da na se preuzme brigu, to god to bilo.

Priekao je da jenja Robinova zasopljenost i prijee u normalno disanje, zatim jepodignuo djeaka na noge. "Ti ne bi smio prilaziti k meni blie od milje, zna", rekao jeVere. "Ja irim lo utjecaj. Upitaj bilo koga. Upitaj svoje tetke."

"One plau", rekao je Robin gledajui u svoje oguljene cipele. "One previe plau. Iprevie mekoputno govore."

"Da, to je ogavno", sloio se Vere. Nagnuo se i otresao djeakov kaput. Dijete ga jepogledalo... Charlievim oima. Ali su one bile mlae i previe su se pouzdavale. Vereasu zapekle vlastite oi. Uspravio se, proistio grlo i rekao: "Razmiljao sam da imprepustim sve to. Mislio sam poi u... Brighton." Zastao je i rekao sam sebi da je ludoto to uope razmatra. Ali djeak je pristupio k njemu, a djeakov otac nikada nijeiznevjerio Verea. Osim kad je umro. "Bi li volio poi sa mnom?"

"U Brighton?"

"Tako sam rekao?"

Premlade i prepovjerljive oi poele su blistati. "Gdje je onaj paviljon, je li?"

Golema arhitektonska fantazmagorija poznata kao Kraljevski paviljon bila je jednakogolema kao ideja kralja ure etvrtoga o ladanjskoj kui uz more.

"Bio je jo ondje, kad sam zadnji put pogledao", odgovorio je Vere. Poeo je hodatiuputivi se prema kui.

Njegov tienik smjesta je poao za njim, trei da bi pratio dugake koraaje svogastarijeg roaka. "Je li tako matovit kako izgleda na slikama, roae Vere? Je li zbiljakao palaa iz Tisuu i jedne noi?"

"Mislio sam da krenemo odmah sutra ujutro", rekao je Vere. "to ranije odemoodavde to ranije moe sam za sebe odluivati."

Da se pitalo Robina, krenuli bi istoga asa. Da se pitalo njegovih tetaka i njihovihmueva, Vere bi se otputio sam. Ali nije se pitalo nikoga drugoga, kako im je rekaomalo poslije toga. Kao djetetovu zakonitom skrbniku, nije mu bilo potrebno niijedoputenje da odvede Robina u Brighton ili u Bombay, to se toga ticalo.

Ipak je sam Robin stiao njihove primjedbe. Zvuk trupkanja izmamio je obitelj izdnevne sobe na vrijeme da vide kako mladi vojvoda potee svoj putni koveg niz velikostubite u Longlandsu i prolazi polumranom dvoranom do predvorja.

"Eto, vidite?" obratio se Vere Dorotheji, Charlievoj najmlaoj sestri, koja je najduei najupornije prosvjedovala. "On jedva eka da pobjegne. Vi ste prokleto turobni, svi vizajedno. Suze i utiani glasovi i crni krep i bombasin to njega plai. Sve je mrano iodrasli plau. On eli biti sa mnom jer sam krupan i buan. Jer mogu rastjeratiudovita. Zar to ne vidite?"

Vidjela ona to ili ne, popustila je, a potom su i ostali slijedili njezin primjer. Bilo je


6/250

Pompea

-6-

to samo na nekoliko tjedana, uostalom. ak ni Vere Mallory nije mogao neopozivoiskvariti djetetov moral za koji tjedan.

On nije ni elio kvariti djeakov moral, i krenuo je uistinu namjeravajui vratitiRobina nakon petnaest dana.

Vere nije mogao biti ocem ni njemu ni bilo kojem djetetu, bio je toga veomasvjestan. Nije bio prikladan uzor. Nije bio oenjen i nije mu bilo ni na kraj pameti dauzima enu da bi inio stvari koje ine ene, blage stvari, koje bi uravnoteilenjegovo grubo, neuljueno ponaanje. Njegovo kuanstvo sainjavao je jedan sluga,sobar Jaynes, kojega su resile sve blage, materinske kvalitete dikobraza koji boluje odslabe probave. Osim toga, to "kuanstvo" nije imalo stalna boravita otkad je Verenapustio Oxford.

Ukratko, nije bilo naina da se odgoji dijete, naroito ono kojemu je bilo sueno dapreuzme na se breme velikog vojvodstva.

Meutim, nekoliko predvianih tjedana nekako se produilo u mjesec dana, zatim ujo jedan. Iz Brightona su putovali u Berkshire, do doline White Horse, da vide drevnunazubljenost krednih obronaka.

odande do Stonehengea, i dalje na zapad, slijedei obalu i istraujui krijumarskedraice cijelim putem do Lands Enda.

Jesen se ohladila u zimu koja se sa svoje strane otoplila u proljee. Tada su stiglapisma, od Dorotheje i ostalih, s pristojnim ali ne previe istananim podsjeanjima:Robinov se odgoj ne moe beskonano zanemarivati, njegove sestre eznu za njim, i to

dulje djeak bude lutao to e se tee skrasiti na jednom mjestu.Sve je to bila istina, rekla je Vereu vlastita savjest. Robinu je bila potrebna prava

obitelj, postojanost, dom.

Ipak mu je bilo teko kad je vratio Robina u Longlands, teko mu se bilo rastati odnjega, iako je oevidno estito namjeravao da to uini. Kuanstvo nije vie bilo turobnokao prije.

Ondje su sada stalno ivjeli Dorothea i njezin mu, skupa s Robi novim sestrama ivlastitim porodom. Dvorane su ponovno odzvanjale od djejih pjesama i smijeha, Vere

je usprkos svojoj navadi morao pohvaliti to to su krep i ahatni rubovi i crni bombasin

vebili ustupili mjesto manje alobnim tonovima polu-tugovanja.Bilo je jasno da je Vere ve bio obavio svoj posao. Rastjerao je udovita mimo

svake sumnje, jer se veza nekoliko sati Robin prisno sprijateljio sa svojim tetkiima ipridruio im se u muenju djevojica. I kad je dolo vrijeme rastanka, Robin nijepokazivao nikakvih znakova panike. Nije se razdraio niti je udario Verea, nego jeobeao da e mu vjerno pisati, izmamio od svoga skrbnika obeanje da e doi potkrajkolovoza za njegov deseti roendan, zatim otrao pomoi roacima da uprizore bitkukod Agincourta.

Ali Vere se vratio mnogo prije njegova roendana. Ni tri tjedna nakon odlaska iz


7/250


-7-

Longlandsa on je hitao natrag.

esti vojvoda od Ainswooda bio je obolio od difterije.

Robinova bolest jo nije bila dobro poznata. Prvo tono izvjee o toj zaraziobjavljeno je u Francuskoj tek pet godina prije toga. Znalo se samo da je difterija veomazarazna i o tome se nije raspravljalo.

Charlieve su sestre preklinjale Verea. Njihovi su ga muevi pokuavali zaustaviti, alion je bio krupniji negoli ijedan od njih, a u gnjevu, kakav ga je sada obuzimao, niregimenta vojnika ne bi ga bila mogla suzbiti.

Uzletio je uz veliko stubite i produio niz hodnik do bolesnike sobe. Istjerao jenjegovateljicu i zakljuao vrata. Zatim je sjeo kraj postelje i uhvatio svoga tienika zaslabu ruicu.

"Sve je u redu, Robin", rekao je. "Ja sam ovdje. Borit u se za tebe. Otarasi se toga iprebaci na mene, uje li me, djeae ? Stresi tu prokletu boletinu i pusti mene da se snjom pohrvam. Mogu ja to, djeae moj, ti zna da mogu."

Hladna ruica leala je nepomino u njegovoj ruetini.

"Predaj mi je, molim te", navaljivao je Vere zatomljujui suze, guei uzaludnualost. "Prerano je za tebe, Robin, ti zna da je prerano. Jedva si poeo ivjeti. Ne znani dijelak onoga to treba vidjeti, to treba uiniti."

Vjee mladoga vojvode namrekale su se i otvorile. inilo se da je u njegovim oimazatreptalo neto poput prepoznavanja. Na trenutak su njegove Usne oblikovale

neuhvatljiv smijeak. Zatim su se djeakove oi sklopile.To je bilo sve. Iako je Vere nastavio govoriti, umiljavati se, preklinjao, iako je stezao

ruicu, nije mogao izvui bolest iz djeaka i uvui je u sebe. Mogao je samo ekati ibdjeti, kao to je uinio toliko puta prije. Toga je puta bdijenje bilo kratko, najkrae,najtegobnije od svih.

Za manje od pola sata, dok je sumrak kradom prelazio u no, djeak se iskrao iodletio... kao sjena.


8/250

Pompea

-8-

JedanJedanJedanJedan

London

Srijeda, 27. kolovoza 1828.

Tuit u ih!" bjesnio je Angus Macgowan. "U ovom kraljevstvu postoje zakoniprotiv klevete, a ako ovo nije kleveta, ja sam nabreklo bikovsko mudo!" Golema crnaenka mastifa, koja je kunjala kraj vrata nakladnikova ureda, podignula je glavu i s

blagom znatieljom promatrala naizmjenice Macgowana i svoju gospodaricu. Kad seuvjerila da potonja nije ni u kakvoj izravnoj opasnosti, kuja je opet poloila glavu naprednje ape i sklopila oi. Njezina gospodarica, dvadesetosmogodinja LydiaGrenville, promatrala je Macgowana sa slinom ravnodunosti. Nije bilo lakouznemiriti Lydiju. Plavokosa i plavooka, malo nia od est stopa1, bila je tankoutnakao prosjena valkira ili amazonka, a njezino tijelo, poput tijela tih mitolokih ratnica,bilo je jednako snano i okretno kao njezin um.

Kad je on predmetom svoga gnuanja tresnuo o stol, ona ga je hladno podignula.Bilo je to posljednje izdanje Bellweathers Reviewa. U njemu je, kao i u prethodnombroju, nekoliko stupaca naslovne stranice bilo posveeno napadu na Lydijino najnovijenovinarsko ostvarenje.

U skladu sa svojim nadimkom, Argusova "Lady Grendel" jo jedanput je srnula u opakinasrtaj na bezazlene itatelje, rigajui otrovna isparenja u atmosferu koja je vegusta od njezinihoneienja. Njezine rtve to jo teturaju od prijanjih napada na njihovu osjetljivoststrmoglavljene su ponovno u pravi bezdan ponienja odakle se die smrad pokvarenih iobeaenih stvorenja jer se jedva moe imenovati ljudskim biima gamad koju je pretvorila usvoje podanike ija kakofonija samosaalijevanja urla jer ne moemo te izluevine nazvati

jezikom - Argusovo udovite u suknji...

Tu je Lydia prestala itati. "Potpuno je izgubio vlast nad reenicom", rekla jeAngusu. "Ali ne moe ga ovjek tuiti zbog loa pisanja. Ili zbog pomanjkanja

originalnosti. Koliko se sjeam,

Edinburgh Review me je prvi nazvao po

udovitu izBeowulfa. U svakom sluaju, ne vjerujem da itko posjeduje patent na ime 'Lady

Grendel'."

"Ovo je prostaki napad!" kriknuo je on. "Nita drugo ne kae nego te nazivakopiletom od sljedeeg do posljednjeg paragrafa, i insinuira kako bi istraivanje tvojeprolosti..."

"... nesumnjivo povezalo jeziaru Argusove inae neubrojive simpatije s drevnim zanatomije su natuknice bolest i pokvarenost", proitala je glasno Lydia.

1 Stopa = 30,48 cm.


9/250


-9-

"Kleveta!" zagrmio je Angus udarivi akom po stolu. Kuja je ponovno podignulapogled, duboko psei udahnula, zatim se opet sabrala za kunjanje.

