VODOOPSKRBA, ODVODNJA I ZBRINJAVANJE · PDF file1 HRVATSKA GRUPACIJA VODOVODA I KANALIZACIJA AKTUALNA PROBLEMATIKA U VODOOPSKRBI I ODVODNJI Stručno-poslovni skup s međunarodnim sudjelovanjem

1

H R V A T S K A G R U P A C I J A V O D O V O D A I K A N A L I Z A C I J AA K T U A L N A P R O B L E M A T I K A U V O D O O P S K R B I I O D V O D N J I

Stručno-poslovni skup s međunarodnim sudjelovanjem19. – 23. 10. 2016., Pula, Hrvatska

VODOOPSKRBA, ODVODNJA I ZBRINJAVANJE OTPADA - MEĐUSOBNO

POVEZANE I U SMISLU EKOLOŠKE SVRHOVITOSTI NERAZDVOJIVE

DJELATNOSTI WATER SUPPLY, SEWERAGE AND WASTE MANAGEMENT – ACTIVITIES THAT ARE INTERRELATED AND INSEPARABLE WITHIN THE MEANING

OF THEIR ENVIRONMENTAL PURPOSE

Ivana Gudelj, Lidija Runko Lu enberger, Mario Šiljeg, Dijana Kujundžić, Hrvoje Gudelj

Sažetak U radu se iznose osnovne značajke triju vitalnih društvenih djelatnos : vodoopskrbe, odvodnje i zbrinjavanja otpada. Uspješnost zaš te pitkih voda uveliko ovisi o izgrađenos sustava javne od-vodnje, učinkovitoj obradi otpadnih voda, primjerenoj obradi i zbrinjavanju viška ak vnog mulja koji nastaje u procesu pročišćavanja, kao i ekološki prihvatljivom načinu zbrinjavanja otpada. Nadalje se ukazuje na važnost da je pored ustrajnos na poboljšavanju svake od h djelatnos nužno poimanje i njihove povezanos , a takvo poimanje je u znatnoj mjeri garancija pos zanja ekološke svrhovitos u smislu očuvanja dragocjenih vodnih rasursa. Is me se doprinosi boljitku zdravlja ljudi i ekonomskoj opravdanost svih ak vnos koje se provode.

Abstract The paper presents basic characteris cs of three vital services in the community: water supply, sewerage and waste management. The performance in drinking water protec on strongly de-pends on public sewerage system development, the effi ciency of biological treatment of wa-stewater, appropriate treatment and disposal of surplus ac vated sludge generated during the treatment process, as well as the environmentally friendly waste management method. The a en on is then drawn to the important fact that besides the perseverance in upgrading each of men oned ac vi es it is necessary to comprehend their mutual rela onship, and such a per-cep on is in many respects a guarantee for achieving environmental purposefulness within the meaning of preserving precious water resources. This contributes to the improvement of public health and economic jus fi ability of all the ac vi es undertaken.

2

I. Gudelj, L. Runko Lu enberger, M. Šiljeg, D. Kujundžić, H. Gudelj: Vodoopskrba, odvodnja i zbrinjavanje otpada ...

| HGVIK | Aktualna problematika u vodoopskrbi i odvodnji | Pula 2016

1. Potreba za održivim upravljanjem vodama Količina vode o kojoj ovisi život na Zemlji je ograničena. Iz dana u dan stanovništvo je sve brojnije, a raspoloživa količina vode za piće po glavi stanovnika se smanjuje. Iako u brojnim zemljama svije-ta, kao i u Hrvatskoj, mnoge komunalne tvrtke bilježe konstantan pad potrošnje vode cjelokupni zahtjevi za vodom su značajni. Sve dinamičniji razvoj društva i sve veći pri sci na prirodu i okoliš, a samim me i na vodu, pridonose njenom onečišćenju. Održivo upravljanje vodama je stoga nužnost u uvje ma porasta stanovništva i povećanih pri saka na vodne resurse. Zadaća takvog upravljanja je uravnoteženje raspoložive količine vode s potrebama različi h korisnika za vodom. Primjena uprav-ljanja vodnim resursima na principima održivog razvoja zah jeva odgovarajuće uvjete. To znači da se moraju stvori poli čki, zakonski, organizacijski i fi nancijski uvje s jedne strane i osigura lokalna podrška stanovništva za provođenje usvojene poli ke s druge strane. Pri upravljanju vodama mora se uvaži potreba zaš te cjelovitos vodnih ekosustava, te sprječava njihovo degradiranje na ra-zini slivnog područja. Zaš ta voda trebala bi uključiva i preven vni pristup s ciljem sprječavanja i smanjivanja onečišćenja. Potrebna je procjena utjecaja na okoliš za veće razvojne programe koji se ču izvorišta vode, a za koje se pretpostavlja da bi mogli naruši kakvoću vode i vodne ekosustave

(Gereš, 2002.; Gereš et al., 2006.; Kondzewicz, 1997.).

1.1 Stanje vodoopskrbe u Hrvatskoj

Hrvatska zahvaljujući klimatskim, reljefnim, hidrološkim i hidrogeološkim značajkama, može po pi-tanju vodoopskrbe mirnije od većeg dijela svijeta gleda u budućnost. Po bogatstvu dostupnos pitke vode po stanovniku Hrvatska je na petom mjestu u Europi, a na 42. mjestu u svijetu. Stanje i problemi vodoopskrbe stanovništva i šire ekološke zaš te vodnih resursa vrlo su značajni i od po-sebnog su interesa za društvo u cjelini. Opskrba stanovništva zdravstveno ispravnom vodom za piće limi rana je prvenstveno zdravstvenim potrebama i ekonomskim mogućnos ma u cijeloj Hrvatskoj. Pokrivenost vodoopskrbom iz javnih vodoopskrbnih sustava na razini države je u 2014. godini bila 82% (Upravljanje vodama i EU fondovi, 2014). Pored nedovoljne pokrivenos , odnosno mogućnos priključenja, u postojećem stanju velikog broja vodoopskrbnih sustava zastupljen je problem sma-njene “priključenos stanovništva” na izgrađene sustave javne vodoopskrbe. Iden fi cirano je 68 vodoopskrbnih zona, 135 trgovačkih društava, 376 crpilišta, a 74% stanovništva je priključeno na vodoopskrbni sustav (Plišić, 2014.). Najmanju opskrbljenost ima Bjelovarsko-bilogorska županija, a najveću Istarska i Primorsko-goranska županija. Kemijska i mikrobiološka kakvoća i ispravnost vode za piće također su različite od županije do županije. Budući da su stanje i problemi vodoopskrbe stanovništva i šire ekološke zaš te vodnih resursa vrlo važni za pos zanje skladnog i uravnoteženog razvoja svih područja i županija u Hrvatskoj, potrebno je ustraja na kon nuiranom poboljšanju is h usredotočavanjem na: zaš tu izvorišta kao i cjelokupnih površinskih i podzemnih vodnih resursa, upravljanju vodoopskrbnim sustavima, razvoju tehnologija, monitoringu i kontroli cjelovitog susta-va proizvodnje i distribucije vode. U navedenom kontekstu poseban problem i zdravstveni rizik u Hrvatskoj vodoopskrbi predstavljaju mali/lokalni vodovodi koji u skladu sa Zakonom o vodama u postojećem obliku nemaju pravnu osnovu. Is prevladavaju u izoliranim ruralnim regijama, otocima i rubnim urbanim naseljima. Oni nisu u sastavu javnih vodoopskrbnih tvrtki, nije poznato tko s njima upravlja i tko ih održava, a također nisu ni pod kvalita vnim nadzorom ovlaštenih nadzornih jela. Predstavljaju najveći zdravstveni rizik glede hidričnih oboljenja i potencijalnog unosa u organizam štetnih kemijskih sastojaka.Na ukupne troškove građenja pogona i održavanja vodoopskrbne mreže bitno utječe obvezna pri-mjena Pravilnika o hidrantskoj mreži za gašenje požara, kojim su propisane minimalne količine vode i minimalni radni tlakovi potrebni za gašenje požara. Pritom redovito mjerodavni protoci vode potreb-ni za gašenje požara određuju mjerodavni profi l cjevovoda, a ne potrebe vode za stanovništvo. Isto tako minimalni propisani tlak za gašenje požara od 2,5 bara na najnepovoljnije smještenom hidrantu

