4

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:324

1

VATRENE PTICE

Odabrane priče iz Makove škrinje

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:321

2

VATRENE PTICE

Odabrane priče iz Makove škrinje

Izdavač:

Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb

Tel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328

www.glas-koncila.hr; e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr

Mali koncil – MAK, uredništvo: 01/4874 310

www.glas-koncila.hr/mak; e-pošta: mak@glas-koncila.hr

Za izdavača:

Nedjeljko Pintarić, urednik

Biblioteka:

Mala Makova knjižnica, knjiga 2.

Priredila:

Sonja Tomić

Lektura:

Sonja Tomić

Korektura:

Josip Sinjeri

Oblikovanje naslovnice:

Tomislav Kučko

Grafička priprema:

Glas Koncila

Tisak:

Grafika Markulin, Lukavec

Tiskano u srpnju 2010.

Prvo izdanje tiskano u lipnju 2007.

ISBN: 978-953-241-228-4

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne

knjižnice u Zagrebu pod brojem 739686.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati,

reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.)

bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:322

3

Odabrane priče iz Makove škrinje

Mali koncil - MAK

1966. – 2009.

Glas Koncila

2010.

Drugo prošireno izdanje

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:323

4

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:324

5

SADRŽAJ

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU (Sonja Tomić)............................ 9

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU (Sonja Tomić) ...................... 14

PRIČE:

1. SLIJEPI VIDJELAC S KYUSHUA (japanska narodna) ........ 17

2. SEBIČNI DIV (Oscar Wilde) ....................................................... 20

3. GDJE JE LJUBAV, ONDJE JE BOG (Lav N. Tolstoj) ............ 25

4. VUKOVI (Selma Lagerlöf) ........................................................... 31

5. BALADA O MEDVJEDU (Marija Barbarić-Fanuko) .............. 34

6. ANICA POBJEDNICA (Jagoda Truhelka) ................................ 37

7. TAKVA JE BILA NATALIJA (Lav N. Tolstoj) ......................... 40

8. RAJSKA VRATA (stara legenda)................................................ 43

9. ZUJAK OBIČNI NA KRALJEVU KONJU

(Hans Christian Andersen) ........................................................... 46

10. MAGARČIĆ STOLARA JOSIPA ................................................. 50

11. PASTIR (Marija Barbarić-Fanuko) ............................................. 54

12. MOJ PRVI RIBOLOV (Marija Misevicius) ................................ 59

13. SUMNJA (Zdenko Pavić) .............................................................. 62

14. SNOVI BOŽIĆNE NOĆI (Charles Dickens) .............................. 65

15. POKAJNIK (Lav N. Tolstoj) ......................................................... 67

16. NA BADNJU VEČER (Maksim Gorki) ....................................... 70

17. KRALJEVIĆ ZVJEZDAN (Tino Rigoni) .................................... 73

18. RIBE ILI – ČOVJEK (Josef Reding) ........................................... 77

19. TKO JE POBJEDNIK? (Fernando Revilla) ............................... 81

20. CRVENKAPICA (Marija Barbarić-Fanuko) .............................. 84

21. GNIJEZDO POD SUNCEM (Marija Barbarić-Fanuko) .......... 87

22. ISUS SE ZABUNIO (Miško) ........................................................ 90

23. NAJTIŠI SNIJEG (Marija Barbarić-Fanuko) ............................ 93

24. AKVARIJ (Marija Barbarić-Fanuko) .......................................... 96

25. STARA I NOVA GODINA (Mara Švel-Gamiršek) .................... 99

26. ŠTAP (K. H. Waggerl) .................................................................... 105

27. MALA VATRENA PTICA (indijanska narodna) ....................... 107

28. POKAŽI MI BOGA (Lav N. Tolstoj) ........................................... 110

29. UZMITE, JEDITE... (H. A. Mertens) ........................................... 112

30. O MAJI, FLEKICI I TEBI (Stjepan Lice) .................................. 115

31. MLIJEKO BOŽJE (iz židovske tradicije) .................................. 117

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:325

6

32. OSMI MAGARAC........................................................................... 119

33. TRAVKA I MRAV (Stjepan Lice) ................................................ 121

34. LUKAVAC KIČIGO (japanska narodna) ................................... 123

35. DAVOR I VRAPČIĆ (Stjepan Lice) ............................................. 125

36. TRI SINA (Lav N. Tolstoj) ............................................................ 128

37. IMA JOŠ ANĐELA ČUVARA (Willi Wagner) ............................ 129

38. LIJEPA (Luciana Martini) ............................................................ 131

39. HODOČASNIK PLAVIH OČIJU (Luciana Martini) ................ 134

40. IGLA, BISER I ZLATNA KUGLICA (kineska narodna) ........ 137

41. LICE DJETETA .............................................................................. 139

42. VRAPČIĆ U CIPELI (Tèrèsah) .................................................... 142

43. BOŽIĆNO DRVCE (Fjodor M. Dostojevski) ............................. 144

44. STRAŽA ZA SMRT (Alphonse Daudet) ..................................... 146

45. BLAGO MUDROSTI (Luciana Martini)..................................... 148

46. NA PLANINI (Luciana Martini) .................................................. 150

47. RAZBIJENO STAKLO (Rossana Guarnieri) ............................ 154

48. TAJNA NESTALE SLIKE (Andrija Žic) .................................... 159

49. POGAČA .......................................................................................... 162

50. NEOBIČAN BOŽIĆ GOSPODINA TEODORA

(Luciana Martini) ............................................................................ 166

51. SIROMAH ....................................................................................... 170

52. KRALJ SA ŠEŠIROM (Luciana Martini) ................................... 173

53. U KUTIJI ZA HLADNJAK (Michele d'Angelo) ........................ 175

54. USKRSNA SVIJEĆA (prema L. N. Tolstoju)............................. 178

55. MAJKA CHANG (kineska narodna) ........................................... 181

56. PAVLOVO STABLO (M. G.) ......................................................... 184

57. UPOZNAJMO SE (M. C. M.) ........................................................ 188

58. ZNAK (R. R.) ................................................................................... 191

59. BOBICE I ZRNCA ......................................................................... 194

60. KRALJ U POTRAZI ZA MIROM (S. S.) .................................... 196

61. DOĐI, SESTRO FRANCISKA (G. L.) ......................................... 199

62. SAKUPLJAČ PRNJA (N.) ............................................................. 202

63. JEDNA JE ZVIJEZDA PALA S NEBA (N.) ............................... 204

64. POSTOLAREVA KRUNA (autor nepoznat) .............................. 207

65. PROSJAK – GOST ......................................................................... 209

66. DJECA I KRUH (M. K. Ta) ........................................................... 212

67. KAD BUDE VELIK I ČVRST KAO ČELIK (Stjepan Džalto) .. 214

68. PRVI KORAK (U. L.) ..................................................................... 216

69. KAKO SMO MI DARIVALI SVETOGA NIKOLU (F. B.) ........ 218

70. VALENTINOVO (A. M.) ................................................................ 221

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:326

7

71. U GOSTIONICI "MRKI MEDVJED" (M. K.) ............................. 223

72. DOBRO DJELO (R. H.) ................................................................. 225

73. ANĐEO ČUVAR (T. P.) .................................................................. 227

74. MORAŠ TRČATI ............................................................................ 229

75. DJEVOJČICA BRIGITA I KRALJEV VUK (J. R.) ................... 231

76. SUMORAN DAN (M. A.) ............................................................... 233

77. ROĐENDAN U NEDJELJU (H. L.) ............................................. 236

78. ZAČARANI RUBALJ (Nikolaj Ljeskov) .................................... 238

79. BOŽIĆNA ZVIJEZDA (meksička narodna) .............................. 240

80. MJESTANCE IMENOM SREĆA (V. F.) ..................................... 241

81. TAJANSTVENA KUĆA (V. K.) ..................................................... 243

82. ZAČARANA ZDJELICA (francuska legenda) ........................... 247

83. TRI PITANJA (prema L. N. Tolstoju) ......................................... 249

84. PRIJATELJSTVO S IVANOM (I. G.) .......................................... 253

85. BOŽIĆNA RADOST (G. R.) .......................................................... 255

86. ELEUTERIJEV NAPUTAK (M. A.) ............................................. 257

87. CRVENI BRODIĆ (M. A.) ............................................................. 260

88. VAMPIR (E. V.) ............................................................................... 262

89. KOŠARICA PUNA NAPASTI (Angelo Roncalli) ...................... 265

90. UKRADENO BOŽIĆNO DRVCE (B. R.) .................................... 268

91. ČETVERO BRAĆE (C. K.) ............................................................ 271

92. TKO ĆE U NEBO? (Sonja Tomić) ............................................... 273

93. ISTINITA RUŽA (indijska priča) ................................................ 275

94. VIJAK (Sonja Tomić) ..................................................................... 277

95. MRVIĆ NA DAR (Sonja Tomić) ................................................... 282

96. KAKO JE NASTAO LEPTIR (Stjepan Tomić).......................... 286

97. ORMAR (Stjepan Tomić) .............................................................. 288

98. SJAJ U ŠTALI (Stjepan Tomić) ................................................... 291

99. TRI KRALJA (Stjepan Tomić) ..................................................... 294

100. ISKUŠAVANJE (Sonja Tomić) .................................................. 297

101. PATULJAK (Josip Sanko Rabar) .............................................. 299

102. ŠIMI JAJE ili Uskrs iz knjige djetinjstva (Tin Kolumbić) ... 301

103. ČUDESNA VATRA NADBISKUPA STEPINCA

(Josip Balaško) .............................................................................. 303

104. LEGENDA O ZLIM VREMENIMA I DOBROME NIKOLI

(Mirko Ivanjek) ............................................................................. 306

105. KAMEN LJUBAVI (Zoran Katić) .............................................. 309

106. POTRAGA ZA BLAGOM (Iva Noršić) ...................................... 312

107. PRIČA O MAČKU (Ivan Golub) ................................................ 316

BIOGRAFIJE ........................................................................................ 319

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:327

8

fra Gabrijelu Đuraku

(* 1913. - † 1974.) i

don Luki Depolu (* 1942. - † 1998.)

neumornim navjestiteljima radosne vijesti

malenima!

Posvećeno

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:328

9

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

O važnosti pripovijetke

U samim počecima Glas Koncila prepoznao je pripo-

vijetku, bajku i basnu kao jedno od nezaobilaznih odgojno-

-obrazovnih sredstava. Premda moraju biti zabavne i izaziva-

ti djetetovu radoznalost, one nisu puka zabava, štoviše, nisu

ni namijenjene samo djeci – to prije što ih odrasli pišu, a najče-

šće su i protagonisti. Kao umjetnička djela neprolazne vrijed-

nosti pripovijetke, bajke i basne izražavaju čovjekova životna

iskustva te izravno dotiču srca čitatelja i slušatelja. Bez po-

moći tih triju književnih vrsta dijete bi se osjećalo zanemare-

no, čak odbačeno i poniženo. Koristeći vlastite misaone pro-

cese – ma koliko se oni protivili racionalnosti odraslih – pri-

povijetke, bajke i basne otvaraju čudesne vidike, koji djetetu

dopuštaju da nadiđe trenutni osjećaj potpunog beznađa. Da

bi povjerovalo u priču te njezino optimistično gledanje učinilo

dijelom svoga doživljaja svijeta, djetetu je potrebno da je čuje

više puta (usp. Bruno Bettelheim, Značenje bajki, str. 72, Pro-

sveta, Beograd, 1979.), da je uvijek ponovno čita. Ako je povrh

toga i glumi, čini je i istinitijom i stvarnijom (usp. isto).

Na tim spoznajama niknuo je i rastao Mali koncil – Mak,

katolički časopis za djecu predškolskog i školskog uzrasta.

