TEMATSKO ISTRAŽIVANJE :

Vjerska praVa i slobode –

stanje i preporuke

Kuća ljudskih prava Zagreb 2016/2017.

impressum :

Autori i istraživači:

Luka Antonina Mitre Georgiev

Urednik:Ivan Novosel

Dizajn i prijelom:Mladen Katanić

Lektura i korektura:Tina Đaković

Nakladnik:Kuća ljudskih prava Zagreb

Za nakladnika:Ivan Novosel

ISBN: 978-953-57446-4-1

Zagreb, siječanj 2017.

Ova publikacija nastala je uz financijsku podršku Grada Zagreba i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Za sadržaj je isključivo odgovorna Kuća ljudskih prava Zagreb.

Stajališta izražena u ovoj publikaciji ne mogu se smatrati službenim stavom donatora niti nužno odražavaju stajališta donatora.

Kuća ljudskih prava Zagreb djeluje kao Centar znanja za društveni razvoj u području zaštite i promicanja ljudskih prava.

Sadržaj :

1. UvOd

2. ISTrAžIvAčKA MeTOdOLOGIjA

3. MeĐUNArOdNI INSTrUMeNTI I eU SMjerNICe U pOGLedU ZAšTITe vjerSKIh prAvA I SLObOdA

4. INSTITUCIONALNI OKvIr Te NOrMATIvNI I prOGrAMSKI INSTrUMeNTI U repUbLICI hrvATSKOj

4.1. Nacionalno zakonodavstvo i nacionalni programi

4.2. Institucionalni okvir

5. drUšTveNI KONTeKST

5.1. vjerska demografija u republici hrvatskoj

5.2. vjerske zajednice u republici hrvatskoj

6. pOdrUčjA Od pOSebNOG ZNAčAjA

6.1. registracija vjerskih zajednica

6.2. Financiranje vjerskih zajednica

6.3. vjerska edukacija u državnim (javnim) školama

7. ZAKLjUčNA rAZMATrANjA I prepOrUKe

8. Literatura

5_

7_

10_

13_

14_

21_

25_

26_

27_

28_

29_

30_

32_

39_

42_

popis kratica :

ESLJP europski sud za ljudska prava

EU europska unija

EVZ evidencija vjerskih zajednica u republici hrvatskoj

KLJP Kuća ljudskih prava Zagreb

KOVZ Komisija za odnose s vjerskim zajednicama

RH republika hrvatska

UN Ujedinjeni narodi

UKOVZ Ured Komisije za odnose s vjerskim zajednicama

VZ vjerska zajednica/e

ZJO Zakon o javnom okupljanju

ZOU Zakon o udrugama

ZPPVZ Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica

1. uVod

6

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 1. uVod

U razdoblju od 1. studenog 2016. do 31. siječnja 2017., KLjp je provela kvali-tativno tematsko istraživanje pod nazivom „vjerska prava i slobode – stanje i preporuke“ o stanju ljudskih prava u području vjerskih prava i sloboda u rh, za potrebe analize usklađenosti nacionalnih normativnih i programskih instrume-nata s međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava. dodatno, namjera je bila steći istraživačke uvide u postojeće prakse na relaciji između različitih vjerskih zajednica u rh, građanskih udruga, eksperata te državnih tijela i ureda zaduženih za odnose s vZ.

Shodno statutarnom i programskom određenju KLjp, istraživački tim pris-tupio je ovom istraživanju kao važnom istraživačko-zagovaračkom alatu u cilju postizanja sustavnih promjena na području vjerskih prava i sloboda, odnosno u cilju demokratskog unapređivanja postojećih standarda zaštite ljudskih prava u području vjerskih prava i sloboda. Sukladno tome, uz analizu i ocjenu stanja, istraživanje donosi i konkretne preporuke za otklanjanje postojećih nedostata-ka i nepravilnosti u pogledu zakonodavne regulacije prava i sloboda vZ na području rh.

budući da područje vjerskih prava i sloboda u kontekstu suvremenog hrvatskog društva predstavlja do sad uvelike nerasvijetljeno područje u empiri-jskom pogledu, ovo istraživanje predstavlja i nastojanje da se takva situacija promjeni. To podrazumijeva ne samo fokus na analizi postojeće situacije te, pose-bice, postojećeg zakonodavnog okvira i praksi (ali i neposrednog istraživačkog uvida u stanje na terenu), već i normativno nastojanje u progresivnom smjeru – unapređenja postojećih prava i sloboda vjerskih uvjerenja i vZ.

bez obzira što je riječ o tematskom pilot istraživanju, nastojalo se mapirati te potom i analitički zahvatiti relativno širok opseg relevantnih čimbenika – počevši od analize postojećih nacionalnih normativnih i programskih instrumenata, preko stjecanja uvida u prakse i iskustva samih aktera u polju, do analize fenome-na koje smo pritom izolirali kao područja od posebnog značaja u pogledu norma-tivnog aspekta ovog istraživanja a koje među ostalim podrazumijeva, promociju prava na slobodu misli, savjesti, vjere i uvjerenja te sprječavanje kršenja tog istog temeljnog prava.

Zahvaljujemo na nesebičnoj suradnji svim sugovornicima/icama s kojima smo sproveli istraživačke intervjue, kao i na ustupljenim materijalima, a koji su nam neizmjerno olakšali istraživački proces.

2. ISTrAžIVAČKA

metodologija

8

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 2. ISTRAŽIVAčKA mETo

dolo

gIJA

U metodološkom pogledu, korištena istraživačka strategija može se podijeliti na dva osnovna segmenta – primarni i sekundarni. S jedne strane, kao sekundar-ni segment, provođen je desk research u svrhu prikupljanja, sinteze te potom i mapiranja postojećih istraživanja u ovom području. Kao preliminarni istraživački segment u svrhu pripreme nacrta samog istraživanja, prikupljanje sekundarnih podataka u prvom redu se odnosilo na izradu tipologije te provedbu mapiranja postojećih aktera u polju te njihovih međusobnih odnosa, s posebnim analitičkim fokusom na relaciji zakonodavac – vZ. U tu svrhu, provedene su i analize sadržaja te close reading relevantnog nacionalnog zakonodavstva u pogledu reguliranja pravnog statusa vZ te prava i sloboda vjere i uvjerenja općenito.

primarni istraživački segment odnosio se na prikupljanje empirijskih podata-ka fenomenološke naravi, kako bi se dobio i neposredan uvid u stanje na terenu, odnosno kako bi se stekao i neophodan istraživački uvid u konkretna iskustva ak-tera koji djeluju unutar ovoga polja – predstavnika/ica vZ, predstavnika/ica udru-ga civilnog društva koje se bave zaštitom i promicanjem vjerskih sloboda, ali i sloboda (od) vjere, mišljenja, savjesti i uvjerenja, eksperata te nadležnih državnih tijela i ureda.

Zbog specifične pozicije manjinskih vZ unutar polja kolektivnog ostvarivan-ja vjerskih prava i sloboda, a u odnosu na zakonodavca te Katoličku crkvu kao uvjerljivo većinsku te statusno i faktički dominantnu vZ u rh, ocijenjeno je kako je pritom riječ o skupini aktera potencijalno izloženoj najvećem stupnju opas-nosti od diskriminacije u pogledu nemogućnosti ostvarivanja vlastitih prava u odnosu na neke druge, faktički i statusno privilegirane vZ. Iz tog je razloga, pose-ban analitički naglasak unutar primarnog istraživačkog segmenta stavljen na neposredna iskustva i profesionalne uvide predstavnika/ica manjinskih vZ.

Korištena je metoda polu-strukturiranog intervjua s karakteristikama dubinskog intervjua, radi mogućnosti daljnjeg prikupljanja novih i, nacrtom istraživanja, eventualno nepredviđenih informacija koje bi mogle biti od važnosti za cilj samog istraživanja. Sam protokol intervjua podijeljen je na tri dijela, shod-no predviđenim tematskim kodovima:

1. Pravni položaj VZ-ica ― proces registracije vZ-ica (kako je tekao)

― prepreke s kojima se vZ-ice susreću prilikom proces registracije

― Iskustva diskriminacije vZ-ica od strane zakonodavca

― Odnos vlastite vZ-ice s Uredom Komisije za odnose s vjerskim zajednicama

― percepcija diskriminacije vlastite vZ-ice u odnosu na ostale vZ-ice

2. Postojeće prakse

2.1. Financiranje VZ-ica

― Mogućnost primanja darova i/ili mogućnost prikupljanja financijskih sredstava

9

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 2. ISTRAŽIVAčKA mETo

dolo

gIJA

― Zakonski zajamčeni financijski benefiti (npr. izuzeće od poreza na prihod i imovinu i/ili neizravni benefiti koji omogućuju donatorima porezna izuzeća od donacija vZ-icama)

― Mišljenje o poreznom sustavu u pogledu prikupljanja sredstava za vZ-ice u rh

2.2. Vjerska edukacija

― državno financiranje vjerske edukacije

― Mogućnost provođenja vjerske edukacije u školi

― roditeljsko pravo na slobodno određenje vjerske edukacije vlastite djece

― pitanje vjerskih simbola u državnim školama

2.3. Sklapanje vjerskog braka

― Mogućnost vjerskog vjenčanja s učincima građanskoga braka

3. Ostalo ― Mišljenje sugovornika/ice o potrebnim mjerama da se spriječe ili

barem ograniče negativne prakse

― Slobodne teme

― Mišljenje sugovornika/ice o samom istraživanju, načinu provedbe, njegovoj svrsi i normativnim ciljevima

Temeljeći se na transkriptima provedenih intervjua, krenuli smo od deskrip-tivne razine prema tematskom kodiranju. Na temelju tematske kodne razine, razvili smo analitičke kodove primjenjive pri analizi svih transkripata provedenih intervjua, a koji sadržajno korespondiraju područjima od posebnog značaja (vidi poglavlje 6., odnosno: 6.1. registracija vjerskih zajednica; 6.2. Financiranje vjer-skih zajednica; 6.3. vjerska edukacija u državnim (javnim) školama).

3. MEđUNArodNI instrumenti i

eu smjernice u pogLEdU ZAŠTITE Vjerskih praVa i

sloboda

11

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 3. mEđ

uNARo

dNI IN

STRumEN

TI I Eu SmJERN

IcE u pog

lEdu ZAšTITE VJERSKIh pRAVA I Slo

bodA

vjerska prava i slobode, odnosno prava i slobode savjesti, izražavanje mišljenja, vjere i uvjerenja u tom kontekstu sadržana su u različitim međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. Ovdje donosimo iscrpniji pregled međunarodnih i regionalnih instrumenata kojih je rh stranka potpisnica. Također se osvrćemo i na relevantne standarde i smjernice koje su nastale u ok-viru međunarodnih organizacija kojih je rh članica.

To, prije svega, podrazumijeva sljedeće međunarodne instrumente: članke 2., 18. do 20. te 26. i 27. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, članak 13. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, članak 2. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacija nad ženama, članak 5. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije; te članke 2., 14. i 30. Konvencije o pravima djeteta. rh je do sad ratificirala ili pak notifikaci-jama o sukcesiji preuzela sve gore navedene međunarodne ugovore.

Tomu treba pridodati da su i organi UN-a, uključujući Generalnu skupštinu i vijeće za ljudska prava, za čiju je članicu 2016. izabrana i rh1, usvo-jile više deklaracija i rezolucija po pitanju vjerskih prava i sloboda. Od posebnog su značaja pritom: članci: 2., 18. i 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima te deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja iz 1981. godine.

U pogledu regionalnih instrumenata i europskog prava, vjerska prava i slobo-de posebno su zaštićena člankom 9. europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te člankom 10. povelje o temeljnim pravima europske unije.