"On tek neizravno kae da sam bila prostitutka", rekla je Lydia. "Harriet Wilson jebila bludnica, ali njezina se knjiga vrlo dobro prodavala. Da ju je gospodin Bellweatherizvrijeao u tisku, usuujem se rei da bi se moda obogatila. On i njegovi momcisigurno su pomogli naoj kui. Prethodno se izdanje Argusaprodalo za etrdeset osamsati. Dananje e otii prije popodnevnoga aja. Otkad me je poela napadati knjievnaperiodika, naa se naklada utrostruila. Umjesto da tui Bellweathera, trebao bi munapisati zahvalno pismo i osokoliti ga da nastavi svoj estiti posao."

Angus se zavalio na stolici iza radnog stola. "Bellweather ima prijatelje uWhitehallu", progunao je. "A u Ministarstvu unutarnjih poslova ima pojedinaca koji tinisu ba prijateljski naklonjeni."

Lydia je bila i te kako svjesna da se na nju kostrijee u ministrovu krugu. U prvomnastavku svoga dvodijelnog lanka o nevoljama londonskih mladih prostitutkaspominjala je legalizaciju prostitucije, to bi Kruni omoguilo da ozakoni i regulira tajzanat, kao primjerice u Parizu. Reguliranje bi, sugerirala je, moglo barem pomoi da sesmanje najgora zlostavljanja.

"Premijer Peel bi mi morao zahvaliti", rekla je ona. "Moja sugestija izazvala je tolikosrdbe da njegov prijedlog da se osnuje gradska policija izgleda blag i razuman istojvrsti ljudi koji su nekourlali da je to bila urota s ciljem da se Engleska zgnjei podpetom tiranije." Slegnula je ramenima. "Tiranija, doista. Da imamo prave policijskesnage, ta bi neman do sada bila uhiena."

Neman o kojoj je rije bila je Coralie Brees. Za est mjeseci otkad je stigla skontinenta izila je na glas kao najgora londonska svodnica. Da bi dobila prie njezinihzaposlenica, Lydia je obeala da ne e otkriti ime te ene to ne znai da biotkrivanje imena podvodaice pomoglo pravdi. Zavaravanje vlasti bilo je popularnomeu trgovkinjama bludom koje su bile veoma vjete u toj igri. Mijenjale su imenaesto i lako kao to je Lydijin otac inio da bi umaknuo vjerovnicima, i prebacivale suse poput takora iz jednog brloga u drugi. Nije bilo nikakvo udo to im sudci iz UliceBow nisu mogli ui u trag a nisu se ni osjeali obveznima da to ine. Prema nekimprocjenama, London je imao vie od pedeset tisua prostitutka, i previe njih ispodesnaest godina. Koliko je Lydia do sada mogla utvrditi, nijedna od Coralienih

djevojaka nije bila starija od devetnaest."Ali ti si je vidjela", rekao je Angus, prekinuvi Lydijina tmurna razmiljanja. "Zato

nisi na nju nahuckala to svoje crno udovite?" Klimnuo je glavom prema mastifu.

"Nije dobro uhititi enu kad nema nikoga dovoljno hrabra da svjedoi protiv nje",odgovorila je Lydia nestrpljivo. "Ako je vlasti ne uhvate na djelu a ona se jako brineda je ne uhvate nemamo je za to optuiti. Nema dokaza. Nema svjedoka. Malo bimogla za nas uiniti Susan, osim da je osakati ili usmrti."

Susan je poluotvorila jedno oko kad se spomenulo njezino ime.


10/250


11/250


-11-

dovoljno oajan da uini bilo to ak da zaposli enu to bi ponudilo mogunostopstanka.

"Skoro je dva i pol", rekla je Lydia, vraajui sat u dep na suknji i svoje misli usadanjost. "Morala bih poi. U tri me eka Joe Purvis u Pearkesovoj kui ostriga daskupa pogledamo ilustracije za sljedee poglavlje one proklete prie."

Odmaknula se od stola i krenula prema vratima.

"To nisu bili zloesti knjievni kritiari, nego nam je tvoja 'prokleta pria' donijelabogatstvo", rekao je Angus.

Pria o kojoj je rijebila jeRua iz Tebei pustolovine njezine junakinje prepriavalesu se u dvotjedniku u dijelovima od dva poglavlja, od prologa svibnja. Samo su ona iAngus bili svjesni da je ime njezina autora, Mr. S. E. St. Bellair, takoer bilo plod

mate.ak ni Joe Purvis nije znao da je Lydia napisala poglavlja koje je on ilustrirao. Ni u

najdivljijim snovima ne bi mogao zamisliti da bi gospoica Grenville, najcininijatvrdoglava Argusova izvjestiteljica, smislila jednu jedinu rije te silno matovite izamrene prie.

Sama Lydia nije voljela da ju na to podsjeaju. Zastala je i okrenula se premaAngusu. "Romantine brbljarije", rekla je.

"Moda je tako, ali tvoje fascinantne brbljarije bile su prije svega neodoljiva udica zaitatelje posebice za dame i zbog toga se oni stalno vraaju molei nastavak.Prokletstvo, ak si i mene nagnala da se koprcam na tvojoj udici." Ustao je i zaobiaostol. "Ona pametna djevojka, tvoja Miranda zna, razgovarao sam o tome sgospodom Macgowan, i ona misli da bi se onaj drski pokvarenjak morao opametiti i..."

"Angus, predloila sam pisanje te idiotske prie uz dva uvjeta", rekla je Lydiadubokim, grubim glasom. "Nikakvo mijeanje s tvoje ili bilo ije strane bilo je prviuvjet. Drugi je bila apsolutna anonimnost." Svrnula je na njega ledeni plavi pogled."Ako procuri i najtananija slutnja da sam ja autorica tih sentimentalnih splaina, tebe uosobno smatrati odgovornim. U tom e sluaju svi ugovori izmeu nas biti nevrijedni initavni." Njezino plavo zurenje nosilo je uznemirujuu slinost s divljim pogledomnekih lanova plemstva pod kojim su se slamali narataji njihovih podanika.

Iako je bio kot lavljega srca, Macgowan je podvio rep pod tim ledenim pogledom izarumenio se u licu kao to bi uinio svaki podanik. "Ima pravo, gospoice Grenville",rekao je krotko. "Veoma je nesmotreno od mene to o tome ovdje govorim. Vrata jesudebela, ali bolje je ne izvrgavati se riziku. Ti zna da sam potpuno svjestan svojihobveza prema tebi i..."

"Oh, za ljubav Boju, nemoj mi se dodvoravati", rekla je odrjeito. "Dovoljno medobro plaa." Zakoraila je prema vratima. "Idemo, Susan." Kuja je ustala. Lydia jepodignula uzicu i otvorila vrata. "Dovienja, Macgowan", rekla je, zatim otro izilakroz vrata ne ekajui odgovora.


12/250

Pompea

-12-

"Dovienja...", rekao je on gledajui je u lea. "Dovienja, vae velianstvo!" dodaoje ispod glasa. "Misli da je prokleta kraljica - ali kuja zna pisati, vrag je odnio."

Bilo je mnogo ljudi u Engleskoj koji bi se u tom asu sloili da gospoica Grenvillezna pisati. Mnogi bi od njih ipak ustvrdili da bi S. E. St. Bellair mogao i bolje pisati.

To je Archibald Jaynes, sobar vojvode od Ainswooda, pokuavao objasniti svojemgospodaru.

Jaynes nije izgledao kao sobar. Vitko graen i ilav, sa siunim crnim oimausaenim vrlo blizu dugaka i savijena nosa nekoliko mu je puta bivao slomljen vie je sliio na lasiju vrstu grubijana to se esto susreu na konjskim utrkama iliboksakim borbama, gdje se klade.

Sam Jaynes bi oklijevao prije nego to bi se za sebe posluio izrazom "dentlmenov

dentlmen". Iako je, usprkos svojim neprivlanim crtama lica, bio pretjerano uredan ielegantan, njegov visoki, lijepi gospodar nije bio ono to bi Jaynes nazvaodentlmenom.

Njih su dvojica sjedila u najboljem odjeljku to nije mnogo govorilo, poJaynesovu miljenju restorana Alamode u Clare Courtu gdje su se posluivali uvenigovei odresci. Za ulicu, uzak prolaz pokraj zloglasne Drury Lane, teko se moglo reida je najelegantnija u Londonu, a na kulinarske proizvode u Alamodeu rijetko seraunalo da e privui izbirljiva nepca. Sve je to udesno pristajalo uz vojvodu, jer onnije bio nimalo elegantniji ili izbirljiviji od prosjena divljaka, vjerojatno i manje,sudei po onome to je Jaynes proitao o uroenikim rasama.

Poto je za kratko vrijeme svladala visoku hrpu govedine, njegova se milostnamjestila na stolcu ili izvalila, to bi bolje odgovaralo prizoru promatrajui kakomu konobar natae vrtamnoga piva.

Vojvodina kestenjasta kosa, s kojom se Jaynes prije kratka vremena toliko namuio,nalazila se u raupanoj zbrci kao da objavljuje da se nikada u ivotu nije susrela seljem ili etkom. Marama oko vrata, nekoprhko pokrobljena i mukotrpno svezana uvor, sa svakim naborom na propisanom razmaku i pod odreenim kutom, splasnula jeu mlohav i zguvan nered. to se tie ostalih odjevnih predmeta njegove milosti,

jezgrovito reeno, izgledali su kao da je u njima spavao, i doista su obino tako izgledalibez obzira na to to se s njima pokuavalo uiniti, i Jaynes je mislio: Stvarno, udim se

zato se uzrujavam.A govorio je ovo: "'Rua iz Tebe' je ime koje su dali velikom rubinu to ga je

junakinja nala prije nekoliko poglavlja kad se nala zarobljena u faraonovoj grobnici sazmijama. To je pustolovna pria, vidite, i samo se o njoj govori jo od ljeta."

Poto se konobar udaljio, vojvoda je s dosadom bacio zeleni pogled na primjerakArgusa. Leao je na stolu, jo neotvoren i samo je zahvaljujui fenomenalnouvjebanoj snazi volje Jaynes odolio iskuenju da ga ne otvori.

"To bi bilo objanjenje zato si me u cik zore izvukao iz kue", rekla je njegovamilost. "I povlaio me od jedne knjiare do druge traei to a sve su knjiare vrvjele


13/250


-13-

od ena. Uglavnom od pogrjene vrste", dodao je nainivi grimasu. "Nikada nisamvidio tako mnogo drolja u tako mnogo eretavih gomila kao jutros."

"Vesu dva i pol sata", rekao je Jaynes. "Vi nikada niste vidjeli jutra. A to se tiezore, ona je ciknula kada ste napokon doteturali doma. Osim toga, razabrao sam u vrevinekoliko privlanih mladih dama koje ste vi tako okorjelo odbacili kao 'drolje'. Alidakako, ako im lica nisu pokrivena debelim slojem boje i grudi im ne iskau iz prsluka,one su za vas nevidljive."

"teta to nisu isto tako bile neujne", promrmljao je njegov poslodavac. "Cvrkutanjei budalasto smijuljenje skupine bezveznjakinja. U meuvremenu spremnih da jednedrugima iskopaju oi zbog... to je ta vraja stvar?" Uzeo je asopis, letimino pogledaonaslovnicu i ispustio ga. "Argus,uistinu. Sam obznanjuje da je 'Londonski pas uvar' kao da svijet udi za jo vie papovanja iz Fleet Streeta."

