ODVJETNIK 3-2019

1

Sadržaj

UVODNIK

Zdenka Monterisi, odvjetnica u Splitu, predsjednica OZ Splitsko-dalmatinske županije 2

IZ HOK-A

Redovita godišnja Skupština Hrvatske odvjetničke komore 4Izmjene i dopune statuta HOK-a 8Đuro Sessa: Stalne izmjene zakona utječu na pravnu sigurnost 15Jubilarno XXV. Prvenstvo u tenisu odvjetnika i odvjetničkih vježbenika u Požegi 22Andrea Dominkuš: Sadržaj tzv. odvjetničkih Direktiva 77/249/EEZ i 98/5/EZ s posebnim osvrtom na organizacijske oblike odvjetništva nasuprot odvjetniku kao subjektu koji obavlja odvjetničku djelatnost 24Mićo Ljubenko: Položaj ustavnih sudova u državama članicama EU-a nasuprot odlukama Suda EU-a - status odvjetnika na temelju ustava članica EU-a 32Laura Valković: Odvjetnik u primjeni Direktive (EU) 2016/1919 Europskoga parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. 38

ČLANCI I RASPRAVE

Ivan Turudić: O Visokom kaznenom sudu 50Jadranka Brlić: Pravila za primjenu mjera dubinske analize stranke u odvjetničkim uredima i društvima 54Katarina Šavuk: Novi Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu 62

ENGLESKI ZA ODVJETNIKE

Zbogom, Veliki Otoče 70

HRVATSKI ZA ODVJETNIKE

Slaganje riječi 72

PRISEGE

Prisege dane 15. svibnja 2019. 74Prisege dane 12. lipnja 2019. 76Prisege dane 10. srpnja 2019. 78

IN MEMORIAM

Tomislav Sabljar 80Saša Divjak 81Zvonko Kuna 82Ivan Čerin 83Miroslav Rugle 84

ODVJETNIK 3-2019

2

Uvodnik

Glasilo-Časopis Hrvatske odvjetničke komore, Zagreb, 3 - 2019., god. 91.Journal of the Croatian Bar Association, Zagreb, 3 - 2019, annual fi le 91

Svi potpisani tekstovi odražavaju stavove i mišljenja isključivo njihovih autora, a ne Hrvatske odvjetničke

komore, urednika i Uredništva Časopisa-glasila „Odvjetnik”. Uredništvo zadržava pravo objave primljenih ma-

terijala u časopisu i/ili na web stranici HOK-a. Materijali objavljeni na web stranici ne honoriraju se.

Prvi broj časopisa „Odvjetnik” objavljen je 25. studenoga 1927. godine. Prvi urednik bio je dr. Ivo Politeo.

„Odvjetnik“ je i stvarni sljednik „Pravnika“ – glasila kluba odvjetnika u području odvjetničkog odbora u Osijeku

koji je izlazio od 1913. do 1914. godine a urednik glasila bio je dr. Hugo Spitzer.

Glavni i odgovorni urednik: Josip Šurjak, odvjetnik, Zagreb Urednik: Igor Hrabar, odvjetnik, Zagreb Izvršna i

grafička urednica: Nataša Barac, Zagreb, Koturaška cesta 53, tel: 6165 218, fax: 6170 838, e-mail: hok-cba@hok-

cba.hr, natasa.barac@hok-cba.hr, Uredništvo: Leo Andreis, dr. sc. Atila Čokolić, Davor Bubalo, Maša Gluhinić,

Mario Janković, Mladen Klasić, dr. sc. Tin Matić, Ingrid Mohorovičić-Gjanković, Matija Potočnjak, Robert Travaš –

odvjetnici, Arno Vičić, odvjetnik u m., Mato Arlović, sudac Ustavnog suda RH, mr. sc. Hrvoje Momčinović, sudac

Ustavnog suda u m., Mladen Žuvela, sudac Ustavnog suda u m., mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinja Županijskog

suda u Zagrebu Lektor: Zvonko Šeb, Tisak: Kerschoffset d.o.o., Zagreb, Grafička priprema: P.L. Studio, Zagreb.

Fotografije: Grgur Žučko, Ivica Bitunjac, Nataša Barac.

ODVJETNIK 3/2019.

Poštovane kolegice i kolege, dragi čitatelji,

počašćena sam što imam priliku obratiti vam se u ovom uvodniku. Uz iznimno poštovanje i odgovornost koje osjećam prema svima vama i našoj profesiji, bremenito vrijeme u kojem živi-mo i radimo kao i aktualni problemi, unijeli su mi opravdani strah da će moj uvodnik biti suviše kritičan pa mi dok ovo pišem u glavi odzvanjaju stihovi:Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad!I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan.I gaziti po cestama, i biti gažen u blatu, bez sjaja zvijezde na nebu.1

Vjerujem da se mnogi od nas osjećaju izgubljeno i bez nade da će obavljanje naše službe postati lakše. Jadikovka nam ne može pomoći, ali može „moćna riječ“ i spoznaja da zajedno možemo proći i po trnju i po blatu. Iz godine u godinu sve je teže obraniti našu samostalnost, neovis-

1 Tin Ujević: Svakidašnja jadikovka („Lelek Sebra“, 1920.)

nost i ugled i boriti se da dobijemo „dio kolača“, jer država nam smanjuje djelokrug rada a naše poslove dobivaju drugi. Bez obzira na količinu i kvalitetu propisa koji se mijenjaju iz dana u dan i činjenicu da nas se ne respektira, ili čak ni ne pita kada na vrijeme upozoravamo na njihove sla-bosti, mišljenja sam da ćemo lakše usvojiti nove propise te stručno i kvalitetno zastupati stranke, a teže dobiti bitke s državom. Na ovogodišnjem Danu hrvatskih odvjetnika slušali smo pozdravnu riječ premijera Andreja Plenković koji je, kao i ostali uvaženi gosti, is-kazao osobito poštovanje prema odvjetništvu. Urezala mi se rečenica da on kao političar ima zadane ciljeve i rokove u kojima ih mora i želi os-tvariti, te zbog kojih ne može prihvatiti prijedlog HOK-a da vacatio legis Zakona o parničnom pos-tupku bude duži, iako je riječ o vitalnom zakonu. Očito je praksa takva i ona će se nastaviti, te je upravo stoga važno da budemo svjesni kako po-jedinačno nitko od nas ne može puno napraviti, ali udruženi u Komoru, kroz zajednički rad i cil-jeve možemo više. Koliko kvalitetno – to ovisi o

Piše:

Zdenka Monterisi,

odvjetnica u Splitu,

predsjednica

Odvjetničkoga zbora

Splitsko-dalmatinske

županije

ODVJETNIK 3-2019

3

Uvodnik

Uredništvo Zagreb, Koturaška cesta 53/IItel: 6165 207; fax: 6170 838e-mail: hok-cba@hok-cba.hr

Prodaja oglasnog prostora-marketing1/1-6.800,00 kn / 1/1 (omot)-7.800,00 kn / 1/2-3.800,00 kn

IzdavačHrvatska odvjetnička komora, ZagrebKoturaška cesta 53/IItel: 6165-200; fax: 6170-686

www.hok-cba.hr

IBAN HR66 2360000-1101268409 Godišnja pretplata za tuzemstvo 200,00 kn, za in ozem stvo 40 eura,pojedinačni broj za tuzem stvo 40,00 kn, za inozemstvo 8 eura.Copyright © Hrvatska odvjetnička komora 2008.Niti jedan dio ove publikacije ne smije se objaviti bez posebnog odobrenja izdavača.

nama i našim doprinosima u radu Komore. Elektroničko komuniciranje sa sudovima naša je stvarnost. Više nemamo mogućnosti, niti prava suprotstavljati se i ignorirati propise koji su na snazi, a vrijeme će pokazati koliko je naše pra-vosuđe spremno za takve promjene i kako će to utjecati na nas odvjetnike. Stranke bi u e-komu-nikaciji mogle profi tirati jer plaćaju manje pris-tojbe, a nadamo se da će Ministarstvo pravosuđa riješiti i probleme koji se pojavljuju. Komora je za svoje članove učinila puno jer fi nancira izradu i korištenje e-ID kartica na vrijeme od tri godine. Međutim, Ministarstvo nije mislilo na blokirane odvjetnike i one na rubu poslovne egzistencije, koji su, bez obzira na to, prisiljeni ulagati u noviju informatičku opremu i znanja jer postojeća više ne zadovoljavaju. Tužimo se da je posla sve manje, a nas odvjetnika sve više. Je li to stvarno tako? Splitski Zbor danas broji 507 odvjetnika pa me zanimalo koliko je odvjetnika bilo ranije. U Sveučilišnoj knjižnici pronašla sam članak „Na 800 Splićana jedan advokat“ objavljen 26. travnja 1934. u listu „Jad-

ranski dnevnik“. Split s okolicom tada je imao oko 40.000 stanovnika, područje Splitske advokatske komore 165 odvjetnika, od čega u gradu Splitu 30. U članku se uz ostalo navodi da su …predstavnici tog staleža bili pobornici za ljudska prava i uvijek cijenjeni i ugledni građani, da se u posljednje vrijeme govori o lošijem pros-peritetu advokatskih poslova, ali je unatoč tome broj advokata porastao. S obzirom na to da Splitsko-dalmatinska županija ima oko 450.000 stanovnika, a grad Split oko 170.000, i danas možemo reći „na 880 stanovnika naše županije - jedan od-vjetnik“. Iako su se žalili na loš prosperitet advokatskih poslova, naši prethodnici su te iste godine kupili lijep prostor u centru grada. Tadašnji Mirovinski fond Advokatske komore u Splitu kupio ga je Kupoprodajnom pogodbom od 2. listo-pada 1934. godine. Kako je bio nacionaliziran, u vlasništvo HOK-a vratili smo ga na temelju Zakona o naknadi za oduzetu imovinu i danas u njemu uživamo. Odvjetnice i odvjetnici našeg Zbora sve više dolaze u naš prostor koji je u vrijeme svih događanja pun pa izgleda da su ga članovi počeli doživljavati kao svoj dom. Nadam se da će svi steći naviku da se družimo više i češće. S ponosom ističem i druge pozitivne promjene. Čini se kao da su se kolegice i kolege probudile iz sna i apatije, pa aktivno sudjeluju u edukacijama, vode stručne i vrlo konstruktivne rasprave, zbog čega od uvaženih sudaca Vrhovnoga suda primamo pohvale. Ve-seli me i što se na sudskim hodnicima u bitno manjoj mjeri čuju riječi: …što ta Komora radi za nas, ništa ne poduzima za rješenje naših problema, zašto mi plaća-mo članarinu i sl. Tome je zasigurno pomogla brza i učinkovita reakcija Komore kada je našim kolegama bio otežan i onemogućen razgovor s branjenicima u za-tvoru u Splitu. Nadalje, Komora je oštro i argumentirano reagirala u zaštiti svih odvjetnika kada je sud proglasio krivom članicu našeg Zbora zbog kritiziranja sudaca u predstavkama i pritužbama na njihov rad. Komora je, na prijedlog našeg Zbora, promptno i učinkovito reagirala i na predloženu zakonsku izmjenu te tako spriječila ukidanje Općinskoga suda u Trogiru. Ovo su primjeri zbog kojih kolege znaju da nisu sami i napušteni.Suradnja našeg Zbora sa svim pravosudnim tijelima na našem području je do-bra, a s ponosom ističem kako je sa Županijskim sudom izuzetna. U naš prostor dolaze suci tog suda pa raspravljamo o aktualnim problemima, čime pokazujemo obostrano poštivanje naših uloga u sudskim postupcima. Bez neke posebne for-me započeli smo dijaloge i razmjenu iskustava zadržavajući zajedničke etičke vri-jednosti i dužnosti u provođenju načela vladavine prava. Suradnju smo podigli i na višu razinu. Svjesni da smo upućeni jedni na druge, suci Županijskoga suda – voditelji Centra sudske prakse – Regionalnog centra Split (CSP) redovito nam dostavljaju u tiskanom i elektroničkom obliku Zbirku sentenci sudske prakse (odluke županijskih sudova u Splitu, Dubrovniku i Zadru). Dok se odvjetnicima ne omogući cjeloviti pristup u informacijski sustav SupraNova, trenutačno do-stupan samo korisnicima u sudovima, pomoglo bi da i ostala tri regionalna centra HOK-u dostavljaju svoje zbirke.Ostajem u nadi da ću, ako mi ponovo pripadne čast pisanja uvodnika, pisati o prosperitetu odvjetnika, a svima vama želim svako dobro u poslovnom i privat-nom životu.

ODVJETNIK 3-2019

4

Iz HOK-a

Pripremila: Nataša Barac,

izvršna urednica „Odvjetnika“

Redovita godišnja Skupština Hrvatske od-vjetničke komore, na kojoj je sudjelovalo 87 od 126 članova Skupštine iz svih odvjetnič-kih zborova na području Republike Hrvat-ske, održana je 6. srpnja 2019. u prostorija-ma Hrvatske odvjetničke komore. Nakon što su delegate pozdravili visoki go-sti iz političkog, javnog i pravosudnog živo-ta Hrvatske, uručena su i najviša priznanja koja Hrvatska odvjetnička komora dodje-ljuje odvjetnicima: plakete „dr. Ivo Politeo“ s poveljom dodijeljene su Ranku Pelicariću, odvjetniku u Zagrebu i bivšem predsjedni-ku HOK-a, te Romanu Završeku, odvjet-niku u Ljubljani i aktualnom predsjedniku Odvjetničke komore Slovenije.Prvi put dodijeljena je i Nagrada „Mario Kos“ za najbolji stručni članak objavljen u časopisu „Odvjetnik“, a to visoko priznanje primila je Sanja Mišević, odvjetnica u Osijeku.Predsjednik HOK-a Josip Šurjak podnio

Redovita godišnja Skupština

Hrvatske odvjetniËke komoreje zatim iscrpno izvješće u kojem je go-vorio o svemu što je učinjeno u proteklih godinu dana te o najvažnijim problemima s kojima se danas suočavaju odvjetnici u Hrvatskoj i Europskoj uniji, kao i o mno-gobrojnim izazovima koji se postavljaju pred odvjetnike ali i odvjetničke komo-re. U svom je izvješću istaknuo važnost uključivanja što većeg broja odvjetnika u rad Komore, u cilju ostvarivanja dvaju važnih i velikih ciljeva: zaštite odvjetniš-tva i zaštite interesa stranaka. Josip Šurjak podrobno je govorio i o suradnji s pravo-sudnim institucijama u Hrvatskoj i EU-u, te o radu same Komore, istaknuvši pritom važnost digitalizacije i informatizacije. Izvješće predsjednika HOK-a bit će u cijelosti objavljeno u idućem broju „Od-vjetnika“.Na Skupštini su podnesena izvješća o radu Komore u proteklih godinu dana. Glavni

Foto

: Iv

ica

Bit

un

jac

ODVJETNIK 3-2019

5

Iz HOK-a

tajnik HOK-a Davor Drugović podnio je izvještaj u kojem je vidljivo da HOK tre-nutačno broji više od 4.770 odvjetnika te 1.550 odvjetničkih vježbenika. U Upisnik odvjetničkih društava i zajedničkih od-vjetničkih ureda HOK-a upisano je 309 odvjetničkih društava i 199 zajedničkih odvjetničkih ureda, dok je u Imenik stranih odvjetnika HOK-a na dan 5. lipnja 2019. bilo upisano 11 odvjetnika iz zemalja člani-ca EU-a, a istodobno je devetoro hrvatskih odvjetnika upisano u imenik odvjetnika neke od zemalja članica EU-a.Hrvatski odvjetnici već dugi niz godina pru-žaju besplatnu pravnu pomoć prema odred-bama članka 21. Zakona o odvjetništvu, te je tako u vremenu od 12. lipnja 2018. do 5. lipnja 2019. zaprimljeno 335 molbi za be-splatnu pravnu pomoć, a od toga 82 su se molbe odnosile na uzdržavanje. Važno je još

jednom podsjetiti i na to da Hrvatska odvjet-nička komora osigurava besplatnu pravnu pomoć azilantima i romskoj zajednici i to u Međimurskoj, Brodsko-posavskoj, Primor-sko-goranskoj županiji i Gradu Zagrebu, kao i na to da Komora od 1. prosinca 2006. osigurava besplatnu pravnu pomoć u svim predmetima uzdržavanja u kojima pravo na uzdržavanje ostvaruju malodobne osobe bez obzira na imovinske prilike roditelja.Na Skupštini su podnesena i izvješća bla-gajnika, disciplinskih tijela HOK-a, Od-vjetničke akademije, Centra za mirenje i Udruge odvjetničkih vježbenika. Delegati su također prihvatili fi nancijski plan za idu-ću godinu kao i izvješće Nadzornog odbora o pregledu fi nancijskog poslovanja.Na Skupštini su također prihvaćeni i pri-jedlozi izmjena i dopuna Statuta Hrvatske odvjetničke komore.

Plakete „dr. Ivo Politeo“ s poveljom uruËene

Romanu Završeku i Ranku PelicariÊu Prema odluci Upravnog odbora HOK-a, naj-

više priznanje hrvatskog odvjetništva ove su

godine primili Roman Završek, odvjetnik u

Ljubljani i predsjednik Odvjetničke komo-

re Slovenije, te Ranko Pelicarić, odvjetnik u

Zagrebu i bivši predsjednik Hrvatske odvjet-

ničke komore. Nagrade im je uručio pred-

sjednik HOK-a Josip Šurjak.

Plaketa „dr. Ivo Politeo“ dodjeljuje se za na-

ročite zasluge na unaprjeđenju odvjetniš-

tva, u borbi za dosljednu primjenu zakona, u

stručnom i savjesnom zastupanju stranaka,

u afi rmaciji odvjetništva kao samostalne i

nezavisne službe, u razvijanju kolegijalnos-

Radno predsjedništvo (slijeva nadesno): Vesna Restović, odvjetnica u Splitu, Mar-gareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, Josip Šurjak predsjednik HOK-a, Sandra Ivić, odvjetnica u Zagrebu, Matija Potočnjak, odvjetnik u ZagrebuFo

to: Iv

ica

Bit

un

jac

ODVJETNIK 3-2019

6

Iz HOK-a

ti između odvjetnika, u edukaciji i stručnom

uzdizanju mladih odvjetnika te općenito u

podizanju ugleda odvjetništva.

Magistar znanosti Roman Završek rođen je

9. veljače 1972. u Ljubljani gdje je završio

osnovnu i srednju školu, te diplomirao na

Pravnom fakultetu 1997. godine. Nakon zavr-

šenog magistarskog studija kratko je vrijeme

proveo u inozemstvu, uz ostalo i na Europ-

skom sudu za ljudska prava, a nakon povrat-

ka u Sloveniju, posvećuje se odvjetništvu.

Od prvog dana ulaska u odvjetništvo Roman

Završek uključio se u rad Odvjetničke komo-

re Slovenije, a u travnju 2012. izabran je za

predsjednika Odvjetničke komore Slovenije

i s napunjenih 40 godina postao je najmlađi

odvjetnik ikada izabran na tu dužnost u Slo-

veniji. Trenutačno obnaša već treći mandat

predsjednika Odvjetničke komore Slovenije.

Kao što stoji u obrazloženju odluke, Roman

Završek „nesebično pomaže i promovira su-

radnju između odvjetničkih komora Sloveni-

je i Hrvatske i uvijek je spreman u toj suradnji

žrtvovati svoje profesionalno i privatno vri-

jeme kako bi pomogao, ako je to potrebno,

hrvatskom odvjetništvu i hrvatskim odvjet-

nicima“.

„Zahvalan sam vam na tome što ste mi odlu-

čili dodijeliti ovo visoko priznanje, učinili ste

mi veliku čast i ja ću se truditi da radim još

dalje ovako kako sam do sada radio, na una-

prjeđenju suradnje među našim komorama,

jer ovu plaketu doživljavam kao plaketu i Slo-

venskoj odvjetničkoj komori i ulagat ću još

više nego što sam do sada. Hvala, i ozbiljno

sam ponosan što ste tako odlučili“, rekao je

primajući plaketu Roman Završek.

Ranko Pelicarić rođen je 26. studenoga 1952.

godine u Zagrebu gdje je i diplomirao na

Pravnom fakultetu 1976. godine. Već tijekom

obavljanja odvjetničke vježbe uključio se u

rad Hrvatske odvjetničke komore, a tijekom

svog obavljanja odvjetništva bio je član

brojnih tijela Komore te aktivno sudjelovao

u svim aktivnostima i događanjima HOK-a.

Foto

: Iv

ica

Bit

un

jac

Foto

: Iv

ica

Bit

un

jac

ODVJETNIK 3-2019

7

Iz HOK-a

Nagrada „Mario Kos“

dodijeljena Sanji MiševiÊHrvatska odvjetnička komora ove je

godine prvi put dodijelila Nagradu „Mario

Kos“ za najbolji stručni članak objavljen u

časopisu „Odvjetnik“. Tom nagradom HOK

odaje počast i zahvalnost Mariju Kosu,

istaknutom odvjetniku i predsjedniku HOK-a

koji je u okvirima svog dugogodišnjeg rada za

dobro hrvatskog odvjetništva iskazivao osobit

interes za unaprjeđenje časopisa „Odvjetnik”.

Kao što stoji u obrazloženju: „Ovom nagradom

Hrvatska odvjetnička komora ističe i važnost skladnog i razumljivog pisanja koji je uz lijep i jasan govor najvažnije

sredstvo odvjetnika da vjerno predstavi potrebe stranke koju zastupa“.

Povjerenstvo koje je imenovao Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore pregledalo je sve stručne članke objav-

ljene u časopisu „Odvjetnik” tijekom 2018. te nakon konzultacija odlučilo Nagradu „Mario Kos“ za 2018. dodijeliti

Sanji Mišević, odvjetnici u Osijeku, za članak „Arbitrarnost sudskih odluka kao ugroza vladavine prava u Hrvat-

skoj”, objavljen u broju 11-12/2018.

Sanja Mišević diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku 1999. godine, a od 2004. upisana je u Imenik odvjet-

nika HOK-a.

„Neizmjerno sam zahvalna i počašćena ovom nagradom, jer ovakva nagrada, osim što je priznanje i beskrajno

obvezuje. Trudit ću se opravdati ovu čast koju ste mi dodijelili“, kazala je Sanja Mišević.

Teško je nabrojiti što je sve Ranko Pelicarić

radio i koje je funkcije tijekom svoje karijere

obavljao. U dva mandata (2000. i 2003. go-

dine) bio je izabran za predsjednika HOK-a.

Godine 2000. Upravni odbor ga imenuje

predstavnikom HOK-a pri Vijeću odvjetnič-

kih komora Europe – CCBE-u, a trenutačno

obavlja dužnost prvog potpredsjednika

CCBE-a. Uz sve dužnosti koje je godinama

obavljao na raznim funkcijama u Hrvatskoj

odvjetničkoj komori i CCBE-u i uz sve obve-

ze koje su te funkcije donosile, Ranko Pelica-

rić uspješno vodi svoju odvjetničku kance-

lariju u kojoj je o onome što bi odvjetništvo

trebalo biti učio mnogobrojne vježbenike, a

među njima i trojicu svojih sinova, te nikada

nije zaboravio zašto je izabrao upravo od-

vjetništvo kao svoj životni put.

„Čitavog radnog vijeka nesebično sam da-

vao svoju energiju i svoja znanja i klijentima

i kolegama i vježbenicima, i Hrvatskoj od-

vjetničkoj komori i međunarodnoj odvjet-

ničkoj zajednici, a tijekom godina potpuno

se neprimjetno dogodilo, dakle ne samo

sada i ne tek dodjelom Plakete „dr. Ivo Poli-

teo“, da sam daleko više dobio nego što sam

dao. Dobio sam na planu znanja, kolegijal-

nih i općih međuljudskih odnosa, na planu

kvalitete svog života i rada, kako u hrvatskim

tako i u međunarodnim okvirima, i zbog

svega toga za mene osobno odvjetništvo je

jedan veliki dobitak u izgradnji moje osob-

nosti i to, naravno, i prije, i neovisno o ovom

današnjem priznanju. U tom smislu ovaj dio

mog govora završavam porukom mlađim

kolegicama i mlađim kolegama koja glasi:

Čim više budete ulagali u svoj stručni i pro-

fesionalni rad, u odnose prema strankama i

kolegama s kojima se susrećete, čim više bu-

dete ulagali u rad svoje odvjetničke komore,

tim ćete više biti nagrađeni, i to na različite i

mnogobrojne načine”, kazao je Ranko Peli-

carić nakon što je primio plaketu.

Foto

: Iv

ica

Bit

un

jac

ODVJETNIK 3-2019

8

Iz HOK-a

ODVJETNIK 3-2019

9

Iz HOK-a

ODVJETNIK 3-2019

10

Iz HOK-a

ODVJETNIK 3-2019

11

Iz HOK-a

ODVJETNIK 3-2019

12

Iz HOK-a

ODVJETNIK 3-2019

13

Iz HOK-a

ODVJETNIK 3-2019

14

Iz HOK-a

ODVJETNIK 3-2019

15

Iz HOK-a

1. Koji je osnovni razlog da je percep-cija javnosti hrvatskog pravosuđa tako loša?Pošteno bi bilo početi od sudbene vlasti. Dakle, jednim, ali iskreno vjerujem ma-

Đuro Sessa: Stalne izmjene zakona utječu na pravnu sigurnostPredsjednik Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Đuro Sessa u razgovoru za „Odvjetnik” govori o mnogobrojnim zanimljivim temama, uz ostalo i o tome zašto je loša percepcija javnosti o hrvatskom pravosuđu, koliko ima neriješenih predmeta na Vrhovnom sudu RH, koji je položaj sudaca u Hrvatskoj, kakva je suradnja Vrhovnoga suda RH s Hrvatskom odvjetničkom komorom, te što misli o prijedlogu za izjavljivanje revizije po dopuštenju. Razgovor s predsjednikom Vrhovnog suda vođen je u srpnju ove godine.Razgovor vodio Igor Hrabar, urednik „Odvjetnika”.

njim dijelom, odgovorni su sami suci i sudbena vlast uopće. Ponajprije zato što postoje presude, srećom uglavnom nepra-vomoćne, koje je teško razumjeti. Drugi razlog leži u tome da suci vrlo teško, a če-

ODVJETNIK 3-2019

16

Iz HOK-a

sto i pogrešno obavještavaju javnost o od-lukama i razlozima zbog kojih su neke od-luke donesene. Treći je razlog izostanak konačnog sudskog epiloga za mnoge po-stupke, uglavnom kaznene, za koje mediji pokazuju veliko zanimanje. Dakle, posto-ji jedan manji broj postupaka koji predugo traju. Razlozi dugotrajnosti leže i u stran-kama koje pokušavaju, posve pogrešno i posve uzaludno, putem javnosti za sebe ostvariti povoljniji položaj u postupku. Veliki razlog leži u navijačkom i neobjek-tivnom izvještavanju medija koji gotovo uvijek zauzimaju strane i neobjektivno iz-vještavaju o sudskim postupcima u tijeku. Kada se te sve tri grupe elemenata zbroje, onda se u društvu stvara atmosfera da je sve pokvareno, da je sve vezano za opačinu i utjecaj moćnika na sudske odluke i takva se atmosfera samo prenosi iz dana u dan, a to stvara onda lošu sliku. Konačno, dojam o kojem se tako puno govori i koji su preuzeli i međunarodni fo-rumi, temelji se na emocijama a ne na či-njenicama. To sam napisao i gospođi Věri Jourovoj, EU povjerenici za pravosuđe. Naime, njen „Pravosudni semafor“ daje mnoge objektivne pokazatelje u kojima hrvatsko sudstvo, kako u dužini trajanja postupka tako i u kvaliteti odluka, drži solidno srednje mjesto između 28 zema-lja EU-a. Usprkos tome, kada se govori o dojmu i o povjerenju, na posljednjem smo mjestu. To Vam je najbolji pokazatelj da dojam nema veze s činjenicama. Posljednjih godina u vezi s dojmom o radu sudaca svjedočimo o još jednom fenome-nu. Ma kakav ishod nekog postupka bio, uglavnom kad je riječ o kaznenim postup-cima, nitko nije pogriješio iz vizure medi-ja, a time i javnost, nego suci. Odvjetnici se prikazuju kao hodajuće pravne enciklope-dije, sve Perry Mason do Perryja Masona,

a državno odvjetništvo uživa položaj opće samorazumijevajuće nepogrešivosti. To je samo zato što i jedni i drugi koketiraju s medijima i koriste ih za vlastite probitke, a suci i sudovi po prirodi stvari to ne mogu.

2. Evidentno je da je učinjen pomak u smanjenju broja neriješenih predmeta pred sudovima, te da se postupci brže rješavaju. Što je, prema Vašem mišlje-nju, potrebno napraviti da bi hrvatsko pravosuđe bilo još učinkovitije?

Teško je na to odgovoriti. Mislim da svaki pomak zahtijeva niz sitnih pomaka koji će svi zajedno dati bolje rezultate. Ali rezul-tati su, prema mom sudu, i sada dobri. Na kraju 2017. imali smo oko 460.000 neri-ješenih predmeta, na kraju prošle godine imali smo 407.000 predmeta. Iako nisam stručnjak za kazneno pravo i kazneni po-stupak, mislim da je ta grana sudovanja u ozbiljnoj krizi. Dijelom zbog stalnog ek-sperimentiranja s procesnim institutima, dijelom zbog vrlo složenih postupaka s enormnim brojem dokaza, pravilima koja omogućavaju nerazumne opstrukcije po-stupaka i sucima koji, bojeći se strogosti višega suda, ne koriste sve alate koji im stoje na raspolaganju.