U okvirima vijeća europe, vjerska prava i slobode dodatno su zaštićeni člancima 9. i 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i protokol broj 1 (čl. 2. – pravo na obrazovanje i čl. 14. – zabrana dis-kriminacije) te protokol broj 12 (čl. 1. – opća zabrana diskriminacije); Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina iz 1995. (članci 4.1., 5., 6., 7., 8., 12. i 17.), uz pripadajući Opći komentar o obrazovanju iz 2006.; europskom kon-vencijom o državljanstvu iz 1997. (članak 5. – nediskriminacija); Konvencijom o izbjegavanju apatridnosti povezane s državnom sukcesijom iz 2006. (članak 4. – nediskriminacija); Konvencijom o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (članak 4., 12., 32., 37., 38. i 42); preporukama europ-ske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti: preporukom eCrI-a o generalnim smjernicama br. 5: Suzbijanje netolerancije i diskriminacije protiv muslimana iz 2000.; preporukom eCrI-a o generalnim smjernicama br. 7: Nacionalno zako-nodavstvo za borbu protiv rasizma i rasne diskriminacije iz 2002.; preporukom eCrI-a o generalnim smjernicama br. 9: borba protiv antisemitizma iz 2004.; te Smjernicama za reviziju zakonodavstva u vezi s pitanjima vjere i uvjerenja (venecijanska komisija / OeSS) iz 2004.

poštivanja vjerskih prava i sloboda u državama članicama eU dodatno je do-datno je garantirano člankom 6. Ugovora o europskoj uniji; člankom 10. (sloboda misli, savjesti i vjere), člankom 14. (pravo na obrazovanje), člankom 21. (nediskrim-inacija) i člankom 22. (kulturne, vjerske i jezične raznolikosti) povelje o temeljnim pravima europske unije;eU direktivom o jednakom postupanju pri zapošljavanju

1 vijeće za ljudska prava; web stranica Ministarstva vanjskih i europskih poslova; UrL: http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/ljudska-prava/vijece-za-ljudska-prava/

12

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 3. mEđ

uNARo

dNI IN

STRumEN

TI I Eu SmJERN

IcE u pog

lEdu ZAšTITE VJERSKIh pRAVA I Slo

bodA

i obavljanju zanimanja iz 2006.; Okvirna odluka o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima iz 2008.; Zaključkom vijeća o slobodi vjere ili uvjerenja iz 2009.; Zaključkom vijeća o netol-eranciji, diskriminaciji i nasilju na temelju vjere ili uvjerenja iz 2011.; Zaključkom vijeća o sprječavanju sukoba iz 2011.; te Konceptom jačanja kapaciteta eU-a za posredovanje i dijalog iz 2009.

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OeSS) je usvojila niz pre-poruka, normi i standarda za jačanje zaštite vjerskih prava i sloboda koji su sadržani u helsinškom završnom aktu (Završnom aktu Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji) iz 1975. (odjeljak 1, načelo 7); Zaključnom dokumentu sas-tanka u beču iz 1989. (članci 11., 13.,16., 17., 19., 20., 32., 59., 63. i 68., te prin-cipi 13, 16 i 17.); Smjernicama za reviziju zakonodavstva u vezi s pitanjima vjere i uvjerenja (venecijanska komisija i OeSS) iz 2004.; te u Toledskim principima o obrazovanju o vjeri i uvjerenjima u javnim školama koje je pripremilo vijeće stručnjaka za slobodu vjere i uvjerenja Ureda za demokratske institucije i ljud-ska prava pri OeSS-u (OdIhr).

4. institucionalni

okVir te normatiVni

i programski instrumenti u

republici hrVatskoj

14

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

4.1. Nacionalno zakonodavstvo i nacionalni programi

Zaštita vjerskih prava i sloboda u rh utkana je u zakonodavni okvir Ustavom rh kao najvišim nacionalni pravnim akt koji garantira ljudska prava i slobode. Uz druge zakonske akte kojim se razrađuju ustavom zagarantirana vjerska pra-va i slobode, Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica2 se u najvećem opsegu uređuje odnos između vZ i države. Uz navedene, ostali normativni in-strumenti relevantni za poštivanje vjerskih prava i sloboda, te za odnos između vjerskih zajednica i države također su i međunarodni ugovori između Svete Sto-lice i rh, te ugovori između vlade rh i vjerskih zajednica. Ipak, za razumijevanje stanja vjerskih prava i sloboda potrebno je analizirati i javne politike kojima se promiču i unapređuju standardi vjerskih prava i sloboda iz perspektive zaštite ljudskih prava te institucionalni okvir koji osigurava provedbu zakonodavnih i akata i javnih politika.

4.1.1. Ustav Republike Hrvatske3 kao temeljni pravni akt u rh kojim se uređuju

i definiraju ustavom garantirana ljudska prava i slobode, u članku 40. jamči slobodu savjesti i vjeroispovijesti te slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Sloboda vjeroispovijesti predstavlja dio osobnih i političkih sloboda i prava, međutim osim jamstva vjerskih sloboda, Ustav rh uređuje i odnos između vjerskih zajednica i države. Tako članak 41. propisuje odvojenost države i vjerskih zajednica, ali i obvezuje državu da pruži zaštitu i pomoć vjerskim zajednicama u obavljanju njihovih djelatnosti. Ustavom se jamči sloboda vjerskim zajednicama u javnom obavljanju vjerskih obreda, osnivanju i upravljanju drugim pravnim os-obama u vidu škola, učilišta, zavoda, socijalnih i dobrotvornih ustanova, u skladu sa zakonskim propisima koji to pobliže uređuju. Ustav također propisuje jedna-kost svih vjerskih zajednica pred zakonom (članak 41.).

U Ustavu rh, sloboda savjesti i vjeroispovijesti je odvojena od slobode mišljenja koja je Ustavom zaštićena zajedno sa slobodom izražavanja, a za raz-liku od europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili Uni-verzalne deklaracije o ljudskim pravima te Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U navedenim međunarodnim dokumentima primjećuje se razmjerna regulacija individualnog prava na očitovanje i promjenu vjere na-suprot kolektivnog prava vjerskih zajednica, odnosno postojanje unutarnjeg i vanjskog aspekta vjerskih sloboda. To je eksplicirano kao “sloboda da se promi-jeni vjeroispovijest ili uvjerenje i sloboda da se pojedinačno ili u zajednici s dru-gima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijest ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima”4.

2 Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica, NN 83/2002, dalje ZppvZ

3 Ustav republike hrvatske, NN 56/90, 135/97, 8/98,   113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14

4 članak 18, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, usvojen na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 16. prosinca 1966. godine (rezolucija br. 2200 A /XXI/) stupio na snagu 23. ožujka 1976. godine

15

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

Ustav rh, osim generalnog jamstva slobode vjeroispovijedi i savjesti, odnos-no javnog očitovanja vjere i uvjerenja, više se bavi kolektivnim aspektom. Također, Ustav rh ne predviđa posebna ograničenja koja se konkretno odnose na slobodu vjeroispovijesti, nego se primjenjuju ona koja se odnose na ostale slobode i pra-va, gdje je propisano da se sloboda i prava mogu ograničiti zakonom kako bi se zaštitila “sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje” (članak 16.), a pri čemu se dodatno zahtjeva se razmjernost “naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju” (članak 16.). Sloboda vjeroispo-vijesti ne smije biti ograničena niti u slučaju izvanrednog stanja, a ograničenja u takvom slučaju ne smiju imati za posljedicu nejednakost osoba na temelju vjere (članak 17.). S druge strane, unutarnji aspekt slobode vjeroispovijesti je ap-solutan; država ne može intervenirati i utjecati na unutarnji aspekt jer se ideje i uvjerenja ne smiju ograničavati ni jednom mjerom države. Konzekventno, Ustav rh ne propisuje dozvolu države kao uvjet za ostvarivanje slobode vjeroispovijesti, ali uređuje način na koji se kolektivno pravo vjeroispovijesti ostvaruje, kao i način na koji država štiti i pomaže vjerske zajednice.

4.1.2. Ustavom garantirano jamstvo kolektivnih vjerskih prava i odnos između

države i vjerskih zajednica trenutno je uređen ZPPVZ-om, donesenim 2002. go-dine. ZppvZ uređuje odnos između države i vjerskih zajednica, ali i odnos između vjerskih zajednica, slobodu udruživanja, uključujući i pitanje registracije, vođenja službene evidencije vjerskih zajednica u rh, te posebna pitanja koja uključuju financiranje vjerskih zajednica, dušobrižništvo, pravni status, osnivanje vjerskih učilišta i škola, vjeronauk, socijalna prava vjerskih službenika i polaznika vjerskih škola i učilišta, te pristup vjerskih zajednica sredstvima javnog priopćavanja.

Članak 1. ZppvZ.-a donosi definiciju vjerskih zajednica:

“Crkva ili vjerska zajednica drukčijeg naziva (...) je zajednica fizičkih osoba koje ostvaruju slobodu vjeroispovijesti jednakim javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere (u daljnjem tekstu: vjernici) upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj...”

Ključan uvjet da bi se ZppvZ mogao primjenjivati na vjerske zajednice i crkve jest taj da one budu upisane u evZ. Međutim, primjeri Katoličke i Srpske pravo-slavne crkve predstavljaju iznimku koja će biti dalje opisana u dijelu koji se odnosi na evZ (potpoglavlje 4.2.3).

Ograničenja koja se postavljaju vjerskim zajednicama određena su zabra-nom govora mržnje, odnosno zabranom širenja “netrpeljivosti i predrasuda” koja su ZppvZ-om (članak 3.) predviđena isključivo spram drugih vjerskih zajednica ili spram sloboda vjere i uvjerenja građana. jednako tako, članak 4. propisuje da sadržaj i način očitovanja vjere ne smiju biti suprotni “pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i dru-gih građana”, a što je u skladu s postojećim međunarodnim standardima.

Odnosi između države i vZ dalje se uređuju ugovorom između vlade rh i vZ, dok odnosi između države i Katoličke crkve definirani su međunarodnim ugovo-

16

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

rima između rh i Svete Stolice5. Ugovorima između države i VZ ili više VZ6 se mogu regulirati pitanja koja su od zajedničkog interesa za republiku hrvatsku, te za tu ili te vZ. ZppvZ-om, bez da se pri tome definira kako se određuje zajednički interes, osim što se u ZppvZ navodi da se će se ugovorom urediti ustroj vjerskog odgoja i vjeronauka (članak 13), način pružanja dušobrižništva u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi (članak 14), u kaznionicama i zatvorima(članak 15.), pripadnicima Oružanih snaga i policije (članak 16), dok Obiteljski zakon predviđa da brak u „vjerskom obliku s učincima građanskog“ braka može sklopiti službenik vZ s kojom rh ima „uređene pravne odnose“7.

vlada rh je 23. prosinca 2004. godine donijela Zaključak8 kojim je post-avila kriterije koje vZ trebaju zadovoljiti kako bi sklopile ugovor s vladom. Tako Zaključak postavlja dva uvjeta koje vZ trebaju alternativno ispunjavati kako bi uopće mogle sklopiti ugovor sa vladom:

5 Međunarodni ugovori između rh i Svete stolice:

― Ugovor između Svete Stolice i republike hrvatske o gospodarskim pitanjima, NN 18/1998

― Ugovor između Svete Stolice i republike hrvatske o dužebrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi republike hrvatske NN 8/1997

― Ugovor između Svete Stolice i republike hrvatske o pravnim pitanjima NN 3/1997

― Ugovor između Svete Stolice i republike hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture NN 2/1997,

― te Ugovorom između vlade rh i hrvatske biskupske Konferencije o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama koji je potpisan 29. siječnja 1999.godine.

6 vlada rh potpisala je ugovore sa sljedećim vZ:

― Ugovor između vlade republike hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u republici hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, potpisan 20. prosinca 2002. godine; objavljen u NN 196/2003

― Ugovor između vlade republike hrvatske i Islamske zajednice u republici hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, potpisan 20. prosinca 2002. godine: objavljen u NN 196/2003; uzeti u obzir i Ispravak ugovora objavljen u NN 86/2014, te Aneks I. Ugovora između vlade republike hrvatske i Islamske zajednice u hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa koji je objavljen u NN 46/2016, potpisan 21. travnja 2016. godine.

― Ugovor između vlade republike hrvatske i evangeličke crkve u republici hrvatskoj i reformirane kršćanske crkve u hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, potpisan 4. srpnja 2003., objavljen u NN 196/2003

― Ugovor između vlade republike hrvatske i evanđeoske (pentekostne) crkve u republici hrvatskoj, Kršćanske adventističke crkve u republici hrvatskoj i Saveza baptističkih crkava u republici hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa potpisan 4. srpnja 2003.; objavljen u NN 196/2003

― Ugovor između vlade republike hrvatske i bugarske pravoslavne crkve u hrvatskoj, hrvatske starokatoličke crkve i Makedonske pravoslavne crkve u hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa potpisan 29. listopada 2003.; objavljen u NN 196/2003

― Ugovor između vlade republike hrvatske i Koordinacije židovskih općina u republici hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa potpisan 6. studenoga 2010. godine; objavljen u NN 4/2012

― Ugovor između vlade republike hrvatske i Saveza crkava "riječ života", Crkve cjelovitog evanđelja i protestanske reformirane kršćanske crkve u republici hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa potpisan 12. rujna 2014. godine; objavljen u NN 112/2014

7 Obiteljski zakon NN 103/15

8 Zaključak vlade republike hrvatske klasa: 070-01/03-03/03, ur. broj: 5030104-04-3 od 23. prosinca 2004. godine, nije objavljen u NN., dalje Zaključak.