"Argusovo je urednitvo u Strandu, a ne u Fleet Streetu", rekao je Jaynes. "I on jeosvjeavajue lien papovanja. Otkad se gospoica Grenville pridruila osoblju,publikacija sve vie slii na ono to se tvrdi u podnaslovu. Argus iz mitologije, kao tose moda sjeate..."

"Radije se ne bih sjeao svojih dana u uionici." Ainswood je posegnuo za vrem."Kad nije bio latinski, bio je grki. Kad nije bio grki, bio je latinski. A kad nije bilo ni

jednoga ni drugoga, bile su ibe."

"Kad nije bilo opijanja, kockanja i kurvanja", rekao je Jaynes sebi u bradu. On je tomorao znati, jer je stupio u slubu Verea Malloryja kad je ovom potonjemu bilo

esnaest godina, dok je vojvodstvo bilo naizgled sigurno jer je nekoliko mukihMalloryja stajalo izmeu njega i naslova. Ali njih vie nije bilo. Sa smru posljednjegaod njih, djeaka od devet godina, prije gotovo godinu i pol dana, Jaynesov jeposlodavac postao sedmim vojvodom od Ainswooda.

Batinjenje naslova nije ni truna promijenilo njegov karakter. Naprotiv, preao je odzla na gore, a zatim postao neizrecivo opak.

Malo ujnije Jaynes je rekao: "Argus je navodno imao stotinu oiju, toga ete sesjetiti. Cilj je ovoga njegova imenjaka da pridonosi dobro informiranu puanstvunepokolebljivim opaanjem i izvjeivanjem o metropoli kao da ima sto oiju.Primjerice, lanak gospoice Grenville glede nesretnih mladih ena..."

"Mislio sam da je bila samo jedna", ree njegov gospodar. "Tupoglava cura to sesama zatoila u grobnici sa zmijama. Tipino", nacerio se. "I neki jadni glupan morao jedogalopirati u pomodami. Samo da bi u mukama umro od ujeda zmije. Ako bude imaosree."

Tikvan, pomislio je Jaynes. "Nisam aludirao na priu koju je napisao gospodin St.Bellair", rekao je. "ija je junakinja, za vau informaciju, umaknula iz grobnice bezizvanjske pomoi. Meutim, govorio sam o..."

"Nemoj mi red ve nasluujem da je ona svojom rjeitou usmrtila zmije."Ainswood je podignuo vrpiva do usana i iskapio ga.


14/250

Pompea

-14-

"Govorio sam o radu gospoice Grenville", rekao je Jaynes. "Njezini su lanci i esejiiznimno popularni kod dama."

"Sauvaj nas Boe uenih ena. Ti zna koji je njihov problem, zar ne, Jaynes?Zahvaljujui tomu to se ne pumpaju redovno, enske se uputaju u najudnijamatanja, primjerice uobraavaju da mogu misliti."Vojvoda je nadlanicom obrisao usta.

Bio je barbarin, eto to je bio prije, pomislio je Jaynes. Njegova je milost pripadalavandalskim hordama koje su neko opljakale Rim. to se tie njegovih pogleda naene, oni su brzo spali na predpotopnu razinu otkada je uzdignut do vojvodskognaslova.

"Nisu sve ene bez razuma", ustrajavao je sobar. "Kad biste se potrudili da seupoznate sa enama vaega stalea, radije nego s nepismenim kurvama..."

"Kurve mi daju jedinu stvar koju elim od enskog stvorenja, i stoga ne oekuju odmene nita osim plae. Ne mogu se domisliti nijednom dobru razlogu zato bih segnjavio s drugom vrstom."

"Jedan je dobar razlog taj to nikada ne ete dobiti pravu vojvotkinju ako odbijatedoi unutar milje od ena dostojnih potovanja."

Vojvoda je spustio vr. "Vrag te odnio, zar e opet nainjati taj razgovor?"

"Za etiri mjeseca navrit ete trideset i etvrtu", rekao je Jaynes. "Uz brzinu kojomjurite u posljednje vrijeme, vai su izgledi da doekate taj roendan priblino jednakinuli. Treba uzeti u obzir naslov, i odgovornosti koje uza nj idu, od kojih je najvanija dadobijete nasljednika."

Ainswood se odgurnuo od stola i ustao. "Zato bih doavola morao uzeti u obzirnaslov? On nikada nije uzimao u obzir mene." Zgrabio je eir i rukavice. "Trebao jeostati gdje je bio i mene pustiti na miru, ali ne, on to nije htio, zar ne? Morao je stalnogmizati prema meni, od jednoga vrajeg pogreba do drugog. Dobro, ja kaem nekanaslov nastavi gmizati kad mene uzemlje s drugima. Tada se moe objesiti o vrat nekomdrugom jadniku, prokleto nezasitan kakav jest."

Kooperno je iziao iz restorana.

Nekoliko trenutaka poslije toga Vere je stigao do kraja Ulice Catherine i krenuo nazapad, namjeravajui smiriti unutarnju buru kraj rijeke, uz pomojo nekoliko vreva

tamnoga piva kod Lisice pod brdom.Kad je skrenuo u Strand, vidio je kako se laki jednopreg probija kroz guvu vozila

kod Exeter Exchangea. Jednopreg je zamalo promaio prodavaa pite da ga ne probijepolugom, pogibeljno se nagnuo prema nadolazeim teretnim kolima, ispravio se uposljednjem trenutku, zatim se otro zanio ustranu ravno prema dentlmenu koji jesilazio s rubnika da prijee ulicu.

Ne zastavi da razmisli. Vere se bacio naprijed, zgrabio ovjeka i odvukao ga natragna plonik asak prije nego to je jednopreg proletio u Ulicu Catherine.


15/250


-15-

Dok je grmio pokraj njega, letimino je pogledao vozaa: ena u crnoj odjei, scrnim mastifom kao putnikom i oevidno usplahirenim konjem pod uzdama bez

sluge na stranjoj platformi da joj pomogne.Pomaknuo je ovjeka sa strane i pourio za vozilom.

Lydia je opsovala kad je vidjela da je njezina lovina mugnula u Russell Court.Prenapueni prolaz bio je preuzak za jednopreg, a bude li napravila dugaki krug okokazalita u Drury Laneu, sigurno e ih izgubiti. Zaustavila je jednopreg i iskoila iznjega, a Susan u stopu za njom. Pritrao je odrpan djeak.

"Pripazi na kobilu, Tom, i dva su ilinga tvoja", rekla je Lydia edu ulice. Zatim jepodignula suknju i utrala u Russell Court.

"Hej ti tamo!" zovnula je. "Pusti to dijete!"

Susan se oglasila dubokim "Vau!" koji je odjeknuo kroz uski prolaz.

Gospoa Brees jer je nju Lydia zovnula bacila je brz pogled preko ramena,zatim strugnula u jo uu uliicu, vukui za sobom djevojku.

Lydia nije znala tko je ta djevojka slukinja sa sela po izgledu, vjerojatno jedna odbezbrojnih bjegunica koje su svaki dan stizale u London da bi smjesta pale u kandepodvodaica i svodnika koji su besposliarili kraj svake putnike krme od Piccadillyjato Ratcliffea.

Lydia je uoila taj par u Strandu: djevojka je buljila u prizore oko sebe kao prosjenatikva, dok ju je Coralie odjevena kao matrona dostojna potovanja, sa skupocjenom

kapicom na kovrama to ih je obojila crnilom za cipele nemilosrdno vukla premapropasti, bez sumnje u Drury Lane i tamonju legiju poronih jazbina.

Uspiju li ui u bilo koje bludilite kamo je gospoa Coralie naumila, Lydiji ne edopustiti da ue, a djevojka nikada vie ne e izii.

Ali kad je skrenula u uliicu, vidjela je da dijete vue pete po cesti i pokuava seosloboditi Coraliena stiska.

"Tako je, djevojko!" viknula je Lydia. "Bjei od nje!"

Bila je svjesna mukih povika iza sebe, ali Susanin gromoglasni lave potopio jerijei.

Djevojka se sada ozbiljno borila, ali tvrdoglava ju je svodilja vrsto drala i vuklaprema Vinegar Yardu. Kad je Coralie podignula ruku da udari dijete, Lydia je nasrnulana njih i udarcem nadlanice odbacila svodilju.

Coralie je zateturala natrake i zaustavila se na prljavom zidu. "Kujo smrdljiva!Ostavi nas na miru!" ciknula je i jurnula naprijed.

Nije bila dovoljno brza da dohvati djevojku koju je Lydia hitro sklonila s puta."Susan, sad", rekla je mastifu. Susan se primaknula djevojinoj smeoj suknji i dubokozareala u znak upozorenja. Vjetica je oklijevala, dok joj se lice grilo od gnjeva.


16/250

Pompea

-16-

"Preporuujem ti da odgmie natrag u rupu iz koje si izgmizala", rekla je Lydia."Pokuaj jo jednom staviti ruke na to dijete, i dat u da te uhite pod optubom za

otmicu i pokuaj napada.""Pod optubom?" uzvratila je ena kao jeka. "Tuit e me, je li? A to ti eli s

njom, pitam se, kurvetino jedna?"

Lydia je pogledala djevojku koja je razrogaenim oima naizmjenice strijeljalaLydiju i svodilju. Oevidno nije znala kojoj bi od njih vjerovala.

"Ulica BBow", protisnulo je dijete. "Napali su me, o-or-robili, a ona me je povela u...u..."

"Propast", rekla je Lydia.

U taj as je visok grubijan utrao u Vinegar Yard, s jo jednim momkom za petama.Nekoliko drugih mukaraca takoer se pojavljivalo iz razliitih krama i uliica.

Lydia je dobro znala da obino slijede nevolje kada se okupi rulja. Ipak nije bilaspremna napustiti tu beskunicu, bez obzira na rulju.

Ne osvrui se na svjetinu Lydia se usredotoila na djevojku.

"Ulica Bow je na onu stranu", rekla je i pokazala na zapad. "Put kojim te je vukla ovaotrovnica vodi u Drury Lane, gdje se nalaze sva ljupka bludilita kao to ti moe reisvaki od ovih elegantnih momaka."

"Laljivice!" zakretala je Coralie. "Ja sam je prva nala! Ti sama trai svojedjevojke, nakazna vjetice! Nauit u te kako se krade iz moga dvorita."

Krenula je prema svojoj rtvi, ali Susanino zloslutno rezanje zaustavilo ju je na polaputa. "Otjeraj tu betiju!" proderala se. "Ili e poaliti."

Nije udo to se njezine djevojke boje nje, pomislila je Lydia. Sigurno je napola ludakad se usudila toliko pribliiti Susani. ak su se i mukarci listom svaki nitkovkojega izriga kanalizacija, bez ikakve dvojbe drali na pristojnom razmaku odgunava mastifa.

"Nema pravo", rekla joj je Lydia smireno. "Dat u ti vremena da se izgubi prijenego to nabrojim do pet. Inae e tistrahovito poaliti. Jedan. Dva. Tr..."

"Ah zaboga, dame, dame." Visok grubijan odgurnuo je jo jednog klipana s puta iprobio se naprijed. "Od tolikoga izazivanja i zastraivanja prsnut e vam steznici, lijepemoje krasotice. I sve to zbog ega? Zbog najmanjeg problema na svijetu: jedno pile, aele ga dvije kvoke. Ima mnotvo piladi oko nas, je li tako? Nije vrijedno remetitikraljevski mir i dosaivati redarstvenicima, zar ne? Pouzdano nije."

Izvukao je kesu. "Evo to emo uiniti. Po jednu utavu novanicu svakoj od vas,drage moje a ja u tu malu preuzeti iz vaih ruku."

Lydia je prepoznala izrazite naglaske viih stalea, ali bila je previe gnjevna da bi setomu zaudila. "Jednu novanicu?" kriknula je. "Je li to za vas cijena ljudskog ivota?Jedna funta?"