3. Što je potrebno napraviti da bi se smanjilo vrijeme čekanja na odluke Visokoga trgovačkog suda RH i Vr-hovnoga suda RH?

Smanjiti broj predmeta koji dolaze na te sudove, ili povećati broj sudaca, ili pove-ćati broj sudskih savjetnika na tim sudo-vima.Prema statističkim pokazateljima za 2018. godinu, vrijeme potrebno da bi se neki predmet riješio na VTS-u je 336 dana, dakle nešto manje od godine dana, a na Vrhovnome sudu 483 dana.

ODVJETNIK 3-2019

17

Iz HOK-a

ovom trenutku u prosjeku čeka na od-luku Vrhovnoga suda u povodu izjav-ljene revizije u građanskom postupku?

Dijelom sam već odgovorio na to pitanje. Dakle, u ovom trenutku, na VSRH-u ima 13.225 neriješenih revizijskih predme-ta i 750 neriješenih kaznenih predmeta, s time da je VSRH primio u prvih šest mjeseci ove godine 2.760 revizijskih pred-meta, a riješio je 3.723 predmeta, dakle tisuću više od primljenih, a u kaznenoj grani nadležnosti VSRH-a primljeno je 948 predmeta a riješeno je 875.Mislim da je bilo krajnje vrijeme da je zakonodavac izmjenama pravila par-ničnog postupka i uvođenjem Visokoga kaznenog suda reagirao na ovo veliko opterećenje Vrhovnoga suda koje je postalo gotovo neodrživo, ali ne zbog nerada sudaca ili sudskih savjetnika ili pak loše organizacije suda već zbog ta-kvog zakonskog okvira u kojem je mo-guće da najviši sud u jednoj državi, koji ima ustavnu ulogu ujednačavati sudsku praksu, bude zatrpan tolikim brojem predmeta. Kada najviši sud u jednoj državi postane praktički blokiran zbog toliko velikog priljeva predmeta, kada

Smatram da opcija znatnijeg povećanja broja sudaca nije potrebna i nije mudra mjera, jer bi se na oba suda, više nego je to sada slučaj, pokazao problem ujednača-vanja stavova između različitih vijeća tih sudova. Naime, prevelik broj vijeća nužno dovodi do problema neujednačene prak-se, a to je pogubno za pravnu sigurnost.Sada se pokazuje da drugostupanjski su-dovi pokazuju vrlo velik napredak u ažur-nosti, tako da je prosječna dužina rješava-nja predmeta na županijskim sudovima 160 dana, na Visokome prekršajnom sudu 224 dana, a na Visokome upravnom sudu 195 dana. To i u europskim razmjerima nije zanemarivo postignuće. Dakle, izvje-sno je da će se i na VTS-u i na VSRH-u postupno smanjivati broj predmeta i da će i ti sudovi biti ažurniji.Istine radi, predmeti koji sada dolaze na VSRH, barem u građanskoj grani su-dovanja, već su pravomoćno okončani i zato gledati VSRH kao sud koji bi morao brzo donositi odluke posve je pogrešno, jer strankama stoji na raspolaganju pravo tražiti prisilno ostvarenje tražbina makar je pravomoćna presuda osporena u revizij-skom, naglašavam postupku izvanrednog pravnog lijeka.Nadam se da će u Ministarstvu pravo-suđa, ali prije svega u Ministarstvu fi -nancija, biti sluha i da će se kroz uštede ostvarene u činjenici da se neće imenovati novi suci naći sredstva kojima bi se mo-tivirali suci prvog i drugog stupnja da u svojstvu savjetnika dođu na VS i VTS i tako pomognu postizanju veće ažurnosti tih sudova uz, naravno, neizostavan veći angažman tih sudaca koji je i sada vrlo ve-lik i za svaku pohvalu.

4. Koliki je broj neriješenih predmeta na Vrhovnome sudu RH, te koliko se u

Ključ svake ažurnosti jest optimalno opterećenje sudaca brojem predmeta i zakonodavni okvir koji pruža dovoljno alata za djelotvoran postupak, a da se time ne krše osnovna već dosegnuta jamstva poštenog postupka i ustavna prava stranaka. A u tome najveću ulogu imaju suci s digitalnom podrškom ili bez nje.

ODVJETNIK 3-2019

18

Iz HOK-a

broj predmeta u radu premašuje godiš-nji priljev a istovremeno sud produci-ra iz godine u godinu sve više odluka i konstantno smanjuje zaostatke ali je i dalje blokiran, tada to nije problem suda nego problem države, jer se više ni-kakvim mjerama unutar suda stanje ne može bitno promijeniti.Od kada sam na čelu VSRH-a, broj neri-ješenih predmeta smanjio se za oko 4.000, ali naglašavam, to je granica koju u ovom trenutku nije moguće preći samo unutar-njim organizacijskim mjerama i poveća-nim angažmanom sudaca i sudskih savjet-nika i svih drugih zaposlenika suda, nego se moraju umiješati zakonodavac i izvršna vlast izmjenama zakona i dodatnim fi nan-ciranjem.

5. Kako mislite riješiti zaostatke na Vr-hovnome sudu?

Uz sve što sam već rekao, nadam se da će predstojeće zakonodavne izmjene smanji-ti priljev novih predmeta na VSRH, te bi se uz dodatno povećanje broja sudskih sa-vjetnika na sudu kroz koju godinu, svaka-ko duže nego što traje moj mandat, moglo govoriti o stabilizaciji Vrhovnoga suda i njegovoj stvarnoj a ne samo fi gurativnoj ulozi suda koji ujednačava sudsku praksu.

6. Koliki se broj predmeta na godišnjoj razini zaprimi pred sudovima i koliki se broj predmeta riješi. Je li broj zapri-mljenih predmeta pred sudovima ma-nji nego li je bio proteklih godina?

Na svim sudovima u Republici Hrvat-skoj godišnje se zaprimi oko 1.200.000 predmeta. Prošle godine riješili smo oko 1.600.000 predmeta tako da je na kraju 2018. ostalo neriješeno oko 407.000 pred-meta. To je za 50.000 bolje nego prethod-ne godine.

Trend jest da se na sudove godišnje zapri-ma nešto manje predmeta, ali postojeće brojke su i dalje zastrašujuće, jer još uvijek sudovi zaprimaju više od milijun predme-ta u državi s oko 4,5 milijuna stanovnika. To je u europskim razmjerima fenomen. To je sociološki, ekonomski i politološ-ki fenomen koji bi zavrijedio opsežno interdisciplinarno istraživanje na razini akademske zajednice, no bojim se da je naivno od nje to očekivati. Barem što se većine pravnih fakulteta tiče, oni će svoj angažman iscrpljivati u kritiziranju i oma-lovažavanju sudbene vlasti.

7. Što se želi postići novom reformom građanskog postupka?

Ne bih to nazvao reformom. Novela ZPP-a kako je sada zamišljena, a nadam se dok će ovaj razgovor biti objavljen da će biti i donesena, želi koncentrirati po-stupak u svim parničnim postupcima u tijeku, tako da se može upravljati tijekom sudskog postupka na način da se neće ni sudu ali niti strankama ostavljati prostor da odlažu donošenje odluke.Također se želi putem oglednog spora onemogućiti nepotrebno parničenje u ve-likom broju istovjetnih postupaka, a to će dovesti do veće pravne sigurnosti. U tom je pravcu i reforma revizijskog postupka koja VSRH pozicionira u nje-govu ustavnu ulogu pa će VSRH svojim načelnim odlukama o pitanjima koja za-vrjeđuju angažman najvišeg suda u državi rješavati buduće pravne odnose na temelju konkretnog spora ako i kada konkretan spor i prijepori koji će se tu pojavljivati ulaze u defi nicije kako ih je postavila no-vela ZPP-a. Tako VSRH neće biti sud koji rješava prošle odnose, već će biti okrenut budućnosti pa i ispravljati nedosljednosti i u vlastitim odlukama.

ODVJETNIK 3-2019

19

Iz HOK-a

8. Kako ocjenjujete novi prijedlog za izjavljivanje revizije po dopušte-nju, kojem se Hrvatska odvjetnička komora protivi smatrajući da će biti velik broj odbačaja predmeta, te da se tako onemogućuje pristup Vrhovno-me sudu i da Vrhovni sud ovako pred-loženim izmjenama neće ispunjavati svoju ulogu u ujednačavanju sudske prakse?

Upravo suprotno. Pravo na pristup VSRH-u bit će još veće jer neće biti pred-meta koji ad liminem nije dopušten. Da-kle, u svakom predmetu u kojem postoji potreba da VSRH intervenira jer odluka odstupa od prakse VSRH-a, ili o istoj stvari sudovi drugog stupnja različito od-lučuju, ili postoji praksa ali je treba mije-njati, ili je praksa VSRH-a različita, ili je potrebno zauzeti stanovište radi razvoja prava uz dobru pravilnu argumentaciju, VSRH će dopuštati reviziju i po dopušte-nju će o takvom važnom pitanju zauzeti stav.Europski sud u Strasbourgu u nizu odlu-ka davno je rekao da ograničenje u pristu-pu vrhovnom sudu nije ograničenje prava na pristup sudu i da su države slobodne pitanje pristupa vrhovnom sudu urediti autonomno.Konačno, rješenje koje sada usvaja ZPP, a koje dolazi s 10 godina zakašnjenja, rješe-nje je koje postoji u svim zemljama konti-nentalnog pravnog kruga od Slovenije do Skandinavije. Mi ovom reformom debelo kasnimo, ali bolje ikad nego nikad.

9. Što se očekuje od reforme kaznenog postupka?

Nisam vidio konačan prijedlog. Poznato mi je da je radna skupina radila na rješe-njima koja bi popravila određene nelogič-nosti, ubrzala postupak i smanjila mo-

gućnosti opstrukcije. Nadam se da će to i biti rezultat, ali moramo najprije vidjeti prijedlog.

10. Što se očekuje od Visokoga kazne-nog suda?

VKS kako je sada postavljen, kao drugo-stupanjski sud samo za prvostupanjske odluke županijskih sudova, prvi je korak koji je nužan za ujednačavanje sudske prakse u svim kaznenim predmetima. Tek kada bude idući korak, kada VKS bude apelacioni sud za sve kaznene pred-mete, tada ćemo moći govoriti o moguć-nosti ujednačavanja sudske prakse i posti-zanju veće pravne sigurnosti. No i ovako VKS ima mogućnost postaviti VSRH tamo gdje mu je mjesto, a to je kasacijski sud, dakle sud koji razmatra pravo a ne i činjenice koje će razmatrati VKS. Time će VSRH konačno postati sud prava a ne sud činjenica, a to je nužna pretpostavka za ujednačavanje sudske prakse. Moram dodati da se čuju pitanja „a što će onda VSRH raditi ako će žalbe rješa-vati VSK?“ To pitanje postavljaju oni koji ne poznaju kazneni postupak. Sve odlu-ke VKS-a o žalbama na prvostupanjske presude mogu doći na VSRH po izvan-rednom pravnom lijeku koji može pod-nijeti okrivljenik. To sada nije moguće, jer okrivljenik ne može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju je donio VSRH, a to je svaka prvostupanjska kaznena presuda županij-skih sudova protiv koje je izjavljena žalba. Prema tome, VKS će sada i ubrzati odlu-čivanje o žalbama na presude protiv žu-panijskih sudova. Naime, taj sud „kreće od nule“ jer će VSRH riješiti sve žalbene predmete koji su na VSRH-u u trenutku u kojem će VKS početi s radom.

ODVJETNIK 3-2019

20

Iz HOK-a

11. Notorna je stvar da su zakonske promjene vrlo česte i da to loše utječe na vladavinu prava. Suci i odvjetnici, kao i svi ostali sudionici u postupku, vrlo često su u dilemi koji zakon tre-ba u konkretnom slučaju primijeniti. Može li Vrhovni sud češćim zauzima-njem određenih stajališta u tom smislu nešto promijeniti ?

Stalne izmjene zakona bez sumnje utje-ču na pravnu sigurnost, stabilnost prav-nog sustava i na stabilnost sudske prakse. Vrhovni sud može i mora učiniti sve što može da razinu pravne sigurnosti pove-ća. To i sada radimo. Objavljujemo ili smo objavili na našoj mrežnoj stranici načelne stavove sjednica odjela godinama unatrag, objavljujemo zaključke sjednica koje VSRH održava s predstavnicima su-dova drugog stupnja oko pitanja o kojima VSRH nije još zauzeo stanovište i kojih se sudovi drugog stupnja pridržavaju makar ti zaključci nisu obvezatni za vijeća sudo-va drugog stupnja.Ali da ne zvučim dosadno, tek počet-kom rada Visokoga kaznenog suda i pri-mjenom novog režima revizije, VSRH će moći u punoj mjeri ostvariti svoju ustav-nu ulogu ujednačavanja sudske prakse. Naime tada će svaka meritorna odluka VSRH-a rješavati neko pravno pitanje o kojem se do sada sud nije izjašnjavao, ili će ispraviti pravni stav suda nižeg stupnja koji je odstupio od prakse najvišeg suda i objavom takvih odluka koje će po prirodi svari biti manje i koje će svima biti dostu-pne VSRH će pružiti pravnu sigurnost i stabilnost u primjeni prava.

12. Hoće li digitalizacija pravosuđa ubrzati postupke pred sudovima i do-vesti do veće učinkovitosti rada sudova?

Do određene mjere sigurno hoće, jer će skratiti neke faze postupka i povećati sigurnost nekih faza postupka kao što je npr. sudska dostava ili poštivanje za-konskih i sudskih rokova. Ali ključ sva-ke ažurnosti jest optimalno opterećenje sudaca brojem predmeta i zakonodavni okvir koji pruža dovoljno alata za dje-lotvoran postupak, a da se time ne krše osnovna već dosegnuta jamstva poštenog postupka i ustavna prava stranaka. A u tome najveću ulogu imaju suci s digital-nom podrškom ili bez nje.

13. U zadnjih desetak godina sudovi nisu zapošljavali sudačke vježbenike pa su se oni uglavnom zapošljavali u odvjetničkim uredima. Takva mi se praksa ne čini dobrom pa me zanima što je u tom smislu potrebno napraviti?

Koliko znam, otvoreni su natječaji, izbor vježbenika na sudovima je u tijeku i ranija loša praksa nemogućnosti zapošljavanja sudskih vježbenika time polako odlazi u prošlost.

14. Jeste li zadovoljni materijalnim statusom sudaca?

Materijalni se položaj sudaca u velikoj mjeri poboljšao unazad nekoliko godina. Osobito je nedavno ispravljena nepravda prema sucima općinskih sudova pa su im sada plaće izjednačene sa sucima trgovač-kih sudova. No materijalni položaj sudaca ne čine samo plaće, nego i druga prava, a u tome smo daleko ispod dužnosnika dru-gih dviju vlasti, od opreme koja sucima stoji na raspolaganju do drugih prava koja dužnosnici uživaju a suci ne.Ali ako govorimo o plaćama, vrijeme je za cjelovitu reformu obračuna i parametara o kojima će ovisiti plaća sudaca. Mislim

ODVJETNIK 3-2019

21

Iz HOK-a

da bismo se trebali približiti talijanskom modelu plaća u kojem nije presudan rang suda u kojem sudac obnaša sudačku duž-nost, nego je plaća ponajprije vezana uz godine sudačkog staža. Mislim da bi se tako suci motivirali da ostaju na sudovi-ma gdje trenutačno rade, to bi dovelo i do stabilnosti sustava, jer bi suci dugo ostaja-li na svojim sudovima bez pretjerane želje za prelaskom na druge sudove.

15. Nedavno je izrečena pravomoćna presuda odvjetnici radi kaznenog dje-la sramoćenja gdje je odvjetnica upući-vala predstavke na rad suca. Hrvatska odvjetnička komora u povodu tog je slučaja izdala i priopćenje držeći na-vedeni slučaj presedanom, jer se na taj način onemogućava rad odvjetnicima. Jeste li upoznati s konkretnim pred-metom i kakvo je Vaše razmišljanje o tome?

Presuda je, prema mom sudu, pogrešna, jer zadire i dovodi u pitanje više prava koja stranka pa i odvjetnik imaju, i sma-tram da ta prava imaju prednost pred pra-vom suca da se o njemu ili njoj, ili o nje-govom radu piše pristojno i uljuđeno. Taj konkretan predmet nije nikakav prese-dan već usamljena odluka koja neće imati utjecaja na sudsku praksu. No istine radi, kolegica odvjetnica u svojim je predstav-kama pretjerala i konačno – zlouporabila je svoje pravo. Ovaj je slučaj pokazao kako se lako i ne-smotreno stvara histerija oko jedne odlu-ke koja ni po kojem kriteriju razložnosti ili zdravog razuma ne može biti presedan

za buduće slučajeve. Pokazuje i to da me-diji nisu pravo mjesto za pravnu bitku, nego su to sudnice i sudski postupci.

16. Kako ocjenjujete suradnju s Hr-vatskom odvjetničkom komorom?

Odvjetnici i sudbena vlast jedina su dva dijela pravosuđa koja su istinski neovi-sna na razini organizacije i na razini in-dividualne neovisnosti. Bez te i takve neovisnosti nema niti vladavine prava. Zato mislim da odvjetnici i suci moraju surađivati i nalaziti prostore gdje je takva suradnja moguća, a da se nikome ne do-vede u pitanje autonomnu ulogu sudaca i odvjetnika.Mislim da je ta suradnja dobra, da je otvoren prostor za razmjenu mišljenja, da zajedno sudjelujemo u programima edu-kacije. Sada će i Pravosudna akademija otvoriti svoja vrata i drugim pravnicima a ne samo sucima i državnim odvjetnicima, a čini mi se da i na razini pojedinih sud-skih područja lokalni odvjetnički zborovi dobro surađuju sa sudovima na svom po-dručju i da sudska uprava pokazuje razu-mijevanje za probleme s kojima se suočava odvjetnička profesija.Nekako bih volio kada bi među sucima prevladala svijest da odvjetnici nisu ne-prijatelji i da oni samo obavljaju svoju službu kako najbolje znaju i umiju, ali i da odvjetnici shvate da sudac nije došao na ovaj svijet samo zato da riješi njihov predmet, jer ih ima još puno, kao što ima i još puno odvjetnika koji zastupaju svoje stranke.

ODVJETNIK 3-2019

22

Iz HOK-a

Jubilarno XXV. Prvenstvo u tenisu odvjet-nika i odvjetničkih vježbenika održano je od 23. do 26. svibnja 2019. u Požegi, na prekrasnim terenima pokraj rijeke Orljave, pod pokroviteljstvom Hrvatske odvjetnič-ke komore i Odvjetničkoga zbora Požega, koji je bio organizator i domaćin ovog pr-venstva. Začetnik i inicijator održavanja teniskog prvenstva HOK-a bio je kolega Vladimir Domac, odvjetnik u Osijeku, gra-du u kojem je 1995. godine održano prvo prvenstvo.Natjecanja za sve kategorije održana su na terenima TK Požega, igralo se prema pra-vilima HTS-a na dva dobivena seta, uz pri-mjenu tie breaka u svakom setu ili po dru-gačijoj odluci vodstva turnira.Rezultati po kategorijama su:

U kategoriji Dame1. mjesto Silvija Monterisi

Jubilarno XXV. Prvenstvo u tenisu odvjetnika i odvjetničkih vježbenika u Požegi

2. mjesto Ksenija Kantura,3. i 4. mjesto dijele Srđana Barišić i Maša Gluhinić.

U kategoriji Parovi dame1. mjesto Ksenija Kantura i Silvija Monterisi.2. mjesto Srđana Barišić i Maša Gluhinić

U kategoriji Gospoda do 40 godina1. mjesto Tomislav Barišić2. mjesto Dominik Brekalo3. i 4. mjesto dijele Ivan Bošković i Zlatko Planinc.

U kategoriji Gospoda od 40 do 55 godine1. mjesto Ivan Ergotić2. mjesto Slavko Nedić3. i 4. mjesto dijele Andrija Bagarić i Lav Božičević.

Piše:

Marijan

Bruketa,

predsjednik

Odvjetničkog zbora

Požega

ODVJETNIK 3-2019

23

Iz HOK-a

U najbrojnijoj kategoriji Gospoda iznad 55 godina1. mjesto Ranko Đokić2. mjesto Mate Matić3. i 4. mjesto dijele Ivica Vrban i Mario Manojlović.

U kategoriji Parovi gospoda1. mjesto Ivan Ergotić i Branimir Zorica2. mjesto Slavko Nedić i Tomislav Barišić3. i 4. mjesto dijele parovi Zlatko Planinc i Branko Sewer te Mio Maćaš i Mijo Čujić.

U kategoriji Mješoviti parovi1. mjesto Tomislav Barišić i Srđana Barišić2. mjesto Silvija Monterisi i Mate Matić3. i 4. mjesto dijele parovi Maša Gluhinić i Hrvoje Kalauz te Ksenija Kantura i Romeo Herceg.

Odlukom vodstva turnira, kao pobjednik u najbrojnijoj kategoriji veliki prijelazni pehar HOK-a osvojio je Ranko Đokić, a prvo i drugo plasirani u pojedinačnoj konkurenciji kao i fi nalisti u igri parova, osvojili su pehare, a treće odnosno četvrto plasirani medalje.Tijekom boravka u Požegi, sudionici turnira i gosti posjetili su vinski podrum Kutjevo d. d., isprobali slavonske delicije i degustirali poznata vina, te se do dugo u noć družili u objektu Kutjevački podrumi uz slavonsku večeru i tamburašku glazbu. U subotu je održana svečana večera u Ho-telu Grgin dol uz nastup tamburaša. Tom je prilikom Marijan Bruketa, kao do-maćin i predsjednik Odvjetničkoga zbora Požega u ime Organizacijskog odbora, te u ime predsjednika HOK-e Josipa Šurjaka, zahvalio svima prisutnima na sudjelova-nju u ovom prvenstvu, te posebno zahvalio i Vladimiru Domcu, Ranku Pelicariću, Zdenki Monterisi, Mirku Bogdanoviću,

Igoru Hrabaru, Smiljanu Bakočeviću, Mati Matiću, Andriji Bagariću, Davoru Jeliću i Biserki Barac.Riječima dirljivog pisma gospođe Biserke Barac: Počašćena sam i dirnuta Vašim pozivom na 25. Teniski turnir kojemu sam često nazočila i koji sam uvijek doživljavala izu-zetnim, ne samo zbog entuzijazma mnogih organizatora i sudionika, već posebno zato što su ti turniri bili uvijek susreti izuzetnog druženja i prijateljstva odvjetnika – izričaj onoga što je za mene uvijek a i sada znači od-vjetništvo, najljepša profesija na svijetu koja upravo ovakvom upornošću dokazuje svoju vrijednost i snagu.Želimo da ovo prvenstvo i susreti još dugo i dugo traju.

ODVJETNIK 3-2019

24

Iz HOK-a

Piše:

Andrea Dominkuš,

odvjetnica u

Zagrebu

Sadržaj tzv. odvjetniËkih Direktiva

77/249/EEZ i 98/5/EZ s posebnim osvrtom

na organizacijske oblike odvjetništva

nasuprot odvjetniku kao subjektu koji

obavlja odvjetniËku djelatnost

Sažetak

U radu se izlažu odredbe Direktive Vijeća od 22. ožujka 1977. o

olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjet-

ničkih usluga (77/249/EEZ) i Direktive Europskog parlamenta

i Vijeća od 16. veljače 1998. o olakšavanju stalnog obavljanja

odvjetničke djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj

je stečena kvalifi kacija (98/5/EZ). Tim je direktivama, na razini

zakonodavstva Europske unije, u cilju ukidanja prepreka između

država članica za slobodno kretanje ljudi i usluga, odvjetništvo

regulirano s polazišta slobode pružanja usluga i prava poslovnog

nastana kao temeljnih sloboda na kojima počiva unutarnje tr-

žište Europske unije. U Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: RH)

odvjetništvo je određeno Ustavom RH kao samostalna i neovisna

služba koja osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zako-

nom. Iz toga proizlazi da se odvjetništvo ne može sagledavati kao

puku gospodarsku djelatnost, već je ono dio pravosudnog sustava,

što nas dovodi do nekih otvorenih pitanja u pogledu pristupa po-

jedinim organizacijskim oblicima odvjetništva europskih odvjetni-

ka koji u RH obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz svoje

matične zemlje.

* Izlaganje održano na XIV. Konferenciji odvjet-nika i odvjetničkih vježbe-nika HOK-a 31. svibnja 2019. u Tuheljskim Topli-cama. Drugi dio izlaganja s Konferencije bit će objavljen u idućem broju ”Odvjetnika“.

Foto

: Iv

ica

Bit

un

jac

ODVJETNIK 3-2019

25

Iz HOK-a

UvodDana 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska posta-la je punopravna članica Europske unije (dalje u tekstu: EU). Od toga dana na snagu su stupile odredbe Zakona o odvjetništvu1 kojima se uređuje obavljanje odvjetnič-kog zanimanja stranih odvjetnika u Republici Hrvatskoj. Tim odredbama u hrvatsko zakonodavstvo implementi-rana je pravna stečevina Europske unije o pravu poslov-nog nastana i o slobodi pružanja usluga u odnosu na odvjetničku djelatnost. Na tim temeljnim slobodama po-čivaju i odredbe dviju tzv. odvjetničkih direktiva koje su predmet ovog rada – to su Direktiva Vijeća od 22. ožujka 1977. o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga (77/249/EEZ)2 i Direktiva 98/5/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o olakšavanju stalnog obavljanja odvjetničke dje-latnosti u državi članici različitoj od one u kojoj je steče-na kvalifi kacija3. Međutim, radi cjelovitog razumijevanja položaja odvjetništva u Republici Hrvatskoj, potrebno je krenuti od odredbi Ustava Republike Hrvatske.

Ustav Republike HrvatskeUstavom Republike Hrvatske4 odvjetništvo je određeno kao samostalna i neovisna služba koja osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom (članak 27. Ustava RH). Iz te ustavne odredbe proizlazi da se u Republici Hrvatskoj odvjetništvo ne svodi samo na gospodarsku djelatnost pružanja usluga podložnu isključivo tržišnim zakonima, već ono predstavlja dio pravosuđa. Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio je takvo mišljenje u svo-

1 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu (NN 117/2008), člankom 32. određeno je da članak 2. toga Zakona kojim se iza članka 5. Zakona o odvjetništvu dodaje članak 5.a i članka 10. kojim se iza članka 36. Zakona o odvjetništvu dodaje Glava III.A i članci 36.a, 36.b, 36.c, 36.d, 36.e, 36.f, 36.g i 36.h, stupaju na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju

2 Službeni list, br. 78, 26. ožujka 1977., str. 17–18., Posebno izdanje na hrvatskom jeziku: poglavlje 06, svezak 009, str. 14–15., dalje u tekstu: Direktiva 77/249/EEZ

3 SL L 77, 14. ožujka 1998., str. 36–43., Posebno izdanje na hrvatskom jeziku: poglavlje 06, svezak 009, str. 65–72., dalje u tekstu: Direktiva 98/5/EZ

4 Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14

joj odluci broj U-I-23/1999 od 20. travnja 2000. godine u kojoj obrazlaže: „Pravna pomoć, kao strogo defi nirano zanimanje odvjetnika, bitan je činitelj pravne sigurno-sti demokratske i pravne države Republike Hrvatske, te predstavlja jedan od vidova djelovanja pravosuđa i upra-ve. Stajalište je Ustavnoga suda da se pružanje pravne pomoći putem odvjetništva ne može shvatiti kao gospo-darska djelatnost i ne može biti, zbog svoje specifi čno-sti, podvrgnuto zakonima ponude i potražnje na tržištu. Specifi čna pravila struke položaj odvjetništva čine bitno drugačijim od položaja gospodarskih djelatnosti na trži-štu, čime se ono izdvaja od pravila koja vladaju u gospo-darstvu u kojem je profi t, uz poštivanje ustavnih načela i prava, osnovni cilj.“5 Dakle, upravo radi uloge koju od-vjetništvo ima u zaštiti prava svih osoba, odvjetništva kao jamca pravne sigurnosti, proizlazi da odvjetništvo nije obična gospodarska uslužna pravna djelatnost podložna isključivo zakonima tržišta, a što je u skladu i s kontinen-talnom europskom odvjetničkom tradicijom6.

Pravo Europske unijePravna je osnova direktiva koje su predmet ovog rada pravna stečevina Europske unije sadržana u odredbama osnivačkih ugovora koji predstavljaju primarni izvor pra-va EU-a. To su odredbe kojima se uređuju četiri slobode na kojima počiva unutarnje tržište – slobodno kretanje robe, sloboda kretanja osoba, sloboda pružanja usluga i sloboda kretanja kapitala. Te odredbe danas nalazimo u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije7 (dalje u tek-stu: UFEU). Konkretno, odredbe koje se primjenjuju na odvjetništvo odredbe su o pravu poslovnog nastana (sadržane u člancima 49. – 55.) i odredbe o slobodi pru-žanja usluga (sadržane u člancima 56. – 62.). U skladu s tim odredbama i odvjetnici koji pružaju pravnu uslugu uz naknadu imaju pravo na slobodu poslovnog nastana u

5 Ovo stajalište potvrđeno je i u daljnjim odlukama Usta-vnoga suda RH broj U-I-2735/2008, U-I-5665/2008, U-I-684/2009, U-I-2853/2009, U-I-4211/2010, U-I-2393/2011 i U-I-1485/2014 od 16. listopada 2018. godine

6 Sandra Ivić, Tin Matić, Odvjetništvo kao formalni i funkcionalni dio pravosudnog sustava Republike Hrvatske, Odvjetnik, 5-6/2016., str. 17.