17

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

“- da su djelovale na području Republike Hrvatske na dan 6. travnja 1941. go-dine i nastavile svoje djelovanje u kontinuitetu i pravnoj slijednosti, te da broj vjernika prelazi brojku od šest tisuća, prema zadnjem popisu stanovništva,

- da je povijesna vjerska zajednica europskog kulturnog kruga (Katolička cr-kva, Pravoslavna crkva, Evangelistička crkva u Republici Hrvatskoj, Reformi-rana kršćanska crkva u Hrvatskoj, Islamska zajednica u Hrvatskoj, Židovska zajednica u Republici Hrvatskoj).”9

pritom se vZ koje su se odvojile od neke druge vZ, smatraju novoosnovanim vZ, a za početak djelovanja uzima se datum izdvajanja, odnosno datum osnutka10.

Ipak u pogledu kriterija za potpisivanje ugovora, europski sud za ljudska prava u presudi Savez crkava “riječ života” i drugi protiv hrvatske11 je utvrdio dis-kriminaciju u vezi slobode vjeroispovijesti u vezi s načinom na koji država sklapa ugovor sa vZ-icama. U tom slučaju, Savez crkava „riječ života“ zajedno s Crkvom cjelovitog evanđelja i protestantskom reformiranom kršćanskom crkvom u re-publici hrvatskoj podnio je zahtjev za potpisivanjem ugovora prije nego što je do-nesen Zaključak vlade rh. Nakon donošenja Zaključka, KOvZ je obavijestila crkve prijaviteljice da ne ispunjavaju uvjete iz Zaključka, a isti odgovor su dobili i nakon ponovljenog zahtjeva upućenog vladi rh. Nakon upravne tužbe koju je Upravni sud odbacio kao nedopuštenu ocijenivši kako dopis KOvZ-a nije pojedinačni akt, crkve prijaviteljice su podnijele ustavnu tužbu, te zahtjev za ocjenu ustavnosti Zaključka vlade. Ustavni sud je odbio ustavnu tužbu, te odbacio zahtjev za ocjenu ustavnosti Zaključka vlade proglasivši se nenadležnim. Ustavni sud je ocijenio da Zaključak nema obilježja općenormativnog akta obveznog karaktera koji uređuje odnose na općenit način i odnosi se na neodređeni krug adresata, već akta kojim se utvrđuje “stajalište vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave”12.

Crkve prijaviteljice ispred eSLjp su tvrdile da nisu u jednakom položaju u odnosu na vZ-ice s kojima je država sklopila ugovor, pri čemu država sklapa ugov-ore s jednim vZ-icama. pritom prema međunarodnim standardima država ima pravo privilegirati određene vZ-ice na temelju „objektivnih i razumnih kriterija, kao što je povijesni i kulturni značaj, članstvo ili društvena korisnost“13. vZ-ice koje su potpisale ugovor ili na neki drugi način uredile odnose s državom imaju pravo, između ostalog, održavati vjeronauk u javnim školama, te sklapati vjer-ske brakove s građanskim učinkom. eSLjp je u presudi koju je prethodno donio naveo je da, nakon što postavi zakonski okvir za stjecanje određenih privilegija, država mora ostati neutralna „u vršenju svoje ovlasti“14. Kriteriji trebaju biti pro-pisani na način da i ostale zajednice imaju mogućnost ispuniti ih i sklopiti ugovor s rh. Međutim, način na koji je rh potpisivala ugovore sa vZ-icama, odnosno

9 Ibid.

10 Ibid. t.3.

11 eSLjp, Savez Crkava riječ života i drugi protiv hrvatska, Zahtjev 7798/08

12 Ustavni sud republike hrvatske, U-II - 3961 / 2005 od 5. lipnja 2007. godine

13 eSLjp, Savez Crkava riječ života i drugi protiv hrvatska, Zahtjev 7798/08, t. 81.

14 eSLjp, religionsgemeinschaft der Zeugen jehovas i drugi protiv Austrije, br. 40825/98, od 31. srpnja 2008.godine

18

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

utvrđivala koje vZ-ice pripadaju „europskom povijesnom krugu“, eSLjp nije oci-jenio neutralnim, već utvrdio kao diskriminatoran.

U analizi ZppvZ-a nužno je obratiti pažnju i na sadržaj koji se ne uređuje Zp-pvZ-om, npr. pitanja vjerskih praznika i dana za odmor, prehrambenih zahtjeva i korištenja odjevnih predmeta. U nekim slučajevima ta pitanja su riješena ugovo-rom između vlade rh i vZ, međutim to je pitanje koje se dalje treba istražiti kako bi se donijele preporuke za sustavno uređenje. radi se o pitanjima koja su značajna za konkretnu vZ, te zbog svog značaja predstavljaju pitanja od zajedničkog interesa.

U konkretnom slučaju, u Aneksu I. Ugovora između vlade rh i Islamske za-jednice u hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa je propisano osnivanje Centra za certificiranje halal kvalitete kao jedini organizacijski oblik Islamske zajednice koji može tumačiti pojam halala.15 Županijski sud u Varaždinu je presu-dio da Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade RH i Kršćanske adventističke crkve predstavlja izvor radnog prava, zbog čega pripadnici Kršćanske adventističke crkve imaju pravo koristiti subotu kao dan za odmor te, suglasno vlastitim uvjerenjima, izostati s posla na taj dan16.

Sugovornica iz jedne manjinske vZ, u intervjuu za potrebe ovog istraživanja, informirala je o procesu donošenja ZppvZ, u kojem je i sama sudjelovala u svo-jstvu predstavnice vZ, istaknuvši da je UKOvZ prilikom donošenja novog zakona pozvao sve vZ tad poznate zakonodavcu:

“(…) uočena je potreba za pravnim reguliranjem odnosa s vjerskim zajedni-cama, te se tako krenulo u izradu tzv. ZPPVZ-a koji je, u najvećoj mjeri, slijedio sadržaj samih Vatikanskih ugovora. Dakle, teme kojima se bavi ovaj zakon, prethodno su predviđene tzv. Vatikanskim ugovorima. Terminologija kojom se pritom koristio zakonodavac također je ona koja prvenstveno korespondira s Katoličkom crkvom, pa se to onda preslikava i na područja koja su se pokazala kao najbitnija za Katoličku crkvu u Hrvatskoj.”

Nadalje, sugovornica je dala svoju ocjenu procesa donošenja ZppvZ:

“Sama činjenica da nas je zakonodavac otvoreno pozvao na sudjelovanje bila je odmah prepoznata i prihvaćena kao pozitivan korak, međutim samo dono-šenje Zakona bio je veoma trnovit proces. Na koncu je to, nažalost, rezultiralo preslikom Vatikanskih ugovora u sadržaju novog Zakona, a s druge je strane zakonodavac ostavio otvorenu mogućnost korištenja diskrecijskog prava drža-ve da proizvoljno potpisuje ugovore s onim VZ-icama s kojima to želi, odnosno korištenja diskrecijskog prava da ne potpiše ugovor sa službeno registriranom VZ ako to iz nekog razloga ne želi, odnosno ako prema nekom arbitrarno oda-branom kriteriju odbije potpisivanje takvog ugovora. To je posebno problema-tično, s obzirom da isključivo potpisivanje zasebnog ugovora između države i VZ-ice, VZ-ici jamči uživanje svih prava pobrojanih u tekstu ZPPPVZ-a u RH.”

15 Aneks I. Ugovora između vlade republike hrvatske i Islamske zajednice u hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, NN 46/2016,

16 županijski sud u varaždinu, Gž.3986/12-2 od 2.4.2013

19

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

4.1.3. Odnos vjerskih prava i drugih prava i sloboda

Kako je tema ovog istraživanja ostvarivanje vjerskih prava i sloboda, slijedi kratak pregled odnosa između slobode vjeroispovijesti i drugih prava s kojima ona može doći u koliziju. To se odnosi na: (i)slobodu udruživanja, (ii) slobodu oku-pljanja, (iii) slobodu izražavanja, kao i njezinu zloporabu, odnosno govor mržnje, te na (iv) zaštitu od diskriminacije, odnosno pravo na jednakost.

Sloboda udruživanja

Ostvarivanje kolektivnog prava na vjeroispovijest usko je vezano uz slo-bodu udruživanja. U hrvatskom kontekstu, Zakon o udrugama17 esencijalan je preduvjet za ostvarivanje kolektivnog prava vjeroispovijesti, posebno kod no-voosnovanih vZ-ica. da bi uopće mogle biti prepoznate kao vZ-ice, iste moraju prethodno biti 5 godine registrirane kao udruge, odnosno kao vjerske udruge.

Međutim, ZOU ne prepoznaje vjerske udruge kao poseban subjekt, a niti okupljanje s ciljem zauzimanja za vjerska uvjerenja članova udruge vidi a priori kao aktivnost za opće dobro.

Udruga stječe pravnu osobnost upisom u registar udruga i potrebne su na-jmanje 3 osobe kako bi se osnovala udruga. Ukoliko se na vZ-ice gleda šire – na način koji uključuje i vjerske udruge kao organizacijski oblik koji pruža pravni sta-tus, u skladu je s međunarodnim pravnim standardima koji propisuju da država treba uzeti u obzir potrebe manjih vZ-ica te također treba biti svjesna da visoko propisani minimalni broj vjernika može nepotrebno otežati mogućnost regis-tracije novouspostavljenih vZ-ica.

Sloboda okupljanja

ZppvZ predviđa izvođenje vjerskih obreda na otvorenom i zatvorenom pro-storu, pri čemu su prava i obveze vZi sudionika obreda na otvorenom prostoru, kao javno okupljanje, određeni Zakonom o javnom okupljanju18 (u daljnjem tek-stu: ZjO). Okupljanja kojima je svrha ostvarivanje vjerskih interesa uvrštava se u skupinu “drugi oblici okupljanja”. Osim drugih oblika okupljanja, ZjO prepoznaje još i mirna okupljanja i javne prosvjede te javne priredbe.19 dok je kod mirnih oku-pljanja i javnih prosvjeda prijava obvezna – i to najkasnije 5 dana prije održavanja okupljanja, a u iznimnim slučajevima, “iz osobito opravdanih razloga”,20 najkas-nije 48 sati prije održavanja mirnog prosvjeda i javnog okupljana – za druge oblike okupljanja sukladno ZjO prijava nije potrebna, osim kad je zbog broja sudionika i naravi okupljanja potrebno poduzeti “posebne sigurnosne mjere izvan redovite djelatnosti” nadležnih tijela MUp-a.21

17 Zakon o udrugama, NN 74/2014.

18 Zakon o javnom okupljanju, NN 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12

19 Ibid. čl. 4.

20 Ibid. čl. 7.

21 Ibid. čl. 33.

20

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

Sloboda govora

Unutarnji aspekt slobode vjeroispovijesti je apsolutan i nije podložan ograničenjima. Međutim, osim unutarnjeg aspekta, sloboda vjeroispovijesti ima i vanjski aspekt koji se sastoji u javnom manifestiranju vjere, odnosno izražavanja vjere. Ograničenja, kako slobode vjeroispovijesti, tako i slobode izražavanja mora-ju biti u skladu s međunarodnim standardima o zaštiti ljudskih prava. Sloboda govora tako je uvijek ograničena glede zlouporabe takve slobode kada se potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje na temelju vjere. S druge strane, ograničenja slo-bode izražavanja u pogledu rasprave oko određenih pitanja koja se odnose na vjeru mogu samo produbiti predrasude.

Odnos slobode izražavanja i slobode vjeroispovijesti je takav da je sloboda izražavanja ograničena, te se ne odnosi na poticanje na mržnju, nasilje ili dis-kriminaciju na temelju nečije vjere ili uvjerenja. Kazneni zakon zabranjuje poti-canje na „nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove (…) vjerske (…) pripadnosti“ 22 dok zabrana poticanja „vjerske … neravnopravnosti“ i izazivanje vjerskog neprijateljstva ili nesnošljivost prilikom prenošenja programskih sadržaja u medijima nalazi se u Zakonu o medijima23.

Sloboda izražavanja je također važan dio slobode manifestiranja vjere. S druge strane, sloboda vjeroispovijesti ne ograničava slobodu izražavanja kritikom određene religije ili religijske prakse, sve dok takvo prakticiranje slobode govora ne predstavlja zloporabu slobode govora, odnosno kad pređe u govor mržnje.