17/250


-17-

On je na nju skrenuo blistav zeleni pogled. Promotrio ju je odozgor. Bio je vii odnje nekoliko centimetara, to se nije esto dogaalo u Lydijinu iskustvu.

"Koliko sam razabrao iz vae vonje, za vas ljudski ivot nema uope nikakvecijene", rekao je hladno. "U rasponu od jedne minute gotovo ste usmrtili troje ljudi uStrandu." Njegov drzak pogled plovio je iznad okupljena sluateljstva. "Morao bipostojati zakon protiv ena koje voze", objavio je. "One su javna prijetnja."

"Dakako, Ainswood, pobrini se da to spomene u svojem iduem govoru u Gornjemdomu", doviknuo je netko.

"Iduem?" doviknuo je drugi. "Prije bi se reklo u prvom ako ne padne krov kad ondotetura u sabornicu."

"Vrag neka me nosi!" stigao je glas iz pozadine. "Je li to Ainswood, ha?"

"Dakako, i glumi kralja Salomona, nita manje", odvratio je netko iz prvog reda. "Iuhvatio je krivu kobilu za rep, po obiaju. Kaite njegovoj milosti, gospoice Grenville.On vas je ponizio kao da ste opatica iz Covent Gardena."

"Nikakvo iznenaenje", rekao je jedan od njegovih pajdaa. "S markizom od Dainapostupio je kao s droljom, zar nije?"

Tada je Lydia shvatila tko je taj protuha.

U svibnju je pijani Ainswood susreo markiza Daina s mladenkom u nekom svratitutijekom njihove svadbene noi i odbio povjerovati da je ta ena dama, a kamoli Dainovaena. Dain je morao akama ispraviti zabunu svoga nekadanjeg kolskog kolege. O

tom se dogaaju poslije tjednima govorilo u Londonu.Nije onda veliko udo to je Lydia pogrijeila i njegovu milost zamijenila s nekim

pripadnikom oloa u Covent Gardenu. Kako god se uzelo, vojvoda od Ainswooda bio jejedan od najpokvarenijih, najbezonijih i najtupoglavijih razvratnika nabrojenih uDebrettovu Visokom plemstvu to nije malo postignue s obzirom na alosno stanjearistokracije.

Bio je takoer, primijetila je Lydia, jedan od najneurednijih. Oito je odjenuo svojuskupo krojenu odjeu prije podosta dana te u njoj kako banio tako i spavao. Bio je bezeira, a uperak guste kestenjaste kose visio mu je preko jednog oka koje je kao injegov parnjak svjedoilo o mjesecima nedostatna spavanja i vie nego dostatne

razuzdanosti. Jedini njegov ustupak temeljnoj njezi bilo je doputenje da ga netkonedavno obrije vjerojatno dok je bio obamro od pia.

Vidjela je i vie od toga: paklenski oganj koji se iskrio u zelenim dubinama njegovapogleda, arogantnu ukoenost nosa, tvrde crte jagodine kosti i eljusti... i avolskukrivulju usta koja je obeavala sve; spremnost na smijeh, na grijeh, to god hoe. Lydianije ostala ravnoduna. Demona u njoj, kojega je inae dobro skrivala, morao je privuisrodnik u njemu. Ali ona nije bila ni luda. Znala je dovoljno dobro da je to izvorniizgled hulje, i mogla je sve sabrati u jednu rije: nevolja.

Ipak, ta hulja je bio vojvoda, a ak i najgori meu plemiima imao je vie utjecaja


18/250

Pompea

-18-

pred vlastima nego puki novinar, posebice novinar enskog roda.

"Vaa milosti, pogrijeili ste samo s jednom od nas", rekla je s ukoenompristojnosti. "Ja sam Lydia Grenville, izArgtisa.Ova ena je poznata svodilja. Mamila jeovu djevojku u bludilite, pod izlikom da je vodi u Ulicu Bow. Ako biste privelipodvodaicu u pritvor, rado u vas otpratiti onamo i posvjedoiti..."

"Ona je prijetvorna laljivica!" kriknula je Coralie. "Samo sam vodila dijete doPearkesova restorana." Mahnula je rukom prema kui kamenica na suprotnoj strani. "Daneto prigrize. Upala je jadnica u nevolju..."

"I bit e joj mnogo gore u tvojim rukama", rekla je Lydia. Njezina se pozornostvratila na Ainswooda. "Znate li to se dogaa s djecom koja su dovoljno nesretna dapadnu u njezine kande? Njih tuku, izgladnjuju i siluju dok ne budu dovedena u stanjegrozna uasa. Zatim ih izvode na ulice u jedanaestoj, dvanaestoj godini, a neke odnjih..."

"Laljiva, prljava kurvetino, kuko jedna" urlala je svodnica.

"Povrjeujem li moda tvoju ast?" upitala je Lydia. "eli li zadovoljtinu? Radobih ti bila na usluzi. Ovdje i sada, ako eli." Zakoraila je prema svodnici. "Da vidimokako ti se svia biti na drugom kraju batine."

Par krupnih ruku stegnuo je njezine miice i povukao je natrag.

"Dosta, dame. Zadajete mi vraju glavobolju. Pokuajmo odrati mir, hoemo li?"

"Oh, ovo je zabavno", doviknuo je netko. "Ainswood odrava mir. Je li se to pakao

zamrznuo dok nisam gledao?"Lydia svrnu pogled na krupnu ruku koja joj je stezala miicu. "Skidajte svoje ape s

mene", rekla je hladno.

"Hou, im mi netko donese luaku koulju da vas u nju uguram. Pitam se tko vasje pustio iz Bedlama?"

Lydia je trznula laktom natrag, u njegov trbuh. Nije bio mekan. Bol joj je prostrujalakroz podlakticu do zapea.

Ipak je i on neto osjetio, jer je promrmljao psovku i popustio, usred hukanja izvidanja iz gomile.

Bjei odavde dok jo moe, nju je upozoravao unutarnji glas, i nemoj se osvrtati.

Bio je to unutarnji glas razuma, i ona bi ga bila posluala da ivac u koji su jepogodili njegovi podrugljivi komentari nije glasnije vrisnuo. Priroda nije oblikovalaLydijin karakter za povlaenje, a ponos joj je zabranjivao svaku radnju koja bi mirisalana slabost ili, ne daj Boe, na strah.

Oi su joj se suzile i srce snano zalupalo kad se okrenula da se s njim suoi."Dotaknite me jo jedanput", upozorila ga je, "i nabit u vam ljive na oba oka."

"Oh, uinite to, vae gospodstvo!" potaknuo ga je jedan promatra. "Ponovno je


19/250


-19-

dotaknite."

"Da, kladim se za desetau na vas, Ainswood!"

"A ja za desetau da e mu ona podariti par ljiva kako je obeala", javio se izazovnodrugi glas.

Vojvoda ju je u meuvremenu procjenjivao, mjerei je hrabro zelenim pogledom odeiria do poluizmica.

"Velika, da, ali ne dosee moju teinu", objavio je. "Rekao bih da je visoka pet stopai tri etvrti. I ezdeset etiri kilograma teka, gola. Usput reeno", dodao je zurei unjezin prsluk, "platio bih pedeset funta da to vidim."

Promukao smijeh i uobiajeni prostaki komentari pozdravili su njegovu duhovitost.

Ni smijeh ni besramnost nisu zbunili Lydiju. Poznavala je ona taj grubi svijet;provela je veinu svoga djetinjstva u njemu. Ali buna ju je gomila podsjetila na glavnustvar. Djevojka kojoj je pohitala u pomostajala je skamenjena na mjestu, na licu joj jebio izraz ovjeka koji se naao usred praume okruen ljudoderima to nije bilodaleko od stvarnoga stanja.

Ipak Lydia nije mogla dopustiti da taj glupan ima zadnju rije.

"Oh, to ste lijepo izveli", rekla mu je. "Proirite naobrazbu ovoga djeteta, zato nebiste? Dajte joj lijep primjer londonskog ponaanja - i visok moralni ton plemstva."

Imala je mnogo vie rei, ali podsjetila se da bi isto tako mogla drati prodikumiljokazu. Ako je taj mamlaz ikada imao savjesti, ona mu je zbog zanemarivanja umrlaprije vie desetljea.

Zadovoljivi se posljednjim letiminim pogledom, okrenula se od njega i krenulaprema djevojci.

Kratak pregled gomile kazao je Lydiji da je svodnica ieznula, to ju je razoaralo.Ipak ne bi bilo znatne razlike da je ostala, kad nitko od tih razlajanih dukela nije marioni za to drugo osim vlastite zabave.

"Doi, draga", rekla je pribliivi se djevojci. "Nita ne emo postii stojei usredove rulje."

"Gospoice Grenville", stigao je vojvodin glas iza nje.

Sva napeta Lydia se okrenula u hipu i nala se pred masivnim stupom odmukarca. Ustuknula je tek pola koraaja, podignula bradu i ispravila kraljenicu.

On nije odustajao, ali ni ona nije uzmicala, iako to nije bilo lako. Nije mogla punovidjeti mimo njegova snana torza, a iz takve blizine pogled joj je bio prikovan zanjegov miiavi ustroj uz koji se njegova odjea tako tijesno pripijala.

"Izvrsni refleksi", rekao je. "Da niste ensko, prihvatio bih vau ponudu, glede ljiva,hou rei. To jest, crnih..."

"Znam to to znai", rekla je Lydia.


20/250

Pompea

-20-

"Doista, veoma je dobro imati bogat rjenik", rekao je. "Ubudue, meutim,preporuujem vam da uporabite kap - najmanji trunak - razuma, grlice moja, prije nego

to se posluite jezikom. Moete u tome uspjeti, nadam se? Jer bi neki dragi momak,vidite, mogao shvatiti

vaa divna prkoenja i zastraivanja kao zabavan izazov. Pa biste se u tom sluajunali u drukijoj vrsti hrvanja nego to ste oekivali. Jeste li me razumjeli, djevojice?"

Lydia je razrogaila oi. "Oh Boe, nisam", rekla je bez daha. "Va govor jepredubok za mene, vaa milosti. Moj ga siuni mozak jednostavno ne moeobuhvatiti."

Njegove su zelene oi zabljesnule. "Moda ga va eiriprevie stie." Njegove suse ruke podigle do vrpca i zastale, nekoliko centimetara daleko.

"Ja to ne bih uinila, da sam na vaem mjestu", rekla je ujednaenim glasom, dok jojje srce odskakalo od prsnog koa.

On se nasmijao i potegnuo vezice na eiriu.

Njezina je aka sunula uvis. On ju je zgrabio, smijui se i dalje, i privukao je uzvrsti stup svoga tijela.

Ona je to napola oekivala, slutei to dolazi. Ali nije bila pripremljena za estinu iliprasak osjeaja koje nije mogla odgonetnuti, i oni su je izbacili iz ravnotee.

Sljedeeg trenutka njegova su topla i tvrda i previe spretna usta zgnjeila njezina, iona je tonula natrake, smetena i bespomona pod njegovim varljivo laganim pritiskom.

Bila je drhtavo svjesna velike ruke rairene preko njezinih lea, njegove topline koja jeprodirala kroz slojeve mombasina i rublja, i jo vie topline dolje, gdje ju je druga ilavaruka stezala oko struka.

U jednom pogibeljnom trenutku njezin um je popustio kao i njezini miii, podnaletom topline i snage i kaotine mjeavine mukoga mirisa i okusa.

Ali njezini su se instinkti izbrusili u surovoj koli, i sljedeeg je trenutka reagirala.

Ovjesila se u njegovim rukama, postavi mlitava kao da je umrla.