Kratka povijest Maloga koncila – Maka

Daleke 1965. godine, 10. siječnja, zasijana je prva sjemenči-

ca: prilog na stranicama Glasa Koncila pod naslovom Vama

djeco. Donio je malu zanimljivost o redovnici pilotkinji, zanim-

ljivosti iz svijeta prirodoznanstva, o šišmišima letačima bez ra-

dara, rebus, križaljku i zgodu iz života misionara. Već u sedmo-

me broju (18. travnja 1965. godine) priloga nalazimo prvu pripo-

vijetku – Uskrsni kolač naše majke, Tinyja Herzberga. Dječaci iz

priče ne žele da mati otkrije kako su razbili jaja – dragocjenost

u siromaštini nakon II. svjetskog rata – kradu, ali sve dobro za-

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:329

10

vršava i dječaci su naučili kako ne valja krasti. Pripovijetka je u

ono doba krajnje oskudice, bijede u komunizmu, morala biti

bliska svakome hrvatskom djetetu (sjećam se da je moja po-

majka, kao i mnoštvo drugih domaćica, davala prednost kolači-

ma koji se mogu umijesiti samo s jednim jajetom, a kolač s tri

jaja, dolazio je u obzir jedino za Uskrs). Nakon te prilog redovi-

to donosi i moralno-poučnu pripovijetku.

Prvi Mali koncil, kao mjesečni prilog Glasa Koncila za

djecu, izišao je u ožujku 1966. godine. Tadašnji zagrebački nad-

biskup Franjo Šeper i đakovački biskup Stjepan Bäuerlein do-

govorili su se o izdavanju dječjeg lista pod imenom Mali kon-

cil. Dogovoreno je da ga uređuju svećenici Đakovačke bisku-

pije, a tiska Glas Koncila kao svoj prilog. Glavnim urednikom

imenovan je svećenik Marko Majstorović, odgovornim tadašnji

zagrebački pomoćni biskup, a kasnije nadbiskup i kardinal

Franjo Kuharić. Glavni suradnici bili su urednici Glasa Koncila

Vladimir Pavlinić i Živko Kustić. Nakon četvrtoga broja oni su

preuzeli i uređivanje lista. Od 1968. do 1974. godine urednikuje

fra Gabrijel Đurak (posljednji urednik negdašnjega dječjeg li-

sta Anđeo čuvar). Naslijedio ga je don Luka Depolo, koji je taj

posao radio dvadeset i četiri godine, tj. sve do svoje smrti 1998.

godine. Godine 1978. Mali koncil dobiva skraćenicu MAK.

Nakon don Luke, dužnost glavnog urednika vrši (sve do danas)

Vojmil Žic. Odgovorni urednik cijeli niz godina bio je ravnatelj

Glasa Koncila Josip Ladika, a posljednjih godina to je Nedjeljko

Pintarić, sadašnji ravnatelj Glasa Koncila.

Što Mak donosi

Tijekom četrdeset godina izlaženja Maka – uz brojne stri-

pove, romane u nastavcima, zagonetke, rebuse, križaljke, mali

mozaik dobrote, kateheze (Tomica, Denis, Domagoj itd), dječje

radove, pisma naših misionara, tribus (biblijski sadržaji obra-

đivani s vjeroučiteljima i okrunjeni kvizovima znanja), kratke

obavijesti, ubrzo i Blaževu poštu – njeguju se duža i kraća pri-

povjedačka djela (u novije vrijeme i slikopriča) u rubrikama

"priča" i "kratka priča". To su pripovijetke vezane uz pojedine

dijelove crkvene godine, biblijske priče, legende o biljkama i

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3210

11

životinjama, legende o svecima, basne, bajke i poznate bajke

na novi način, priče iz života djece i odraslih, one koje su na-

pisala sama djeca te narodne i umjetničke pripovijetke.

Iz obilja od gotovo osamsto pripovijetki valjalo je uz četr-

desetogodišnji jubilej Maka odabrati barem po dvije za svako

godište. No činjenica da neka godišta nude veliki broj knji-

ževnih djela (primjerice 1967. godina donosi pravo malo bogat-

stvo: devet pripovijetki Marije Barbarić-Fanuko, te jednu pri-

povijetku Mire Preisler, Selme Lagerlöf, Jagode Truhelke i

Lava Nikolajeviča Tolstoja), dok neka oskudijevaju, poprilič-

no je otežala izbor, to prije što je bilo važno da sva godišta

budu – koliko je moguće – ravnomjerno zastupljena. Na kraju

se odlučilo za okrugao broj, za stotinu pripovijetki. Nažalost,

lijep broj kvalitetnih pripovijetki nije uspio naći svoje mjesto

u ovoj zbirci. One su ostale zasad dostupne tek u uvezanim go-

dištima Maka, te čekaju svoj čas.

O autorima i njihovim biografijama

Usprkos gorkim vremenima (od 1945. do 1990. godine) list

je tijekom svoga postojanja okupio znatan broj vrsnih do-

maćih suradnika (likovnih i književnih). Spomenimo bar poz-

natije: Bifel, Žibrat, Neugebauer, I. Fanuko, M. B.-Fanuko, I.

Raos. Čitatelj će zapaziti da su pripovijetke tih godišta rjeđe

potpisane. Vrlo često nailazimo tek na inicijale, kadšto i na

pseudonime ili uopće nema podataka. Razlog je jednostavan:

prilike u komunističkoj Jugoslaviji nalagale su oprez svemu

hrvatskome i svakomu u Crkvi. Doživjeti sudsku osudu, za-

tvor ili ostati anoniman. To su iskustvo doživjele i Makove

priče. Pripremu za objavljivanje priča u tim okolnostima preu-

zela je najčešće s. Nives Kuhar. No poprilično su pomagali i

urednici Ante Živko Kustić, Vladimir Pavlinić, Gabrijel Đu-

rak, Luka Depolo i Vojmil Žic, kao i suradnici Mijo Gabrić i

Andrija Žic (koji je usto i autor). Stoga se među biografijama

autora nalaze i njihove.

S druge strane pet imena (M. Misevicius, Z. Pavić, F. Re-

villa, T. Rigoni i W. Wagner) ostalo je bez popratnoga teksta.

Prema riječima s. Nives Kuhar ta su imena ili pseudonimi, ili

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3211

12

stvarna imena ljudi, kojima književnost nije profesijom, te do

valjanih podataka o njima nije bilo moguće doći ni preko Na-

cionalne i sveučilišne knjižnice, ni pretražujući po internetu.

Pripominjem da dužina biografije nipošto nije pokazatelj

vrsnosti autora, nego je puka posljedica količine dostupnih

podataka.

Zašto Vatrene ptice?

Naziv zbirke svakako je nadahnula pripovijetka Vatrena pti-

ca. Naime ptice, ta nebeska bića, možda su najbolji simbol onog

duhovnog. A cilj Makovih pripovijetki od samog je početka bio:

zrnca duhovnosti darovati djetetu (pa i odraslima) na jednosta-

van, na igriv način. Tako je ova zbirka zamišljena kao jato pti-

ca. Vatrenih. Ptica koje su ognjem (simbol Duha Svetoga), što ga

nose, kadre užgati u čitateljevu srcu bar mali plamen.

O primjeni pripovijetke

I, nakraju, valja na primjeru pokazati kako je ova zbirka pri-

povijetki ne samo mala estetska poslastica i ugodna razbibriga,

koja usput pruža i znanje, ne samo moguća lektira za nastavu

hrvatskog jezika i književnosti, nego je kao štivo prikladna i za

ekspliciranje svetopisamskih tema u nastavi vjeronauka. Promo-

trit ćemo pripovijetku Vatrena ptica (indijanska narodna, Mak,

ožujak 1976) koja je nadahnula naziv ove zbirke. Budući da

svaka slika ponuđena u pripovijeci ne nosi naboj relevantan u

biblijskom smislu, osvrnut ćemo se samo na dodirnice sa Sve-

tim pismom, a njih je začuđujuće mnogo – začuđujuće jer bismo

lako mogli pomisliti: Pa to je priča tko zna kojega indijanskog

plemena, dakle, poganština i otkud joj veza s Biblijom?!

Kratka raščlamba pripovijetke Vatrena ptica

Pripovijetka počinje slikom tipičnom za bajku: Tri brata

(jedan sposoban za sućut, a dvojica bešćutna te bi ubila pticu)

odlaze u lov. Ptica svjetlucava repa želi ih obdariti vatrom. Dak-

le nebesko biće nudi čovjeku dar. Tu naslućujemo dodir s

Duhom Svetim i njegovim darima, što pojačava slika "pla-

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3212

13

mičaka" koji igraju na repu ptice. Braća iskustveno otkrivaju da

vatra svijetli, ali i žeže. I Pismo poziva na vlastito iskustvo: kad

npr. učenici pitaju Isusa gdje stanuje, on im ne objašnjava, već

ih poziva da dođu i vide. Ako žele dar, braća imaju biti poslušna.

Sva trojica čuju riječi ptice i odmah ih vrše: seljanima ispripo-

vjede što im se dogodilo i poglavica zapovijeda da se sve učini

kao što je naredila ptica. Isus veli da ga ljubi tko čuje i vrši njego-

vu riječ. Štoviše, cijelo selo (zajednica!) čuje poruku i smjesta

djeluje. Sve je na nogama, svaki sa suhom granom u ruci. Izlazi

sunce, ptica se spušta s visina, na repu joj igraju plamičci. Lako

ju je tamnu vidjeti u svjetlu izlazećeg sunca. No plamičci na

njezinu repu "utopili" bi se u svjetlosnome moru, što sugerira da

ponuđena slika nije faktična nego je imaginarna s porukom (kao

svrhom) da je Svjetlost jedna, ali je u tom jednom – dvoje! Na

neki način i troje! Tko dotakne pticin gorući rep, tko bude

najvještiji i najvredniji (opet zahtjev tipičan za bajku), donijet će

u selo vatru. Svi jure za pticom preko livada i brežuljaka, litica i

kamenja, preskačući potoke i rijeke. Trojica braće prednjače (za

bajku tipično) i kad stižu do neke šume (tajnovito, mračno, ne-

poznato – simbol osame i poniranja u sebe) sva trojica čuju glas-

poziv da gladnoj i žednoj starici donesu nešto hrane i pića. Ali

zbog žudnje da ostvare svoj cilj, dvojica kao da i nisu čula. Treći,

Inivi, procjenjuje da ionako neće stići pticu i odriče se zapravo

svoje žudnje te biva sposobnim pomoći starici. Uzalud najstariji

brat moli pticu vatru jer ona mu je može dati tek kad pomogne

starici u potrebi. Ta, samo ljubav spram bližnjih užiže božanski

oganj u srcu! Inivi, pak, pruža starici hranu i toga časa čuje šum

(podsjeća na šum koji su čuli učenici pri silasku Duha Svetoga)

krila i ugleda pticu koja mu zapovjedi da svoju suhu granu (čo-

vjek bez onoga Božanskog nalik je suhoj grani) položi na njezin

vatreni rep. Inivi je najdostojniji ponijeti vatru u selo. Koji ljubi

bližnjega, najdostojniji je nebeskoga dara. I čim Inivijeva suha

grana dotakne pticin rep i užga se, i starica i ptica nestaju. Oči-

to je da su obje isto! Što je Inivi učinio starici, učinio je zapravo

– ptici! Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni uči-

niste (Mt 25, 40).

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3213

14

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

U nepune dvije godine rasprodano je prvo izdanje zbirke

Makovih pripovijetki – radujem se što su Vatrene ptice našle

put do vaših srdaca – i, evo, drugoga, proširenog izdanja. Na-

ime, posljednja, tj. stota pripovijetka objavljena je u Maku

2006. godine, pa je u ovo izdanje dodano još sedam pripo-

vijetki. Zapazit ćete da je svega jedna uzeta iz 2007. godine.

Razlog je jednostavan. U tom godištu nalaze se, osim Rabaro-

ve, jedino pripovijetke autorice koja je već zastupljena u ra-

nijim godištima. Zasigurno ćete opaziti i to da su po tri pripo-

vijetke odabrane za godišta 2008. i 2009, čemu je razlogom

upravo recepcija čitateljstva. Među Biografije uvršteno je i

sedam novih životopisa, čija je dužina, i ovaj put pripominjem,

ovisila samo o dostupnim podacima (primjerice o životu au-

tora Zorana Katića – zbog teške bolesti koja ga je pogodila –

samo se od njegove obitelji moglo dobiti nekoliko podataka,

ali sigurna sam da se ono najvažnije može iščitati iz njegove

pripovijetke). I napokon, duboko vjerujem da će i nove "pti-

ce" saviti toplo gnijezdo u srcu svakog čitatelja.