3



često zah jeva interpolaciju precrpnice ili povišeni smještaj vodospreme. Lokalne vodospreme koje visinskim položajem i volumenom pokrivaju potrebe ruralnih područja, volumenom ne mogu bi manje od 100 m3 (72 m3 potrebno je za gašenje požara), a petnaestak su metara na višem položaju zbog osiguranja potrebnoga radnog tlaka. Rezultat navedene prakse su male brzine protoka unutar cjevovodne mreže u režimu rada bez gašenja požara. Male brzine znače i dulje zadržavanje vode unu-tar sustava, odnosno povećanje staros vode. Time se smanjuje kvaliteta vode i povećava opasnost od naknadne bakteriološke infekcije koja se može spriječi čes m ispiranjem mreže i interpolacijom dodatnih stanica za dezinfekciju (Malus et al., 2011.) što predstavlja značajan idejno-izvedbeno-fi -nancijski izazov pri: projek ranju, izgradnji, a potom vodoopskrbnoj tvrtki pri održavanju.“Postupak dimenzioniranja vodoopskrbnih sustava opće je poznat u praksi i danas se gotovo isključivo provodi primjenom gotovih, u praksi provjerenih programskih paketa, licenciranih ili u javnom vla-sništvu (EPANET, Flow Master, WaterGEMS i dr.). Na svim dijelovima vodoopskrbnog sustava nužno je osigura minimalne tlakove od 2,5 bara, kako je uvjetovano Pravilnikom, a preporučuje se da mak-simalni tlakovi ne prelaze vrijednos od 7,5 bara (Malus et al., 2011.). U kontekstu pos zanja zado-voljavajućih tlakova u vodoopskrbnoj praksi veliki problem predstavlja odnos idealnih i u stvarnos izvedivih rješenja. Naime, za pos zanje primjerenih tlakova u sustavu bi vodospreme trebalo postav-lja na točno određenim visinama. U stvarnos , među m to nije uvijek moguće iz više razloga, od onih fi nancijske prirode do nepostojanja zemljišta za vodospremu na visinski pogodnoj lokaciji, do činjenice da cjevovodi prolaze trasom kojom mogu prolazi , po javnim površinama, prilikom čega se smjenjuju dionice koje pogoduju pojavi preniskog tlaka i dionice koje iziskuju povišeni tlak. Budući da je idealnu putanju cjevovoda teško i često nemoguće ostvari , m više što jedna vodosprema često opslužuje opsežno područje, što znači da su trase jako velike, padovi tlaka neminovni, pa početni tlak mora bi povećan. Navedeni problem je u vodoopskrbnoj praksi značajan i iziskuje maksimalnu dozu promišljenos pri projek ranju i izgradnji, a kod postojećih cjevovoda angažman koji uključuje redukcijske ven le koji su velika pomoć za op miranje tlakova u sustavu što se pozi vno odražava na uštedu energije i smanjenje gubitaka. Treba također ima na umu da ugradnja redukcijske stanice iziskuje značajna fi nancijska sredstva, a nerijetki su i popratni problemi, jer prilikom kvara dolazi do snažnih udara, zbog čega ih je potrebno konstantno održava .Zahvaćanje voda za javnu vodoopskrbu (Slika 1) predstavlja glavni izvor opterećenja na vodne re-surse, budući da iziskuje više od polovice količine zahvaćenih voda. Osim vodoopskrbe, vode se za-hvaćaju za potrebe industrije (tehnološke vode) hlađenja u proizvodnji energije kao i ostale potrebe (navodnjavanje, uzgoj slatkovodne ribe, korištenje mineralnih i termalnih voda, korištenje vode za

Slika 1: Korištenje slatkovodnih resursa u Republici Hrvatskoj (HAOP, 2014).

4



grijanje i hlađenje stambenih jedinica iz vlas h vodozahvata i dr.). Prema podacima Hrvatskih voda prosječna godišnja količina vode zahvaćene u razdoblju od 2009. do 2012. za javnu vodoopskrbu (za potrebe stanovništva i gospodarstva, bez proizvodnje električne energije) iznosila je oko 485 milijuna m3, uz blago povećanje količina. Za potrebe industrije (tehnološke vode) iz vlas h se vodozahvata prosječno koris lo 39,2 milijuna m3/god. Od ostalih korištenja najveće su količine uporabljene za gospodarski uzgoj ribe, no one su znatno smanjenje sa 73 milijuna m3 u 2009. na 1,6 milijuna m3 u 2012. godini. Prema podacima Državnoga zavoda za sta s ku u proizvodnji električne energije (za hlađenje) u razdoblju od 2009. do 2011. korišteno je prosječno godišnje 546 milijuna m3 vode (Okoliš na dlanu, 2014.). Potrebno je u potpunos napus praksu koja porast potreba za vodom rješava traženjem i ek-sploatacijom novih izvorišnih kapaciteta, a da se nedovoljna pažnja posvećuje upravljanju na strani potražnje i smanjenju gubitaka u postojećim vodoopskrbnim sustavima (Gudelj et al., 2009.; Runko Lu enberger, 2013.). Naime, prosjek vodnih gubitaka na državnoj razini iznosi 40-45%, a gubitci u nekim sustavima premašuju i 80% u odnosu na zahvaćene količine vode.Iako publicirani podatci o zahvaćenim vodnim količinama prema obnovljivim (raspoloživim) vodnim količinama pokazuju iznimno vodno bogatstvo, ipak je vremenski (godišnji) i prostorni raspored vode u Republici Hrvatskoj neravnomjeran i nepovoljan. Zbog promjena u okolišu uzrokovanih prirodnim poplavama i utjecajem ljudske djelatnos postupno dolazi do ugrožavanja kakvoće voda. Stoga je važno osigura održivo gospodarenje vodama kako bi ih se sačuvalo za buduće naraštaje. To se po-sebice odnosi na podzemne vode budući da se gotovo 90% vode za vodoopskrbu zahvaća iz zaliha podzemne vode. Da bi se podržalo ostvarenje održive vodoopskrbe nužno je vodoopskrbnim su-stavima gospodari cjelovito, pri čemu je planiranje prvi korak s iznimnim utjecajem na cjelokupnu uspješnost gospodarenja vodoopskrbnim sustavima (Vuković i Halkijević, 2012.).Dakle, iako se nedostatnost kapaciteta vodnih resursa do sada nije očitovala, osim u poljoprivredi za vrijeme sušnih razdoblja i mjes ma intenzivnog turizma, potrebna je maksimalna savjesnost pri očuvanju kakvoće raspoloživih resursa i kreiranje rješenja za priskrbljivanje dostatnih količina vode kako za dva navedena slučaja nedostatnos isto tako i za situacije sve učestalijih poplava koje remete inače dobro uhodane i stabilne vodoopskrbe sustave.Strateški cilj razvoja javne vodoopskrbe je povećanje stupnja opskrbljenos stanovništva vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava sa sadašnjih cca 80% na 85 - 90% do 2023. godine, što je primjereno europskim standardima. Aktualni inves cijski ciklus u vodoopskrbi, kojim se planira ostvari 90%-tna, opskrbljenost, podrazumijeva osiguranje zdravstveno ispravne vode za piće za sva naselja veća od 50 stanovnika. Procjenjuje se da će is obuhva 1.240.000 stanovnika uz inves ranje 1.355 mlrd. EUR (Plišić, 2014.). Također je predviđeno intenziviranje ak vnos na utvrđivanju zona sanitar-ne zaš te izvorišta i provedbi odgovarajućih zaš tnih mjera, za m intenziviranje ak vnos na una-pređivanju kondicioniranja vode za piće sukladno zahtjevima Direk ve o vodi za piće Europske unije, intenziviranje ak vnos na sanaciji gubitaka iz distribucijskih vodoopskrbnih mreža te intenzivno okrupnjavanje sustava, odnosno određivanje distribucijskih i opskrbnih područja kao tehnološko-ekonomski održivih cjelina (Strategija upravljanja vodama).

