1

Vlasta Juretić: Pleteri/soneti i sestine lirike

2

Nakladnik: Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćineza nakladnika: Stanislav Lukanić

Posebno izdanje Grobničkoga zbornika - Grobnički pisci 2

Glavna urednica Katedrinih izdanja:dr. sc. Iva Lukežić

Urednica:Nensi Čargonja Košuta, prof.

CIP – zapis dostupan u računalnom kataloguSveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120903052

ISBN 978-953-7548-05-6

TISKARA P-GRAF

3

Vlasta Juretić

P l e t e r isoneti

i sestine lirike

4

5

PROSLOV

Fascinantno je da u današnje moderno, užurbano i tehnološki (pre)napredno vrijeme, u kojemu kvantiteta često preuzima primat nad kvalitetom, još uopće postoje entuzijasti koji se u svojim književnim nastojanjima utječu toliko ‘teškoj’ i ‘zatvorenoj’ formi poput soneta; a napose sestina. Zbirka što je upravo držite u rukama potvrđuje baš ovo potonje. Naime, nakon dugogodišnje plovidbe morem poezije (pretežno) slobodnog stiha, nošena uglavnom lirskom strujom i formulom „pišem kako osjećam“; Vlasta Juretić (dodatno ponukana posrednim mentorskim savjetom) uviđa da je došlo vrijeme za stepenicu više. Tako započinje njezina višegodišnja avantura otkrivanja, danas gotovo zaboravljenih, ranije spomenutih klasičnih formi. Poznavajući autoricu i njezinu sklonost eksperimentiranju s raznim književnim oblicima i vrstama te nepresušnoj igri riječima i jezikom kao materijalom uopće (što je u zbirci posebno vidljivo u nekoliko primjera gdje u ovim ‘strogim’ formama rabi i u koje majstorski ‘uklapa’ grobničku čakavštinu - svoj urođeni, materinski kod), sama činjenica da ulazi u nešto takvo i nije pretjerano iznenađujuća. Međutim, mjesto čuđenju ‘otvara’ se u trenutku kada autorica pritom stvara potpuno originalne i nove podvrste oblika kojima pristupa: sonetni vijenac (u odnosu na klasični ogledni Prešernov primjer) zbog potreba vlastitog akrostiha udvostručuje; a ionako maestralno ovladavanje sestinom lirikom dodatno pojačava stvaranjem vlastite formule! Ipak, spomenuto putovanje nije bilo nimalo jednostavno. Štoviše, prema riječima same autorice, tijekom kreativnog procesa nerijetko se noćima budila s mislima na kombinaciju stihova i rime koje bi bolje ili savršenije pristajale u određenom primjeru. Osobito je to bio slučaj sa sestinama. Valja naglasiti kako potonji spomenuti oblik u hrvatskoj književnosti novijeg razdoblja gotovo da i nema konkurencije. Kažem ‘gotovo’ jer sestina kao oblik postoji u dvjema varijantama: sestina lirica i sestina rima. Potonju je, kao lakši oblik, ponegdje još i moguće pronaći (pr. koristi je u I. G. Kovačić u svome majstorskom uratku, poemi „Jama“), ali sestina lirica u književnosti naših prostora zapravo i nema nekog oglednog primjera. Ipak, ta ju činjenica nije ni najmanje obeshrabrila; naprotiv. Možebitna tajna njezina uspjeha je u metodi svojevrsne igre kojom se poslužila: sestinu liriku i sestinu rimu (kao dva do sada poznata oblika sestine) spojila je u nekoliko vlastitih sestina tako da je, isprobavajući i to - rimom i u sestini liriki, najprije prišla izradbi sestine rime i sebi je postavila kao temeljnu formulu za sestinu liriku, a onda ju u nastavku dalje razvijala kroz drugih pet strofa kao takvu. I mada je to ispočetka bio i više nego mučan posao, u konačnici je rezultirao još jednom posebnošću ove zbirke – s nekoliko primjera sestina lirike s rimom. Sličnu igru iskušala je i u slučaju svog originalnog sestinskog pletera: akrostih na kraju sestinskoga pletera (koji stvaraju završni stihovi na kraju svakoga jata), ujedno

6

je i prva riječ prvoga stiha prve sestine lirike u nizu sestina lirika koje čine sestinski pleter. Činjenica da do sada, dakle, nije postojao konkretan primjer sestine lirike na koji bi se mogla ugledati (ako izuzmemo nedovoljno točne tj. dosljedne pokušaje Dinka Ranjine i Milana Begovića u odnosu na talijanske „originale“) bila je još jedna dodatna prepreka na autoričinom putu, ali očigledno i razlog više da se ‘zainati do kraja’ i ovlada ovim oblikom do savršenstva. Polučeni primjeri sestina lirika (novih), sestinskih vjenčića, sestinskih jata te, napokon, sestinskog pletera dokaz su da je njezina trnovita misija višestruko uspjela. Sam sistem kojim je nastajao, primjerice, sonetni vijenac, danas je vrlo razvidno pojašnjen u zasebnoj tablici na jednoj od stranica ove zbirke, a isto vrijedi i za sve ostale maestralne tradicijske oblike kojih se autorica tako studiozno prihvatila u posljednjih nekoliko godina. Da bi potencijalne slijedbenike poštedjela muka koje je ona osobno prolazila na svome putu u potrazi za (izgubljenom) tradicijom, u ovoj njezinoj knjizi svakom ciklusu prethoduju pregledne tablice naznačene forme tj. formule koje je potrebno slijediti u tvorbi određenih oblika – od svih vrsta ‘običnih’ soneta (u zbirci se u 50-ak zastupljenih primjera pojavljuje pretežno ‘klasični’ talijanski/Petrarcin sonet; ali i elizabetanski/Shakespeareov te tzv. sonet s „repom“ tj. codom (sonetto caudato)); preko originalnog sonetnog vijenca (u originalu često nazivanim još i corona dei sonetti, catene ili ghiritanda di sonetti, što u prijevodu znači krunica, niz ili vijenac soneta) do svih varijanti sestine lirike (i njezinih izvedenica: vjenčića, jata i pletera); posebno zahtjevnog oblika kojim je zaista valjalo majstorski ovladati da bi rezultat bio upravo ovakav kakvim ga nalazimo u zbirci koja je (danas) pred nama. Za svaki od spomenutih i zastupljenih oblika, podrobniju, stručnu analizu dala je Iva Lukežić (njezina životna mentorica, kako ju autorica sama naziva), u svom opsežnome popratnom slovu na kraju zbirke, koje je svakako preporučljivo konzultirati radi stvaranja jasnije „slike“ i potpunog uokvirenja cijele ove „tradicijske priče“.

*** Ješka je, dakle, bačena. Hoće li lov na neke nove ljubitelje klasičnih tradicijskih formi biti uspješan, pokazat će vrijeme. Vlasta Juretić svoj je obol pri tome dala u svim mogućim segmentima, iako se slobodno može reći da je ovo mukotrpno „putovanje u prošlost“ bio svojevrstan izazov, odnosno test njezina umjetničkog života.

*** Pri početku ovoga uvodnog slova navela sam kako je autorica osjetila/uvidjela da je došlo vrijeme za stepenicu više. Konačni rezultat dokazuje da je zapravo bila riječ o čitavom stepeništu.

Urednica Nensi Čargonja Košuta

7

S o n e t i

8

9

Moj naklon

Neki su davni i u danu ovom

na šetnicama bremenom što trude. Dok radosti krila pospana bude,običnim toplim progovore slovom.

Blistaviti snagom ne staju novom;zore ponuđene još zdravim rude,na obzorju jutru žice dok gudesvilenkastim se dičeći zovom.

Njihovim voljama otvaram vrataćutila kucaje kad samo sluteza nekoga kasnog i tihog sata.

I moje risali oni su pute,u hladovini čuvali mi mjesto…Tom dugu se naklon oglasi često.

10

Odlazak

Opipljivom je grubila tišina,nemoć zaogrću mrmljaji usput,neslomljiva nada dok hjela bi čutdarovani pâd čudesa s visina.

Razgoračenost nijemih blizinastoji, u ustima okus sikće ljut,a hladnoća bridi drhtavila put,dok neizbježnost pokriva bjelina.

Nadomak zamaha oštre je kosejedna travka padova u nizunaramaka, što strminama nose.

Vlat si, al’ jedino njihalo blizu;čemu hodanje što cilju je l’ stiže,kad odlaskom još si mi bliže?

11

Rame

Dugo su ove slagale se slike,

prvu sanjalo dijete još je maloa za sve od tada što je ostalo ljepšaše nove životu prilike.

Milost podari i onu najveću;lijepkom samo ona može biti,volja se kada već ne dade svitisvē da dijelim lijeposti sreću.

Nejaka tvoja nekad dizah krila da poletiš vedro nebu visoko,dok sva se strepnja u njedrima skrila.

Pa sad ramena tapša budno oko,krhotine kad se skupljati krene;jedan par ruku uvijek uz mene.

12

Mijene

Mijene su ljudskom rodu suđene,dobrodošlicom doček njima treba.Svaka je jedna spuštalica s neba,jednome nekad sve već određeno.

Darovi redom na svakoga pali,jednakom mjerom i svakome svoje;do sita meni, a prilike tvoje,na pravo su mjesto zasjesti znali.

Hodamo zajedno stazama istim.Poneki kada list padne pred jesen,s vjetrom u jedrima pred tobom čistim.

Sve inje otapaš ljetom zaneseni hvataš visine - i red je tako,a štap se ovaj ne lomi baš lako.

13

Dama

Kad sanje prenu, poškropljene rosomisprate ih: kaplja bijelom pala,žeđ, što za bajkom vapiti je stala,dah, što migolji ovlaženom kosom.

Nigdarjem caruju željnosti moćnei moglosti sve tu treptajem mogu,ni dužne, ni krive, pa čak ni Bogu;prepreke sve su oblakolakoćne

Kad java se propne, gromasto buči,kolo krilovito povede jeka;x-glava zmajica znalački muči.

Samo glas nade nosi izdalekaviraj u dušu ciklusastih tama:u san uljuljkana, no ipak dama.

14

Koplja

Duh kada ispuni kraljevstvo mekou oblaku bijelom mračnoga neba,u trenu zaima sve se što treba,a ružnosti jedre posve daleko.

Prosvjedi tijelom lavine zovu,čak se prijeteći oglase čestoali i vraćaju na svoje mjesto,dok zločestoću ne osmisle novu.

U krugu se istom vrti oboje,širok je spektar što oni ga snatre,a muka živa, što ima ih dvoje.

Pa zajedno koplja tek su spram vatre, jedno za kraj a drugo za početak;oba na postelju, jedan svršetak.

15

Vrhom pro#inca

Vrh prosinca snaži što Bešćutnovo,ćutila doji tek netom rođena. Korijena zdravilom su vođena da s mukom rađaju slovo po slovo.

Osvrtaji makar i mnogo duže,golotinjom sve već kad obavijubistrinom slike redom sve razviju, razvidnijim biva što više pruže.

Vrtuljkom snažnim postah i ja tako jao slika živih, svud li se krećua nije se s njima nositi lako.

Na svoju hrpu uvijek nešto meću;plodonosna sve vrijednijom bivai mnogo se živi a malo sniva.

16

Neumitno#t

U nevrijeme svakome navrati čak ni ne pokuca, već samo bane,nebitno s koje od četiri straneproljeća i ljeta besramno skrati.

Mlađahne misli još sjećanja množekada neumitnost raširi krila;uzalud brzaju kucaji bila,sve što preosta je pomagajbože

Brazde se brazdaju sve bržim brže,s jarbola spušta se jedro za jedroma s tornjeva zvono sve češće trže.

Bdi zaustavljen tek pogled pod vedromkoje ga darova ledenim slapom;ne ispire ništa starost pod kapom.

17

Roj

Velikih krila, u velikom broju,sva popiše im imena daljine,vulkana sile neživih, visine;pod plaštom junaka tek zuj u roju.

Nitko tu na rep ne uspije stati,pred uzletom svakim on se podvije,zraki se sunca na vrijeme skrije;pobjednik magle svaki se put vrati.

Luč umna njemu ni gorjela nije;vjetrovi bistri dah pepelom guše.Ne zasvijetlī, od Boga ne smije.

Upaljena srcem iz dna, dna dušes visina uzalud u prah slijećeza one što nisu, što biti neće.

18

Svitanja

Kad od putova jednom se nazireono što krajem nazvati se smije,kao da negdje iza ničeg nije,drugi unatoč i ipak izvire.

Redaju tako početci se novi,ma kako oštro graničit ih stali.I više no što smo htjeli i znaliostvarivost nadom prostiru snovi.

Smiješe se jasnim obzorjem, svježi, obećanje se s lakoćom prostire,ni od čega se konačno ne bježi.

Grozdovima sladi cijed ubirea gnjileži već ne čvrsti inje;sa krajem svakim svitanje počinje.

Y obitelji Valić Galin

19

Pravda

Danima lako je, sunce kad tapša,leđa bez truda uspravnim se drže.Nježnosti griju, tu nisu da prže.Noć gmižuća kano ni od čeg’ lakša.

I poj u nju neki odnekud svrati,i nelijepo u lijepo slijeva.Noć se, djeva, u bijelo odijeva,vlasi joj mjesec milostivo zlati.