7 Ugovor o funkcioniranju Europske unije (pročišćena inačica iz 2016. godine), SL C 202, 7. lipnja 2016.

ODVJETNIK 3-2019

26

Iz HOK-a

drugoj državi članici. Sloboda poslovnog nastana uklju-čuje pravo pokretanja i obavljanja djelatnosti kao samo-zaposlene osobe te pravo osnivanja i upravljanja poduze-ćima, osobito trgovačkim društvima8, u skladu s uvjetima koje pravo zemlje u kojoj se taj poslovni nastan ostvaruje utvrđuje za svoje državljane, a podložno odredbama poglavlja koje se odnosi na kapital. Isto tako, odvjetni-ci imaju i pravo na privremeno pružanje usluga u državi članici koja nije država članica u kojoj imaju poslovni nastan, jer je zabranjeno ograničavati slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država člani-ca s poslovnim nastanom u državi članici koja nije drža-va osobe kojoj su usluge namijenjene9. Budući da pravna struka općenito nije uređena zakonodavstvom EU-a, vid-ljivo je da je odvjetnička djelatnost u tom smislu iznimka. Naime, pravna struka obično se uređuje na nacionalnoj razini, a ti nacionalni propisi često se i u prilično velikoj mjeri međusobno razlikuju jer odražavaju razvoj starih tradicija.10 Zbog toga se može uočiti da se na razini prava Europske unije odvjetničku profesiju nastoji izjednačiti s pružateljima usluga koji djeluju kao gospodarski subjekti na unutarnjem tržištu11 u cilju ukidanja prepreka između država članica za slobodno kretanje ljudi i usluga.

Direktiva 77/249/EEZCilj Direktive 77/249/EEZ (tzv. Service Directive) je olakšati učinkovito ostvarivanje slobode pružanja od-vjetničkih usluga. Ona se odnosi isključivo na mjere koje odvjetnicima omogućuju učinkovito pružanje odvjetnič-kih usluga, ne ulazeći u pitanja ostvarivanja prava poslov-nog nastana. Direktiva polazi od toga da država članica domaćin, radi učinkovitog pružanja odvjetničkih usluga, mora priznati kao odvjetnike sve osobe koje pružaju te usluge u različitim državama članicama. Odvjetnik koji

8 Članak 54. stavak 2. UFEU: „Pojam ‘trgovačka društva’ znači trgovačka društva koja su osnovana na temelju pravila građanskog ili trgovačkog prava, uključujući i zadruge te ostale pravne osobe uređene javnim ili privatnim pravom, osim onih koje su neprofi tne“

9 Članak 56. st. 1. UFEU-a10 https://e-justice.europa.eu/content_legal_profes-

sions-29-hr.do?clang=hr11 Andreja Fileš-Ružić, Sloboda kretanja odvjetnika u Europ-

skoj uniji, Odvjetnik, 5-6/2016., str. 49.

pruža usluge pri tome se koristi svojim stručnim nazivom izraženim na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice iz koje dolazi, s naznakom stručne organizacije koja mu je dala dozvolu za obavljanje djelat-nosti ili suda pred kojim je ovlašten obavljati djelatnost, u skladu s propisima te države. U odnosu na djelatnosti vezane uz zastupanje stranke u postupku pred sudom ili pred upravnim tijelima određeno je da se u svakoj državi članici domaćinu te djelatnosti obavljaju pod uvjetima utvrđenim za odvjetnike u toj državi uz izuzetak uvjeta kojima se zahtijeva boravište ili upis u stručnu organiza-ciju u toj državi. Pritom država članica domaćin može za-htijevati da ti odvjetnici budu predstavljeni predsjedniku sudskog vijeća u postupku i, prema potrebi, predsjedniku odvjetničke komore u državi članici domaćinu i da rade zajedno s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred tim sudskim tijelom i koji će, prema potrebi, biti odgovoran tom tijelu, ili da rade s avoué ili procuratore. Dakle, ovom Direktivom uređuje se privremeno (povremeno) pruža-nje odvjetničkih usluga u državi članici Europske unije, koja je različita od države članice u kojoj je stečena struč-na kvalifi kacija.

Direktiva 98/5/EZSvrha Direktive 98/5/EZ (tzv. Establishment Directive) je omogućavanje trajnog obavljanja odvjetničke djelatno-sti, kao samostalne ili nesamostalne djelatnosti, u državi članici različitoj od one u kojoj je stečena kvalifi kacija za bavljenje odvjetništvom. Slijedom odredbi te Direktive, svaki odvjetnik ima pravo u bilo kojoj drugoj državi čla-nici stalno obavljati odvjetničku djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje, kao i obavljati iste stručne djelatnosti kao i odvjetnik koji obavlja djelatnost pod od-govarajućim stručnim nazivom u državi primateljici. On može dati savjet o pravu matične države članice, o pravu Zajednice, o međunarodnom pravu i o pravu države pri-mateljice. Za obavljanje djelatnosti koje se odnose na za-stupanje ili obranu stranke u pravnom postupku, država primateljica može, ako njeno pravo zadržava te djelatno-sti za odvjetnike koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz te države, tražiti od odvjetnika koji obavlja-ju praksu pod stručnim nazivom iz matične zemlje da rade zajedno s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred

ODVJETNIK 3-2019

27

Iz HOK-a

predmetnim pravosudnim tijelom ili s avoué. Odvjetnik upisan u državi primateljici pod stručnim nazivom iz ma-tične zemlje može obavljati nesamostalnu djelatnost kod drugog odvjetnika, udruženja ili odvjetničkog društva, u javnom ili privatnom trgovačkom društvu, u onoj mjeri u kojoj to država primateljica dopušta odvjetnicima upi-sanima pod stručnim nazivom iz te države. Takav odvjet-nik podliježe istim pravilima odvjetničkog kodeksa kao i odvjetnici države primateljice koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz te države za sve djelatnosti koje obavlja na području te države. Ova Direktiva sadrži i pravila za izjednačavanje europ-skih odvjetnika s odvjetnicima države primateljice (čla-nak 10.). Tako je odvjetnik koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje i koji učinkovito i redovno obavlja djelatnost12 najmanje tri godine u državi primateljici po pravu te države, uključujući pravo Zajed-nice, izuzet od uvjeta o priznavanju stručnih kvalifi kacija utvrđenih u Direktivi 2005/36/EZ13 u cilju stjecanja pri-mitka u odvjetništvo države primateljice. Dakle, odvjet-nik koji je najmanje tri godine obavljao odvjetnički poziv pod nazivom zanimanja svoje matične države na temelju toga može biti primljen u odvjetništvo države primate-ljice, o čemu obrazloženu odluku donosi nadležno tijelo te države na temelju dokaza o učinkovitom i redovnom obavljanju djelatnosti, protiv koje odluke je dozvoljena žalba u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.14

12 „Učinkovito i redovno obavljanje djelatnosti“ znači stvarno obavljanje djelatnosti bez prekida osim onog koji nastaje iz događaja u svakodnevnom životu – članak 10. točka 1. Direktive 98/5/EZ

13 Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifi kacija, SL L 255, 30. rujna 2005., str. 22–142.

14 Odredbom članka 10. stavka 1. podstavka 3. propisano je da odluka nadležnog tijela u državi primateljici kojom se odbija dodjela ovlaštenja ako nije dostavljen dokaz da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u prvom podstavku mora biti obrazložena, te podliježe žalbi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, ali i to da nadležno tijelo države primateljice može, obrazlože-nom odlukom protiv koje je dozvoljena žalba u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, odbiti zahtjev odvjetnika za ostvarivanje prava iz ovog članka ako smatra da bi to bilo protivno javnom poretku, posebno zbog mogućnosti disciplinskog postupka ili žalbi ili incidenata bilo koje vrste (članak 10. stavak 4.).

Odredbe o zajedničkom obavljanju djelatnosti za odvjet-nike koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje sadržane su u članku 11. Direktive. Slije-dom tih odredbi, jedan ili više odvjetnika iz istog udru-ženja u matičnoj državi članici, koji obavljaju djelatnost u državi primateljici pod stručnim nazivom matične drža-ve, mogu svoje stručne djelatnosti obavljati u podružnici ili predstavništvu svog udruženja u državi primateljici, uz predviđeno ograničenje da, ako temeljna pravila ko-jima se uređuje takvo udruživanje u matičnoj državi nisu u skladu s temeljnim pravilima utvrđenima zakonima ili drugim propisima države primateljice, mjerodavna su pravila u državi primateljici i to u onoj mjeri u kojoj je pridržavanje tih pravila opravdano javnim interesom u zaštiti stranaka i trećih osoba, a država primateljica bi se pod određenim pretpostavkama mogla i suprotstaviti otvaranju podružnice ili predstavništva na svom držav-nom području. Nadalje, određeno je da će svaka država članica dopusti-ti da dvoje ili više odvjetnika iz istog udruženja ili iste matične države članice, koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje, imaju pristup odre-đenom obliku zajedničkog obavljanja djelatnosti, s time da, ako država primateljica dopušta svojim odvjetnicima izbor između više oblika zajedničkog obavljanja djelat-nosti, te iste oblike treba staviti na raspolaganje i europ-skim odvjetnicima. Način na koji ti odvjetnici zajednički obavljaju djelatnost u državi primateljici uređuje se zako-nima i drugim propisima te države. Podstavkom 3. određeno je da država primateljica mora poduzeti i mjere potrebne za dopuštanje zajedničkog obavljanja djelatnosti i među: (a) više odvjetnika iz ra-zličitih država članica koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje; (b) jednog ili više odvjetnika iz različitih država članica i jednog ili više od-vjetnika iz države primateljice. I ovdje je predviđeno da se način na koji odvjetnici mogu zajednički obavljati dje-latnost u državi primateljici uređuje zakonima i drugim propisima te države.

Zakon o odvjetništvuZakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odvjet-ništvu (Narodne novine, br. 117/08) u njega je dodano

ODVJETNIK 3-2019

28

Iz HOK-a

novo poglavlje III.a Obavljanje odvjetničkog zanimanja stranih odvjetnika u Republici Hrvatskoj, čime su u hrvatsko zakonodavstvo prenesene odredbe Direktive 98/5/EZ. Odvjetnik iz druge države, koja je država čla-nica Europske unije, određen je kao odvjetnik koji prema propisima te države ima pravo obavljati odvjetnički poziv kao zanimanje u toj ili nekoj od država članica Europske unije i on može, u skladu s uvjetima koje propisuje Zakon o odvjetništvu (dalje u tekstu: Zakon), u Republici Hr-vatskoj obavljati:

– odvjetničke radnje, u skladu s člankom 36.e ili 36.f toga Zakona (povremeno obavljanje odvjetničke djelatnosti izvan matične države u drugoj državi članici)

– odvjetnički poziv pod nazivom zanimanja iz svo-je matične države, u skladu s člankom 36.b toga Zakona (trajno pružanje odvjetničkih usluga)

– odvjetnički poziv pod nazivom „odvjetnik” u skladu s člankom 36.a toga Zakona (članak 5.a sta-vak 1.15 Zakona o odvjetništvu).

Odvjetnik iz države članice Europske unije koji ispunjava uvjete iz članka 48. točaka 2., 3., 8., 10., 11., 12. i 13.16

15 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, br. 117/2008), čl. 5.a stupio na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju

16 Pravo na upis u Imenik odvjetnika ima osoba koja ispunjava ove uvjete: 1. da je hrvatski državljanin, 2. da je državljanin države članice Europske unije ili druge države potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, 3. da je poslovno sposobna, 4. da je zdravstveno sposobna za obavljanje poslova odvjetništva, 5. da je završila sveučilišni studij prava na pravnom fakultetu u Republici Hrvats-koj, 6. da je po završenom studiju najmanje 3 (tri) godine radila u odvjetničkom uredu kao odvjetnički vježbenik ili na pravnim poslovima u pravosudnim tijelima (sudski vježbenik, državnoodvjetnički vježbenik, javnobilježnički vježbenik), ili najmanje 4 (četiri) godine na drugim pravnim poslovima, 7. da je položila pravosudni ispit u Republici Hrvatskoj, 8. da protiv nje nije pokrenuta istraga odnosno da se protiv nje ne vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti, 9. da nije u radnom odnosu, 10. da je dostojna za obavljanje odvjetništva, 11. da ne obavlja poslove koji su nespojivi s odvjetništvom, 12. da ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za obavljanje odvjetničke službe, 13. da priloži izjavu da ima opremu i prostor koji su potrebni i primjereni za obavljanje odvjetničke službe, 14. da ima položen ispit iz Kodeksa

Zakona i koji položi ispit iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske, upisat će se u Imenik stranih odvjet-nika koji u Republici Hrvatskoj mogu obavljati odvjet-nički poziv pod nazivom „odvjetnik”, sa svim pravima i dužnostima u obavljanju odvjetničkog poziva. Nadalje, odvjetnik iz države članice Europske unije koji priloži potvrdu o upisu u odvjetničke udruge u matičnoj ili nekoj drugoj državi, odnosno pri nadležnom tijelu ma-tične države, upisat će se u Imenik stranih odvjetnika koji u Republici Hrvatskoj mogu obavljati odvjetnički poziv pod nazivom zanimanja iz svoje matične države. Takav odvjetnik, koji najmanje tri godine redovito i uspješno obavlja odvjetnički poziv u Republici Hrvatskoj, može se upisati u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komo-re i obavljati odvjetnički poziv pod nazivom „odvjetnik”. Odvjetnici iz država članica Europske unije mogu od-vjetničko zvanje obavljati kao odvjetničko društvo ili zajednički odvjetnički ured pod nazivom zanimanja iz svoje matične države, a mogu koristiti naziv odvjetničkog društva ili zajedničkog odvjetničkog ureda kojega su čla-novi. Odvjetnik koji želi obavljati odvjetničku djelatnost pod nazivom korištenim u matičnoj državi mora oba-vijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru o činjenici da je član odvjetničkog društva ili zajedničkoga odvjetničkog ureda u matičnoj državi i o tome dostaviti sve relevantne podatke (članak 36.b stavak 8.). Odvjetnik iz države članice Europske unije koji je upisan u Imenik stranih odvjetnika koji u Republici Hrvatskoj mogu obavljati odvjetnički poziv pod nazivom zanima-nja iz svoje matične države može davati savjete o pravu svoje matične države, o pravu Europske unije, o među-narodnom pravu i o pravu Republike Hrvatske, ali pri obavljanju odvjetničke djelatnosti povezane sa zastu-panjem stranaka pred sudovima u Republici Hrvatskoj mora djelovati zajedno s odvjetnikom koji u Republici Hrvatskoj ima pravo obavljati odvjetničku djelatnost pod nazivom „odvjetnik”. Odredbom članka 36.e Zakona o odvjetništvu, u nacio-nalno su zakonodavstvo prenijete odredbe Direktive 77/249/EEZ kojima je uređeno povremeno obavljanje odvjetničke djelatnosti izvan matične države u drugoj dr-

odvjetničke etike i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

ODVJETNIK 3-2019

29

Iz HOK-a

žavi članici. Odvjetnik iz države članice Europske unije koji nije upisan u Imenik stranih odvjetnika pri Hrvat-skoj odvjetničkoj komori smije obavljati pojedine radnje (sloboda pružanja usluga) u okviru obavljanja odvjetnič-ke djelatnosti. On može davati savjete o pravu svoje ma-tične države, o pravu Europske unije, o međunarodnom pravu i o pravu Republike Hrvatske, ali za zastupanje stranaka pred sudom u Republici Hrvatskoj on mora djelovati zajedno s odvjetnikom koji u Republici Hr-vatskoj ima pravo obavljati odvjetničku djelatnost pod nazivom „odvjetnik“. Takav odvjetnik dužan je o tome pisanim putem obavijestiti Hrvatsku odvjetničku komo-ru te priložiti dokaze o osposobljenosti za obavljanje od-vjetničkog poziva i dokaze o osiguranju od profesionalne odgovornosti u matičnoj državi, a na temelju tih obavi-jesti i dokaza, Hrvatska odvjetnička komora mu izdaje potvrdu da može obavljati odvjetničke radnje. Organizacijski oblici odvjetništva u Republici Hrvatskoj određeni su člankom 4. stavkom 1. Zakona o odvjetniš-tvu17 – određeno je da odvjetnik svoju djelatnost može obavljati samostalno, u zajedničkom uredu ili u odvjet-ničkom društvu. Dakle, odvjetničku službu uvijek obav-lja odvjetnik, kroz ovdje određene organizacijske oblike. Zakonom je predviđeno da odvjetnik može imati samo jedan ured, dok zajednički uredi i odvjetnička društva mogu imati više pisarnica na hrvatskom državnom po-dručju, uz uvjet da u svakoj pisarnici stalno radi barem jedan odvjetnik. Više odvjetnika može imati zajednički ured i u tom slu-čaju oni međusobna prava i obveze uređuju u pisanom obliku, dok su uvjeti za osnivanje odvjetničkog ureda sa svojstvom pravne osobe određeni člankom 27. Zakona – odvjetničko društvo mogu osnovati dva ili više odvjet-nika upisanih u Imenik odvjetnika Komore. Odvjetnič-ko društvo osniva se kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću uz najniži iznos temeljnog kapitala od 350.000,00 kuna. Stavkom 4. isto-ga članka određeno je da odvjetničko društvo ne može osnovati drugo odvjetničko društvo. U skladu s člankom 28. Zakona o odvjetništvu, članom odvjetničkog druš-tva može biti samo odvjetnik, a člankom 29. stavkom 1.

17 Narodne novine, br. 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11

određeno je da pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici. Za osnivanje odvjetničkog društva, odvjetnici-osnivači dužni su pribaviti potvrdu Komore da su upisani u Ime-nik odvjetnika i da je ugovor o osnivanju u skladu sa Za-konom, Statutom i drugim općim aktima Komore, bez koje potvrde se društvo ne može upisati u sudski registar. Također, člankom 27.a određeno je da odvjetnička druš-tva iz države koja je članica Europske unije i iz države čla-nice Svjetske trgovinske organizacije, u Republici Hrvat-skoj mogu osnivati svoje podružnice i da te podružnice mogu u Republici Hrvatskoj pružati pravne usluge koje uključuju usluge savjetovanja o pravu njihove matične države, o pravu Europske unije i međunarodnom pravu.

Otvorena pitanja u pogledu organizacijskih oblika odvjetništva Kao što je naprijed navedeno, u skladu s odredbama Za-kona o odvjetništvu, odvjetničko društvo u Republici Hr-vatskoj mogu osnovati dva ili više odvjetnika upisanih u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a član odvjetničkog društva može biti samo odvjetnik. Dakle, odvjetničko društvo mogu osnovati osobe koje ispunjava-ju uvjete da mogu nositi naziv „odvjetnik“ u skladu s hr-vatskim pravom. Te uvjete odvjetnik iz druge države člani-ce ispunjava pod pretpostavkama predviđenima člancima 36.a i 36.b. stavka 7. Zakona o odvjetništvu. U skladu s odredbom članka 36.a stavka 1., uz zadovoljenje uvjeta da se radi o državljaninu države članice Europske unije ili druge države potpisnice Sporazuma o Europskom gospo-darskom prostoru, da je poslovno sposoban, da protiv nje-ga nije pokrenuta istraga odnosno da se ne vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti, da je dostojan za obavljanje odvjetništva, da ne obavlja poslove koji su nespojivi s odvjetništvom, da ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za obav-ljanje odvjetničke službe, da priloži izjavu da ima opremu i prostor koji su potrebni i primjereni za obavljanje od-vjetničke službe, te da položi ispit iz poznavanja pravnog poretka Republike Hrvatske, odvjetnik iz države članice Europske unije upisat će se u Imenik stranih odvjetnika koji u Republici Hrvatskoj mogu obavljati odvjetnički po-ziv pod nazivom „odvjetnik“, sa svim pravima i dužnosti-

ODVJETNIK 3-2019

30

Iz HOK-a

ma u obavljanju odvjetničkog poziva. Nadalje, odredbom stavka 7. članka 36.b predviđeno je da se odvjetnik koji odvjetnički poziv obavlja pod nazivom zanimanja iz svoje matične države i koji najmanje tri godine redovito i uspješ-no obavlja odvjetnički poziv u Republici Hrvatskoj može upisati u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i obavljati odvjetnički poziv pod nazivom „odvjetnik“. S druge strane, odredbom članka 11. stavka 1. podstavka 2. Direktive 98/5/EZ predviđeno je da će svaka drža-va članica dopustiti da dvoje ili više odvjetnika iz istog udruženja ili iste matične države članice koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje, ima-ju pristup određenom obliku zajedničkog obavljanja dje-latnosti. Pritom je određeno da, ako država primateljica dopušta svojim odvjetnicima izbor između više oblika zajedničkog obavljanja djelatnosti, te iste oblike treba staviti na raspolaganje i europskim odvjetnicima s time da se način na koji ti odvjetnici zajednički obavljaju dje-latnost u državi primateljici uređuje zakonima i drugim propisima te države. Nadalje, određeno je i da država primateljica mora podu-zeti mjere potrebne za dopuštanje zajedničkog obavljanja djelatnosti i među: (a) više odvjetnika iz različitih država članica koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje; (b) jednog ili više odvjetnika iz razli-čitih država članica i jednog ili više odvjetnika iz države primateljice. I ovdje je predviđeno da se način na koji od-vjetnici mogu zajednički obavljati djelatnost u državi pri-mateljici uređuje zakonima i drugim propisima te države.U Republici Hrvatskoj odvjetničku službu uvijek obavlja odvjetnik. Člankom 4. stavkom 1. Zakona o odvjetniš-tvu određeno je da odvjetnik svoju djelatnost može obav-ljati samostalno, u zajedničkom uredu ili u odvjetničkom društvu. Dakle, onaj tko obavlja odvjetničku djelatnost, uvijek je odvjetnik, neovisno o organizacijskom obliku. Iz toga bi proizlazilo da europski odvjetnici koji obavljaju djelatnost u Republici Hrvatskoj pod stručnim nazivom iz svoje matične države nisu spriječeni u obavljanju svoje djelatnosti. Oni mogu obavljati odvjetničku djelatnost samostalno, mogu biti odvjetnici u odvjetničkom druš-tvu u Republici Hrvatskoj, a omogućeno im je i da za-jednički obavljaju djelatnost s odvjetnicima koji su upi-sani u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore.

Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Ur. 9/16-3 od 30. studenoga 2016. godine obrazlaže i da „odvjetnici iz država članica EU-a, koji odvjetničko zani-manje obavljaju pod nazivom zanimanja iz svoje matič-ne države, nisu onemogućeni u osnivanju odvjetničkog društva, jer takvu mogućnost stječu nakon tri godine obavljanja odvjetničkog zanimanja u smislu odredbe čl. 36.b st. 7. ZO-a ako redovito i uspješno obavljaju odvjetnički poziv u Republici Hrvatskoj. Na taj način Republika Hrvatska u cijelosti je u ZO implementirala odredbu čl. 11. st. 2. Direktive 98/5/EZ, jer je i odvjet-nicima iz države članice EU-a koji obavljaju odvjetnički poziv u Republici Hrvatskoj pod nazivom zanimanja iz svoje matične države omogućila iste oblike obavljanja odvjetničkog poziva kao i svojim odvjetnicima. ... Kod toga ovaj sud posebno ističe da u smislu odredbe čl. 11. st. 2. Direktive 98/5/EZ jasno proizlazi da će država pri-mateljica staviti na raspolaganje iste organizacijske oblike obavljanja odvjetništva stranim odvjetnicima kao što do-pušta svojim odvjetnicima, a način na koji će ti odvjetnici zajednički obavljati djelatnost u državi primateljici ure-đuje se zakonima i drugim propisima te države. ... Stoga je potpuno prihvatljivo i u skladu s Direktivom 98/5/EZ da takvi odvjetnici imaju rok od tri godine u kojemu je potrebno da redovito i uspješno obavljaju odvjetnički poziv u Republici Hrvatskoj pod nazivom zanimanja iz svoje matične države, nakon čega su im otvorene sve mo-gućnosti za obavljanje odvjetničkog poziva u Republici Hrvatskoj, pa tako i u organizacijskom smislu.“Dakle, stav je Vrhovnoga suda RH da odvjetnici iz država članica EU-a koji odvjetničko zanimanje obavljaju pod nazivom zanimanja iz svoje matične države, mogu obav-ljati djelatnost na način kako je to predviđeno odredba-ma članka 36.a, 36.b i 36.c Zakona o odvjetništvu, u skla-du s kojim odredbama ti odvjetnici imaju pristup i onim oblicima zajedničkog obavljanja odvjetničke djelatnosti kao i odvjetnici registrirani u Hrvatskoj pod hrvatskim nazivom „odvjetnik“. Ovakvo uređenje svoje obrazloženje prvenstveno prona-lazi u zaštiti javnog interesa (interesa stranaka, odnosno korisnika usluga), jer bi vrlo lako moglo doći do pogreš-nih zaključaka o obrazovanju, praksi i drugim stručnim kvalifi kacijama i osposobljenosti članova takvih odvjet-

ODVJETNIK 3-2019

31

Iz HOK-a

ničkih društava, ako bi se dopustilo da odvjetnici iz dru-gih država članica mogu, bez ispunjavanja predviđenih uvjeta, osnovati odvjetničko društvo. Pretpostavke pod kojima su ti odvjetnici iz različitih država članica, s razli-čitim uređenjima, stekli kvalifi kacije za bavljenje odvjet-ništvom mogu se bitno razlikovati od uvjeta u Republici Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj odvjetničko društvo ne mogu osnovati „obični poduzetnici“, već isključivo dva ili više odvjetnika. Svim tim odredbama i svojevrsnim ograniče-njima štiti se ustavno načelo pravne sigurnosti i vladavine prava, kao jednih od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Naime, Ustavom Republike Hr-vatske odvjetništvo je određeno kao samostalna i neovi-sna služba koja pravnu pomoć osigurava svakome. To se postiže npr. i kroz odredbe o pružanju besplatne pravne pomoći ili odredbama o obrani po službenoj dužnosti u kaznenom postupku. Budući da odvjetnik mora pružiti pravnu pomoć svakome, upravo to razlikuje odvjetništvo od drugih gospodarskih djelatnosti, te dovodi do toga da je odvjetništvo u Republici Hrvatskoj regulirano i raznim drugim ograničenjima (npr. propisanima u Ko-deksu odvjetničke etike – odvjetnik se ne smije prihva-titi poslova koji nisu spojivi s njegovim pozivom i koji bi mogli štetiti njegovoj nezavisnosti i dobrom glasu te časti i ugledu odvjetništva), a koja nisu spojiva s tržišnim natjecanjem, nego im je cilj npr. zaštita korisnika usluga od nekvalitetnih usluga.18

Te specifi čnosti trebalo bi uzeti u obzir i na razini europ-skih institucija i tijela, jer odvjetništvo nije uređeno na isti način u svim državama članicama Europske unije, te je negdje u većoj mjeri podložno pravilima tržišnog na-tjecanja (npr. u zemljama anglosaksonskog pravnog kru-

18 Ivić, S., Matić, T., op. cit., str. 15.

ga). Međutim, odvjetništvu se na razini EU-a pristupa prvenstveno u gospodarskom kontekstu funkcioniranja unutarnjeg tržišta te je iz dosadašnje prakse Suda Europ-ske unije vidljiva težnja ka što većoj liberalizaciji i izjed-načavanju odvjetništva s drugim pružateljima usluga na jedinstvenom tržištu.19

Umjesto zaključka Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetniš-tvu (Narodne novine, br. 117/08) u nacionalno zakono-davstvo prenesene su odredbe Direktive 77/249/EEZ i Direktive 98/5/EZ. Te direktive, promatrano iz perspek-tive hrvatskog odvjetništva koje je određeno Ustavom RH i koje kao takvo predstavlja dio pravosudnog sustava, možda donekle i neopravdano nazivamo odvjetničkim direktivama, jer se njima odvjetništvu ne pristupa na cjeloviti način. One odvjetništvo reguliraju isključivo na temeljima na kojima počiva jedinstveno tržište Europske unije – s polazišta slobode pružanja usluga i prava po-slovnog nastana. Upravo radi posebnosti pravne tradicije svake od država članica EU-a, potrebno je i nacionalne propise kojima se uređuje odvjetništvo sagledavati na na-čin da se prepoznaju i uvaže te specifi čnosti i u okvirima postojećeg Unijina zakonodavstva. Međutim, ono što bi najviše doprinijelo cjelovitom sagledavanju predmetnih pitanja, a to je tumačenje Suda Europske unije u pogle-du značenja formulacija sadržanih u članku 11. Direkti-ve 98/5/EZ, posebno u odnosu na „dopuštanje pristupa određenom obliku zajedničkog obavljanja djelatnosti“, u vrijeme pisanja ovog rada još ne postoji.