Zaštita od diskriminacije

Zakon o suzbijanju diskriminacije24 (u daljnjem tekstu: ZSd) osigurava zaštitu jednakosti i uređuje, inter alia zaštitu od diskriminacije na osnovi vjere ili drugog uvjerenja. ZSd zabranjuje izravnu i neizravnu diskriminaciju, diskriminaciju na temelju pogrešne predodžbe, uznemiravanje te poticanje na diskriminaciju. ZSd u članku 9. predviđa i iznimku od zabrane diskriminacije koja se odnosi na slo-bodu vjeroispovijesti i drugog uvjerenja:

“Iznimno … ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u sljedećim slučajevima […]

pri obavljanju profesionalnih aktivnosti, odnosno zasnivanju radnog odnosa, uključenju u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije čiji se sustav vrijednosti te-melji na vjeri ili uvjerenju, a koja djeluje u skladu s Ustavom i zakonom, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina ili uvjerenja, u slučaju kada zbog prirode tih aktivnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje neke osobe predstavljaju istinski, zakonit i opravdan uvjet za obavljanje posla, uzimajući u obzir sustav vrijednosti te organizacije.”25

22 Kazneni zakon, članak 325, NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,

23 Zakon o medijima, članak 3. NN 59/04, 84/11, 81/13

24 NN 85/2008, Zakon o suzbijanju diskriminacije

25 Ibid. čl. 9. st. 2. t. 5.

21

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

Odnos spolne ravnopravnosti i vjerskih sloboda, odnosno balansiranje između osiguravanja ustavnog jamstva zaštite spolne ravnopravnost i zaštite od diskriminacije na osnovi spola s jedne strane, i vjerskih prava i slobode s druge strane, posebno je bitno pitanje. posebni izvjestitelj o slobodi vjere i uvjerenja Ujedinjenih naroda preporuča formulaciju i donošenje mjera za borbu protiv dis-kriminacije prema ženama koja proizlazi iz religije i tradicija kod svih UN meha-nizama, pri čemu navodi:

“Kulturna dimenzija mora se uzeti u obzir u javnim politikama; ipak moguće je modificirati negativne kulturne prakse bez obzira jesu li na vjerskoj osnovi bez zanemarivanja kulturnih posebnosti ili zahtjeva za univerzalnost ljudskih prava.”26

4.2. Institucionalni okvir

Najznačajnija institucija u odnosu države s vZ je Komisija za odnose s vjers-kim zajednicama. KOvZ je stalno radno tijelo vlade rh koje je predviđeno ZppvZ-om s ciljem provedbe akata koje uređuju odnose između države i vZ.27 KOvZ i Ured KOvZ uspostavljeni su Uredbom vlade rh o osnivanju Komisije za odnose s vjers-kim zajednicama i osnivanju Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. 28

Komisija “pomaže vjerskim zajednicama u ostvarivanju prava i sloboda pro-pisanih Ustavom rh, međunarodnim ugovorima i konvencijama, zakonima rh i ugovorima sklopljenim između vlade rh i vjerskih zajednica”29, te „razmatra pi-tanja odnosa između vjerskih zajednica i države, posebice pojedinih tijela državne vlasti te pitanja vezana uz sklapanje i izvršavanje međunarodnih ugovora i ugov-ora vlade rh koji se odnose na uređivanje položaja i prava vjerskih zajednica.“30

UKOvZ zadužen je i za stručne i administrativne poslove; priprema i saziva sjednice Komisije i mješovitih povjerenstva, surađuje s drugim državnim instituci-jama, prati međunarodne dokumente, priprema mišljenja i stručne analize, vodi evidenciju o vjerskim blagdanima, te prati izvršavanje financijskih obveza vlade rh prema vZ-icama31.

26 Special rapporteur of the Commission on human rights on freedom of religion and belief, Interim report of the Special rapporteur of the Commission on human rights on the elimination of all forms of intoler-ance and of discrimination based on religion or belief, A/56/253, dostupan na: https://documents-dds-ny.un.org/doc/UNdOC/GeN/N01/483/85/pdF/N0148385.pdf?Openelement

27 članak 9. Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, NN 83/02, 73/13

28 Uredba o osnivanju Komisije za odnose s vjerskim zajednicama i Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, NN 126/13, 145/13,

29 Ibid. članak 3.

30 Ibid. članak

31 Ibid. članak 5.

22

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

4.2.1. Okvir javnih politika

Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava donesen za period od 2013. do 2016. godine predviđa tri mjere za zaštitu i promociju vjerskih prava i sloboda.32 dvije mjere odnose se na izradu novog ZppvZ: prva ima za cilj utvr-diti kriterije i način održavanja vjeronauka u osnovnim i srednjim školama pod jednakim uvjetima, dok druga uređenje pravnih odnosa kako bi pripadnici/ice vZ pod jednakim uvjetima mogli sklapati brakove s pravnim učinkom građanskog braka.33 Obje mjere nisu provedene, iako je rok bio 2014. godina. Treća mjera se odnosi na povrat imovine vZ i ima za cilj osigurati ostvarivanje vlasničkih pra-va kroz ubrzanje postupka za povrat imovine.34 Nositelj mjere je Ministarstvo pravosuđa, a problem predstavljaju dugotrajni sudski i složeni postupci, prvenst-veno zbog dugog razdoblja koje je prošlo od oduzimanja imovine.

4.2.2. Evidencija vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj

U periodu prije donošenja ZppvZ-a – dakle do srpnja 2002. godine35, postupak registracije vZ nije bio zakonski predviđen, odnosno propisan. vZ su pritom definirale vlastito unutarnje ustrojstvo, svoju pravnu osobnost te pravnu osobnost svojih organizacijskih oblika vlastitim, unutrašnjim pravnim aktima. Stupanjem na snagu novog ZppvZ-a, ustrojena je službena evZ u rh pri Minis-tarstvu uprave.

državno tijelo nadležno za vođenje ove evidencije je Ministarstvo uprave36, a ono se vodi sukladno pravilniku o obrascima i načinu vođenja evidencije vjer-skih zajednica u rh37. Ministarstvo uprave donosi pozitivna ili negativna rješenja o upisu neke vZ-ice u evZ, a protiv rješenja o upisu ili odbijanju upisa može biti pokrenut upravni spor38.

U trenutku pisanja ovog izvještaja, u evZ su bile zavedene ukupno 52 vZ-ice39, ne računajući pritom razne pripadne organizacijske oblike upisanih vZ-ica (crkvene općine, crkveni okruzi, župe, mjesne crkve, vjerska učilišta, vjerski instituti, kate-hetski uredi, konferencijski centri, nakladni zavodi te razne organizacije za vjersku

32 Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. godine; vlada repub-like hrvatske, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Zagreb, travanj 2013. UrL: https://prava-manjina.gov.hr/UserdocsImages/arhiva/15012016/Nacionalni%20program%20za%C5%A1tite%20i%20promicanja%20ljudskih%20prava%20za%20razdoblje%20od%202013%20do%202016%20godine.pdf

33 Ibid. cilj. 33. i 34.

34 Ibid. cilj. 35.

35 Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, NN 83/2002

36 Za vođenje evZ nadležna je Služba za političke stranke, zaklade, udruge i vjerske zajednice; Sektor za opću upravu i provedbu Zakona o općem upravnom postupku; Uprava za opću upravu; Ministarstvo up-rave republike hrvatske

37 pravilnik o obrascima i načinu vođenja evidencije vjerskih zajednica u republici hrvatskoj, NN 9/2003

38 vukojičić Tomić, Tijana. Pravni i financijski aspekti položaja vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. „prav-ni vjesnik“, god. 30 br. 3-4, 2014.

39 evidencija vjerskih zajednica u republici hrvatskoj; Ministarstvo uprave; UrL: http://www.appluprava.hr/registarvjerskihZajednica/faces/Web-INF/pages/searchForm.jsp ; pristupljeno 26.01.2017.

23

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

djelatnost). prema trenutno dostupnim službenim podacima Ministarstva uprave, službeno je registrirano 818 pojedinačnih organizacijskih oblika vZ-ica u rh.

pritom treba istaknuti i kako postoje dvije iznimke: Katolička crkva i Srpska pravoslavna crkva u hrvatskoj koje nisu uopće upisane u spomenutu evZ, već su upisani isključivo njihovi organizacijski oblici.

Katolička crkva ima zavedene vlastite organizacijske oblike u zasebnoj evi-denciji pri Ministarstvu uprave – tako je u tzv. evidenciji pravnih osoba Katoličke Crkve u republici hrvatskoj u trenutku pisanja ovog izvještaja bilo zavedeno 2050 pojedinačnih pravnih osoba Katoličke crkve40. Ovakva zasebna evidencija zas-novana je temeljem protokola o načinu upisa pravnih osoba Katoličke Crkve41, a koji je vlada rh sklopila s hrvatskom biskupskom konferencijom 2002. godine. Taj se protokol pritom poziva na Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i republike hrvatske o pravnim pitanjima42, odnosno čl. 2. Ugovora, prema kojem “republika hrvatska priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke Crkve”, odnosno “javnu pravnu osobnost svih crkvenih ustanova koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskoga prava” te, isto tako, utvrđuje da “nadležna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe, prema odredbama kanonskoga prava”, dok ”o tome obavještava nadležno tijelo državne uprave radi njihova upisa, u skladu s odgovarajućim državnim propisima”43.

Kako je gore navedeno, drugu iznimku predstavlja Srpska pravoslavna crkva u hrvatskoj koja također nije upisana u evidenciju vjerskih zajednica u rh. Umjes-to toga, u evidenciju su zavedeni njezini organizacijski oblici. prema trenutno dostupnim podacima Ministarstva uprave, riječ je o 429 pojedinačnih organizaci-jskih oblika44. No, unatoč tome vlada rh je 20. prosinca 2002. potpisala Ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom u republici hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa45. Time su Srpskoj pravoslavnoj crkvi u rh službeno zajamčena sva prava te je preuzela sve obveze predviđene ZppvZ-om.

prema jednom tumačenju, ovakvom praksom prekršen je taj isti Zakon, jer on jasno propisuje da su vZ dužne podnijeti prijavu podataka za upis u eviden-ciju, dok u protivnom ne mogu ostvarivati prava koja proizlaze iz ZppvZ-a te os-talih zakona koji reguliraju prava i obveze vZ-ica unutar predviđenog djelokruga. Ovakva paradoksalna situacija u konačnici rezultira time da Srpska pravoslavna crkva u rh nije zavedena u evidenciju, te samim time nije, odnosno ne može ni biti službeno prepoznata kao vZ odnosno pravni subjekt, dok su istovremeno ne samo pozitivno riješeni svi njezini zahtjevi za upis vlastitih organizacijskih oblika u evidenciju, već je sklopljen i Ugovor s vladom rh 46.

40 evidencija pravnih osoba Katoličke Crkve u republici hrvatskoj, Ministarstvo uprave; UrL: http://www.appluprava.hr/pravneOsobeKatolickeCrkve/faces/Web-INF/pages/searchForm.jsp ; pristupljeno 26.01.2016.

41 protokol o načinu upisa pravnih osoba Katoličke Crkve, NN 15/2003

42 Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i republike hrvatske o pravnim pitanjima, NN 3/1997

43 Ibid.

44 Organizacijski oblici vjerskih zajednica, Ministarstvo uprave; UrL:https://data.gov.hr/dataset/organizaci-jski-oblici-vjerskih-zajednica; pristupljeno 26. 01. 2017.

45 Ugovor između vlade republike hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u republici hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, NN 196/2003,

46 Milić, jasmin. Pravni i činjenični status vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. „hrvatska pravna revija“

24

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 4. INSTITucIo

NAlN

I oKVIR TE N

oRm

ATIVNI I pRo

gRAm

SKI INSTRum

ENTI u REpublIcI h

RVATSKoJ

Nadalje, ovakav je postupak – upis organizacijskih oblika mimo redovne procedure, štoviše bez prethodno postojećeg rješenja o upisu vZ u evidenciju – retroaktivno opravdan time što je Središnji državni ured za upravu naknadno, 20. veljače 2004. godine donio pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o obras-cima i načinu vođenja evidencije vjerskih zajednica u republici hrvatskoj47. Time je postojećem pravilniku (u članku 5. iza stavka 2.) dodan novi stavak koji glasi: „Iznimno, vjerskoj zajednici koja nije upisana u evidenciju, a prijavila je svoj orga-nizacijski oblik, određuje se privremeni evidencijski broj, uz koji se upisuje samo naziv vjerske zajednice.“48

br. 3/2008., Zagreb: Inženjerski biro.

47 pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o obrascima i načinu vođenja evidencije vjerskih zajednica u republici hrvatskoj, NN 24/2004

48 Ibid.

25

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 5. dRušTVENI Ko

NTEKST

5. drUŠTVENI kontekst

26

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 5. dRušTVENI Ko

NTEKST

5.1. Vjerska demografija u Republici Hrvatskoj

prema statističkom izvješću državnog zavoda za statistiku rh po pro-vedenom popisu stanovništva, kućanstava i stanova (Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, vjeri i materinskom jeziku) iz 2011. godine, osnovna demografska slika rh prema kriteriju vjerske pripadnosti bila je sljedeća49:

Udio katolika (rimokatolika i grkokatolika) je 86,28%, pravoslavaca 4,44%, muslimana 1,47%, dok je udio pripadnika ostalih vjerskih skupina pojedinačno manji od 1,00%. Udio osoba koje nisu vjernici/ateista iznosio je 3,81%, dok se 2,17% osoba nije željelo izjasniti po pitanju vjerske pripadnosti50.