Al uteg svakom za njegova dobaistinom buđahnom ipakom svrati,ponizno pužući ivicom groba;

kada jama krila mukama skrati.Slučajem grotu ne uzeše prijejer tuđom nikada ni bila nije.

20

Škrinja # blagom

Miluje dušu u očima vjera.Svakim trenutkom, od svakoga danadaruje neba modrija od lana,otapa strepnje i strahove tjera.

U meko kada toplinom provirim,čujem pjesmu u njedrima mojim,znam zašto tu sam još, zašto postojim; za moje da ptiće zagrljaj širim.

Otvorenu škrinju najvećeg blagakrug iskonske sreće trenom zatvara;grlim ta bića iznad svega draga.

Čarobnost okrilja za sve otvara;molitve sve su da ljubavlju sudišto, kao uvijek, poniznost budi.

YFranjici Linčić

21

Preka#no

Čovjek na raskrižju stati ne znaoi put odabra drugom namijenjenna čelu kada za svojim mnijenjemza davanja u red dugi bi stao.

Lutalica dugē htio bi preko.Rosa mu s njiva dugo pere noge,zaora, a ne izora premnoge.Urod mu se, dašto, smješka daleko.

Gdje su sad duge neba razvedrena?Pticom da bit je, da za njima seli,vodom što teče, pa nek i studena?!

I imatvom biti, svakom’ da dijeli,da nositi je i tuđa bremena?! Da, moglo bi se da još je vremena.

22

Hodajući buketi

Uz bok hodaju i svih su oblika čestom nam pratnjom i posebnog sojavrsno probrani paketi svih boja;cio vijenac u hodu isprika:

Nažalost, ne stigoh od silnih briga,

prezauzet sam, žao mi je, bio.

Ne mogoh doista, ali sam htio,

skoro da zaplače žalbena knjiga.

Dok te se izlike šutom kotrljai tlo sve brže klizi niz strmine,novi ovitak već usnama srlja.

Da ispraznost ta zauvijekom minereći iz duše zašto ne bi smiodalo mi se nije il’ nisam htio?

23

Božićni pjev

Onaj veo s grijeha, rođena usput,što skinuti pomaže, hvalim Tebi!Na prilici što oćutim u sebi,što gluhost nesta i još Te mogu čut!

Hvala što uvijek spustiš cestu novu –hrli iz dubina jadnoga bića Na Duhu hvalim ovoga Božićai anđelima što pjesmama zovu.

Na ključu, kojim Kraljevstvo otvaraš.Nikada dostatnom ne bje i nijeza darove što Božićem ih stvaraš.

Za radosti što duša im se smijei palice da manje zastajkujem.Hvala, Gospode, što Božić sad čujem.

Yobitelji Dore Čargonja

24

Dođoše i ne prošetaše #amo

Dođoše, i ne prošetaše samo.Na travnato pala svaka je slana;zvijezditi se tu učilo od rana da mogu sjati i ovdje i tamo.

Šumarke pitale šapatom: Kamo?

Živi ih listovi slušali s grana.S osmijehom svaka pomno odabranada uvijek sriče međ’ travkama: Amo!

Neke su od njih šetači još svježi,neke pak onim poljanama vinuotkud se nitko ne vraća, ne bježi.

Kad nad Dubrovom oblacima sinuhvalospjevi nijemi, grla što toče,spušta se jasna hvala sottovoce.

YGorki Ostojić Cvajner i Josipu Diminiću

25

Luč

Dar ovaj trošim raznolikostima;dade mi pravo na bogato stanjei od dodijeljenog kada bih manjemudrost bi strula u nemilostima.

Nadoba svjetlo si mi upalio;u svakome trenu Nepreranikom i mirnome dahu, Neprekasnikom,ni u čem’ nikad nisi omalio.

Pa dodijeljenim hodom mi ostavaljcima volje zagladiti ceste,protegnut se prijeko, poput mosta.

Da težanja pljuske ne budu česte,idalje darom me puta bremeni,Svjetlo da Tvoje sveđ gori u meni.

YIvoslavu Liniću, Josipu Manjgotiću, Josipu Šimcu, Petru Zebi i Stjepanu Porkulabiću

26

Rožica

Živa j rožica, črjenin ča sviti,ne umira, va njedrih je se lipša, smirajen glasnija, z jakosti tiša,dugovičnost njoj ni na tankoj niti.

Pup je čez vrime zalivala rosaza jutar, va kih je sunce špijaloi milovanjin pospanin stiskalozoru zlatnih vlasih, kad teče bosa.

Rožicun se stori, črjen imenada se va meni, ča j spalo, zapini a nevojkosti spusti na kolena.

Da me bušuje cvat va teploj sini,da jakost njeja neprekidon trajei sebe, žejnin, da vaviki daje.

YKseniji Mohorić

27

Futrola

Sakoga neretko nemoć prigibjepa njok va grlo podiže, ča gušii grot za groton remete mir dušia ničega ni da večer zazibje.

Otelo bi se da ki kušćić maneako već ne z neba, otkudgod pade,da se gorčine bar na časić sladei makar nakratko prevare rane.

Brime pak manje hrbaton zatežekad pod nogami on put se već skrati,ča iston peje i zemji poteže.

Vrag zel tu futrolu, s kun leh se pati,

pomisliš i mučeć korakneš vaje,aš jedina j va koj još moreš daje.

Y Željku Lambaši

28

Zagrljaj mora

Čudesan - jedini od mnogo puta(ne uspije ništa umanjiti čarkad ognjem osnaži raspirnuti žar),u moru nemirnom zagrljaj pluta.

Treperi ruka u ruci se ćuteć, kapljice znojane usna ubire dok valovi noći bude leptirei pričaju kao nikada šuteć.

Je li to čuje se uzdah od čežnjesa šumom mora što sljubljen se krije, kao da grijehom je otkriti težnje?

Ne. To more plaho šapće dok grijepostelju prostrtu u plavo-modrom,za sve što odabra rasti ka dobrom.

29

Po#lije do#ta godina

Prelije sve se zeleno u ljeto,s jesenjom mukom omata u tamu, ledenim što granu obgrli samu,sjećanja dok se odijevaju sveto.

I, živi da su, snovi ne zaspaše, u hipu već mrve grubo kamenje.No, oglasne pjev se duše što stenje, u rasap bit kad spoznaje raspaše.

Godina poslije dosta, prolazom, jedno bi drugom dobar dan izreklial novim oči zaiskre porazom;

oboje svjesni da nisu utekliu istom poglede spustiše trenuštujući sreću - njegovu i njenu.

30

Kroz trnje

Mnogo smo puta jecali u mrakui podizali u hipu ramena,mirom tukli smo hujala vremena,palicama bili svakom koraku.

Pomisliš li i ti ikada na tō:na one duge ceste pune trnjai sreću što često bijaše krnja,tek usput kada dobrim potapša zlo?

Nižanjem visova za ono drugo, brisanjem ponora, pružanjem rukehladni smo vjetar voljama na jugo.

Čvrstim se voljenjem slamaju muke,osmijeh rađa i kad do njega nije,za oboje da se grohotom smije!

31

Stoljeća rana prela #u tijela

Stoljeća rana prela su tijela,žrvanj je gladi utažiti htio,jačim je bio nego što je smio,pitoma i krasna svakom se htjela.

Kad dušu mi drevna dotakne davani Tit gusarima proziva ljude,duhovi pravica glasno se bude:Grad od strmina poštenjem je ravan!

I teče rijeka mnogih vremena,korito brazdi i sve dûbī, čisti,noseći sa sobom vonj i bremena.

Sjaj od davnina mu čuvaju isti,rado iz ovog pehara se kuša;posred grada duše jedna je duša.

32

Ulica

Izgubiše tu brojevi smisaoi riječima teško dizati glavu.Lako se zastaje u mirnu stavu,diše - ko da nikad nisi disao.

Malom se samo naizgledom čini;prvi već korak pokazuje višea dopuziš kad šutnjama najtiše,dopušteno ti, u nebo se vini!

Zovu u jezgru živućega grada,lako dopirući zvukovi žara;tu gdje prava i na vrijeme pada.

Pred svetim tihom mira iz njedara,što pokri ga veo G(i). Matinuzzi,ponizno kleče i gladni i vuci.

33

Grad

Od truda korakā noge mu bose,do mora, dalje i ne htjede više,gdje val mu pjenasti trn svaki briše, a krunu glavi kamenruke nose.

Starina ova od svečanih danazapise čuva, ponekad prolista,kada u trenu tugama zablistapokoja od davno vidanih rana.

U srcu čuva lijekove mnogei ako nedaće navrate smjelodočekati će se uvijek na noge.

Spremio u njedra svoja je djeloa lijeposti on duži za uzvrate;začudnim nije što često mu svrate

34

Baci ključ, #rce otvori širom

Baci srca ključ, otvori ga širomA ljubavlju svom što na to tek čekaRiječ putniku pruži iz dalekaBaš on te hoće bogatiti mirom

A ono što bodreć u duši sijeRado za sušnih zalijevaj vremenaI ponijeti tvoja će bremenaKada zatreba, kao nikad prije

Ovaj plašt spušten u dobroj je vjeriDo nje ne možeš i ne dam ti, zimo

A ti mu dopusti, zagrljaj kćeri

Red usuda sveg, što prolazi mimoAnđeo čuva. A loše i ružnoKonačno nikad ne ostane dužno

35

Moćima mojim on obri#e riše

Moćima mojim on obrise rišeObgrljuje me kad ponor prijetiMisao ljubavi pisma mu pišeSreća je naša zalog onaj sveti

Imam u njemu od dobroga boljeNijednog trena daleko mi nijeU dubi sve moje pronađe voljeA često i moju suzu popije

Riječi omata melemlijekomNa ranovita mjesta nježno mećeOduvijek mojoj duši čovjekomLakoćom sva ljubav njegova sljeće

Da idalje tako, dabogda, budeUvijek da dobra dobrima sude

36

Lijepa #i mi opjevana #obom

Lijepa si mi, opjevana sobomI s izvora života napojena Jučer si još ti bila tuđim robomElegija ko da si nedojena

Pjevala si zornicama bdijenjaA pred sanje uspavljivala moreNevinošću si ispirala htijenjaAveti, kada zlobama govore

Šapatom ime se pisalo tvojeA sada note glasnošću te dižu Dosižu nebo, podižući bojeObiđu svijet, u kutke sve stižu

Miomirisni cvijete najljepšiOporost sada prošlosti se smiješi

Vrijesak, kadulja, bor, jela, smrekaI more i polja do bistrih rijeka Na koraku svakom grliš čovjeka

O, lijepa, o naša dovijeka(Ovo sanjah za strašdana u Haagu Orjevci kad na križ pribiše Dragu

Opet ali hoće l’ skupiti snaguOnim’ što pljusnuše nevino dijeteObraz i drugi umjesto osvete)

Yhrvatskim generalima 15. travnja 2011.

37

Dunja ili o#koruša

Zubima, noktima, ali nikome;dvojim je l’ dunja ili oskoruša,molim, ali tko sam ja da me sluša?Ona će idalje sama, po svome.

Blaga, ili okusa oporijegi jednoj i drugoj slast je dalekai ne znam na koju duže se čeka;za trk nisu, već koraka sporijeg.

Razmijenile boje nekih danajasne i maglom omotane priče.Gorkost je ovdje dobrim ovjenčana.

Nijemi vijenac svitanje sriče;uz znalca-čekanje, nadanja imai tugu presvlači nepovratima.

YIvi Lukežić

38

Mo#t

Nevoljni zarana što ne slomiše milostima blago sunce obasja,kad Djeva svojim nebeskim opasa,živīm hodom što mnogi izgubiše.

Želje ne sezahu nikad do zvijezda; tek vrhove trnja manjega broja,riječ ponekadnu toplijih bojai pričin barem toploga gnijezda.

Opravu danu im nikad ne svlačei ostvaraji već dragim su gostom;sretnima skromnice dušu ne tlače.

Bit nesrušivim svezala nas mostom,dvije smo obale u čvor spojene;za tebe tu kao i ti za mene.

Ybratu Zrinku

39

Da mirom #vijeće jutrima gore

Tom cestom prijatelj slučajem nije.Susreti utkani negdje su davno,hrle ka cilju kroz raskrižja ravno.I ovaj je sretaj dosuđen prije. Polje je čekalo na zdravo sjeme.Žuljeva mnogih korijen se skrio,zasađen tvoj i moj tu je, i bionegdje i nekad, u nekoje vrijeme. Ako volje žile nemani satrui tma ništavilom oboji púte,neslučaj čuvat će njedrenu vatru. Da, kad se koraci olovnim pûtē,još mirom svijeće jutrima bude;da ostari se uz drage nam ljude.

Y Vinku Škaronu

40

I#krice

Ljubav snagovita i dobrim rodna,otškrinuta širom otvori vrata,kolijevkom biva novoga jata;kaplja je zemlju poškropila plodna.

Darova, hvala Mu, djecu željenu.Gnijezdovitost postade svagdašnji kruhkad bijelim krilima zamahne Duh,donoseći je osmijehom grljenu.

A što može biti od dana ljepšekada se nasmiju iskrice male,toplim što sjaje, raduju i tješe?

I moje čuvaju pješčane žaleda zimu, kad mrežu već krene plesti,topi sreća što opet ću ih sresti.

Yobitelji brata Ratka

41

Pupoljak

U dolu jutro osvanulo bijelo;pupoljak srećom nakanio biti,svima u trenu suncem omilitiko da zna što se čekalo i htjelo.

