KULTURAI DRUŠTVO

Vanja ŠkrobicaŠkola likovnih umjetnosti, Split

(predavanje za završne razrede) www.freewebs.com/teka

KULTURA

• ODREðENJE POJMARiječ kultura je latinskog porijekla, a znači

obrañivanje, njegovanje. Slično značenje ima i riječ civilizacija koja je takoñer lat. porijekla a znači oplemenjivanje, uglañivanje.

Kultura i civilizacija – sličnosti i razlikeNo , iako imaju gotovo isto ili vrlo slično

značenje, ima i onih znanstvenika koji ova dva pojma razlikuju. Tako pod kulturom misle na duhovna dobra (pismo, književnost, glazba, religija…) a pod civilizacijom misle na tehnička dostignuća(otkrića i pronalasci). Ovakva podjela nije baš najsretnija, jer što bi bio razvoj književnosti bez razvoja tiskarskog stroja.

KULTURA I DRUŠTVO

• Možemo sa sigurnošću tvrditi da je kultura sve ono što je čovjek ostvario, prihvatio kao vrijednosti: zakoni, moral, religija, književnost, običaji.

Kultura se prenosi na nekoliko načina:

• simbolima, govorom

• Simboli- susrećemo ih u matematici, glazbi. Simbol je npr. zastava. Simboličan je prijelaz crne mačke preko puta. Crveno je simbol ljubavi, bijelo nevinosti. Simbol ima preneseno značenje.

• Riječ može biti i znak i simbol. Znak je kad njenu riječ razumiju i životinje, a simbol kad je razumije samo čovjek. Simbol imamo kao skup glasova (s t o l).

• Kršćani kažu “U početku bijaše Riječ”. • Riječ je skup glasova koji nešto znače.

Riječima imenujemo svijet oko sebe i tako bića, pojave i predmeti bivaju izdvojeni iz bezimenog svijeta. Pomoću riječima može se vladati masama. Riječ ima moć (Pojasni!). Ista riječ izgovorena na različite načine i od različitih ljudi može imati posve različito značenje. Neki ljudi riječima stvaraju autoritet, njima vjerujemo i kad govore laž.

• Govor –je način komuniciranja, ali ne jedini. Danas ljudi komuniciraju na različite načine, pr. internetom. Svi smo već čuli da je riječ moć kao i pametna uporaba odgovarajućih riječi u pojedinom trenutku.

Kultura i društvo

• Kultura ne postoji izvan društva. A društva i počinju s kulturom. Za svako društvo važne su institucije u kojima se vrše djelatnosti važne za društvo (škole, bolnice, komune…).

• U društvu postoje statusi (položaji, zanimanja) i uloge. Pojedinac u životu vrši više uloga.

• Status je odreñen obrazovanjem, zanimanjem zdravljem, bogatstvom… Statusi se mijenjaju, primjerice status žene u srednjem vijeku i danas.

• Život u društvu se vodi prema pravilima, a pravila su odreñena vrijednostima, svjetonazorom… Pravila nam govore kako nešto činiti. Gotovo je cijeli život odreñen pravilima. Po njima znamo što je dobro, a što nije, što se prihvaća a što osuñuje. Prisjetimo se pravila pravih muslimana ili 10 zapovijedi. Čovjek pravila uči u zajednici. Zajednica donosi pravila i bez njih ne bi opstala. Pravila nisu vječna, mijenjaju se. Za njih možemo koristi i naziv norme, običaji, propisi, zakoni. Pravila mogu obredna (vjerska), običajna, moralna, pravna, tehnička. Posljedica kršenja pravila je kazna. Ona može biti ukor, osuda, novčana kazna ili zatvor. Može i progon ili smrt. Tko ih se pridržava biva nagrañen.

• Ljudi se u istoj situaciji ponašaju prema različitim pravilima. U nas se nosi za pokojnikom crnom, a u Japanu bijelo. Kod Židova se piše s desna na lijevo, a na Zapadu obratno.

• Svjetonazor je pogled na svijet, život…Može se koristiti i riječ filozofija. Čovjek je oduvijek tražio smisao života, teško pada da smo rezultat slučajnosti. Mnoge religije vjeruju u jedan opći kozmološki red, zakon, jedinstvo (u Kini yin-yang; Zakoni u kršćanstvu i židovstvu…).

• Vrijednosti čine smisao života, nešto za štoživimo, u što vjerujemo, čega se pridržavamo…To su ideali, naše svetinje: sloboda, sigurnost, poštenje, hrabrost, iskrenost…Vrijednosti jedne kulture ne morajubiti i u drugoj.

Proces kulturalizacije

• Ako danas možemo govoriti o procesu kulturalizacije kao o procesu socijalizacije, jer čovjek se ne raña s kulturom, on kulturan postaje ili ne življenjem u obitelji, školi…Razlikujemo i proces akulturalizacije i noj vrlo slične kulturne asimilacije: gubljenje svog kulturnog identiteta, svojih kulturnih elemenata i prihvaćanje tuñih običaja, jezika, vjere (Pobijeñena Grčka je pobijedila pobjednika- Rim) . Asimilacija je proces kojim većina prisilno ili nasilno uguši kulturu manjine.