19 Presuda Suda od 7. studenoga 2000., Luxemburg/Europski parlament, C-168/98, ECLI:EU:C:2000:598; Presuda Suda od 19. rujna 2006., Komisija/Luxembourg, C-193/05, ECLI:EU:C:2006:588; Presuda Suda od 17. srpnja 2014., Torresi, C-58/13 i C-59/13, ECLI:EU:C:2014:2088

ODVJETNIK 3-2019

32

Iz HOK-a

Položaj ustavnih sudova u državama

Ëlanicama EU-a nasuprot odlukama

Suda EU-a -- status odvjetnika na

temelju ustava Ëlanica EU-a

Sažetak

Ovim radom razmatraju se pitanja koja se odnose na otvore-

no pitanje nadređenosti ustava članica Europske unije (dalje:

EU) u odnosu na presude Suda EU-a (Court of Justice EU),

kao i u odnosu na zakonodavstvo EU-a. U sklopu razmatra-

nja odnosa najvišeg nacionalnog propisa (Ustav) naspram

zajedničkih propisa EU-a posebno se osvrće na različita ure-

đenja položaja odvjetnika ovisno o kriteriju uređenja na te-

melju Ustava pojedine članice EU-a kao i na temelju poseb-

nog zakona koji uređuje status odvjetnika. Navedena analiza

daje se i u svjetlu aktualnih pitanja provedbe prava obavlja-

nja odvjetničke profesije stranih odvjetnika i/ili odvjetničkih

društava u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) kako u dijelu

pravnog savjetovanja, tako i u dijelu pravnog zastupanja.

Piše:

MIćo Ljubenko,

odvjetnik u

Zagrebu

Foto

: Iv

ica

Bit

un

jac

* Izlaganje održano na XIV. Konferenciji odvjet-nika i odvjetničkih vježbe-nika HOK-a 31. svibnja 2019. u Tuheljskim Topli-cama. Drugi dio izlaganja s Konferencije bit će objavljen u idućem broju ”Odvjetnika“.

ODVJETNIK 3-2019

33

Iz HOK-a

UvodU primjeni prava članica EU-a nužno je permanentno harmoniziranje različitih ustavnih i zakonskih uređenja pojedinih članica sa zajedničkim zakonodavnim uređenji-ma koja se primarno odnose na uredbe i direktive. U tim procesima osim zakonodavnih uređenja važnu ulogu ima i kreiranje pravnih shvaćanja. Uloga je Suda EU-a da se pravo EU-a jednako tumači i primjenjuje u svim članicama EU-a, te da rješava pravne sporove između nacionalnih vlada i institucija EU-a.Najčešći postupci koji se provode pred Sudom EU-a su:

– tumačenje prava – prethodne odluke, nacionalni sudovi dužni su osigurati pravilnu primjenu prava EU-a, ali sudovi u različitim zemljama mogu ga ra-zličito tumačiti

– provedba prava – povrede počinjene od strane naci-onalnih vlada ako ne djeluju u skladu s pravom EU-a; mogu ga pokrenuti Europska komisija ili druga članica EU-a

– poništenje pravnih akata EU-a – ako se smatra da se određenim aktom EU-a krše ugovori o EU-u ili temeljna prava

– osiguravanje djelovanja EU-a – tužbe zbog propusta– kažnjavanje institucija EU-a – postupci za naknadu

štete pokrenuti od pojedinaca ili pravnih osoba koji su oštećeni zbog djelovanja EU-a ili njegova osoblja ili njihova propusta da djeluju, te mogu protiv njih pokrenuti postupak pred sudom.

Sud Europske unije čine dva suda: 1. Sud koji rješava zahtjeve za prethodne odluke koje

podnose nacionalni sudovi, određene postupke za poništenje i žalbe

2. Opći sud koji donosi odluke u postupcima za po-ništenje koje su pokrenuli pojedinci, pravne osobe i u nekim slučajevima vlade država članica EU-a; u praksi taj se sud uglavnom bavi predmetima pove-zanim sa zakonodavstvom o tržišnom natjecanju, državnom potporom, trgovinom, poljoprivredom i žigovima.

Za svaki postupak imenuju se sudac (tzv. sudac izvjestitelj) i nezavisni odvjetnik, te postupak provode u dvije faze – pisa-noj i usmenoj fazi. Ovdje je korisno naglasiti instituciju „ne-zavisnog odvjetnika“, a što ne poznaje naše pravno uređenje.

To se ističe zato da bi imalo smisla razmotriti u daljnjim sustavnim uređenjima djelovanja naših viših sudova mo-gućnost korištenja pravnih shvaćanja od „nezavisnih od-vjetnika“, a što je očito dobra praksa u okviru prava EU-a. Na primjer, na tom temelju moguće je razmotriti korište-nje „nezavisnog odvjetnika“ kao instituta sa srodnim ovla-stima i ciljevima po uzoru na Sud EU-a u slučajevima u kojima naš Ustavni sud smatra potrebnim dobiti vanjsko nepristrano stručno mišljenje o određenom pravnom pi-tanju.U proceduri Suda EU-a u pisanoj fazi sudac izvjestitelj sastavlja sažetak očitovanja stranaka i o njemu raspravlja glavna skupština Suda koja odlučuje o tome koliko će su-daca sudjelovati u postupku i treba li se održavati usmena faza te je li potrebno službeno mišljenje nezavisnog od-vjetnika.U usmenoj fazi koja predstavlja glavnu raspravu, odvjet-nici stranaka predstavljaju predmet sucima i nezavisnom odvjetniku koji ih mogu ispitivati, a ako sud odluči da je potrebno mišljenje nezavisnog odvjetnika, on podnosi naknadno svoje mišljenje i nakon toga suci raspravljaju o predmetu i donose presudu.Postupak koji se vodi pred Općim sudom je sličan, no ve-ćinu predmeta razmatraju tri suca bez nezavisnih odvjet-nika.Veza između prava EU-a i nacionalnog prava svake pojedi-ne države članice osjetljivo je i kompleksno pitanje, te su suci dovedeni u situaciju da istodobno primjenjuju nacio-nalno pravo i pravo EU-a, a koja prava su uglavnom slična i međusobno kompatibilna.No, ponekad postoji nesuglasje, a razlozi su ili specifi č-nost svakog pojedinog nacionalnog prava pojedine članice EU-a koje pruža drugačiju vrstu i razinu zaštite u odnosu na onu koju određuje Sud EU-a ili to što se odluke Suda EU-a temelje na načelu jednakosti kroz primjenu svih članica, iako su nacionalni sudovi ti koji u konačnici od-lučuju o primjeni odnosno ograničenjima primjene prava EU-a u pojedinoj državi članici.Mogući sukobi u primjeni prava EU-a i nacionalnih zako-na, a koji se odnose na temeljna Ustavom zajamčena prava, rijetki su, ali pojavljuju se u situacijama u kojima je stupanj zaštite koju pruža pravo EU-a širi nego onaj koji propisu-je nacionalno ustavno pravo koje, štoviše, sprečava takvu

ODVJETNIK 3-2019

34

Iz HOK-a

zaštitu, i obrnuti slučajevi u kojima nacionalno ustavno pravo pruža veću zaštitu nego pravo EU-a.U odlučivanju u situacijama u kojima postoji potencijalni sukob između primjene prava nacionalnog Ustavnog suda i Suda EU-a, konačnu riječ ima nacionalni sudac koji mora osigurati primjenu prava u skladu s ustavnim zajamčenim pravnim poretkom, ali pritom ne smije isključiti i odustati od implementacije primjene prava EU-a.Temeljna ljudska prava koja su zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda1 nastala su kao rezultat nacionalne ustavne tradicije zajed-ničke svim državama članicama i na njima se temelje opća načela EU-a.

Prikaz položaja ustavnih sudova država članica nasu-prot Sudu EU-a

SlovenijaSlovenski Ustav2 propisuje da se propisi i odluke usvojene u Europskoj uniji primjenjuju u skladu s pravnom regula-cijom EU-a, te je na taj način sud priznao ustavnu vrijed-nost temeljnih načela prava EU-a.Ustavni sud Slovenije prije primjene Lisabonskog ugo-vora3 primjenjivao je načelo prvenstva prava EU-a ako se njegovom primjenom ne bi smanjivala razina zaštite koju pruža Ustav Slovenije.Slovenski Ustavni sud tumačio je Ustav uzimajući u obzir načelo prvenstva europskog prava u skladu s kojim, ako se razlikuje neka ustavna odredba i odredba europskog pra-va, ustavna odredba mora se podrediti odredbi prava EU-a ako nije u skladu s tom odredbom europskog prava, a to načelo ne bi, u skladu s mišljenjem Ustavnoga suda Slove-nije, trebalo bezuvjetno primjenjivati na one ustavne nor-

1 Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 – proč. tekst, 8/99 – ispr., 14/02), s izmjena-ma i dopunama iz PROTOKOLA BR. 14. uz Konvenciju koji je stupio na snagu 1. lipnja 2010. (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 1/06).

2 Službeni list Republike Slovenije, br. 33/91-I, 42/97, 66/2000, 24/03, 69/04, 68/06, i 47/13.

3 Ugovor iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice (2007/C 306/01).

me koje štite ljudska prava u većoj mjeri od propisa EU-a. No, Ustavni je sud je promijenio svoj stav, i u jednoj od nedavnih odluka izričito je naveo da još nije zauzeo stav o pitanju prevladava li pravo EU-a beziznimno nad odred-bama Ustava, pa se može očekivati da će o tome Ustavni sud Slovenije tek donijeti konačnu odluku.U primjeru uređenja nacionalnih propisa Slovenije u slu-čaju koji je kod nas izazivao širu pozornost (slučaj Agro-kor), razvidno je kako nije uvijek moguće postići konačnu usklađenost nacionalnih propisa i propisa EU-a. To se u tom slučaju ogleda u činjenici da je Vrhovni sud Slove-nije odbio primijeniti tzv. Lex Agrokor iako je taj zakon uvršten u insolvencijsko pravo EU-a, koje je uređeno Uredbom (EU) 2015/848.4 U samoj sudskoj nagodbi (t. 4.4.2.3.)5 u tom slučaju navodi se kako je Izvanredni po-vjerenik podnio pravni lijek Ustavnom sudu Slovenije, te autor nije utvrdio je li Ustavni sud Slovenije promijenio odluku Vrhovnoga suda Slovenije koja je protivna pravu EU-a u tom slučaju.Ovaj primjer navodi se kao primjer različitog pristupa pri-mjeni prava EU-a kod različitih članica EU-a, dok će za položaj odvjetnika svakako biti još relevantnije prikazati uređenje položaja odvjetnika u propisima Republike Slo-venije na kraju ovog rada. Navedeno, kako u odnosu na mogućnosti obavljanja odvjetničke prakse od strane stra-nih odvjetnika u Republici Sloveniji u odnosu na druge članice EU-a, te osobito u odnosu na uređenje ovog pita-nja u Republici Hrvatskoj.

LitvaUstavni sud Litve prilikom donošenja odluka o zaštiti te-meljnih prava i sloboda često se obraća Sudu EU-a za po-moć s ciljem što bolje implementacije odluka Suda EU-a u nacionalno pravo.Ustavni sud suočava se s izazovima koji obuhvaćaju inter-pretaciju, pitanje valjanosti i stupanj usklađenosti pravnih akata Suda EU-a koji se trebaju preispitati prije primjene u konkretnom slučaju unutar nacionalnog prava, pa se zato

4 Uredba (EU) 2015/848 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti

5 Nagodba u Postupku izvanredne uprave nad Agrokor d. d. i dr., Trgovački sud u Zagrebu posl. br. St-1138/17, potvrđe-na rješenjem od dana 6. srpnja 2018. godine.

ODVJETNIK 3-2019

35

Iz HOK-a

Litva učestalo koristi svojim pravom države članice da joj Sud EU-a kao prethodno pitanje ispita stupanj usklađeno-sti nacionalnih propisa s odlukama Suda EU-a.Dakle, Litva je pronašla način kako da prije implemen-tacije odluke Suda EU-a u zakonodavstvo utvrdi stupanj usklađenosti s nacionalnim odlukama Ustavnoga suda.

ItalijaPrvi slučaj u kojem se Ustavni sud Italije susreo s primje-nom odluka EU-a koje proizlaze iz Sporazuma Europske ekonomske zajednice6 (the EEC Treaty) u nacionalnom zakonodavstvu je u presudi u predmetu Frontini vs Mini-stero delle Finanze 1973. godine.7 Prihvaćanjem čl. 189. Sporazuma Europske ekonomske zajednice (the EEC Treaty) i implementacijom u pravni sustav, talijanski je parlament priznao da jednaku pravnu vrijednost imaju europski i nacionalni propisi.Navedeni članak utvrđuje da su europski propisi obve-zujući u svim svojim dijelovima i direktno primjenjivi u državama članicama koje ga priznaju. Štoviše, Ustavni sud Italije potvrdio je da čl. 189. Sporazuma Europske eko-nomske zajednice (the EEC Treaty) nije ugrozio suvere-nitet države, te je Italija time ojačala svoj utjecaj u tijelima Suda EU-a na način da je dobila pravo sudjelovanja u radu Europske komisije i Suda EU-a s većim brojem predstav-nika.Ustavni sud Italije utvrdio je da pravo EU-a nije u suprot-nosti s načelima suvereniteta države, te je u čl. 11. Usta-va8 navedeno da suverenitet može biti ograničen jedino i isključivo radi postizanja zaštite temeljnih načela talijan-skog ustavno-pravnog poretka, temeljnih prava pojedina-ca ili pravnog ustrojstva države kao republike.Čl. 11. Ustav Italije propisuje da je temelj ustavnih načela prihvaćanje prava EU-a iako u drugim državama članica-ma prihvaćanje nije bezuvjetno kao u Italiji. Čl. 139. Ustav određuje da ustrojstvo Italije kao republike ne može biti promijenjeno čak ni Ustavom, a prema tuma-

6 Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, u Rimu 25. ožujka 1957. godine, Međuvladina konferencija o zajed-ničkom tržištu i EUROATOMU.

7 Presuda od 27. prosinca 1973. godine, Ustavni sud Italije.8 Ustav Republike Italije objavljen je 22. prosinca 1947.

godine i do sada je 15 puta mijenjan i dopunjavan.

čenju Ustavnoga suda Italije to je bilo prikladno opravda-nje za primjenu čl. 189. Sporazuma Europske ekonomske zajednice (the EEC Treaty) kojim je, a kako je već navede-no, ujednačena pravna vrijednost u primjeni europskih s nacionalnim propisima Italije.Ustavni sud Italije je 2001. godine prvi puta upotrijebio EU pravo prilikom odlučivanja o nadležnosti u predme-tu zaštite okoliša koji se vodio između središnje vlade i regija.Prije 2001. godine nije bilo govora o interakciji nacional-nog i pravnog poretka EU-a kako u ustavnim odredbama, tako niti u presudama Suda EU-a, no nakon toga Ustavni sud Italije koristi pravo EU-a i broj presuda u kojima pri-mjenjuju pravo EU-a i načela Suda EU-a se povećava.U presudi 102/2008 i odluci broj 103/2008 Ustavni sud Italije proglasio se „sudom države članice“, a to mu omogućava da odlučuje o prethodnim pitanjima vezani-ma za tumačenja prava EU-a pred Sudom EU-a, iako je 1995. godine odbio takav pristup, pa se može zaključiti da Ustavni sud Italije ne samo da primjenjuje pravo EU-a i odluke Suda EU-a nego su one ravnopravne s odlukama nacionalnog Ustavnoga suda.

Položaj odvjetnika na temelju UstavaRadi razumijevanja položaja i uloge odvjetničke profesije u RH bitno je ukazati na činjenicu da je Ustavom RH u čl. 27. odvjetništvo defi nirano kao samostalna i neovisna služba koja osigurava svakome pravnu pomoć u skladu sa zakonom. Važno je napomenuti da je predmetna ustavna odredba smještena u glavu Ustava koji se odnosi na zaštitu temelj-nih ljudskih prava i sloboda, dakle onih prava koja su za-štićena Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda, a koju je prihvatio i Sud EU-a. Proizlazi da je Ustav dao posebnu ulogu odvjetništvu kao zaštitniku temeljnih ljudskih prava i sloboda svjestan či-njenice da je odvjetništvo, uz ostalo, i graditelj pravne dr-žave, ali i dio pravosudnog sustava RH.Samostalnost i neovisnost odvjetništva očituje se osobi-to u samostalnom i neovisnom obavljanju odvjetničkog posla kao slobodne djelatnosti, ustrojstvom odvjetništva u Hrvatsku odvjetničku komoru (dalje: HOK) kao samo-stalnu i neovisnu organizaciju odvjetnika.

ODVJETNIK 3-2019

36

Iz HOK-a

Nije dostojna za obavljanje odvjetništva osoba osuđena za kazneno djelo protiv RH, za kazneno djelo protiv služ-bene dužnosti, za kazneno djelo izvršeno iz koristoljublja ili za drugo kazneno djelo izvršeno iz nečasnih pobuda ili koje je čini moralno nedostojnom za obavljanje odvjet-ništva. Nije dostojna za obavljanje odvjetništva niti osoba čije ranije ponašanje ili djelatnost ne jamči da će ona sa-vjesno obavljati odvjetničko zvanje.Dostojnost predstavlja pravni standard koji u sebi sadrži skup moralnih odlika, od kojih su neke: predanost duž-nostima, savjesnost i dr., a na što upućuje i odvjetnička prisega iz čl. 51. Zakona o odvjetništvu.9 Ugled odvjetništva ovisi o tome koga odvjetništvo prima u svoje redove, a taj bi se ugled, na kojem osim toga ustra-je i zakon zbog ustavnog položaja odvjetništva, mogao ugroziti ako bi odvjetništvo bez kriterija dopustilo da ga obavlja osoba čije ranije ponašanje i djelatnost nose u sebi značajke suprotne odlikama koje sadrže pojam dostojnost. Odvjetnik ne smije obavljati djelatnosti koje su nespojive s ugledom i neovisnošću, a pravnu pomoć dužan je pružati savjesno i u skladu s Ustavom, zakonima, statutom i dru-gim općim aktima HOK-a i Kodeksa odvjetničke etike.10

Zakonom su propisani i razlozi prestanka prava na obav-ljanje odvjetništva, a jedan od njih je da je odvjetniku izre-čena (najteža) disciplinska kazna trajne zabrane obavljanja odvjetništva.Odluka Ustavnoga suda U-I-1485/2014 od 16. listopada 2018. godine određuje:Smisao i cilj odvjetništva prvenstveno je pružanje stručne pravne pomoći onima kojima je to potrebno. Pravna pomoć kao strogo defi nirano zanimanje odvjetnika bitan je činitelj pravne sigurnosti demokratske i pravne države RH, te pred-stavlja jedan od vidova djelovanja pravosuđa i uprave.Dakle, stajalište je Ustavnoga suda RH da se pružanje prav-ne pomoći odvjetništva ne može shvatiti kao gospodarska djelatnost i zbog svoje specifi čnosti ne može biti podvrg-nuto zakonima ponude i potražnje na tržištu. Specifi čna pravila struke položaj odvjetnika čine bitno drugačijim od položaja gospodarskih djelatnosti na tržištu čime ono ne

9 Zakon o odvjetništvu, Narodne novine, br. 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11.

10 Kodeks odvjetničke etike, Narodne novine, br. 64/07, 72/08 i 64/18.

podliježe pravilima koja vladaju u gospodarstvu u kojem je profi t, uz poštivanje ustavnih načela i prava, osnovni cilj.Ustavni sud RH skreće pozornost na to da je reguliranje odvjetničkih tarifa predmet rasprava i različitih mišljenja između odvjetnika i njihovih profesionalnih udruga (ko-mora) s jedne strane i stručnjaka s područja prava tržišnog natjecanja, s druge strane.Europska komisija objavila je 9. veljače 2004. godine do-kument pod nazivom „Izvješće o tržišnom natjecanju u profesionalnim djelatnostima“, kojim je pozvala nadzorna i regulatorna tijela pojedinih slobodnih profesija u drža-vama članicama da preispitaju koliko nacionalni propisi kojima se uređuje obavljanje pojedinih slobodnih profe-sija doprinose jasno izraženom i opravdanom općem in-teresu. U izvješću se konstatira da slobodne profesionalne djelatnosti karakterizira visok stupanj regulacije kroz pra-vila ponašanja i etike koje donose njihova profesionalna tijela ili kroz propise koje donose nadležna državna tijela. U izvješću se zaključuje da, premda poželjan, tako visok stupanj regulacije može dovesti do ograničavanja normi europskog prava o slobodi tržišnog natjecanja.Europska komisija smatra da regulatorne mjere države ili profesionalnih udruga koje nemaju jasno izražen cilj ili svrhu koja je u skladu s javnim interesom kao i kada se država odrekne ovlasti nadzora nad provedbom djelo-tvornosti regulatornih mjera, mogu imati za posljedicu povredu pravila EU-a o slobodi tržišnog natjecanja, pa bi zato države trebale preispitati svaku regulatornu mjeru koja se odnosi na slobodne profesije, zaključuje Europska komisija. Stajalište da je odvjetništvo dio i sudionik pravosuđa potvrđuje i presuda Europskoga suda za ljudska prava u slučaju Morice protiv Francuske broj 29369/10.11 U toj presudi, koja je od Vijeća suda usvojena jednoglasno na-vodi se da odvjetnik djeluje: kao sudionik pravosuđa koji je direktno uključen u funkcioniranje tog sustava.Imajući u vidu činjenicu da nemaju sve članice EU-a u svojim ustavima odnosno temeljnim pravnim aktima od-vjetništvo ustrojeno kao posebnu službu, već neke od njih dopuštaju da odvjetništvo kao služba bude na dispoziciji tržišnih pravila i posljedično tome podliježe tržišnom na-

11 Presuda od 11. siječnja 2013. godine.

ODVJETNIK 3-2019

37

Iz HOK-a

tjecanju, način primjene direktiva u odnosu na odvjetnič-ku profesiju nužno ovisi o specifi čnostima pravnog sustava svake pojedine države članice EU-a i položaju odvjetniš-tva unutar toga sustava.U skladu s čl. 4. st. 2. Ustava Europske unije, Europska unija poštuje nacionalne identitete država članica koji su neodvojivo povezani s njihovim temeljnim političkim i ustavnim strukturama, a kako je to utvrdio Sud EU-a u presudi od 17. travnja 2014. godine donesenoj u spojenim predmetima Torresi i Torresi.12

ZaključakUstavni sudovi država članica EU-a gospodari su postupa-ka koji se pred njima vode i svaki gradi svoju praksu uzi-majući pritom u obzir nacionalne doktrine koje proizlaze iz temeljnih prava i sloboda zajamčenih ustavom svake pojedine države članice i iz propisa koje su države članice prihvatile ulaskom u EU.Sudska praksa Suda EU-a djeluje kao čimbenik integracije i usmjerena je ka „očuvanju prava“, pa se može reći da Sud EU-a radi na unaprjeđenju prava i tumačenju ugovora u smjeru integracije.Nacionalni sudovi preuzeli su primat u osiguranju vlada-vine Ustavom zajamčenih prava i sloboda svake pojedine države članice, jer upravo oni imaju nadležnost brinuti se da se primjenjuje zaštita temeljnih ljudskih prava i slo-boda unutar EU-a na način kako to jamči Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja predstavlja minimalni standard u zaštiti prava i sloboda svake države članice.Sud EU-a svojim odlukama ima za cilj postizanje većeg jedinstva između država članica EU-a, a jedan od načina postizanja tog cilja očuvanje je i daljnje ostvarivanje Usta-vom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda u sva-koj pojedinoj državi članici. Svojim radom Sud EU-a potvrđuje svoju duboku privr-ženost temeljnim pravima i slobodama koje su osnova pravde i mira u svijetu, te zajedničkim razumijevanjem i poštovanjem ljudskih prava o kojima te slobode ovise.Nadležnost Suda EU-a polako gubi na svojoj važnosti, jer su ustavni sudovi država članica prepoznali važnost uskla-đenosti ustavnog prava s pravnom praksom Suda EU-a, te

12 https://curia.europa.eu/jcms/upload/docs/application/

pdf/2014-07/cp140103hr.pdf.

je protok vremena radio u korist ustavnih sudova država članica koje su zadržale neovisnost i svoja ustavno-pravna načela i doktrine, a pritom implementirale odluke Suda EU-a koje jamče osnovne standarde zaštite prava i sloboda svih građana unutar EU-a, neovisno o državi članici.U tom smislu potrebno će biti promatrati i položaj odvjet-nika u pojedinim članicama EU-a na način koji je različito uređen u pojedinim članicama s aspekta ustavnog uređe-nja ove profesije. Tu je potrebno istaknuti da neposred-no uređenje odvjetništva (ne državnog odvjetništva) u sklopu Ustava uz RH ima još jedino Republika Slovenije, pri čemu je uređenje ove profesije kao „službe“ u bitnom sadržajno jednako uređeno u obje zemlje. Uz to, Zakon o odvjetništvu Republike Slovenije13 (čl. 34a.) posebno ure-đuje uvjete za upis u Imenik stranih odvjetnika od uvjeta za upis u Imenik domaćih odvjetnika, pri čemu se povrh identičnog našeg uređenja uvjetuje još i poseban ispit iz poznavanja slovenskog prava koji moraju položiti strani odvjetnici kako bi na kraju izjednačili status s domaćim odvjetnicima.Radi usporedbe može se naznačiti kako neke zemlje konti-nentalnog prava (Njemačka, Austrija, Češka ili Mađarska) nemaju ni na koji način ustavom uređen poseban status odvjetnika, a što nužno uvjetuje i različit ustavnopravni položaj odvjetnika ovisno o različitom ustavnom uređe-nju ove profesije u pojedinim članicama EU-a. Razlike koje se mogu pojaviti na razini harmonizacije pra-va EU-a i nacionalnih ustava načelno neće moći biti uskla-đene neprimjenom nacionalnog ustava ili pravila prava EU-a niti kroz derogiranje odluka ustavnog suda bilo koje zemlje članice od Suda EU-a. Moguće razlike u pravnim shvaćanjima ustavnih sudova članica EU-a s pravnim shvaćanjima Suda EU-a mogu se uskladiti jedino primjenom načela vladavine prava, a što podrazumijeva usklađivanje nacionalnog ustava s propi-sima EU-a kad je to potrebno, uz poštivanje ustava kao najvišeg nacionalnog propisa do eventualnog usklađenja ustava bilo koje članice EU-a s pravom EU-a.

13 Zakon o odvetništvu, Uradni list Republike Slovenije, št.

18/93, 24/96 – odl. US, 24/01, 54/08, 35/09, 97/2014.

ODVJETNIK 3-2019

38

Iz HOK-a

Odvjetnik u primjeni Direktive (EU) 2016/1919

Europskog parlamenta i VijeÊa od 26. listopada

2016. o pravnoj pomoÊi za osumnjiËenike i

okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene

osobe u postupku na temelju europskog

uhidbenog naloga

„…although not absolute, the right of everyone charged with a crimi-nal off ence to be eff ectively defended by a lawyer, assigned offi cially if need be, is one of the fundamental features of a fair trial…..“ECtHR, Poitrimol v. France, App. no. 14032/88, 23 November 1993, § 34

Sažetak

Ovaj se rad bavi ulogom odvjetnika u kaznenom postupku s jedne

strane, i pravom okrivljenika na formalnu obranu, i to samo pojedinim

elementom tog prava, pravom na besplatnu pravnu pomoć branitelja

u kaznenom postupku, s druge strane. Posebno se analizira pravo na

branitelja na teret države ( formalna obrana siromašnih okrivljenika)

odnosno kako je to pravo određeno Direktivom (EU) 2016/1919 Europ-

skoga parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za

osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe

u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga. Kroz analizu

Direktive, ali i prakse Europskoga suda za ljudska prava, u usporedbi

s hrvatskim zakonodavstvom, prije svega odredbama Zakona o kazne-

nom postupku, cilj je pokazati u kojoj mjeri hrvatski kaznenoprocesni

sustav i praksa njegove primjene, kao i normativna pozicija odvjetnika,

odgovaraju zahtjevima Direktive.

Ključne riječi: odvjetnik, branitelj, pravo na branitelja, pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava, pravo na besplatnog branitelja, braniteljske liste, direktiva

Piše:

dr. sc. Laura

Valković,

odvjetnica u

Zagrebu

Foto

: Iv

ica

Bit

un

jac

* Izlaganje održano na XIV. Konferenciji odvjet-nika i odvjetničkih vježbe-nika HOK-a 31. svibnja 2019. u Tuheljskim Topli-cama. Drugi dio izlaganja s Konferencije bit će objavljen u idućem broju ”Odvjetnika“.