U nepoznato provirio smjelošto svjetluca, al’ i crnilom kiti,radovati zna, al’ i nauditi;svem’ unatoč dobro svima je sjelo.

I ne boj, čudesni moj se cvijete,ljubavi ima sve loše da priječi.Hvala Mu na njoj, voljeno dijete.

A jednom poslije, kad moje riječii od tišine budu mnogo tiše, cvjetaj njima, što vole te još više!

Ymojoj Paoli

42

Velebit#ka bijela krila

Velebitska jata kad preko žala modrinom glasnom prospu priče širom, ni sunce ne šeta pod ruku s miroma Paška morem zažubori vala.

Ljuljačke zboru se valova spusteza putnika svakog, ne iz daleka,po jedna spremna za biti mu meka. Zahvale čudne li gromko zauste:

svatko sa svakim proćaska po svoju, vrište i šapću, rugaju se, plaču, srljaju hukom u velikom broju.

Izmami uzdahe odsjaj na maču krila kad bijela zamahom slete,dok vjenčića nisku pjen’ mora plete.

YEduardu Kustiću

43

Zdravica

Svod naklono zrakom risao lice,trave zbile glave mekše da bude,perjanaste plahte nježile ljude,daj Bože mnoge dobre godinice.

Pero asiško da živi nam dalje,anđeli pjevom poniznosti slave,razgrtaju žare hrabrosti pravei mudrosti šire okrilja halje.

Koplja u trunu sva tla bogatila,krijesnice srcu punile pore,mirom mlohavjela sva rogatila.

Slijepost bistrile rosene zoredanovanja noćna dragala runa, do vijeka da duša bude puna!

YBerislavu Valušeku

44

Okrilje

U djetinjstvu negdje već širi puteUmnost, što nikome dostupnom nije,na žaoku svaku tek se nasmijekad raskrižja sva se još ni ne slute.

A nikoga oblak njegov ne mine,i svakim svodom šepureć se šeta u beskrajnoga prostranstvima spleta,sve dokle munja spremnom kada sine.

S pučina nejač dalekih doplutasjećanjem, dugo što prekritim bivau jecajima trebanja što luta.

Pod okriljem snažnim pravo se skriva,upornima samo dostupno zrakne;dobrim tu bivuje, brige da makne.

YBojani Maršanić

45

U vrtu jednom uvijek proljeće

U vrtu jednom uvijek proljeće;s raznih strana sadnice bez roka,jedna tek što klone, nova visoka,da pjev što se vine milnijim slijeće.

Često postrani al’ otići neće,da skinu tugu kada je duboka,il obrišu suzē klizaj iz oka;buket volje, mirisno je cvijeće.

I magle sve, jasnuć tom istom voljom,očekujuće rame rado dižeda ova lijeha uvijek je boljom.

Tu vraćanje duga nikad ne stižejer, prijateljstvom do duše izravnoovaj se lovorov plete odavno.

Y ..............................

46

Ovila zlatom loza bremenita(pjesma mlade Frankopanke)

Ovila zlatom loza bremenitanoć brokatsvilom šuštala do dana,uz mjesec veze pleter Frankopanabrojeć imena slavna, plemenita.

U kolijevci njezin spava sinak,nad glavom mîri maslinovih grananeprobuđenih dah čuvaju danaa tek mnogo će poslije na počinak

Uz strepnje svoje u svilu utkalamirise rose prve s jorgovanasuzama svojim u čvor ih svezala.

Još jedan samo uzdah za dragana čežnje ko uvijek prostire pred Bogai zavjet nov za Frankopana svoga.

Yobitelji Crnčić

47

U vijencu mora

Iz njedara jugo put neba kreće, zaljuljalo sve valom iz dubina, uskomešala mora se nutrina, naopakom se nemoćno okreće.

No, okupani svod već svjetloplavi.Kad zaljevom se oblak nakostriješi,opomene ga bura: Ne griješi!I zapjeni vijencem mora na glavi.

Vjetrovi sa sviju kada se strana umore, i za počinak im je črid, snom sve već omata poljana slana.

Ovjenčava mudro laticama hrid, dok mrmorima maestral se šulja,a glazbu plesom diže niz vlasulja.

YSilvani i Dušku Jeličić

48

Potkova uvijek kuje #e prije

Kad smo ponekad ti i ja nasamo,uživaš, makar priznanje izostaal’ užitak je dragog primit’ gostapa opet navrati, da popričamo.

No, da ti se ipak povjerim samo,ini počaste me još nakon posta,(zajedničke teme – čvrstog li mosta),neki od onih što s tobom su tamo.

Kad čangrizavost kao bi zamjerke mnogo ti moje omekša trnavoi pripitomi sve već znane zvijerke.

Jošte povrh glasnim pljusne me zdravo:Ne budali. Bio, al’ mrtvim nije;

potkova uvijek kuje se prije.

Pa pjev ovaj s plačom još će gromkije;

korovu usprkos, zdravo, gle, sije!

YAntunu Gustavu Matošu

49

Brzaci

Matice sve će brzake pod svojenjihove svježe ne gaseć’ žuboreoboje na isto: sudba im more;kroza vijekove bistrim ga poje.

Ali ne zatire njegovo slano,matici snagu u hip lako spržii važnim nije tko bijaše brži;do jednom na isto stići je dano.

Ponekad poželim šapnuti neštoali utopljen brzak ne ču mi glaspa nijemo sričem, trudeć se vješto:

Ne dajte pučini popiti i nas,

vrh mora ukrao tek sjaj je zlata,(glasa brzak se iz istoga jata).

YMrvi i Draženu

50

Probudio #i me iz lijepih #anja

Probudio si me iz lijepih sanja

ali ljutarenju mjesta tu nije:Zašto ne zazvoni nekadom prijeda oskudica blaguje što manja?

Lijepo je s tobom popričati, druže,gorkastoslatkime ti mene nudiš,zaduga kad je, makar se ne trudišuzvrat ti pak svaki sporenjem puže.

Tvoje upozorbe naopak čitami brojim ih tvojim tek pozivima,iznova snatrim i isto se pitam.

A na uvijek svježim ti tragovimaštošta se bistri i brzije shvatinapose da mrijeti, ne znači stati!

YDobriši Cesariću

51

Početci nejednaka têga

Čak i početci nejednaka têgau jedninu mjere mogu se slitiako i jedan se većim ne kiti;snažnijim bivaju lako, od svega.

Strepnje sve tanjē ako ih se dijelii buketaju zadovoljnim htijenja;ko ništa se bitno u dalj ne mijenjapa ipak su slijepi nemiri sjeli.

A kada izosta glas za ga čuti,i samine ako zapusi traju,omanjim se čovjek lako oćuti.

Ali oni rijetki u tebi znajuda Znalac već no neumorom niže;svi dobri da ljudi budu mi bliže.

YRobertu Ferlinu

52

Dobro je znati nikada ne #tati

Brazde se dûžē, a njiva široka,dani bjegunci i vremena manje;gospodar dobar za svoje imanjemudrošću bistri i ne da iz oka. Na ovoj uvijek svačijoj njivipronać se može rod rijetke vrstekorjena zdrava i stabljike čvrste,da samo od dobra roda se živi. Žuljave ruke sklapale htijenja,skladale prošnje strpljenjem cijelim, za neka novahna dobra viđenja.

Zdravo zapljusne plodovima zrelim.Milost se zemlji u tren sunovrati.Dobro je znati, nikada ne stati.

YVinku Šaini

53

O#mijeh

Na raskrižju nekom suđenim bivapružiti ruku neznancu do tada; svemoćne svladaju osmijeha mladakrila iz očiju dobrim što sliva.

Da tuđim nisu u trenu bistruju topline zrake od tuda što zrače,dragošću žeđi zalijevaju jačeda njedarkucaji čistim se čuju.

Korakom svakim olakša daleko,osloniti kada možeš se s vjeromi znaš tu negdje da uvijek je netko.

Dobrahnastom sve rascvjetuje mjeromi svako se danas moćnije smiješi,a zamah nevolje mânjī, kad tješi.

YRobertu Kalčiću

54

Advent#ki vijenac

Daj, Bože, usputnim dobrim ljudima, što na pozdrave sretni mahnu rukom,da kraj s krajem danas ne vežu s mukom,daj dobar im dan podari čudima.

Gospodine, daj u pravo vrijeme,dragim ljudima, što su kao mali,pruženu ruku, što strpljenjem hvali.Olakšaj njima dosuđeno breme.

Zaustavi, Bože, ovog adventa râste svih tereta strepnji i jada.Neka radosna obgrli ih lenta.

Da kiša ljubavi s visina padadobrima zalijeva, vrutkom da cvjetanjihova pravda - gospodar svijeta.

55

Utjehe da je

Spletenima ruke čvrstuju stiskom,

pred nužnošću što se potrebom prospe,kada se oslonac slomi il’ raspea trpljenje mjesto zamijeni s vriskom.

Nemoćuzdahe oči u vis dižu,posred kamêne drhtaji tijela,proviruju čak i krila bijelaza leprše nad mukama što gmižu.

Sa sviju strana stranca će ubod na ista mjesta, pričin nije, često, moćnik dok idalje lašti svoj obod.

Znaš, jednom šešir na drugo će mjesto, punom će praznu zamijeniti glavu,no, utjehom je l’ sad biti u pravu?

56

Kad umor #e #tidi

Mraz da na ne bi naudio visu dok još pod suncem razgrnutim nije,mislima griješ vrijedno što krijeiza slika što još bliskima nisu.

Ah, da je se doseći planina preko, dotaknuti tek okom dobro skritopiće za dušu što još neispitoizvoruje od svega podaleko.

Koracima se rugujući smješkamagla što plećima nikad ne lakša,dok nadu za nadom zavaraj mreška.

Poslijetak ovaj ništa ne tapšaali jasnim se i kroz oblak vidikada se umor pred suzama stidi.

57

Topla #jena

U prolazu padne osmijehom nekad i šutljivo ali ne manje dobro,što žednom bi dušom ushita pobro,tapšanje jedno boljim nego ikad.

Onaj što dalek ti nikada nijepravi trenutak uvijek probere, snagu skrivenu pod nemoći stere;sve čini boljim no bijaše prije.

Bez riječi a ipak nijemost izostakada sjena ova uz te korača pa i strah tuđincem u mah ti posta.

Zalazom samo smo dio kotačapredvečerjem nebo što ga ispružida dugove množi sjene što dužī

YBruni Lončariću

58

Tujina

Kad se po petku tamo vrneš z delakrajen šetemane živi tujina;pjesme žudnje z duga i ki žmuj vina;va tujini srića vela i cela.

Reču: Okol tebe se lipo blišći

ovdi j ča tribaš, moreš ča te j voja,

tu j tvoj život i bogatija tvoja,

kruh priko pogače nikad ne išći.

Oni ne vide suzu na kušinu,onu ča se spusti prvo leh zaspin,ili ča pjesma popije va vinu.

Aš, moja j pogača tamo kamo bin;kuća stara - nič zasinsega drugo,moja j pogača tamo nigdi dugo…

YPetru Raporu

59

Štelika

Dice ni čut vani, težak je tu hod,još će ovoj groti od hijadu letniko nimo vrime dušu sobun zet;jugo j lani zadnji potopilo brod.

Sad on kraj mula tamo pod moren spi;spucani špagi j obrasla travinava svoje ga j šake zela ruzinado njega stalo više nikomu ni.

Ni za blagdani tu ni videt sinada mat ga stara još ki put čuje baraš ča će njoj ova sa ćaćevina?

Komu će na kraju pokojnoga dar?Va škuroj će noći štelika zgoret,krunicu z ruk starih reful bure znet.

Yobitelji Frleta

60

Nitko više neće vedriti nada mnom

Od jutros jedna još vrba tuguje nikada ranije gdje nije bila,nad rijeku slana kaplja ju svila,s kime li ona sama sad druguje?

Gdje kucajima zaspaše inati? Što osmijesima počivalo skrije?Zašto se zlatno sad oblakom smije?Zašto ne uze sve što htjedoh dati?

Ne željeh čuti kako priča šutnja,i kako radosti znaju se kriti,smisao čak kad izgubi i ljutnja.

U dan svaki sunčan kiše će liti,oblak će jedan uvijek biti sa mnom;nitko već neće vedriti nada mnom.

YMeri Doričić

61

Sva #u lijepa #jećanja na nju

Danas je sunce spustilo niz obraz U tmi otežalu koprenu tuge.Dići je korak jer i nema druge;A njen u moru uvijek će odraz.

Dragost kad ode, zlom nosit se kobi,U tmici za nju upalimo svijeću.Duboki tragovi u dušu slijećuA s dobrim nadalje, ko ona što bi.

Oka će smiraj pretakati slanonutrina ratove voditi svoje;pitati će zašto ode prerano?

Negdje s nebesa gledati će mojetrenutke, kada sva sjećanja bude;živima uvijek za dobre su ljude!

YDubravki Munjas

62

Blago #e ra#uli proplanci mokri

Blago se rasuli proplanci mokriniz sve grobnikstaze oprane kišom,a sunce, što tek proviruje krišom,hirom se oblaka tišinom pokri. Slano omotana riječ kao kreneza pozdrav samo, ne baš iz daleka,trudi svi su njeni, nikog ne čeka,pa putnik odloži štap svoj iz sjene. Ne, nije umor, već ura je starai kazaljka rđu silnicu kreše;bistrinom sjećanja, volje i mara. I ništa i svašta, zaludu tješe;pa što ako kiši, sve će u vodusvejedno, kada i najbolji odu.