Pojam kontrakulture

• Imamo i pojam kontrakulture. Ako je kultura jedna vrst progresa, napretka i sl. onda je kontra kultura regres, nazadovanje, uništenje jer uništava pojedinca i društvo u cjelini: šverc, narkomanija, alkoholizam, kriminal… Bilo je mladenačkih skupina koji su zbog nasilja na koncertima, svojim ponašanjem , korištenjem alkohola i droga pripadali u kontrakulturu (pankeri, darkeri, skinheadsi…).

Podkulture

• U suvremenom svijetu javio se još jedan pojam: podkultura – to je uži kulturni sustav u okviru veće kulturne cjeline, pr. omladinska podkultura, rasna ili etnička (kineska četvrt u New Yorku)…

• U SAD imamo pojam milting pot – naziv za američku kulturu gdje je spoj različitih kultura proizveo jednu novu, američki kulturu.

Kulturni etnocentrizam

• Danas možemo govoriti, dakle o dva glavna procesa: kulturni etnocentrizam – veličanje svoje kulture, njenih ljudi, povijesti i slično, i kulkturni pluralizam – tolerantno ponašanje prema svim kulturama, kad se različitost kultura ne shvaća kao da postoje veće i manje kulture, već kao ljudsko bogatstvo.

OPĆE ZNAČAJKE KULTURE:

• Živeći u društvu i ne primjećujemo da usvajamo kulturu tog društva. To radimo gotovo nesvjesno i to učenje smatramo prirodnim.

• A) kultura je zasnovana na simbolima• B) kultura se uči i ona se prenosi• C) kultura je zajednička (prihvaća je većina u društvu)• D) kultura se mijenja putem:• inovacija pronalazak novih oruña• difuzija – posuñivanje (širenje) kulturnih elemenata• kulturni gubitak (npr. jezika, običaja…)• akulturacija (u susretu različitih kultura pr. Indijanci i

Europljani, pobjeñuje tehnički jača kultura)

Procesi koji utječu na promjene kulture ili nekih njenih elemenata:

• unutarnji uzroci: bolesti i epidemije, prirodne katastrofe, grañanski ratovi, iseljenja…

• vanjski uzroci: meñudržavni ratovi, seobe naroda, promjena klime

• Vrlo često čujemo da je neki kulturni element autohton i autonoman. Sjetimo se samo pizze, coca – cole, jeansa, špageta i sl. To danas koristi čitav svijet i usvaja putem medija. Ti elementi prelaze vrlo brzo iz jedne kulture u drugu. Zato se često kaže da zbog toga danas svaka kultura nema više od 10% autohtonih elemenata. Kulturni elementi (religija, jezik…) nekad su prenosili misionari, vojnici putem osvajanja, trgovci, a danas su tu ulogu preuzeli mediji.

Kič i šund

• kič došla od engleske riječi sketch (skice) ili od kitschen što znači gomilano, bezvrijedno. Dakle, kič je laž, kopija, on je pseudoumjetnost.

• Kič je ušao ne samo u umjetnost, nalazimo ga u svim sferama, u politici i domoljublju (grb i zastava na donjem vešu), suvenir kič (rode, čaplje…), seksualni kič(olovke s nagim ženama), egzotični kič (razne razglednice i sl.), pa čak i u religiji (lik Gospe na kravati). Suvenir je danas jedan od načina na koji kičopstoji. I dok se kič najčešće odnosi na različite predmete (slike, nakit, odjeća, namještaj…), dotle se šund odnosi najčešće na literaturu koja nema umjetničke vrijednosti, banalnog sadržaja, bez karakterizacije likova, sretnog završetka i sl.

• I u glazbi postoji kič. Oni najstroži će čak valcer Na lijepom plavom Dunavu svrstati u kič, zatim romsku muziku… No današnja glazba u nas najbolji je primjer kiča.

• U SAD postoji pojam gadžet što znači oštroumno napravljen predmet koji nas može razonoditi, oduševiti, a koja je donekle i korisna: npr. sjekira s ugrañenim termometrom i okačena na zid, čestitka koja svira…). Kič i šund imaju jasan cilj-prodaju radi zarade. Dakle, fenomen kiča utemeljen je na proizvodnji radi potrošnje. Trošenje je masovno uživanje (prisjetimo se samo božićnih blagdana)

• Boemstvo – je vrsta reakcije, pobuna protiv grañanskog društva, protiv licemjerstva, protiv ograničenja slobode umjetnosti, to je i ekscentričnost i ekstravagantnost u neku ruku. U boeme ubrajamo Loutrecka, Van Gogha, Baudelairea, Ujevića…

• Specijalna pojava boemstva je dadaizam(intelektualac podignut iz vlastitog statusa u viši, dok je boem umjetnik koji je intelektualno jak ali je pao na društvenoj ljestvici.).