2. OdvodnjaPri zaš ljudskoga zdravlja u okviru upravljanja vodama, prioritetno se polazi od priključenos sta-novništva na javni vodoopskrbni sustav i sustav javne odvodnje. Osnovni ljudski higijenski i zdrav-stveni standardi u velikoj mjeri ovise o izgrađenos i učinkovitos sustava odvodnje. Glavni ciljevi za-š te voda su intenzivno građenje, sanacija i rekonstrukcija sustava javne odvodnje, te pročišćavanje otpadnih voda. Zaš tu podzemnih i površinskih voda nije moguće provodi djelomično. Ista se mora provodi u okviru cjelovite zaš te prirode i okoliša, jer voda ne poznaje regionalne ni državne grani-

5



ce, što nameće pravilo da se otpadne vode prije ispuštanja u prirodu podvrgnu postupku učinkovitog pročišćavanja. Kod nas je postojan problem nedovoljne pokrivenos stanovništva sustavima javne odvodnje, što je naglašeno velikom razlikom u odnosu na pokrivenost sustavima javne vodoopskrbe, koja iznosi cca 82% (Upravljanje vodama i EU fondovi, 2014.) i razine pokrivenos sustavom javne odvodnje koja iznosi tek 43,6% (Plišić, 2014.). Najbolje stanje pokrivenos je na vodnom području primorsko-istarskih slivova, gdje je javnom vodoopskrbom obuhvaćeno više od 95%, a sustavom jav-ne odvodnje cca 58% stanovništva (Strategija upravljanja vodama).Stanje sektora odvodnje aktualno, pored navedenog, karakterizira: • postojanje 763 aglomeracije (294 veće od 2 000 ES);• registriranih 151 trgovačkih društava za ovu djelatnost; • 27 % - tno pročišćavanje otpadnih voda;• potreba za ulaganjem 3.192 mlrd. EUR kako bi se zadovoljili zahtjevi Direk ve o komunalnim ot-

padnim vodama jekom prijelaznog razdoblja do 2023. (Plišić, 2014.).

2.1. Pročišćavanje otpadnih voda

Ispuštanjem nepročišćene otpadne vode u vodne ekosustave odvija se razgradnja otopljenih sasto-jaka iz otpadne vode, što dovodi do smanjenja koncentracije otopljenog kisika uz nastajanje plinova neugodnog mirisa. Takve pojave mogu izazva odumiranje živih organizama u vodi. U otpadnoj vodi mogu bi prisutni metali kao i drugi teško biorazgradivi kemijski sastojci koji se u prirodi nagomila-vaju, remete prirodni jek kruženja osnovnih biogenih elemenata (ugljika, dušika i fosfora) štetno utječući na biljni i živo njski svijet. Osim kemijskog onečišćenja u otpadnim vodama su često prisutni mikroorganizmi koji mogu bi opasni za zdravlje ljudi i živo nja. Iako voda nije osobito pogodan me-dij za mikroorganizme, oni u njoj mogu živje , razmnožava se i bi njome prenošeni (Glancer-Šoljan et al., 2002.; Gudelj et al., 2009.).Pročišćavanje otpadnih voda je postupak smanjenja onečišćenja do onih količina ili koncentracija onečis la s kojima pročišćene otpadne vode ispuštene u prirodne prijemnike ne mogu uzrokova neželjene promjene, odnosno neopasne su za ljudsko zdravlje. Ono se pos že primarnim, sekundar-nim i tercijarnim stupnjevima pročišćavanja (po potrebi i kvarternim), a do kojeg stupnja kakvoće voda mora bi pročišćena ovisi o tome da li se ista ispušta u: iznimno osjetljivo područje, područje normalne ili male osjetljivos (Gudelj et al., 2009.).

2.1.1. Sekundarna obrada otpadnih voda - tehnologijom ak vnog mulja

Najznačajniji stupanj obrade otpadnih voda je sekundarni - biološki postupak - odnosno tehnologi-ja ak vnog mulja, kojeg provode različite mikrobne zajednice u prisutnos kisika. Mikroorganizmi razgradnjom organske tvari, prisutnoj u otpadnoj vodi kao onečis lo, dobivaju energiju za svoj rast i održavanje, pri čemu se kao nusproizvodi dobivaju CO2, H2O i nova stanična biomasa. U ak vnom mulju su također zastupljeni mikroorganizmi koji jekom postupka nitrifi kacije energiju dobivaju pretvorbom amonijačnog duška u nitratni. Cjelokupna mikrobna zajednica koja provodi biološke procese razgradnje i pretvorbe naziva se ak vni mulj (Glancer-Šoljan et al., 2002.). Cilj biološke obra-de otpadnih voda (Slika 2) je uklanjanje organske i anorganske tvari metaboličkim postupcima rasta i razmnožavanja mikrobnih stanica, nitrifi kacije i denitrifi kacije, taloženjem i odvajanjem mikrobne biomase kako bi se dobila pročišćena otpadna voda i mikrobna biomasa koja se izdvaja vraćanjem dijela istaloženih mikroorganizama ponovno u sustav, te izvlačenjem suviška prirasle mikrobne bio-mase kao višak ak vnog mulja (Glancer-Šoljan et al., 2002.; LIFE Project, 2009.; Šoljan et al., 2010.).

2.1.1.1. Pokazatelji uspješnog vođenja biološkog postupka obrade otpadnih vodaOsnovni pokazatelji učinkovitos rada biološkog sustava su pos gnute zadane izlazne vrijednos kontrolnih parametara u pročišćenoj otpadnoj vodi. Ukoliko izlazne vrijednos nisu u skladu sa pro-

6



pisanim i dopuštenim vrijednos ma, nužna je kontrola i korekcija, prvenstveno onih čimbenika rada uređaja na koje se može opera vno utjeca : • procesnih parametara (otopljenog kisika, koncentracije biomase, pH, temperature)• opera vnih parametara (količine povrata mulja, izdvajanja viška mulja)• tehničkih značajki (ispravnos i kapaciteta instalirane strojarske, elektrotehničke i mjerne opre-

me) • ulazne kakvoće vode (korištenje preljeva, kontrola dotoka pojedinih industrijskih otpadnih voda i

slično). Ukoliko se kontrolom i podešavanjem kontrolabilnih čimbenika vođenja procesa ne pos že poboljša-nje potrebno je preispita tehnološke značajke uređaja na koje se ne može opera vno utjeca , kao što su primjerice: kapacitet, primijenjena tehnologija i nadogradnja postupaka (Šoljan et al., 2010.).Bez obzira na besprijekornost građevinske/strojarske/elektrotehničke izvedbe sustava za obradu ot-padne vode, treba uvaži činjenicu da dobro može funkcionira samo onaj sustav kod kojeg je mikro-organizam uvažen kao bioreaktor sa svojim specifi čnim fi ziološkim potrebama. Stoga je od velikog značaja u sustav za biološku obradu otpadne vode unije i u njemu održavat ak vni mulj dobrog mik-robnog sastava i enzimske ak vnos , a potom stalno pra čimbenike vođenja procesa, kao i posto-janost kvalita vne strukture ak vnog mulja, kako bi se izbjegli «udari» na sustav, izbjeglo ispiranje ak vnog mulja i osigurala konstantno dobra kakvoća obrađene otpadne vode (Gudelj et.al., 2009.).