YLuji Margetiću

63

64

65

Dvo#truko pleteni #onetni vijenacMore je želja u ovom peharu

66

67

I.

More je želja u ovom peharu.Nosit im lako se sa svakom pticom. I zorom pitke su i snohvaticom. Ostvaraj ćutljiv u novome žaru.

Da Bog da, opet će k nebu visoko,trenutkom samo učine se trome,kad ih suspregnu, ili kao slomejer se duh već diže, brži no oko.

Granice njine nevidljive okutek dalek im sjaj nazrijeti smijemhvalē kad korijenu snagu duboku.

Da dignem zlatni visoko i pijem dopusti im da budu utažene; očima svetim dobrim su krštene.

68

II.

Očima svetim dobrim su krštenei život dug im obećan u njima.Lako se osmijehom naklonit svimakada dragaju nježnim uspomene.

Sretniku jedan od darova više,što raskošnima bijahu stvoreni,i ukras, makar još nezasluženi;vijek tek na kraju presudom piše.

A sve rasprostrte voljama isprednepodrezanih šarolikih krila,na dosezima da može se usred.

Malošću toplom jednostavna svilapremoćima svojim iz sanja prene;jedan je ovdje nevin djelić mene.

69

III.

Jedan je ovdje nevin djelić meneu kugli punoj nizom se kotrlja, Kamo li glava kupusova srlja?Kao sve bezglavo, ni u što vene.

Požuri onda kada bi se sporoprobranim mislima moglo i boljeali slijenjene vuku bez voljepa se ni pobjeći ne može skoro.

Ugao tražiti smisla i nemaokruglastim je vraćanje na isto; predvečerje novu oluju sprema.

Sve oku dostupno, reći bi, čisto;zagonetanju sa zbiljom u paruodanošću hvalim na svetom daru.

70

IV.

Odanošću hvalim na svetom daru.Znalac svega pa i da možnost raste.odmakneš moje sve oblake tmaste, positnu škrto ne mjereći maru

Kada se hoće, iz unutrine možehvalospjevom kakvoće neupitne Kad utrnu duše vriskovi sitne,mogućnosti nove u niz se slože.

Daj mi prepoznati sve moći njene, sag da Ti mogu prostrijeti meki.Daj u hladovinu Svoje mi sjene

Ne tražim pravo na put poprijeki;sa svakim pružajem ruke pred bezdanjoš jačime čvor je zlaćanozvjezdan.

71

V.

Još jačime čvor je zlaćanozvjezdanu njemu sve blago ovoga svijetaMoj mali duh strepeć često došetadobrim željama, toplinom gnijezdan.

Ponekad čuje i zlo kako kucai kad pohrli i svom snagom maše.U tren se podignu sve moći našeotjerat’ ga da se cestom potuca.

Svih preko planina i povrh morakoracima svode prijeći je svima; život tako ište i biti mora.

Pravdom pobrojivo, meni i njima na stranici svakoj čitljivo maše da odmjereno dovijeka paše.

72

VI.

Da odmjereno dovijeka paše,usamljeni putnik u tren bi stao,koraknuo ne bi, kada bi znaoda pravo nema na gutljaj iz čaše.

Ne sudi mu strogo, jošte je tužan.Počekaj, možda ga dobro dotakne,sjene mrtvila iz očiju makneSamo još jedan je ni kriv, ni dužan.

Prostrijelio grom usput ga negdjeu nebijelome ovome svijetuZa mirom tragajuć vidiš ga svegdje.

Komadićem sunca osuši sjetuda brza ono što sam ne mogašejadniku sreća na konjima jaše.

73

VII.

Jadniku sreća na konjima jaše.Grablje su slomljene il odložene,dabogdaj tako za tebe i mene,da već ne zimī i svakome paše.

Usitni li zastor svilenog nebamožda će krozanj i toploga neštoruka pripravna dohvatiti vješto;da baš i jesmo, i nismo kad treba!

Ovlaže li pak rupčići bijeli,što samo ih nebo spustiti može,na njima svježi otisci cijeli.

Topoti dalje usrećenja množe;duhom svak istini rođenjem predanergelom cijelom za zlo u bezdan.

74

VIII.

Ergelom cijelom za zlo u bezdan,ishlapio vapaj utopljenika.Mutna vizija ili bistra slika,cilj uvijek isti i samo jedan.

Mora li baš slamka u snopu samoili se jedinka dičiti može,kad razodjevene do gole koželed injem kiti neke druge tamo?

Obraz kao poplat je štit od svega.čak se i lijepošću on ukrasiali je suđeno pasti pred Njega.

Samo na granici što plamen gasizboruju složnosti, mahom će kamocaruju. Neka, neki drugi tamo.

75

IX.

Caruju. Neka, neki drugi tamo.U ovom polju prave niču klicei cvjetanjima već ukrase licekad niklom živošću dotaknu samo.

S visova k zemlji lakoćom se stiže;kad vjetrovi ledom polegnu travu,otežalu krijesta pogne glavu,šaptom zemlji se i rastući bliže.

Ti bi još mrvicu sladora htiodok još na usnama tragova ima.Zar ne uze više no što si smio?

Imatvom i tijelom radosnimaoprosti, kada u tamama bludei Kraljevstvo neka dostupnim bude.

76

X.

I Kraljevstvo neka dostupnim budenjima, što časno služahu dovijekaNi jedan, u kom On vidje čovjekanikada zlima ne zaduži ljude.

Kada kroz iglene provuć’ se hoćesnaga preobrazi se u svemoćnoa grijeha prosudbe u nemoćnovaganje između zloće i zloće.

Nakon se toga, već običnim biva,ćutnje udobruju, do druge zgode,tek strepnjom provire što li se zbiva.

Gdje razvedreni hodi istom vode,neizbjegnost će i nevoljke tamoa živjet je usud što ga ne znamo.

77

XI.

A živjet je usud, što ga ne znamo,misao, što se prisvajati smijenikome nikad uskraćenom nijeU njoj ni manje ni više ne damo.

Darovanjima tek proroštvo zračia povjeruj kleči pred molosima.Ponekad s nadom il uinat svimaili stoga što slabiji je jači.

Na jednu će stranu vrijednosti sve,na drugu pak što naplave usputi.Poravnati treba, da ne stidiš se.

Ne moraš je ni vidjeti, ni čuti;sve čeka mjera što bje, jest i bude.Rijeke će teći i bodriti ljude.

78

XII.

Rijeke će teći i bodriti ljude,mamiti će ih snažnim maticamai bacati prestrmim liticama,dok svitanja još nejasima rude.

Nebo i Zemlja zaiskriti moguod presiline trenja ustrajnoga,kada zaplameni žerav do Boga,a nemoći sve padnu Mu do nogu.

Možda i srećom na slovima osta,razbistri li se jednome čudaku;umovanju može i to predosta

Tek možebit pravo uz i niz dlakukad možnost svaka u manu se vine.Neka sve oseke popiju plime.

79

XIII.

Neka sve oseke popiju plimeda sve bude kako je zasluženo;i njoj i njemu njegovo i njeno.Dalje se mogu nositi sa svime.

Osvrtaj kaže da i ne bi kratkimčak i žal se budi što je prestalo,a sumnje zavru i pitat se stalo: Gdje nesta doba kad slano bje slatkim?

Željeni put kada srce otvorii pričešćivanjem ispire cestu,mirnošću razuma sveznanje zbori.

U jednome trenu sve je na mjestu;izvorvode čašu dižu u Imeispiju naiskap, skladaju rime.

80

XIV.

Ispiju naiskap, skladaju rime,u naručju tek je zaspalo zlato.Grijeh je od Boga tražiti na to,velikodušno kad ukrasi time.

Vrtovi bujani puni plodova.Branju se navikli ne tako davno.Znaju, u raj se ne ulazi ravno;na deblu zdravom mreža je godova.

Odmjeren osmijeh za po trnak svaki,da lako se vadi i dalje hodida tmurni trenutci bivaju kratki.

Čuj uzglavljima kad anđeo brodi ti, ufanjima potopljena čamo,jakosti ljubavlju mjere se samo.

81

XV.

Jakosti ljubavlju mjere se samo.Ona bokal svoj uvijek puni vrhomjoš većim strepi i podiže srhomkada je manje no možemo damo.

Kojima nepravdom krađahu snagu dižu se nošeni njezinom moćijer, usred hladne i olujne noćiona na pravom uvijek je pragu.

Sije sebe da urodom raduje,magle da bistri i oblake tjerai do svršetka osmijehom mladuje.

Uvijek u njoj jednaka je mjera:nedugovima i ondašnja preneu jednome trenu, posrt kad krene.

82

XVI.

U jednome trenu, posrt kad krene,otvaraju se sve jama do jamea nikoga svoje da pruži rameili bar zavara dobrim do mene.

Mrtvilo posvuda, samo je živimrazularene ruglo od samoće,dok raskalašene blaguju zloće.Čak te i dani obraduju sivim.

Ne tražiš više niti jednu stankuznaš da za tebe nema više spasa,i ne izbjegavaš stižuću zamku.

Svako posrtžezlo ipak bjelasa,rajski plodovi kad dušu zaplijene;Bog svojim je svjetlom uz vas, voljene.

83

XVII.

Bog svojim je svjetlom uz vas, voljene.Hvala zapjeva iz nutrine mojeza sve što dobro tu posije svoje.Duša nabraja, sve redom spomene.

Savjest podvikne da nikad sve nećeš,da uvijek imaš od Njega više.I nikada hvale, dok god se diše,na oltar dostatnim darom ne mećeš:

Za svijeću ovu dugo što gori,toplinu, kojom kadgod treba grlii riječ što svaku na vrijeme prozbori.

Za radovanja, kojima nam hrliu ništavilo razgrneš se tamo;anđeli pjevom kazuju nam kamo.

84

XVIII.

Anđeli pjevom kazuju nam kamoi pute sve bistre svjetlom s visina.U času svaka se bliži daljina,kad obzorja zovu, istinu znamo.

Svakakavlji se bijeliš svijete:dok trudne tijelo korake brojido kamene ploče, gdje zapis stoji:Bili smo što ste, a što smo - bit ćete!

Bijahovaše oduvijek doba,jednako pošten za sve kus vremena,kad boje gube svaki jal i zloba.

Zasvagda kad odložimo bremena,a kroz mrakove opraštanje vodi,riječ s neba pala izlaze rodi.

85

XIX

Riječ s neba pala, izlaze rodi.Ne bje to slučajem no dobrom voljom.Zamijeniti se ne može boljom;u svemu posebna svijetom hodi.

Svimasklona prijateljem prozivazatrebaj ju, u jasnilu će doćii uz gromove čut ćeš je u noćiperjanastonježno kako doziva. Oluje miri, tmi svijetlo otvara,u slapu na zemlju spušta se suhu,u sladplodove korove pretvara.

Otežalo doba i muku gluhulakotnima čini, njedra nasmije:Baci i ti mrežu, sada se smije.

86

XX.

Baci i ti mrežu, sada se smije.U konačnicama red se dočeka.Nasitili se i drugi, i neka;strpljenje nikad uzaludnim nije.

Dugočasno tuklo čekanje ovoali lijeposti tvoje bijahu;srnu na proplanku napoji plahušto još ni prvo ne nauči slovo.

Uspiješ li pak odoljeti sjajuprivida, što ih svi usputi nude,vrata se Raja otvoriti znaju.

Tek napotslijetci spoznaje budeda moglo se bolje. Manje i nije;arci već je ulov zajamčen prije.

87

XXI.

Arci već je ulov zajamčen prije,svim jasne poruke oduvijek slâ.Probrani dobri su od neba do tla,tek se u kutu još pokajnik krije.

Svrstao sebe među odabranesrce govori, duša ipak šuti;pretrnovitogorkom još se ćutida s prave one pobjeduje strane.

Prebire što je u njedrima živo,što umrlo je ili samo spava.Ne, ništa pod Bogom tu nije krivo.

Pravo tek nekriv sudi, kliče java,što vjerovanja svevijekom vodi,ribari hod su vidjeli po vodi.

88

XXII.

Ribari hod su vidjeli po vodi,raskoši milosti uzlepršaše,sretnici u trenu svi progledašea ushit nadjene ime slobodi.

Darovano vrijeme ustajanjaizobilja čar očvrstuje ljuđe.Gdje smrada nema, strvinar ne uđe;radostē moći, čiste od trajanja.

Dok dušē srâmi klecajima zborei za oprost gruba ponizno prose,molitve ufanja veće no gore.

Obilja milosti plodove nose,dostatnost loših dob prekrije dana; iskrom je vjerovanja savladana.

89

XXIII.

Iskrom je vjerovanja savladanai posvećenom ljubavlju izvireIstinom udah kada se ubire,svud zatvojasa obilatost dana.

Milostiva njihaj zakuca Srca: svakog u svoje obgrlilo stado,duž ponor rubova povede rado,čvrsta za prijelaze spušta brvca.

Iznad oblaka skrušeni će lako,njihovi grijesi odraz su pera;oduvijek lahkim težahu tako.