Osjetila je kako se njegove usne odmiu od njezinih.

"Boga mi, cura se obeznanila..."

Tada ga je odalamila akom po eljusti.


21/250


-21-

DvaDvaDvaDva

Sljedee to je Vere raspoznao bila je blatna lokva u kojoj je leao nauznak. U uimamu je zvonila galama gomile koja je iznad njega pljeskala, Kukala i zvidala. Pridignuose na lakte i pustio pogled da putuje od crnih poluizmica pobjednice preko tekihsukanja od crnog bombasina do muki ozbiljne jakne koja je uredno bila zakopana donjezine brade.

Iznad najviega puceta bilo je lice tako izrazito lijepo da ga je napola zaslijepilo imga je ugledao. Bila je to zimska ljepota ledenoplavih oiju i snjenobijele koe,

uokvirena crnim eiriem i svilenim vlasima boje prosinakog sunca.Trenutano su one izvanredne oi upitale dolje u njega plavi pogled od kojega se

smrzavao. Takvim su pogledom, pretpostavio je, mogle biti obdarene mitolokeGorgone. Da je to bio mit i pria umjesto stvarna ivota, on nimalo nije sumnjao da sene bi hitro pretvorio u kamen.

Ovako se stvrdnuo samo na svojem uobiajenom mjestu, ali veoma brzo, ak i zanjega. Njezina smjelost i lice i raskono tijelo nadraili su ga jo prije nego to ju jepodignuo rukama i svojim usnama dodirnuo njezine.

Sada, dok je glupo zurio u zrela usta za kojima je tako luaki gladovao, ona su sesavila u uvrjedljiv poluosmijeh. Ruganje koje je u tome vidio prizvalo ga je k svijesti.

Bezobrazna cura misli da je pobijedila i svi drugi moraju tako misliti, shvatio je.Za nekoliko sati svatko e u Londonu uti da je jedna ena svalila na dupe Ainswooda,posljednjeg nitkova iz obitelji Mallory.

Kao pravi Mallory, Vere bi radije dopustio da ga polagano peku na ranju negopriznao da mu je okaljan ponos ili pokazao ita od onoga to je uistinu osjeao.

I tako je na njezin samozadovoljan prijezir odgovorio izazovnim cerenjem po kojemuje bio poznat.

"No, neka vam to bude lekcija", rekao je.

"Ta stvar govori", izvijestila je ona promatrae. "Rekla bih da e preivjeti."Okrenula se i pola, a utavo trenje njezinih sukanja od bomba sina o dugaka bedra

zvualo je kao psikanje zmija.

Ne osvrui se na ruke koje su mu pruale pomo, Vere se osovio na noge neskidajui oiju s nje. Promatrao je arogantno njihanje stranjice dok je odskakutala,smireno pokupila psa i djevojku te skrenula u jugozapadni izlaz iz Vinegar Yarda iizgubila se iz vida.

Ni tada nije mogao svratiti punu pozornost na ljude oko sebe jer mu se mozakkovitlao od razbludnih scenarija u kojima je ona padala nauznak umjesto njega.


22/250

Pompea

-22-

Ipak mu je bio poznat trio oko njega Augustus Tolliver, George Carruthers iAdolphus Crenshaw i oni su poznavali njega, ili su mislili da ga poznaju. I tako je

njegov izraz ostao pijano veseo kakav su oekivali."Neka joj to bude lekcija, ha?" rekao je Tolliver smijuckajui se. "Kakva je to lekcija

bila, pitam se? Kako zadati udarac koji slama eljust?"

"Koji slama eljust?" odvratio je Carruthers prijezirno poput jeke. "A kako bi mogaogovoriti da je slomio eljust? Njega nije oborio aperkat. Pao je zbog njezina udnovataakrobatskog trika."

" uo sam za takve stvari", rekao je Crenshaw. "Neto u svezi s ravnoteom, kolikose sjeam. Jako popularno u Kini ili Arabiji ili nekoj takvoj zemlji, to bi se moglo ioekivati od onih nedokuivih pogana."

"Sto bi se dakle moglo oekivati i od Lady Grendel", rekao je Carruthers. "uo samda se rodila u movarama na Borneu i da su je odgojili krokodili."

"Vie mi slii na Sedam ura", rekao je Tolliver. "uli ste kako za nju navijaju ovipuani. Oni je poznaju. Ona je jedna od njih, omrijestila se u najzabaenijim uliicamaSvete zemlje, nema sumnje."

"Gdje bi onda nauila poganske hrvake trikove?" upitao je Crenshaw. "I kako to danitko nije za nju uo do prije nekoliko mjeseci? Gdje se zadravala cijelo to vrijeme danitko nije primijetio amazonku poput nje? A nju nije tako teko opaziti, zar ne?"

Okrenuo se opet prema Vereu koji je otresao blato sa hlaa. "Vi ste je izbliza vidjeli iuli, Ainswood. Je li bilo tragova Svete zemlje u njezinu govoru? Londonska sorta, tokaete, je li ili nije?"

Sedam ura bilo je crno srce jednog od najrunijih londonskih kvartova, upe SvetogaGilesa, koja je takoer bila ironino poznata kao Sveta zemlja.

Vere je sumnjao da je gorgoni Grenville trebalo putovati izvan granica kako binauila prljave hrvake trikove kojima se posluila. A nita mu nije znailo to to nijerazabrao nikakva cockney naglaska. I njegov Jaynes je odrastao medu najubogijimstraarama, ali je izgubio svaki trag neuka naglaska.

Moda je vie zvuala kao dama nego to je Jaynes zvuao kao dentlmen. to tomoe znaiti? Mnoge su cure niskoga roda pokuavale oponaati bolje od sebe. Ali ako

se Vere nije u taj as mogao sjetiti nijedne koja je to inila tako prirodno, jednako takonije mogao razabrati nijednoga razloga da stoji tu i besmisleno naklapa o tome.Pokriven blatom izvana i vrijui iznutra, nije bio raspoloen da potie tu bagruvucibatina da svoje ograniene mozgove vjebaju na toj ili bilo kojoj drugoj temi.

Napustivi ih, krenuo je u Ulicu Brydges, praen olujom uvreda kakve godinama nijedoivio.

Pohitao je u pomo ono prokletoj enskoj, a zatekao ju je gdje svim silama traisamo svau. Njegovo pravodobno posredovanje jamano Joj je utedjelo no u lea. Zanagradu mu je ui saegao sumpor i oganj podrugljivih izazova.


23/250


-23-

Gospoica Bezobraznica zapravo je zaprijetila da e mu nabiti ljive na oba oka.Zaprijetila je njemu Vereu Aylwinu Malloryju kojega ni onaj veliki dugokljuni

lord Belzebub nije mogao dovesti u pokornost.Je li onda bilo ikakvo udo to je tako rasreni ovjek morao primijeniti prokuanu i

istinsku metodu uutkavanja jedne nadakbabe?

A ako joj se to nije svidjelo, zato ga nije pljusnula po licu kako bi uinila svakanormalna ena? Zar je pomislila da bi on uzvratio udarac njoj ili bilo kojoj eni? Zar

je pomislila da ju je nakanio silovati u Vinegar Yardu pred ruljom pijanica, svodnika ibludnica?

Kao da je ikadatoliko nisko pao, bjesnio je. Kao da je trebao na silu uzimati ene.Kao da nije morao praktiki toljagama odbijati njihova snubljenja. Bio je na pola putaprema Ulici Brydges kad je snaan glas prodro u njegovo gnuanje.

"Velim ja Ainswood, je li tako?"

Vere je zastao i okrenuo se. ovjek koji ga je zvao bio je onaj kojega je sklonio sputa pobjenjela jednoprega.

"Isprva nisam mogao smjestiti ime", rekao je taj ovjek stigavi do njega. "Ali ondarekoe neto o Dainu, te moja kleta sestra, i onda se sjetim tko ste vi. to sam mogao odprve znati, on vas je spominjao vie puta, ali kazat u vam istinu; mene su gonili i loviliod nemila do nedraga, osjeam se ko Grk kako-se-ono-zove s onim Furijama iza njega,udo je to moji modani nisu zastalno zatvorili radnju. Tako po svoj prilici, da me jevisoka cura zgazila ja ne bih vidio razlike, osim to bi mi to moda bio prvi odmor

nakon vie nedjelja. Svejedno, veliki sam dunik, jer sam siguran da nije zgodno hodatikad ti kosti zdrobi kota, i bila bi mi ast da sa mnom podijelite jednu bocu."

Pruio je ruku. "To jest, Bertie Trent, hou rei to sam ja, i drago mi je to samvas upoznao."

Lydia je pomela vojvodu od Ainswooda u najmraniji kutak svoga uma iusredotoila se na djevojku. To nije bila prva gospoica u nevolji koju je spasila.Obino ih je odvodila u neku od londonskih dobrotvornih ustanova koje su bilevrjednije povjerenja.

Tako je poetkom ljeta Lydia pritekla u pomodvjema sedamnaestogodinjakinjama,

Bess i Millie, koje su bile pobjegle od nasilnih poslodavaca. Ona ih je zaposlila kaodjevojke za sve ili slukinje, kako su ih obino zvali jer joj je intuicija govorila dae joj odgovarati. Iskustvo je pokazalo da je njezina intuicija bila tona. Isti joj jesnaan unutarnji glas kazao da bi i ovoj sirotici bolje bilo s njom.

Uasu kad je Lydia stisnula nju i Susan u jednopreg, bila je sigurna da djevojka nepripada radnikom staleu. Iako je govorila s laganim kornvalskim naglaskom, to je biokolovan naglasak, i gotovo prve rijei koje su izile iz njezinih usta bile su: "Ne moguvjerovati da ste to vi, gospoice Grenville iz Argusa."Sluavke i priproste djevojke sasela vjerojatno nisu upoznate sArgusom.


24/250

Pompea

-24-

Djevojino ime pouzdano kornvalsko bilo je Tamsin Prideaux, a imala jedevetnaest godina. Lydia je isprva nagaala petnaest, ali pri potanjem razgledanju

njezina lica zrelost je bila oitija.Tamsin je bila sitnijeg rasta, i to je bilo sve, osim njezinih oiju koje su bile veoma

krupne i barunasto smee. Bile su takoer krajnje kratkovidne, pokazalo se poslije.Osim onoga to je nosila na sebi, naoale su bile jedine njezine preostale stvari. Bile sualosno oteene i jedno im je staklo napuklo.

Skinula ih je odmah nakon iskakanja iz koije da bi ih oistila, objasnila je gospoicaPrideaux, jer su tada bile prekrivene debelim slojem praine s ceste. U krmi na putnojpostaji bila je velika guva, i netko ju je gurnuo. Sljedee ega se sjea bio je trzajkojim joj je netko tako silovito oteo iz ruku torbicu i putnu torbu da je izgubilaravnoteu i pala. Kad je ustala s poda, nije vie bilo ni njezina kovega. U tom je

trenutku naila podvodaica i hinei samilost ponudila joj da je odvede u Ulicu Bowgdje bi u sudskom uredu prijavile zloin.

Bila je to stara varka, ali ak su i otvrdnule Londonane napadali i pljakali svakidan, uvjeravala ju je Lydia.

"Ne smije okrivljavati samu sebe", rekla je djevojci kad su stigli kui. "To se moglosvakom dogoditi."

"Osim vama", rekla je gospoica Prideaux. "Vi ste svemu dorasli."

"Ne budi smijena", rekla je Lydia odrjeito dok ju je pourivala kroz vrata. "I ja samnainila svoj dio pogrjeaka."