2.1.2. Zbrinjavanje viška ak vnog mulja

Paralelno s osmišljavanjem izgradnje sustava za obradu otpadnih voda neizostavno je potrebno planira i način zbrinjavanja nastalog suviška ak vnog mulja, na čije zbrinjavanje prema ekonom-skim analizama utemeljenim na prak čnim primjerima, otpada otprilike 50% ukupne cijene košta-nja obrade jediničnog volumena otpadne vode. Neuvažavanje ili zaobilaženje problema zbrinjavanja viška ak vnog mulja ne dovodi do tog da is problem nestane već do nepremos vog i još skupljeg naknadnog lokalnog problema. Stoga je poželjno već u startnim razmišljanjima o izboru tehnologije,

Slika 2. Kontrolni i opera vni parametri u obradi otpadnih voda tehnologijom ak vnog mulja (Šoljan et al., 2010.)

7



uz uvažavanje specifi čnos onečišćenja otpadne vode, posegnu za implementacijom onog tehno-loškog rješenja koje će osim pos zanja zadovoljavajućih izlaznih parametara pročišćene vode poluči- i nastankom minimalne količine viška ak vnog mulja (Hammerer, 2006.).

2.1.2.1. Osvrt na aktualno stanje problema ke zbrinjavanja ak vnog mulja Postupci obrade viška ak vnog mulja uključuju kondicioniranje, zgušnjavanje, odvodnjavanje, stabi-lizaciju, kompos ranje, te termičku obradu. Izbor načina konačnog odlaganja mulja odraz je lokalnih, nacionalnih, kulturnih, povijesnih, geografskih, pravnih, poli čkih i ekonomskih okolnos . Na nivou EU višak ak vnog mulja se najčešće zbrinjava: iskorištavanjem u poljoprovredi, odlaganjem na odla-gališta, restauracijom zemljišta i spaljivanjem (Pavičić, 2013.).U pogledu strategije zbrinjavanja viška ak vnog mulja na nacionalnom i lokalnom nivou u Hrvatskoj - na žalost - isuviše nedovoljno je do sad učinjeno u zakonodavnom/izvršnom smislu. Muljevi se i dalje odlažu na odlagališta ili u neposrednoj blizini uređaja za obradu otpadnih voda što je već problem, a izgradnjom Centara za gospodarenje otpadom njihovo zbrinjavanje postat će još veći problemom.Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske nalaže da višak ak vnog mulja nastalog pro-čišćavanjem komunalnih otpadnih voda mora bi tre ran kao sastavnica komunalnog otpada, no gospodarenje njime je u nadležnos pravnih osoba koje upravljaju uređajima za obradu otpadnih voda, a ne jela nadležnih za gospodarenje otpadom. Ista strategija nadalje nalaže da gospodarenje muljem treba riješi u okviru Strategije gospodarenja vodama, budući da će strategija gospodare-nja vodama utvrdi točnije projekcije količina, karakteris ka i opcije konačnog zbrinjavanja mulja s uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Posebnim su Pravilnikom o gospodarenju ot-padom propisani način i uvje gospodarenja muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koris u poljoprivredne svrhe. Projek gradnje uređaja za obradu komunalnih otpadnih voda moraju riješi potpunu aerobnu (ili anaerobnu) stabilizaciju mulja prije nego se on upu na odlaga-nje na poljoprivredne površine ili na odlagališta inertnog otpada (Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske). Skupom tehnoloških postupaka ak vni mulj se može pretvori u oblik prihvatljiv za okoliš, no takvi postupci su fi nancijski često vrlo zahtjevni. Pomoću naprednih tehnologija obrade otpadnog mulja kompos ranjem, mulj se može primijeni u poljoprivredi. Primjeni mulja na poljoprivrednim površi-nama uvijek prethode opsežne laboratorijske analize kojima se utvrđuje zastupljenost štetnih tvari i mikroorganizama u mulju koje su strogo propisane Pravilnikom. Stabilizacija mulja je nužna zbog uništavanja patogenih mikroorganizama u mulju, pri čemu se zadržavaju hranjive tvari, zastupljene u kompos ranom mulju. Pravilnikom o gospodarenju muljem defi nirani su načini postupanja kako bi se spriječile štetne posljedice za tlo i okoliš. U poljoprivredne svrhe smije se koris samo mulj čiji udio teških metala ne prelazi vrijednos propisane Pravilnikom (Nekić Dvorski, 2011.).Ekološki najprihvatljiviji način zbrinjavanja mulja je njegova anaerobna stabilizacija po mogućnos u kombinaciji sa biorazgradivim otpadom. Na taj način se smanjuje njegova masa i volumen, umanjuje štetnost za zdravlje ljudi, dobiva se vrijedan energent bioplin, a vrijedne hranjive tvari bivaju očuvane i nastavljaju kruži u prirodi uporabom ostatatka kao gnojiva.

2.2. Aktualno stanje sektora odvodnje u Hrvatskoj

Strateški nacionalni cilj zaš te voda je intenzivno građenje, sanacija i rekonstrukcija sustava javne odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, čime se do 2023. godine planira riješi proble-ma ka aglomeracija većih od 2 000 ES. Sektor odvodnje na nacionalnom nivou karakterizira: nedovoljna pokrivenost sustavima javne od-vodnje, mali broj uređaja za obradu otpadnih voda, nedovoljno zastupljeno učinkovito biološko pro-čišćavanje, nedovoljna učinkovitost dijela postojećih uređaja za obradu otpadnih voda, velika koli-čina industrijskih otpadnih voda, od kojih se prema procjenama 30 % ispušta u sustav odvodnje ili

8



prirodne prijemnike bez prethodnog pročišćavanja. Na cijelom području Hrvatske sustav odvodnje je građen prvenstveno u naseljima koja imaju status grada, središ ma općina ili za potrebe indu-strijskih pogona. U Hrvatskoj postoji nužnost značajnih daljnjih ulaganja u sustav odvodnje i obrade otpadnih voda da bi se dos gli europski standardi kao što su:• za javnu odvodnju u: Austriji 87%, Češkoj 75%, Slovačkoj 55%,• za pročišćavanje otpadnih voda u: Austriji 87%, Češkoj 70%, Slovačkoj 50%. U kontekstu problema ke konačnog zbrinjavanja otpadnih voda, odnosno ispuštanja pročišćenih voda u prijemnike, trenutno se na nacionalnom nivou najveća težina pridaje “kombiniranom pristu-pu” kao kombinaciji kriterija efl uenta i kriterija prijemnika, što će u praksi stvara , a već i sada stvara velike probleme jer se o tome do sada nije vodila dostatna briga. Uspješnom ophođenju sa ovim problemom nužno prethodi:• poimanje ograničenos autopurifi kacijskog (samopročišćavajućeg) kapaciteta okoliša koje se te-

melji na prirodno postoljećim procesima biorazgradnje,• uvažavanje činjenice da je ispuštanje onečis la u okoliš, pa tako i onih koji se ispuštaju putem

otpadnih voda, potrebno svodi na mjeru koja ne prelazi autopurifi kacijski kapacitet,• uvažavanje ozbiljnos značajnog izazova našeg vremena i ophođenja sa tz. novim onečis lima

(ksenobio cima) koji predstavljaju širok spektar teško biorazgradivih kemijskih spojeva (jer ih prirodno postojani mikroorganizmi ne mogu metabolizira uporabivši ih kao hranjivo) koji dos-pijećem u okoliš bioakumuliraju u koncentracijama koje izazivaju nepoželjne učinke po okoliš i zdravlje ljudi,

• znatno više važnos i umijeća ulaga u učinkovitu biološku obradu otpadnih voda, te istu ovisno o zahtjevu prijemnika za kakvoćom efl uenta nadograđiva po potrebi trećim i četvr m stupnjem obrade.