Kapke kada dahu podigne vjera,sve tvoje je, znaš, više no si htio,prahom dobrostivim On bogatio

90

XXIV.

Prahom dobrostivim On bogatiosve podizaje iz nevida pâda,bistrio uvijek ljepotu skladai zdravim potomstvom vas krasotio!

Soli samo kaplje smijeha prale,nikad ne ispijali čaše žučii svaku vam tmicu rasteple luči,što se na dušinim iskrama pale!

A neman kad se iznad kostriješiu mir svitoga gnijezda kad hoće,zagrljaj neka vas čuva i tješi!

Neka vam njime odagna hladnoće,Duh Njegov bila vam vječita brana;aureol moći za čemerdana!

91

XXV.

Aureol moći za čemerdanako paperje oko omataš mene,ništiš oblake sure i lijene,od mojih čuvaš me nemalih mana.

Da je trajanja hvalē na dobrima,jer većima su uvijek od zasluga;i onda, kad nemoć ne vidje drûga,vidicima me počasti modrima.

Grijehu klice u sutrima vidia nova nudi prostranstva široka;dobrotama nas strpljivim postidi.

Sudu blagom rijekama iz okadug bi vijekom nedoglede htio:Omilili Mu, naklonjen vam bio.

92

XXVI.

Omilili Mu, naklonjen vam bio,

nemoćno njedrima žeđ zabuktinja otud, gdje trajanjem molitva tinja.Uvijek vas zvati svojima htio!

Pozivi Njegovi bistrinom bruje,nikad se magle tu sidrile nisua kao zvona za nedjeljnu misu,duša ih svaka u grudima čuje.

Cijelom stazom isprošeno nije;kaplje se znoja tek pod Križem brojea korak svaki hodačima sije.

Idalje ufanja nizove krojekrunicā, štono otapaju kamen:Luč ova bila i svjetlo i znamen!

93

XXVII.

Luč ova bila i svjetlo i znamen,jednako uvijek gorjela vamai smjerokazio sjajem za tamāneugašeni u dušama plamen!

Trajanje, voljenjem ako ga kuju,s nesretnovanjem rijetko se spleće,a radovanje toplinom slijećena dom što u njemu sretnici snuju.

Uvijek se može više i bolje;um kada granice poštenjem mjeri,plodovima zdravim roduje polje.

I mene je davno prozvao kćeri,

i znakom ukaza što moj je stamen:izobilje žive skromnosti, Amen!

94

XXVIII.

Izobilje žive skromnosti Amen,

lahori sa svih nebeskih poljana,vrelo života, okrunjena manašto ljubavlju kupana mrvi kamen.

Na zdravim kad se temeljima gradiispovijeda se, obeća slušanja.Kad prethoduju spletena skrušanja,mladicama se novozdravim sadi.

Krasnuje dar što poškropljenim predai čeda proziva u toj cjelini;dâ ti slobodanje, i ocem gleda.

Čista, okupana u svoj bjelini,Ljubav obilje zaoblista daru;more je želja u ovom peharu.

95

Magi#trale

96

XXIX.

XXX.

97

More je želja u ovom peharuOčima svetim dobrim su kršteneJedan je ovdje nevin djelić meneOdanošću hvalim na svetom daru

Još jačime čvor je zlaćanozvjezdanDa odmjereno dovijeka pašeJadniku sreća na konjima jašeErgelom cijelom, za zlo u bezdan

Caruju. Neka, neki drugi tamoI kraljevstvo neka dostupnim budeA živjet je usud, što ga ne znamo

Rijeke će teći, bodriti ljudeNeka sve oseke popiju plimeIspiju naiskap, skladaju rime

Jakosti ljubavlju mjere se samoU jednome trenu posrt kad kreneBog svojim je svjetlom uz vas, voljeneAnđeli pjevom kazuju nam kamo

Riječ s neba pala izlaze rodiBaci i ti mrežu, sada se smijeArci već je ulov zajamčen prijeRibari hod su vidjeli po vodi

Iskrom je vjerovanja savladanaPrahom dobrostivim On bogatioAureol moći za čemerdana

Omilili Mu, naklonjen vam bioLuč ova bila i svijetlo i znamenIzobilje žive skromnosti, Amen

98

talijanski stih od 11 slogova, stanka iza 5. ili 6.

99

Se#tine lirike

100

Dolina

Pleter svevremenski kuje Dolina.

Svevijekovima joj posjednicom

Mudrica, što uvijek s palicom hoda,

a nikad prestarom nije i ne bu.

Slikom kada će, naočale spušta,

a propituje očima što bistre.

Mutnosti sve krijesnice joj bistrē

da cijelost razvidnuje Dolina.

Vrijeme na koljena oblake spušta,

što u boj s kamenom će Posjednicom

jer stjegonošom je ona i kad bu,

po prostranstvima ovim dok se hoda.

Šutnja ili priča što zemljom hoda,

rijekama teku i korita bistre.

Ne znaju da slano na kraju im bu,

al put im sladi izdašna Dolina,

u sklad dosluhu, narav, s Posjednicom

svoj pogled koja nikada ne spušta.

101

S njom u razgovoru i um se spušta;

učeć još ne znano za njome hoda,

čak s odmacima rado s Posjednicom

isprepliće staze, širē da bistre,

tek da mirisnijom raste Dolina

i uvijek piše kako bje i bu.

Kad pletilja ova s unucima bu,

u doba što svakog na isto spušta,

blistati istim perom će Dolina,

u ruci ove što uvijek hoda.

Brzake rijeka idalje će, bistre

matice još krasti pred Posjednicom.

Stani oči u oči s Posjednicom,

oduvijek zapisano je i bu

da mutne poglede pravice bistrē!

Onē, što šutke ih grobu ne spušta,

i uvijek njima iznad svega hoda;

bitak joj zapis kakvom je Dolina.

Svud glasnuje Dolina s Posjednicom,

što zbori i hoda, i tu je i bu;

kad istinu spušta laži um bistrē.

YDariju Vasiliću

102

Buketi

U bijelom svijetu može bijelo; sred rasprostrtih u tragu paleta

čak se osmjehom pričini krasota.

k’o nakon grada umiruje selo,

zabljesne tamna usred buketa,

nitima dok ne prošara grjehota.

Nejakom kao izvire grjehota,

obraz kada zarumeni bijelo.

Je li od stida il’ hvalom buketa,

grudi sakrivaju raspon paleta,

da ne biva glasnim što priča selo;

sve pokri svesmjela privid krasota.

Po usudu kraljicom je krasota

i, ne uživati u njoj, grjehota,

pa razumnim biva što vabi selo;

na pravom mjestu traži se bijelo,

gdje izvoruju slapovi paleta,

a pleteruju pregršti buketa

103

U najmirisnijem od svih buketa,

stasalošću sva proscvjeta krasota,

a pred njim već kleči žena paleta;

njime se rado ispire grjehota.

Ne oblačeć nužno nevino bijelo,

lakoćno osvaja i grad i selo.

Nestašne zvijezde obgrlile selo,

prepoznajući ga kraljem buketa,

ali tamni pokrivalo bijelo;

rastuća žeđ, naizgledom krasota,

dok ispod snaži zagraba grjehota,

sred razgolićenih šeta paleta…

Razgizdala se u krugu paleta,

ustupili boje grad joj i selo.

propustiti ma i jedno grjehota;

protegnula moći novih buketa

što oblakuju prividom krasota,

dok postelja je ispijala bijelo.

Oporuči bijelo rubom paleta:

Iskonom krasota su grad i selo;

sred svakog buketa pup je grjehota.*

YNadi Luketić i Mirjani Čabrijan

104

Tek #retnici ljube

Rđuje bogato zaludnim dano

i neznalci pale ognje u plastu.

Kestene vruće kada vadi drugi

grijeh se orado tuđincem zove;

oblaci redom u niskama srama

sa zemljicom se crnom sada ljube.

Obljubiše nekoji, a ne ljube,

što voljom je dobrom i njima dano,

svojom potom grade mostove srama;

iglama svim domaćuju u plastu.

Dok mučnina mjerom korak svoj zove

aljkavim hodom prkosaju drugi.

No, i iz kaljuže na put će drugi,

dok baš svekoga slučaji još ljube.

Oglušiti se ne smognu na zove

sjajila, bez onoga ispod dano.

I zakade. Dim zasluti u plastu;

ispod štita goje truležje srama.

105

Sveza se takva ne pogne od srama

a vječnost, ko sudbinu, pišu drugi,

kakvoćom pranom u mirisnom plastu.

Gdje i nježni valovi grubo ljube

sve jednom će oteto a ne dano,

grabljivice kad daljpučina zove.

Uši čiste za mnogolike zōve

i mnogo moje postaje bez srama

a dramasto je skromovanju dano.

Ne, mi ne! Sluge nečasnog su drugi,

kad rogovi u džepu starost ljube:

Mnogo krivih, mi smo iglom u plastu.

Nije lako biti malen u plastu

pa svaka krma ljubno provu zove.

A da je i čega što ćutno ljube,

gospon i dama bi pukli od srama;

čak zadnjake miču, da sjedne drugi

uz poplatobraz, ko od srca dano.

Svima dano nije igla u plastu.

Čuje drugi, dok gluhog zalud zove

koprena srama; tek sretnici ljube.*

YMarinku Dumaniću

106

Suza

Iz sna iziđoh ne dičeć se voljom.

Zbog glasne suze uz krajičak oka

java me prozvala, opet ne boljom,

kad spustila me s oblaka visoka,

još željnu vremena, što moje nije,

u kome sve može i sve se smije.

Da rep bar dosegnem onog što smije,

il taknem svojom ga nepoćud voljom,

što s trudom još se posvađala nije?!

Kad iskru maknem na nedohvat oka

sunovrateći s neba se visoka,

ogrnuta javom spljušti još boljom.

U kaplji smijeha vidjeh se boljom

ali podrugljivost uvijek sve smije;

kočopereć se snažahna, visoka,

već izopačenom prejakom voljom,

krijesnice stade krasti iz oka,

što bilo nikad okajanim nije.

107

Jadna, jer znala pokušati nije

s vedrinom pod ruku cvjetati boljom.

Zastrahom širila oba je oka

množeć’ poruge, misleći sve smije.

Uvijek rađana novom je voljom

što bijaše stalna – zloćom visoka.

U snovima i ja gledah s visoka,

gdje s vrha nikad teško sići nije.

Lako se u njima nositi s voljom;

oblakom zaplovih i bijah boljom

tamo gdje doista baš sve se smije,

a letovi svi tik zjenice oka.

Žuljava kaplja klizahne iz oka

niz vlas tanku čela ispod visoka.

Oduvijek za nju ne vrijedi smije,

ni u snu točena slučajem nije;

žal briše kad njome sanja je boljom;

njojzi se prepuštam rado i s voljom.

Zaiskri l’ s voljom kad suzne iz oka,

bližom i boljom od one s visoka,

od muke nije - množiti se smije.

YAdi Maršanić

108

U opravi kraljeva

U kralja opravi moj dan se budi:

pospano diže trepavice jutro

svilene note mu svitanje pjeva,

ružin grm kruni roj kapljica rose,

dok obnožjem pauk mu hitro plete

tanke, sunašcem premazane, niti.

Kad zjenicu oka prozovu niti

iskrom se radosti u trenu budi;

srce u njedrima drhtaje plete,

u njima gnijezdi se mirisno jutro,

dok planinska vila usnama rose

jutrenu budnicu blagosti pjeva.

Duša tad moja pahuljasto pjeva

svoje da ćutila ispredu niti

dok kupaju ih ranorane rose,

da obzorje me nježilima budi

kad urese već rasprostire jutro

i prvi red raskošna dana plete.

109

Je li svjetlucavī onim što plete,

ili se glasom diči kada pjeva,

jednakim čarom obaspe me jutro.

Cijelom se ćutim u mreži niti,

što golom kožom treperi i budi

suzaste slade vilenaste rose.

Nikad mu umori čelo ne rose,

čudesnosti ove marom dok plete,

već ushite nove njedara budi,

što s visoravni jecaju dok pjeva

tamo gdje osvitom prosiplje niti

k dolini mojoj kad spušta se jutro.

Ćuti l’, pitam se, moju sreću jutro;

uzdahe, kad slušam kapanje rose,

moj sneni smiješak dok, još škrtom niti

sunce planinski tek vijenac plete

a povrh mora slani veo pjeva?

Ćuti li jutro sebe kad se budi?

Sve vijekom budī zaljubljeno jutro:

Slušaj što pjeva ti spuštanje rose,

svih srha, što plete, za te su niti.

YNjemu

110

Baština

Draga je, sred u njedrima gnijezda;

od svakud vraća, u zagrljaj zove,od svih sjajnija repatica zvijezda.Daleke, s patinom, dovlači snove,snažnije od ičeg diže me gore,duga, široka, duboka ko more.

A tajni se mnogo skrilo u more,slučajem neke dio su gnijezda,one što trebale ostat su gore.I sada još netko tamo ih zove,sa sobom one su odnijele snove,što im se prerano ugasla zvijezda.

Njena će uvijek blistava zvijezdaspustilicom biti u modro morei vrhom vala uzburkati snove,kada, iz pjene prostrana gnijezda,vapijući nove volje već zove,da opet nebu ju podignu gore

111

Istinu reći, i mjesto joj gorejer nebesa domom svih su zvijezdai začudno nije što pomoć zove; svjetlosti njene i ne treba more,što rasadnikom tuđih je gnijezda,makar i otud se može u snove.