Isti podaci izraženi brojkama su sljedeći: od ukupnog broja stanovništva (4 284 889), broj onih koji su se izjasnili kao katolici iznosi 3 697 143; kao pravoslavci 190 143, kao muslimani 62 977. broj osoba koje su se izjasnile kao nepripadne niti jednoj vjeri/ateisti iznosio je 163 375; broj osoba koje su se izjasnile kao agnostici/skeptici iznosio je 93 018, dok se 12 460 popisanih osoba nije željelo izjasniti po pitanju vjerske pripadnosti.

Generalno govoreći, a uzimajući u obzir kriterij da pojedinačno prelaze ba-rem 1% od ukupnog broja stanovništva, moglo bi se izdvojiti pet glavnih klastera, odnosno kategorija u pogledu vjerske (ne)pripadnosti stanovništva rh:

Ukupan broj stanovništva RH 4 284 889 100 %

1. Katolici (rimokatolici i grkokatolici) 3 697 143 86,28%

2. Agnostici i skeptici/nisu vjernici i ateisti 195 893 4,57%

3. pravoslavci 190 143 4,44%

4. Muslimani 62 977 1,47%

5. Ostali 138 733 3,23%

U odnosu na prethodni popis stanovništva (popis stanovništva, kućanstava i stanova, od 31. ožujka 2001.), udio katolika u ukupnom stanovništvu pao je s 87,97% na 86,28%, dok je udio ateista narastao s 2,22% na 3,81%, kao i udio agnos-tika i skeptika, s 0,03% na 0,76%, te ukupan udio muslimana, s 1,28% na 1,47%51.

49 podaci o vjerskoj pripadnosti pritom su od strane državnog zavoda za statistiku podijeljeni u sljedeće klastere odnosno kategorije: katolici; pravoslavci; protestanti; ostali kršćani; muslimani; židovi; istočne religije; ostale religije, pokreti i svjetonazori; agnostici i skeptici; nisu vjernici i ateisti; ne izjašnjavaju se; nepoznato.

50 pritom je vjerska pripadnost definirana kao obilježje „pripadnosti pojedinca određenomu vjerskom sus-tavu“, dok pritom nije uzimano u obzir je li pojedinac upisan u evidenciju pripadnika neke crkve odnosno vjerske zajednice, niti je kao kriterij postavljano aktivno prakticiranje vjere.

51 popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. (Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, vjeri i ma-terinskom jeziku). državni zavod za statistiku republike hrvatske. Zagreb, 2013.

27

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 5. dRušTVENI Ko

NTEKST

5.2. Vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj

jedina opsežnija znanstvena studija postojećih vZ-ica u rh do sad provede-na (barem u trenutku pisanja ovog izvještaja) je studija Ankice Marinović i dinke Marinović jerolimov “vjerske zajednice u hrvatskoj” (2008.) u izdanju, između ostalih, Udruge za vjersku slobodu u rh. Ona predstavlja svojevrsni sažeti socio-historijski prikaz i antropološku deskripciju postojećih vZ-ica na teritoriju rh (ne svih, već onih evidentiranih u Službenom registru pri tada nadležnom Središnjem državnom uredu za upravu). Studija tako predstavlja sintezu podataka o vZ-ica-ma, prema sljedećem istraživačkom protokolu: kratki prikaz povijesti vjerske za-jednice, način ustroja zajednice, temeljna vjerovanja, obredi i vjerske prakse te običaji i vjerski blagdani.

prikaz vZ-ica pritom je u osnovi podijeljen na one kršćanske te one nekršćanske vjerske provenijencije. Ovakvu temeljnu podjelu autorice oprav-davaju postojećim sociokulturnim kontekstom hrvatskog društva (preko 90% kršćana). vodeći se kriterijima tradicionalne podjele vZ-ica (prema njihovoj histo-rijskoj provenijenciji, odnosno prema kriterijima duljine postojanja odnosno tre-nutka povijesne pojave određene zajednice, kako u svijetu tako i u rh), kršćanske su vZ-ice u rh nadalje podijeljene na: tradicionalne kršćanske crkve (u što spadaju Katolička crkva, Srpska pravoslavna crkva, bugarska pravoslavna crkva te Makedonska pravoslavna crkva), kršćanske crkve proizišle iz izvorne protes-tantske tradicije (evangelička crkva, protestantska reformirana crkva, reformi-rana kalvinska crkva te evangelička crkva valdeze), kršćanske crkve reformaci-jske baštine (baptističke crkve, bratski pokret i Crkve obnove, Metodističke crkve, pentekostne crkve te Samostalne karizmatske crkve) te ostale kršćanske crkve (koje se ne uklapaju u tradicionalno shvaćenu podjelu – često i prema vlastitoj odluci – a među koje spadaju: Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana, Crkva Kristovih učenika, evanđeoski kršćani, hrvatska starokatolička crkva te jehovini svjedoci – kršćanska vjerska zajednica)52.

U pogledu nekršćanskih zajednica koje postoje i djeluju na teritoriju rh, one su jednako tako u osnovi podijeljene na one tradicionalne i one netradicionalne. Tako su navedene tradicionalne nekršćanske zajednice, poput islamske vjerske za-jednice te židovske zajednice (u rh su dvije takve službeno registrirane zajednice: židovska vjerska zajednica bet Israel te Koordinacija židovskih općina u rh)53.

U preostale nekršćanske zajednice svrstane su one zajednice čiji je zajednički nazivnik činjenica da na teritoriju rh djeluju od novijeg vremena. To su: budistička vjerska zajednica dharmaloka, baha’i zajednica hrvatske, Scijentološka crkva te dvije vjerske zajednice proizišle iz hinduističke tradicije: hinduistička vjerska za-jednica hrvatske te vaišnavska vjerska zajednica u republici hrvatskoj54.

52 Marinović-bobinac, Ankica. Marinović-jerolimov dinka. vjerske zajednice u hrvatskoj, Udruga za vjersku slobodu u republici hrvatskoj i prometej, 2008., str. 7-8.; 5-11.; 17-75.; 81-103., 109-189.; 199-273.

53 Ibid., str. 281-339.

54 Ibid., str. 363-403.

28

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

6. podrUČJA od

posebnog ZNAČAJA

29

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

6.1. Registracija vjerskih zajednica

registracija vZ-ica je uređena ZppvZ-om i predviđa različite kriterije za upis u evidenciju – s jedne strane, za vZ-ice koje su već imale pravnu osobnost u rh dana 24. 7. 2002. godine; i s druge strane, za one koje do tog dana nisu djelovale kao vZ-ice ili koje su naknadno osnovane.55 prethodno postojeće vZ-ice, prilikom evidentiranja podnose samo prijavu za upis u evidenciju, dok vZ-ice koje ne ispun-javaju taj uvjet trebaju podnijeti zahtjev za upis u evidenciju, što mogu napraviti tek nakon 5 godina djelovanja kao udruga, odnosno kao subjekt koji ima pravnu osobnost. Tako se postavlja pitanje je li zaštita i podrška koju država sukladno odredbama Ustava rh pruža vZ-icama uopće primjenjiva za nove vjerske udruge ili buduće vZ-ice koje, da bi to postale, trebaju bez takve podršku djelovati barem 5 godina kako bi stekla prava koja garantira ZppvZ. Osim toga, ZppvZ za upis u evidenciju propisuje da bi vjerska udruga trebala imati najmanje 500 vjernika te dostaviti akt iz kojeg je vidljiv sadržaj i način očitovanja vjere, način obavljanja vjerskih obreda, područje i način djelovanja.56

Osim registracije, ZppvZ uređuje i postupak brisanja iz evidencije u određenim slučajevima. Organizacija se briše iz evidencije rješenjem Ministarstva uprave kad vZ-ica tako odluči, odnosno kad nadležno tijelo donese odluku o pres-tanku djelovanja, kad se sudskim postupkom pravomoćno utvrdi da vZ poziva ili potiče na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju ili drugi oblik nesnošljivosti, te kada Ministarstvo prilikom provođenja nadzora utvrdi da vZ prakticira slobodu vjeroispovijesti na način koji je protivan pravnom poretku, javnom moralu, te je na štetu života, zdravlja ili drugih prava. vZ ima mogućnost pokrenuti upravni spor protiv rješenja o brisanju iz evidencije57.

činjenica da se novoosnovane vZ-ice prvo moraju registrirati kao udruge je osporavana iz perspektive cilja koji osnivači žele postići osnivanjem udruge. U ZOU ostvarivanje vjerskih i političkih uvjerenja nije nigdje eksplicitno navedeno, što neki autori tumače na način – da su za ostvarivanje vjerskih ciljeva prikladnije vZ-ice, kao što su za ostvarivanje političkih ciljeva primjerenije političke stranke58.

55 ZppvZ, čl. 5.

56 ZppvZ, čl. 21.

57 ZppvZ, čl. 23

58 Staničić, F. The Legal Status of Religious Communities in Croatian Law, Zbornik pFZ, 64, (2) 225-254 (2014).

30

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

6.2. Financiranje vjerskih zajednica

ZppvZ predviđa da vZ-ice stječu sredstva prihodima od imovine, iz dobiti organizacijskih oblika koje su osnovale, odnosno od dionica ili vlasničkih udjela, pružanjem socijalnih usluga (karitativnih, odgojno-obrazovnih, kulturnih, umjetničkih ili drugih opće korisnih djelatnosti), prodajom suvenira, pružanjem vjerskih usluga, od nasljedstva i darova, te od dobrovoljnih priloga59. ZppvZ također predviđa način financiranja vZ-ica iz državnog proračuna na godišnjoj razini, a koji se određuje kriterijima koji se odnose na vrstu i značaj vjerskih ob-jekata i djelovanje vZ-ica na “odgojno-obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom i kulturnom području i njihovom doprinosu nacionalnoj kulturi, kao i humanitar-nom i općekorisnom djelovanju”60.

Nadalje, vZ-ice mogu dobivati potporu iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne, odnosno regionalne samouprave, pri čemu se posebno ističe potpora za izgradnju ili obnovu vjerskih objekata. potpora iz javnih sredstava ost-varuje se podnošenjem obrazloženog zahtjeva61. Kriteriji za dodjelu potpore nisu jasno razrađeni, a određeni aspekti financiranja vZ-ica dalje su uređeni ugovo-rima između države i vZ-ica, dok su kod Katoličke crkve uređeni međunarodnim ugovorima između rh i Svete Stolice. vlada rh je potpisala ukupno 8 ugovo-ra62 o zajedničkim pitanjima s vZ-icama, čime je uredila odnose s 19 vZ-ica63.Tako se uređuje financiranje izrade i tiskanja udžbenika vjeronauka, potpora za zapošljavanje djelatnika katoličkih škola, rada Katoličkog bogoslovnog fakulteta te financijski doprinosi očuvanju i obnovi spomenika vjerske kulturne baštine. pored toga, financijski aspekti koji određuju odnos države prema Katoličkoj crkvi odnose se i na pitanje povratka imovine, kao i na novčane doprinose iz proračuna u iznosu od dvije mjesečne bruto plaće za svaku župu, te na obveze koje proi-zlaze iz provođenja dušobrižništva64. budući da subjekti kolektivnog ostvarivanja prava na vjeroispovijest, sukladno pozitivnim propisima i praksama imaju različit status, a koji je najrelevantniji u pogledu financiranja vZ-ica, prilažemo sljedeću tipologiju vZ-ica:

― Katolička crkva, koja ima status sui generis

― vjerske zajednice koje imaju potpisan ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa s državom

― vjerske zajednice koje su upisane u evidenciju

― vjerske udruge koje su registrirane prema odredbama ZOU-a

59 ZppvZ, članak 17.

60 Ibid.

61 Ibid.

62 U međuvremenu vlada rh je potpisala Aneks Ugovora koji određuje zajednička pitanja s Islamskom vjer-skom zajednicom

63 Odgovor vlade rh na zastupničko pitanje koje je postavila zastupnica hrvatskog sabora Nansi Tirelli KLASA: 021-12/14-18/343 UrbrOj: 65-14-02 Zagreb, 25. kolovoza 2014.