Dok su kod nas općeprihvaćeni centralizirani sustavi obrade otpadnih voda iskustva svjetske prakse ukazuju da su se alterna vna decentralizirana rješenja, na mjestu nastanka onečišćenja, nerijetko pokazala tehnološki učinkovi jima, ekonomski opravdanijima i za okoliš prihvatljivijima. Čimbenici koji su prethodili prihvaćanju decentraliziranih riješenja su:• izbjegavanje utroška energije koje često iziskuje dovod otpadne vode do centralnog uređaja za

obradu iste,• izbjegavanje utroška vode kao medija za transport otpadne tvari kroz cjevovode do uređaja za

pročišćavanje,• komunalnna otpadna voda sadržava mikrorganizme koji ju u dobroj mjeri pročišćavaju, čemu po-

goduje i to što se jekom svog puta kroz cjevovode otpadna voda aerira, te dolaskom na centralni uređaj bude u popriličnoj mjeri pročišćena i osiromašena na onim elemen ma/sastojcima koji su nužno potrebni za postupak biloškog pročišćavanja, što nadalje iziskuje trošak zbog potrebnog dodataka mineralnih soli u sustav da bi se is održao,

• otpadne vode sa sadržajem specifi čnog onečišćenja najučinkovi je mogu bi obrađene individu-alno, prilagodbom ak vnog mulja upravo na sastav njihovih onečis la i ostatka procesa pročišća-vanja, a s druge strane se prevenira da to isto „specifi čno onečišćenje“ ne reme rad centralnog uređaja koji se dizajnira kao klasični, a ne visokospecijalizirani postupak obrade i prođe neobrađe-no kroz uređaj.

3. Zbrinjavanje otpadaOtpad je svaka tvar ili predmet kojeg posjednik mora ili namjerava odbaci . Ovisno o svojstvima di-jeli se na: opasni, neopasni i inertni otpad. Prema porijeklu, razlikuju se više vrsta otpada, a glavninu sačinjava: komunalni, proizvodni, ambalažni, otpad iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina, otpadni električki i elektronički uređaji i oprema, vozila kojima je istekao vijek uporabljivos , ot-

9



padne gume, građevinski otpad, infek vni otpad iz zdravstvenih ustanova, otpadna ulja, te mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.Nepravilno postupanje s otpadom ima štetne utjecaje na okoliš (vodu, tlo, zrak) i ljudsko zdravlje (Slika 3):• insek , glodavci i neke vrste p ca u kontaktu s otpadom postaju pogodni prijenosnici raznih infek-

vnih boles ,• u otpadu mogu bi sadržani patogeni mikroorganizmi koji dospijećem u ljudski organizam izaziva-

ju neželjene posljedice,• postupci manipulacije i odlaganja otpada povezani su sa nastankom stakleničkih plinova koji uvje-

tuju neželjeno zagrijavanje atmosfere,• daljnji problem je prijevoz otpada jekom kojega dolazi do emisije ispušnih plinova u zrak, oneči-

šćenja tla i vodonosnika zbog curenja, ispadanja, itd.,• a nepravilnim postupanjem s otpadom, odnosno nedostatnim izdvajanjem korisnih komponen i

recikliranja, gube se značajni resursi koji su sve manje dostupni i čije dostatno “de novo” industrij-sko priskrbljivanje uvjetuje nastajanje daljnjeg otpada i onečišćenja.

Slika 3: Utjecaj otpada na okoliš i zdravlje čovjeka.

10



Ciljevi zakonske regula ve gospodarenja otpadom, utemeljeni na EU smjernicama, propisuju postu-panje s otpadom na način da se izbjegne:• opasnost za ljudsko zdravlje,• opasnost za biljni i živo njski svijet,• onečišćenje okoliša (vode, tla, zraka) iznad propisanih graničnih vrijednos ,• nekontrolirano odlaganje i spaljivanje,• nastajanje eksplozije i požara,• stvaranje buke i neugodnih mirisa,• pojavljivanje i razmnožavanje štetnih živo nja, • te razvoj i širenje patogenih mikroorganizama.

3.1. Gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj

Ukupna količina nastalog komunalnog otpada na području Republike Hrvatske u 2014. godini iznosila je 1.637.371 tona odnosno ukupno 382 kilograma po stanovniku. Postoji nesrazmjer između kon -nentalne Hrvatske i primorske Hrvatske koji se može dijelom objasni utjecajem turizma na nastale količine otpada. Najveće količine otpada iz turizma nastale su u Istarskoj županiji (31,79%), Splitsko – dalma nskoj županiji (17,59%) i Primorsko – goranskoj županiji (17,49%), dok su najmanje količine eviden rane u Koprivničko – križevačkoj županiji (0,02%) i Požeško – slavonskoj županiji (0,02%). Od 2010. do 2014. godine bilježi se porast odvojeno sakupljenih vrsta otpada iz komunalnog otpada. Tijekom 2014. godine odvojeno je sakupljeno 396.594 tona komunalnog otpada (24% od ukupne količine nastalog komunalnog otpada) što je za 8% više u odnosu na 2011. godinu, odnosno za 10% više u odnosu na 2010. U razdoblju od 2010. do 2014. godine bilježi se porast udjela komunalnog otpada izravno upućenog na oporabu. Udio količina komunalnog otpada izravno upućenog na oporabu za 2010. godinu izno-sio je 68.947 tona (4% ukupne količine komunalnog otpada), a za 2014. godinu 272.421 tona (17% ukupnih količina), uključujući i 8.187 tona miješanog komunalnog otpada upućenog na mehaničko – biološku obradu. Time je nacionalna stopa komunalnog otpada upućenog na oporabu u 2014. go-dinu iznosila 17%. Preostala količina komunalnog otpada privremeno je uskladištena ili proslijeđena odlagališ ma gdje su se prije odlaganja eventualno izdvojile iskoris ve komponente i proslijedile na oporabu (npr. glomazni otpad). Postotak recikliranja papira, plas ke, metala i stakla iz komunalnog otpada je u 2014. godini iznosio 22%. Količine odloženog komunalnog otpada koje su prijavila odla-gališta otpada smanjile su se u razdoblju od 2010. do 2014. godine za cca 18% (HAOP, 2016.).

3.2. Odlagališta otpada u Hrvatskoj kao izvori onečišćenja voda

Odlagališta otpada u Hrvatskoj jedan su od značajnijih nekontroliranih izvora onečišćenja voda. Po-daci o rasprostranjenos neopasnog i opasnog otpada u prostoru su nepotpuni, ali se poduzimaju ak vnos po pitanju unapređivanja sustava praćenja. Vrlo često otpad se odlaže na obale, bivše rukavce, pa i u same vodotoke, kanale ili stare šljunčare. Većinu lokalnih onečišćenja, odnosno one-čišćenja na manjim vodotocima izaziva upravo takvo odlaganje otpada različitog sastava, od kojeg je dio i opasan. Budući da većina postojećih odlagališta otpada uglavnom nisu građena sukladno važećim propisima, dio procjednih voda iz h odlagališta nekontrolirano završava u okolišu i ugroža-va kakvoću voda, što je posebno rizično u krškim područjima. Posebnu opasnost za vode, općenito, čini neadekvatno riješena obrada i odlaganje opasnog otpada, te nelegalno odlaganje ili čak izravno ispuštanje u vodotoke (Strategija upravljanja vodama).

3.2.1. Procjedne vode odlagališta otpada i potreba za njihovom primjerenom obradom

Čvrs otpadni materijal iz kućanstva čine otpaci hrane (bio-materijal), predme od metala i stakla (inertni materijal), papir, teks l (tkanine), predme od plas ke i gume (organski materijal). Odlaga-

11



nje takvog materijala bez sor ranja po kakvoći čini nagomilani otpadni materijal koji se sporo raz-građuje i zah jeva značajan prostor za odlaganje. Razlog poimanja problema ke zbrinjavanja otpada je važan i stoga što cijeđenjem padalina preko odlagališta čvrstog otpadnog materijala različitog porijekla nastaju procjedne vode odlagališta u kojima su prisutni sastojci vrlo složene kemijske struk-ture koji su toksični i teško biorazgradivi. Procjedne vode nastaju razgradnjom odloženog otpada i infi ltracijom oborinskih voda koje prolaze kroz jelo odlagališta, a sadrže desorbirane, dispergirane i otopljene tvari iz otpada. Istjecanje h voda u prirodne vodonosnike nužno je spriječi na način da dno odlagališta bude nepropusno, da se procjedne vode sakupljaju pomoću drenažnog sustava, te recirkulacijom kroz jelo deponije i evaporacijom smanji njihova količina, a ostatak nužno podvrgne učinkovitoj obradi prije ispuštanja u prirodu (Gudelj et al., 2009.).