Na tragovima isčitavam snovenekih dalekih što bijahu goreiz čvrstih niti spletali gnijezda,davno još, ali ispod ovih zvijezda,što okupava i sada ih more,a nebo pod svoje okrilje zove.

Zacijelo čuju kada ih zove,znakove svoje jer šalju u snove,ne popije što ih beskrajno more;krilima jakim se podižu gore.Svaki po jedna od njih je zvijezda usred mog toplog dragoga gnijezda.

Moć kada zove rodnoga gnijezda, smjerokazi zvijezda sve bistre snove;na suncu je gore baštine more.

YStanislavu Lukaniću

112

Zora

Kada me je odabralo Lijepo

pospano sunašce povrh je snova

sladorom svanuća provrelo dušu.

Na dlan proljeće spustila mi zora,

rasplamsala svoje igrom je boje,

oblacima šaljuć’ pozive na ples.

Očvrstala želja obgrlila ples.

Samilosnim mi šutnjama Lijepo

spusti svoje vlasi, protegne boje,

da čvrstinama, niz proplanke snova,

kad uhom zvoni mamilica zora,

utezi u trenu napuste dušu.

Planina slije u već spremnu dušu

netom s neba pali ljubavnika ples.

Čarobnica i njih opije zora

da sa mnom dijele jutarnje Lijepo.

Kad ono prozore otvori snova,

sve je već svoje rasplesalo boje.

113

A vrlo su moćne mudrice boje,

drhtaje rišu, ustreptaju dušu,

čeznutljivu žudnju bude iz snova

za zvane i nezvane otvore ples.

Razložnost jasna, da ćutim se lijepo

jer crno mi bajna oboji zora.

Ako pak čarobnost uskrati zora,

predvečerje svoje razgrće boje,

narančastim sve odijeva u Lijepo,

krasnošću svojom da razgali dušu.

Dok kovač u njedrima otvara ples,

spod oka me mjerka moj prozor snova

Zabrodi i Mjesec, taj tumač snova.

Zavodljivca starog smirit će zora,

kad iskusnik otpleše svoj zadnji ples

i orkestar note složi u boje

da tijelo cijelom ćuti svoju dušu,

da punim bude kao nikad Lijepo.

Orkestar kad lijepo tiša za snova,

suđeni svoj će ples Mjesec i Zora;

za ljubav dušu imaju i boje.

YVesni Nežić Ružić

114

Prava be#eda

Lahko va teško presučuje vrime;na hrbat stavi nevoj punu vriću,ni ne pitajuć, oprti ti brime,kapun i šapun, nikin drugin sriću.A da tako ni, komu bi besedavapila teško, da teškin i zgjeda?

Pa, po semu, kako zasprave zgjeda,za sakodobno bimo teško vrime,va koston za vraton puše beseda,smiron i smihon njin punili vrićui k ton velu tribali ćutit sriću,ča j, milošću velih, to naše brime.

Tr, svoje ni, vele, nimaju brime,na tujen hrbatu se lahko zgjedapa j Sizifovo delo iskat sriću,aš nimaš miru za njihovo vrime.Nî peza, za bez dna napunit vrićuza kih je pravica strana beseda.

115

I žuj njin v ustih natare beseda,dokli dočeka njihov hrbat brime.Ma, i oni će se prignut pod vriću,makar tako morda s prve ne zgjeda,aš sakoga od nas preteče vrime,i pravda porine va red za sriću.

A, priko reda ne tuka se sriću.Provači rogata čeka beseda,aš kad va nenjihovo seli vrimeveć nenavojun oprćeno brime,pokaže zač teško to prazno zgjeda,opirajuć praznu od dugih vriću.

Ma, lahko bi se napunilo vrićuda je zaslug za potrošenu sriću.Kad se j čitjivo, a ne samo zgjeda,z molbastun hvalbun se kiti beseda,z bistrinun sičuć načekano brime,ali, kod vavik, žvelto j bilo vrime.

I lahko čez vrime oteža brime, a z nevoj vriću lokot čuva sriću;prava beseda se j ča lipo zgjeda.

YNensi Čargonja Košuta

116

SESTINA LIRICA

+ AB, CD, EF/BDF/ACE

117

Se#tine lirike nove

118

Lijepo#ti blizu

Lijepo je biti lijeposti blizu

zaogrne kada zima hladnoćom,

kad prpošne inja dane u nizu

nemani grubē i ružnuju zloćom,

da hlade ti pruža za ljetnih žega,

otapava da umore od svega.

Prekojače kad je ružno od svega

da samo je toplome prići blizu,

snage kada nemaš za boj s hladnoćom,

a slijepcem si tražeći luč u nizu,

što skrita je pokrita plašta zloćom

uz bokal ognja iz kog pije žega.

Odlučih i krenuh naspram svih žega

kad odmjeren bje odricaj od svega,

a lijeposti pričini ni blizu,

dok usud se izruguje hladnoćom,

pleterom kruneći trnja u nizu,

tek zavežljaj pružajući sa zloćom.

119

Aveti sve kad omotaju zloćom,

da kap je bar vode protivnik žega?!

No, čovjek ipak čvrstim će od svega;

inatom nakićen štit uvijek blizu,

u hodu nemoć ojača hladnoćom

a dani lijeni drvored u nizu.

Mir u rukama krunica u nizu,

mre sve ono što žilavom bje zloćom,

hladokrilja zrna dižu spram žega

i trudom domu vode nakon svega.

Uvijek smjela nada nanosi blizu

žar što još ne bje pepeljen hladnoćom.

S vjetrenim žarom ruje pod hladnoćom

bdijenjem smorena strepnja u nizu,

čvorove veže jačima pred zloćom;

da njima od žeđi svisnuje žega,

da odahnuje umoran od svega

kad dopuzuje počivalu blizu.

Kad blizu odlag je tega s hladnoćom

krojen što u nizu vrhuje zloćom

sitom je žega napojena svega.*

YKolindi Grabar Kitarović

120

Zlatne niti

Štap svoj uzeh i naspram krenuh danu,zamašnijim što suncem kano viri, prostiruć zoru podatnu mi ranū. Ugledah dlan što spušta se i širi, mamcem nudeći spletenih mi niti obećanja Mekšim trnje će biti.

Mudrosnost nebeska voljnom zna biti; zavjese makne krmeljivom danu,zlatnosti pusti da u dol moj virii netom nadu mi probudi ranūpa slabašno krilo u mah se širi, tanke u konopce pretvara niti.

Od svega jače samosvojne niti, na nedoseg iza vidljivog biti u premlađahnome što će još danu, uz težalost jošte koja ne viri,propnu se u uru ne sluteć ranū,od dobra da zlo se hitrije širi.

121

Bunovna s lakoćom nada već širi neizmjerama očvrsnule niti i ružičastī sve što ima bitiu nestasalome još ovom danu. Razgleda širom a ne samo viriuvis podižući smjelost svu ranū.

Sumnjičavost pak poda sobom ranū, nemilosno zgazi da se ne širi, u prahu zadnje tražeći joj niti,ništa što će da ne omali biti, prostor u ovome ništeći danu; ne, tamnoj ni jednoj u nj ni da viri.

Stamenklatno ali nakratko viri; uz budilicu tek protegom ranū; novim već zamahom njihalo širi,paučinaste lako siječe niti, pute tabajući svem’ što će biti, svakakvome ih otvarajuć’ danu.

U svakom danu sutra lošeg viri;ljubav kad ranū nadu sobom širi i tanke niti štapom mogu biti.

YRadojki Šverko

122

SESTINA LIRIKA NOVA

123

SPIRALA (TORNADO) SESTINE LIRIKE NOVE

124

125

Se#tin#ki vjenčići

i

#e#tin#ka jata

126

Lijepo je biti lijeposti blizuPrekojače kad je ružno od svega;

odlučih i krenuh naspram svih žega,Aveti sve kad omotaju zloćom,mir u rukama krunica u nizu

s vjetrenim žarom ruje pod hladnoćom.

S vjetrenim žarom ruje pod hladnoćommir u rukama krunica u nizu,aveti sve kad omotaju zloćom.

Odlučih i krenuh naspram svih žegaprekojače kad je ružno od svega;

lijepo je biti lijeposti blizu.

Kad blizu odlag je têga s hladnoćom,krojen što u nizu vrhuje zloćom,

sitom je žega napojena svega.

Lijepo je biti lijeposti blizu Snage kada nemaš za boj s hladnoćom,

pleterom kruneći trnja u nizu,aveti sve kad omotaju zloćom,

hadokrilja zrna dižu spram žega,da odahnuje umoran od svega.

Da odahnuje umoran od svegahladokrilja zrna dižu spram žega,

aveti sve kad omotaju zloćom,pleterom kruneći trnja u nizu.

Snage kada nemaš za boj s hladnoćom,lijepo je biti lijeposti blizu.

Kad blizu odlag je têga s hladnoćom,krojen što u nizu vrhuje zloćom,

sitom je žega napojena svega.

Lijepo#ti blizu

127

Baština

Draga je, sred u njedrima gnijezdaa tajni se mnogo skrilo u more.

Njena će uvijek blistava zvijezdaistinu reći, i mjesto joj gore.

Na tragovima isčitavam snove,zacijelo čuju kada ih zove.

Zacijelo čuju kada ih zove,na tragovima isčitavam snove.

Istinu reći, i mjesto joj gore,njena će uvijek blistava zvijezda.A tajni se mnogo skrilo u more -

draga je, sred u njedrima gnijezda.

Moć vijekom zove rodnoga gnijezda,smjerokazi zvijezda sve bistre snove;

na suncu je gore baštine more.

YVojku Mavrincu

128

Niti

Štap svoj uzeh i naspram krenuh danu;mudrosnost nebeska voljnom zna biti.

Od svega jače samosvojne nitibunovna s lakoćom nada već širi.

Sumnjičavost pak poda sobom rānu;stamenklatno ali nakratko viri.

U svakom danu sutra lošeg viri.Ljubav kad rānu nadu sobom širi

i tanke niti štapom mogu biti,

razlogom biti nasmijanom danu!

Igla u pla#tu

Rđuje bogato zaludnim dano;obljubiše nekoji, a ne ljube.

No, i iz kaljuže na put će drugi,.Sveza se takva ne pogne od srama,

uši čiste za mnogolike zōve;nije lako biti malen u plastu.

Svima dano nije igla u plastu.Čuje drugi, dok gluhog zalud zovekoprena srama; tek sretnici ljube,

Ekvidi ne ljube al’ vuku s voljom.

129

Orke#tar

Kada me je odabralo lijepo, (očvrstala želja, obgrlila ples)

planina slije u već spremnu dušu:A vrlo su moćne mudrice boje.

Ako pak čarobnost uskrati zora, zabrodi i Mjesec, taj tumač snova.

Orkestar kad lijepo tiša za snova, suđeni svoj će ples Mjesec i Zora;

za ljubav dušu imaju i boje.

Kad umru boje, gdje skrije se Lijepo?

YMarijanu Mikačeviću

130

SESTINSKI VJENČIĆI

131

JATO

132

133

Se#tin#ki pleter

134

Pleter

Pleter svevremenski kuje Dolina.Mutnosti sve krijesnice joj bistrēšutnja, ili priča što zemljom hoda.

S njom u razgovoru i um se spušta.Kad pletilja ova s unucima bu,stani oči u oči s Posjednicom.

Svud glasnuje Dolina s Posjednicom,što zbori i hoda, i tu je i bu.

Kad istinu spušta laži um bistrē.

Put bistre jave oblači bijelo.

U bijelom svijetu može bijelo,nejakom kao izvire grjehota.

Po usudu kraljicom je krasotau najmirisnijem od svih buketa;nestašne zvijezde obgrlile selo.Razgizdala se u krugu paleta.

Oporuči bijelo rubom paleta:iskonom krasota su grad i selo.

Sred svakog buketa pup je grjehota.

Lako grjehota uzme ne joj dano;

135

Rđuje bogato zaludnim dano;obljubiše nekoji, a ne ljube.

No, i iz kaljuže na put će drugi.Sveza se takva ne pogne od srama.

Uši čiste za mnogolike zoveno, nije lakim biti malen u plastu;

svima dano nije igla u plastu.Čuje drugi, dok gluhog zalud zovekoprena srama; tek sretnici ljube.

Ekvidi ne ljube al’ vuku s voljom.

Iz sna iziđoh, ne dičeć se voljom.Da rep bar dosegnem onog što smije,

u kaplji smijeha vidjeh se boljom.Jadna, jer znala pokušati nije,u snovima i ja gledah s visoka,žuljava kaplja klizahne iz oka.

Zaiskri l̕ s voljom kad suzne iz oka,bližom i boljom od one s visoka,od muke nije - množiti se smije;

Tantalu smije se obilje blizu.

136

Lijepo je biti lijeposti blizuprekojače kad je ružno od svega.

Odlučih i krenuh naspram svih žega,aveti sve kad omotaju zloćom.Mir u rukama krunica u nizu

s vjetrenim krijesom ruje pod hladnoćom

Kad blizu odlag je têga s hladnoćom,krojen što u nizu vrhuje zloćom,

sitom je žega napojena svega;

Eden nakon svega još čistim budi

U kralja opravi moj dan se budi;Kad zjenicu oka prozovu niti,

duša tad moja pahuljasto pjeva:Je li svjetlucāvi onim što plete?Nikad mu umori čelo ne rose,

ćuti l, pitam se, moju sreću jutro?