Primijetila je da Susan nije pokazivala znakove ljubomore, to je obeavalo. Kuja jetakoer odoljela napasti da se poigra s novom ljudskom igrakom. To je bilo obzirno odstrane mastifa, jer je djevojka vebila ustraena do bezumlja i ako bi krivo razumjelapsee umiljavanje mogla bi poeti vritati to bi veoma mnogo uznemirilo Susan.Ipak je Lydia, im su uli u hodnik, poduzela mjere opreza.

"Ovo je prijateljica", rekla je kuji dok je lagano tapala Tamsin po ramenu. "Budinjena, Susan. uje li me?Njena."

Susan je polizala djevojci ruku, vrlo paljivo.

Tamsin je nju veselo pomilovala.

"Susan je visoko inteligentna", objasnila je Lydia. "Ali s njom mora rabitijednostavne izraze."

"Mastife su u starija vremena koristili za lov na divlje svinje, zar ne?" upitala jedjevojka. "Grize li?"

"Prije bi se reklo da prodire", kazala je Lydia. "Ti se ipak nema ega bojati. Ako uigri prejako zarei, otro joj kai 'Njeno!' osim ako ne eli da te svali i potopi upseim alama."

Tamsin se tiho nasmijala, to je bio znak ohrabrenja. Tada se pojavila Bess, i malo


25/250


-25-

potom goa je odvedena na aj, vrelu kupelj i drijemanje.

Nakon kratka pranja Lydia je prela u svoju radnu sobu. Tek je tu, iza zatvorenihvrata, dopustila da joj maska nepokolebljiva samopouzdanja sklizne s lica.

Iako je vidjela velik dio svijeta vie nego veina londonskih najkulitiviranijihosoba, mukih i enskih ona uope nije bila toliko svjetovna koliko je svijetvjerovao.

Nijedan mukarac nikada dotad nije poljubio Lydiju Grenville.

ak ni njezin prastric Stephen nikada nije iao dalje od tapanja po glavi ili kad sepoela izduivati u gorostasnu djevojku po ruci.

Ono to je vojvoda od Ainswooda uinio bilo je veoma daleko od rodbinskih navada.A Lydia je otkrila da je sama veoma daleko od imunosti.

Svalila se na stolicu iza radnog stola i pritisnula savijenu glavu o donje dijelovedlanova i ekala da jenja vrelo unutarnje komeanje te da se njezin pomno ureen idobro nadziran svijet vrati na svoje mjesto.

Nije se htio vratiti. Umjesto toga duu joj je poplavio kaotino nenadziran svijetnjezina djetinjstva. Smjenjivale su se plime i oseke slika da bi se naposljetku ustalile naprizoru koji joj se najdublje urezao u pamenje: trenutak kad su se njezin svijet i osjeajtko je ona neopozivo promijenili.

Vidjela je sebe kakva je bila onda djevojica koja sjedi na slupanu stolcu i itadnevnik svoje majke.

Premda Lydia ne bi to nikada uinila, mogla je napisati priu vrlo slinim stilomkakvim se posluila uRui iz Tebe.

London, 1810.

Bila je rana veer, nekoliko sati nakon to je Anne Grenville poloena na poinak u upnomgroblju, kad je njezina najstarija ki, desetogodinja Lydia, nala dnevnik. Leao je skriven ispod

zguvane hrpe otpadaka tkanina namijenjenih za zakrpe, na dnu majine koare za ivanje.

Lydijina mlada sestra, Sarah, odavno se bila uspavala plaem, a njihov otac, John Grenville,bio je iziao da potrai utjehu u rukama neke od svojih drolja ili u boci ili u objema, po svoj

prilici.

Za razliku od svoje sestre, Lydia je bila budna i njezine su plave oi bile suhe. Tijekom itavadana nije mogla zaplakati. Previe je bila ljuta na Boga koji joj je oduzeo krivog roditelja. Alionda, to bi Bog htio od tate? pitala se Lydia dok je odmicala zalutali uperak zlaane kose itraila zakrpu za Sarahinu pregaicu. Tada je nala knjiicu ije su stranice bile ispunjenemajinim tankim, urednim rukopisom.

Zaboravivi na krpanje sjela je kraj zadimljena ognjita i itala cijelu nosilno zagonetnupriu. Dnevnik je bio malen, a njezina mama nije vjerno unosila podatke. Tako je Lydia stigla dokraja prije nego to je njezin otac doteturao kui u neko doba poslije svanua.


26/250

Pompea

-26-

Priekala je ipak do popodneva, kad se otrijeznio i kad ga je minuo najgori oblik prijeke udi,a Sarah bila u stranjoj uliici igrajui se s djecom iz susjedstva.

"Nala sam neto to je mama napisala", rekla mu je Lydia. "Je li istina da je ona nekobiladama? I da si ti nekada glumio na pozornici? Ili je mama samo matala?"

Poeo je kopati za neim u ormaru za rublje, ali je zastao i bacio na nju jedva zamjetljivoradostan pogled. "Zar je vano to je bila?" uzvratio je. "To nam nije donijelo nikakvo dobro.

zar ne? Zar misli da bismo ivjeli u ovoj upi da je dola s mirazom? ZATOje to vano tebi,visoka i mona gospoice? Zamilja sebe kao veliku damu, zar ne?"

"Je li istina da sam se ja umetnula na mamine pretke?" upitala je Lydia preavi preko oevasarkazma. Nauila je da ne smije dopustiti da je to uzrujava.

"Pretke?" Otvorio je kredenc, slegnuo ramenima videi oskudan sadraj, zatim ga s treskomzatvorio. "To je svean nain pristupa tomu? Je li ti tako mama objanjavala stvari?"

"Ona je napisala u knjiici, ini se da je to dnevnik", ustrajala je Lydia, "da je potekla od stareplemike obitelji. I jedan je od njezinih roaka bio lord markiz od Daina. Napisala je da jepobjegla u kotsku", nastavila je Lydia. "A njezina se obitelj jako rasrdila i odsjekla je kao da jebila ' oboljela grana Ballisterova stabla'. elim samo znati je li to istina. Mama je bila...matovita."

"Doista je bila." U tatinim se oima pojavio lukav pogled, mnogo gori od ruganja pa ak iodbojnosti koju je katkada zaboravljao prikriti.

U tom je asu Lydia shvatila da nije smjela spomenuti dnevnik, ali bilo je prekasno. Tada je

mogla samo pljusnuti samu sebe. Ali sakrila je osjeaje kao i obino kad je on rekao:"Donesi mi knjiicu, Lydia."

Donijela ju je i nikada je vie nije vidjela, kao to je i oekivala da e se dogoditi. Ieznula jekao to je toliko mnogo njezinih stvari ieznulo prije i nastavljalo iezavati tijekom iduihmjeseci. Lydia se lako dosjetila da je zaloio dnevnik njezine majke i da ga nikada ne e otkupiti,ili da ga je smjesta prodao. Tako je dolazio do novca. Katkada ga je gubio na kocki, a katkada ga

je i dobivao, ali Lydia i Sarah rijetko su od njega vidjele koristi. Nisu je vidjeli ni ljudi kojima jeJohn Grenville bio duan. Dvije godine poslije toga, usprkos brojnim promjenama imena iprebivalita, vjerovnici su ga ulovili. Bio je uhien zbog dugova i strpan u zatvor Marshalsea uSouthwarku. Poto je ondje sa kerima proivio godinu dana, proglaen je dunikom pod

steajem i puten na slobodu.

Ali sloboda je prekasno dola za Sarah. Veje bolovala od suice i umrla je nedugo poslijetoga.

John Grenville je iz iskustva nauio da je engleska klima bila nezdrava za njega. Ostavivitrinaestogodinju Lydiju kod svoga strica i strine, Stephena i Euphemije, i obeavi da e poslati

po djevojicu 'za nekoliko mjeseci', otplovio je u Ameriku.

One noi kad je njezin otac otputovao, Lydia je zapoela pisati svoj dnevnik. Prvi tuan zapispun pogrjeaka poinjao je: "Tata je otio zauvjek, srdano se nadam i fala Bogu."


27/250


-27-

***

U normalnim prilikama Vere bi se otarasio Trentove ponude za pie jednako lakokao to je odbijao zahvale toga prljana.

Ali Vere se nije osjeao normalno.

Zapoelo je s Jaynesovim lasijim licem i prodikom o produenju obiteljske loze kad je svakom tikvanu bilo jasno da je loza Malloryjevih prokleta i osuena naugasnue. Vere nije imao namjere zainjati sinove da bi nekoliko godina poslije stajaokraj njih bespomono i gledao kako umiru.

Drugo, na njegovoj se stazi divljaki pojavila otrokona stoljea. Zatim, kad jenjezino sumporno velianstvo zavrilo s njim, njegovi takozvani prijatelji morali suraspravljati tko je ona i odakle je dola i ime se posluila da ga obori. Kao da su je

smatrali - jednu ensku - njegovimprotivnikom.U akanju!Trent mu je, naprotiv, ponudio udvornu i veoma smirenu i asnu nagradu u obliku

pia.

Zbog toga je Vere dopustio Trentu da ga doprati kui. Zatim, poslije kupelji ipresvlaenja dok ga je posluivao namrgoeni ali milosrdno utljivi Jaynes Vere

je iziao da mlaem ovjeku prui okus nonog ivota u Londonu.

Taj okus nije mogao ukljuiti ulazak u boravita pristojnoga drutva, gdje su hordegospoica gladnih udaje nahrupljivale na svakog mukarca s novcem i ugledom.Posljednji drznik u obitelji Mallory radije bi dao da mu zahralim noem izvade utrobunego da provede tri minute s jatom cerekavih djevica.

Obilazak je zauzvrat ukljuivao ustanove gdje su pie i ensko drutvo stajali tekpokoju kovanicu. Te je veeri njegova milost sluajno izabrala mjesta za koja se znaloda ih posjeuju londonska piskarala, pa ako je Vere proveo veinu vremena ne sluajuiTrenta nego druge muterije, i ako je vojvoda dvaput napeo ui uvi gdje se spominjeime stanovite ene, te su stvari lako promaknule pozornosti sir Betrama Trenta.

One ne bi promaknule Jaynesu, ali Jaynes je bio nametljivo otrouman ovjek, dokTrent... nije bio takav. Najvei bezveznjak na sjevernoj polukugli, tako je lord Dainopisao svoga urjaka.

Vereu nije dugo trebalo da primijeti kako je lord Belzebub u tom sluaju blago

postupio, u najmanju ruku. Osim to je zapadao u reenice iz kojih sam Svemogui uzpomosvih anela ne bi naao izlaza, Trent je pokazivao rijedak talent da se nae podkonjskim kopitima ili izravno pod predmetima koji padaju, da bi se sudarao s ljudskim ineivim zaprekama, i da bi padao sa svega na emu je stajao, sjedio ili leao.

Isprva, sve to je Vere osjeao prema njemu u kratkim intervalima kad bi mumozak predahnuo od srdbe i gnjeva zbog plavookih zmajeva bilo je uenje,pomijeano sa zabavljanjem. Produbljivanje njihova poznanstva bilo je neizmjernodaleko od njegova uma.

Tijekom veeri on je promijenio miljenje.


28/250

Pompea

-28-

Nedugo nakon izlaska iz krme Westminster Pit gdje su promatrali kako terijerBilly izvodi zapanjujui pothvat klanja stotinu takora za deset minuta, kako je bilo

oglaeno susreli su se s lordom Sellowbyjem.On je pripadao Dainovu krugu u Parizu i dobro je poznavao Trenta. Ali Sellowby je

poznavao sve ljude i svaku pojedinu stvar koju su inili. On je bio jedan odnajistaknutijih sakupljaa i iritelja traeva u Engleskoj.