64 Navedeno prema vukojičić Tomić op. cit.

31

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

― vjerske skupine koje kolektivno ostvaruju pravo na vjeroispovijest, međutim nisu registrirane kao vjerske udruge i na njih se primjenjuju odredbe o ortaštvu65

pitanje o sustavu financiranja smo postavili i predstavniku udruge koja se bavi zaštitom prava areligioznih osoba. On tako smatra:

„...kako bi se VZ-ice trebale financirati same. Dakle, da ne bi smjele biti financi-rane od strane države, da je svako financiranje od strane države kršenje seku-larnosti, a pogotovo kad imamo jednu VZ koja izrazito velika sredstva dobiva od države – od svih građana, ne samo svojih vjernika. Kažem, nemam ništa protiv da se pomogne, ali onda mislim da bi ta pomoć onda prije svega trebala ići manjim VZ-icama koje će teže financijski se organizirati. To mi se čini da bi bio nekakav razuman model.“

U pogledu postojećeg sustava financiranja, naš sugovornik je pokrenuo pi-tanje transparentnosti financiranja vZ-ica:

„….postojeći sustav je takav da mi dan danas ne znamo koliko novaca dobiva Katolička crkva. To nitko ne zna. To ne zna niti ministar financija. Tu imamo financiranje kroz nekoliko proračunskih stavki. Imamo troškove tiskanja udž-benika, imamo plaće vjeroučitelja koji, uzgred, odgovaraju prije svega crkve-nim vlastima i crkvene vlasti ih mogu razriješiti, a plaća ih država. Tu imamo financiranja iz jedinica lokalne uprave i samouprave, imamo donacije zemlji-šta, imamo tko zna što. Imamo preko dvije tisuće udruga koje su, na ovaj ili onaj način, povezane s Crkvom i koje je osnovala Crkva i, ne sve naravno, ali neke od njih također dobivaju sredstva u krajnje nepoznatim iznosima. Dakle, za početak bi to financiranje trebalo biti kudikamo transparentnije.“

Sugovornik se osvrnuo i na pitanje poreznog sustava:

„Što se tiče oporezivanja milodara, recimo to je nešto što ja ne bih oporezovao, ukoliko tu govorimo o nekakvim iznosima koji se daju na misi, nešto sitno. Uko-liko je to, ne znam, oporučno naslijeđivanje neke značajne imovine – onda je to već neka druga stvar. Ne vidim razloga da VZ-ice budu izuzete od oporezivanja prilikom nasljeđivanja imovine ili primanja darova. Trebale bi biti oporezova-ne isto kao i građani.“

Na pitanje istraživača o mišljenju sugovornika o oporezivanju ili izuzeću od poreza na donacije vZ-icama, sugovornik kaže da:

„ukoliko govorimo o novcima za nekakvo tekuće poslovanje, ja mislim da bi, u onom opsegu u kojem naše porezno zakonodavstvo dozvoljava te nekakve donacije, a to je vrlo malo ili ništa, što bi po meni trebalo promijeniti, onda bi oni morali biti izuzeti od oporezivanja. Smatram da općenito postojeći sustav kojim se oporezuje donacije pogrešan i da u nekakav ovisnički položaj stavlja ne samo VZ-ice nego i kompletno civilno društvo.“

65 vidi Staničić, op. cit., te vukojčić Tomić op. cit.

32

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

Način financiranja vZ-ica već dugi niz godina izaziva polemike u javnosti te ukazuje na potrebu evaluacije sustava financiranja i njegove eventualne revizije. vZ-ice imaju iznimno bitnu ulogu ne samo u ostvarivanju vjerskih prava i sloboda, nego i u obavljanju drugih djelatnosti od općeg dobra. eSLjp postavlja strože kriterije kada se radi o kolektivnom ostvarivanju slobode vjeroispovijesti, dok je u slučajevima koji se odnose na financijsku podršku vZ-icama te odnos između države i religije, eSLjp primjenjivao veću slobodu uređivanja66.

Suglasno međunarodnim standardima, države imaju pravo stavljati određene vZ-ice u privilegirani položaj, uključujući financijsku potporu tim zajed-nicama, oslobađanje od poreza i sl.; međutim, država ima obvezu osigurati da se te privilegije dodjeljuju i provode na nediskriminatoran način67. Sklapanje ugovo-re samo s određenim vZ-icama nije a priori diskriminacija, međutim država treba dati razumno i nepristrano obrazloženje, te postaviti uvjete po kojima bi druge vZ-ice mogle sklopiti slične takve ugovore.

6.3. Vjerska edukacija u državnim (javnim) školama

UN-ova deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, između ostalog, jasno prepoznaje roditeljsko, odnosno skrbničko pravo na uređenje obiteljskog života i odgoj djece u skladu s vlastitim vjerskim ili nevjerskim uvjerenjima.

U tom pogledu, svakom bi djetetu trebalo biti zajamčeno pravo na pris-tup temeljnom obrazovanju u pogledu religijskih pitanja i/ili uvjerenja u skladu sa željama roditelja odnosno zakonskih skrbnika. jednako tako, dijete ne smije biti prisilno izloženo bio kakvom obliku nauka o vjeri ili moralnog odgoja mimo volje njegovih roditelja/zakonskih skrbnika. Istovremeno, zakonodavac bi trebao zajamčiti sigurnost svakog djeteta protiv bilo kakvog oblika diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja68.

jedno od temeljnih načela vijeća europske unije, jasno izraženo unutar Smjernica eU o promicanju i zaštiti slobode vjere i uvjerenja, jest promicanje pre-poznavanja i uvažavanja različitosti i međusobnog razumijevanja i putem obra-zovnog sustava. To pritom podrazumijeva i promociju šireg poznavanja različitosti vjere i uvjerenja u obrazovnom kontekstu69.

66 dr. Mine Yildirim, „Grand Chamber judgment in Izzettin doğan and Others v. Turkey: More Than a Typical religious discrimination Case“, Strasbourg Observers, 18. srpnja 2016. UrL https://strasbourgobservers.com/2016/07/18/grand-chamber-judgment-in-izzettin-dogan-and-others-v-turkey-more-than-a-typical-religious-discrimination-case/

67 venecijanska komisija i OdIhr, joint Guidelines on the Legal personality of religious Or belief Communi-ties, 2004, UrL: http://www.venice.coe.int/webforms/documents/default.aspx?pdffile=CdL-Ad(2014)023-e. para 38.-39.

68 Declaration on the Elimination of All Forms of Intolerance and of Discrimination Based on Religion or Belief. General Assembly of the United Nations. 25/11/1981. A/reS/36/55

69 EU Guidelines on the promotion and protection of freedom of religion or belief. Council of the european Union. 24/06/2013. UrL: https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/137585.pdf

33

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

U ovom kontekstu – nužnosti jamčenja prava na slobodu vjeroispovijesti, ali i prava na slobodu od vjeroispovijesti – bitno je naglasiti princip proporcional-nosti kao osnovno načelo i nit vodilju prilikom svakog zakonodavnog uređenja u pogledu jamčenja gore navedenih prava. Sloboda od prisile na prihvaćanje vjere ili uvjerenja, s jedne strane, te pravo roditelja ili zakonskih skrbnika da osiguraju vlastitoj djeci vjersko ili moralno obrazovanje po vlastitom izboru, s druge strane, ne mogu biti ograničeni, bilo zakonima ili u praksi.

Odnosno, manifestacija prava na slobodu vjere i uvjerenja može biti uvjetno ograničena, no samo unutar granica koje propisuju postojeći usvojeni zakoni, a koji su nužni kako bi se očuvala javna sigurnost i zdravlje stanovnika, odnosno temeljna prava i slobode. Istovremeno, sva zakonski propisana ograničenja mora-ju biti striktno tumačena, u izravnoj svezi i u izravno proporcionalnom odnosu s temeljnim pravima sviju te se mora pritom nastojati na postizanju ravnoteže.

dakle, osnovna je zadaća zakonodavca da u pogledu pravnog uređenja kole-ktivne društvene dimenzije slobodnog prakticiranja vjere ili uvjerenja zajamči provedbu i aktivno pridržavanje principa sekularnosti – prvenstveno u smislu striktnog odvajanja između vjerskih i političkih instanci moći odnosno autoriteta te jamčenja jednakog prava na slobodu savjesti i uvjerenja za sve. To nadalje po-drazumijeva odbacivanje bilo koje vrste religijske interferencije u funkcioniranje državnih vlasti, kao i obrnuto – dakle bilo kakve javne interferencije u religijska (te, posebice inter-religijska) pitanja, osim naravno u cilju zaštite javne sigurnosti i zdravlja te očuvanja temeljnih prava i sloboda70.

U tom smislu treba razumjeti i tumačiti pitanja vjerske edukacije u državnim (javnim) školama. dakle, pitanja obuke nastavnog osoblja te razvoja i implemen-tacije obrazovnog kurikuluma u pogledu vjerske edukacije potrebno je razmotriti unutar okvira ljudskih prava, a kako bi se svim akterima uključenim u taj proces (nastavnici, roditelji i djeca/adolescenti odnosno učenici) omogućilo pravo na slobodu mišljenja, savjesti, vjere i uvjerenja. Ništa manje važan akter pritom su manjine, posebice vjerske manjine čija prava nužno moraju biti uzeta u obzir71.

društveno-pravni kontekst rh u tom je pogledu specifičan te, kako se po-kazalo, posebnu je pažnju potrebno obratiti na pitanje vjerske edukacije u ja-vnom obrazovnom sustavu. vlada rh je tijekom 1996. i 1997. godine potpisala niz međunarodnih ugovora sa Svetom Stolicom. Između ostalih, 1997. potpisan je i Ugovor između Svete Stolice i republike hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture72. Ovaj ugovor, pored pitanja jamčenja mogućnosti osnivanja i vođenja škola bilo kojeg stupnja Katoličkoj crkvi u rh te pitanja očuvanja njezine kulturne baštine, najvećim dijelom predstavlja pravno uređenje pitanja uvođenja nastave katoličkog vjeronauka u javne obrazovne ustanove.

Njime se jamči, u svjetlu načela o vjerskoj slobodi, da zakonodavac poštuje temeljno pravo roditelja na vjerski odgoj djece te se država obvezuje da će, u

70 European Parliament recommendation to the Council of 13 June 2013 on the draft EU Guidelines on the Promotion and Protection of Freedom of Religion or Belief (2013/2082(INI)); UrL: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/eN/TXT/?uri=CeLeX:52013Ip0279

71 Toledo Guiding principles on Teaching about religions and beliefs in public Schools; OSCe/OdIhr 2007., str. 12.; UrL: https://www.osce.org/odihr/29154?download=true

72 Ugovor između Svete Stolice i republike hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, NN 2/1997

34

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

sklopu školskoga plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, a pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta73. Ugovorom su također propisane i financijske obveze države u tom pogledu, a koje uključuju: troškove izrade i tiskanja udžbenika vjeronauka, novčanu potporu za za škole i visokoobrazovne ustanove s pravom javnosti čiji je osnivač Katolička crkva, uključujući i naknade za rad svih njihovih djelatnika u mjeri jednakoj onoj koja je predviđena za državne škole.

potpisivanje spomenutih ugovora, odnosno usvajanje zakona kojim ih se potvrđuje izazvalo je određene kontroverze u dijelu javnosti, a koje još uvijek tra-ju. posebice stoga što su neke temeljne odredbe odnosno obveze koje je država pritom preuzela na sebe u odnosu na Katoličku crkvu, prema nekim tumačenjima, u izravnom sukobu s načelom jednakosti pred zakonom svih vZ-ica ugrađenom u Ustav rh.

jedna od naših sugovornica, predstavnica manjinske vZ-ice u rh, na istraživačko pitanje o njezinoj ocjeni mogućnosti prakticiranja roditeljskog prava na slobodno određenje vjerske edukacije vlastite djece, navodi kako:

“(…) određeni pripadnici (…) VZ-ice namjerno ne žele upisivati djecu u vjer-sku školu koja bi odgovarala njihovoj religijskoj provenijenciji jer inzistiraju na boljoj integraciji vlastite djece u društvo u kojem žive. No, kako to navodi, Ka-toličkoj crkvi, koja je većinska, nije u interesu dozvoliti izvođenje vjerske eduka-cije drugim, manjinskim VZ-icama. Primjerice, u nižim razredima zagrebačkih osnovnih (državnih) škola nastavnici govore o sv. Nikoli i to, prema navodima sugovornice, tijekom nastave iz različitih školskih predmeta. Jasno je da se na katoličkom vjeronauku govori o tome, ali nije shvatljivo da se o tome govori tijekom nastave iz niza drugih predmeta (priroda i društvo, hrvatski jezik i sl.). Djeca (…) vjeroispovijesti se pritom osjećaju izolirano i emotivno pate. Vjera je, kako smatra sugovornica, privatna stvar i nije joj mjesto u javnoj školi.”

Na pitanje što bi po njezinom osobnom mišljenju trebalo poduzeti da se navedene negativne prakse ubuduće spriječe ili barem ograniče na najmanju moguću mjeru, navodi

“(…) kako je to s jedne strane stvar političke volje, kao i dobre volje same Ka-toličke crkve kao većinske VZ-ice u Hrvatskoj, posebice ako se uzmu u obzir sve posljedice takozvanih Vatikanskih ugovora. Sugovornica smatra kako se pot-pisivanje ovih ugovora nije pozitivno odrazilo na društvo u cjelini.”

