VISOKO UILITE EFFECTUS VISOKA KOLA ZA FINANCIJE I PRAVO

IRENA ILEC UZRONOST KAO PRETPOSTAVKA ODGOVORNOSTI ZA TETU SEMINARSKI RAD

Zagreb, 2012

VISOKO UILITE EFFECTUS VISOKA KOLA ZA FINANCIJE I PRAVO

UZRONOST KAO PRETPOSTAVKA ODGOVORNOSTI ZA TETU SEMINARSKI RAD

Predmet: Obvezno pravo Mentor: Prof. Jelena Uzelac, dipl. iur. Student: Irena ilec Matini broj: 2109411-2

Zagreb, sijeanj, 2012

SADRAJ1. 2.

UVOD ODGOVORNOST ZA TETU2.1. Pretpostavke 2.1.1. 2.1.2. 2.1.3. 2.1.4. 2.1.5.

1 2 2 3 4 5 7 9 18

odgovornosti za tetu

Subjekti odgovornosti za tetu tetna radnja teta Protupravnost Uzronost

3.

ZAKLJUAK

1. UVODTema ovog seminarskog rada je uzronost kao pretpostavka odgovornosti za tetu. U daljnjem tekstu pokuat u obajsniti pojmove odgovornosti za tetu, pretpostavke odgovornosti za tetu, subjekte obveznog odnosa, tetne radnje, tete, protupravnosti i same uzronosti. Tema je izrazito zanimljiva i izazovna i prvo to mi je palo na pamet kod preuzimanja teme bio je sluaj ljenike pogreke i dokazivanja uzronosti u sluajevima kada je teko dokazati uzrok smrti ili komplikacija nastalih lijeenjem. Prouavajui literaturu, a ponajvie internet stranice pronala sam nebrojeno mnogo sluajeva koji su mi pomogli u obradi teme ali i u razumijevanju uzrone veze. Iako se na prvi pogled dokazivanje uzronosti ini kao lagan posao moram priznat da je ponekad izmeu vie uzroka koji prethode teti zaista teko odrediti onaj koji je tipian za tetu i samim tim uzrok tetne radnje. Drugi problem se javlja kada uzroci koincidiraju (javljaju se istodobno) pa se postavlja pitanje koji uzrok je pravno relevantan i adekvatan za pojedini sluaj. Osim toga, vano je da uzrona veza koja postoji izmeu tetne radnje i tete mora biti neprekinuta jer u sluaju prekida koji se moe dogoditi sluajno ili uplitanjem tree osobe ili samog oteenika, tetnik ne odgovara za posljedice. Navela sam brojne primjere iz prakse koje sam izdvojila i koje smatram vanim za ovu temu i ovaj seminarski rad i nadam se da sam uspjela poblie vanost dokazivanja uzronosti kao pretpostavke za tetu.

I

2. ODGOVORNOST ZA TETU PojamGraansko pravo titi svoje subjekte imovinske subjekte, odnosno titi skup prava i obveza subjekata. Moemo, dakle, rei da graansko pravo titi imovinu od oteenja, ovjekova osobna neimovinska dobra i njegova prava osobnosti. Odgovornost za tetu je obveznopravni odnos u kojemu je jedna strana duna popraviti prouzroenu tetu drugoj strani, a druga je strana ovlatena zahtijevati takav popravak1. Za nastanak svakog graanskoprevnog odnosa potrebne su odreene pretpostavke a tako je i kod odnosa odgovornosti za tetu. Ti odnosi odeeni su Zakonom o obveznim odnosima.2.1. Pretpostavke odgovornosti za tetu

Za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za tetu potrebno je ispunjenje navedenih pretpostavki: Subjekti obveznog odnosa odgovornosti za tetu tetna radnja tetnika mora doi do poinjenja tetne radnje teta mora nastati na strani oteenika Protupravnost tetne radnje ima objektivne elemente, a to znai da je tetna

radnja protivna nekom pravnom pravilu i subjektivne elemente koji se odnose na krivnju tetnika Uzrona veza (kauzalni neksus) tetna radnja mora kao uzrok proizvesti odreenu tetu kao posljedicu Osim navedenih postoje i druge vrste odgovornosti, npr. objektiva, ugovorna, izvanugovorna itd. Te vrste odgovornosti postoje ovisno o pretpostavkama koje se trae za njihov nastanak. Zbog toga razlikujemo: Ope pretpostavke zajednike za sve vrste odgovornosti za tetu (subjekti

odgovornosti, tetna radnja, teta, uzrona veza, protupravnost u objektivnom smislu)

1

Klari, P., Vedri, M., Graansko pravo, Narodne novine, 2009., str. 583.