Sve vijekom būdi zaljubljeno jutro.Slušaj što pjeva ti spuštanje rose,svih srha, što plete, za te su niti.

Reda niti dok tamu pije bijelo.

137

MAGISTRALNA SESTINA LIRICA

YIvi Lukežić

Put bistre jave oblači bijelo

Lako grjehota uzme ne joj dano

Ekvidi ne ljube al’ vuku s voljom

Tantalu smije se obilje blizu

Eden nakon svega još čistim budi

Reda niti dok tamu pije bijelo

138

139

Pleter zahvale

140

P l e t e r z a h v a l e

More je želja u ovom peharu,još jačim čvor je zlaćanozvjezdan.Jakosti ljubavlju mjere se samo;

riječ s neba pala izlaze rodi!Očima svetim dobrim su krštene

da odmjereno dovijeka paše.U jednom trenu posrt kad krene,

baci i ti mrežu: Sada se smije.Jedan je ovdje nevin djelić mene;

jadniku sreća na konjima jaše.Bog svojim je svjetlom uz vas, voljene,

arci već je ulov zajamčen prije. Odanošću hvalim na svetom daru,ergelom cijelom za zlo u bezdan.Anđeli pjevom nam kazuju kamo;

ribari hod su vidjeli po vodi.

Ribari hod su vidjeli po vodi,anđeli pjevom nam kazuju kamo.Ergelom cijelom za zlo u bezdan

odanošću hvalim na svetom daru. Arci već je ulov zajamčen prije,

Bog svojim je svjetlom uz vas, voljene.Jadniku sreća na konjima jaše;

jedan je ovdje nevin djelić mene. Baci i ti mrežu, sada se smije,

u jednom trenu posrt kad krene,da odmjereno dovijeka paše,

očima svetim dobrim su krštene. Riječ s neba pala izlaze rodi:

Jakosti ljubavlju mjere se samo!Još jačim čvor je zlaćanozvjezdan;

more je želja u ovom peharu.

141

Caruju. Neka, neki drugi tamo (iskrom je vjerovanja savladana

I kraljevstvo neka dostupnim bude). Prahom On dobrostivo bogatio

A živjet je usud, što ga ne znamo, aureol moći za čemerdana

Rijeke će teći, bodriti ljude: Omilili Mu, naklonjen vam bio

Neka sve oseke popiju plime (luč ova bila i svijetlo i znamen)

Ispiju naiskap, skladaju rime - izobilje žive skromnosti, Amen!

142

143

Iva Lukežić

Pjevica u krletci

* Sedmo je ukoričeno djelo Vlaste Juretić, roman pod naslovom »Na putu do svjetlosti« u popratnom tekstu 2010. godine ocijenjeno kao novina i zaokret u odnosu na autoričin dotadašnji opus. Ista se opservacija može prenijeti i u popratni tekst uz ovo, osmo ukoričeno djelo Vlaste Juretić iz 2011., pjesničku zbirku »Krletke soneta i sestina lirika«, no ovoga puta uz dodatnu opasku da se novina i zaokret, evidentni u obje knjige, odnose na izražajni ali ne i na predmetno-tematski plan autoričine poetike. Jednostavnije rečeno: Vlasta Juretić je i ranije pisala i objavljivala kraće proze s istom tematikom ali se tek 2010. okušala u romanu, najzahtjevnijoj proznoj vrsti. I ranije je pisala i objavljivala lirske pjesme u kojima je zaokružila vlastiti poetski izraz, ali je svoju poetiku okušala u najzahtjevnijim lirskim formama tek u knjizi iz 2011. Superlativ »najzahtjevniji« upotrijebljen za literarne tvorevine podrazumijeva količinu utrošena vremena i ukupnih energija uloženih u djelo, od upućivanja u temelje i finese stručnoga umijeća studioznim konzultiranjem predložaka, do samoga rada na konkretnom djelu, odnosno do kreiranja (slaganja, pisanja, dotjerivanja, brušenja) vlastita novoga djela. Zbog takve je zahtjevnosti Vlasta Juretić od 2007. kad su joj tiskane prethodne knjige, na roman utrošila tri, a na ovu pjesničku zbirku četiri godine intenzivna rada na usavršavanju profesionalnoga umijeća, potrebnog piscu jednako koliko i prirodni dar stečen rođenjem.

* * U ovoj zbirci u odnosu na raniji autoričin opus nema većih ni bitnijih promjena na sadržajnom, predmetnotematskom planu. Pjesme nose spoznajno-iskustvene poruke iz autoričina osobnoga unutrašnjeg svijeta, pa kao i dosadašnje, predstavljene u prethodnih šest knjiga, variraju tematiku rodoljubno-domoljubnu, religiozno-duhovnu, promišljajno sentencioznu i intimno-ljubavnu u rasponu od uopćenoga čovjekoljubljai kršćanske empatije prema malima i potrebitima do konkretne ljubavi prema sebi bliskim osobama. Pjesme su u ovoj zbirci većinom pohvalnice, posvetnice, zahvalnice upućene konkretnim osobama iz autoričina životnoga okoliša, a dio ih je potaknut općenitim temama (uglavnom idejne naravi) koja se tiču pojedinca i društva. Glavna je i izrazito radikalna promjena u ovoj zbirci, u odnosu naopus do 2007. godine, očita na formalno – izvedbenom planu autoričine poetike. Zbirka donosi 100 pjesama, od kojih su 52 pojedinačni soneti,

144

jedan ciklus od 30 soneta spletenih u dvostruki sonetni vijenac s dvama magistralnim (majstorskim) sonetima povezanim u jedinstveni akrostih od 28 slova, potom 10 sestina lirika (od kojih 2 sestine izvedene po vlastitoj shemi), 3 vjenčića spletena od 3 sestine, 3 sestinska jata spletena od 3 sestine, sestinski pleter sa završnom sedmom magistralnom (majstorskom) sestinom u akrostihu i zaključni pleter zahvale. Valja podsjetiti da su sonet i sestina, posebnim ritmom strogo vezani pjesnički oblici, nastali iz oblika pjesama svjetovne tematike popularnih u kasnom europskom srednjovjekovlju (12. i 13. st.), te da je temeljna shema obaju oblika postavljena i razrađena u talijanskoj književnosti 14. stoljeća. Sonet je od toga vremena pjesnički oblik zadane dvočlane strukture, s 14 jedanaestosložnih stihova raspoređenih u 4 strofe od kojih su prve 2 katreni (kitice s 4 stiha), a druge 2 su tercine (kitice s 3 stiha), sa striktno utvrđenom rimom na dočetcima stihova u katrenima i tercinama: u praksi talijanskih renesansnih pjesnika je uvedena obgrljena rima po shemi ABBA, CDDC, EFE, FGG. Sestina se javlja u dvama oblicima. Stariji oblik zvan sestina lirica, kojemu je autor provansalski trubadur Daniel Arnaut iz 12. st., sadrži 39 jedanaestosložnih stihova raspoređenih u 7 strofa od kojih su prvih šest sestine (kitice sa 6 stihova), a zadnja je tercina (kitica s 3 stiha). Ritam u sestini lirici daju ključne riječi određene u temeljnoj kitici koje se po strogo zadanoj formuli ponavljaju na dočetcima stihova u cijeloj pjesmi. Sestina rima je pjesma od 6 jedanaestosložnih stihova s rimama ABABCC, nastala kasnije. Sonet je od renesanse, u kojoj se začela književnost zapadnoeuropskoga kruga, sve do naših dana ostao oblikom savršene (klasične) forme kojemu se pjesnici utječu, što zbog osobnog (ponekad i pomodnog) zanimanja za liriku starijih konteksta, što za okušavanje ili ojačavanje individualnoga stila. Temeljna je čvrsta forma soneta iz razdoblja talijanskoga petrarkizma tijekom povijesne uporabe u ponečem modificirana (najčešće je izvorni talijanski jedanaesterac zamjenjivan drugačijom metričkom shemom, pogdjegdje se modificirao broj i vrsta strofa, te raspored rima unutar pjesme) ali je forma soneta i obogaćivana (primjerice akrostihom, udruživanjem pjesama u cikluse, tzv. sonetne vijence i sl.). Isto vrijedi i za u pjesništvu općenito manje popularnu sestinu, u kojoj su najčešće inovacije nastajale unutar metričke sheme i u uvođenju rima kao elementa ritma umjesto zahtjevnije ritmičke izmjene ključnih riječi po zadanoj formuli. Autorica je sve ove podatke, uključujući i uvid u sonete i sestine u ukupnoj hrvatskoj književnoj baštini, apsolvirala uz pomoć stručne literature, a one podatke koji se odnose na tehničku stranu valjalo joj je i u tančine studirati, da bi mogla prodrijeti do unutrašnje logike na kojoj počivaju, a time i do nacrta za vlastiti konstrukt soneta i sestine u koji će smjestiti vlastiti pjesnički sadržaj. Osim što je u nekoliko samostalnih soneta okušala engleski

145

(šekspirijanski) koncept, autorica je u sonetima u ovoj zbirci (uključujući i one u sonetnom vijencu), ostala pri prvotnome, talijanskom (Petrarkinu) konceptu: stih joj je jedanaesterac (sa stankom među riječima na sredini, između petog ili šestoga sloga), druge su dvije strofe tercine, uvezane rimom po shemi: EFE CDC u prvoj, DEE u drugoj tercini, u nekoliko soneta katreni su vezani rimom ABBA/ABBA, dok su svi ostali po shemi ABAB/CDDC (ABAB/CDDC/EFE/FGG). Nekoliko je soneta izvedeno po engleskom predlošku: s trima katrenima i jednim dvostihom i rimama po formuli ABAB/CDCD/EFEF/GG, a dva s kodom ili ‘’repom’’ (jedan ili više stihova ili tercina). Sonetni vijenac u ovoj zbirci slijedi ugledni predložak (obično se kao uzor i pramjera uzima »Sonetni venec« Franceta Prešerna iz sredine 19. stoljeća) u preplitanju soneta ponavljanjem završnoga stiha prethodnoga soneta na početku sljedećega soneta, te potom u pletenju magistralnoga (majstorskoga) soneta od početnih stihova prethodnih soneta, i to radi postizanja akrostiha, učinka po kojemu početna slova svih stihova u majstorskom sonetu otkrivaju ime osobe kojoj je cijeli vijenac soneta namijenjen. Autorica je sonetnom vijencu, sasvim slučajno, dodala vlastitu inovaciju u odnosu na Prešernov uzorni model. Naime, F. Prešernu je za posvetu ljubljenoj djevojci u akrostihu trebalo 14 soneta kojima prvi stihovi sudjeluju u petnaestom, majstorskom sonetu i čine akrostih s 14 slova (Primicovi Julji), a Vlasta Juretić je svoj sonetni vijenac posvetila svojoj djeci (sinu, nevjesti i unučici) pa joj je za posvetu u akrostihu (mojoj djeci Arniju Barbari Paoli) trebalo 28 slova. Stoga je uplela dvostruki sonetni vijenac i splela dvostruki majstorski sonet, da bi, po vlastitom priznanju, tek potom shvatila da je zapravo učinila presedan. Slično je bilo i sa sestinama. Najprije se okušala u pojedinačnim pjesmama u formi talijanske sestine lirike s 39 jedanaestosložnih stihova od kojih je 36 raspoređeno u 6 sestina (kitica sa 6 stihova), a preostala 3 u završnu tercinu (kiticu s 3 stiha), s rimom, koju čine riječi zadane u prvoj strofi po shemi ABCDEF, a koje se na dočetcima stihova u ostalim strofama ponavljaju točno određenim ciklično-spiralnim redoslijedom:2. sestina FAEBDC, 3. sestina CFDABE, 4. sestina ECBFAD, 5. sestina DEACFB, 6. sestina BDFECA, 1. tercina BDF, 2. tercina ACE. Nakon što se okušala u osam sestina u formi (Arnautove/ Danteove/Petrarkine) sestine lirike, u devetoj (pod naslovom Lijeposti blizu) i desetoj (pod naslovom Štap) iskušala nove autorske mogućnosti u sistemu rima, i kreirala shemu za nizanje rima prirodniju i jednostavniju od one u izvornoj tablici. Njome od prve – temeljne strofe ABCDEF, u daljnjim strofama pomak zahvaća sljedeće slovo. Izazov joj je postao još privlačniji nakon što joj je pošlo za rukom složiti 8 sestinskih jata. Štoviše, nije se mogla riješiti opsjednutosti ovom zahtjevnom formom dok nije od zgotovljenih sestina složila dva sestinska vijenca, s po 15 jedanaestosložnih stihova preuzetih iz zgotovljenih

146

sestina i raspoređenih u po dvije sestine i po jednu tercinu magistralnih sestina, i s originalnom i jednostavnijom shemom za izmjenjivanje dočetnih riječi na kraju stihova u magistralnim sestinama: po prirodnom nizanju u magistralnoj sestini prvoga vijenca, i po unazadnom nizanju u magistralnoj sestini drugoga vijenca. Ovdje je riječ o inovativnim konstruktima Vlaste Juretić za sestine izvedene po vlastitoj shemi, za 3 vjenčića spletena od 3 sestine, 3 sestinska jata spletena od 3 sestine, te za pleter od 6 sestina sa završnom sedmom magistralnom (majstorskom) sestinom u akrostihu. Konačno, za ovu je svoju zbirku, obilježenu patinom i ukoričenu glagoljicom, izvela originalni zaključni pleter zahvale u znaku glagoljičkoga slova c koje se sriče kao ‘ci’. U nj je uplela sve stihove četiriju katrena i četiriju tercina zaključnih soneta (s akrostihom) iz magistralnih soneta svoga dvostruko pletenoga sonetnoga vijenca, uplećući ih redom a zatim unatražno u oktavu (kiticu od osam stihova), te spajajući ih po načelu povezujuće rime u šesnaesterostihove (poput psalmi), na kraju dodajući dvije tercine. Autorica mi je o tkanju ovoga svoga završnoga pletera u već završenoj zbirci napisala: ‘’ Naravno, opet me mučilo kako ću misli uskladiti s osjećajima, koji su u njima već ranije sročeni ali kad sam došla do G shvatila sam da može dobro funkcionirati, a još mi je na kraju ispalo i kao sinov potpis ispod svega.’’