Naša sljedeća sugovornica, također predstavnica manjinske vZ-ice, ima u tom pogledu slična mišljenja, smatrajući:

(…) kako vjeronauku nije mjesto u državnim školama, bez obzira na razinu obrazovanja, kao ni u vrtićima. No, naravno, svaki roditelj ima pravo vjerski odgajati vlastitu djecu u vremenu i prostoru odvojenom od državnog školstva.

73 Ugovor između Svete Stolice i republike hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, čl. 1., NN 2/1997

35

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

Na daljnje istraživačko potpitanje o njezinom mišljenju o eventualnim mogućnostima nediskriminatornog uređenja vjerske, etičke ili humanističke edu-kacije u državnim odnosno javnim školama, kako bi bile zastupljene i teme koje se tiču vZ-ice kojoj sama pripada, navodi:

“(…) kako ne vjeruje u uređenje vjerske edukacije na nediskriminatornoj osno-vi. Kako kaže, gotovo je nemoguće imati takvo nešto, ukoliko je riječ o pripad-niku druge VZ-ice. Primjerice, unatoč katoličkoj religiologiji na Isusovačkom fakultetu u Zagrebu (Filozofski fakultet Družbe Isusove op.a.), sugovornica smatra kako njihovi studenti nisu dovoljno obrazovani o takvim temama. Su-govornica smatra kako nitko ne bi trebao predavati o drugoj VZ-ici, već da bi svaka VZ trebala moći govoriti o sebi. Odnosno, ako već treba postojati vjerski odgoj u državnim školama, onda bi on trebao biti nekonfesionalan, a on je tre-nutno konfesionalan. Primjerice, etička edukacija, opća edukacija o svjetskim religijama, fenomenološki postavljena, povijesno ili umjetnički i sl., to bi pred-stavljalo alternativu postojećem konfesionalnom vjerskom odgoju, odnosno Katekizmu, a koji država, kako smatra, ne bi trebala financirati.”

Sličnog je mišljenja bio i naš sugovornik, predstavnik građanske udruge za zaštitu prava areligioznih osoba. Na istraživačko pitanje o ocjeni postojeće situ-acije u pogledu roditeljskog prava na slobodno određenje vjerske edukacije vlas-tite djece, on tako navodi da:

(…) to pravo u potpunosti postoji ako ste katolik. Ako niste katolik, onda nai-lazite na određene probleme i zapreke, pa i društveni, ali i institucionalizirani pritisak da vaša djeca postanu katolici, pa makar i ovako, prigodno, samo za pokazivanje. Ne može biti prave slobode ukoliko država financira daleko ne-razmjerno samo jednu VZ, pa makar ona bila izrazito većinska, kao što je to Katolička crkva u Hrvatskoj. Osim toga, jedino se Katoličkoj crkvi jamči izvo-đenje nastave vjeronauka u javnim vrtićima, školama i tako dalje. Svima osta-lima, koji imaju sklopljene ugovore se takvo pravo ne jamči. Dakako, ono se dozvoljava ukoliko se sami organiziraju, što je naravno, uz nedostatak finan-ciranja puno teže…dok se djeci areligioznih roditelja ne jamči ništa. Tako da, rekao bih da je na to pitanje dosta teško jednoznačno odgovoriti, ali mislim da je očito da postoji nejednaki tretman od strane države i nejednaki pristup, odnosno nejednako omogućavanje korištenja ovih prava s obzirom na vjersku pripadnost ili nepripadnost roditelja, odnosno djece.

Na istraživačko pitanje postoje li možda, pored pitanja financiranja, i neke druge prakse koje otežavaju ili negiraju to pravo, naš sugovornik potvrđuje kako takve prakse postoje. Tu je, kako smatra,

“(…) važno spomenuti ugovore sklopljene između Vlade RH i Hrvatske biskup-ske konferencije, koji na neki način stavljaju u primjenu Vatikanske ugovore, odnosno one odredbe koje govore o obrazovanju i koje izričito propisuju da se nastava vjeronauka izvodi pod jednakim uvjetima kao i nastava ostalih obve-znih predmeta. Napose, s obzirom na položaj vjeronauka unutar satnice, što drugim riječima znači da nije moguće organizirati nastavu vjeronauka tako da ona bude prije ili poslije nastave, u drugom turnusu... na neki način koji bi bio manje nezgodan za djecu roditelja koji nisu Katolici.

36

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

S obzirom da u pravilu većina djece u gotovo svim školama pohađa nastavu vjeronauka, onda to u praksi znači da dvoje-troje klinaca ostane negdje na hodniku – to je čak i bolji slučaj – ili im se kaže: „Dođite s nama u razred, tu samo sjednite, ne morate sudjelovati u nastavi...“, što mislim – kad dijete ima 6, 7 ili 8 godina, vrlo teško mu je objasniti što se tu događa, zašto ne sudjeluje u nastavi?“ Nije čudo da su pritom mnogi roditelji, koji inače to ne bi, odlučili upisati svoju djecu na nastavu katoličkog vjeronauka.

Na pitanje istraživača o postojanju eventualnih pozitivnih praksi kad je ovo pitanje regulirano, sugovornik kaže da je prema njegovim saznanjima,

(…) u nekim školama situacija bolja, a u nekim školama lošija, međutim kako se i ta najbolja praksa svodi na boravak u knjižnici, jer sustav onemogućuje napraviti nešto više od toga. Dakle, ne možete staviti svu djecu koja ne poha-đaju vjeronauk u jedan razred. Ne možete vjeronauk staviti u drugi turnus, ne možete ga staviti prvi ili zadnji sat i logično je da je to organizacijski vrlo teško. Škola najčešće nema resurse i učitelji nisu plaćeni da se brinu za djecu. Oni to često rade, ali to ovisi o njihovoj dobroj volji. Nije predviđeno da netko bude s tom djecom, nije predviđen poseban prostor, a najčešće se to svodi na osobni stav ravnatelja i na to koliko su ravnatelj ili ravnateljica spremni tu situaciju malo ublažiti.

Na pitanje istraživača bi li nekakav alternativni obrazovni modul, koji bi po-drazumijevao neku vrstu sekularne etike/humanističke edukacije ili opće edu-kacije o svjetskim religijama, u tom smislu bio više zadovoljavajući, sugovornik navodi:

Ja ne vidim načina da se postojeće stanje doista ispravi definitivno, bez da se vjeronauk jasno odvoji od javnog obrazovnog sustava. To možda može biti u školskim prostorima, ali ne u sklopu nekakve redovne nastave. A sad da bi ne-kakva alternativa bila bolja nego što imamo sada – da, svakako da bi.“

Na pitanje istraživača postoji li mogućnost da se to provede u djelo dok su na snazi postojeći vatikanski ugovori, naš sugovornik kaže da ta mogućnost postoji:

„Oni to ne sprječavaju. Samo jamče izvođenje nastave katoličkog vjeronauka u školama, a više-manje način na koji će se ta nastava organizirati i hoće li joj biti pridodana neka alternativa, to vam nije pokriveno. Dakle, to je u domeni vlasti.“

Gore spomenuto ustavno načelo jednakosti pred zakonom bilo bi, prema određenim tumačenjima, moguće zadovoljiti jedino davanjem jednakih javnih ovlasti svim vZ-icama u rh74. S druge strane, u pogledu pitanja poštivanja odnos-no nepoštivanja ustavne odredbe o odvojenosti vZ-ica od države – imajući u vidu pitanje pravnog reguliranja odnosa između države i Katoličke crkve te konkretnih konsekvenci koje ono ima po prava različitih aktera zahvaćenih ovim procesima – složena je tema koja zahtijeva otvaranje javne rasprave, posebice u pogledu ocjene pojedinih odredbi iz spomenutih ugovora, kako u svjetlu Ustava rh, tako i u kontekstu normativnih instrumenata za zaštitu temeljnih ljudskih prava.

74 Uzelac prema vukojičić Tomić, Tijana. Pravni i financijski aspekti položaja vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. „pravni vjesnik“, god. 30 br. 3-4, 2014.

37

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

pitanje vjerske edukacije u domeni javnog obrazovanja posebno je osjetljiva tema koja se izravno tiče slabije zaštićenih društvenih skupina, poput djece, ado-lescenata i manjinskih socio-kulturnih i vjerskih zajednica. Stoga, pitanje načina reguliranja vjerske edukacije u javnim školama od strane zakonodavca, prije us-vajanja ili izmjene zakona mora biti otvoreno za javnu raspravu koja bi uključivala sve interesne dionike. povijesno gledano, to u rh do sad nije bio slučaj. Svo rele-vantno zakonodavstvo, uključujući i međunarodne Ugovore između Svete Stolice i rh, odnosno one nacionalne zakone kojima se oni potvrđuju, usvojeni su mimo javne rasprave.

Takva je situacija, sukladno elementarnim demokratskim načelima, pot-puno neprihvatljiva. po cijenu očuvanja temeljnih ljudskih prava i sloboda, na postojećim je dionicima da ju na temelju informirane, otvorene i kritične rasprave isprave za buduće generacije. što to praktično znači? Sudeći po trenutačnim ja-vnim politikama, to znači dugačak i složen proces borbe za demokratizaciju insti-tucionalnog okvira odlučivanja koji je tek otpočeo.

Sukladno spomenutim Toledskim principima OeSS-a, proces implement-acije obrazovnih programa o vjeri i/ili uvjerenjima ne bi smio stati na kurikularnoj reformi. dapače, reforma postojećeg kurikuluma značila bi tek prvu stepenicu, budući da bi se tek onda u praksi iskazali svi eventualni nedostaci i nepredviđeni praktični problemi u implementaciji. Stoga se predlaže uvođenje mjera kojima bi se adekvatno mogle prikupiti sve relevantne povratne informacije odnosno kojima bi se omogućila provedba nužne evaluacije novog kurikuluma odnosno obrazovnog modela75.

To praktično znači uspostavu savjetodavnih tijela na više razina – lokalnim, nacionalnim i regionalnim razinama – kako bi se u ranoj fazi implementacije novog programa mogli izbjeći brojni pogrešni koraci i poteškoće. Takva bi tijela pritom morala biti sastavljena demokratskim i transparentnim putem, a morala bi jamčiti inkluzivnost i otvorenost u radu, kao i kompetencije uključenih dioni-ka, kako bi bila u mogućnosti rješavati (ne)predvidive probleme u hodu. Savje-todavna tijela morala bi biti otvorena za prijedloge i sudjelovanje najšireg spe-ktra aktera postojećih u tom polju, te uzeti u obzir njihova (vjerojatno različita) uvjerenja, interese i senzibilitete: učenike, roditelje, skrbnike, nastavnike i školsku administraciju, kao i predstavnike vjerskih zajednica i udruga koje se bave zaštitom partikularnih uvjerenja, ali i nevladine organizacije koje se bave bilo pravima vjere i uvjerenja ili pak obrazovnim sustavom, kao i nadležna tijela vlade, te najširu javnost itd76.

Kako bi se ovakvi progresivni procesi u hrvatskom društvu pokrenuli, potrebna je zakonodavna revizija na temelju javne rasprave; no, još i više od toga, potrebna je politička volja i dobra namjera vladajućih. dosadašnji Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava donesen za period od 2013. do 2016. godine, a koji je kao jedno od prioritetnih područja prepoznao i Vjerska prava i slobode, u praktičnom pogledu nažalost nije značio ništa. dakle, postojanje pro-gramskih instrumenata, ma kakvi oni bili, samo po sebi nije nikakva garancija im-

75 Toledo Guiding Principles on Teaching about Religions and Beliefs in Public Schools; OSCe/OdIhr 2007., str. 63.; UrL: https://www.osce.org/odihr/29154?download=true

76 Ibid., str. 63-65.

38

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 6. podRučJA o

d poSEbN

og

ZNAčAJA

plementacije istih, te je potreban ozbiljan i hrabar poduhvat od strane institucija u smjeru istraživački informirane i demokratski senzibilizirane implementacije progresivnih programa77.

77 Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. godine; vlada repub-like hrvatske, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Zagreb, travanj 2013. UrL: https://pra-vamanjina.gov.hr/UserdocsImages/arhiva/15012016/Nacionalni%20program%20za%C5%A1tite%20i%20promicanja%20ljudskih%20prava%20za%20razdoblje%20od%202013%20do%202016%20godine.pdf

7. ZAKLJUČNA

razmatranja i preporuke

40

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 7. ZAKlJučNA RAZm

ATRANJA I pREpo

RuKE

▶ preporučuje se revizija Zaključka vlade rh od 23. prosinca 2004. odnosno reguliranje materije koja je uređena Zaključkom na zakonodavnoj razini, čime bi se primjenila presuda eSLjp u slučaju Saveza crkava „riječ života“ i drugi protiv hrvatske78, te posljedično, ukidanje diskriminatornih kriterija kao preduvjeta za potpisivanje Ugovora između vZ i vlade rh .