Sonja Tomić

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3214

15

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3215

16

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3216

17

Japanska narodna

SLIJEPI VIDJELAC S KYUSHUA

Mali koncil, travanj 1966., str. 9

Prije dvije stotine godina živio je na japanskom oto-

ku Kyushuuu samuraj po imenu Riokai. Bogati čo-

vjek, nije znao što da počne s bogatstvom. Tumarao

je od zabave do zabave, od gozbe do gozbe. Kvario je

djecu svojih slugu. U svađi je ubio kneza, svoga gospodara.

Jednoga dana dojadio je i sam sebi i smučila su mu se njego-

va zlodjela. Već je bio pripremio mač da se ubije, kadli mu pa-

dne na pamet da ne bi smio otići sa svijeta dok ne učini barem

jedno dobro djelo. Dok je razmišljao koje bi dobro djelo bilo

najvrednije, sjeti se goleme pećine što se kao otok dizala po-

sred rijeke Jama-kunigawa, nedaleko sela Ao.

Pećina je služila kao stup mosta preko rijeke, ali je bila i

smrtna stupica. Putnik koji bi prošao preko prvog luka mosta

morao se onda, da bi došao do drugoga, penjati preko jako str-

me stijene. "Kad bih kroz tu pećinu prokopao tunel", razmi-

šljao je Riokai, "opet bih mogao sebi povratiti dobar glas."

I pribavi Riokai tisuću čekića i tisuću dlijeta i dovuče ih k

rijeci. Prije toga je razdijelio sav svoj imetak siromasima i

obukao se u sivu pokorničku haljinu, pa se odmah dao na

posao.

Kad se istrošio prvi

čekić i dlijeto, samuraj je

bio samo malo ogrebao

pećinu. Nakon pedeset

čekića i dlijeta nastala je

rupa od devet stopa, a na

to je potrošio cijelu godi-

nu. Nakon dvjesto pede-

set čekića i šest godina

teškoga rada izdubao je

Riokai četrdeset stopa u

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3217

18

pećini. Od sedme godine dalje napredovao je brže, jer su mu

ljudi iz Aa, koji su mu se najprije rugali, pomagali tako što su

mu donosili najpotrebnije stvari.

Malo prije nego što je istrošio petstoti čekić, umalo da nije

stradao. Joshida, mladi knez od Kyushua, došao je u Ao da se

osveti Riokaiju, ubojici svoga oca. Dozvao je klesača iz mrač-

ne rupe. Kad je ugledao pokornika, koji je od dugotrajna sa-

gibanja postao grbav i ostario od silnoga posla, sažali mu se

čovjek. Nije smogao hrabrosti da odmah zamahne smrtono-

snim bodežom, tako da je Riokai mogao upitati:

– Ne možeš li pričekati dok svladam kamen?

Jošida je bez riječi otišao.

Ali mladi se knez vraćao sve češće i češće. Jednoga dana

uhvati i on čekić i dlijeto. Godinama je i on teško radio rame

uz rame sa svojim smrtnim neprijateljem. Je li se Jošida

mučio samo zato da bi što prije mogao izvršiti svoju osvetu?

Ali zašto je onda podupirao starca kad bi ovaj malaksao od

umora?

I zašto je vezao Riokaiju rane kad bi se on ozlijedio?

Samuraj je radio dvadeset i jednu godinu, sedam mjeseci

i osamnaest dana, a osvetnik s njime tri godine, jedanaest

mjeseci i dvadeset i pet dana. Tada se dogodilo ono što su svi

držali za nemoguće: pećina na rijeci Jama-kunigawa bila je

probijena. Tisuće čekića i dlijeta svladalo je sto osamdeset

stopa najtvrđega kamena. Ali svjetlo, koje je doprlo u tunel

kroz otvor na drugoj strani, Riokai više nije vidio. Njegove oči,

izranjene od mnogih mrvica razbijenoga kamena, bijahu

oslijepile.

A knez Joshida je stao plesati i pjevati:

– Došao je veliki dan!

– Da, došao je tvoj veliki dan – prošapta Riokai i pruži

knezu vrat: – Evo, uzmi što ti dugujem!

– Nisi ti moj dužnik, već sam ja tvoj, Riokai – odgovori Jo-

šida, kojega je odjednom ostavila sva obijest i svaka želja za

osvetom.

– Samo moja smrt može može biti zadovoljština za smrt

tvoga roditelja – usprotivi se slijepi samuraj.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3218

19

– Kao naknadu za smrt čovjeka koji je mene rodio ti si u

meni rodio tri istine – reče knez Joshida. – Prva istina koju

sam spoznao jest da je osveta zločin. Ona sprečava grešnika

da čini pokoru za svoje zlodjelo. Druga je istina da čovjek

mora radom služiti bližnjemu. I treća, da je čovjek sposoban

za veliko djelo ako on pomoću tisuću čekića i tisuću dlijeta

svoje dobre volje ojača u vatri strpljenja.

Jošida, koji je svojim sjajnim djelima ušao u povijest svoje

zemlje, oprostio se od Riokaiju kao prijatelj. A Riokai je još

dugo živio u osami Aoa. Slijepoga Riokaiju još i danas u Ja-

panu spominju kao primjer kako čovjek koji vidi može biti

slijep, a kako slijepac može vidjeti.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3219

20

Oscar Wilde

SEBIČNI DIV

Mali koncil, prosinac 1966., str. 12 – 14

Svakoga poslijepodneva, kad su dolazila iz škole, djeca su

obično išla igrati se u Divov vrt.

Bio je to divan i prostran vrt s mekom, zelenom tra-

vom. Tu i tamo izdizalo se iz trave lijepo cvijeće kao

zvjezdice. U vrtu je bilo dvanaest bresaka, koje su se u proljeće

osule nježnim, ružičasto-bisernim cvjetovima, a u jesen dono-

sile bogate plodove. Ptice su skakutale po drveću i cvrkutale

tako milo da su djeca često prekidala igru da bi ih slušala.

– Kako li smo sretni ovdje! – govorila su djeca jedno dru-

gome.

Jednoga dana vratio se Div. Bio je u pohodima kod svoga

prijatelja Kornskog Ljudoždera i ostao kod njega sedam godi-

na. Kad je prošlo sedam godina, ispričao mu je sve što mu je

imao reći, jer on nije mo-

gao ni znao mnogo go-

voriti, pa je odlučio vrati-

ti se u svoj dvorac. Kad je

došao, vidio je djecu kako

se igraju u vrtu.

– Što vi radite ovdje?–

srdito poviče Div, a djeca

pobjegoše.

– Moj vrt je samo moj

– reče Div – to neka znaju

svi, i ja neću dopustiti da

se u njemu igra itko dru-

gi osim mene!

Stoga podigne visoku

ogradu oko vrta i postavi

ploču s opomenom:

Ulaz strogo zabranjen!

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:3220

317

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32317

318

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32318

319

ANDERSEN, Hans Christian

Po svem svijetu poznat i svoj djeci mio danski pripovjedač,

rodio se 2. travnja 1805. godine, u siromašnoj obitelji u Oden-

seu na otoku Fyenu. Pohađao je baletnu i pjevačku školu te gi-

mnaziju u Slagelseu i Helsingöru, gdje je i stvarao svoje prve

književne radove. Godine 1829. objavio je humorističku skicu

Pješačenje od Holmskog kanala do istočnog rta Amagera i jedan

igrokaz, a 1830. godine prvu zbirku pjesama Melodije srca

(1867. godine objavljuje zbirku Poznate i zaboravljene pjesme).

Putovanja po Njemačkoj, Italiji, Švedskoj, Španjolskoj, Portu-

galu, Francuskoj, Švicarskoj, Grčkoj i Turskoj urodila su puto-

pisima, romanima i dramama, od kojih spomenimo: Fantazije

i skice, Prizori s puta po Harzu, Vinjete, Dvanaest mjeseci,

Agneta i vilenjak (dramski spjev), Samo guslač (doživio velik

uspjeh), Mulat, Maurka, Pjesnikov bazar, U Španjolskoj, Posjet

Portugalu, Sretni Peer, Ahasver (ep) i Dvije baronese. Prvi veći

književni uspjeh Andersen je postigao romanom Improvizator,

u kojemu govori zapravo o sebi samome. No puninu svog izra-

za našao je u pripovjedačkoj prozi namijenjenoj djeci. Siroma-

štvo i socijalna nepravda, njegove pratilice kroz djetinjstvo i

mladost, ostavile su traga u njegovu stvaralaštvu, u kojem je

uvijek prijatelj slabih. Dobrota i sućut prema svima koje je život

odbacio našli su svoj izraz u poznatim bajkama i pripovijetka-

ma: Slikovnica bez slika, Ružno pače, Djevojčica sa žigicama,

Slavuj, Mala sirena, Divlji labudovi, Leteći kovčeg, Zaručnici,

Pero i tintarnica, Vademar Daae i njegove kćeri, Posljednji san

staroga hrasta, Čajnik, Leptir, Heljda, Snježna kraljica itd. No

Andersenova dobrota nipošto nije lišena fine ironije, najčešće

uperene protiv sebe samoga, npr. Patuljak kod trgovca, Zujak...

Premda su protagonisti u njegovim djelima često životinje, bilj-

ke pa i predmeti, on zapravo uvijek govori o ljudima. Prvim

sveskom bajki Bajke kazivane djeci, Andersen se – kao što

kazuje naslov – obraća djeci, ali štivo je ubrzo osvojilo i odra-

sle čitatelje pa slijede Nove bajke i Sabrane bajke i priče (tu su

i čuvene ilustracije V. Pedersena). Godine 1846. započeo je pi-

sati životopis Bajka moga života, koji je dopunjavao sve do

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32319

320

svoje smrti 4. kolovoza 1875. godine, na imanju Rolighed u

Rosenvaengetu kraj KØbenhavna.

BALAŠKO, Josip

Josip Balaško rodio se 11. veljače 1941. godine u Brezovi-

ci. Školovao se u Zagrebu. Diplomirao je na Fakultetu strojar-

stva i brodogradnje u Zagrebu. U struci je radio sve do umi-

rovljenja, a sada živi i piše za djecu i mladež u Zagrebu (Bre-

zovica).

Surađuje u dječjim listovima, zbornicima, godišnjacima…

Surađivao je i u humorističko-satiričnim listovima: Feferon,

Jež, Berekin, Paradoksi, Žalac, Zgubidan, Sraka, Potepuh…

Napisao je tekstove za pedeset i tri objavljene slikovnice.

Objavio je dvije knjige poezije za djecu Poljubit ću je su-

tra i Od rujna do rujna, romane za mladež Razbijeno zrcalo,

Prikovani za snove, Prerastao sam crva, i Vrag spava u Kaši-

ni, scenske minijature (za vrtiće i škole) Zvonjava tišine, knji-

gu bajkovitih i basnovitih pripovjedaka Plavi žabac te za odra-

sle knjige aforizama: Reizborni d(r)ugovi, G(l)adne godine i

Laj jasno, glasno i kratko.

Za roman Prerastao sam crva dobio je nagradu "Mato Lo-

vrak".

BARBARIĆ-FANUKO, Marija

Rodila se 30. srpnja 1936. godine u Resniku kraj Nove Gra-

diške. Nakon srednje škole u Gradiški studirala je u Zagrebu

(gdje i sada živi i djeluje) i apsolvirala povijest umjetnosti i psiho-

logiju. Premda je u slobodnoj profesiji – još od 1969. godine kad

je primljena u Društvo hrvatskih književnika – jedanaest godi-

na predavala je po radničkim sveučilištima tehniku pletiva. Već

punih četrdeset godina objavljuje po novinama i časopisima:

Umjetnost i dijete, Kana, Modra lasta, Mak, Smib, Radost, aQua-

lung i Hrvatsko slovo. Bila je nekoliko godina vanjskom surad-

nicom HR-a za emisiju Laku noć maleni. Pripovijetke i pjesme

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32320

321

objavljuje na HKR-u i HR-u. Kao samostalne knjige izdane su

joj zbirka bajki Jedna ptica pjeva u pustinji i zbirka pjesama

Ogrlica od kiše. Njezine pantomime Kralj i luda (psihološka pri-

povijest o kralju koji se pretvara u ludu, a luda se onda pretvara

u kralja) te Crveno, žuto, modro (detektivska priča) izvođene su

1960. i 1961. godine u kazalištu Gavella. Pripovijetka Blagi dan

dramatizirana je i izvedena na radiju kao i u kazalištu lutaka.