II

Posebne pretpostavke koje se pored opih zahtjevaju za pojedinu vrstu

odgovornosti za tetu (krivnja, ugovorni odnos, predugovorni odnos) 2.1.1. Subjekti obveznog odnosa odgovornosti za tetu Prva pretpostavka odgovornosti za tetu je postojanje subjekta obveznog odnosa i odgovornosti za tetu. Subjekti odgovornosti za tetu jesu: odgovorna osoba i oteenik. tetnik je subjekt koji je odgovoran za tetu, a oteenik je subjekt koji zahtijeva odtetu. Kao tetnik javlja se osoba koja je poinila tetu a to je naravna (fizika osoba). Kod odgovornosti za tetu zanima nas samo osoba koja moe bili odgovorna za poinjenu tetu. To bi znailo da svaka fizika osoba moe bili tetnik ali isto tako da svaki tetnik ne mora biti za tetu osobno odgovoran, ve za tetu odgovara neka druga osoba. Na primjeru maloljetnika do 7. godine koji poini tetu ne odgovara maloljetnik ve njegov zakonski zastupnik (l. 1051. ZOO-a). Iz toga proizlazi da je tetnik fizika osoba koja odgovara za tetu ukoliko je ubrojiva i ima poslovnu sposobnost. Ubrojivost znai da neka osoba pravilno shvaa zbivanja oko sebe i da na osnovu tog shvaanja donosi pravilne odluke u odnosu na okolinu u kojoj ivi. Ubrojiva osoba je osoba koja ima odreenu dobnu zrelost i koja je drutveno zdrava. Ukoliko osoba zbog duevne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili nesposobnosti rasuivanja nekome poini tetu ona za tu tetu ne odgovara. Kod ubrojivosti moramo razlikovati osobe koje poine tetu u stanjima prolazne nesposobnosti za rasuivanje (tzv. tamni trenuci) do kojih dolazi zbog uivanja alkohola ili droge. Ako su se vlastitom krivnjom doveli u takvo stanje odgovaraju za uinjenu tetu, a ako ih je netko drugi doveo u takvo stanje, za tetu odgovara taj drugi. Postoje sluajevi kada se naubrojivoj osobi na mahove vrati sposobnost rasuivanja (tzv. svijetli trenuci ili lucida intervalla) i u takvim sluajevima za uinjenu tetu osoba odgovara. Iz svega navedenog daje se zakljuiti da osoba postaje ubrojiva im dosegne odreene godine i duevno je zdrava, no im izgubi duevno zdravlje prestaje biti ubrojiva. Isto tako, ako se duevno zdravlje vrati, vraa se i ubrojivost. Poslovna sposobnost nastaje kao posljedica odreene dobi i duevnog zdravlja. Ona se ne gubi gubitkom duevnog zdravlja nego je za to potreban akt vlasti. Na isti nain se poslovna sposobnost vraa. Prema tome, osoba moe biti ubrojiva ali poslovno nesposobna, ali isto tako netko moe biti neubrojiv, ali poslovno sposoban.III

Prema ve spomenutom djeca do navrene sedme godine ivota ne odgovaraju za tetu koju prouzroe. Maloljetnici od sedme do etrnaeste godinene odgovaraju za tetu, osim ako se dokae da su prilikom poinjenja tete bili sposobni za rasuivanje. Deliktna nesposobnost djece od sedme do ernaeste godine je samo oboriva predmnjeva (praesumptio juris). Ubrojivost se jo naziva deliktnom sposobnou i prema tome ubrojivost ili deliktna sposobnost je svojstvo fizike osobe da odgovara za svoje protupravne radnje. U sluaju tete koju prouzroe deliktno nesposobne osobe odgovaraju druge osobe i to za maloljetnike njihovi roditelji, odnosno staratelji, kola ili ustanova ako su pod nadzorom istih, a za osobe nesposobne za rasuivanje roditelji, staratelji ili odreene ustanove. Za tetu e iznimno odgovarati i deliktno nesposobna osoba ako se naknada ne moe dobiti od osobe koja je bila duna voditi nadzor nad osobom a sud temeljem materijanog stanja tetnika i oteenika ocijeni da je to zahtjev pravinosti. Kao tetnik moe se pojaviti i pravna osoba koja ne moe imati svojstvo ubrojivosti, jer je ubrojivost svojstvo fizike osobe. Meutim pravna osoba je deliktno sposobna, a to bi znailo da je za deliktnu sposobnost pravne osobe dovoljna ve sama poslovna sposobnost. Kad govorimo o oteeniku, za njega je dovoljno da je pravni subjekt, tj. nositelj prava i obveza. U smislu graanskog prava, pravni subjekti moraju imati neku imovinu i prava osobnosti pa prema tome mogu trpjeti i tetu. 2.1.2. tetna radnja tetna radnja je postupak u kojem se oteeniku nanosi teta. To je svaki in ili propust tetnika koji uzrokuje tetu na strani oteenika. tetna radnja moe biti samo ljudska radnja. S obzirom navrstu tetne radnje razlikujemo2: Izvanugovornu odgovornost (graanski delikt ili deliktna odgovornost l. 1045

1084) Predugovorna odgovornost (l. 215.) specifian oblik izvanugovorne odgovornosti, jer bi na tu vrstu odgovornosti valjalo odgovarajue primjeniti propise o deliktnoj odgovornosti (l. 349.)2

Crni, I., Zakon o obveznim odnosima, Napomene, komentari, sudska praksa i prilozi, Pravo, Zagreb, str. 704 705.