▶ Zakonodavac bi trebao zajamčiti jednakost pred zakonom za sve vZ, posebno se vodeći principom o jednakom pravnom položaju svih vZ, inzisitrajući na tome da jedna vZ ne može biti nadležna za neku drugu vZ.

▶ Zakonodavac bi trebao uzeti u razmatranje mogućnost temeljne porezne reforme u pogledu revizije modela financiranja vZ. Ako bi sadašnji model financiranja ipak ostao isti, zakonodavac bi trebao inzistirati na zakonskoj obvezi podnošenja financijskih izvješća svih vZ koje primaju proračunska sredstva, a kako bi se spriječila mogućnost zloporabe položaja i ovlasti te koruptivne radnje (budući da, prema načelima transparentnosti i vladavine prava, javnost ima pravo znati kako se raspolaže državnim novcem).

▶ Zakonodavac mora zajamčiti mogućnost financiranja vjerske edukacije za sve vZ, shodno njihovim potrebama, na jednakoj odnosno na nediskriminatornj osnovi.

▶ Zakonodavac bi morao zajamčiti pluralizam vjere i uvjerenja u javnom obrazovnom sustavu te spriječiti svaku daljnju segregaciju djece po vjerskoj osnovi. Imajući to u vidu, jednokonfesionalni oblik vjerske edukacije u sklopu redovnog obrazovnog programa u javnom školstvu nije dopustiv. jednokonfesionalna vjerska edukacija i dalje bi se mogla izvoditi u državnim, privatnim ili vjerskim školama te crkvenim i vjerskim institucijama pod financijskim pokroviteljstvom države, no ne u sklopu redovnog obrazovnog programa (kao obavezan predmet po izboru).

▶ Zakonodavac bi morao zajamčiti pluralizam vjere i uvjerenja u javnom obrazovnom sustavu te spriječiti svaku daljnju segregaciju djece po vjerskoj osnovi. Imajući to u vidu, jednokonfesionalni vjerski simboli kao službeni simboli pripadnosti određenoj vjeroispovjesti u javnom obrazovnom sustavu, kao i u svim ostalim državnim odnosno javnim institucijama, nisu dopustivi izvan konteksta nastavnog sadržaja (primjerice, edukacije o svjetskim religijama).

▶ Zakonodavac bi morao zajamčiti svim vZ mogućnost vjerskog vjenčanja s učincima građanskog braka po istim, jasno formuliranim i ujednačenim kriterijima, prema čemu bi novoformirana obiteljska odnosno bračna zajednica morala moći uživati jednaka prava pred zakonom kao i sve ostale postojeće bračne i obiteljske zajednice.

78 eSLjp, Savez Crkava riječ života i drugi protiv hrvatska, Zahtjev 7798/08

41

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 7. ZAKlJučNA RAZm

ATRANJA I pREpo

RuKE

▶ Zakonodavac bi trebao zajamčiti manjinskim vZ-icama, slabije vidljivim unutar medijskog polja, jednaku mogućnost pristupa sredstvima javnog priopćavanja (hrT-u), a sukladno programskim načelima Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (članak 7.), koja nalažu: „poštivati i poticati pluralizam političkih, religijskih, svjetonazorskih i drugih ideja te omogućiti javnosti da bude upoznata s tim idejama; hrT ne smije u svojim programima zastupati stajališta ili interese pojedine političke stranke, kao ni bilo koja druga pojedinačna politička, religijska, svjetonazorska i druga stajališta ili interese“79

▶ predlaže se donošenje dopuna postojećem ZppvZ-u na temelju informirane javne rasprave.

79 Zakon o hrvatskoj radioteleviziji, NN 137/2010

8. literatura

43

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 8. lITERATuRA

Međunarodni dokumenti i ugovori

Concept on Strengthening EU Mediation and Dialogue Capacities. Vijeće Europske unije. 10. 11. 2009. UrL: http://eeas.europa.eu/archives/docs/cfsp/conflict_pre-vention/docs/concept_strengthening_eu_med_en.pdf

Concluding Document of the Vienna Meeting 1986, OSCe, 1989. UrL: http://www.osce.org/mc/40881?download=true

Council conclusions on conflict prevention. vijeće europske unije. 20. 06. 2011. UrL: https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/eN/foraff/122911.pdf

Council conclusions on freedom of religion or belief. vijeće europske unije. 16. 11. 2009. UrL: https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsUpload/111190.pdf

Council Conclusions on intolerance, discrimination and violence on the basis of re-ligion or belief. vijeće europske unije. 21. 02. 2011. UrL: https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/eN/genaff/119404.pdf

Council of Europe Convention on the Avoidance of Statelessness in relation to State Succession. vijeće europe, 19. 05. 2006. UrL: https://rm.coe.int/CoerMpublic-CommonSearchServices/displaydCTMContent?documentId=0900001680083747

Declaration on the Elimination of All Forms of Intolerance and of Discrimination Based on Religion or Belief. General Assembly of the United Nations. 25/11/1981. A/reS/36/55.

Framework Convention for the Protection of National Minorities. vijeće europe. 01. 02. 1995. UrL: https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/157

European Convention on Nationality. vijeće europe. 6. 11. 1997. UrL: https://rm.coe.int/CoerMpublicCommonSearchServices/displaydCTMContent?documentId=090000168007f2c8

European Parliament recommendation to the Council of 13 June 2013 on the draft EU Guidelines on the Promotion and Protection of Freedom of Religion or Belief. (2013/2082(INI)). 13. 06. 2013.

Guidelines for Review of Legislation Pertaining to Religion or Belief. OSCe/OdIhr, 2004. UrL: http://www.osce.org/odihr/13993?download=true

Helsinški završni akt (Završni akt Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji). helsinki, 01. 08. 1975. UrL: http://www.crnakutija.babe.hr/attach/_h/helsin-ski_zavrsni_akt.pdf

44

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 8. lITERATuRA

Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. vijeće europe. Ured za ravnopravnost spolova vlade republike hrvatske, biblioteka ONA, Zagreb, 2014.

Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Opća skupština Ujedinjenih naroda. 16. 12. 1966. UrL: http://www.unmikonline.org/regulations/unmikgazette/05bosniak/bIntCovecSocCulrights.pdf

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Opća skupština Ujedinjenih naroda. 16. 12. 1966. (rezolucija br. 2200 A /XXI/). Službeni list SFrj. br. 7/1971.

NN 2/1997, Ugovor između Svete Stolice i republike hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture

NN 3/1997, Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i republike hrvatske o pravnim pitanjima

Toledo Guiding Principles on Teaching about Religions and Beliefs in Public Schools; OSCe/OdIhr, 2007.

Konvencija o pravima djeteta. Opća skupština Ujedinjenih naroda. 20. 11. 1989. (rezolucija br. 44/25). UrL: http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilat-eralni-odnosi0/multi-org-inicijative/ujedinjeni-narodi/konvencija-o-pravima-djeteta/

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Opća skupština Ujedin-jenih naroda. 18. 12. 1979. Ured za ravnopravnost spolova vlade rh, biblioteka ONA. Zagreb, 2009.

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 4. 11. 1950. UrL: http://www.zakon.hr/z/364/(europska)-Konvencija-za-za%C5%A1titu-ljudskih-prava-i-temeljnih-sloboda

Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Opća skupština Ujedinjenih naroda. 21. 12. 1965. UrL: http://www.unmikonline.org/regulations/unmikgazette/05bosniak/bracialdiscrimination.pdf

Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina. vijeće europe. 10. 11. 1995. UrL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_10_14_92.html

Okvirna odluka o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i kseno-fobije kazneno-pravnim sredstvima. vijeće europe. 2008/913/pUp. 28. 11. 2008.

Opća deklaracija o ljudskim pravima. Opća skupština Ujedinjenih naroda. 10. 12. 1948. (rezolucija br. 217 A (III)). NN 12/2009.

45

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 8. lITERATuRA

Opća politička preporuka ECRI-a o generalnim smjernicama br. 5: Suzbijanje netolerancije i diskriminacije protiv muslimana. europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti. 16. 03. 2000. UrL: http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/ecri/activities/Gpr/eN/recommendation_N5/reC5-2000-21-hrv.pdf

Opća politička preporuka ECRI-a o generalnim smjernicama br. 7: Nacionalno zakonodavstvo za borbu protiv rasizma i rasne diskriminacije. europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti. 13. 12. 2002. UrL: http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/ecri/activities/Gpr/eN/recommendation_N7/reC7-2003-8-hrv.pdf

Opća politička preporuka ECRI-a o generalnim smjernicama br. 7: O borbi protiv antisemitizma. europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti. 25. 06. 2004.. UrL: http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/ecri/activities/Gpr/eN/recommen-dation_N9/reC9-2004-37-hrv.pdf

EU Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitan-jima zapošljavanja i rada. 2006/54/eZ. 05. 07. 2006. UrL: http://www.eu-roparl.europa.eu/sides/getdoc.do?pubref=-//ep//TeXT+repOrT+A8-2015-0213+0+dOC+XML+v0//hr

EU Guidelines on the promotion and protection of freedom of religion or belief. Council of the European Union. 24/06/2013. UrL: https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/137585.pdf

Povelja Europske unije o temeljnim pravima. europski parlament. 2007/C 303/01. Službeni list europske Unije, 01/Sv. 007, 2007.

Dokumenti Vlade RH i državnih tijela

evidencija vjerskih zajednica u republici hrvatskoj; Ministarstvo uprave; UrL: http://www.appluprava.hr/registarvjerskihZajednica/faces/Web-INF/pages/searchForm.jsp 26.01.2017.

evidencija pravnih osoba Katoličke Crkve u republici hrvatskoj, Ministarstvo uprave; UrL: http://www.appluprava.hr/pravneOsobeKatolickeCrkve/faces/Web-INF/pages/searchForm.jsp 26.01.2016

Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. godine; vlada republike hrvatske, Ured za ljudska prava i prava nacional-nih manjina, Zagreb, travanj 2013.

Odgovor Vlade RH na zastupničko pitanje koje je postavila zastupnica Hrvatskog sabora Nansi Tirelli KLASA: 021-12/14-18/343 UrbrOj: 65-14-02 Zagreb, 25. kolovoza 2014.

46

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 8. lITERATuRA

Organizacijski oblici vjerskih zajednica, Ministarstvo uprave; UrL: https://data.gov.hr/dataset/organizacijski-oblici-vjerskih-zajednica 26. 01. 2017.

popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. (Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, vjeri i materinskom jeziku). državni zavod za statistiku republike hrvatske. Zagreb, 2013.

Zaključak Vlade Republike Hrvatske klasa: 070-01/03-03/03, ur. broj: 5030104-04-3. 23. prosinca 2004.

Nacionalno zakonodavstvo, uredbe i pravilnici

NN 128/1999, Zakon o javnom okupljanju

NN 83/2002, Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica

NN 9/2003, pravilnik o obrascima i načinu vođenja evidencije vjerskih zajednica u republici hrvatskoj

NN 15/2003, protokol o načinu upisa pravnih osoba Katoličke Crkve

NN 196/2003, Ugovor između vlade republike hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u republici hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa

NN 85/2008, Zakon o suzbijanju diskriminacije

NN 137/2010, Zakon o hrvatskoj radioteleviziji

NN 126/13, 145/13, Uredba o osnivanju Komisije za odnose s vjerskim zajedni-cama i Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama

NN 74/2014, Zakon o udrugama

Sudske odluke i presude

županijski sud u varaždinu, Gž.3986/12-2 od 2.4.2013

europski sud za ljudska prava, Savez Crkava riječ života i drugi protiv hrvatska, Zahtjev 7798/08

Odluka Ustavnog suda republike hrvatske broj: U-I-20/1992 od 18. veljače 1998.

Ustavni sud republike hrvatske, U-II - 3961 / 2005 od 5. lipnja 2007. godine

47

VJERSKA PRAVA

I SLOBO

DE : 8. lITERATuRA

Ostala literatura

Marinović-bobinac, Ankica. Marinović-jerolimov dinka. vjerske zajednice u hrvatskoj, Udruga za vjersku slobodu u republici hrvatskoj, prometej, 2008.

Milić, jasmin. Pravni i činjenični status vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. „hrvatska pravna revija“ br. 3/2008., Zagreb: Inženjerski biro, 2008.

Staničić, F. The Legal Status of Religious Communities in Croatian Law, Zbornik pFZ, 64, (2) 225-254 (2014).

vijeće za ljudska prava; Ministarstvo vanjskih i europskih poslova; UrL: http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/ljudska-prava/vijece-za-ljudska-prava/ 28. 01. 2017.

vukojičić Tomić, Tijana. pravni i financijski aspekti položaja vjerskih zajednica u republici hrvatskoj. „pravni vjesnik“, god. 30 br. 3-4, 2014.