Poeme o ruži trenutačno su u tisku i bit će objavljene u talijan-

skoj reviji za poeziju Semicodrio. U tisku je i knjiga poezije

Mreža puna valova (posvećena o. Bonaventuri Dudi). Vrsna je

pletilja, autorica Halja (odjevne tapiserije – varijacije na starohr-

vatske motive), koje je izlagala u Kristalnoj dvorani hotela In-

tercontinental, u hotelu Panorama (revijalne izložbe), u Beogra-

du na Zvezdari (mobilna izložba), u HNK-u, dvorcu Golubovec,

na Pučkom sveučilištu Peščenica, u galeriji Spektar, galeriji u

Novoj Gradiški, u Omišlju (u lapidariju), u galeriji Stančić

(Varaždin) te u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt (posta-

vljene izložbe). No – kao što sama kaže – ona najviše drži do

izložbe za Vukovarce u dvorcu Brezovica. Bilo je to vrijeme Do-

movinskog rata i u svim sobama dvorca bilo je po podovima

mnoštvo vrećica kraj kreveta, nanizanih jedan uz drugi. Tu su

boravili ljudi koji su uspjeli iznijeti živu glavu iz Vukovara. Slič-

no su i izlošci bili rasprostrti po travi oko dvorca.

D’ANGELO, Michele (vidi: Mijo Gabrić)

DAUDET, Alphonse

Francuski pripovjedač, rođen 1840. u Provansi, a umro

1897. godine. Započeo je stihovima i autobiografskim djelom

Mališan, u kojemu prikazuje svoje djetinjstvo i tužnu mla-

dost. Slavu je postigao pripovijetkama Pisma iz mog mlina, u

kojima opisuje život, sunce i krajolike rodne Provanse. Stvo-

rio je niz živahnih likova među kojima je svakako najpozna-

tiji Tartaren Taraskonac, hvalisavac i dobričina iz trilogije:

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32321

322

Tartaren Taraskonac, Tartaren na Alpama i Luka Taraskon.

Napisao je i niz romana: Fromont mlađi i Risler stariji, Jack,

Le Nabab, Numa Roumestan, Evanđelist, Sapfa i Besmrtnik.

Nakon njih slijedi zbirka pripovjetki i drama Arležanka, koju

je uglazbio G. Bizet. Tu je jako naglašen njegov humanizam

i simpatija za sve patnike. On je uvijek na stranih malih lju-

di, ali ne vjeruje da se društvo može promijeniti.

DEPOLO, Luka

Rodio se u Korčuli 27. siječnja 1942., a umro nenadano 10.

kolovoza 1998. godine u Dubrovniku. U rodnom je mjestu za-

vršio osnovnu i srednju školu, a u Zagrebu diplomirao teolo-

giju. Za svećenika je zaređen 1966. godine. Već za vrijeme stu-

dija u Glasu Koncila pisao je reportaže i vijesti, bio je redak-

tor i grafički urednik, te ga je njegova Dubrovačka biskupija

spremno pustila da kao novinar naviješta riječ Božju. Tako je

sve do smrti bio član uredništva Glasa Koncila (ostavio je

neizbrisiv trag u svojoj višegodišnjoj rubrici Braća naša zabo-

ravljena), a od 1974. godine i glavni urednik Maloga koncila.

U gotovo 25 godina urednikovanja postao je pravi "zaštitni

znak" Maka. Pokrenuo je niz Makovih akcija i pothvata, od

Vjeronaučne olimpijade do Tribusovih nagradnih putovanja.

Kao vjeroučitelj bio je i član Vijeća za katehizaciju. Objavio je

– što u Glasu Koncila, što u Teoviziji – više naslova od kojih

istaknimo: Gorući grm (pripovijetke), Isus s bombonima, Ti

znadeš najbolje, Snaga Kruha, Kako moliti krunicu, Bog te lju-

bi, To je dar... Pisao je i pjesme (i za druge novine; često pod

različitim pseudonimima) i tekstove za Makove mjuzikle, ure-

đivao je knjige, te surađivao s obrazovnim programom Hrvat-

skog radija (u emisijama Mali radio vjeronauk i Priča za laku

noć) i Radio Sljemena (u emisiji Hvaljen Isus i Marija; jutar-

nja razmatranja). Uza sve to bio je i duhovnik sestara milosrd-

nica te dušobrižnik i tješitelj brojnih bolesnika, uspješno po-

vezujući zahtjevni novinarski posao s još zahtjevnijim sveće-

ničkim pozivom.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32322

323

DICKENS, Charles

Najznačajniji i najpopularniji romanopisac engleske knji-

ževnosti rodio se 1812., a umro 1870. godine. Kao sin činovnika

koji je zbog dugova dospio u zatvor, jedanaestogodišnji Char-

les nije mogao nastaviti školovanje, već se morao zaposliti u

tvornici. Kasnije je radio kao činovnik u odvjetničkoj pisarnici

te kao izvjestitelj za parlamentarne debate, pa je tako upoznao

engleske prilike, stanovnike Londona i sam grad. Prvo značaj-

no djelo, roman Posmrtni spisi Pickwickova kluba, izlazio je

u novinskim nastavcima. Uspjeh djela oslobodio ga je novča-

nih neprilika te piše i objavljuje niz romana: Oliver Twist (po-

tresna sudbina djeteta prepuštena sirotinjskom domu), Nicho-

las Nickleby (iskorištavanje djece u privatnim školama), Život

i doživljaji Martina Chuzzlewita (naličje života u Americi),

Sumorna kuća, Poslovanje s tvrtkom Dombey i sin, prodaja na

veliko i na malo i za izvoz (psihološka analiza viših trgovačkih

krugova), David Copperfield (autobiografski roman) i Veliko

očekivanje. Od Dickensovih priča osobito valja istaknuti dvije:

Božićna pjesma i Cvrčak na ognjištu.

ĐURAK, Viktor Gabrijel

Rodio se 7. prosinca 1913. godine u Gračanima (župa Re-

mete, Zagreb). Redu manje braće pristupio je 25. kolovoza

1929. godine, a 5. srpnja 1935. godine u Schwazu (Austrija)

položio je svečane zavjete. Za svećenika je bio zaređen 8. ko-

lovoza 1936. godine. U Redu je obavljao službe definitora pro-

vincije, tajnika, gvardijana, župnika, katehete, orguljaša i zbo-

rovođe. Uza sve poslove u Redu, o. Gabrijel je od 1938. do 1945.

godine obilazio zagrebačke bolnice (osobito onu za plućne

bolesti) hrabreći bolesnike i dijeleći im sakramente. Prije i za

vrijeme II. svjetskog rata uređivao je dječji katolički mjeseč-

nik Anđeo čuvar, u kojemu su svoje prve uratke objavili mno-

gi hrvatski pjesnici (tu je startao i Ivan Goran Kovačić). Bio je

posljednji glavni urednik Anđela čuvara, a prvi glavni ured-

nik Maloga Koncila (1968. godine). Dok je u Anđelu čuvaru

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32323

324

vodio Urednikovu poštu, u Malom je Koncilu vodio rubriku

Moja djeco mala i velika, čujte sada svoga urednika! Kad je

u rujanskom broju 1972. godine najavljena Naša vjeronaučna

olimpijada, pa sve do velikog finala 30. travnja 1973. godine

u Zagrebu, o. Gabrijel je lektorirao i korigirao olimpijske

materijale i nadahnjivao organizaciju, a od početka olimpija-

de 25. ožujka 1973. godine u Pregradi svake je nedjelje bio u

jednom od natjecateljskih središta. U Glasu Koncila uređivao

je Karitasovu rubriku Tko je moj bližnji?. Nakon 45 godina re-

dovništva i 38. godina svećeništva umro je iznenada u šezde-

set i prvoj godini života, u Zagrebu, 7. travnja 1974. godine.

Znakovito – jer prijelaz Bogu o. Gabrijela, oduševljenika

cvijećem i glazbom, zbio se na Cvjetnicu, nakon koncerta u

crkvi svetoga Vinka.

DŽALTO, Stjepan

Bosanski Hrvat, svećenik i književnik rodio se 21. listopa-

da 1931. godine u Voljicu kraj Gornjega Vakufa, a Gospodinu

prešao 2008. u Sarajevu. Školovao se u Zagrebu, Rijeci i Đako-

vu. Kao svećenik službovao je od 1959. godine po različitim

župama. Obnavljao je i gradio župne dvorove, vjeronaučne dvo-

rane i crkve, te po tome postao vrlo poznatim u teškim vreme-

nima komunizma. Godine 1972. za nj je čuo sav vjernički ka-

tolički svijet u nas – te je naime godine objavio svoju prvu zbir-

ku pripovijesti Selo Svađalovo, u kojoj se već naziru sve bitne

odlike njegova književnog opusa: izvanredno zapažanje život-

nih uvjeta našeg puka, lakoća kojom pripovjeda kao i moralna

i nacionalna zauzetost. Godine 1974. objavio je prvi roman Gla-

dne i nemirne godine. Zbirka pripovijetki Priče iz Pasjih Kori-

ta izlazi mu 1982., a već sljedeće godine roman Naricanje Fra-

ne Markanova. Godina 1988. bila je osobito plodna. Svjetlo

dana ugledali su zbirka pripovjedaka Svečev kafić i zbirka

pjesama Spontanosti. Roman Pod Jurcanovim orahom (objav-

ljen 1990.) napisan je u prvom licu, a to je ostarjeli Stipan, Jur-

canov sin, koji iščekuje smrt i stoga se više nikoga ne boji te o

svemu što je proživio i gledao može izreći cijelu istinu. Njego-

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32324

325

va slušatelja, mladoga Tvrtka u romanu ne čujemo, on ne od-

govara na Stipanovo pričanje. Roman je dokument i svje-

dočanstvo o posebnom odnosu prema ratu i poraću, idejama i

moralnim zamršenostima, karakterističan za ljude kojima je

tradicija sve. Komedije, tragedije, tragikomedije i drame iz

života sabrane su u knjizi Pismo (objavljena 2003). Godine 2004.

objavljen je roman Svjetlost u tami. Nosi u sebi autobiografske

elemente: oslijepjeloj su majci sinovi – inače borci u Domovin-

skom ratu – i njihova ljubav i pažnja svjetlost u tami, baš kao

što su poznanici i prijatelji svjetlost u tami koja okružuje

slijepog autora. Godine 2006. objavljena je i zbirka pripovijetki

Priče od uzdaha.

GABRIĆ, Mijo (MIŠKO i MICHELE D’ANGELO)

Rodio se 25. rujna 1943. godine u Radovanju, u župi Orio-

vac. Godine 1958. kreće u sjemenište na zagrebačkoj Šalati, a

nakon mature 1962. upisuje studij teologije. Prekida ga zbog

odlaska u JNA i nastavlja nakon odsluženja vojnog roka. Go-

dine 1966. s kolegama bogoslovima počinje svirati i pjevati. Za

svoj glazbeni sastav odabiru znakovito ime VIS "Žeteoci". Već

sljedeće godine "Žeteoci" idu na turneju. Godine 1968. gostuju

po Americi i snimaju svoju prvu ploču a potom putuju po ci-

jelom svijetu, da bi 8. prosinca 1969.u Dubrovniku održali po-

sljednji koncert (službeno je zadnji zajednički nastup bio 1971.

godine na Marijanskom kongresu u Mariji Bistrici). Naime

1969. godina za većinu "Žetelaca" početak je novog života. Mijo

Gabrić biva zaređen za svećenika i kardinal Kuharić (u to

doba bio je još nadbiskupom) šalje ga u župu Oborovo i potiče

ga da se priključi Glasu Koncila. Tako mladi svećenik preko

tjedna radi kao novinar pripravnik, a vikendom župnikuje.