IV

Ugovorna odgovornost, povreda ugovornog obveznopravnog odnosa (l. 342

349.). Kriterij za razlikovanje tih odgovornosti je tetna radnja. Za nastanak ugovorne odgovornosti potrebne su jo dvije dodatne pretpostavke: postojanje ugovora ili druge poslovno pravne veze i povrede obveze iz takvog pravnog odnosa. Za nastanak predugovorne odgovornosti potrebna je pretpostavka voenja pregovora. Bez obzira kako se pojavljuje tetna radnja, kao graanski delikt ili kao povreda ve postojeeg obveznopravnog odnosa, ona moe biti aktiva ili pasivna. Najee se tetna radnja sastoji od injenja (comissio), npr. tetnik razbije staklo na prozoru oteenikove kue. tetna radnja bila bi pasivna kad bi tetnik propustio uiniti neto to je bio duan temeljem zakona ili ugovora (omissio). 2.1.3. teta Pojam tete moemo definirati kao umanjenje neije imovine (obina teta - lat. damnum emergens) i spreavanje njenog poveanja (izmakla korist - lat. lucrum cessans), kao i povreda prava osobnosti (neimovinska teta). tetu dijelimo na: Imovinsku ili materijalnu Neimovinsku ili nematerijalnu

Pozitivna ili obina teta Negativna teta ili izmakla korist Materijalna ili imovinska teta sastoji se u unitenju neke stvari, ili u manjoj ili veoj povredi, onemoguavanju ili oteanju upotrebe stvari, ili u nekoj smetnji zbog ijeg uklanjanja je potrebno napraviti trokove koji inae ne bi bili napravljeni. Radi se o povredi nekog imovinskog interesa. tetnik je duan oteenom naknaditi onaj interes koji bi ovaj imao da se tetni dogaaj nije dogodio. Materijalna teta moe nastati i u sluaju povrede osobnosti, ako je ta povreda povukla nesposobnost za rad ili trokove lijeenja. Neimovinska ili nematerijalna teta ima za karakteristiku da subjekt tetu osjea premda teta ne pogaa izravno njegovu imovinu. Takve tete ne popravljaju se novanom naknadom nego oblikom satisfakcije (zadovoljenja). Jo se naziva nenovanom, neekonomskom, idealnom i moralnom tetom.V

Oblici neimovinske tete: Fizika osoba Povreda prava na ivot Povreda prava na tjelesno zdravlje Povreda prava na duevno zdravlje Povreda prava na ugled Povreda prava na ast Povreda prava na dostojanstvo

Povreda prava na ime Povreda prava na privatnost osobnog i obiteljskog ivota (ukljuuje pravo na

vlastitu sliku odnosno lik, pravo na vlastiti glas i pravo na vlastite zapise i pisma) Povreda prava na slobodu Pravna osoba Povreda prava na ugled i dobar glas

Povreda prava na ime odnosno tvrtku Povreda prava na poslovnu tajnu Povreda prava na slobodu privreivanja Pozitivna ili obina teta je teta nastala umanjenjem postojee imovine oteenika. Radi se o nestanku koristi koju je netko imao ili se postojea korist zbog tetne radnje umanjila odnosno pogorala. To je u pravilu sadanja teta, a naziva se i stvarnom tetom. Negativna teta ili izmakla korist je dobitak kojem se netko nada i kojega bi netko ostvario da nije bilo tetne radnje. To je iskljuivo imovinska teta. 2.1.4. Protupravnost Protupravnost znai povredu nekoga pravnoga pravila pozitivnoga pravnoga poretka i moe se odnostiti samo na tetnu radnju. Objektivni elementi protupravnosti sastoje se u injenici da je za postojanje protupravnosti dovoljno da je tetnom radnjom povrijeeno neko pravilo koje spada u pravni poredak