ODVJETNIK 3-2019

39

Iz HOK-a

1. UvodOdvjetnik odnosno branitelj u kaznenom postupku nije stranka, već je „procesni pomoćnik okrivljenika koji svo-jim pravnim znanjem i procesnom vještinom pomaže okrivljeniku u pronalaženju i utvrđivanju činjenica u nje-govu korist, primjeni propisa koji su za okrivljenika najpo-voljniji te korištenju procesnih prava. “1 U kaznenoprocesnoj teoriji postoje četiri skupine razloga kojima se opravdava okrivljenikovo pravo na branitelja u kaznenom postupku. Prvi je tehnički aspekt koji se sasto-ji u stručnoj pomoći branitelja, kao osobe koja je pravno educirana, da pomaže okrivljeniku u pronalaženju i pri-mjeni za njega najpovoljnijih pravnih odredaba. Drugi je psihološki aspekt prema kojem se branitelj, pa i u situacija-ma kada je okrivljenik u pravu stručna osoba, pojavljuje kao osoba osobno nezainteresirana za ishod slučaja, koja, za razliku od okrivljenika, može racionalno sagledati situ-aciju i donijeti za njega najpovoljniju odluku. Treći je hu-manitarni aspekt prema kojem se na branitelja gleda kao na osobu koja okrivljeniku služi kao pomoć i potpora u izuzetno stresnoj situaciji konfrontacije s državnim repre-sivnim sustavom. Posljednji je strukturalni aspekt prema kojem pomoć branitelja osigurava učinkovito sudjelova-nje okrivljenika u kaznenom postupku.2 Kazneni postu-pak Trechsel slikovito uspoređuje s opasnim putovanjem, punim raskršća na kojima se moraju donositi odluke, s time da pogrešna odluka može prouzrokovati nepoprav-ljivu štetu.3 Upravo odvjetnik, u ulozi branitelja, svojim stručnim znanjem i objektivnošću ne samo da pomaže osumnjičeniku da razumije i koristi druga prava, nego i da za njega u postupku donosi najbolje odluke.4

Pravo na branitelja temeljno je ljudsko pravo okrivljeni-ka priznato najvažnijim međunarodnim dokumentima

1 Davor Krapac, Kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Insti-tucije, Narodne novine, Zagreb, 2010., str. 222. Tomašević branitelja defi nira kao procesnog pomoćnika okrivljenika koji mu, na temelju punomoći ili sudske odluke, svojim pravnim znanjem i procesnom vještinom pomaže u obrani, Goran Tomašević, Kazneno procesno pravo, Opći dio: Temelj-ni pojmovi, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2011., str. 139.

2 Stefan Trechsel, Human Rights in Criminal Proceedings, Oxford University Press, 2006., str. 244–247.

3 Ibid., str. 245.4 Ibid.

o ljudskim pravima. Na globalnoj razini, svakako su naj-važnije odredbe Međunarodnoga pakta o građanskim i političkim pravima koje okrivljeniku jamče pravo na branitelja.5 Za regionalni, europski kontekst, najvažnije su odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Europska konvencija, Konvencija).6 U novije vrijeme jednako su važne i direkti-ve koje donosi Europski parlament i Vijeće. U Europskoj konvenciji pravo na branitelja zajamčeno je člankom 6. stavkom 3. točkom c), kao jedno od posebnih jamstava okrivljenikove obrane odnosno minimalnih prava obra-ne7 iz članka 6. stavka 3. Pravo na branitelja smješteno je, dakle, u okvire prava na pravični postupak iz članka 6. Konvencije, kao jedna od njegovih posebnih sastavnica vezanih za kazneni postupak.8 Načelo pravičnog postup-ka u kaznenim predmetima traži da okrivljeniku u kazne-nom postupku pomaže u pravu stručna osoba, kako bi se uklonila početna nejednakost okrivljenika u odnosu na državnog odvjetnika iza kojeg stoji represivni aparat dr-žavne vlasti.9 Pravo na branitelja u hrvatskom pravnom poretku priznato je ne samo navedenim međunarodnim ugovorima koji su dio unutarnjeg pravog poretka i po pravnoj su snazi iznad zakona10, već i pravnim izvorom najvišeg ranga: Ustavom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Ustav). Naime, Ustav

5 Pravo na branitelja zajamčeno je člankom 14. stavkom 3. točkom d). Republika Hrvatska je stranka Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 8. listopada 1991. na temelju notifi kacije o sukcesiji (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 12/93). Podrobnije o toj odredbi i njezinom nastanku, v. Davor Krapac, Pravo na branitelja u kaznenom postupku kao standard nekih međunarodnih ugovora o ljudskim pravima i slobodama, Odvjetnik, br. 5-6/2010, str. 21–23.

6 Republika Hrvatska stranka je Europske konvencije (i do-punskih Protokola) od donošenja Zakona o ratifi kaciji 22. listopada 1997. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97). Detaljnije v. Krapac, op. cit. bilj. 1, str. 61.

7 Krapac, op. cit. bilj. 1., str. 160.

8 Pajčić navodi da se radi o jednom od najvažnijih minimalnih prava obrane, Matko Pajčić, Pravo okrivljenika na branitelja i na besplatnu pravnu pomoć, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, br. 1/2010, str. 54.

9 Krapac, op. cit. bilj. 1, str. 24.

10 U skladu s člankom 134. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10).

ODVJETNIK 3-2019

40

Iz HOK-a

u članku 29. stavku 2. alineja 3. svakom osumnjičenom, okrivljenom i optuženom za kažnjivo djelo, jamči pravo na branitelja i na nesmetano uspostavljanje veze s branite-ljem te određuje da s tim pravom mora biti upoznat. U ali-neji 4. svakom osumnjičeniku, okrivljeniku i optuženiku jamči se pravo da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetima propisa-nim zakonom.11 Ustavne odredbe o pravu na branitelja za potrebe kaznenog postupka razrađuju se u Zakonu o kaznenom postupku.Odredba članka 6. stavka 3. Konvencije, pa tako i pravo na branitelja, primjenjuje se, riječima teksta Konvencije, na svakoga optuženog za kazneno djelo. Međutim, iz toga je pogrešno zaključiti da se minimalna prava obrane iz Kon-vencije u hrvatskom kaznenopravnom sustavu primjenju-ju samo na okrivljenika ili na optuženika. Pojam „osobe optužene za kazneno djelo“ Europski sud za ljudska prava (dalje u tekstu: Europski sud, Sud) tumači autonomno, neovisno o značenju tog pojma u pravnim sustavima po-jedinih država stranaka Konvencije. Tako je, u skladu s praksom Suda, optužena za kazneno djelo svaka ona oso-ba koju je nadležno tijelo službeno obavijestilo o sumnji da je počinila kazneno djelo ili protiv koje je poduzeta mjera ili radnja koja suštinski utječe na njezinu situaci-ju.12 Zbog toga se pojam osobe optužene za kazneno djelo proširuje (u određenim situacijama) i na osumnjičenika u prethodnom postupku.13

Odredba članka 6. stavka 3. točke c) Konvencije satkana je iz triju elemenata. Ona uključuje 1. pravo okrivljenika da se brani sam, 2. pravo okrivljenika da se brani uz po-moć branitelja po vlastitom izboru i 3. pravo na branitelja na teret države.14 U hrvatskoj kaznenoprocesnoj teoriji za pravo okrivljenika da se brani sam koristi se sintagma

11 Za tumačenje te ustavne odredbe i njezin odnos prema članku 6. stavku 3. točki c) Konvencije, v. Pajčić, op. cit. bilj. 6, str. 53–56.

12 Deweer v. Belgium, app. no. 6903/75, Judgment of 27 February 1980, § 46, v. i Davor Krapac, Zakon o kaznenom postupku i drugi izvori hrvatskog kaznenog postupovnog prava, Narodne novine, Zagreb, 2008., str. 330–331.

13 Krapac u tom smislu razlikuje pojam okrivljenika u formal-nom i materijalnom smislu, op. cit. bilj. 1, str. 210–211.

14 Trechsel, op. cit. bilj. 2, str. 243–244.

„materijalna obrana“, a za njegovo pravo da se brani uz po-moć branitelja sintagma „formalna obrana“. Kod formal-ne obrane dalje se razlikuju fakultativna formalna obrana, obvezna formalna obrana i formalna obrana siromašnih okrivljenika.15

Predmet ovog rada je samo pravo okrivljenika na formal-nu obranu, i to samo pojedinim elementima tog prava, onako kako proizlaze iz Direktive (EU) 2016/1919 Eu-ropskoga parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kazne-nom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga  (dalje u tekstu: Direktiva, Direktiva o pravnoj pomoći). Posebno se analizira pravo na branitelja na teret države (formalna obrana siromašnih okrivljenika) kroz analizu Direktive i njezinu usporedbu s hrvatskim zakonodavstvom, prije svega odredbama Zako-na o kaznenom postupku (dalje u tekstu: ZKP).16

2. Direktiva (EU) 2016/1919 Prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona Europska je komisija potaknula pitanje jačanja procesnih prava osum-njičenih i optuženih osoba u kaznenom postupku.17 Ne-dugo zatim donijete su Smjernice za unaprjeđenje zaštite osumnjičenih i optuženih osoba u kaznenom postupku18

u kojima je izražen zajednički stav država članica o nuž-nosti poduzimanja tih mjera. U Smjernicama je izričito naglašeno da je takav zahvat u području procesnih prava nužan kako bi se ojačalo uzajamno povjerenje, ali i nado-punila i uravnotežila postojeća politika EU-a u pogledu

15 Krapac, op. cit. bilj. 1, str. 221, 224–225. Tomašević za materijalnu obranu koristi pojam „osobna obrana“, a za for-malnu „stručna ili formalna obrana“, op. cit. bilj. 1, str. 139.

16 Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12

, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17

17 Communication from the Commission to the European Parliament and the Council, An area of freedom, securi-ty and justice serving the citizen, COM (2009) 262 nal. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2009:0262:FIN:en:PDF, Posjeć eno: 21. listopada 2015.

18 Roadmap with a view to fostering protection of suspected and accused persons in criminal proceedings, Brussels, 1 July 2009, document No. 11457/09, DROIPEN 53, COPEN 120. http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%2011457%202009%20INIT, Posjeć eno: 23. listopada 2015.

ODVJETNIK 3-2019

41

Iz HOK-a

učinkovite provedbe zakona.19 Smjernice je kasnije pri-hvatilo i detaljno razradilo Europsko vijeće kao sastavni dio tzv. Stockholmskog programa koji je donesen u pro-sincu 2009. godine.20 Poseban naglasak stavljen na jača-nje prava pojedinaca u kaznenom postupku. Europsko je vijeće zauzelo stajalište da je zaštita prava osumnjičenih i optuženih osoba u kaznenom postupku fundamentalna vrijednost Unije, što je nužno da bi se održalo uzajamno povjerenje između država članica ali i povjerenje javnosti prema Uniji u cjelini.21 Zbog toga je Europsko vijeće od-lučilo da će Smjernice za jačanje procesnih prava osum-njičenih i optuženih osoba u kaznenom postupku postati integralni dio Stockholmskog programa, te je pozvalo Komisiju da pripremi prijedloge kojima će se uspostaviti postupni pristup jačanju prava osumnjičenih ili optuženih osoba utvrđivanjem zajedničkih minimalnih standarda prava na pošteno suđenje. 22

Do sada su donesene mjere i to Direktiva 2010/64/EU Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima, Direktiva 2012/13/EU Europskoga parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informacije u kaznenom postupku i Direktiva 2013/48/EU Europskoga parlamen-ta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup od-vjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunika-ciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom tra-janja oduzimanja slobode. Direktiva o pravu na branitelja posljednja je u nizu od

19 Spronken T., E ective Defence. e Letter of Rights and the Salduz-directive, u: Vermeulen, G. (ur.), Defence Rights, International and European Developments, Maklu, Antwer-pen, Apeldoorn, Portland, 2012, str. 89.

20 Th e Stockholm Programme – An open and secure Europe serving and protecting the citizens, 2010/C 115/01 od 4. svibnja 2010. http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52010XG0504(01)&from=SL

21 Više Novokmet, A., Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti i prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačan-ju određenih vidova te pretpostavke u kaznenom postupku, „Hrvatska kaznenopravna suradnja u Europskoj uniji i regiji: nasljeđe prošlosti i izazovi budućnosti (CoCoCrim)“, Zbornik radova, str. 119. i dalje

22 Ibidem. str. 120.

triju direktiva usmjerenih jačanju procesne pozicije osum-njičenika i okrivljenika u kaznenom postupku koja je implementirana u hrvatski pravni poredak. Svrha te Di-rektive jest harmonizacija minimalnih pravila vezanih uz prava osumnjičenika i optuženika u kaznenom postupku i postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, u nacionalnim pravnim porecima država članica. Direkti-va utvrđuje minimalne standarde prava osumnjičenika i okrivljenika u tri segmenta prava obrane: 1) u pravu na odvjetnika odnosno branitelja, 2) u pravu na obavješći-vanje treće strane o oduzimanju slobode te 3) u pravu na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode. Pravo na branitelja, zbog svoje višedimenzionalnosti i kompleksnosti, pred hrvatskog zakonodavca postavlja najveće izazove imple-mentacije. No, valja naglasiti da Direktiva ne uređuje sve segmente prava na branitelja. Primjerice, pravo na besplatnu prav-nu pomoć, odnosno pravo na branitelja na teret prora-čunskih sredstava, predmet je regulacije Direktive (EU) 2016/1919 Europskoga parlamenta i Vijeća od 26. listo-pada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivlje-nike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga., koja je predmet ovog rada. Zato, kako je vidljivo, riječ je o nerazdvojno povezanim segmentima prava na branitelja kao temeljnog prava obrane, prožimanjem obje Direktive. Bez istovre-menog adekvatnog uređenja prava na branitelja na teret proračunskih sredstava, samo pravo na branitelja, pa ma-kar bilo primjereno uređeno na normativnoj razini, ostaje teoretsko i iluzorno.Svrha je Direktive o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga osigu-rati učinkovitost prava na pristup odvjetniku, kao što je predviđeno Direktivom 2013/48/EU Europskoga par-lamenta i Vijeća (3), stavljanjem na raspolaganje pomoći odvjetnika kojeg plaća država članica osumnjičenicima i okrivljenicima u kaznenom postupku te traženim osoba-ma koje podliježu postupku na temelju europskog uhidbe-nog naloga na temelju Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP (4) („tražene osobe”). Tom se Direktivom želi po-većati povjerenje država članica u kaznenopravne sustave

ODVJETNIK 3-2019

42

Iz HOK-a

drugih država članica te time poboljšati uzajamno prizna-vanje odluka u kaznenim stvarima, uspostavljanjem zajed-ničkih minimalnih pravila o pravu na pravnu pomoć za osumnjičenike, okrivljenike i tražene osobe.Direktiva o pravnoj pomoći pod pojmom „pravne po-moći“ podrazumijeva fi nanciranje pomoći odvjetnika od strane države članice, a kojom se omogućuje ostvarivanje prava na pristup odvjetniku (čl. 3. Direktive o pravnoj pomoći). Direktiva o pravnoj pomoći propisuje da osum-njičenici i okrivljenici koji nemaju dovoljno sredstava za plaćanje pomoći odvjetnika imaju pravo na pravnu pomoć kad to nalaže interes pravde (čl. 4. st. 1. Direktive), a dr-žave mogu provesti provjeru imovinskog stanja, provjeru osnovanosti zahtjeva, ili pak obje provjere radi odluke o odobrenju pravne pomoći (čl. 4. st. 2. Direktive). Pri pro-vjeri imovinskog stanja uzet će se u obzir svi relevantni čimbenici poput prihoda, imovine i obiteljskih prilika osumnjičenika, kao i troškovi pomoći odvjetnika te život-ni standard u dotičnoj državi (čl. 4. st. 3. Direktive). Pri provjeri osnovanosti zahtjeva uzet će se u obzir ozbiljnost kaznenog djela, složenost predmeta i težina očekivane sankcije, da bi se utvrdilo nalaže li interes pravde odobra-vanje pravne pomoći (čl. 4. st. 4. Direktive), a zahtjev će se smatrati osnovanim ako je osumnjičenik izveden pred nadležni sud kako bi se donijela odluka o pritvoru, kao i tijekom pritvora (čl. 4. st. 4. Direktive). Pri tome, poput prakse ESLJP-a, niti Direktiva o pravnoj pomoći nije odredila minimalne standarde za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, odnosno prava na branitelja na teret proračunskih sredstava, premda je u Stockholmskom programu to bilo predviđeno. To je posebno problematič-no ako se ima u vidu da države članice EU-a predviđaju ra-znolike uvjete za ostvarivanje tog temeljnog prava obrane.Ipak, Direktiva o pravnoj pomoći, kada je riječ o najranijoj fazi postupka i ispitivanju osumnjičenika od strane poli-cije, napravila je iskorak u odnosu na konvencijsko pravo, izrijekom propisavši da se pravna pomoć odobrava bez nepo-trebnog odgađanja, a najkasnije prije ispitivanja osobe koje provodi policija, neko drugo tijelo kaznenog progona ili pra-vosudno tijelo, ili prije provođenja istražnih radnji ili radnji povezanih s prikupljanjem dokaza (dokaznom radnjom prepoznavanja, suočenja ili rekonstrukcije događaja) (čl. 4. st. 5. Direktive). Štoviše, propisano se primjenjuje i na

osobe koje prvotno nisu bile osumnjičenici ili okrivljenici, ali su to postale tijekom ispitivanja koje provodi policija, ili drugo tijelo kaznenog postupka (čl. 2. st. 3. Direktive o pravnoj pomoći), što je u skladu sa standardima o pravu na branitelja koje određuje Direktiva o pravu na branitelja. No s druge strane, prema Direktivi o pravnoj pomoći, policijsko ispitivanje nije okolnost koja bi sama po sebi ispunjavala uvjet osnovanosti zahtjeva za besplatnom pravnom pomoći, kao što je to u slučaju trajanja pritvora ili odlučivanja o pritvoru, nego države članice ostvarivanje tog prava mogu uvjetovati prethodnom provjerom imo-vinskog stanja ili osnovanosti zahtjeva, ili pak s obje pro-vjere. Imajući u vidu da se ispitivanje osumnjičenika kod policije provodi u najranijim fazama postupka, nerijetko i prije početka formalnog kaznenog postupka, za očekiva-ti je da će odlučivanje o zahtjevu za braniteljem na teret proračunskih sredstava pretpostavljati odgodu provođe-nja te radnje. To pak opravdava bojazan da će ponekad, u tim situacijama, policijski službenici biti u iskušenju da pribjegnu postojećoj mogućnosti ograničenja prava na branitelja u vidu privremene odgode. 23No privremene odgode nisu predviđene za takve situacije, pa bi moguće rješenje bilo omogućiti da se iz sredstava državnog pro-računa predujme troškovi branitelja u policijskoj postaji, koji bi se onda, ovisno o provedenom testu, mogli nakna-diti od osumnjičenika, odnosno okrivljenika kao troškovi postupka.24

2.1. Područje primjene DirektiveDirektiva se primjenjuje na osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku koji imaju pravo na pristup odvjet-

23 Više vidjeti Ivičević Karas, E., i Valković, L., Pravo na branitelja u policiji – pravna i stvarna ograničenja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol 2/ 2017

24 VII. Novelom ZKP-a uvedena je mogućnost da sud, u odlu-ci kojom rješava o troškovima, okrivljenika oslobodi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično određene troškove kaznenog postupka, uključujući i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja „zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati“. Sud ta-kvu odluku može donijeti i naknadno, posebnim rješenjem, a od okrivljenika može zatražiti dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave (čl. 148. st. 6. ZKP).

ODVJETNIK 3-2019

43

Iz HOK-a

niku na temelju Direktive 2013/48/EU i: (a) kojima je oduzeta sloboda, (b) kojima mora pomagati odvjetnik u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom; ili (c) od kojih se traži ili kojima se dopušta da prisustvuju istražnoj radnji ili radnji povezanoj s prikupljanjem dokaza koja obuhvaća najmanje sljedeće: i. dokazne radnje prepozna-vanja; ii. suočavanja; iii. rekonstrukcije događaja na mjestu počinjenja kaznenog djela.Direktiva se primjenjuje, od trenutka uhićenja u državi članici izvršenja, na tražene osobe koje imaju pravo na pristup odvjetniku na temelju Direktive 2013/48/EU. Ta se Direktiva također primjenjuje i na osobe koje prvotno nisu bile osumnjičenici ili okrivljenici, ali su to postale ti-jekom ispitivanja koje provodi policija ili neko drugo tije-lo kaznenog progona. Područje primjene odnosi se samo na postupke pred su-dom nadležnim u kaznenim stvarima no ne dovodeći u pi-tanje pravo na pošteno suđenje, kod lakših kažnjivih djela: (a) ako je pravom države članice predviđeno da sankciju izriče tijelo koje nije sud nadležan u kaznenim stvarima, a na izricanje te sankcije može se podnijeti žalba pred takvim sudom ili se predmet izricanja te sankcije može uputiti takvom sudu; ili (b) ako se oduzimanje slobode ne može izreći kao sankcija.

2.2. Pravna pomoć u kaznenom postupku Države članice osiguravaju da osumnjičenici i okrivljenici koji nemaju dovoljno sredstava za plaćanje pomoći odvjet-nika imaju pravo na pravnu pomoć kad to nalaže interes pravde. Države članice mogu provesti provjeru imovin-skog stanja, provjeru osnovanosti zahtjeva ili obje te pro-vjere kako bi utvrdile treba li se odobriti pravna pomoć.Pri provjeri imovinskog stanja država članica uzima u obzir sve relevantne i objektivne čimbenike, kao što su prihod, imovina i obiteljske prilike dotične osobe, kao i troškovi pomoći odvjetnika i životni standard u toj državi članici, kako bi, na temelju kriterija koji se primjenjuju u toj državi članici, utvrdila nedostaje li osumnjičeniku ili okrivljeniku dovoljno sredstava za plaćanje pomoći od-vjetnika.Pri provjeri osnovanosti zahtjeva država članica uzima u obzir ozbiljnost kaznenog djela, složenost predmeta i te-žinu očekivane sankcije kako bi utvrdila nalaže li interes

pravde odobravanje pravne pomoći. U svakom slučaju smatra se da su uvjeti u slučaju provjere osnovanosti zahtje-va ispunjeni u sljedećim situacijama: (a) kada je osum-njičenik ili okrivljenik izveden pred nadležni sud ili suca kako bi se odlučilo o pritvoru u bilo kojem stadiju postup-ka u okviru područja primjene ove Direktive; i (b) tijekom pritvora. Države članice osiguravaju da se pravna pomoć odobrava bez nepotrebnog odgađanja, a najkasnije prije ispitivanja osobe koje provodi policija, neko drugo tijelo kaznenog progona ili pravosudno tijelo, ili prije provođe-nja istražnih radnji ili radnji povezanih s prikupljanjem dokaza u skladu sa Direktivom.Pravna pomoć odobrava se samo u svrhu kaznenog po-stupka u kojem je dotična osoba osumnjičena ili okrivljena da je počinila kazneno djelo. Članak 6. stavak 3. točka c) Konvencije zahtijeva dvije temelj-ne pretpostavke da bi osoba ostvarila pravo na besplatnu pravnu pomoć u kaznenom postupku. Prva je nedostatak sredstava za plaćanje pravne pomoći, a druga je određena standardom interesa pravde. U odnosu na nemogućnost podmirenja troškova branitelja, misli se na nemogućnost u domaćem kaznenom postupku u trenutku kada se za-traži postavljanje branitelja na teret javnih sredstava. Teret dokaza je na podnositelju zahtjeva.25 Standard interesa pravde nije lako defi nirati. Odlučujućim za određivanje njegova sadržaja može se smatrati pitanje bi li postupak u kojem bi okrivljeniku bilo uskraćeno pra-vo na branitelja i dalje bio pravičan u smislu Konvencije.26 Odluku o tome je li zadovoljen standard interesa pravde Europski sud donosi na temelju svih okolnosti slučaja. Pri-tom su se kroz dosadašnju judikaturu iskristalizirale četiri osnovne skupine razloga za zadovoljenje standarda inte-resa pravde.27 Sud u svakom slučaju razmatra svaki od tih

25 Harris, O’Boyle & Warbrick, Law of the European Conven-tion on Human Rights, Oxford University Press, 2009., str. 317.

26 Trechsel, op. cit. bilj. 2., str. 272. 27 Ibid, str. 272–276. Drugi komentatori navode tri skupine

razloga, v. Harris, O’Boyle & Warbrick, Law of the European Convention on Human Rights, Oxford University Press, 2009., str. 318., Ed Cape, Jacqueline Hodgson, Ties Prakken and Taru Spronken (eds.), Suspects in Europe, Procedural Rights at the Investigative Stage of the Criminal Process in the European Union, Intersentia, 2005., str. 26.

ODVJETNIK 3-2019

44

Iz HOK-a

zahtjeva. Nekad će utvrđenje jednog od njih biti dovoljno za zaključak o postojanju interesa pravde, a nekad će takav zaključak proizaći iz njihove ukupnosti.28 Prva se skupina razloga odnosi na težinu kaznenog djela sagledanu kroz u domaćem kaznenom zakonodavstvu za-priječenu kaznu. Pritom, već sama činjenica da podnositelju zahtjeva kao okrivljeniku u domaćem kaznenom postupku prijeti izricanje kazne zatvora zadovoljava standard interesa pravde. Radi se o apstraktno propisanoj kazni zatvora, a ne o vjerojatnosti da će u konkretnom slučaju zaista doći do izricanja kazne zatvora.29 Dakle, kad god se protiv okriv-ljenika vodi kazneni postupak za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora, standard interesa pravde je zado-voljen.30 Druga se skupina razloga odnosi na pravnu i činjeničnu složenost slučaja. Što je slučaj pravno i činjenično složeni-ji, veća je vjerojatnost da će standard interesa pravde biti zadovoljen.31 Treća se skupina razloga odnosi na posebnosti postupka. Tako, kad god je u postupku optužnica zastupana od dr-žavnog odvjetnika, načelo jednakosti oružja u pravilu će zahtijevati da i okrivljenik bude zastupan od odvjetnika.32 Četvrta skupina razloga odnosi se na okrivljenikovu sposobnost da sam zastupa svoje interese u postupku.33

28 Trechsel, op. cit. bilj. 2, str. 273.29 Trechsel, op. cit. bilj. 2, str. 274, Harris, O’Boyle & Warbrick,

op. cit. bilj. 27., str. 318. (bilj. 1130.), Valković, op. cit. bilj. 27., str. 67.

30 Tako u slučaju Quaranta (Quaranta v. Switzerland, app. no. 12744/87, Judgment of 24 May 1991), § 61: the imposition of a more severe sentence was not a legal impossibility. [...] Th e maximum sentence was three years’ imprisonment. [...] In the present case, fr ee legal assistance should have been aff orded by reason of the mere fact that so much was at stake. Trechsel iznosi donekle drugačije stajalište. Prema njemu, svaka kazna zatvora nije dovoljna za zadovoljenje interesa pravde, već se mora raditi o kazni određene težine (između tri i šest mjese-ci). Iznimno, iako okrivljeniku prijeti izricanje kazne zatvo-ra, interesi pravde neće zahtijevati postavljanje branitelja ako je kazna kratka (do tri mjeseca), a radi se o jednostavnom slučaju u kojem se i okrivljenik sam može dovoljno dobro zastupati, Trechsel, op. cit. bilj. 2., str. 274–275.

31 Trechsel, op. cit. bilj. 2., str. 275, Harris, O’Boyle & War-brick, op. cit. bilj. 27., str. 318.

32 Trechsel, op. cit. bilj. 2., str. 275.33 Trechsel, op. cit. bilj. 2., str. 276., Harris, O’Boyle & War-

brick, op. cit. bilj. 27., str. 318.

Okolnost da je okrivljenik osoba s tjelesnim nedostacima ili duševnim smetnjama, ili stranac, govorit će u prilog op-ravdanosti dodjeljivanja besplatne pravne pomoći takvom okrivljeniku.34

2.3. Kvaliteta usluga pravne pomoći i osposobljavanja Člankom 7. Direktive određeno je da su države članice dužne poduzeti potrebne mjere, uključujući mjere fi nan-ciranja, kako bi osigurale: (a) da postoji učinkovit sustav pravne pomoći koji je adekvatne kvalitete; i (b) da su uslu-ge pravne pomoći one kvalitete koja je adekvatna za zašti-tu pravičnosti postupka, uz poštovanje neovisnosti pravne struke. Države članice također su dužne, u skladu s Direktivom, osigurati odgovarajuće osposobljavanje za sve koji sudje-luju u donošenju odluka o pravnoj pomoći u kaznenom postupku i postupku na temelju europskog uhidbenog naloga. Uz poštovanje neovisnosti pravne struke i uloge osoba odgovornih za osposobljavanje odvjetnika, države članice poduzimaju odgovarajuće mjere radi promicanja adekvat-nog osposobljavanja odvjetnika koji pružaju usluge pravne pomoći. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da osumnjičenici, okrivljenici i tražene osobe imaju pravo na to da im se na zahtjev zamijeni dodijeljeni odvjetnik koji im pruža usluge pravne pomoći ako je to opravdano posebnim okolnostima. Naime, u skladu s praksom Europskoga suda, da bi drža-va zadovoljila članak 6. stavak 3. točku c) Konvencije nije dovoljno samo da optuženiku u kaznenom postupku, kad se za to zadovolje kriteriji, dodijeli besplatnu pravnu po-moć već, pod određenim okolnostima država odgovara i za način na koji se ta besplatna pravna pomoć ostvaruje. Naime, pod tim okolnostima, za državna tijela, u prvom redu sud, aktivira se pozitivna obveza da poduzmu mje-re kako bi optuženikovo pravo na branitelja bilo ne samo deklaratorno, već i učinkovito ostvareno.35 To je u skladu s jednim od temeljnih obilježja koja pravima zajamčenim

34 Trechsel, op. cit. bilj. 2., str. 276.35 Valković, L., Pravni položaj i obveze branitelja u svjetlu prava

okrivljenika na učinkovitu obranu u kaznenom postupku, doktorska disertacija obranjena na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine, neobjavljeno, str. 63.