• Malograñanština je sinonim za pripadnike srednjih društvenih slojeva čiji je cilj uvaliti se u visoko društvo, pa ih imitira u ponašanju, odijevanju, govoru što sve izgleda smiješno.

• Snobizam je pojam blizak pojmu malograñanštine. Snob je onaj koji ne pripada plemstvu, koji nije plave krvi, a teži većim položajima.

• Dandy – engl. gizedelin, čovjek koji se samodopadno iživljava u povoñenju za modnim novostima, nastoji se istaknuti odijevanjem, manirima i sl.

• Avangardizam (fr. avangarde –prethodnica) – to je nešto što je ispred svog vremena, nešto što prekida s dotadašnjim pravilima u umjetnosti, traži nove izraze, ideje…a najčešće to osuñuju.

• Elitna kultura je kultura kojoj pripadaju samo viši (imućniji ili intelektualno jači) slojevi. Danas je ona prisutna sve manje. Razvojem potrošačkog, industrijskog društva, porastom životnog standarda svi više manje možemo uživati u najvrijednijim umjetničkim ostvarenjima (koncertima, kupiti umjetničku sliku, poći u kazalište i sl.).

• Elitna kultura, čiji je glavni socijalni atribut –ekskluzivnost, povezana je rasnom, kastinskom, konfesionalnom ili nekom drugom podjelom u društvu.

• Tradicionalna kultura NARODNA KULTURA

je na neki način pučka kultura, umjetnost nastala u narodu, folklor. Lat. traditio znači predaja- to je proces predavanja, prenošenja , održavanje ideja, vjerovanja i načela ponašanja pismeno ili usmeno s generacije na generaciju. Tradicija održava svako društvo ali se tradicije nije dobro držati pod svaku cijenu (tradicionalizam). Treba dopustiti i nove ideje, običaje (prisjetimo se što bi bilo da nije Galilejeva ideja ipak prihvaćena). Tradicija se odražava najviše u folkloru, legendama, mitovima…

• Glavni atributi narodne kulture jesu:- samorodnost i - posebnost.• Samorodnost se izražava kroz nastajanje kulturnih

vrijednosti unutar svakodnevnog života odreñenog etniciteta. Riječ je o usmenoj književnosti, pjesmama i glazbi , naivnom slikarstvu i kiparstvu, načinu odijevanja, različitim igrama i drugim ritualiziranim performansima.

• Pošto se i narodna i masovna kultura često označavaju istom sintagmom – popularna kultura, bitna distinkcija meñu njima ogleda se u iskazu da je narodna kultura –’kultura naroda’, a masovna kultura – ’kultura za narod’.

Masovna kultura

• Izraz koji nastaje u periodu industrijalizacije, povezan s pojavom masovnih medija (npr. Ne moram ići u bečku operu za slušat novog. Koncert već mogu to gledat na TV) koji su dostupni širim masama i porastom društvenog standarda.

• Ugledni umjetnici i sociolozi smatraju sve osim klasične muzike, vrhunskog slikarstva, književnosti itd; kao i sve što se može reproducirati - masovnom kulturom, i uglavnom o istoj nemaju sjajno mišljenje.

RAZLOZI NASTANKA I RAZVOJA MASOVNE

KULTURE

•Masovna kultura nastajale je i razvijala se kroz procese:

1.INDUSTRIJALIZACIJE,2.URBANIZACIJE i 3.MODERNIZACIJE (masmediji,

radno – slobodno vrijeme).

DEFINICIJA MASOVNE KULTURE

• MASOVNA KULTURA JE SKUP DUHOVNIH I IZ NJIH IZVEDENIH MATERIJALNIH VRIJEDNOSTI, SADRŽANIH U MASMEDIJIMA POSREDOVANIM PORUKAMA, KOJE SE OD PRIPADNIKA MASOVNE PUBLIKE USVAJAJU KAO DOMINANTAN KULTURNI OBRAZAC/OBRASCI U INDIVIDUALNOM I DRUŠTVENOM ŽIVOTU.

• Elisabeth Tomenn: „Masmediji već dugo ne utječu na našu kulturu. Oni su naša kultura”.

KARAKTERISTIKE MASOVNE KULTURE

• MONOCENTRIČNOST (nasuprot policentričnosti tradicionalne kulture)

• UOPĆENOST (namijenjena svima, a ne odreñenim društvenim grupama)

• EKLEKTIČNOST (miješanje, nasuprot orginalnosti)• STANDARDIZIRANOST(na razini prosječnog ukusa)• STEREOTIPNOST (ponavaljanje istih sižea:

spolnosti, sentimenta… itd.)• HOMOGENIZIRNOST (pojednostavljivanje: Yoga za

početnike, Psihologija – pomozi si sam; bestseleri, mehanička – turbofolk)

• ROBNI KARAKTER (opstanak odreñene vrijednosti kao kulturne vrijednost ovisi najprije od njezine tržišne vrijednosti)