VI

Subjektivni elementi protupravnosti izraeni su krivnjom uinitelja a krivnja je pojam koji je teko definirati no najee se krivnjom smatra odreeni psihiki odnos uinitelja prema djelu. Namjera (dolus) je vrsta krivnje kod koje se trai da je tetnik postupao znajui i hotimice. tetnik hoe uzrok (tetnu radnju) i hoe posljedicu (tetu kod druge osobe). Namjera se odreuje subjektivno jer su za nju odluujui subjektivni elementi - volja i znanje. Ne trai se znanje tetnika o protupravnosti radnje. Dovoljno je da je tetna radnja objektivno protupravna. Nepanja (culpa) ili nemarnost je druga vrsta krivnje koja se, za razliku od namjere, odreuje uglavnom objektivno, a ponekad i subjektivno Ponaanje poinitelja usporeuje s ponaanjem drugih ljudi da bi se ustanovilo je li poinitelj uporabio dunu panju, a to je ona panja koja je redovita i uobiajena u kontaktu meu ljudima. Kod nepanje razlikujemo dva stupnja: krajnju i obinu. Krajnja nepanja (culpa lata) postoji kad tetnik u svojem radu ne uporabi ni onu panju koju bi uporabio svaki prosjean ovjek Krajnja je nepanja toliko teak stupanj krivnje da se po praktinim posljedicama izjednauje s namjerom. Krajnja nepanja najblia je namjeri (culpa lata dolo proxima). Obina nepanja (culpa levis) postoji kad tetnik u svom radu ne uporabi onu panju koju bi uporabio dobar privrednik odnosno dobar domain (naroito paljiv i savjestan ovjek) Sudionici u obveznim odnosima koji izvravaju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti moraju postupati prema pravilima struke i obiajima (panja dobroga strunjaka) Kod obine nepanje kao mjerilo panje slui ponaanje nekoga zamiljenoga urednoga ovjeka. Budui da se tu radi o nekom zamiljenom, apstraktnom ovjeku, i sama se obina nepanja naziva apstraktna kulpa ili culpa levis in apstracto. Postoji i tzv. obina nepanja koja se odreuje konkretnim mjerilom. To je jo nii stupanj krivnje gdje je mjerilo panje samo redovito ponaanje tetnika. Tu se od ovjeka trai da postupa bar onako s tuim stvarima i poslovima kao to obino postupa sa svojima. Zato se takva nepanja zove culpa levis in concreto. Odgovornost za tetu nastaje samo onda ako je tetna radnja protupravna. Samim tim to je tetna radnja protupravna treba popraviti tetu kao posljedicu takve radnjeVII

Postoje, meutim, situacije u kojima tetna radnja nije protupravna, ali treba popraviti tetu koja je tom radnjom uzrokovana (npr. krajnja nuda). Krajnja nuda je takva situacija u kojoj uinitelj vri tetnu radnju da bi od sebe ili od drugoga otklonio istodobno neskrivljenu opasnost, koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pritom je zlo koje je uinjeno, manje od onoga kojim se prijetilo. Krajnja nuda nije pravo nego samo razlog za opravdanje. st.3 l. 1052. ZOO: Tko pretrpi tetu otklanjajui od drugog opasnost tete, ima

pravo zahtijevati od njega naknadu one tete kojoj se razumno izloio3 Postoje u pravu sluajevi gdje je iskljuena protupravnost radnje pa u takvim sluajevima nema ni odgovornosti za tetu, ni naknade tete. Neki najtipiniji primjeri iskljuenja protupravnosti su: Nanoenje tete po dunosti (npr. kada slubena osoba izvrava neku sankciju) Nuna obrana je pravo da se od sebe ili drugoga odbije istodobni protupravni napad (opravdana je samo ako se nadovezuje neposredno na napad) Via sila. Prema objektivnoj teoriji via sila je dogaaj koji izlazi iz kruga redovitih dogaaja i u odnosu na osobu koja bi se trebala pojaviti kao tetnik taj se dogaaj smatra vanjskim. Po subjektivnoj teoriji via sila je svaki onaj dogaaj koji se ni uz najveu panju nije mogao predvidjeti niti sprijeiti. Nedostatak je ove teorije to gotovo brie razliku izmeu vie sile i sluaja. ZOO prihvaa mjeovito objektivno subjektivno rjeenje. Po ZOO via sila je vanjski dogaaj koji se nije mogao predvidjeti, izbjei ili otkloniti Kao via sila najee se pojavljuju prirodni dogaaji kao npr. potres, udar groma, itd. I neke drutvene pojave mogu imati karakter vie sile (zabrana uvoza ili izvoza, ratovi, trajkovi itd.) Doputena samopomo je pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zatita nuna i ako nain otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima opasnost nastaje Pristanak oteenika. Onaj koji pristane da se na njegovu tetu poduzme tetna radnja, ne moe traiti naknadu njome prouzroene tete. Ovo pravilo sadri i ZOO, a potjee jo iz rimskoga prava (volenti non fit iniuria onomu koji pristaje ne ini se nepravda)3

ibid., str. 737.

VIII

Pristanak oteenika ne iskljuuje uvijek odgovornost za tetu. Nema uinak osloboenja od odgovornosti za tetu pristanak na izvrenje radnje koja je zakonom zabranjena te je takva izjava oteenika nitetna. 2.1.5. Uzronost Uzronost kao pretpostavka odgovornosti za tetu jest veza izmeu tetne radnje kao uzroka i nastale tete kao posljedice. Zbog toga uzronost jo i nazivamo kauzalni neksus (uzrona veza). Vano je napomenuti da bez postojanja uzrone veze nema ni tetnikove odgovornosti za tetu. U stvarnom ivotu gdje jedna pojava uvjetuje drugu tekoje odrediti da li je neka radnja doista sama i jedina uzrok nastale tete kao posljedice. Potrebno je utvrditi meu mnogobrojnim uzrocima i posljedicama pravno relevantan dogaaj koji se uzima kao uzrok odreene posljedice. Kod pitanja uzronosti ne radi se samo o iznalaenju uzroka ve je osobito vano odabrati postojei uzrok. Najvanije pitanje je koji je dogaaj u nizu dogaaja odluujui. O tome postoje mnoge teorije4: Teorija uvjeta koja govori da bez tetne radnje ne bi bilo tete; (conditio sine qua

non) Teorija prevladavajueg uzroka istie injenicu koja po znaaju pretee nad

ostalima Teorija neposrednog uzroka istie koji je uzrok vremenski i prostorno najblii teti