Poto su razmijenili pozdrave, on se suutno raspitao: "Je li vaa milost pretrpjelaikakvu trajnu ozljedu kao rezultat dananjeg povijesnog okraja s Lady Grendel?Bacivi pogled na knjigu oklada u Whiteu, nabrojio sam etrnaest zasebnih kladitelja nabroj zubi koje ste slomili u ovaj svai."

U tom je asu Sellowby bio u izravnoj pogibli da izgubi sve svoje zube, skupa seljusnom kosti za koju su privreni.

Ali prije nego to je Vere mogao zapoeti neprijateljstva Trent je, sav crven u licu, sgnuanjem planuo da to opovrgne. "Slomio zube?" kliknuo je. "Pa, to je bilo samolupkanje po bradi, i svi su mogli vidjeti da on glumi pokuao se naaliti i razveselitinarod. Da si bio tamo, Sellowby, vidio bi kakva je rulja gadnih muterija pokuljala sasviju strana, glave da razbijaju. Da ne spominjem, vidio si glavom to moja sestra radi uParizu, to pokazuje kakve su enske kad se naviju a ova visoka skoro kao ja, inajvea kuja od mastifa koju si vidio..."

Trent je nastavio u tom tonu nekoliko minuta, ne dopustivi Sellowbyju da ubacirijesa strane. Kad je baronet naposljetku prestao puniti plua, njegovo se gospodstvo

urno oprostilo. Na trenutak i to prvi put nakon mnogo godina i sam Vere je ostaobez rijei.

Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put netko skoio u njegovu obranu. Uostalom,njegovo ponaanje nikada nije bilo potrebno braniti, brzo je sam sebe podsjetio, jer jebio veoma daleko od svetosti - otprilike toliko daleko dokle ovjek moe ii a da ga neobjese. I tako, zakljuio je, samo je praznoglavac kao Trent mogao zamisliti da VereAylwin Mallory treba zatonika, ili ak odana prijatelja.

Budui da se njegovo srce odavno okamenilo, vojvodi od Ainswooda uope nijemoglo biti dirljivo blebetanje Bertija Trenta nimalo vie nego to bi njegova milostmogla priznati ikakve sitniave dvojbe u pogledu njegovih postupaka u Vinegar Yardu.

S veseljem bi se iv podvrgnuo bievanju prije nego to bi priznao,

ak ni samom sebi,da je vie od jedne verbalne strijele Lady Grendel probilo njegovu debelu kou.

Umjesto toga vojvoda je prihvatio da je Sellowbyjeva posvemanja smetenost zavrijeme Trentove uljive rasprave bila najsmjenija stvar u posljednjih nekolikomjeseci, i da je Trent najzabavniji blesavac.

Zbog toga je njegova milost - po duboku vlastitom uvjerenju - pozvala Bertija dapreseli svoje torbe iz Georgeove krme u Ainswoodovu kuu i da se u njoj osjea kaodoma.

Za vrijeme veere Lydia je otkrila da se gospoica Prideaux besprijekorno ponaa za


29/250


-29-

stolom, da ima dobar tek te da inteligentno vodi razgovor ugodno zainjen suhimhumorom. Imala je sladak muzikalan glas koji je Lydiju podsjetio na glas njezine sestre

Sarah, iako je ova djevojka bila mnogo starija i oito otpornija.Dok su jele sir i voe Lydia ju je poela ispitivati.

"Prosuujem da si pobjegla od kue", rekla je blago.

Djevojka je odloila no kojim je gulila jabuku i susrela se s Lydijinim pogledom."Gospoice Grenville, znam da je bijeg od kue budalast, a bijeg u London vjerojatnoslabouman ali postoji granica dokle netko moe podnositi, a ja sam je biladosegnula."

Njezina pria nije bila uobiajena.

Dvije godine prije toga njezina je majka iznenada postala religiozna. Zabranjene sulijepe haljine. Zabranjeni su ples i glazba osim pobonih himana. Zabranjeno jesvako tivo osim Biblije, propovijedi i molitvenika. Prokrijumareni primjerci Argusabili su jedina veza gospoice Prideaux s ' normalnim svijetom ', kako se izrazila.

"Poto sam proitala vae lanke i eseje", rekla je, "bila sam potpuno svjesna tekoas kojima u se suoiti u Londonu, i dola sam pripremljena, uvjeravam vas. Da me nisuopljakali do koe, ne bih ni sanjala da ovisim o vama. Imala sam dovoljno da platimstan i hranu dok ne bih nala posao, a bila sam spremna raditi bilo to poteno."

Lice joj je postalo ivahno, i krupne su joj se oi poele sjajiti, ali brzo se pribrala inastavila. "Mama i njezine gorljive prijateljice otjerale su tatu iz kue. Nisam ga bilavidjela petnaest dana kad je ona objavila da se moram odrei nakita tetke Lavinije.Sekta je htjela tiskati propovijedi brata Ogberta. Na nesreu, pokazalo se da su svitiskari bili takvo orue neastivoga te su naplaivali svoj rad. Mama je rekla da morampriloiti stvari pokojne tetke i tako spasiti nae due."

"Bez obzira na to htjele se te due spasiti ili ne", promrmljala je Lydia. "Ima mnogoljudi takve vrste u Londonu. Novac se troi na Biblije i pamflete dok je ljudimapotrebno dati posao, i krov nad glavom, i neto za jelo."

"Upravo tako sam se i ja osjeala", rekla je Tamsin. "Nipoto nisam mogla dati tetkinnakit onim varalicama. Ona mi ga je oporuno ostavila, i kad sam ga nosila, ili

jednostavno ga gledala, mislila sam

na nju, i sjeala se kako mi je bila dobra i kako smo se esto skupa smijale. Voljelasam je jako mmnogo", zavrila je drhtavim glasom.

Lydia je jo posjedovala medaljon svoje sestre Sarah. Da nije bio nainjen odnevrijedna metala, tata bi ga bio zaloio ili prokockao. Tada Lydia, koja nije imalauspomene od svoje majke, ne bi nita imala ni od sestre.

Lydia nije mogla nositi medaljon jer bi joj od njega pozelenjela koa, nego ga jeuvala u kutiji u lonici i vadila ga je svake noi, i mislila na svoju sestricu koju je takonjeno voljela.


30/250

Pompea

-30-

"ao mi je", rekla je blago. "Izgledi da vrati stvari svoje tetke nisu naroito veliki."

"Znam da je beznadno", rekla je Tamsin. "Ne bih im zamjerila da su mi uzeli svedrugo a ostavili nakit. Ali do sada su lopovi sve rastavili na komade i rastalili ih, ivjerojatno mi se nita ne e vratiti, sigurna sam."

Lydia je poela raunati. "Onda je nakit bio skupocjen?"

"Ne mogu tono rei", rekla je Tamsin. "Bila je ogrlica od rubina s pripadnomnarukvicom i naunicama. Takoer garnitura od ametista, prilino stara, optoenafiligranskim radom od srebra. I tri prstena. Nisu bili imitacija, ali ne znam koliko suvrijedili. Nikada ih nisam nosila na procjenu. Nije mi bila vana njihova novanaprotuvrijednost."

"Ako nisu imitacija, dobri su izgledi da budu spaeni", rekla je Lydia. "Imam

dounike koji su povezani s trgovinom." Zazvonila je zvoncem i, kad se trenutak poslijepojavila Millie, zatraila je pribor za pisanje.

"Napravit emo detaljan popis", rekla je Lydia svojoj goi kad je slukinja otila."Moe li ih nacrtati?"

Tamsin je potvrdno kimnula.

"Dobro. To e nam poveati izglede da im uemo u trag. Ne moemo ipak raunatina to da emo ih dobiti natrag", upozorila je Lydia. "Ne smije gajiti prevelike nade."

"Ne bih se trebala njima uope baviti", rekla je djevojka nesigurno. "Ali je uasno toto sam ih pokuala spasiti od mamine bande pobonih lupea samo zato da bi mi ih

ukrala banda bezbonika. Kad bi to ona doznala, rekla bi da me je stigla kazna odozgo;ali to ne u morati sluati, ni to ni njezine estoke propovijedi, nikada vie." Zacrvenjelase i donja joj je usna zadrhtala. "To jest, vi im ne ete zbog dunosti rei gdje sam, zarne? Ostavila sam poruku da sam pobjegla s ljubavnikom. Oni misle da sam ve namoru, na putu u Ameriku. Bila sam prisiljena izmisliti neto oajniki nemoralno ineopozivo, vidite, da preduhitrim potjeru."

"Ako ne moe astiti oca i majku, to je tvoja stvar", rekla je Lydia. "I njihovanesrea. To nema nikakve veze sa mnom. Ali ako eli biti sigurna da do njih ne dopreglas gdje se stvarno nalazi, preporuujem ti da promijeni ime u neto to se manjeistie."

To je meutim ne e zatititi od londonskih zala. Izgledala je mlae nego to je bila, ipotpuno ranjivo.

Nakon najkrae mogue stanke Lydia je nastavila: "Pada mi na pamet da tvojasadanja nevolja ide u moju korist. Ve sam planirala da unajmim pratilicu." Nijeplanirala, ali to je bilo posvema nevano. "Bude li tako dobra da ostane sa mnom,utedjet e mi trud. Uvjeti su stan, hrana i..."

Djevojka je poela plakati. "Oprostite, molim vas", rekla je uzalud briui oi. "Nebih eljela biti cmizdrava, ali vi ste tako d-dobri."


31/250


-31-

Lydia je ustala, prila k njoj i gurnula joj rupiu ruke. "Nije vano", rekla je. "Imalasi za to razloga. Druga bi djevojka pala u histeriju. Ima pravo malo tuliti. To e ti

pomoi da se bolje osjea.""Ne mogu vjerovati da se niste nimalo pokolebali", rekla je Tamsin kad je obrisala

oi i nos. "Morali ste se suprotstaviti svima, a niste ni okom trepnuli. Ne znam kako steto izveli. Ja nikada prije nisam vidjela vojvodu ne tako da bih ga mogla ba dobrovidjeti. Ipak ne bih znala to bih rekla nekom tko je tako visoko, ak i kad bih pogodilakako da s njim postupim. Ali meni je sve bilo maglovito, i nisam znala rei da li se aliili se doista izvalio koliko je dug i irok."

"Sumnjam da bi i on znao rei", rekla je Lydia zanemarujui vrele srhe dukraljenice. "ovjek je kreten. On spada u Exeter Exchange s ostatkom onemenaerije."

Tada je stigao pribor za pisanje i Lydia je s lakoom odvratila misli svoje goe odlorda Ainswooda.

Lydijine vlastite misli nisu bile tako prilagodljive.

Nekoliko sati poslije toga. kad je bila sama u krevetu, i dalje nije mogla prognati izpamenja kratak poljubac ili posvema uguiti stare enje koje je on uzburkao.

Sjela je za toaletni stolidrei sestrin medaljon.

Za vrijeme tmurnih dana u zatvoru u Marshalseau, Lydia je zabavljala Sarah priamao zaaranom kraljeviu koji e jednog dana doi na bijelom konjicu. U ono je vrijemeLydia bila mlada i dovoljno romantina da povjeruje kako e jednog dana kraljeviuistinu doi i ona e s njim ivjeti u krasnoj palai gdje e djeja soba biti puna sretnedjece. Sarah e se takoer udati za kraljevia i ivjeti sa svojom sretnom djecom ususjednom dvorcu.

U stvarnom, odraslom svijetu, vie je bilo jednoroga nego zaaranih kraljevia. Ustvarnom svijetu nije se moglo gnjaviti jednog vojvodu - sljedeu najbolju stvar nakonkraljevia da najpokvarenije vjetice strpa u tamnicu kamo pripadaju.