ODVJETNIK 3-2019

45

Iz HOK-a

Konvencijom nastoji kroz svoju praksu osigurati Sud – da je riječ o pravima koja su ne samo teoretska i iluzorna, već praktična i učinkovita.36 Sud je svjestan činjenice da se država ne može smatrati odgovornom za svaki propust u postupanju bilo od okrivljenika izabranog, bilo postavlje-nog branitelja.37 Postupanje branitelja ponajprije je stvar odnosa između okrivljenika i branitelja. Međutim, nad-ležna su državna tijela dužna u taj odnos intervenirati, ako je nesavjesno postupanje branitelja očigledno ili im je na njega dovoljno ukazano na neki drugi način.38

3. Odredbe hrvatskog prava o pravu na branitelja na teret proračunskih sredstava i njihova usklađenost s pravom na besplatnu pravnu pomoć iz članka 6. stavka 3. točke c) Konvencije i DirektivePrije svega valja podsjetiti da odredba članka 6. stavka 3. točke c) ostavlja državama strankama slobodu u izboru načina na koji će njome zajamčeno pravo urediti u doma-ćim pravnim porecima. Europski sud, međutim, zadržava pravo da ocijeni je li način na koji su to učinile u skladu sa zahtjevima pravičnog postupka.39

ZKP/97 je odredbu o pravu na branitelja na teret prora-čunskih sredstava sadržavao u članku 66. Ta je odredba za postavljanje branitelja siromašnom okrivljeniku zahtijeva-la ispunjenje dviju pretpostavki propisanih u stavku 1.: da je riječ o okrivljeniku koji prema svom imovnom stanju ne može podmiriti troškove obrane te da je postavljanje branitelja takvom okrivljeniku opravdano posebnim okolnostima slučaja. Stavak 2. sadržavao je ograničenje s

36 Trechsel, S., Human Rights in Criminal Proceedings, Oxford University Press, 2006., str. 287.

37 Dužnost države da okrivljeniku osigura učinkovito pravo na pravnu pomoć postoji ne samo u slučaju od države postav-ljenog branitelja, već i u slučaju od okrivljenika slobodno izabranog branitelja, v. Trechsel, op. cit. bilj. 2., str. 287., Valković, op. cit. bilj. 30., str. 63.

38 Prežec, § 30. V. i presudu u slučaju Kamasinski v. Austria, app. no. 9783/82, Judgment of 19 December 1989, § 65: Th e Court agrees with the Commission that the competent national authorities are required under Article 6 § 3 (c) (art. 6-3-c) to intervene only if a failure by legal aid counsel to provide eff ective representation is manifest or suffi ciently brought to their attention in some other way.

39 Imbrioscia v. Switzerland, app. no. 13972/88, Judgment of 24 November 1993, § 38, Prežec, § 28.

obzirom na vrijeme kada okrivljenik takav zahtjev može postaviti – samo nakon podignuća optužnice. ZKP/08 isto pravo regulirao je u članku 72. Pretpostav-ke koje se moraju ispuniti izvorno su bile jednake onima iz ZKP/97 (imovno stanje, posebne okolnosti slučaja). Međutim, uz dotadašnje vremensko ograničenje (nakon podizanja optužnice), dodano je još jedno koje se odnosi na težinu kaznenog djela. Letvica je podignuta visoko – pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava mogao je ostvariti samo okrivljenik u postupku za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od 5 ili više godina. Izmjenama i dopunama ZKP/08 iz 2011. godine ta je odredba znatno izmijenjena. Imovno stanje i dalje je bila pretpostavka za ostvarivanje tog prava, a zadržano je i vremensko ograničenje, međutim posebne okolnosti slu-čaja izostavljene su. Umjesto njih, kao pravnog standarda o čijoj primjeni u svakom slučaju, na temelju okolnosti pojedinog slučaja, odlučuje sud, zakonodavac se odlučio kriterije jasno defi nirati zakonom, ne ostavljajući sudu područje diskrecije u njihovoj primjeni. Tako je tada sva-ki okrivljenik protiv kojeg se vodi postupak za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora, na svoj zahtjev, ostvarivao, nakon podizanja optužnice, pravo na branite-lja na teret proračunskih sredstava. Zakonodavac je u tekst zakona bio unio neoborivu presumpciju da okolnost da se postupak vodi za kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora ispunjava standard posebnih okolnosti slu-čaja, odnosno interesa pravde. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz 2013.40 iznova je izmijenjena odredba član-ka 72. kojom je određeno da kad obrana nije obvezna, okrivljeniku se može, na njegov zahtjev, nakon primitka rješenja o provođenju istrage odnosno podizanja optuž-nice za kaznena djela za koja se istraga ne provodi ili kada istraga nije provedena, do pravomoćnog dovršetka kazne-nog postupka imenovati branitelj na teret proračunskih sredstava, ako prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane bez ugrožavanja vlastitog uz-državanja i uzdržavanja svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, a složenost, težina ili posebne okolnosti predmeta to opravdavaju.

40 Narodne novine, br. 145. od 6. prosinca 2013.

ODVJETNIK 3-2019

46

Iz HOK-a

Obrazloženi zahtjev za imenovanjem branitelja na teret proračunskih sredstva okrivljenik podnosi državnom od-vjetniku do podizanja optužnice odnosno sudu nakon podizanja optužnice. Uz zahtjev, okrivljenik je dužan pri-ložiti dokaze o svom imovinskom stanju, stanju svoje obi-telji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati odnosno osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati njega. Iz dokaza o imovinskom stanju moraju biti vidljivi ukupni prihodi unutar godine dana, podaci i stanje o računima u bankar-skim i drugim fi nancijskim institucijama, vlasništvo nad nekretninama, pokretninama i pravima, na kojima temelji osnovanost zahtjeva.

3.1. Vremensko ograničenjePrema odredbama hrvatskog kaznenog procesnog za-konodavstva, kako je ranije istaknuto, pravo na brani-telja na teret proračunskih sredstava okrivljenik može ostvariti uz spomenuta vremenska ograničenja. U rani-jim fazama postupka, primjerice pri ispitivanju u poli-ciji, osumnjičenik ne može ostvariti pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava. Ako okrivljenik ne pri-pada jednoj od kategorija okrivljenika za koje je obrana već u prethodnom postupku obvezna41, iako se radi o siromašnom okrivljeniku, bit će primoran braniti se sam. Postavlja se pitanje koliko je opravdano obranu okrivljenika uz pomoć branitelja u inicijalnim fazama postupka učiniti ovisnom o njihovom imovinskom sta-nju, odnosno, nije li potrebno za siromašne okrivljeni-ke predvidjeti pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava od samog početka postupka. Jasno je, naime, da se postavljanjem takvog vremenskog ograničenja fa-voriziraju okrivljenici boljeg imovinskog stanja. Njima je od samog početka postupka otvorena mogućnost imenovanja branitelja po vlastitom izboru.42 Takvu mo-gućnost po prirodi stvari nemaju osobe slabog imovnog stanja i ako ne spadaju u jednu od kategorija zakonom previđenih slučajeva obvezene obrane, bit će primorani braniti se sami.Europski je sud u svojoj dosadašnjoj praksi u slučaju Qu-

41 V. članak 66. ZKP/08. 42 Prema odredbi članka 65. stavka 1., okrivljenik može imati

branitelja prije početka i tijekom cijelog kaznenog postupka.

aranta43 imao priliku razmotriti to specifi čno pitanje. Komisija je zaključila da je podnositelju zahtjeva branitelj na teret države trebao biti dodijeljen već u istrazi.44 Sud je u osnovi prihvatio stajalište Komisije te zaključio da je u okolnostima slučaja pojavljivanjem okrivljenika bez bra-nitelja tijekom ispitivanja kod istražnog suca i kasnije na raspravi, okrivljeniku uskraćena mogućnost da ogovaraju-će predstavi svoj slučaj45 te je time došlo do povrede članka 6. stavka 3. točke c) Konvencije.46 Na temelju tog sluča-ja, neki komentatori zaključuju da se pravo na besplatnu pravnu pomoć primjenjuje u svim stadijima postupka, pa tako i u prethodnom postupku47, dok su drugi puni oprezniji u svojim stajalištima.48 Direktiva o pravu na branitelja otišla korak dalje od judi-kature ESLJP-a, jasno propisavši obvezu država članica da pravo na branitelja zajamče svakom osumnjičeniku, ne samo od trenutka oduzimanja slobode nego i pri svakom ispitivanju kod tijela kaznenog postupka, uključujući i is-pitivanje u policiji (čl. 3. st. 2. t. a) Direktive o pravu na branitelja).49 Također, i osoba koja tek tijekom ispitivanja postane osumnjičenik, od trenutka stjecanja tog svojstva ostvaruje i pravo na branitelja (čl. 2. st. 3. Direktive o pra-vu na branitelja). Direktiva pritom ne ulazi u problema-tiku upotrebljivosti zapisnika o ispitivanju kao dokaza u kaznenom postupku, jer je materija nezakonitih dokaza, kao i prema judikaturi ESLJP-a, u domeni nacionalnih pravnih sustava. Nedostatak jasnog ekskluzijskog pravila, dakako, ne ide u prilog harmonizacijskim učincima, jer bi ono ne samo osnažilo pravo na branitelja nego bi i snažno

43 V. i presudu u slučaju Berliński v. Poland, app. nos. 27715/95 and 30209/96, Judgment of 20 June 2002, § 77–78.

44 Quaranta (supra, bilj. 83.), § 28.45 Ibid, § 36. 46 Ibid, § 38. 47 Harris, O’Boyle & Warbrick, op. cit. bilj. 22., str. 313. 48 Prema Trechselovom mišljenju, do sada u praksi Suda nije

donesena presuda koja daje jasan odgovor na pitanje o trenutku u kojem za okrivljenika nastaje pravo na besplatnu pravnu pomoć u skladu s Konvencijom. Prema njemu, to bi se pravo trebalo aktivirati čim se u postupku javi potreba za učinkovitom pravnom pomoći, op. cit. bilj. 2., str. 250–251.

49 Ivičević Karas, E., Pomicanje granica prava na branitelja pod utjecajem europskog kaznenom prava, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol. 22 No 2/2015., str. 357.

ODVJETNIK 3-2019

47

Iz HOK-a

preventivno djelovalo u odnosu na situacije u kojima poli-cija osumnjičenika ispituje u svojstvu svjedoka,50 što je če-sto problem u praksi policijskog postupanja u nizu država članica.51 No, Direktiva o pravu na branitelja ipak ostaje na liniji prakse ESLJP-a, te u situacijama u kojima je iskaz osumnjičenika ili okrivljenika pribavljen uz povredu prava na branitelja, traži da su u postupku sagledanom u cjelini poštivana prava obrane i pravičnost postupka (čl. 12. st. 2. Direktive o pravu na branitelja).

4. Transponiranje Direktive u hrvatski pravni sustavRepublika Hrvatska još nije prenijela Direktivu (EU) 2016/1919 Europskoga parlamenta i Vijeća od 26. listo-pada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okriv-ljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u po-stupku na temelju europskog uhidbenog naloga  u svoj pravni sustav. Upravo je u tijeku njezino transponiranje. Naime, Ministarstvo pravosuđa priprema VIII. Novelu ZKP-a kojom bi trebalo izmijenit relevantne odredbe ZKP-a koje se odnose na (besplatan) pristup branitelju od najranijih faza kaznenog postupka. Ostaje za vidjeti na koji način će zakonodavac regulirati de legge ferenda to izuzetno osjetljivo i važno pravo siromašnih osumnji-čenika na pravnu pomoć. No, za pretpostaviti je da će transponiranje zahtijevati opsežan zahvat u postojeće uređenje prava na branitelja na teret proračunskih sred-stava u hrvatskom pravu. Riječ je o pravu koje je trenutač-no, prema ZKP-u, osigurano u relativno kasnim fazama postupka, o čemu je bilo riječi, posebice kad se provodi istraživanje a ne istraga. Naime, pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava okrivljenik može ostvariti nakon primitka rješenja o provođenju istrage, odnosno nakon podizanja optužnice za kaznena djela za koja se

50 Bachmaier Winter, L., Th e EU Directive on the Right to Access to a Lawyer: A Critical Assessmen, u: Ruggeri, Stefano (ed), Human Rights in European Criminal Law, Springer, 2015., str. 114.

51 Open Letter regarding theProposal for a Directive of the European Parliament and of the Council on the Rights of Access to a Lawyer and of Notifi caiton of Custody to a Th ird Personi n Criminal Proceedings, 2 New J. Eur. Crim. L., 2011., str. 266.

istraga ne provodi, ili kada istraga nije provedena (čl. 72. st. 1. ZKP-a). Posljednjom novelom ZKP-a pravo na bra-nitelja pomaknuto je u najranije faze postupka, konkret-no u fazu izvida, dok je s tim pravom nerazdvojno pove-zano pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava „ostalo“ zajamčeno samo u kasnijim fazama postupka, što predstavlja uistinu gorući problem. Primjena pravila o obveznoj obrani taj problem ublažava kada je riječ o djelima iz prvostupanjske nadležnosti županijskih sudo-va, jer u odnosu na ta djela obvezna obrana vrijedi već pri prvom ispitivanju (čl. 66. st. 1. t. 2. ZKP-a), pa tako i pri ispitivanju kod policije u skladu s čl. 208.a ZKP-a. No, u odnosu na veliku većinu kaznenih djela, koja su u nad-ležnosti općinskih sudova, u slučajevima u kojima obra-na nije obvezna po nekoj od zakonskih osnova i kada se ne vodi istraga, pravo na branitelja je, zapravo, uskraćeno uslijed nemogućnosti ostvarivanja prava na branitelja na teret proračunskih sredstava sve do trenutka podizanja optužnice. Time su osumnjičenici, odnosno okrivljenici slabog imovnog stanja u evidentno neravnopravnom po-ložaju u odnosu na one boljeg imovnog stanja, tijekom istraživanja, ili u slučaju podizanja neposredne optuž-nice. To potvrđuju i rezultati empirijskog istraživanja provedenog 2010. godine, prema kojima se osumnjiče-nici, u slučajevima kada obrana nije obvezna, a još nije zajamčeno pravo na besplatnog branitelja, nerijetko odri-ču prava na branitelja zbog fi nancijskog razloga.52 Nave-deno je posebno problematično znajući da se u našem pravnom sustavu, koji pripada u sustave kontinentalne tradicije, glavnina dokaza prikupi upravo tijekom istra-ge, odnosno istraživanja, te upravo prethodni postupak determinira ishod cijelog postupka,53 pa se u tom smislu nedostatak pomoći branitelja u kasnijim fazama postup-ka teško može nadoknaditi.54 Zato, ako pođemo od toga

52 Burić, Zoran, Croatia, Qualitative report, u: Pre-trial Emergeny Defence (Schumann, Stefan; Bruckmüller, Karin; Soyer, Richard (eds.), Intersentia, 2012., str. 301.

53 Schumann, S., Bruckmüller, K., Soyer, R.,, General report, conclusions and recommendations,u: Pre-trial Emergeny Defence (Schumann, S., Bruckmüller, K., Soyer, R., (eds.), Intersentia, 2012., str. 354–355.

54 Vidjeti Trechsel, op. cit. u bilj. 2., str. 250.

ODVJETNIK 3-2019

48

Iz HOK-a

da je pravo na besplatnu pravnu pomoć temeljno ljudsko pravo siromašnog okrivljenika, primjena tog prava ne može biti ograničena na određeni procesni stadij,55 nego mora vrijediti tijekom cijelog postupka, pa tako i u naj-ranijoj fazi, tijekom ispitivanja osumnjičenika u policiji. Zbog toga je važno što prije pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava uskladiti novim odredbama o pravu na branitelja tijekom policijskog ispitivanja osum-njičenika.56

Drugi problem predstavlja vrlo kompliciran postupak „provjere imovinskog stanja“ (čl. 72. ZKP-a) koji se već u domaćoj literaturi kritiziralo kao pretjerano birokrati-ziran.57 Siromašnom će se okrivljeniku, na njegov zahtjev, imenovati branitelj na teret proračunskih sredstava, ako prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troš-kove obrane bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uz-državanja svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati (čl. 72. st. 1. ZKP-a). Uz zahtjev, okrivljenik je dužan priložiti dokaze o svom imovinskom stanju, ali i o stanju svoje obitelji, odnosno osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, ili koje su dužne uzdržavati njega. Iz tih dokaza o imovinskom stanju moraju biti vidljivi ukupni prihodi unutar godine dana, podaci i stanje o računima u bankarskim i drugim fi nancijskim institucijama, vlasništvo nad nekretninama, pokretninama i pravima, na kojima se temelji osnovanost zahtjeva (čl. 72. st. 2. ZKP).Za očekivati je da će provođenje opisanog složenog postupka provjere imovinskog stanja biti dodatno proble-matično u slučajevima policijskog ispitivanja osumnjiče-nika u fazi izvida, a posebice u slučajevima uhićenja kada je policija vezana strogim zakonskim rokovima. U tim bi slučajevima, kao što je već istaknuto, uvijek trebalo osigu-

55 Valković, L., Burić, Z., Primjena izabranih elemenata prava na formalnu obranu iz prakse Europskog suda za ljudska prava u hrvatskom kaznenom postupku, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol 2 (2011), str. 553.

56 Više vidjeti Ivičević Karas, E., i Valković, L., Pravo na branitelja u policiji – pravna i stvarna ograničenja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol 2/ 2017

57 Vidjeti Đurđević, Z., Rekonstrukcija, judicijalizacija, konsti-tucionalizacija, europeizacija hrvatskog kaznenog postupka V. novelom ZKP/08: prvi dio?, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, (2)2013, str. 352.

rati branitelja na teret proračunskih sredstava, a u slučaju da se ispostavi da osumnjičenik s obzirom na imovinsko stanje ne ispunjava uvjete za ostvarivanje tog prava, ti bi se troškovi mogli naknadno naplatiti od osumnjičenika a postupak inicijalnog dokazivanja imovnog stanja trebalo bi znatno pojednostaviti.

5. Braniteljske liste Djelotvorno ostvarivanje prava na odvjetnika odnosno branitelja u Republici Hrvatskoj nije moguće zamisliti a niti ostvariti bez koordinacije policije, državnih odvjet-ništava i sudova s jedne strane te odvjetnika (branite-lja), odnosno Hrvatske odvjetničke komore kao njihove „krovne“ organizacije, s druge strane. Sustavno uređenje mehanizma ostvarivanja toga prava, posebice prava na branitelja po službenoj dužnosti ili na teret proračunskih sredstava, vidljivo je na dobrom primjeru takve suradnje na područjima odvjetničkih zborova. Tako, primjerice, OZ Zagreb sastavlja jedinstvenu listu odvjetnika koji se prijavljuju za obnašanje dužnosti branitelja po službenoj dužnosti (članak 64. stavak 3. ZKP-a), a koja se dostav-lja Općinskom državom odvjetništvu u Zagrebu, Župa-nijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Policijskoj upravi zagrebačkoj i krapinsko–zagorskoj, Prekršajnom sudu u Zagrebu te županijskim i općinskim sudovima na području Odvjetničkoga zbora Zagreb (koji obuhvaća grad Zagreb i Krapinsko-zagorsku županiju). Odvjetnički zbor Zagreb vodi, u odnosu na kazneni postupak, ukupno osam lista odvjetnika koje se dostavljaju nadležnim insti-tucijama, i to:1. Listu branitelja po službenoj dužnosti – odvjetnici koji se prijavljuju na ovu listu moraju dostaviti i dokaz da udo-voljavaju uvjetima iz odredbe članka 65. stavka 4. ZKP-a58

2. Listu dežurnih odvjetnika (prema području sjedišta ureda) – odvjetnici koji se prijavljuju na ovu listu obve-zuju se odazivati pozivima radnim danom iza 16.00 sati,

58 U postupku za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora branitelj po službenoj dužnosti ili na teret proračunskih sredstava može biti samo odvjetnik koji ima praksu od najmanje osam godina kao odvjetnik ili kao dužnosnik u pravosudnom tijelu.

ODVJETNIK 3-2019

49

Iz HOK-a

subotom, nedjeljom, neradnim danom i praznikom3. Listu odvjetnika za mladež – odvjetnici koji se pri-javljuju na ovu listu moraju dostaviti dokaz o posebnoj edukaciji za zastupanje u kaznenim predmetima ma-loljetnih osoba, koju organizira Hrvatska odvjetnička komora, odnosno radi se o odvjetnicima s izraženim sklonostima i znanjima u području odgoja i skrbi mla-dih osoba s liste odvjetnika za mladež Hrvatske odvjet-ničke komore4. Listu odvjetnika opunomoćenika za djecu i maloljetne žrtve kaznenih djela – prijavljuju se odvjetnici koji posje-duju dokaz o edukaciji iz područja odgoja i skrbi za mlade osobe i koji imaju izraženu sklonost za to područje rada5. Listu savjetnika za žrtve kaznenih djela – riječ je o odvjetnicima koji imaju sklonost i osnovna znanja za ko-municiranje s najugroženijom populacijom u kaznenim postupcima, odnosno voljni su raditi i sa žrtvama teških kaznenih djela6. Listu odvjetnika za besplatnu pravnu pomoć – prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći 7. Listu odvjetnika za zastupanje osoba s duševnim smet-njama – riječ je o odvjetnicima koji posjeduju stručno zna-nje iz područja forenzičke psihijatrije za zastupanje osoba s duševnim smetnjama, o čemu moraju dostaviti dokaz8. Listu odvjetnika koji pružaju informacije i savjete u po-stupcima po europskom uhidbenom nalogu. Liste odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore samo su jedna „kockica u velikom mozaiku“ uređenog sustava pravne pomo ći, koji predstavlja nužnost za pripremu i vođenje kaznenog postupka, jer dokazi prikupljeni u naj-ranijoj fazi određuju sklop u kojem će se na suđenju raz-matrati kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret. Poštenost postupka zahtijeva da okrivljenik treba moći pribaviti cijeli niz usluga, posebice onih povezanih s prav-nom pomoći. U tom pogledu odvjetnik mora moći osi-gurati, bez ograničenja, temeljne aspekte obrane te osobe: razgovor o predmetu, organiziranje obrane, prikupljanje

dokaza koji su u prilog okrivljeniku, pripremanje za ispi-tivanje, potporu okrivljeniku u nepovoljnom položaju i provjeravanje uvjeta pritvora.59 Isto pravo moraju imati svi građani, bez obzira na njihove materijalne mogućnosti. U oživotvorenju tih pravnih standarda, uloga odvjetnika i Hrvatske odvjetničke komore ukazuje se „kamenom te-meljcem“.

6. Zaključna razmatranjaKao što je već rečeno, valja se nadati da će nove direkti-ve Europskoga parlamenta i Vijeća o pravnoj pomoći za osumnjičene ili optužene osobe lišene slobode i pravnoj pomoći u postupcima na temelju europskog uhidbenog naloga dati odgovore na sva dugogodišnja otvorena pita-nja koja se tiču besplatnog prava pristupa branitelju, od-nosno da će njezino transponiranje u naš kazneni sustav uskoro oživotvoriti to pravo u svoj svojoj punini.Direktiva je usko povezana s Direktivom 2013/48/EU o pravu na pristup odvjetniku i njezin je cilj doprinijeti učinkovitosti prava na pristup odvjetniku, koje je predvi-đeno u toj Direktivi u ranoj fazi postupka u slučaju osum-njičenih ili optuženih osoba lišenih slobode. U skladu s Direktivom o pravnoj pomoći, države članice trebale bi osigurati da je pristup privremenoj pravnoj pomoći dostu-pan odmah nakon lišenja slobode i prije bilo kakva ispiti-vanja. U tu svrhu od država članica, pa tako i od Republike Hrvatske, očekuje se uspostava postupka i mehanizma koji će omogućiti bržu i djelotvorniju intervenciju već u po-licijskim postajama, kako bi pravo na privremenu pravnu pomoć i pristup odvjetniku odmah nakon lišavanja slobo-de i prije ispitivanja, bilo stvarno i učinkovito. Tek kada zakonodavac transponira Direktivu u Zakon o kaznenom postupku tj. u hrvatski kaznenopravni sustav, moći ćemo s potpunom izvjesnošću utvrditi je li besplatna pravna po-moć u potpunosti djelotvorna u Republici Hrvatskoj.

59 Dayanan protiv Turske, br. 7377/03, ECHR 2009.

ODVJETNIK 3-2019

50

Članci i rasprave

Ideja o osnivanju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske koja je pretočena u konkretni zakonski tekst pojavila se 2009. godine, no sud do danas još uvijek nije osnovan, dok se znatniji pomak u osnivanju tog suda desio tek 2019. godi-ne imenovanjem suca koji obavlja poslo-ve sudske uprave Visokog kaznenog sud Republike Hrvatske u osnivanju, nakon čega su započele intenzivne pripreme, te je 8. svibnja 2019. u Narodnim novinama objavljen oglas za imenovanje 15 sudaca Visokog kaznenog suda Republike Hr-vatske.Zakon o kaznenom postupku iz 2008. sa svim svojim brojnim izmjenama i dopu-nama opisuje se u stručnoj literaturi na način da je donesen 2008., stupio je na snagu u pojedinim odredbama 1. siječnja 2009. i 1. srpnja 2009. te u cjelini 1. rujna 2011., osim odredaba o Visokom kazne-nom sudu Republike Hrvatske.Odredbe o Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske propisane su Zako-nom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku od 30. lipnja 2009. (Narodne novine, br. 76/2009) koji je donesen po hitnom postupku uz obrazlo-ženje da se osnova za donošenje tog Zako-na po hitnom postupku nalazi u članku 159. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jer za to postoje osobito opravdani državni razlozi. Svakako je neuobičajeno da se upravo ovako velika promjena u pravosuđu, i to

O Visokom kaznenom sudu

uvođenje novog suda u sustav kaznenih sudova koji preuzima drugostupanjsku nadležnost nad presudama općinskih i županijskih sudova s daljnjom poslje-dicom provođenje reorganizacije sudo-va, uvodi novelom Zakona o kaznenom postupku koja se donijela po hitnom postupku, pri čemu nije došlo do nužne izmjene Zakona o sudovima. Dakle, izmjenom Zakona o kaznenom postupku iz lipnja 2009. propisano je da u kaznenim predmetima sude općinski sudovi, županijski sudovi, Visoki kazne-ni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Nadalje, propisana je nadležnost Visokog kaznenog suda člankom 19.e na način da će odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv presu-da općinskih i županijskih sudova. Me-đutim, prijelaznim i završnim odredba-ma propisano je da članak 19.e stupa na snagu 1. siječnja 2015.Nadalje, Zakonom o izmjenama i dopu-nama Zakona o kaznenom postupku od 17. prosinca 2014. (Narodne novine, br. 152/2014) riječi „1. siječnja 2015.“ zami-jenjene su riječima: „1. siječnja 2020.“. Prijedlogom Zakona o izmjenama i do-punama Zakona o kaznenom postupku, s konačnim prijedlogom Zakona Mini-starstva pravosuđa iz listopada 2014., objašnjena je potreba pomicanja roka osnivanja Visokog kaznenog suda, jer se novim predloženim rješenjem (nasumič-nom algoritamskom dodjelom predmeta

Piše:

Ivan Turudić,

predsjednik

Županijskog

suda u Zagrebu

ODVJETNIK 3-2019

51

Članci i rasprave

i propisivanjem opće nadležnosti svih županijskih sudova za odlučivanje o žalbama protiv presuda svih općinskih sudova u kaznenim predmetima) nastoji ujednačiti sudsku praksu na cijelom po-dručju Republike Hrvatske, a što je bio osnovni cilj koji se željelo postići usta-novljavanjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pa je do procjene učinaka predloženog rješenja potrebno odgoditi primjenu odredaba Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na navedeni sud. Nadalje, pomicanje roka obrazloženo je i činjenicom da je u za-dnjim godinama primjetan pad ne samo prvostupanjskih već i drugostupanjskih kaznenih predmeta, pa u ovom trenutku nema uporišta za ustanovljavanje novog suda koji bi u prvom redu trebao odluči-vati u drugom stupnju o žalbama protiv presuda općinskih i županijskih sudova, te konačno navedeno je i da bi osnivanje Visokog kaznenog suda Republike Hr-vatske prouzrokovalo i znatne troškove po državni proračun uslijed potrebe osi-guravanja materijalnih uvjeta za njegovo redovno funkcioniranje, ustanovljavanja novog ranga sudaca i njihovog imenova-nja na nove sudačke dužnosti, kao i troš-kove plaća pratećeg osoblja.Suprotno takvom obrazloženju, mišlje-nje je autora da niti jedan od argumenata obrazloženja odgode osnivanja Visokog kaznenog suda nije osnovan. Automat-skom dodjelom spisa putem algoritma ni na koji način, logičnim tumačenjem stvari, ne može se ujednačiti sudska praksa na području Republike Hrvatske, jer o žalbama protiv odluka općinskih sudova odlučuje 14 županijskih sudova, svaki sa svojim pravnim stavovima, bez ikakve paralelne međusobne komunika-cije. Na taj način u Republici Hrvatskoj i

dalje ostaje 14 pravnih područja, čime se, s obzirom na tzv. kaznenopravnu politi-ku, stvara pravna nesigurnost jer različiti sudovi za slična kaznena djela određuju posve različite kazne. Drugi prigovor o smanjenju priljeva kaznenih predmeta točan je samo u pogledu činjenice da je priljev manji. Međutim, žalbeni postupci i dalje traju neprimjereno dugo pa nisu rijetki sluča-jevi niti izuzeci da se spis u povodu za-htjeva za izdvajanje nezakonitog dokaza nalazi, radi preopterećenosti Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, na odlučiva-nju šest mjeseci ili godinu dana. Uzgred, kao posljedica smanjenog priljeva pred-meta, pojavljuje se teško objašnjiv feno-men manjeg broja riješenih predmeta po sucu u kaznenim predmetima. Jedino racionalno, prema mišljenju autora ne-dovoljno, obrazloženje je da su novopri-mljeni predmeti teži i obimniji. Posve je promašen treći argument da bi uvođenje Visokog kaznenog suda bilo skopčano s nerazmjerno visokim troškovima. U pr-voj fazi predviđa se imenovanje 15-tak sudaca s ne bitno većom plaćom nego što imaju suci županijskih sudova iz redo-va kojih se očekuje da će biti imenovani suci Visokog kaznenog suda. Argument da bi uvođenje suda kakvog ima većina uređenih zemalja bilo skupo, a ne vodeći pri tome računa da bi doprinijelo viso-kim ciljevima ujednačene sudske prakse i bržeg i efi kasnijeg rješavanja kaznenog postupka, posve je promašen i s bitnim obilježjima političkog populizma. Bitno je napomenuti da je osnivanje Vi-sokog kaznenog suda i njegovo propisi-vanje u odredbama Zakona o kaznenom postupku nužno moralo rezultirati i iz-mjenama Zakona o sudovima. Međutim, Zakon o sudovima iz 2013. godine (Na-