(rimsko pravo, Code civil za ugovorne tete) Teorija adekvatne uzronosti uzrok koji je adekvatan teti, po redovitom tijeku

stvari odgovara teti. Specifine i neoekivane okolnosti su iskljuene. Teorija pravno adekvatne uzronosti kae: uzroci su samo oni koji su istovremeno i

povreda pravne norme. Da li je posljedica povrede neka od posljedica obuhvaenih ciljem povrijeene norme (ratio legis uzronosti). U nas je najprihvaenija adekvacijska teorija prema kojoj se meu razliitim dogaajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice, kao uzrok se uzima onaj koji je tipian za tetu, a to je onaj koji redovito dovodi do odreene tete, za koji nam ivotno iskustvo vee tetnu posljedicu adekvatna mu je odreena tetna posljedica.

4

http://ebookbrowse.com/gdoc.php?id=35605819&url=89ff1c3e5261ea41e6dcaf7347528733 , pristup 12/2011

IX

Prema toj teoriji treba iskljuiti sve sluajne dogaaje koji se upleu u redovito zbivanje a mogu se smatrati uzrocima koji su prethodili teti, ali nisu tipini za tetu. Vano je napomenuti da adekvacijska teorija ne daje uvijek apsolutno nepogreiv kriterij za nalaenje uzroka nastale tete ali uvelike pomae kod pitanja odabiranja uzroka jer teta nikad ne nastupa kao posljedica jednog jedinog uzroka. Meu uzrocima koji dovode do tete u prvom redu mora biti ljudska radnja koja ne znai samop aktivitet (npr. razbijanje tueg prozora), ve se moe sastojati i u propustu. Kada kod neke tete ljudska radnja i prirodni dogaaji kao uzroci koincidiraju (javljaju se istodobno) uzima se u obzir samo ljudska radnja, npr. netko zapali kuu i u nju udari grom, uzrok propasti je pale a ne grom. Kada je rije o uzronoj konkurenciji izmeu predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje, relevantnim se uzrokom tete smatra samo ljudska radnja5. Ako djeluje vie uzroka koji potjeu od ljudske radnje, kao uzrok se uzima ona koja je teti najblia i za odreenu tetu najtipinija.

5

Crni, I., op.cit., str. 717.

X

Primjer 1. Presuda Vrhovnog suda broj: Rev 649/04-26 Tuitelj je kao radnik poduzea V. na poslovima kod tuenika na radnom mjestu brodomontera dana 18. rujna 1972. godine doivio nesreu na radu Dana 2. 12. 1993. godine prestao radni odnos kod V. d.d. R. po sili zakona otvaranjem steajnog postupka. U konkretnom sluaju uzrok nastanka tete 1993. godine je otvaranje steajnog postupka nad poslodavcem tuitelja i prestanak radnog odnosa po sili zakona, pa nema pravno relevantne uzrone veze izmeu tetnog dogaaja iz 1972. godine i predmetne tete. Zbog toga nema ni odgovornosti tuenika za tetu koju tuitelj potrauje predmetnim tubenim zahtjevom. Uzrona veza koja postoji izmeu tetne radnje i tete mora biti neprekinuta. Ukoliko se veza prekida sluajno ili radnjom tree osobe ili samog oteenika, tetnik ne odgovara za dalje posljedice. Primjer 2.

Presuda Vrhovnog suda broj: Rev 643/05-27 Tuitelj je stradao u prometnoj nesrei koju je skrivila osiguranica tuenice i zadobio prijelom gornjeg dijela lijeve bedrene kosti i prijelom zdjelice te je za tetu koju je tom zgodom pretrpio i obeteen pravomonom presudom Mjesec dana nakon otputanja iz bolnice pao je na trnici, te je zadobio prijelom srednjeg dijela lijeve bedrene kosti. Kao uzrok pada tuitelj je naveo jaku bol u ozlijeenoj nozi. Za postojanje tetnikove odgovornosti potrebno je da je uzrona veza izmeu njegovog ponaanja i tete neprekinuta, to znai da za tetu koja je nastala nakon prekida uzrone veze tetnik vie ne bi odgovarao. U konkretnom sluaju uzrok nove ozljede tuitelja je pad, i on je relevantan uzrok tete, te za njega tuenik nije vie odgovoran.