4. Diskusija4.1. Vodoopskrba

Jedan od najvećih izazova današnjeg vremena, a očekuje se da će bi i u budućnos , je upravo upravljanje vodnim resursima. Intenzivan porast broja stanovnika, sve intenzivnija industrijska i po-ljoprivredna proizvodnja, te klimatske promjene po caji su za još intenzivnije uvažavanje važnos vode i njenog održivog korištenja. Rješavanje problema s kojima se moderno vodno gospodarstvo suočava iziskuje primjenu sve zahtjevnijih zakonodavnih, znanstvenih i tehnoloških umijeća, kao i temelji je razumijevanje ekoloških, socioloških i poli čkih čimbenika. Za razliku od specijaliziranog i individualiziranog privređivanja jekom 20. stoljeća, izazovi i rješenja vodnog gospodarstva jekom 21. stoljeća će zah jeva visoku razinu interdisciplinarne suradnje, te sudjelovanje šire javnos , pri čemu će ekosustav služi kao model suradnje i bi vrednovan kao temeljni društveni kapital (Gudelj et al., 2011.). Ukupno 60% vodenog bogatstva Hrvatska posjeduje unutar svojih granica, dok se 40% odnosi na vanjske doprinose iz susjednih zemalja. Države pogranično moraju naći načina za nadzira i š vodna bogatstva i osigura korištenje vode na održiv način. Potrebni su učinkovi programi prevencije i sanacije onečišćenja (Gudelj et al., 2010.). Što se če ugroženos izvorišta prekograničnim djelovanjem, preporučljivo bi bilo ima uvid u sve prekogranične lokacije mogućih izvora onečišćenja koje mogu utjeca na vodonosnike, odnosno sliv-na područja sa susjedima koji još nisu u EU, posebno BiH, bi trebalo sustavno surađiva na pitanjima obostranog prekograničnog djelovanja. Posebno se treba usredotoči i na krš koji je vodonosno posebno izdašan, ali posebno osjetljiv, koji je za nas specifi čan, a u međunarodnim razmjerima nje-gova specifi čnost je nedovoljno obrađena i uvažena. U pogledu regula ve vezane za zaš tu krških vodonosnika Republika Hrvatska bi morala djelova izrazito proak vno s ciljem očuvanja tog svog dragocjenog i ranjivog bogatstva.Potreban je organiziran sustavni monitoring hidroloških, hidrogeoloških i klimatskih parametara kako bi se takvim prostorom moglo cjelovito i učinkovito upravlja . S obzirom na složenost hidroloških i hidrogeoloških procesa podaci dobiveni kvalitetnim monitoringom su preduvjet za izbjegavanje mo-gućih pogrešaka (Bonacci i Roje-Bonacci, 2008.). Sustave zaš te treba provodi zajedničkim istra-živačkim projek ma, a odluke o zaš donosi na razini bilateralnih povjerenstava za upravljanje vodnim resursima u graničnim područjima (Biondić, 2010.). Za učinkovitu zaš tu izvorišta od iznimne je važnos regula va (odluke o vodozaš tnim zonama) i temeljita provedba regula ve. Vodozaš tne zone narijetko ugrožavaju cestovni promet, posebno ci-sterne koje njima prometuju, neprimjerene odnosno neodržavane sep čke jame, krčenja, povećanje nepropusnih površina betonizacijom i procjedne vode raznih odlagališta.Smanjenje gubitaka vode iznimno je važno, jer se njime utječe na smanjenje zahvata vode iz priro-de, ekonomizira se cjelokupno poslovanje zbog smanjenja utroška energije potrebnog za rad crpki,

12



a smanjenjem vodopropusnos cijevi i armatura istovremeno se vodu na njenom putu od uređaja za kondicioniranje do potrošača š od moguće infi ltracije onečišćenih voda u sustav (Gudelj et al., 2009.). Za ophođenje sa problemom vodnih gubitaka nužno je potrebna provedba kvalitetnog telemetrij-skog praćenja sustava, sa dnevnim bilježenjem rezultata, da bi se locirali najproblema čniji dijelovi sustava. Na temelju h podataka se izrađuje elaborat kao podloga za ishodovanje fi nancijskih sred-stva potrebnih za poboljšanje sustava. U kojoj mjeri i kojom dinamikom će problem gubitaka u vodo-opskrbi bi rješavan ovisit će o individualnoj angažiranos samih tvrtki.Ukoliko se vodu želi doves do svakog domaćinstva, posebno u ruralnim krajevima, značajan pro-blem predstavlja mali broj potrošača i mala količina potrošnje vode jer ljudi i dalje, zbog ekonomič-nos , koriste kišnicu. Prihod vodoopskrbnih tvrtki ovisi o količini prodane vode. Veća prodaja vode im omogućava da bolje posluju, održavaju i unapređuju sustav. S druge strane, u cilju zaš te vodnih resursa, zajednici bi trebalo bi u interesu da je potrošnja vode čim manja. Novi kućanski apara koji se temelje na primjeni novih tehnologija su sve štedljiviji, pa se zapravo potrošnja vode smanju-je, manji su prihodi, a zahtjevi su veći i skuplji. Cijene vodnih usluga su za korisnike previsoke, a za pružatelja vodoopskrbne usluge nedostatne za pokrivanje cjelovitog poslovanja. Dakle, što su cijene više, veća je i štednja. Za očekiva je da će se oprečni interesi u narednom razdoblju „prelama “ na vodoopskrbnim tvrtkama.Sve veći problem su i vremenske nepogode, od poplava do smrzavanja. Ne pično niske temperature od prije dvije godine su uzrokovale ogromne štete na sustavima vodoopskrbe izvedenima prema standardima za ovo podneblje. Izmještanje nekada položenih cjevovoda i polaganje novih je danas, zbog imovinsko-pravnih odnosa, jako složeno. S druge strane katastri vodova se tek sređuju, a nji-hovo sređivanje je preduvjet za EU fi nanciranje. Velik problem su i kadrovi u sektoru vodoopskrbe. Stalni je pri sak na smanjenje broja ljudi, a s druge strane sustavi su sve zahtjevniji i standardi sve viši, pa u suš ni treba više ljudi i viša kvalifi kacijska struktura djelatnika.Priva zacija vodnokomunalnih tvrtki je veoma ozbiljna prijeteća aktualnost, a dovoljna razboritost na nacionalnom nivou glede šteta kojima bi ista, po građane i gospodarstvo, mogla poluči se ne primjećuje. Republika Hrvatska ima velika prirodna bogatstva koja zah jevaju učinkovitu zaš tu i mora odigra proak vnu ulogu, istraži sve moguće načine na koje se priva zacija može spriječi i koje su alterna ve koje bi osigurale prikladno i učinkovito upravljanje resursima, te javnim uslugama, raspravlja o načinima ujedinjenja u borbi pro v priva zacije zajedničkih i javnih dobara – koja se u ovom povijesnom trenutku intenzivno nameće (Gudelj et al., 2013.).