ODVJETNIK 3-2019

52

Članci i rasprave

rodne novine, br. 28/2013) nije usklađen s tom bitnom promjenom u kaznenom su-dovanju propisanom Zakonom o kazne-nom postupku, pa je tako bilo propisano da u Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske, dok su kao specijalizirani sudovi navedeni: trgovački sudovi, upravni sudovi, prekr-šajni sudovi, Visoki trgovački sud Repu-blike Hrvatske, Visoki upravni sud Re-publike Hrvatske i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, a redovni: općinski sudovi i županijski sudovi. Tek 2018., na poziv Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, nakon što je 5. prosinca 2017. održana Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske na kojoj je rasprav-ljano o tekstu nacrta Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o su-dovima, ukazano je da u članku 11. Za-kona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/14.) propisano je da Visoki ka-zneni sud treba početi radom 1. siječnja 2020., te je za početak rada Visokog ka-znenog suda, potrebno pronaći prostor za taj sud, raspisati natječaj za predsjednika, suce toga suda itd., što je moguće ostva-riti samo ako i Zakon o sudovima sadrži odredbe koje će omogućiti rad Visokog kaznenog suda dok nacrt ne sadrži niti jednu odredbu koja bi se odnosila na Vi-soki kazneni sud. Nakon toga, u Zako-nu o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima od 10. srpnja 2018. (Narodne novine, br. 67/2018) propisano je da Vi-soki kazneni sud Republike Hrvatske od-lučuje u drugom stupnju o žalbama protiv odluka županijskih sudova u kaznenim predmetima.Iako je tom zakonskom izmjenom sada propisana nadležnost i uopće postojanje

Visokog kaznenog suda, i u Zakonu o sudovima, prema trenutačno važećoj za-konskoj regulativi njegova je nadležnost različita, pa je tako, u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku, Visoki kazneni sud nadležan odlučivati o žalba-ma protiv odluka općinskih i županijskih sudova, dok u skladu s odredbama Zako-na o sudovima odlučuje o žalbama protiv odluka županijskih sudova. Stoga su, pri-je početka rada tog suda, potrebne daljnje zakonske izmjene.Neovisno o opisanoj, najblaže rečeno, za-konskoj zavrzlami, kako sada stvari stoje, Visoki kazneni sud odlučivat će isključi-vo o žalbama protiv odluka županijskih sudova, što je, prema mišljenju autora, upravo najvažniji nedostatak. Dugoroč-no potpuno i cjelovito rješenje bilo bi da Visoki kazneni sud odlučuje o žalbama protiv oduka općinskih, županijskih i prekršajnih sudova, te da jedan odjel na Visokom kaznenom sudu bude specija-liziran za odlučivanje o žalbama protiv odluka prekršajnih sudova, iz razloga što su Zakonom o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, br. 67/18) svi prekršajni sudovi osim Zagreba i Spli-ta spojeni s općinskim sudovima. Sada je na snazi neprirodno i neracionalno rješenje, jer bi o odlukama jednog suda (općinskog) odlučivali Visoki prekršajni sud i Visoki kazneni sud. To bi dovelo do toga da bi jednom sucu, ovisno o godiš-njem rasporedu poslova, jedne godine o žalbama odlučivao Visoki prekršajni sud a druge Visoki kazneni sud. Kao poseban potencijalni problem vidim činjenicu da suci županijskog suda s nad-ležnosti rješavanja predmeta iz nadležno-sti USKOK-a imaju pravo na tzv „uskoč-ki“ dodatak od 15 % visine plaće i staž s povećanim trajanjem od četiri mjeseca

ODVJETNIK 3-2019

53

Članci i rasprave

godišnje, pa se postavlja pitanje njihove motivacije za prijavu na natječaj za ime-novanje sucima Visokog kaznenog suda.

ZaključakOsnivanje Visokog kaznenog suda pred-viđeno je u Zakonu o kaznenom po-stupku iz 2009. i to u izmjenama i do-punama tog Zakona, što se sa stručnog i nomotehničkog aspekta čini posve ne-prihvatljivim. Sve do danas – 2019., sud nije osnovan, no postoji čvrsta, jasna, artikulirana politička volja da se prione osnivanju te su učinjeni i prvi konkret-ni koraci. Najveća korist uvođenju tog suda bit će ubrzanje žalbenih postupaka pa se očekuje da i u najtežim kaznenim predmetima žalbeni postupak neće tra-jati više od dvije godine, a ne dvostruko ili više kao što je sada slučaj. S obzirom na činjenicu da Vrhovni sud Republike

Hrvatske, osim predmeta za koje će biti nadležan Visoki kazneni sud sada odlu-čuje i o izvanrednim pravnim lijekovima, što će mu i ostati u nadležnosti kao najvi-šem sudu u Republici Hrvatskoj, Visoki kazneni sud bit će isključivo žalbeni sud, apelacijski, za razliku od Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao kasacijskog. Osnivanje i početak rada predviđen za 1. siječnja 2020. je, prema mišljenju autora, prvi korak u reorganizaciji kaznenog su-dovanja, a za nadati se da će biti dodatno smanjen broj općinskih, a posebice župa-nijskih sudova u Republici Hrvatskoj te će Visoki kazneni sud postati nadležan i za odlučivanje o žalbama protiv odluka općinskih i prekršajnih sudova, čime bi se osigurala, osim jačanja efi kasnosti i br-zine rješavanja predmeta, i druga temelj-na zadaća – ujednačavanje sudske prakse i jačanje pravne sigurnosti građana.

Financijske informacije za sve poslovne subjekte u Republici Hrvatskoj.Svakodnevno na e-mail primajte kvalitetne, potpune i točne informacije

o vašim dužnicima i partnerima.Samo kod nas podatke prikuplja i obrađuje stručni tim pravnika sa vrhunskom IT podrškom.

ODVJETNIK 3-2019

54

Članci i rasprave

Hrvatski Sabor je na sjednici 5. travnja 2019. donio Zakon o izmjenama i dopu-nama Zakona o sprječavanju pranja novca i fi nanciranja terorizma1 (dalje: Zakon) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preu-zeta Direktiva (EU) 2018/8432 . Do 10. siječnja 2020. države članice trebale bi uspostaviti registre stvarnog vlasništva za trgovačka društva i druge pravne osobe, a za trustove i slične pravne aranžmane do 10. ožujka 2020. godine. Središnji re-gistri trebali bi biti međusobno povezani preko europske središnje platforme do 10. ožujka 2021. godine. Centralizirani au-tomatizirani mehanizmi koji omogućuju identifi kaciju imatelja bankovnih računa i računa za plaćanje te korisnika sefova mo-raju biti uspostavljeni do 10. rujna 2020. godine.

Dubinska analiza stranke Odvjetnici su obveznici provedbe mjera sprječavanja pranja novca i fi nanciranja terorizma ako u ime svoje stranke ili za svoju stranku sudjeluju u bilo kojoj vrsti

1 Narodne novine, br. 108/17 i 39/192 Direktiva (EU) 2018/843 Europskoga

parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprječa-vanju korištenja fi nancijskog sustava u svrhu pranja novca ili fi nanciranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU

Pravila za primjenu mjera dubinske

analize stranke u odvjetniËkim

uredima i društvima

fi nancijskih transakcija ili transakcija koje uključuju nekretnine ili pružaju pomoć u planiranju ili provođenju transakcije za svoju stranku u vezi s:a) kupnjom ili prodajom nekretnina ili poslovnih subjekatab) upravljanjem novčanim sredstvima, vrijednosnim papirima ili drugom imovi-nom u vlasništvu strankec) otvaranjem i upravljanjem bankovnih računa, štednih uloga ili računa za poslo-vanje s fi nancijskim instrumentimad) prikupljanjem sredstava potrebnih za osnivanje, poslovanje ili upravljanje trgo-vačkim društvome) osnivanjem, poslovanjem ili upravlja-njem trustovima, trgovačkim društvima, zakladama ili sličnim pravnim uređenji-ma.Dubinska analiza stranke obuhvaća slje-deće mjere: 1. utvrđivanje identiteta stranke i provje-ru njezina identiteta na osnovi dokume-nata, podataka ili informacija dobivenih iz vjerodostojnog, pouzdanog i neovisnog izvora, uključujući, ako ga stranka ima, kvalifi cirani certifi kat za elektronički potpis ili elektronički pečat ili bilo koji drugi siguran, daljinski ili elektronički, postupak identifi kacije koji su regulirala, priznala, odobrila ili prihvatila relevantna nacionalna tijela

Piše:

Jadranka Brlić,

dipl. iur.,

Ministarstvo

fi nancija,

Financijski

inspektorat

Zagreb

ODVJETNIK 3-2019

55

Članci i rasprave

2. utvrđivanje identiteta stvarnog vlasnika stranke i poduzimanje odgovarajućih mje-ra za provjeru identiteta stvarnog vlasnika stranke, uključujući poduzimanje mjera potrebnih za razumijevanje vlasničke i kontrolne strukture stranke kad je stran-ka trgovačko društvo, druga pravna osoba i s njome izjednačen subjekt ili trust i s nji-me izjednačen subjekt stranoga prava3. prikupljanje podataka o namjeni i pred-viđenoj prirodi poslovnog odnosa te dru-gih podataka u skladu s ovim Zakonom4. stalno praćenje poslovnog odnosa, uk-ljučujući i kontrolu transakcija koje stran-ka obavlja tijekom poslovnog odnosa kako bi se osiguralo da su transakcije koje se obavljaju u skladu sa saznanjima obvezni-ka o stranci, poslovnome profi lu, profi lu rizika, uključujući prema potrebi i podat-ke o izvoru sredstava, pri čemu dokumen-tacija i podatci kojima obveznik raspolaže moraju biti ažurni (članak 15. stavak 1.).Odvjetnici primjenjuju mjere dubinske analize stranke: – pri uspostavljanju poslovnog odnosa

sa strankom– ako postoji sumnja u vjerodostojnost

i primjerenost prethodno dobivenih podataka o stranci

– uvijek kada u vezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili fi nanciranje te-rorizma, bez obzira na sva propisana izuzeća i vrijednost transakcije.

U nabrajanju je ispuštena obveza provođe-nja dubinske analize stranke koja obavlja povremenu transakciju u vrijednosti od 105.000,00 kuna ili većoj stoga što od-vjetnici uspostavljaju poslovni odnos sa strankom, nemaju povremenih stranaka. Povremena transakcija je transakcija koja se ne obavlja u okviru uspostavljenog po-

slovnog odnosa (članak 4. točka 32. Za-kona).Pri uspostavljanju poslovnog odnosa sa strankom odvjetnici prikupljaju sljedeće podatke: – identifi kacijske podatke o stranci te o zakonskom zastupniku i punomoćniku ako je stranka od njih zastupana: ime, prezime, datum rođenja, identifi kacijski broj, naziv i broj identifi kacijske isprave, naziv i državu izdavatelja i državljanstvo, a ako je stranka pravna osoba, obrtnik ili osoba koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću: ime, adresu sjedišta i identi-fi kacijski broj – podatke o stvarnom vlasniku ako je

stranka pravna osoba: ime, prezime, država prebivališta, datum rođenja i državljanstvo

– podatke o namjeni poslovnog odnosa i djelatnosti stranke

– datum i vrijeme uspostavljanja po-slovnog odnosa.

U članak 23. Zakona o utvrđivanju i provjeri identiteta pravne osobe dodana je odredba prema kojoj je za svakog od zakonskih zastupnika pravne osobe ob-veznik dužan prikupiti sljedeće podatke: ime i prezime, identifi kacijski broj i drža-vu prebivališta. Podatak o izvoru sredstava koja će biti predmet poslovnog odnosa potrebno je prikupiti ako postoji sumnja u vjerodostoj-nost dobivenih podataka ili razlozi za sumnju na pranje novca ili fi nanciranje terorizma. Odvjetnik je dužan mjere dubinske ana-lize iz članka 15. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. Zakona provesti prije uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom. Iznimno, tijekom uspostavljanja poslovnog odnosa može provesti provjeru identiteta stranke

ODVJETNIK 3-2019

56

Članci i rasprave

i stvarnog vlasnika ako je to prijeko po-trebno, kako se ne bi prekinuo uobičajeni način uspostavljanja poslovnih odnosa i postoji nizak rizik od pranja novca i fi -nanciranja terorizma.Pri ulasku u novi poslovni odnos s trgo-vačkim društvom ili drugom pravnom osobom ili trustom za koji postoji obveza unosa podataka o stvarnom vlasništvu u odgovarajući registar – domaći ili strani – obveznici prikupljaju izvadak iz tog regi-stra (članak 17. stavak 2. Zakona).Obveznik koji ne može provesti mjere du-binske analize ne smije uspostaviti poslovni odnos ili obaviti transakciju, odnosno mora prekinuti već uspostavljeni poslovni odnos te razmotriti treba li Uredu za sprječavanje pranja novca dostaviti obavijest o sumnjivoj transakciji, sredstvima i osobama u skladu s člancima 56. i 57. Zakona, međutim, od-vjetnik nije dužan odbiti uspostaviti poslov-ni odnos ili obaviti transakciju, odnosno prekinuti već uspostavljeni poslovni odnos, u slučaju kada utvrđuje pravni položaj svoje stranke ili brani ili zastupa stranku u sud-skom postupku ili u vezi sa sudskim postup-kom, uključujući davanje savjeta o pokreta-nju ili izbjegavanju takvog postupka.3

Stvarni vlasnik strankeStvarni vlasnik trgovačkog društva je sva-ka fi zička osoba koja društvo kontrolira izravnim ili neizravnim vlasništvom pre-

3 Odvjetnici ne primjenjuju odredbe članaka 56. i 57. Zakona o obavješćivanju Ureda o sumnjivim transakcijama, sredstvima i osobama u odnosu na podatke koje dobiju od stranke ili prikupe o stranci tijekom utvrđivanja pravnoga položaja stranke ili prilikom zastupanja stranke u vezi sa sudskim postupkom, što uključuje savjeto-vanje za predlaganje ili izbjegavanje sudskih postupaka, bez obzira na to jesu li podatci dobiveni ili prikupljeni prije, tijekom ili nakon završenog sudskog postupka.

ko dovoljnog postotka dionica ili prava glasa ili poslovnih udjela. U slučaju izravnog vlasništva dovoljnim postotkom smatra se više od 25 posto poslovnih udjela ili glasova u odnosu na temeljni kapital društva ili 25 posto plus jedna dionica. Za neizravno vlasništvo dovoljno je da ista fi zička osoba ili više njih u vlasništvu ili pod kontrolom imaju jednu ili više prav-nih osoba koje pojedinačno ili zajedno imaju više od 25 posto poslovnih udjela ili 25 posto plus jednu dionicu u stranci.4 Ako primjenom ovih mjera nije moguće utvrditi stvarnog vlasnika, stvarni vlasnik je fi zička osoba koja ima kontrolni polo-žaj u upravljanju imovinom pravne osobe preko drugih sredstava.Ako ni na taj način nije identifi ciran stvarni vlasnik, ili postoji sumnja da iden-tifi cirana osoba nije stvarni vlasnik, te u slučaju da su iscrpljena sva sredstva kako bi se utvrdio stvarni vlasnik, stvarnim vlasnikom trgovačkog društva smatra se fi zička osoba koja je član uprave ili drugog poslovodnog tijela ili osoba koja obavlja jednakovrijedne funkcije. Obveznik je dužan poduzeti razumne mjere radi pro-vjere identiteta tako utvrđenog stvarnog vlasnika i voditi evidenciju o poduzetim mjerama i eventualnim poteškoćama s kojima se susreo tijekom procesa provjere (članak 28. stavak 9. Zakona).Stranka je dužna obvezniku predočiti do-

4 U slučaju u kojem jedna fi zička osoba ima vlasništvo ili kontrolu nad dvije pravne os-obe koje zajedno imaju npr. 26 posto udjela u stranci – ta fi zička osoba je stvarni vlasnik stranke (ili jedan od stvarnih vlasnika).

Ako u društvu stranci tri pravne osobe imaju svaka za sebe više od 25 posto udjela, sve fi zičke osobe koje u sudjelujućim pravnim osobama imaju više od 25 posto udjela su stvarni vlasnici stranke.

ODVJETNIK 3-2019

57

Članci i rasprave

kumentaciju na temelju koje je moguće utvrditi vlasničku i kontrolnu strukturu stranke i prikupiti podatke o stvarnome vlasniku stranke.Nije potrebno utvrđivati ni provjeravati identitet stvarnog vlasnika ako je stranka trgovačko društvo čijim se fi nancijskim instrumentima trguje na burzi ili uređe-nom tržištu u jednoj ili više država članica u skladu s propisima u Europskoj uniji ili u trećoj državi, pod uvjetom da u toj tre-ćoj državi vrijede zahtjevi za objavljivanje podataka u skladu s propisima u Europ-skoj uniji, koji osiguravaju odgovarajuću transparentnost podataka o stvarnim vlasni-cima stranke.Ako nije moguće identifi cirati fi zičku oso-bu koja ima kontrolni položaj u upravljanju imovinom, stvarnim vlasnikom udruge, zaklade, fundacije, ustanove, umjetničke organizacije, komore, sindikata, udruge poslodavaca, političke stranke, zadruge, kreditne unije i vjerske zajednice može se smatrati svaka fi zička osoba ovlaštena za zastupanje.Od nabrojenih subjekata, ako su osnovani na području Republike Hrvatske, u regi-star stvarnih vlasnika upisuju se trgovačka društva, podružnice stranih trgovačkih društava, udruge, zaklade i ustanove.5

5 Primjenom odredbe članka 32. stavak 1. točka a) Zakona u verziji koja vrijedi od 1. siječnja 2020., u registar nije potrebno upisa-ti podatke o stvarnim vlasnicima trgovačkih društava, zaklada i ustanova kojih je Repub-lika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave jedini osnivač, ni udruga čiji jedini osnivač je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, dok za fundacije više ne vrijedi obveza upisa stoga što njihovo osnivanje nije predviđeno novim Zakonom o zakladama (Narodne novine, br. 106/18). Fundacije osnovane u skladu sa Za-konom o zakladama i fundacijama iz 1995. mogu podnijeti prijavu radi upisa u registar zaklada i nastaviti djelovati kao zaklade, u

Obveznici iz članka 9. Zakona, te jav-nopravna i druga tijela iz članka 120. Zako-na, dužni su u pisanom obliku obavijestiti Ured o neusklađenosti koju uoče između informacija upisanih u registar stvarnih vlasnika i informacija koje sami imaju o stvarnom vlasniku određenog pravnog su-bjekta ili trusta (članak 35.a Zakona).Stvarnim vlasnikom trusta smatra se fi -zička osoba (ili više njih) koja kontrolira trust izravnim ili neizravnim vlasništvom ili drugim sredstvima. U postupku utvrđi-vanja i provjere identiteta trusta obveznik je dužan utvrditi i provjeriti identitet svih osnivača, upravitelja, zaštitnika i korisnika trusta, drugih osoba koje obavljaju jedna-kovrijedne funkcije ili provode kontrolu nad trustom.Ako je neka od nabrojenih osoba pravna osoba, obveznik mora utvrditi i provje-riti identitet stvarnog vlasnika te pravne osobe (članak 31. stavak 4. Zakona). U Republici Hrvatskoj nije moguće osno-vati trust, ali je moguće da se u svojstvu osnivača trgovačkog društva pojavi npr. off shore tvrtka koja je osnovana kao drža-telj imovine za trust. Upravitelj trusta u registar stvarnih vlasni-ka koji se vodi u Republici Hrvatskoj mora unijeti podatke o sebi, drugim upravitelji-ma i drugim osobama iz članka 31. stavak 1. Zakona ako u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili sjedište ili za trust stječe ne-kretnine ili uspostavlja poslovni odnos s obveznikom. Upravitelj trusta dužan je obveznika obavijestiti o svojstvu u kojem postupa i dati mu informacije o identitetu osoba iz

suprotnom će mjesno nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba, donijeti rješenje o njihovom prestanku (članak 47. stavak 3. i 6. Zakona o zakladama).

ODVJETNIK 3-2019

58

Članci i rasprave

članka 31. stavka 1. točaka 1. do 6. Za-kona.6

Pojednostavljena dubinska analizaObveznik može provesti pojednostav-ljenu dubinsku analizu stranke ako na temelju analize rizika koju je izradio, Zakonom propisanih čimbenika rizika i rezultata Nacionalne procjene rizika, procijeni da stranka predstavlja nizak rizik od pranja novca ili fi nanciranja te-rorizma.7

6 Trust je fi ducijarni odnos kod kojeg povjere-nik upravlja imovinom u korist korisnika trusta ili benefi cijara. S obzirom na to da trust nije pravna osoba, sam ne može biti vlasnik udjela, dionica ili nekretnina.

U Preporukama FATF-a, u defi nicijama pojmova, navedeno je da upravitelji trusta mogu biti stručnjaci (na primjer, ovisno o jurisdikciji, odvjetnik ili poduzeće-trust) ako su plaćeni da nastupaju kao upravitelj trusta u tijeku njihovog poslovanja, ili nestručnjaci (na primjer, osoba koja nastupa bez naknade u ime obitelji).

Konceptualna razlika između zaklade i trusta ogleda se u položaju imovine. Imovina pripada zakladi kao pravnoj osobi, a ne benefi cijarima (Kristijan Poljanec, Zaklade kao ovlaštenici slobode poslovnog nastana i kretanja kapitala u pravu Europske Unije i RH, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, broj 4/2016, str. 556.).

7 Pri izradi analize rizika iz članka 12. Zakona, obveznik je dužan uzeti u obzir nacionalnu procjenu rizika i nadnacional-nu procjenu rizika. U skladu sa svojom obvezom izrade nadnacionalne procjene rizika, Europska komisija je sastavila Izvješće o procjeni rizika od pranja novca i fi nanciranja terorizma koji utječu na unu-tarnje tržište i odnose se na prekogranične aktivnosti (SWD (2017) 241 fi nal) od 26. lipnja 2017. Drugi dio istoimenog Izvješća Komisija je objavila pod brojem (COM (2017) 340 fi nal) na https://www.mnb.hu/letoltes/annexsnrapartii.pdf

Prvi projekt nacionalne procjene rizika odvijao se prema metodologiji Svjetske banke u tri faze. U ožujku 2014. održana je

Pojednostavljene mjere dubinske analize mogu se sastojati od:a) provjere identiteta stranke i stvarnog

vlasnika stranke nakon uspostavlja-nja poslovnog odnosa

b) smanjene učestalosti ažuriranja poda-taka o identitetu stranke

c) smanjenoga opsega stalnog praćenja transakcija ako vrijednost transakcije ne prelazi visinu za koju je prilikom analize rizika stranke obveznik pro-cijenio da je primjerena poslovanju i niskom riziku stranke i/ili

d) izvođenja zaključaka o svrsi i predvi-đenoj prirodi poslovnog odnosa pre-ma vrsti transakcije ili uspostavljenog poslovnog odnosa umjesto prikuplja-nja informacija o tome i provođenja specifi čnih mjera.

U stranke za koje vrijedi potencijalno niži rizik od pranja novca i fi nanciranja teroriz-ma odvjetnici mogu uvrstiti: 1. stranke koja imaju registraciju, sjedište ili prebivalište na području: a) države članiceb) treće države koja ima djelotvoran su-

stav sprječavanja pranja novca i fi nan-ciranja terorizma

c) treće države za koju su vjerodostojni izvori ustanovili da ima nisku razinu korupcije ili drugih kaznenih djela, ili

d) treće države koja, na temelju vjerodo-stojnih izvora, poput uzajamnih pro-cjena ili objavljenih izvještaja o dalj-njim aktivnostima, ispunjava zahtjeve

inicijalna radionica, prikupljanje i analiza podataka, trajala je do travnja 2015. U svibnju 2015. održana je završna radionica. Analizirani su podaci za razdoblje od 2011. do 2013. godine. http://www.mfi n.hr/ad-minmax/docs/Nacionalna%20procjena%20rizika%20od%20pranja%20novca%20i%20fi nanciranja%20terorizma%20u%20Repub-lici%20Hrvatskoj.pdf

ODVJETNIK 3-2019

59

Članci i rasprave

za sprječavanje pranja novca i fi nanci-ranja terorizma u skladu s preporuka-ma FATF-a i djelotvorno ih provodi

2. trgovačka društva čijim se fi nancijskim instrumentima trguje na burzi ili uređe-nome tržištu pod uvjetom da podliježu zahtjevu za objavljivanje podataka i zahtje-vu za osiguranje odgovarajuće transparen-tnosti stvarnog vlasništva stranke 3. tijela javne vlasti i pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili druga dr-žava članica ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave iz Republike Hr-vatske ili druge države članice.Obveznik je dužan i u odnosu na stranku niskog rizika provoditi mjere stalnog pra-ćenja poslovnog odnosa u svrhu otkrivanja složenih i neobičnih ili sumnjivih transak-cija.Pojednostavljena dubinska analiza stranke nije dopuštena kada u vezi sa strankom, transakcijom, imovinom ili sredstvima, postoje razlozi za sumnju ili specifi čni scenariji višeg rizika, ili je riječ o složenoj i neobičnoj transakciji iz članka 53. stavka 1. Zakona.8

Pojačana dubinska analizaOdvjetnici su dužni provesti mjere pojača-ne dubinske analize stranke: 1. kad je stranka ili stvarni vlasnik stran-

ke politički izložena osoba2. kad je stranka povezana s visokorizič-

nom trećom državom3. kad je stranka pravna osoba koja je iz-

dala dionice na donositelja ili fi zička

8 Protumačeno je u obrazloženju Konačnog prijedloga izmjena Zakona da viši rizik obuhvaća i srednji rizik (str. 46.). Obveznik smije provesti pojednostavljenu dubinsku analizu stranke samo ako na temelju analize rizika koju je izradio u skladu sa zakonskim odredbama procijeni da stranka predstavlja nizak rizik.

ili pravna osoba koja obavlja transak-ciju u vezi s dionicama na donositelja

4. kad u skladu s člankom 14. stavcima 7., 8. i 9. Zakona procijeni da stranka predstavlja visok rizik

5. kad je utvrđen visok rizik od pranja novca ili fi nanciranja terorizma u skla-du s Nacionalnom procjenom rizika

6. uvijek kada postoji sumnja na pranje novca ili fi nanciranje terorizma

7. kod svih složenih i neobično velikih transakcija i svih neobičnih uzoraka transakcija koje nemaju vidljivu eko-nomsku ili pravnu svrhu.

U stranke za koje vrijedi potencijalno viši rizik od pranja novca i fi nanciranja teroriz-ma odvjetnici moraju uvrstiti:1. stranke s kojima se poslovni odnos od-

vija u neuobičajenim okolnostima2. stranke koje imaju prebivalište na po-

dručju: a) države za koju je na temelju vjerodo-

stojnih izvora (poput uzajamnih pro-cjena ili objavljenih izvještaja o dalj-njim aktivnostima) utvrđeno da nema djelotvoran sustav sprječavanja pranja novca i fi nanciranja terorizma

b) države za koju je na temelju vjerodo-stojnih izvora utvrđeno da ima znatnu razinu korupcije ili drugih kaznenih djela

c) države u odnosu na koju su na snazi sankcije Europske unije, Ujedinjenih naroda, zabrana trgovanja ili slične mjere, ili

d) države koja fi nancira ili podržava te-rorističke aktivnosti ili unutar koje djeluju terorističke organizacije

3. pravne osobe i pravna uređenja koja predstavljaju sredstva za čuvanje osob-ne imovine

4. društva koja imaju nominalne dioni-čare ili dionice na donositelja

ODVJETNIK 3-2019

60

Članci i rasprave

5. društva s intenzivnim gotovinskim poslovanjem

6. društva kojima se struktura vlasniš-tva čini neobičnom ili prekomjerno složenom s obzirom na prirodu posla društva

7. društva koja ne obavljaju ili ne smiju obavljati trgovinsku, proizvodnu ili drugu djelatnost u državi u kojoj su registrirana

8. društva sa sjedištem u Republici Hr-vatskoj koja su 25 posto i više u vlasniš-tvu strane pravne osobe koja ne obavlja ili ne smije obavljati trgovinsku, proi-zvodnu ili drugu djelatnost u državi u kojoj je registrirana

9. državljane treće zemlje koji traže pra-vo boravka ili državljanstvo u Repu-blici Hrvatskoj u zamjenu za transfere kapitala, kupnju nekretnina ili držav-nih obveznica ili ulaganja u trgovačka društva u Republici Hrvatskoj.