6 7

http://sudskapraksa.vsrh.hr/, Presuda Vrhovnog suda broj: Rev 649/04-2, pristup 12/2012 http://sudskapraksa.vsrh.hr/, Presuda Vrhovnog suda broj: Rev 643/05-2, pristup 12/2012

XI

Prema svemu navedenom uzrona veza izmeu tetne radnje i tete nuna je pretpostavka odgovornosti za tetu. Oteenik mora dokazati postojanje te veze jer je uzrona veza jedna od pertpostavki koja se na predmnijeva. Trai se naelo dokazivanja jer bi u suprotnom oteenik dokazavi tetnu radnju i tetu mogao za svaku tetnu radnju prozvati tetnika na odgovornost. Dokazivanje uzronosti nije neizvediv posao jer postoji gornja i donja granica uzronosti u kojima treba pronai onaj uzrok koji je je tipian prema ivotnom iskustvu. ZOO predvidio je jednu iznimku kad se uzronost predmnijeva. l.1063: teta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnou smatra se da potjee od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokae da one nisu bile uzrok tete. Razlog tome je da se olaka poloaj oteenika time to se teret dokaza prebacuje na tetnika. Primjer 3.

Vrhovni sud, broj: Rev-9/838 Vlasnik stroja (pile za rezanje drva) kod kojeg je oteenik radio odgovara po naelu objektivne odgovornosti za tetu koju je radnik pretrpio na radu ili u vezi s radom. Ruevna zgrada kod koje zbog dotrajalosti postoji opasnost pucanja i padanja dijelova zgrade na plonik i dr. predstavlja opasnu stvar, pa za tetu nastalu na parkiranom vozilu uz zgradu odgovara vlasnik zgrade9. Izvoenje poasne paljbe opasna je djelatnost10. Obavljanje slube redara na javnoj kinopredstavi opasna je djelatnost11.

Primjer 4. Graanskopravna odgovornost za lijeniku pogreku12 Za dobivanje odtetnog zahtjeva vano je utvrditi krivnju i standard dune panje lijenika, uzronu vezu izmeu radnje odnosno propusta

8 9

http://sudskapraksa.vsrh.hr/, pristup 12/2012, Vrhovni sud, broj: Rev-9/83 Crni, I., op.cit., str.756 10 Crni, I., op.cit., str.760 11 Crni, I., op.cit., str.761 12 www.pravo.unizg.hr/_download/.../Turkovic-lijecnicka_greska.doc, pristup 12/2011

XII

lijenika i nastale posljedice te nastalu tetu. Od znaaja za dobivanje odtetnog zahtjeva je i na kome lei teret dokaza. U velikom broju pravnih sustava kao standard dune panje uzima se panja savjesnog i razumnog lijenika iste specijalizacije u istim ili slinim uvjetima. U Engleskoj se pak standardom dune panje smatra praksa koju prihvaa kao dobru lijenika profesija ili sudovi (tzv. Bolam test). Odgovornost je iskljuena ukoliko se lijenik ponaa u skladu s ustaljenom lijenikom praksom, no uvijek postoji mogunost za pacijenta dokazati da odreena ustaljena praksa nije savjesna. U nekim pak dravama standard dune panje je odreen znanjem, sposobnou i panjom iskusnog lijenika u odreenom podruju (specijalizaciji). Od lijenika se trai da prati savladava nove metode lijeenja, a standard se odreuje prema stanju znanstvenih spoznaja u vrijeme lijeenja. U RH od lijenika se zahtjeva da postupa s poveanom panjom, prema pravilima struke i obiajima (panjom dobrog strunjaka). Kad lijenik ne postupa s panjom dobrog strunjaka, radi se o obinoj nepanji (culpa levis), a ako ne postupi ni onako kako bi postupio svaki prosjean lijenik radi se o gruboj nepanji (culpa lata) koja predstavlja vii stupanj krivnje. Utvrivanje uzrone veze vano je kako bi se utvrdilo postoji li odgovornost lijenika kao i da bi se utvrdilo za koje tetne posljedice lijenik treba odgovarati. Pitanje uzrone veze izmeu tetne radnje lijenika kao uzroka i nastale tete kao posljedice rjeava se uglavnom ili primjenom teorije ekvivalencije (jednake vrijednosti svih uzroka) ili pak teorije adekvatnosti (tipinog uzroka). Teorija ekvivalencije smatra uzronom sve ljudske radnje koje su na bilo koji nain utjecale na nastanak posljedice. Ne pravi razliku izmeu bitnih i nebitnih, izravnih i neizravnih, bliih i daljih uzroka. Ova teorija se obino izraava kroz formulu but for test ili conditio sine qua non (teta ne bi nastupila da se lijenik nije ponaao nesavjesno). Prema toj formuli uzronost se utvruje hipotetikim postupkom eliminacije u mislima (hipotetiki) se iskljui (eliminira) lijenikova radnja i pita se bi li i bez nje nastupila posljedica. Ako bi nastupila uzronosti nema, ako pak ne bi nastupila, uzronost postoji. Dakle ukoliko je lijenik postavio pogrenu dijagnozu,XIII