Kako je župni stan uglavnom bio prazan, a potrebe karitasa

velike, pozvao je djecu da ondje stanuju. U Glasu Koncila uz

novinarski posao bio je i urednikom fotografije (i za tjednik

GK i za mjesečnik Mali koncil). Koncepcija Maloga koncila,

kasnije MAK-a bila je: časopis mora postati djeci potreban.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32325

326

Tako Gabrić uvodi Miškov zadatak, osniva Vjeronaučnu olim-

pijadu, tehnički je organizira (kao i različita natjecanja), zajed-

no s don Lukom Depolom pokreće Tribus i liturgijsku strani-

cu, na kojoj donosi tekst pripjevnih psalama (A, B i C godine)

i note kako bi djeca mogla učiti pjevati. U Glasu Koncila radio

je dvadeset i devet godina i jedanaest mjeseci. Nakon toga vodi

Ured za povrat crkvene imovine (koju je komunistička vlast

otela Crkvi nakon II. svjetskog rata), a sada je prokustos zagre-

bačke katedrale s dužnošću obnove katedrale.

GOLUB, Ivan

Ivan Golub, svećenik, sveučilišni profesor emeritus, teo-

log, povjesničar kulture, pjesnik rodio se 21. lipnja 1930. go-

dine u Kalinovcu, u Podravini, kao petnaesto i najmlađe dijete

Luke i Bare Golub. Osnovnu školu polazi u rodnome mjestu,

Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje 1950. go-

dine maturira. Studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu

prekida kao i drugi bogoslovi (1952. – jer su vlasti isključile

KBF iz Sveučilišta kad je zagrebački nadbiskup A. Stepinac

imenovan kardinalom) te služi dvogodišnji vojni rok, nakon

čega nastavlja i završava studij. Godine 1957. biva zaređen za

svećenika, a 1958. postiže magisterij teologije na KBF-u u

Zagrebu. Na Gregorijani doktorira teologiju (disertacijom o

nauku o Crkvi Jurja Križanića) i magistrira biblijske znano-

sti. Na KBF-u u Zagrebu predaje od 1964. (kao redovni profe-

sor od 1979.) sve do umirovljenja 2000. godine. Usto je i pred-

stojnik Instituta za ekumensku teologiju i dijalog "Juraj

Križanić" te pozvani profesor na Papinskom orijentalnom in-

stitutu u Rimu. Pojedinačna predavanja drži na sveučilištima

u Milanu, Udineu, Genovi, Beču, Heidelbergu, u Sjedinjenim

Američkim Državama na sveučilištima Yale, Columbia i Har-

vard. U Lenjingradu 1982. drži predavanje o Jurju Križaniću

u Ruskoj akademiji znanosti, kao prvi teolog i svećenik poslije

Oktobarske revolucije 1917.

Papa Ivan Pavao II uvrstio ga je tridesetočlanu Međuna-

rodnu teološku komisiju, čijim je predsjednikom bio kardinal

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32326

327

Joseph Ratzinger (sada papa Benedikt XVI). Golub je akade-

mik Talijanske književne akademije Arkadije, Papinske aka-

demije Tiberine, dopisni član Austrijske akademije znanosti

i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Član je Društva

hrvatskih književnika i član Društva hrvatskih književnih

prevoditelja. Utemeljitelj je časopisa Spectrum, biltena Zajed-

ništvo, Hrvatske kršćanske bibliografije i suutemeljitelj eku-

menskog biltena Poslušni Duhu.

Objavljena znanstvena-teološka djela: Prisutni, Duh Sve-

ti u Crkvi, Prijatelj Božji, Dar dana šestoga, Slavenstvo Jurja

Križanića, Juraj Križanić glazbeni teoretik 17. stoljeća, Kri-

žanić, Ivan Paštrić polihistor i teolog; pjesničke zbirke i ogle-

di: Čežnja za licem, Ususret dolasku, Darovana riječ, Lice

prijatelja itd. Djela su prevedena na latinski, slovenski, češki,

poljski, ruski, francuski, španjolski, talijanski, portugalski,

njemački i engleski jezik. U Rimu o šezdesetoj godini Golu-

bova života izlazi spomenica Homo imago et amicus Dei in

honorem Ioannis Golub, s prilozima šezdesetorice na osam

jezika.

Dobitnik je nacionalne nagrade "Vladimir Nazor" za knji-

ževnost te odličja Republike Hrvatske Red Danice hrvatske

s likom Marka Marulića za književnost i odličja Republike

Hrvatske Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za

znanost, povelje "za doprinos razvoju županije, unapređenju

kvalitete življenja, te promicanju ugleda županije u zemlji i

svijetu", priznanja – plakete Dobrojutro more, povelje Visoka

žuta žita te povelje Evanđeoskoga teološkog fakulteta u

Osijeku kao izraz duboke zahvalnosti i priznanja za promi-

canje ekumenske kulture.

GORKI, Maksim

Ruski pripovjedač i dramatičar (pravim imenom Aleksej

Maksimovič Peškov) rodio se 1868., a umro (navodno otrovan)

1936. godine. Odrastao je u teškim prilikama. Radio je kao bro-

dski kuhar, pekar, crtač itd. Od 1886. godine približavao se revo-

lucionarnim organizacijama. Oko 1905. godine angažirao se u

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32327

328

političkom radu, emigrirao na Capri i upoznao Lenjina. Nakon

revolucije 1917. godine organizira književni život i stvara platfor-

mu "socijalističkog realizma". U prvim novelama njegovi pripo-

vjedači pričaju legende (Makar Čudra, Starica Izergil), ili govo-

re o skitnicama (Jemeljan Piljaj, Konovalov, Čelkaš). Pjes-

ničkom prozom pisane su Pjesma o sokolu i Pjesma o burevje-

sniku. Temu ljudi s "dna života" obrađuje u drami Na dnu, koja

se sastoji od niza prizora iz prenoćišta za beskućnike. Lik

snažnog ali tragičnog predstavnika ruskoga građanstva u dani-

ma prije revolucije slika u drami Jegor Buličov. Likove buntov-

nika, predstavnike revolucionarne radničke klase prikazuje u

dramama Malograđani, Neprijatelji, u romanima Foma Gor-

dejev, Mati (snaga kojega leži u povijesnoj patetici; kao takav

roman Mati postao je uzornim djelom i jednom od normi za stil

"socijalističkog realizma") i Ljeto. Životu ruske provincije po-

svećena su dva romana: Gradić Okurov i Život Matveja Ko-

žemjakina. Mnogo pažnje posvećuje likovima bogotražitelja i

hodočasnika te njihovu idejnom svijetu u romanu Ispovijest.

Sredinu u kojoj je živio prikazuje u trilogiji Djetinjstvo, Među

ljudima i Moji univerziteti. Uspon i pad ruske građanske obitelji

živopisno oslikava u romanu Djelo Artamonovih.

GUARNIERI, Rossana

Talijanska spisateljica brojnih djela za djecu i mlade rođena

je u Sieni. Više puta je nagrađivana. Objavljivala je najprije u

časopisima. Prešla je na pripovijednu prozu, kojom prekriva

cijeli spektar tema za školarce od osnovne do srednje škole. Pre-

vodi s engleskog i francuskog jezika. Voli klasičnu glazbu, pu-

tovanja, vrtlarstvo, životinje i prirodu. Od njezinih brojnih djela

spomenimo: Sveta povijest od Adama do Mojsija, Tommy vi-

deoigra, Priče i legende o američkim Indijancima, Lisica i guske,

Životinje Sare Key (zajedno s Lucianom Martini). Od prijevoda:

Mala princeza (Frances H. Burnett), Tajni vrt (Frances H. Bur-

nett), Crvene cipelice i druge priče (H. C. Andersen) itd.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32328

329

IVANJEK, Mirko

Mirko Ivanjek rođen je 2. srpnja 1950. godine u Slivonja

Jarku, kod Krapinskih Toplica, gdje je išao u osnovnu školu.

Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, a nakon mature studirao je

teologiju. Godine 1980. diplomirao je na Filozofskom fakultetu

u Zagrebu sociologiju i jugoslavenske jezike i književnost. U

Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci zaposlio se 1979. Kao vo-

ditelj depozitarnog odjela NSB-a u dvorcu Stubički Golubovec

1989. godine osnovao je Kajkavianu, udrugu za prikupljanje,

čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine.

Od 1995. godine radi kao knjižničar i profesor hrvatskog

jezika u osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić u Prigorju Br-

dovečkom. Član je prosvjetne sekcije Družbe "Braća hrvat-

skog zmaja".

U izdavačkoj je djelatnosti još od studentskih dana (glav-

ni urednik Spectruma), a angažirao se i kao jedan od pokre-

tača nekoliko časopisa, među kojima su Povjerenje, Dlan i

Hrvatsko zagorje.

Osim prikaza i stručnih tekstova u različitim časopisima

objavljuje pjesme i pripovijetke u Kani, Glasu Koncila, Škol-

skim novinama, Hrvatskom zagorju, Povjerenju, Zaprešićkom

godišnjaku, Brdovečkom i drugim zbornicima. Roman Vrata:

Razielove ploče i djelo Put svjetlosti: palimpsest izdaje mu

Kršćanska sadašnjost, a zbirka priča Čuvari blaga izlazi mu

u izdanju Hrvatskozagorskoga književnog društva.

KATIĆ, Zoran

Zoran Katić rodio se 23. prosinca 1956. godine u Šibeniku

gdje je i umro 27. veljače 2010. Diplomirao je astronomiju u Be-

ogradu, ali kako nije uspijevao dobiti posao u svojoj struci, ra-

dio je kao programer, četrnaest godina njegovao teško bolesnog

oca, a u slobodnim trenucima pisao pripovijetke. Sada je u in-

validskoj mirovini. Pripovijetke objavljuje u brojnim časopisi-

ma: Smib, Zvrk, Radost, Mak… U natječaju Večernjega lista

njegova je pripovijetka uvrštena među deset najboljih. Objavio

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32329

330

je knjigu Pustinjak (namijenjenu odraslima) i i zbirku Bajke

jednog filozofa (namijenjenu djeci). Uvršten je u čitanku za V.

razred osnovne škole.

KOLUMBIĆ, Tin

Tin Kolumbić, pjesnik i pripovjedač, rodio se u Svetoj

Nedjelji na otoku Hvaru 11. srpnja 1936. godine. Završio je

dominikansku klasičnu gimnaziju i Višu pedagošku akade-

miju (hrvatski jezik i književnost i povijest). Kao nastavnik

radio je u Hvaru i Požegi. Kao predsjednik ogranka Matice

hrvatske u Požegi je 1971. godine pokrenuo i uređivao knji-

ževno-kulturni list Hrvatska pokrajina. Osim u Hvaru i Požegi

živio je i djelovao u Opatiji, gdje je vodio književnu tribinu.

Godine 1995. vraća se u Hvar, gdje kao predsjednik ogranka

Matice hrvatske uređuje njezino glasilo Hanibalova luč do

1998. Piše poeziju, prozu i dramska djela za djecu i za odrasle.

Također piše i književne prikaze, eseje i druge priloge u no-

vinama i časopisima. Osim na književnom standardu, piše i na

hvarskoj čakavštini. Zastupljen je u mnogim antologijama i

zbornicima. Do sada je objavio dvadesetak knjiga pjesama,

pripovjedaka i igrokaza. Dobitnik je književnih nagrada "Dra-

go Gervais" i "Dubravko Horvatić". Član je Društva hrvatskih

književnika. Sada živi i djeluje u Hvaru.

Tonko Maroević u prikazu zbirke pjesama Vonj murtele,

duša matere u Slobodnoj Dalmaciji 3. lipnja 1997. godine na-

pisao je: "Četiri ciklusa Kolumbićeva čakavskog kanconijera

organizirana su kao svojevrsne strane svijeta ograničenoga, ali

intenzivnoga otočkog mikrokozmosa, bremenitog oskudicama

i osjenčanoga tugom, no istodobno i ogrijanoga ljubavlju i poz-

laćenoga svjetlošću. Neobična je jednostavnost i lakoća s kojom

Tin Kolumbić izražava svoje očigledno iskonske preokupacije.

Kao da uopće nema odmaka i artificijelnosti, kratki i zvonki

stihovi iskazuju stanja i viđenja. Ritmovi su rekbi najprirod-

niji mogući, a rime uglavnom očekivane, no ne stoga i banal-

ne (kao da su samo čekale još ovu uporabu). Pjesnik se tako

najodređenije odužio zavičajnoj i obiteljskoj poputbini."