4.2. Odvodnja

Na svom putu od oblaka do slavine potrošača voda nailazi na brojne izazove koji utječu na očuvanje njene kvalitete. Najučestalija aktualna odstupanja u kakvoći pitkih voda se dešavaju uslijed ispušta-nja potpuno nepročišćenih ili nedovoljno pročišćenih otpadnih voda u prirodne recipijente (Gudelj et al., 2010.; Gudelj et al., 2011.). No, značajan je utjecaj i iz takozvanih raspršenih izvora onečišće-nja, prvenstveno iz poljoprivrede (Slika 4). U poljoprivredi je značajna upotreba pes cida, napose na crnomorskom slivu, te je moguć njihov utjecaj na onečišćenje voda. Stvarni utjecaj uporabe pes cida može se utvrdi isključivo mjerenjem, što je skup proces i provodi se samo u izuzetnim okolnos ma.Hrvatska kao zemlja pristupnica je implemen rala legisla vu Europske unije. U vodnom sektoru, uz Okvirnu direk vu o vodama (ODV) najvažnija je Direk va o komunalnim otpadnim vodama (DKOV). Smatra se da je Direk va o komunalnim otpadnim vodama najskuplja direk va od svih do sada usvo-jenih, a cilj joj je poboljšanje stanja koje je u Hrvatskoj zasad takvo da nedovoljno stanovništva ima uređenu odvodnju, a još manje je priključeno na sustave za obradu otpadnih voda. Za Hrvatsku pri osmišljavanju učinkovi h sustava za obradu otpadnih voda dodatni izazov predstavljaju rela vno mali i nejednoliko raspodijeljen broj stanovnika, te specifi čna geografska i hidrogeološka obilježja

13



(Gudelj et al., 2009.). Vodno gospodarstvo zah jeva mski rad, stručan holis čki pristup pojedinom projektnom zahvatu, te kri čki osvrt na to da li postojeći fond znanja i stupanj educiranos involvi-ranih stručnjaka zadovoljava postojećim izazovima i zadanim ciljevima. Kako bi voda neke društvene zajednice bila dostatno uvažena, očuvana, racionalno korištena, tehnološki primjereno i ekonomski prihvatljivo obrađivana nužno je potrebno konstantno ulaga u obrazovanje (Gudelj et al., 2011.). Paralelno s osmišljavanjem izgradnje sustava za obradu otpadnih voda potrebno je planira i način zbrinjavanja suviška ak vnog mulja, koji nastaje provedbom biološke obrade otpadne vode, kako is svojom količinom naknadno ne bi predstavljao nepremos vi i skupi lokalni problem. Predviđa se da će ukupni ugrađeni kapacitet uređaja za obradu otpadnih voda u Hrvatskoj već do 2018. godine bi 4 milijuna ES, a nakon 2023. godine oko 5,3 milijuna ES. Takva dinamika izgradnje predviđa i porast količine nastalog mulja sa sadašnjih cca 35 suća tona suhe tvari mulja na godinu na budućih cca 107 000 tona suhe tvari mulja na godinu. Problemi se, među m, javljaju već sada jer je izgradnja uređaja započela, dio projekata već je realiziran, a još uvijek nije poznata ni držav-na strategija zbrinjavanja mulja. Rješenja su prepuštena lokalnim komunalnim društvima i njihovim projektan ma, a cijenu koštanja nesustavnog i neracionalnog rješavanja ovog problema pla t će u konačnici građani Hrvatske (Okrugli stol „Obrada i odlaganje muljeva s uređaja za pročišćavanje ot-padnih voda“, 2014.).Koliko mulja će nasta jekom procesa biološke obrade otpadne vode, ovisi o specifi čnos primije-njenog biotehnološkog postupka i načinu/uspješnos njegovog vođenja. Da li će se mulj moći iskori-s kao sekundarna sirovina za poljoprivrednu namjenu, za proizvodnju energije ili u građevinarstvu ovisi o kakvoći obrađivane otpadne vode i sastavu mulja po završetku procesa obrade. Prije donoše-nja konačne odluke o načinu zbrinjavanja viška ak vnog mulja potrebno ga je podvrgnu deatljnim kvalita vnim analizama u smislu provjere: nutri vne agronomske vrijednos , kaloričnos i stabilno-s (nesklonos ispiranju) u kontekstu prihvatljivos primjene ugradnjom u građevinarstvu.

Slika 4: Raspršeni izvori onečišćenja iz poljoprivrede prema ukupnom N-u (Strategija upravljanja vodama)

14



4.3. Zbrinjavanje otpada

Šteta koju nanosimo okolišu često se na ljudsko zdravlje ne odražava direktno nego posredno. Odr-žavanje okoliša zdravim je garancija povećanja kvalitete življenja i produljenja životnog vijeka. Iz tog razloga potrebno je i svakog truda vrijedno prepoznavanje čimbenika koji intenziviraju izloženost čovjeka nega vnom utjecaju iz okoliša, pojavljivost oboljenja, te shodno tome poduzimanje opera- vnih sanacijskih i prevencijskih mjera (Gudelj et al., 2013a).

Nedovoljno uređeni sustav gospodarenja otpadom nega vno se odražava na sastavnice okoliša kao što su voda, zrak i tlo. Osobito su ugrožene podzemne vode koje su glavni izvor zaliha pitke vode i temeljni nacionalni resurs (Strategija gospodarenja otpadom). Obzirom na očuvanje kvalitete pod-zemnih voda krška područja su specifi čna. U njima postoji izravna interakcija između cirkulacije i skladištenja podzemne i površinske vode. Stoga hidrologija i ekologija krša iziskuju individualan pri-stup i primjenu specifi čnih opera vnih mjera. Mnoge od zdravstvenih posljedica zagađenja okoliša postaju vidljive tek nakon duljeg vremena ili se javljaju kao posljedica kronične izloženos . Iako je zdravlje vrednota kojoj većina ljudi pridaje najveći značaj, na mjere koje imaju cilj osigura čišći i zdraviji okoliš još se uvijek često gleda kao na teško dos žan luksuz (Gudelj et al., 2013a). Okvirna direk va o otpadu obvezuje na dras čno povećanje postotka odvojeno prikupljenog otpada (Enter Europe, 2013.). Strogo poš vanje hijerarhije gospodarenja otpadom, uvođenje integriranog sustava sukladno načelima kružne ekonomije, dostatan postotak razdvajanja na kućnom pragu pos gnuto ak vnim uključivanjem građana - najvažniji su elemen za uspješno gospodarenje otpadom obzirom na minimiziranje daljnjih pri saka na okoliš i ispunjavanja EU obveza.

5. PredzaključakNa temelju prethodno iznesenog uočljiva je iznimna zahtjevnost djelatnos vodoopskrbe, odvodnje i zbrinjavanja otpada. Dodatni izazov u smislu zahtjevnos predstavlja poimanje međusobne uzroč-no-posljedične povezanos h sektora, te posljedičnih šteta koje se dešavaju ako se ta povezanost pravovremeno ne uvaži. Prak čni primjeri, koji potkrjepljuju činjenicu da počinjeni propus u odvodnji i zbrinjavanju otpada direktno štete očuvanju vodnih resursa:– legalizirano odlaganje otpada u krškim vrtačama/škrapama zbog nastanka procjednih voda i nji-

hovog direktnog otjecanja u okoliš ( jekom punjenja is h i dugo nakon što se zatvore) je ekološki potpuno neprihvatljivo. Europska unija je postavila cilj uspostave održivog europskog gospodar-stva do 2050. bez narušavanja ravnoteže ekosustava te kvalitete okoliša općenito. Stremeći in-tenzivno ka zadovoljenju EU kriterija u Hrvatskoj su prije nedugo vremena kreirana odlagališta, propusnog dna, kao „rak rane“ u okolišu čije procjedne vode će predstavlja dugoročni problem,

– isuviše nedostatan je broj uređaja za obradu otpadnih voda, a posebice za njeno biološko proči-šćavanje,

– nedostatan je stupanj učinkovitos postojećih uređaja za biološku obradu otpadnih voda, dok se u svijetu uvidjela potreba i implemen ra se 4. stupanj pročišćavanja, sav naš trud u ovoj domeni je još na nivou 2. stupnja,

– zbrinjavanje viška ak vnog mulja, kojem prema ekonomskim analizama pripada 50% cijene uku-pnog postupka obrade otpadne vode, u prethodnom razdoblju je potpuno previđeno, a aktualno potpuno neriješeno,

– dok se zbrinjavanje viška ak vnog mulja, koje je pod ingerencijom sektora obrade otpadnih voda, ne riješi is se uglavnom odlaže na neprimjeren način u neposrednoj blizini izdvajanja, a njegove procjedne vode ponovno odlaze u okoliš kao doprinositelj narušavanju kakvoće pitkih voda.