ali ni tona dijagnoza ne bi dovela do drugaijeg tretmana onda nema odgovornosti na strani lijenika. Glavni su nedostaci ove teorije preirok krug uzroka i nemogunost diskriminacije uzroka kad se radi o itavom lananom nizu uzroka kao i nemogunost preciznog utvrivanja tete za koju se odgovara. Adekvacijska teorija pak meu razliitim dogaajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice, kao uzrok uzima samo onaj koji je tipian za nastanak neke tete. Tipinim se smatra onaj uzrok koji redovito dovodi do odreene posljedice (adekvatna mu je odreena tetna posljedica). Prema ovoj teoriji radnja ili propust lijenika smatrat e se uzronim ukoliko se teta moe razumno pripisati povredi dune panje. Dakle veza izmeu radnje i tetne posljedice ne mora se dokazati sa sigurnou, no uvijek valja pokazati o kojem stupnju vjerojatnosti se radi da je neki uzrok doveo do neke posljedice. Ako djeluje vie uzroka kao uzrok uzima se onaj koji je tetnoj posljedici najblii i za njeno nastajanje najtipiniji. U Austriji pak ukoliko se ne moe dokazati koji uzrok prevladava primjenjuje se institut tzv. podijeljene odgovornosti izmeu lijenika i pacijenta. Neki pravni sustavi primjenjuju i tzv. teoriju izgubljene anse prema kojoj valja nadoknaditi ne samo stvarno pretrpljenu tetu, ve i gubitak anse da se bude izlijeen ili da se preivi. Teret dokaza u velikom broju pravnih sustava lei na pacijentu. Pacijent mora dokazati uzronu vezu izmeu lijenikove radnje odnosno propusta i tete, ali i lijenikovu krivnju (da se lijenik nije ponaao sa dunom panjom odnosno da nije postigao odreen rezultat koji je obeao), dok razloge iskljuenja protupravnosti i krivnje treba dokazati sam lijenik. Pacijentima se pokuava na razliite naine olakati teret dokaza pa se tako primjerice u nekim pravnim sustavima presumira krivnja kod velikih ili organizacijskih pogreaka i tako se teret dokaza prebacuje na lijenika odnosno zdravstvenu ustanovu. U nekim pravnim sustavima je teret dokaza u potpunosti prebaen na lijenike i zdravstvene ustanove. U RH pacijent mora dokazati uzronu vezu izmeu radnje ili propusta lijenika te tetne posljedice uz jednu iznimku teta nastala u svezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnou smatra se da potjee od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokae da one nisu bile uzrokXIV

tete (oboriva presumpcija). No lijenik odnosno zdravstvena ustanova su ti koji moraju dokazati da su prilikom pruanja zdravstvene usluge postupali lege artis. Dakle pacijent se stavlja u povoljniji poloaj budui se krivnja lijenika presumira, ali presumira se samo najnii stupanj krivnje (obina nepanja culpa lata). Bilo to vie od toga pacijent mora dokazivati. Primjer 5.

Odluka o odbijanju ustavne tube U-III / 49 / 2008 13 Podnositelj je tubom zatraio naknadu imovinske i neimovinske tete za koju tvrdi da ju je pretrpio u vezi s posljedicama koje proizlaze iz prometne nezgode od 5. svibnja 1990. godine. Pri tome je isticao da je zbog bolesti (dijabetesa) za koju tvrdi da je u uzrono posljedinoj vezi s prometnom nesreom, pretrpio tetu koju je i utuio. U postupku je utvreno da navedena bolest koja se javila kod podnositelja nije u uzronoj vezi sa tetnim dogaajem, odnosno navedenom prometnom nesreom te je zahtjev odbijen primjenom lanka 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 7/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.). Naime, iz vjetakog nalaza vjetaka, D. M., utvreno je postojanje nasljednog faktora kod podnositelja u odnosu na eernu bolest te stoga nema neposredne uzrono-posljedine veze izmeu bolesti i prometne nesree. Takoer nije utvreno ni postojanje pravno relevantne uzrone veze izmeu tetnog dogaaja i kasnije pojave bolesti kod podnositelja. Takva utvrenja i primjenu materijalnog prava u cijelosti je osporenom presudom potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Uzronost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za tetu je veza izmeu tetne radnje kao uzroka i nastanka tete kao posljedice. U nizu pojava i dogaaja treba meu mnogobrojnim uzrocima i posljedicama pronai jedan dogaaj koji je pravno relevantan i koji se u pravu uzima kao uzrok odreene posljedice.13

http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Pojmovi/C12570D30061CE53C125747200372BD4?OpenDocument Odluka o odbijanju ustavne tube U-III / 49 / 2008 , pristup 12/2011