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32330

331

Neka od objavljenih djela: Otmica Helene, Priča o Sunči-

ci, Sunčano zvono, Dobro more, U ime mira, Vonj murtele,

duša matere, Priče iz Petrova uha, Sat ljubavi, Bašćina u sar-

cu, Vukovarski memento, Ljubavni brevijar…

KUHAR, s. Nives

Rodila se u Zagrebu 19. svibnja 1935. godine. Na Filozof-

skom fakultetu diplomirala je engleski i talijanski jezik. Stu-

pila je u Družbu sestara Naše Gospe. Radila je kao profesorica

engleskog i talijanskog na gimnaziji Marianum i u srednjoj

vjerskoj školi za franjevce trećoredce. Od 1969. do 1979. godi-

ne službovala je u Kršćanskoj sadašnjosti kao tajnica liturgijske

komisije. U kolovozu 1971. godine simultano je s engleskog

prevodila na VI. međunarodnom mariološkom kongresu u Za-

grebu. Od 1979. do 2000. godine radi u Glasu Koncila kao taj-

nica redakcije, korektorica i lektorica. Usto prevodi i obrađuje

pripovijetke za djecu (prevela je i obradila gotovo sve pripo-

vijetke u Maku koje su potpisane inicijalima), prevodi stripo-

ve (za Mak) te crkvene dokumente, papina pisma i knjige od

kojih spomenimo: Pismo pape Ivana Pavla II. ženama, Pismo

vrhovnog svećenika Ivana Pavla II. o hodočašćima u sveta

mjesta povezana s poviješću spasenja, zbirku propovijedi Iva-

na Pavla II. o ljubavi i braku održavanih u generalnim audijen-

cijama srijedom od 5. rujna 1979. do 2. travnja 1980. godine

(zajedno s tadašnjim glavnim urednikom GK-a Živkom Ku-

stićem); dokumente: Dostojanstvo i poslanje starijih u Crkvi i

u svijetu, Etika u obavijesnim sredstvima, Pismo obiteljima

pape Ivana Pavla II. (zajedno s Živkom Kustićem), Direktorij

za primjenu načela i normi o ekumenizmu, Spasitelj čovjeka

(zajedno s Živkom Kustićem); knjige: Giampaola Matteija Kar-

dinal Alojzije Stepinac (zajedno s Ivanom Nekićem i Arianom

Anić), dr. Alfonsa Olivierija Čudesa govore (I. i II. dio), s. Belin-

de Dix Ljubav ne može čekati, Beryl Bye i Joyce Badrocke Isus

je rekao (knjiga za djecu). Godine 2004., u prigodi 40. obljetni-

ce Glasa Koncila, kardinal Bozanić joj je kao zaslužnoj djelat-

nici udijelio nagradu Glasa Koncila "Arbor Vitae".

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32331

332

KUSTIĆ, Ante Živko

Rodio se u Splitu 1930. godine, a sad živi u Zagrebu kao

duhovnik u Domu za starije i nemoćne "Centar". Odrastao je u

Pagu, školovao se u Pagu, Senju, Šibeniku, Splitu i Zagrebu.

Za svećenika grkokatoličke Biskupije križevačke zaređen je

1958. godine, pet godina nakon što je završio četvrtu godinu

teološkog studija, a pri završetku studija teorijske fizike, kad

je uz učenje, privređivao za obitelj (tada već s dvoje djece).

Križevačkom vladiki Gabrijelu Bukatku u to je vrijeme hitno

trebao svećenik za jednu župu na Žumberku, pa su Kustićev

ispovjednik o. Scheibel i isusovački provincijal Kukola njega

predložili kao rješenje. Uključivši se u Križevačku biskupiju,

u svibnju 1958. godine je zaređen te se s obitelji preselio u župu

Mrzlo Polje na Žumberku, odakle je dovršio studij teologije. U

rujnu 1963. godine pozvan je zajedno s rkt. župnikom iz susjed-

nog Oštrca, Vladimirom Pavlinićem, u Zagreb, u uredništvo

Glasa Koncila, kojemu je 1972. godine postao glavnim i odgo-

vornim urednikom. Pisao je redakcijske komentare (često ci-

tirane u domaćem i inozemnom novinstvu), reportaže, rubrike

Pismo seoskog župnika (potpis Don Jure; aktualna crkveno-dru-

štvena satira) i Naši razgovori. Uz uredništvo te održavanje

pučkih misija i duhovnih vježba za svećenike, glavni teološko-

-publicistički rad razvio je na području kateheze u Malom kon-

cilu. Autor je više vjeronaučnih olimpijada Maloga koncila, od

kojih je tema olimpijade 1994. godine objavljena u knjižici Hr-

vatska u devet zagrebačkih stoljeća. Od 31. listopada 1990. za-

počinje svoje djelovanje u Ministarstvu iseljeništva kao viši

stručni savjetnik za kontakte s hrvatskim katoličkim misijama

u inozemstvu. Nakon toga bio je i glavni urednik časopisa Živa

zajednica u Frankfurtu. Po povratku u domovinu Hrvatska

biskupska konferencija povjerava mu utemeljenje Informati-

vne katoličke agencije (IKA), kojoj je bio i glavni urednik.

Objavljena djela: Mali ključ Biblije (osam izdanja), Nedjelj-

na abeceda biblijske vjere, Evanđelje po Mariji, Mali ključ po-

vijesti Crkve u Hrvata, Svadbeno ruho (pet izdanja), Mač

Duha (deset izdanja), Hoćeš li se krstiti? (pet izdanja), Misni

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32332

333

ključ vjerovanja, Bog za odrasle (četiri izdanja), Priroda govori

o Bogu (pet izdanja), Velike religije svijeta (tri izdanja), roman

Zaljubljeni robovi, biografska djela Djevojka sa zlatnim

križem i Sonja te životopis fra Ante Antića Tješitelj čudotvor-

ni. Političko-religiozne oglede Hrvatska: mit ili misterij obja-

vio je 1995. godine, a dugogodišnji je svakodnevni komenta-

tor crkvenih i društvenih aktualnosti u kolumni Jutarnjega li-

sta: Jutarnja propovijed.

LAGERLÖF, Selma

Švedska književnica i dobitnica Nobelove nagrade (1909)

rodila se 1858., a umrla 1940. godine. Uspjeh je postigla već pr-

vim djelom: ciklusom pripovijetki Gösta Berling (smatra se

najboljim ostvarenjem skandinavske neoromantike). U taj

prikaz vlastelinskog života s početka 19. stoljeća utkala je bla-

go pučkih bajki i legendi iz svog zavičaja. U dvodijelnom roma-

nu Jeruzalem prikazuje potresne događaje iz života ljudi koji

pripadaju različitim vjerama i sektama. Iz bogatog opusa roma-

na, povijesnih pripovijetki, bajki i legendi izdvojimo prvo Le-

gende o Kristu (koje su u Hrvatskoj devedesetih godina ušle u

lektiru, da bi 2005. godine bile – uz djela brojnih književnika –

izbačene, no ubrzo i vraćene zbog prosvjednoga pisma Hrva-

tskog katoličkog društva prosvjetnih radnika), a potom roman

za djecu Čudnovato putovanje Nilsa Holgerssona.

LICE, Stjepan

Rodio se 21. listopada 1954. godine u Zagrebu. Diplomirao

je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i radi kao prav-

nik. Od mladosti se bavi poezijom. Objavljuje liriku i prozu.

Surađuje u emisijama Hrvatskog radija i Hrvatskog kato-

ličkog radija. Javlja se u časopisu za intelektualna i duhovna

pitanja Nova Prisutnost, u obiteljskoj reviji Kana, u časopisu

Svjetlo riječi, u dječjim listovima Modra lasta i Radost, u

franjevačkom časopisu Brat Franjo, te u književnim časopi-

sima Republika i Kolo. Od knjiga lirike spomenimo: Otkriće

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32333

334

blizine, Govor tišine / Ime nade, Djeca Betanije, Dobra sreća,

Prema svjetlu – Na istome putu, Nikad ti neću dovoljno zahva-

liti, Neka te sreća prati, Na putu bez odlaska, Svjetlost se vraća

svjetlosti i Tragovi dobrote. Tu je i knjiga o simbolima Znakovi

prisutnosti, te meditativna proza: Hod tvoje ljubavi, Pohvala

vedrini, Polovini moje duše, Obiteljski život, Litanije mojih

svetih, Mudrost blizine, Život je zaljubljen u tebe, Zapisi u čo-

vjekovu licu, Podsjetnik na dušu i Da progledam. Objavljene

zbirke pripovijetki: Putovanje kroz nebo, Kako su rasli zem-

lja i nebo, Nevidljive priče, S dobrim vjetrom, Svjetlost fenje-

ra i Božić u orahovoj ljusci. Objavljene slikovnice: Sveti Nikola

bake Julijane, Anđeoske priče, Božićni anđeli / Božićna zvi-

jezda, Vila Atrim i čudesna harfa, Božićna frula te Školjka.

Uredio je knjige nekoliko autora (A. Bilokapić, C. Bobin, B.

Duda, A. Grbeš, H. Keller, S. Košutić, J. Moorman itd.).

LJESKOV, Nikolaj Semjonovič

Ruski pripovjedač, rođen 1831., a umro 1895. godine. Kao

trgovački agent proputovao je cijelu Rusiju. U pripovijestima

i romanima najčešće je prikazivao talentirane ljude iz puka,

koji nisu uspijevali primijeniti svoje sposobnosti: Začarani

putnik, Ljevak, Vlasuljar umjetnik. U romanima Nema kka-

mo i Na noževima okomio se na revolucionarnu omladinu,

"nihiliste", a u nizu romana (npr. Crkovnjaci) i pripovijesti pri-

kazuje život pravednika i sektanata. Odlika Ljeskovljeve pro-

ze neosporno je vješto vođenje zanimljive fabule, živo pripo-

vijedanje, a osobito vladanje jezičnim materijalom, koji često

uzima iz pučkoga govora.

MARTINI, Luciana

Vrlo plodna talijanska književnica za djecu i mlade. Među

njezina najpoznatija prozna djela svakako spadaju: Zbogom,

planete Zemljo, Cigansko jahanje, Boja vjetra, Marko na Si-

ciliji, Devet novih priča, Životinje Sare Key (zajedno s Rossa-

nom Guarnieri), Nove pripovijetke i Felka, laponski dječak

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32334

335

(roman za dječake) itd. Martinijeva piše i poeziju za djecu pa

spomenimo dvije najčitanije zbirke: Fantazija dječje pjesmi-

ce i Dječje pjesmice za laku noć.

MERTENS, Heinrich Anton

Njemački profesor filozofije i pedagog, rođen 14. siječnja

1911. godine u Düsseldorfu. Od 1965. do 1981. godine radi kao

referent za kulturu okruga Lüdinghausen. Bavi se pisanjem

i prevođenjem (P. Claudel, A. R. Coppes, M. Heggen, P. Schoo-

nenberg, C. Trimbos). Od brojnih djela izdvojimo tek neka:

Zvanje na ruševinama, Pripovijetke, Priče o Božjem kruhu,

Dijete zvjezdanih talira i đavao (pripovijetke za prvopriče-

snike), Tisuću djece putuje u Jeruzalem, O svetom Nikoli, U

roketi i crvenoj suknji (ministrantska knjiga), Radost, Kako je

Beppi postao papom, Mesijina truba, Naša Crkva, O značenju

svete euharistije, Religije na Istoku i Zapadu, Iz povijesti

okruga Lüdinghausen, Čudo ima mnogo lica, Pripovijetke za

našu djecu itd.

MIŠKO (vidi: Mijo Gabrić)

NORŠIĆ, Iva

Rodila se 8. svibnja 1967. godine u Zagrebu. Diplomirala

je na Filozofskom fakultetu, predškolski odgoj.

Već u samom početku, u radu s predškolskom djecom,

koristila se pričama, a pogotovo to čini sada u radu sa škol-

skom djecom. Stoga je počesto sama pisala tekstove, a piše ih

i sada. No prva objavljena pripovijetka (Glas koncila, 2008.

godine) nije bila namijenjena djeci. Otada objavljuje u neko-

liko domaćih i stranih publikacija.