U stvarnom svijetu nijedan poljubac ne bi mogao pretvoriti potvrenu usidjelicunatrag u djevojicu sanjarskih oiju. Posebice to ne bi mogao onajpoljubac koji je oitobio nadomjestak za aku u usta koju bi dobila od njegove milosti da je bila mukarac.

U svakom sluaju, rekla je Lydia sama sebi, ona je morala razmatrati mnogo vanijapitanja, primjerice problem gospoice Prideaux. Koja je vjerojatno u tom asu plakalana jastuku, jadnica. Njezinu odjeu treba zamijeniti, skupa s naoalama, ako se ne bududale popraviti. Ipak ona nije sama, bez prijatelja, jer e ostati s Lydijom.

Ali nakit, dragocjene uspomene... oh, taj gubitak mora duboko boljeti to dijete. Da jebarem onaj klipan od vojvode odveo svodnicu u Ulicu Bow, imali bi izvrsnu priliku dauu u trag djevojinim stvarima. Oevidno su lopovi radili za Coralie, jer je ona tu igruigrala i prije. Neke njezine djevojke bile su spretne deparice, a svodniini nasilnici nisuse nimalo skanjivali kad je trebalo napasti djevojke bez obrane.


32/250

Pompea

-32-

Ali Ainswooda nisu zanimali problemi gospoice Prideaux jer on nije bio plemenit iviteki junak. On je samo izgledao kao zaarani kraljevi, i to kao njegova razuzdana

olupina.Da ima imalo pravde na svijetu, rekla je Lydia sama sebi, on bi se bio pretvorio u

abu krastau u trenutku kad su njegova porona usta dodirnula njezine usne.

Uznemirenom duhu gospoice Grenville bilo bi mnogo lake da je znala kako lordAinswood trpi gora ponienja nego da se pretvorio u abu.

Bio je naviknut da uzrokuje govorkanja. Budui da se rodio kao mutikaa, bio jegotovo neprekidno u sreditu raznih zbivanja ili skandala. Otkad je ponio vojvodskinaslov, svijet je jo pohlepnije pratio njegove ine, u emu su prednjaile novine.

Na opisivanje njegove nezgode s Dainom u svadbenoj noi ovoga potonjega, zatim

epizode u kojoj je kopile lorda Belzebuba glumilo tjedan dana kasnije, te sloma u utrcikoija u lipnju potroile su se milje papira i tone crnila. I Vereovi znanci takoer su ganemilosrdno pekli na slaboj vatri.

Objavljene satire i karikature, skupa s privatnim vicevima na njegov raun, odbijalesu se od njega s istom lakoom kako se on odbijao od beskrajna niza bludnica, i jednakosu se odmah potom lako zaboravljale.

Ali u prijanjim prigodama Vereovi su protivnici bili mukarci, i stvari su se odvijaleprema mukim, asnim pravilima.

Ovaj put protivnik mu je bila ena.

I sada Vere nije znao to je gore; to se spustio toliko nisko da se prepire sa enom kad je svatko znao da su one nejnerazumnija Boja stvorenja na zemlji ili to jepao na doslovce jedan od najstarijih hrvakih trikova u povijesti. Lady Grendel je samoodglumila da je mrtva, a on koji se tukao otkad je prohodao odmah se prestaobraniti.

Uskoro je poalio to ju nije smjesta tresnuo, tono po njezinoj jogunastoj glavici. Toje donekle moglo ublaiti zadirkivanja koja je trpio sljedeih dana.

Kamo god je stizao, njegovi znanci nisu mogli odoljeti iskuenju da na njemu nevjebaju svoju ogranienu duhovitost.

Kad je odveo Trema u vjebaonicu Fives Court u Ulici St. Martin, primjerice, netkoga je morao upitati zato nije doveo gospoicu Grenville kao sparing partnera. Na to susvi prisutni tobonji akai popadali od smijeha.

Gdje god se Vere naao, neki je praznoglavac elio znati kad e biti idui dvoboj, ilije pitao je li eljust njegove milosti dovoljno ozdravila da moe jesti meku hranu,odnosno rauna li s tim da baka toga-i-toga odgovara njegovoj teini.

U meuvremenu su se londonski ilustratori natjecali tko e najbolje oslikati slavnuborbu.

Tri dana nakon dogaaja Vere je stajao ispred izloga neke knjiare i kipio od jeda.


33/250


-33-

Bila je izloena velika gravura ispod koje je pisalo: "Lady Grendel mlati vojvodu od A."

Umjetnik ga je bio nacrtao kao krupna, nespretna krvoloka koji se ceri kao hulja napozornici. Pruao je ruke prema gorgoni naslikanoj poput vitke djevojke. Iznad njegovekarikirane glave u oblaiu je pisalo: "No, ljepotice, nikada nisi ula za droit de seigneur!Ja sam sada vojvoda, zar to ne zna?"

Gospoica Grenville je stajala s podignutim akama. U njezinu je oblaiu pisalo:"Ja u vam pokazati droit,a isto gauche."

Slabana igra francuskom rijei droitto istodobno znai "pravo" i "desno", a gauche"lijevo", objanjavao je zbunjenom Trentu, trebala je proi kao duhovitost.

"Taj dio razumijem", rekao je Bertie. "Ali ono vae, je li to na francuskom ' tonodva sterlinga'? Mislio sam da ste ponudili jednu funtu za onu malu."

Ono droit de signeur,protumaio je Vere kroz stisnute zube, bilo je pravo feudalnogagospodara da razdjevii mladenke svojih podanika.

Trentovo je etvrtasto lice pocrvenjelo. "O, velim ja, to nije smijeno. Djevice, i ktomu netom vjenane." Krenuo je prema vratima knjiare, nesumnjivo s nakanom dasmjesta sredi stvari na vlastit neponovljiv nain.

Vere ga je povukao natrag. "To je samo slika", rekao je. "ala, Trent, to je sve."

Sjetivi se izreke "Daleko od oka, daleko od srca", pogurao je svoga navodnogzatonika do rubnjaka i poeo s njim prelaziti ulicu.

Zatim je morao povui Bertija natrag, maknuvi ga s puta crnom vozilu koje je juriloprema njima.

"Nu, ba sam proklet!" kriknuo je Trent posrui natrag na nogostup. "Sam avaoglavom."

Bila je to ona, uzronica neprestanih otrcanih ala i neduhovitih karikatura.

Dok je hujala pokraj njih, gospoica Boadicea Grenville pozdravila ih je ukoijakom stilu, dodirnuvi biem obod svoga eiria i zabljesnuvi samosvjesnimosmijehom.

Da je bila mukarac, Vere bi poletio za njom, povukao je dolje s vozila i zbio joj onajsamosvjesni osmijeh u grlo. Ali nije bila mukarac, i mogao ju je samo gledati, pueise od bijesa, dok nije trenutak poslije toga skrenula iza ugla... izvan pogleda, ali daleko,pogibeljno daleko od zaborava.


34/250

Pompea

-34-

TriTriTriTri

Moda bi se raspoloenje vojvode od Ainswooda razvedrilo da je znao kako je Lydiaskrenula upravo u ugao, u duan koji je ondje stajao, a ne iza ugla. Sabrala se navrijeme, i to u posljednjem djeliu vremena, te za dlaku izbjegla prevrtanje. A da se i nespominje kako zamalo nije zgazila dva ovjeka nekoliko sekunda prije toga.

To je bilo zbog toga to se Lydijin mozak ;zatvorio im je prepoznala visoku figuruna nogostupu. Potpuno se zatvorio. Pojma nije imala gdje je ni to radi.

Potrajalo je samo jedan trenutak, ali to je bio trenutak predugo. ak se ni poslije nijeposvema oporavila. Iako joj je prilino dobro uspio hladan pozdrav, s uasom jeposumnjala da joj je osmijeh bio preirok... no, glup, govorei bez dlake na jeziku.Glup, mjesearski osmijeh, razmiljala je srdito, u skladu sa srcem koje je idiotskilupalo. Kao da je blesava trinaestogodinja djevojica a ne okorjela usidjelica oddvadeset osam godina. itala je lekciju samoj sebi cijelim ostatkom puta do zatvoraBridewell. Kad je ula u tvravu bijede, ipak je gurnula osobne probleme u stranu.

Pola je u prihvatilite. Tu su drali tjedan dana uboge ene koje su traile boraviteu drugim dijelovima Engleske, prije nego to e ih vratiti u njihove vlastite upe, jer jeglavna filozofija bila u skladu s izrekom "Milosre poinje kod kue".

Niz niskih, uskih, slamom nastrtih pregradaka obrubljivao je zid suelice vratima.Vrata i ognjite prekidali su slian niz pregradaka na ulaznoj strani. Dvadesetak ena,neke s djecom, zauzimalo je sobu.

Neke su dole u London da potrae sreu; neke su bile upropatene prije nego to sudole i izbjegle sramotu; a neke je naveo na bijeg uobiajeni izbor nevolja: alost,siromatvo, okrutnost.

Lydia e opisati to mjesto za svoje itatelje svojim uobiajenim stilom. Skicirat eizravnim i jednostavnim rijeima to je vidjela, zatim e ispripovjediti prie tih ena naisti nain, bez moraliziranja ili saalijevanja.

To nije bilo sve to je Lydia uinila, ali smatrala je da njezino itateljstvo nema

pravo nita znati o pola srebrenjaka to ga je kriomice udijelila svakoj eni s kojom jerazgovarala, ili o pismima koja je za njih pisala, ili o ljudima kod kojih ih je poslijezagovarala.

Ako je nadalje muilo Grenvilleovu izArgusato je mogla uiniti tako malo, ili akoju je boljelo srce cijelo vrijeme dok je sluala te ene, ni te emocije nisu ule u njezinobjavljeni rad, jer se takvi osjeaji ne tiu nikoga osim nje.

Posljednji razgovor vodila je s najnovijom pridolicom, petnaestogodinjakinjomkoja je njihala djetece koje je bilo preslabo i premravo da bi moglo plakati kao drugadjeica. Djeaije leao mlitavo u majinu naruju, javljajui se povremeno umornim


35/250


-35-

cvileom.

"Mora mi dopustiti da neto uinim za tebe", rekla joj je Lydia. "Ako zna tko jenjegov tata, Mary, kai mi, i ja u s njim govoriti u tvoje ime."

Mary se stisnutih usta ljuljala amo-tamo na prljavoj hrpi slame.

"Ti bi se zaudila koliko oeva pristane pomoi", rekla je Lydia. Poto ih ja obradim,mogla je dodati.

"Ponekad ih tate odnesu", rekla je djevojka. "Jemmy je sada sve to imam." Prestalase ljuljati i zabrinuto je pogledala Lydiju. "Imate li vi koje?"

"Dijete? Nemam."

"Imate li mua?"

"Ne.""Jeste li se kada s kojim gledali?"

"Ne." Laljivice, laljivice, laljivice, narugao se Lydijin unutarnji demon. "Da",popravila je odgovor uz kratak smijeh.

"Ja sam bila isto tako, i da i ne", rekla je Mary. "Govorila sam samoj sebi da samdobra djevojka i da nema koristi to ga elim, jer je bio miljama iznad moga dosega, atakvi se ne ene djevojkama sa sela. U glavi mi je stalno bilo ne,ali sam inae stalnozamiljala neto vatreno. I tako je zavrilo da, i tomu je dokaz ovo tene. A vi etepomisliti da se ne mogu za nj brinuti kako treba, i to je istina." Donja joj je usna

zadrhtala. "U redu, ali ne trebate ni govoriti ni pisati z

Documents

Vojvoda Od Poroka Chase, Loretta