XV

Prema adekvacijskoj teoriji, meu razliitim dogaajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok se uzima samo onaj koji je tipian za postanak odreenog tetnog dogaaja. Tipian je onaj uzrok koji redovito dovodi do odreene tete. To je onaj dogaaj za koji ivotno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu moe oekivati nastup odreene tetne posljedice. Prema toj teoriji treba iskljuiti sve one manje vie sluajne dogaaje koji se upliu u redovito zbivanje, te su uli u kompleks uzroka koji su prethodili teti, ali ti uzroci nisu za tetan uspjeh tipini. U prvom redu meu uzrocima koji su doveli do odreene tetne posljedice mora biti ljudska radnja. No ljudska radnja podrazumijeva uz aktivitet i propust. Ako pri nastupu nekog tetnog dogaaja koincidiraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni dogaaj, uzima se u obzir samo ljudska radnja. Ako djeluje vie uzroka, a svi potjeu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je tetnom uspjehu najblia i za odreeni tetni uspjeh tipina. Uzrona veza koja treba postojati izmeu tetne radnje i tete mora biti neprekinuta, te dok ta veza postoji tetnik je odgovoran za posljedice tetne radnje. Uzrona veza izmeu tetne radnje i tete nuna je pretpostavka odgovornosti za tetu, ali je oteenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva. Primjenom adekvacijske teorije u ovom sluaju oteenik podnositelj nije uspio dokazati da je pojava dijabetesa kod njega uzrokovana traumom iz pretrpljene prometne nezgode jer nema relevantnih medicinskih dokaza koji bi ukazivali da je bolest nastala unutar tri mjeseca od traume, a kod podnositelja se radi o nasljednom dijabetesu. Odgovornosti drave za tetu14: RH odgovara za tetu koja je nanesena graanima i drugim subjektima nezakonitim ili nepravilnim radom od strane tijela dravne uprave, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima dravne uprave. Nuno je dakle, postojanje kauzaliteta izmeu nezakonitog i nepravilnog rada spomenutih tijela i tetne posljedice. Odgovornost RH14

www.pravo.unizg.hr/_download/.../Odgovornost_drzave_za_stetu.ppt, pristup 12/2011

XVI

iskljuuje se ako se dokae da je tetna posljedica rezultat vie sile ili je nastala krivnjom oteene osobe.

XVII

ZAKLJUAKIz navedenih definicija i primjera moemo zakljuiti da je uzronost ili kauzalni neksus jedna od temeljnih pretpostavki odgovornosti za tetu. Moemo rei da je to veza koja mora postojati izmeu tetne radnje i tete koja se javlja kao posljedica tetne radnje. Vano je napomenuti da tetu mora naknaditi onaj koji ju je i prouzroio. U stvarnom ivotu uvijek se javlja vei broj uzroka tete i tu se javlja problem odabiranja uzroka koji je odluujui i adekvatan, odnosno tipian za tetu, a tipian je uzrok onaj koji po redovitom i uobiajenom ivotnom tijeku stvari redovito dovodi do tetnih posljedica. Kao uzroci tete navode se ljudska radnja i prirodni dogaaji koji esto koicidiraju pri emu je ljudska radnja onaj uzrok koji je pravno vaan i koji se uzima u obzir. Najbolji primjer je primjer hospitaliziranog bolesnika koji boluje od neizljeive bolesti i kojemu lijenici daju preveliku dozu morfija u svrhu smanjenja bolova uslijed ega natupi trenutna smrt. Uzrok smrti bolesnika je davanje morfija iako je bolesnik bolovao od neizljeive bolesti i sasvim sigurno bi kroz kratko vrijeme umro prirodnom smru. Postoje sluajevi kada istovremeno djeluje vie uzroka ljudske radnje. U tom sluaju uzrok je teti najblia ljudska radnja i radnja za tu tetu najtipinija. Uzrona veza izmeu tetne radnje i tete mora biti neprekinuta da bi tetnik bio odgovoran za posljedice tetne radnje. To smo vidjeli na primjeru tuitelja koji je stradao u prometnoj nesrei, za koju je obeteen pravomonom presudom, i nakon oporavka opet doivio nezgodu i pao na trnici i slomio bedrenu kost. Za novu nesreu pokuao je okriviti tuenu za prvu nesreu ali za postojanje odgovornosti tuene potrebno je da je uzrona veza neprekinuta, a to nije sluaj, to znai da za tetu koja je nastala nakon oporavka tuena vie ne odgovara. Uzrona veza ne predmnijeva, to znai da oteenik mora dokazivati postojanje uzrone veze, osim za tete nastale u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnou. Svrha ove oborive predmnijeve je da se olaka poloaj oteenika i da se teret dokazivanja prebaci na tetnika.

XVIII

LITERATURAUdbenici i knjige:1) Crni, I., Zakon o obveznim odnosima, Napomene, komentari, sudska praksa i prilozi,

Pravo, Zagreb 2) Klari, P., Vedri, M., Graansko pravo, Narodne novine, 2009. Web stranice: http://sudskapraksa.vsrh.hr/, pristup 12/2011 http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Pojmovi/C12570D30061CE53C125747200372BD4? OpenDocument Odluka o odbijanju ustavne tube U-III / 49 / 2008 , pristup 12/2011 http://sr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0teta, pristup 12/2011 http://ebookbrowse.com/gdoc.php?id=35605819&url=89ff1c3e5261ea41e6dcaf7347528733,pristup 12/2011 www.pravo.unizg.hr/_download/.../Turkovic-lijecnicka_greska.doc, pristup 12/2011 www.pravo.unizg.hr/_download/.../Odgovornost_drzave_za_stetu.ppt, pristup 12/2011

XIX