Trenutno je stalna suradnica časopisa Lađa (rubrika Iz

različitih motrišta), objavljuje pripovijetke u Malom koncilu

i urednica je dječje stranice glasila Hrvatskih katoličkih mi-

sija u Švicarskoj – Movisa.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32335

336

PAVLINIĆ, Vladimir

Rodio se 5. studenog 1929. godine u Dubrovčanu (Hrvatsko

zagorje). Školovao se u Velikom Trgovišću i Zagrebu. Nakon

ređenja i mlade mise (13. srpnja 1952. godine u Velikoj Erpenji)

pozvan je u JNA. Pri kraju vojnoga roka u Pirotu (prosinac

1954.), kad se s tzv. "odsustva" vraćao u kasarnu, uhvatili su ga

u vlaku, u Nišu. Na vojnom sudu osuđen je za "neprijateljsku

propagandu" na tri godine zatvora. Prvu polovicu odsjedio je u

Nišu, a drugu u Staroj Gradiški. Slobodno je vrijeme iskoristio

za učenje stranih jezika i za slikanje (koje je na slobodi bio učio

kod prof. Šulentića). Kad se vratio, upisao je zadnji semestar na

Bogoslovnom fakultetu i u listopadu 1958. godine postao je

župnikom u Oštrcu, u Žumberku. U rujnu 1963. godine nad-

biskup Šeper odlučio je da se dotad ciklostilom izdavan Glas

Koncila (pokrenuli su ga kaptolski franjevci) počne objavljivati

kao tjedne novine, pa ga je pozvao u Zagreb zajedno sa Živkom

Kustićem, te su obojica uređivala Glas Koncila. Nakon tri go-

dine pokreće Mali koncil (autor je njegova idejnog, sadržajnog

i grafičkog oblikovanja), a od četvrtoga broja s Kustićem ga i

uređuje. Usto piše, prevodi, lektorira, korigira i tehnički ure-

đuje list. Riječju, svi tekstovi prolaze kroz njegove ruke. Što u

Glasu Koncila, što u Malom koncilu kontinuirano je radio do

1972. godine, kad je otišao iz domovine te u inozemstvu nasta-

vio svoj spisateljsko-novinarski rad. Godine 1991. osnovao je i

uređivao u Zagrebu, za Ministarstvo informiranja, tjednik o

Hrvatskoj na engleskom jeziku, Croatia Monitor, koji uskoro

prestaje izlaziti zbog nedostatna financiranja. Dvije godine vo-

dio je novinarske radionice u Hini, a u zadnje vrijeme piše iz

Londona kolumne u Kani.

RABAR, Josip Sanko

Josip Sanko Rabar rođen je 1946. godine u Zagrebu. Diplo-

mirao je 1976. filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakulte-

tu u Zagrebu. Radio je na Hrvatskom radiju, a zatim kao slo-

bodni pisac. Uz pjesme, pripovijesti i aforizme, objavio je ve-

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32336

337

lik broj eseja i kritika: književnih, filozofskih, teoloških, reli-

gioloških, socioloških, povijesnih, likovnih, filmskih i televi-

zijskih u glasilima: Glas Koncila, Kana, Marulić, MI, Obno-

vljeni život, Republika, Forum, Nova prisutnost, Fokus, Veri-

tas…, te na Trećem programu Hrvatskog radija i Hrvatskom

katoličkom radiju. Po Rabarovu scenariju snimljen je doku-

mentarni film o crkvi na Ksaveru. Nakon desetak godina pi-

sanja u periodici Rabar je, "izvan generacija i škola" (Zvonimir

Mrkonjić), ušao u književnost zbirkom pjesničkih minijatura

Igračke (1984). U Republici, 2-3-4, 1985., prgodom ocjenjivanja

književne produkcije u tadašnjoj SR Hrvatskoj u 1984. Ante

Stamać uvrštava Igračke među nekoliko najboljih djela obja-

vljenih te godine iz svih rodova lijepe književnosti. Egzisten-

cijalnom i povijesnom pripovjednom prozom Zagrebačke raz-

glednice "otkriva na osebujan način vlastitu napetost između

prolaznosti i vječnosti" (A. Matijašević). U drugoj zbirci, Fan-

tastične priče, još neukoričenoj, igra se odnosom između erosa

i tanatosa, utopije i distopije, vremena i eshatona. Rabarovi

eseji, kao sinteza filozofskog mišljenja i kršćanske meditacije,

postali su paradigma suvremenog hrvatskog ogleda kršćan-

ske inspiracije. Pjesme i poezija u prozi objavljeni su mu u

više antologija. Član je Društva hrvatskih književnika, Mati-

ce hrvatske, Hrvatskog društva katoličkih novinara, Hrva-

tskog filozofskog društva i Paneuropske unije.

Objavljena djela: Igračke (poezija u prozi), Ogledalo (pjes-

me), Veronikin rubac (esejističke meditacije pred likovnim

djelima), Drvodjelja & Riba (dvije poeme), Pjesme bratu Sun-

cu (pjesme), Umjetnost i vjera (eseji), Zagrebačke razglednice

(proza), Filozofija i kršćanstvo (filozofske studije i ogledi) te

Kruh i vino (zbornik suvremene hrvatske duhovne poezije).

REDING, Josef

Stariji brat književnika i slikara Paula Redinga, rodio se

20. ožujka 1929. godine u Castrop-Rauxelu, a živi i radi u Dort-

mundu. U II. svjetskom ratu dospio je u zarobljeništvo. Nakon

rata radio je kao radnik. Studirao je germanistiku, anglistiku,

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32337

338

psihologiju i povijest umjetnosti u Münsteru. Intenzivno se

bavio filmom te je bio je na filmskim ekspedicijama u Indiji,

Pakistanu, Šri Lanci, Etiopiji, Meksiku i Brazilu. Godine 1959.

kao docent gostovao je na Xavier-Univerzitetu u New Orlean-

su. Suosnivač je "Grupe 61" u Dortmundu. Pisao je pjesme,

pripovijetke, filmske scenarije, radioigre i knjige za mladež.

Dobio je brojne nagrade i priznanja. Najpoznatija djela: Ne

zovi me crncem, Smrt na ulici (radioigra), Tekstovi za dobar

dan (pjesme), Zovi je imenom, Molitve na asfaltu, Ljudi u

smeću (dnevnik).

RONCALLI, Angelo Giuseppe (papa Ivan XXIII.,

zvan Dobri)

Angelo Giuseppe Roncalli rodio se u Brusiccu, zaseoku

sela Sotto il Monte, nedaleko od Bergama. Djetinjstvo je pro-

veo u rodnom selu. S dvanest godina odlazi u bergamsko, a

s devetnaest u Papinsko sjemenište u Rimu. Za svećenika je

zaređen 10. kolovoza 1904. godine. Postaje tajnikom novoga

bergamskog biskupa Tedeschija, za kojega će reći da je bio

zvijezda njegova svećeništva. U toj službi ostaje deset godi-

na. Papa Benedikt XV. postavlja ga 1920. za predsjednika mi-

sijskog apostolata za Italiju, a 1925. godine imenuje ga papa

Pio XI. biskupom i šalje kao vizitatora u Bugarsku. Narod ga

je ubrzo zavolio – prepoznao je njegovu brigu za malog čo-

vjeka. U Sofiji Angelo radi na prijevodu knjige Nasljeduj Kri-

sta. Nakon deset godina u Bugarskoj, postavljen je za apo-

stolskog delegata za Tursku i Grčku, gdje za njemačke oku-

pacije pribavlja stanovništvu pomoć i sprečava deportaciju

grčkih Židova u logore smrti. Godine 1944. Pio XII. imenuje

ga apostolskim nuncijem u Francuskoj, a 1953. godine kar-

dinalom i patrijarhom u Veneciji. Nakon smrti Pija XII. An-

gelo postaje papa Ivan XXIII. (1958.). Kako mu je bilo već 77

godina, smatrali su ga prijelaznim papom. No 1959. godine

on obznanjuje namjeru da sazove opći koncil, kao odgovor na

potrebe vremena. I 11. listopada 1962. godine svečano otva-

ra II. vatikanski koncil, ističući potrebu novog izraza za sta-

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32338

339

re istine, pružajući ruku drugim kršćanskim Crkvama, zau-

zimajući se za posadašnjenje (aggiornamento) Crkve. Prem-

da mu nije bilo dano doživjeti završetak Koncila, radovao se

zbog prevaljena puta i očekivo da drugi učine onako kako

misle da treba. U travnju 1963. godine objavljuje okružnicu

Pacem in terris, a 3. lipnja umire. Proglašen je blaženim (sla-

vi se 11. listopada).

ŠVEL-GAMIRŠEK, Mara

Hrvatska književnica, rodila se 3. siječnja 1900. u Sri-

jemskoj Mitrovici, u kojoj je i umrla 7. prosinca 1975. godine.

Osnovnu je školu završila u rodnom mjestu (ljeti je boravila u

Vrbanji, kod svoje bake Side Gašparac, pa tragove tih dana išči-

tavamo u njezinim najvažnijim djelima), a gimnaziju na Su-

šaku 1918. godine. Upisala se na studij medicine, ali se nakon

četiri semestra udala i posvetila književnom radu. Već u škol-

skim klupama pisala je pjesme, da bi zatim zašutjela, ali nakon

smrti svoga malog sina 1923. godine pokušala je upravo u

pjesmama iskazati svu materinsku bol. Nastavlja s pisanjem

sve intenzivnije. Poeziju i prozu objavljuje u Hrvatskoj ženi i

Hrvatskom ženskom listu. Najviše joj odgovara oblik novele, pa

se bavi novelistikom i objavljuje u Hrvatskoj reviji, Kolu, Ju-

tarnjem listu, Hrvatskom ženskom listu, Almanahu srijemskih

pisaca, Almanahu hrvatskih književnica, Zborniku Marulić,

Županjskom zborniku, a Sloga joj štampa članke i igrokaze.

Tijekom 1950. i 1952. godine sama je ispunjavala Ženski svijet,

stranicu Vjesnika u srijedu. Bavila se i prevođenjem s nje-

mačkog jezika (romani: Richterovi Ronioci za biserima i Hol-

benijim Grof luna). Dijelovi njezinih djela objavljeni su na

njemačkom, bugarskom i mađarskom. 1930. godina označuje

početak njezina najvažnijeg književnog djela, vezana za prostor

između Županje i Vrbanje (tzv. "šokačka problematika"). Njezin

"šokački" opus započinje dolaskom bosanskih izbjeglica u tada

poprilično pust dio Slavonije između Vrbanje i Morovića, nas-

tavlja se graničarskim razdobljem i planskim nastajanjem sela,

zadruga i prvih dioba, potom iskorištavanjem šuma i opisom

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32339

340

života Šokaca (Šuma i Šokci, Portreti nepoznatih žena), a vrhu-

nac je roman Ovim šorom, Jagodo. Za taj roman dobila je na-

gradu na natječaju Revije (Osijek, 1969.). Knjiga dječjih priča

Priče za Sveu i Karen te Legende objavljene su sedamdesetih

godina dvadesetog stoljeća.

TOLSTOJ, Lav Nikolajevič

Ruski pripovjedač i dramatičar, koji je izvršio znatan

utjecaj na europsku misao i književnost, rođen je u Jasnoj

Poljani 1828. godine. Kao plemić, od mladosti nezadovoljan

sredinom u kojoj živi, traga za novim oblicima odnosa izme-

đu plemića i seljaka. Odlazi na Zapad, no vraća se u Jasnu

Poljanu razočaran. Počinje se baviti pedagoškim radom.

Svakodnevno čita Sveto pismo, osobito Novi zavjet i do-

življava korjenito obraćenje. Postaje čovjek molitve te Božju

riječ koju čuje u srcu nastoji na svom imanju pretvoriti u

djelo. U osamdeset i drugoj godini, tj. 1910. god., moleći pre-

poznaje poziv da krene na put. I odmah to čini: ulazi u vlak i

napušta Jasnu Poljanu. Na jednom od usputnih kolodvora

doživljava svoj prijelaz Ocu nebeskom. Crpeći evanđeosku

mudrost, Tolstoj vidi preporod društva u moralnom usavrša-

vanju pojedinca i u neprotivljenju zlu (prema Isusovoj riječi:

"Ne opirite se zlotvoru!"). Svoju misao i vjerovanje izlaže u pu-

blicističkim djelima: Crkva i država te U čemu je moja vjera.