* * * Znano je da pjesmu ne čini samo forma (»kako nešto reći«), nego jedinstvo sadržaja i forme (»što reći« + »kako to reći«). Kolikogod umješnosti autor pokazao pri izgradnji formalne konstrukcije (u ovom slučaju soneta i sestine po starim nacrtima i shemama), njome je odradio tek pola posla u postizanju majstorskoga umijeća u versificiranju, a pravu majstorsku vještinu i individualni stil dokazuje tek ispunjavanjem toga krutoga kalupa vlastitim sadržajem, onim što je pjesmom želio reći, pjesničkom porukom zbog koje i piše pjesmu. Pjesnička je pak poruka sazdana od jezičnoga materijala, od riječi koje mogu stati u pripremljeni kalup, prionuti uza nj, i s njim se sliti u tvorevinu koju će drugi doživjeti kao pjesmu. Upravo je u pjesmama sa strogo zadanom formom (u ritmu sadržanu u broju stihova u kiticama, slogova u stihovima, rima na dočetcima stihova, ponavljanjem određenih drugih sastavnica) pjesniku prebroditi jezične Scile i Haribde i izložiti kušnji svoje kapacitete, pokazati moć upravljanja i baratanja jezikom iz vlastite jezične riznice koju je uspio prikupiti u svome ukupnom iskustvu. Jedino su mu oruđe i oružje riječi iz osobne riznice koje mu valja znalački odabrati ponajprije prema značenju (semantici) koje nose ili mogu poprimiti u određenoj pjesmi, te prema vlastitoj procjeni koliko se oblici odabranih riječi, usklađeni s gramatičkim (morfološkim i sintaktičkim) pravilima samoga jezika, mogu uklopiti u prostor preostao unutar formalnih ograničenja. Pjesničko je baratanje jezikom određeno i

147

osobnim pjesničkim darom koji podrazumijeva urođenu sklonost riječima, zaigranost i intuiciju, te kreativnost u stvaranju novih riječi spajanjem postojećih po višeznačnosti i po sazvučjima, ali tako da novotvorbe ne proturiječe gramatičkoj strukturi jezika kojim je pjesma izvedena. Jedan je od paradoksa vezanih uz pjesme sapete sponama krute forme u tome što se čuvena litentia poetica (pjesnička sloboda) odnosi upravo na jezik u njima, točnije: na pjesnikovu slobodu jezičnoga izbora dopuštenu mu na vrlo ograničenu »brisanu prostoru« pjesme, sa svih strana tvrdo okovanu unaprijed zadanim slogovima, stihovima, kiticama, rimama i ritmom općenito. Vlasta Juretić je i ovu dionicu pjesničke vještine izvela majstorski, držeći se dopuštene pjesničke slobode. Pokazalo se da joj osobna jezična riznica dobro opskrbljena rječničkim blagom različitih tipova i provenijencija, ne samo blagom suvremenoga književnoga jezika, nego i riječi i oblika koji pripadaju starijim književnim epohama, ili samo visokoodnjegovanom pjesničkom stilu. U nekoliko je soneta i sestina okušala i svoju materinsku čakavicu, a u nekoliko se pjesama kao rješenje u rimi ili u riječi odabranoj za zadano ponavljanje dobro uklapaju i dijalekatni oblici. Kad u jezičnoj riznici nije mogla pronaći riječ koja bi mogla odgovoriti formalnim i sadržajnim kriterijima, složila je vlastitu novotvorbu. Riječi su odabirane i uvrštavane u pjesmu po kriteriju značenja koje donose u sadržaj pjesme, te po kriteriju prilagodljivosti strogoj pjesničkoj formi: mogu li stati ili u »brisani prostor« unutar stihova ili na udarne točke u stihovima (ući u rime na dočetcima, u akrostih na početcima, u onih pet ili šest slogova ispred ili iza pauze unutar jedanaesteračkoga stiha). Dakle: u prilagodbi je svoje poetike posve novom formalnoizvedbenom planu Vlasta Juretić u ovoj zbirci demonstrirala besprijekornu vještinu i pokazala vrsnoću majstorskoga stupnja.

* * * Imam razloga pretpostavljati da je do radikalnog zaokreta na formalno – izvedbenom planu autoričine poetike došlo mojim posredovanjem. Prononsiranoj sam pjesnikinji Vlasti Juretić u popratnim tekstovima u knjigama objavljenim 2007. godine dobronamjerno ali odlučno dala do znanja da već godinama u velikim količinama producira zapravo jedne te iste pjesme, te da bi se trebala više potruditi oko njihove forme ako joj je doista stalo do njih, i ako ne želi da joj se poetika posve razvodni i trivijalizira. Iako teško pogođena neugodnim javno izrečenim upozorenjem, sama je autorica izrečene zamjerke akceptirala kao dobrodošao mentorski savjet, duboko u sebi osvijestila svoj položaj, zrelo odvagnula svoje kapacitete i životne prioritete, te se, srećom po sebe i po svoje pjesme, odlučila krenuti dalje za svojim pjesničkim zovom i pozivom. No drugim, drugačijim putem: neudobnim i neutabanim

148

puteljkom isposničkoga samoučenja, drugujući s čitanjem, opetovanim čitanjem, čitanjem radi samopronicanja pročitanoga, čitanjem onoga što je već o tome napisano, i čitanjem onoga što je već napisano onako kako bi trebalo pisati. Taj joj se samoodabrani put pokazao uzbudljivom duhovnom pustolovinom, osobito u drugom dijelu rute kad ju je doveo do kultiviranih prostora misaonih labirinata i logičkih konstrukata, u kojima se kao došljakinja najprije udomaćila a potom te posvojene apstraktne prostore naselila svojim poetskim sadržajima, kreirala u njima svoje pjesme, pjesme iz sebe. Samo autorica zna što se doista zbivalo u zadnje četiri godine koliko je trajala njezina duhovna avantura. Meni su se razmjeri te drame djelomice otkrili kad mi je smjerno uručila na ogled dovršen rukopis ove pjesničke zbirke.

* * * * Ni ovoga mi puta nije pošlo za rukom odvratiti autoricu od čvrste nakane da sazna i podnese baš moju ocjenu o svom najnovijem radu, pa makar se opet radilo o čaši zuči (a ne o čaši meda) koju će možda trebati ispiti. Nije mi bilo druge nego se, kao i toliko puta ranije, nevoljko prihvatiti posla za koji (uzaludno to ponavljam) nemam dostatnih stručnih kompetencija ni osobnih afiniteta, a u stvarnom životu ni vremena. Međutim, ubrzo se dogodio obrat: moj se otpor raspršio tijekom prvih čitanja, koja su me uvjerila da se poetički sadržaj dobro uklopio u tehnički zadanu formu a da pri tome nije izvršeno nasilje nad jezikom, štoviše, da jezični izbor sasvim prikladno opslužuje arhaičnu formu. Kod kasnijih sam, relaksiranijih čitanja, osjetila da su me neke pjesme ponijele onako kao što su me davno, u mladosti duše, ponijele neke koje i danas znam naizust. Shvatila sam da me je ponijela poezija, ona i onakva kakvu sam u pjesmama ove autorice prepoznala prije dva desetljeća, ali tada odjevenu u ruho koje je u međuvremenu postalo iznošeno. Danas, eto, ta poezija nosi drugačije ruho, majstorski ručno izrađeno prema drevnim nacrtima. I dobro joj, kao saliven, stoji taj starinski kostim, štoviše, čini se kao da ju je baš korzet ojačao, učvrstio, uspravio. Davno sam negdje pročitala sličnu paradoksalnu misao kako je pjev ptice zatočene u krletci intenzivniji i ljepši od njezina pjeva u slobodnu prostoru pod nebom bez granica. Učinila mi se ta misao primjerenom za zaključak u ovom edukativno intoniranu esejiziranu prikazu nove pjesničke zbirke Vlaste Juretić, pjevice samozarobljene u samoispletenoj krletci. I njezin je pjev iz dobrovoljnog sužanjstva moćniji, uznositiji

149

150

SADRŽAJ

Proslov ................................................................................................................................................................5Soneti ..................................................................................................................................................................7

Moj naklon ..............................................................................................................................................9Odlazak ..................................................................................................................................................10Rame ......................................................................................................................................................11Mijene ....................................................................................................................................................12Dama ......................................................................................................................................................13Koplja .....................................................................................................................................................14Vrhom prosinca .................................................................................................................................15Neumitnost ..........................................................................................................................................16Roj ............................................................................................................................................................17Svitanja ..................................................................................................................................................18Pravda ....................................................................................................................................................19Škrinja s blagom ................................................................................................................................20Prekasno ...............................................................................................................................................21Hodajući buketi .................................................................................................................................22Božićni pjev .........................................................................................................................................23Dođoše i ne prošetaše samo .........................................................................................................24Luč ...........................................................................................................................................................25Rožica ....................................................................................................................................................26Futrola ...................................................................................................................................................27Zagrljaj mora .......................................................................................................................................28Poslije dosta godina .........................................................................................................................29Kroz trnje..............................................................................................................................................30Stoljeća rana prela su tijela ...........................................................................................................31Ulica ........................................................................................................................................................32Grad ........................................................................................................................................................33Moćima mojim on obrise riše .....................................................................................................35Lijepa si mi opjevana sobom .......................................................................................................36Dunja ili oskoruša .............................................................................................................................37Most ........................................................................................................................................................38Da mirom svijeće jutrima gore ....................................................................................................39Iskrice ....................................................................................................................................................40Pupoljak ................................................................................................................................................41Velebitska bijela krila ......................................................................................................................42Zdravica .................................................................................................................................................43Okrilje ...................................................................................................................................................44U vrtu jednom uvijek proljeće .....................................................................................................45Ovila zlatom loza bremenita ........................................................................................................46U vijencu mora ...................................................................................................................................47Potkova uvijek kuje se prije ..........................................................................................................48Brzaci .....................................................................................................................................................49Probudio si me iz lijepih sanja ....................................................................................................50Početci nejednaka têga ...................................................................................................................51Dobro je znati nikada ne stati ......................................................................................................52Osmijeh .................................................................................................................................................53Adventski vijenac ..............................................................................................................................54

151

Utjehe da je ..........................................................................................................................................55Spletenima ruke čvrstuju stiskom, ............................................................................................55Kad umor se stidi ..............................................................................................................................56Topla sjena ...........................................................................................................................................57Tujina .....................................................................................................................................................58Štelika.....................................................................................................................................................59Nitko više neće vedriti nada mnom ..........................................................................................60Sva su lijepa sjećanja na nju .........................................................................................................61Blago se rasuli proplanci mokri ..................................................................................................62

Dvostruko pleteni sonetni vijenac ..................................................................................................65More je želja u ovom peharu .......................................................................................................67

Magistrale ......................................................................................................................................................95Sestine lirike ................................................................................................................................................99

Dolina .................................................................................................................................................. 100Buketi .................................................................................................................................................. 102Tek sretnici ljube ............................................................................................................................ 104Suza ...................................................................................................................................................... 106U opravi kraljeva ............................................................................................................................ 108Baština ................................................................................................................................................ 110Draga je, sred u njedrima gnijezda; ........................................................................................ 110Zora ...................................................................................................................................................... 112Prava beseda .................................................................................................................................... 114Sestina lirica ..................................................................................................................................... 116

Sestine lirike nove ................................................................................................................................. 117Lijeposti blizu .................................................................................................................................. 118Zlatne niti .......................................................................................................................................... 120Sestina lirika nova ......................................................................................................................... 122Spirala (tornado) sestine lirike nove ..................................................................................... 123

Sestinski vjenčići i sestinska jata .................................................................................................. 125Lijeposti blizu ................................................................................................................................. 126Baština ................................................................................................................................................ 127Niti ........................................................................................................................................................ 128Igla u plastu ...................................................................................................................................... 128Orkestar ............................................................................................................................................. 129Sestinski vjenčići ............................................................................................................................ 130Jato ....................................................................................................................................................... 131

Sestinski pleter ........................................................................................................................................ 133Pleter ................................................................................................................................................... 134

Magistralna sestina lirica .................................................................................................................. 135Pleter zahvale ........................................................................................................................................... 139

Pleter zahvale .................................................................................................................................. 140Pjevica u krletci ....................................................................................................................................... 143

152

P-graph

2011.

1000 primjeraka