15



6. ZaključakIzostanak nužno potrebnog dijaloga između pojedinih, kolizijskih, sektora zaš te okoliša je u Hrvat-skoj izražena činjenica što se neminovno odražava i na djelatnos vodoopskrbe, odvodnje i zbri-njavanja otpada. Brojni su razlozi kojima je to uvjetovano, a doprinos rješavanju tog problema bi zasigurno bilo:– uočavanje i priznavanje da taj problem postoji,– po skivanje međustrukovne isključivos ,– nastojanje oko interdisciplinaranog dijaloga i takvog pristupa rješavanju problema,– holis čko sagledavanje sektorskih ak vnos , međusektorskih odnosa i cjelovitog djelovanja pre-

ma okolišu,– maksimalno uvažavanje specifi čnos naše zemlje u svakom smislu riječi i s m usklađivanje pro-

jektnih angažmana.Budući da smo ekonomski nedovoljno bogata zemlja preporučljivo bi bilo osmišljava inves cijski manje zahtjevne, za ljude (prirodu i okoliš) prihvatljivije, projektne zahvate koji naknadno omoguća-vaju faznu nadogradnju. Načela kojima je preporučljivo povodi se zasigurno su:– ekonomičnost poslovanja uz pos zanje minimiziranja troškova za korisnike/porezne obveznike, – da se svaki otpad/onečis lo obrađuje što bliže mjestu nastanka, – integrirano upravljanje prirodnim resursima pri kojem infrastruktura sve više oponaša prirodu,

odnosno model koji objedinjuje i harmonizira vodoopskrbu, odvodnju i gospodarenje otpadom.Uvođenje viših ekoloških standarda iziskuje ulaganje truda i kapitala, među m gotovo sve ozbiljne procjene ukazuju na to da je cijena prevencije i/ili sanacije onečišćenja, pri čemu su zdravstvene po-sljedice među njima najveće i najskuplje, višestruko veća od troškova potrebnih da bi se onečišćenje pravovremeno izbjeglo.

Literatura Biondić, B. (2010.): Zaš ta krških izvorišta pitke vode u graničnim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine,

Zbornik sažetaka okruglog stola - Vodoprivredna problema ka šireg prostora Imotske krajine, SLAP Udruga za očuvanje hrvatskih voda i mora, Zagreb.

Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. (2008.): Water losses from the Ričice reservoir built in the Dinaric karst, Enginee-ring Geology, 99, 121–127.

Enter Europe - vodič kroz informacije o Europskoj Uniji (2013.), Zagreb, www.entereurope.hrGereš, D. (2002.): Održivo iskorištavanje voda. Gradevinar 54, 6, 345- 353.Gereš, D., Dadić, Ž., Lovrić, E., Šobot, S., Ujević, M. (2006.): Korištenje voda i vodna poli ka EU, X. znanstveno

stručni skup Voda i javna vodoopskrba, Starigrad-Paklenica, Hrvatska, 13-29.Glancer-Šoljan, M., Landeka Dragičević, T., Šoljan, V., Ban, S. (2002.): Biološka obradba otpadnih voda / Dura-

ković, S., Delaš, F., Redžepović, S. (ur.), Kugler, Zagreb.Gudelj, I., Gudelj, H., Anić Vučinić, A., Ujević, M., Račić, D. (2009.): Razvoj i fi nanciranje projekata vodoopskr-

be, odvodnje i gospodarenja otpadom, Aktualna problema ka u vodoopskrbi i odvodnji, Sve Mar n na Muri, Hrvatska, 17-22.

Gudelj, I., Gudelj, H., Anić Vučinič, A., Šiljeg, M., Šoljan, V., Ujević Bošnjak, M. (2010.): E čnost i ekonomičnost u odnosu čovjeka i okoliša, Aktualna problema ka u vodoopskrbi i odvodnji, Pula, Hrvatska, 279-284.

Gudelj, I., Hrenović, J., Runko Lu enberger, L., Senta Marić, A., Šiljeg, M., Šoljan, V. (2011.): Edukacija i vodno gospodarstvo, 5. hrvatska konferencija o vodama, Opa ja, Hrvatska, 1143-1147.

Gudelj, I., Senta Marić, A., Andabaka, D., Runko Lu enberger, L., Marijanović Rajčić, M. (2013.a): Zdrav okoliš za zdravlje ljudi, 2. hrvatski kongres zdravstvene ekologije s međunarodnim sudjelovanjem „Zdravstve-na ekologija u službi zdravlja”, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatsko farmaceutsko društvo, Za-greb, 103-104.

Gudelj, I., Runko Lu enberger, L., Senta Marić, A., Šiljeg, M. (2013.b): The Need for Integrated Approach to Environmental Protec on in the Republic of Croa a, The Holis c Approach to Environment, 1, 41-51.

16



Gudelj, I., Runko Lu enberger, L., Senta Marić, A. (2013.c): Priva zacija vodnogospodarskog sektora, XVII. znanstveno stručni skup, Voda i javna vodoopskrba, Lopar/otok Rab, Hrvatska, 2013, 135.

Hammerer, M. (2006.): Strategija sustava vodoopskrbe i opera vni menadžment, Suvremene tehnologije i uređaji za pročišćavanje pitkih i otpadnih voda, Poreč, 89-97.

HAOP, 2016.Kondzewicz, Z.W., (1997.): Water Resources for Sustainable Development, Hydrological Sciences, 42 (4), 467-

497.Malus, D., Vouk, D., Grljak, A. (2011): Primjena Pravilnika o hidrantskoj mreži za gašenje požara u ruralnim

područjima, građevinar 63, 11, 953-960.Nekić Dvorski, D. (2011): Ekološko zbrinjavanje ak vnog mulja prehrambene industrije, Agronomski glasnik

6, 317-335.Okoliš na dlanu, HAOP (exAZO), Zagreb, 2014.Okrugli stol „Obrada i odlaganje muljeva s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda“, Hrvatske vode, Zagreb,

12/2014.Pavičić, M. (2013): Zbrinjavanje ak vnog mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, Prehrambeno-bio-

tehnološki fakultet Osijek, Sveučilište u Osijeku. Plišić, I. (2014): Vodno-komunalna infrastruktura u RH u kontekstu EU fondova, Tjedan EU fondova, Zagreb. Runko Lu enberger, L. (2014): Pos zanje održivos vodoopskrbe otoka, V. Savjetovanje o morskoj tehnologiji

in memoriam akademiku Zlatku Winkleru, Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci, 51-67.Strategija upravljanja vodama, www.voda.hrŠoljan, V., Ma ć, V., Hrenović, J., Gudelj, I. (2010.): Čimbenici uspješnog vođenja bioloških procesa obrade

otpadnih voda, Aktualna problema ka u vodoopskrbi i odvodnji, Pula, Hrvatska, 151-158.Upravljanje vodama i EU fondovi, Tjedan EU fondova, Zagreb, h p://www.poslovni.hr/eu-fondovi/predstav-

ljeni-priorite -i-planovi-u-gospodarenju-vodom-do-2020-263860# Vuković, Ž. i Halkijević, I. (2012): Usmjerenost prema održivoj vodoopskrbi, Građevinar 64, 5, 361-371.

Documents

VODOOPSKRBA, ODVODNJA I ZBRINJAVANJE · PDF file1 HRVATSKA GRUPACIJA VODOVODA I KANALIZACIJA AKTUALNA PROBLEMATIKA U VODOOPSKRBI I ODVODNJI Stručno-poslovni skup s međunarodnim sudjelovanjem