U djelu Što je umjetnost poriče umjetnost viših klasa, iskva-

renih civilizacijom i traži didaktičku umjetnost za puk. Djela

mu konfiscira vlada, a 1901. godine Sinod ga isključuje iz

Crkve. Svoje djetinjstvo i mladost Tolstoj opisuje u trilogiji:

Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Romanom Rat i mir stvorio

je tip romana vremena i prostora (roman epopeja), koji će ka-

snije nasljedovati Aleksej Tolstoj i Šolohov. Romanom Ana

Karenjina analizira problem braka i obitelji. U romanu Uskr-

snuće odnosom plemića pokajnika Nehljudova prema Katju-

ši Maslovoj Tolstoj žigoše sud, zatvore, robiju i posjedovanje

zemlje te predlaže evanđeosko rješavanje problema. Od

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32340

341

važnijih njegovih djela spomenimo još ciklus novela Sevasto-

poljske pripovijesti, niz pisanih priča "na narodnu" Pučke pri-

povijesti i drame Vlast mraka te Plodovi prosvjete.

TOMIĆ, Sonja

Rodila se 29. svibnja 1947. godine u Dubrovniku. Apsolvi-

rala je matematiku (na PMF-u) i diplomirala hrvatski i nje-

mački jezik i književnost (na FF-u), te teologiju (na KBF-u).

Predavala je fiziku i matematiku u redovničkoj humanističkoj

gimnaziji te u gimnaziji Marianum, hrvatski za strance i nje-

mački u Centru za strane jezike (Vodnikova), matematiku na

njemačkom u XVIII. gimnaziji te njemački na KBF-u. Kao

samostalna umjetnica prevodi, piše i ilustrira. Od 1994. godi-

ne članica je Društva hrvatskih književnika. Objavljuje u ča-

sopisima: Spectrum, Veritas, Kana, Svjetlo riječi, Smib, Zvrk,

Brat Franjo, Mak i Kolo, kao i na Prvom programu Hrvatskog

radija, a na Hrvatskom katoličkom radiju uređuje i vodi tri

emisije za djecu. Dosad objavljene knjige: Srce u nebu, Božje

blago (uvršteno u lektiru za III. razred osnovne škole 1993.),

U iščekivanju Spasitelja, Svjetiljčica (u lektiri od 1996.), Mar

i Anata, Božićne priče, Sunčeva uspavanka, Duhovne priče i

Uskrsnice (zajedno sa suprugom Stjepanom Tomićem). Hagio-

grafije za djecu: Franjo mironosac i sestrica Neva, Antun-

Nani, manji brat, Dnevnik rajske loptice i Lojzekov vrt. Sliko-

vnice: Božić pauka Mreška (prev. na švedski i slovački), Zlatni

dječak, Lolek, sav Marijin, Sreća, Ježeva molitva i Molitva od

deset kilometara. Dvojezične slikovnice (hrvatski i engleski ili

njemački, francuski i talijanski): Slanogorko vrijeme, Ica

lažljivica i Čarobna pera. Zbirka pjesama Missa litteraris (za

odrasle).

TOMIĆ, Stjepan

Bosanski Hrvat, rodio se 10. siječnja 1943. godine u Donjim

Kladarima (Bosanska posavina). Školovao se u Modriči, Zeni-

ci, Đakovu i Zagrebu. Diplomirao je hrvatski, latinski i grčki

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32341

342

jezik i književnost (na FF-u) i teologiju na (KBF-u). Magistri-

rao je na dogmatskoj teologiji radom Pregled rađanja susta-

vne dogmatske misli na hrvatskom jeziku u „Katoličkom listu“

(1849. – 1879.) s posebnim osvrtom na polemike o papinoj ne-

zabludivosti. Predavao je latinski jezik u gimnaziji u Modriči

(BiH), potom na humanističkoj gimnaziji kod otaca konven-

tualaca na Svetom Duhu. Od 1973. godine radio je kao novi-

nar i urednik (za inozemstvo) Sportskih novosti (NIŠP Vje-

snik), a od 1994. godine kao vjeroučitelj u zagrebačkoj XVIII.

gimnaziji (jezičnoj) te kao profesor latinskog jezika na istoj

gimnaziji i u školi za primijenjenu umjetnost. Član je Društva

hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Hrvatskog društva ka-

toličkih novinara i glavni urednik časopisa za duhovnost Rhe-

ma, te član uredništva časopisa za intelektualna i duhovna

pitanja Nova prisutnost. Uređuje niz teoloških djela mons. dr.

Matije Stepinca. Objavljivao je i objavljuje poeziju, a od proz-

nih djela pripovijetke, eseje, teološke portrete i različite

članke u novinama, časopisima i književnim revijama Danas,

Spectrum, Veritas, Brat Franjo, Mak, Kana, Svjetlo riječi,

Rhema, Hrvatsko slovo, Nova prisutnost i Marulić, u knji-

ževnim časopisima Motrišta i Osvit (u BiH), kao i pripovijetke

za djecu na Hrvatskom katoličkom radiju. Objavljene knjige:

Sinovi kralja Svebora (za djecu i mlade), Uskrsnice (za djecu),

Bosna koje nema (za odrasle; sjećanja na djetinjstvo u Bosni),

U noći (za mlade i odrasle) i Duhovne priče (prevedene na slo-

vački jezik i objavljene u Trnavi). Objavljene slikovnice: Tri

kralja i Zašto je nastao leptir?

Dobitnik je prve nagrade za esej na 1. susretu hrvatskoga

duhovnoga književnoga stvaralaštva "Stjepan Kranjčić".

TRUHELKA, Jagoda

Uz Ivanu Brlić-Mažuranić ona je neosporno najznačajnija

hrvatska književnica za djecu između dva rata. Nasuprot Br-

lićki, koja zdušno oslikava bajkoviti svijet, Truhelka je uko-

rijenjena u stvarnost, no time svoje djelo nipošto nije lišila po-

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32342

343

etičnosti, topline i prisnosti. Rodila se 1864. u Osijeku, a umr-

la 1957. godine u Zagrebu. Završila je Višu djevojačku školu i

radila kao učiteljica te javna i pedagoška djelatnica. U različi-

tim časopisima objavljivala je pripovijetke u kojima je portre-

tirala ženske likove i analizirala muško-ženske odnose. Nakon

izleta u bosansku srednjovjekovnu hrvatsku povijest (Vojača)

počela se zanimati za dječju psihu. Zalagala se za ravnoprav-

nost žena. Smatrala je da žena prije svega mora biti slobodna,

potom mora imati mogućnost izbora, a da bi to mogla, treba joj

omogućiti izobrazbu. Te svoje ideje i književno je oblikovala

kao razgovor učiteljice s učenicom, te objavila pod naslovom U

carstvu duše. Truhelka naime svaku umjetnost, a osobito knji-

ževnost, smatra idealnim sredstvom za ostvarivanje etičkih

načela. Njezino se učiteljsko zvanje ogleda u svim njezinim

djelima, počev od Autobiografije i Tugomile, preko Božje ovči-

ce, Pipa i Pape, Palčićeva kraljevskog leta i Zlatka, pa sve do

trilogije Zlatni danci. Ova posljednja će – zbog estetske vrijed-

nosti, iskrena domoljublja i napose zbog smisla za otkrivanje

ljepote u onim najmanjim ljudskim radostima – zasigurno osta-

ti trajnom vrijednošću u hrvatskoj književnosti.

WAGGERL, Karl Heinrich

Pisac brojnih djela na njemačkom govornom području, od

kojih evo nekoliko: Sabrane Božićne priče, Kad se zvijezda

javila pastirima, Najljepše priče Božićnih anđela (zbirka u

kojoj su uz Waggerla i ovi književnici: Dickens, Kästner, Kuhn

i Roth von st. Benno), Cvijeće i stihovi, To je najtiše vrijeme

u godini, Radosno siromaštvo, Drage stvari, Salcburške priče,

Sve nepatvoreno je jednostavno, Majke, Kruh itd.

WILDE, Oscar

Engleski dramatičar, pripovjedač i liričar, rodio se 1854.

godine. Isticao se kao vođa engleskog književnog esteticizma.

Uz duhovitu igru riječima i paradokse u njegovu su djelu če-

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32343

344

sti ironija i cinizam. Njegove najuspjelije društvene komedije

su Lepeza Lady Windermere, Žena bez značenja i Važno je biti

ozbiljan, a Slika Doriana Graya njegov je jedini roman.

Istakao se i kao novelist. U naslov zbirke Sretni kraljević i

druge priče ušlo je ime prve pripovijetke prožete toplim

osjećajima za sve koji stradavaju u nemilosrdnom društve-

nom poretku. Bio je osuđen zbog veze s lordom Douglasom,

i dospio je u tamnicu, no boravak u ćeliji nije ga spriječio u

stvaranju. Tako se i njegova zatvorska djela ubrajaju u značaj-

na ostvarenja. To su duboko iskren pjesnikov životni obračun

De profundis i Balada o readinškoj tamnici, objavljena 1905.,

dakle pet godina nakon njegove rane smrti 1900. godine.

ŽIC, Andrija

Rodio se 21. ožujka 1929. godine u Puntu na otoku Krku. U

jedanaestoj godini izgubio je sluh, pa se obrazovao kao autodi-

dakt. Diplomirao je pravo (na Pravnom fakultetu) u Zagrebu.

Od 1948. do 1954. godine bio je službenikom Brodogradilišta

Punat, a od 1955. do umirovljenja 1980. godine radio je u Savezu

gluhih kao stručni službenik, urednik i prevoditelj. Svoje prve

radove (enigmatiku, pjesmice) objavio je 1940. godine u sa-

rajevskom katoličkom dječjem listu Vrtić. Od 1948. do 1952.

godine surađivao je u zagrebačkim enigmatskim listovima. Od

1953. godine do danas preveo je ili priredio nekoliko stručnih

knjiga i tridesetak brošura o tematici gluhoće i invaliditeta te

preveo jedan roman (od R. Field All This and Heaven Too – I

poslije svega sreća). Radio je kao urednik i stalni suradnik više

domaćih listova za gluhe. Surađivao u nekoliko stranih listova

(engleskih, talijanskih, esperantskih i dr.). Od 1956. surađuje u

GK i Kani enigmatikom, te u Malom koncilu (najprije enigma-

tikom i prevođenjem pripovijetki, a poslije u skoro svim ru-

brikama, serijalima u Maku i Blaževom poštom). Za GK preveo

je Slavlje velikoga jubileja. Uz Smiljanu Rendić, jedini je laik

koji je od kardinala Franje Kuharića dobio plaketu Glasa Kon-

cila prigodom 25. godišnjice jubileja.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32344

345

ŽIC, Vojmil

Rodio se 15. veljače 1960. godine u Zagrebu. Diplomirao je

komparativnu književnost i sociologiju (na Filozofskom fakul-

tetu). Od 1986. do 1990. godine radio je u Savezu osoba ošteće-

na sluha Grada Zagreba (uređivao je časopis za gluhe i na-

gluhe osobe Sluh . Od 1974. godine je povremeni, a od 1983.

stalni vanjski suradnik Maloga koncila – Maka i Glasa Kon-

cila. Od 1991. zaposlen je kao novinar u uredništvu Glasa Kon-

cila, u kojemu piše prikaze kazališnih predstava, uređuje ru-

brike Svetac tjedna i Žena za sva vremena, a sada ispisuje ko-

lumnu Čujem, vidim... pa se stidim. Od 1998. godine vršitelj

je dužnosti glavnog urednika Maka. Kao autor objavio je knji-

ge: Oko stola, Zoomak i Biblibilje, a kao suautor: U vrtiću ćemo

znati pjesmom Bogu hvalu dati, sliku bojom obojati. Urednik

je više knjiga (Iz dnevnika jedne ovce, Slavlje Velikog jubileja,

Darovana sreća, Zajedno...) u izdanju Glasa Koncila – Maka.

Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskoga društva katoličkih

novinara za 2003. godinu.

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:32345

4

vatrene_2.p65 8.7.2010, 10:324