Kao novi čimbenici koji mogu upućivati na potencijalno viši rizik u članak 14. sta-vak 9. Zakona dodani su: - poslovni odnosi ili transakcije s ne-

nazočnom strankom, bez određenih oblika zaštite kao što su sredstva elek-troničke identifi kacije, relevantne us-luge povjerenja kako su defi nirane u Uredbi (EU) br. 910/2014 ili bilo koji drugi siguran, daljinski ili elektro-nički postupak identifi kacije koji su regulirala, priznala, odobrila ili pri-hvatila relevantna nacionalna tijela9

9 Istovremeno su brisane odredbe članka 44. točke 5. i članka 51. Zakona, kojima su bile propisane točno određene dodatne mjere dubinske analize stranke koja nije bila fi zički nazočna kod obveznika pri utvrđivanju i provjeri identiteta. Članak 52. preuređen je tako da njime više nije propisana mjera po-jačanog i trajnog praćenja poslovnog odnosa sa strankom čiji identitet je utvrđen i prov-

- transakcije povezane s naft om, oruž-jem, plemenitim kovinama, duhan-skim proizvodima, kulturnim ar-tefaktima i drugim predmetima od arheološkog, povijesnog, kulturnog i vjerskog značaja ili od izuzetne znan-stvene vrijednosti, te s bjelokošću i zaštićenim vrstama.

Za uspostavu ili nastavak poslovnog odnosa s politički izloženom osobom i strankom čiji je stvarni vlasnik politički izložena osoba, odvjetnik mora provesti odgovarajuće mjere za utvrđivanje izvo-ra imovine i novčanih sredstava koji su uključeni u poslovni odnos, te pojačano i trajno pratiti poslovni odnos.10

Kad je stranka iz visokorizične treće dr-žave, potrebno je prikupiti dodatne in-formacije o stranci i stvarnom vlasniku te o svrsi i namjeni poslovnog odnosa, informacije o izvoru novčanih sredstava i izvoru imovine stranke i stvarnog vla-snika, razlozima za planirane ili izvršene transakcije, te pojačano pratiti poslovni odnos povećanjem broja i učestalosti pri-mijenjenih kontrola.11

jeren na temelju kvalifi ciranog certifi kata za elektronički potpis ili korištenjem sredstava video elektroničke identifi kacije.

10 Obveza pribavljanja pisane suglasnosti višeg rukovodstva za uspostavu ili nastavak poslovnog odnosa iz članka 47., 49. i 50. Za-kona u odvjetničkom uredu i društvu vrijedi samo za odvjetničke vježbenike. Odredbama općih akata društva ne smiju biti dovedeni u pitanje samostalnost i neovisnost odvjetnika u obavljanju odvjetništva (članak 30. stavak 1. Zakona o odvjetništvu).

11 U Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2016/1675 u popisu visokorizičnih trećih država koje su iskazale spremnost na uklanjanje utvrđenih nedostataka i razvile akcijski plan s FATF-om navedeni su: Afga-nistan, Bosna i Hercegovina, Gvajana, Irak, Narodna Demokratska Republika Laos, Sirija, Uganda, Vanuatu, Jemen, Etiopija, Šri Lanka, Trinidad i Tobago, Tunis i Paki-

ODVJETNIK 3-2019

61

Članci i rasprave

Obveznici nisu dužni provesti mjere pojačane dubinske analize u odnosu na stranku iz visokorizične treće države koja je podružnica ili društvo kći obveznika iz države članice, pod uvjetom da u cijelosti provodi politike i postupke grupe koji su jednaki ili jednakovrijedni odredbama ovoga Zakona.Kad je stranka pravna osoba koja je izdala dionice na donositelja, ili fi zička ili pravna osoba koja obavlja transakciju u vezi s dio-nicama na donositelja, odvjetnik je dužan prikupiti i provjeriti dodatne podatke o djelatnosti stranke i njezinom stvarnom vlasniku, izvoru sredstava i imovine koja je predmet transakcije ili poslovnog odnosa, provjeriti prikupljene podatke o predvi-đenoj prirodi poslovnog odnosa te svrsi i načinu provedbe transakcije. Nakon uspo-stavljanja poslovnog odnosa dužan je po-zorno pratiti transakcije i druge poslovne aktivnosti koje stranka kod njega obavlja.12

Prema izmijenjenom članku 53. stavcima 1. i 3. Zakona, obveznici su dužni obratiti posebnu pozornost na transakcije koje su složene ili neobično velike, ili se izvršava-ju prema neobičnom uzorku, ili nemaju očitu ekonomsku ili pravnu svrhu. Duž-ni su analizirati pozadinu i svrhu takvih transakcija, uključujući i podatak o izvoru

stan. Iran je u popisu naveden kao država koja je odlučila zatražiti tehničku pomoć za provedbu akcijskog plana FATF-a. Za De-mokratsku Narodnu Republiku Koreju u popisu je navedeno da više puta nije uspjela otkloniti utvrđene nedostatke. Zadnje izmjene Uredbe Komisija je donijela 27. srpnja 2018.

12 Iako od 2007. dionička društva u Republici Hrvatskoj mogu izdavati samo dionice koje glase na ime, moguće je da još uvijek postoje one koje su izdane prije tog ograničenja. Također se kao stranka može pojaviti strana pravna osoba sa sjedištem u državi u kojoj se mogu izdavati dionice na donositelja.

sredstava, evidentirati rezultate analize i pojačati razinu i prirodu praćenja poslov-nog odnosa. Ako nakon provedene analize utvrde razloge za sumnju na pranje novca ili fi nanciranje terorizma, dužni su o tome obavijestiti Ured.

Popis odredaba kojima je Zakon uskla-đen s Direktivom (EU) 2018/843 – iz-mjene važne za odvjetnikeOd odredaba koje su u Zakon preuzete iz Direktive (EU) 2018/843, za odvjetnike kao obveznike primjene mjera sprječava-nja pranja novca i fi nanciranja terorizma važni su: – članak 14. stavak 7. točka 9. i stavak

9. točke 3. i 6. kojima su propisana tri nova čimbenika rizika

– članak 17. novi stavak 2. kojim je pro-pisana obveza pribavljanja izvatka iz registra stvarnih vlasnika pri ulasku u novi poslovni odnos s pravnim su-bjektom za koji postoji obveza unosa podataka o stvarnom vlasništvu u odgovarajući registar

– članak 28. stavak 9. radi nove vrste evidencije koju je potrebno voditi

– članak 31. stavak 4. kojim se propisuje obveza utvrđivanja stvarnog vlasnika pravne osobe koja djeluje kao osnivač, upravitelj, zaštitnik ili korisnik trusta

– članak 35.a kojim je propisana obveza prijavljivanja neusklađenosti podata-ka upisanih u registar stvarnih vlasni-ka s podacima dostupnim obvezniku

– članci 49. i 53. kojima su propisane nove mjere pojačane dubinske analize stranke iz visokorizične treće države i stranke koje obavlja složene i neobič-ne transakcije

Sadržaj ovih odredaba odvjetnici bi treba-li ugraditi u politike, kontrole i postupke iz članka 13. stavka 1. Zakona.

ODVJETNIK 3-2019

62

Članci i rasprave

UvodMeđu odvjetničkim vježbenicima i dru-gim mladim pravnicima u posljednje vrijeme aktualna je tema novi Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu (Narodne novine, br. 14/2019) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. godine, a kao i stari Zakon (Narod-ne novine, br. 84/2008, 75/2009) reguli-

Novi Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu

Sažetak

Dana 1. rujna 2019. godine stupio je na snagu novi Zakon o vježbenicima u pravo-

sudnim tijelima i pravosudnom ispitu (Narodne novine, br. 14/2019). Iako Zakon

uređuje kako pitanje vježbenika u pravosudnim tijelima tako i pravosudni ispit, go-

tovo sve zakonske novine odnose se na potonje. Jedna od najvećih izmjena svakako

je mogućnost popravnog ispita iz jedne grupe pitanja na usmenom dijelu ispita u

slučaju kada kandidat iz nje ne ostvari dovoljan broj bodova, ali i tzv. „čuvanje“ re-

zultata pisanog dijela ispita. Navedeno predstavlja olakšicu budućim kandidatima.

S druge pak strane, na pisanom je ispitu kao obvezna uvedena radnja iz područja

upravnog prava, a postizanje odgovarajućeg broja bodova iz nje postaje i uvjet za

prolazak tog dijela ispita. Osim toga, postrožen je i broj bodova koje kandidat mora

ostvariti iz pojedine grupe predmeta na usmenom dijelu ispita, a skraćeno je i tra-

janje pisanog dijela ispita. Prostora za napredak i izmjene i dalje ima, međutim za

sugerirati je da se to u budućnosti uredi provedbenim propisima, a kako bi zakonski

tekst zadržao jasnoću i preciznost.

Ključni pojmovi

pravosudni ispit, vježbenici u pravosudnim tijelima

ra status vježbenika, postupak prijema u pravosudna tijela, kao i način polaganja pravosudnog ispita.Cilj je novoga Zakona olakšati polaganje pravosudnog ispita, a kao najveće pro-mjene ističu se omogućavanje popravnog ispita kandidatima koji nisu položili jed-nu skupinu predmeta na usmenom dijelu ispita, zatim tzv. „čuvanje“ rezultata pisa-

Piše:

Katarina Šavuk,

odvjetnička

vježbenica

ODVJETNIK 3-2019

63

Članci i rasprave

nog dijela ispita u slučaju pada na usme-nom dijelu ispita, kao i uvođenje obvezne radnje iz područja upravnog prava kao uvjeta za prolazak pisanog dijela ispita. Značajniji novitet je i izostavljanje obveze pohađanja seminara stručnog osposoblja-vanja kandidata za polaganje pravosudnog ispita.Ovim člankom sistematično će biti prika-zane razlike između novog i staroga Zako-na, uz naglasak na uvedene novosti te na značajnije izmjene.

Stjecanje uvjeta za polaganje pravosudnog ispitaŠto se tiče uvjeta za pristup pravosudnom ispitu, za odvjetničke i javnobilježničke vježbenike, kao i za sudske i državnood-vjetničke vježbenike, nema novosti. I da-lje se propisuje 18 mjeseci vježbe. Međutim, novi Zakon uvodi još jednu kategoriju kandidata za pristup pravosud-nom ispitu – osobe primljene u pravosud-na tijela na stručno osposobljavanje radi stjecanja uvjeta za polaganje pravosudnog ispita. Za njih se također propisuje potreb-nih 18 mjeseci vježbe za pristup pravosud-nom ispitu. Navedena novina predstavlja usklađivanje s institutom stručnog ospo-sobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, uvedenog (sada nevažećim) Zakonom o poticanju zapošljavanja.1

1 Zakon o poticanju zapošljavanja (Narodne novine, br. 57/2012, 120/2012, 16/201, 118/2018) bio je na snazi od 31. svibnja 2012. godine do 1. siječnja 2019. godine. Njime je uveden institut stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa kao moguć-nost stjecanja radnog iskustva, odnosno vremenskog uvjeta za polaganje stručnog ispita, za slučajeve kada je isto zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog zanimanja. Spomenuti zakon više nije na snazi, međutim sam institut i dalje postoji,

Za pravnike zaposlene u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugim pravnim osobama (izuzev vježbenika i osoba na stručnom osposobljavanju za koje vrijedi norma o potrebnih 18 mjeseci), u skladu sa starim Zakonom uvjet je bio 36 mjeseci prakse, uz obavljenu praksu na sudu. Novim je Zakonom to skraćeno na dvije godine, dok tri godine (36 mjeseci) ostaje za one pravnike koji nisu obavili praksu na sudu u skladu s čl. 19. toga Zakona. Ista je situ-acija i s osobama zaposlenima u znanstve-no-nastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima pravnih znanosti. Ovdje je važno spomenuti i kako čl. 5. st. 4. novoga Pravilnika o polaganju pravosud-nog ispita (Narodne novine, br. 81/2019), koji je stupio na snagu 2. rujna 2019. godi-ne, propisuje i da se vrijeme provedeno na odvjetničkoj odnosno javnobilježničkoj vježbi te vrijeme provedeno na radu na dru-gim pravnim poslovima izvan pravosudnih tijela i poslovima u znanstveno-nastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima prav-nih znanosti, priznaje i razmjerno uraču-nava u potrebno vrijeme obavljanja pravnih poslova odnosno vježbe u slučaju promjene poslodavca, odnosno zasnivanja drugog radnog odnosa.Bitno je razjasniti i pitanje koje ovih dana stvara dosta pomutnje među vježbenici-ma – što s (potonjim) vježbenicima koji su zahvaćeni ovim promjenama u tijeku svoje prakse? Vrijedi li za njih novo pravi-lo o kraćem (dvogodišnjem) trajanju vjež-beničke prakse kao uvjeta za polaganje pravosudnog ispita? Spomenuta je dvojba

proveden kroz odredbe drugih relevantnih zakona (Zakon o radu, Zakon o državnim službenicima, Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi).

ODVJETNIK 3-2019

64

Članci i rasprave

riješena prijelaznim i završnim odredba-ma novoga Zakona. Naime, osobe koje su s vježbeničkom praksom ili obavljanjem drugih pravnih poslova započele prije stu-panja na snagu novoga Zakona, uvjete za pristupanje polaganju pravosudnog ispita stječu ili prema novome Zakonu ili pre-ma starome Zakonu, ovisi o tome koji je za njih povoljniji u smislu uvjeta. Time je izbjegnuto stavljanje u nepovoljniji polo-žaj osoba koje su u tijeku svoje vježbeničke prakse zahvaćene zakonskim izmjenama.

Ispitno povjerenstvo Sastav ispitnog povjerenstva za polaganje pravosudnog ispita, kao i način njegova izbora, nije se u bitnom mijenjao. Uvjet za imenovanje članom, odnosno zamje-nikom člana ispitnog povjerenstva, i da-lje je 15 godina radnog iskustva u struci nakon položenog pravosudnog ispita, a članove imenuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. U novome Zakonu dodatno je apostrofi rano da se članovi imenuju iz reda sudaca, zamjenika dr-žavnih odvjetnika, odvjetnika, javnih bilježnika i drugih pravnika koji su se dokazali svojim stručnim djelovanjem na određenom pravnom području. Bitna je novost produženje mandata članova ispitnog povjerenstva s dvije na četiri go-dine, kao i sazivanje godišnjeg sastanka članova i zamjenika na inicijativu mini-stra nadležnog za poslove pravosuđa, radi razmatranja pitanja važnih za rad povje-renstva. Mijenjale su se i odredbe vezane uz izu-zeće članova povjerenstva. Dosad su kao članovi bili izuzete osobe koje su sudjelo-vale u postupku zapošljavanja pojedinih vježbenika ili u stručnim radionicama ti-jekom njihovog stručnog obrazovanja, ili su im bili mentori.

Tom popisu novi Zakon dodaje i srodnike kandidata2. S druge pak strane, novi Za-kon, za razliku od dosadašnjega, više ne govori o izuzeću osoba koje su sudjelovale u stručnim radionicama tijekom stručnog obrazovanja. Za pretpostaviti je da je ra-zlog tome dosad vrlo široko postavljena defi nicija navedenih osoba, čime bi u sferu potrebe za zahtijevanjem izuzeća dolazile i osobe koje su, primjerice, sudjelovale kao predavači na nekoliko predavanja struč-nih radionica i s kojima je kandidat imao zapravo vrlo malo doticaja.Novina Zakona je i uvođenje relativnih razloga za izuzeće, točnije drugih okol-nosti koje dovode u sumnju nepristranost člana. O njima je nadležno ministarstvo dužan obavijestiti kako član povjerenstva, tako i sam kandidat.

Koncept i način bodovanja pravosud-nog ispita Jedna od najaktualnijih izmjena uvedena je čl. 27. novoga Zakona (čl. 23. staroga Zakona), a vezana je uz koncept pisanog dijela ispita. Do sada se pisani ispit sasto-jao od tri radnje – prvostupanjske presude iz područja građanskog, zatim kaznenog te radnog, trgovačkog ili upravnog prava, od čega se potonja nije nužno morala te-meljiti na konkretnom spisu predmeta. Novi Zakon propisuje da se sve tri radnje moraju temeljiti na konkretnom spisu predmeta, dok će treća radnja biti isklju-čivo iz područja upravnog prava, odnosno kandidatima neće biti ostavljena moguć-nost izbora.Još jedna izmjena uvedena je novim Pra-vilnikom o polaganju pravosudnog ispita.

2 Krvni srodnik u ravnoj lozi, odnosno pobočnoj lozi do četvrtog stupnja, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, izvanbračni drug ili životni partner, štićenik ili posvojenik.

ODVJETNIK 3-2019

65

Članci i rasprave

Naime, u skladu sa spomenutim Pravilni-kom, izrada pojedine pisane radnje sada može trajati najviše šest sati, za razliku od dosadašnjih osam. Iako navedena činje-nica većinom zabrinjava kandidate koji se spremaju pristupiti pravosudnom ispitu, za očekivati je da će ispitivači o tome voditi računa kod odabira spisa predmeta koji će poslužiti kao osnova za pisanu radnju.Broj bodova iz građanske i kaznene pre-sude koji je potrebno ostvariti na pisanom ispitu i dalje ostaje šest (od maksimal-no mogućih deset), međutim situacija je drukčija kod treće radnje. Ovdje kan-didat, prema novome Zakonu, mora za prolaz ostvariti tri boda (od mogućih pet), dok ranije bodovi iz spomenute treće presude, odnosno radnje, nisu bili uvjet za prolaz ispita. U navedenom smislu postro-žen je način bodovanja pisanog ispita. Grupe predmeta koje se ispituju na usme-nom ispitu ostaju iste, izuzev osnova susta-va Europske unije koja se mijenja pravom Europske unije. Uzevši u obzir spome-nuto uvođenje prava Europske unije kao „nove“ grupe predmeta, moguće je i da će se tijekom vremena mijenjati popis izvora u tom smjeru3 (npr. izbor praktično naj-važnijih uredba, direktiva i odluka Suda Europske unije). Navedeno je i razumlji-vo, jer danas je nezamislivo prakticiranje prava bez primjene uredaba o nadležnosti, mjerodavnom pravu, europskom platnom nalogu i sl. Međutim, u ovom trenutku li-teratura je ostala ista kao i do sada.Što se tiče usmenog dijela ispita, bitno je

3 U skladu s čl. 3. Pravilnika o polaganju pravosudnog ispita (Narodne novine, br. 81/2019), ispitno povjerenstvo određuje izvore za polaganje pravosudnog ispita koje dva puta godišnje usklađuje s pozitivnim pravnim propisima. Izvori se objavljuju na internetskim stranicama Ministarstva pravo-suđa.

napomenuti i kako je novim Pravilnikom o polaganju pravosudnog ispita propisano da ispitivanje kandidata iz pojedine grupe predmeta može trajati najviše 30 minuta. Nema novosti glede ukupnog broja bodo-va koje kandidat može ostvariti na ispitu (100 bodova). Građanska presuda i kazne-na presuda i dalje mogu donijeti najviše 10 bodova, dok je velika novost upravna radnja koja nosi 5 bodova. Ono što je za kandidate koji pristupaju pravosudnom ispitu jedna od najvećih novosti jest činje-nica da je za pristupanje usmenom dijelu ispita sada nužno „proći“ i treću radnju, odnosno presudu (potrebno je ostvariti 3 od 5 bodova).4 Na usmenom ispitu sada svaka grupa predmeta nosi po 15 bodova (uključujući i grupu vezanu uz ustavno uređenje, organizaciju pravosuđa i pravo, odnosno sustav Europske unije, koja je ra-nije nosila 10 bodova).Usporedimo sada ukupan broj bodova potreban za prolaz pravosudnog ispita. U skladu sa starim Zakonom, za prolaz je bilo potrebno ostvariti minimalno 56 bodova, odnosno minimalno 5 bodova iz svake grupe predmeta. Broj bodova koji je potrebno ostvariti iz pojedine grupe pred-meta sada je povećan na čak 8. Ipak, no-vost koja donosi olakšanje velikom broju kandidata mogućnost je „pada“ jedne gru-pe predmeta te pristupanje popravnom ispitu iz tog predmeta, kao i priznavanje prethodno ostvarenih rezultata na pisa-nom dijelu ispita u slučaju ponovnog pri-stupanja pravosudnom ispitu (tzv. „ču-vanje“ rezultata). Bitno je napomenuti i kako Zakonom nije defi niran vremenski rok u kojem će se kandidatu koji ponov-no pristupa polaganju ispita priznavati

4 Prema starome Zakonu treća presuda nosila je 10 bodova, međutim nije bila uvjet za prolaz.

ODVJETNIK 3-2019

66

Članci i rasprave

prethodno ostvareni rezultati na pisanom dijelu. Ako se kritički osvrnemo na način bodo-vanja usmenog ispita, jasno je kako i dalje ima prostora za napredak. Naime, činjeni-ca jest kako i sada postoji mogućnost da kandidat ne odgovori na pitanje koje je od krucijalne važnosti s obzirom na prirodu struke, a da unatoč tome prođe ispit jer je

prikupio dovoljan broj bodova na drugim pitanjima iz skupine. Kao primjer takvih pitanja možemo navesti pitanja u vezi instituta žalbe, revizije, istražnog zatvo-ra i sl. Jasno je, dakle, da postoji potreba objektiviziranja ispita, odnosno kategori-ziranja ispitnih pitanja po važnosti. Tako, primjerice, ako kandidat ne bi odgovorio na pitanje o žalbi, ne bi bilo osnove za na-

PRESUDA/RADNJA

STARI ZAKON (Narodne

novine, br. 84/2008,

75/2009)

NOVI ZAKON

(Narodne novine, br.

14/2019)

GRAĐANSKA 6/10 6/10

KAZNENA 6/10 6/10

TREĆA RADNJA1

broj bodova nije uvjet za

prolaz, maksimalno mo-

guće je 10 bodova

3/5

Tablica br. 1: Usporedba bodovanja prema starom i novom Zakonu – pisani ispit

Tablica br. 2: Usporedba bodovanja prema starom i novom Zakonu – usmeni ispit

GRUPA PITANJA

STARI ZAKON

(Narodne novine,

br. 84/2008, 75/2009)

NOVI ZAKON

(Narodne novine,

br. 14/2019)

GRAĐANSKO I TRGOVAČKO PRA-

VO5/15 8/15

GRAĐANSKO POSTUPOVNO I

OBITELJSKO PRAVO 5/15 8/15

KAZNENO I KAZNENO POSTU-

POVNO PRAVO5/15 8/15

RADNO I UPRAVNO PRAVO 5/15 8/15

USTAVNO UREĐENJE I OSNOVA

SUSTAVA EUROPSKE UNIJE/PRA-

VO EUROPSKE UNIJE TE ORGAN-

IZACIJA PRAVOSUĐA

5/10 8/15

1 U skladu sa starim Zakonom riječ je o presudi iz područja radnog, upravnog ili trgovačkog prava, dok se prema novome Zakonu radi isključivo o radnji iz područja upravnog prava.

ODVJETNIK 3-2019

67

Članci i rasprave

stavkom usmenog dijela ispita. Činjenica jest da pravosudni ispit predstavlja važnu točku u karijeri pravnikâ, odnosno da se nakon polaganja pravosudnog ispita od njih očekuje visok stupanj samostalno-sti, a samim time i odgovornosti u radu. Upravo je zato važno da osobe s polože-nim ispitom budu „gotovi“ pravnici, za koje se bez sumnje može ustvrditi da su ovladali temeljnim pravnim institutima i principima.

Seminar stručnog osposobljavanja kandidata za polaganje pravosudnog ispitaKao što je navedeno u uvodnom dijelu, pohađanje seminara više nije obveza kan-didata koji se spremaju pristupiti pravo-sudnom ispitu, već je odluka o njegovom pohađanju prepuštena na izbor samim kandidatima. Praksa će pokazati hoće li se kroz vrijeme, i u kojoj mjeri, i dalje mi-jenjati koncept seminara, međutim činje-nica jest da je ove godine vrijeme njegova trajanja skraćeno s 14 na 9 dana. Kandida-ti kao najkorisniji dio seminara opetovano ističu predavanja o tehnici pisanja presu-da, kao i samo pisanje, jer je kod tog dijela priprema za pravosudni ispit najpotrebni-je stručno i iskusno mentorstvo.Ipak, pohađanje predavanja, odnosno samog seminara, i dalje smatram svrsis-hodnim u smislu usmjeravanja kandidata u razlučivanju „bitnog od nebitnog“, što predstavlja kamen spoticanja velikom broju kandidata. Razlog tome leži u velikoj koli-čini pravnih izvora i materijala s kojima se oni susreću u pripremanju ispita, ali često i u nedostatku praktičnog iskustva, stoga se-minar može pomoći kandidatima u davanju polaznih smjernica o tome na što usmjeriti pažnju prilikom pripremanja za ispit.

Vježbenici u pravosudnim tijelimaČlanci koji govore o položaju vježbenika u pravosudnim tijelima nakon položenog pravosudnog ispita ostaju gotovo neizmi-jenjeni. Dakle, vježbenicima u pravosud-nim tijelima koji na pravosudnom ispitu ostvare najmanje 70 bodova, vježbenička praksa produljuje se za šest mjeseci od polaganja pravosudnog ispita, pri čemu sudjeluju u radu posebnih stručnih radio-nica Pravosudne akademije, da bi se kasnije bez provođenja javnog natječaja ili inter-nog oglasa rasporedili na slobodno radno mjesto savjetnika u pravosudnom tijelu u kojem su radili. Osim navedene tematike, predmetnim zakonom uređen je i prijem vježbenika u pravosudna tijela, kao i način obavlja-nja vježbeničke prakse u pravosudnim tijelima (sudovima i državnim odvjetniš-tvima). Određivanje broja raspoloživih vježbeničkih mjesta ostalo je u nadlež-nosti ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa1. Članak 4. staroga Zakona uređivao je uv-jete koje mora zadovoljavati osoba koja se prima na vježbeničko mjesto u pravosud-nom tijelu, uz posebne napomene za stra-ne državljane, odnosno uz izjednačavanje u pogledu uvjeta hrvatskih državljana i državljana država članica Europske uni-je. Novim Zakonom to je uređeno u čl. 5. te glede toga nema izmjena. Isto vrijedi i za objavu javnog natječaja za slobodna vježbenička mjesta, odnosno za sastav po-vjerenstva koje provodi provjeru znanja i ocjenjivanje kandidata.Nema znatnijih izmjena niti glede mjero-davnih kriterija za prijem na vježbeničko mjesto (ocjene, pisana provjera, razgovor), niti glede postotne zastupljenosti spomenu-tih elemenata u konačnom broju bodova.

ODVJETNIK 3-2019

68

Članci i rasprave

Što se tiče odredbi o praktičnom dijelu vježbeništva u pravosudnim tijelima, kao i sudjelovanja u stručnim radionicama Pravosudne akademije, suštinskih izmje-na nema. Sudački i državnoodvjetnički vježbenici i dalje imaju obvezu (tijekom svojeg stručnog osposobljavanja, odnosno vježbeničke prakse) provesti određeni broj mjeseci u određenim odjelima sudova, od-nosno u državnom odvjetništvu. Razlika je u tome što je uvedena obveza spomenu-tih vježbenika da jedan mjesec provedu na upravnim sudovima. Tendencija davanja značenja upravnom pravu i upravnim su-dovima, odnosno njihovo stavljanje u rav-nopravan položaj s, primjerice, građanskim ili trgovačkim pravom, provlači se kroz cijeli novi Zakon. Nema bitnijih izmjena niti glede odredbi o mentorstvu, prekidu te prestanku vježbeničke prakse.Iz novoga Zakona „izbačen“ je članak 14. koji ističe koje je zadatke mentor ovlašten prepustiti vježbeniku nakon što utvrdi da je u dovoljnoj mjeri osposobljen za sa-mostalno obavljanje određenih poslova (primjerice, da uz nazočnost i upute suca provodi istražne radnje, ispituje svjedoke i sl.). Za pretpostaviti je da je razlog tome što isto provjeravanje ovisi o individual-nim karakteristikama i sposobnostima svakog kandidata pojedinačno, stoga je nepotrebno „opterećivati“ zakonski tekst takvim odredbama.

ZaključakUnatoč činjenici da razmatrani Zakon obrađuje kako pitanje vježbenika u pra-vosudnim tijelima tako i polaganje pra-vosudnog ispita, jasno je da se gotovo sve izmjene, odnosno novosti odnose na po-tonje. Dana 2. rujna 2019. godine stupio je na snagu novi Pravilnik o polaganju pravo-

sudnog ispita, koji, slijedeći tekst novoga Zakona, donosi nekoliko izmjena u odno-su na stari Pravilnik (Narodne novine, br. 96/2009, 22/2015). Tako, primjerice, čl. 23. st. 2. staroga Pravilnika propisuje da će ispitno povjerenstvo prestati s ispitiva-njem pojedinog kandidata ako on ostva-ri manje od 5 bodova u pojedinoj grupi predmeta na usmenom ispitu. S obzirom na to da novi Zakon predviđa mogućnost „pada“ pojedine grupe predmeta, u nave-denom slučaju usmeni ispit ne bi trebao biti prekinut. Novim Pravilnikom to je riješeno na način da ako kandidat ostva-ri manje od 8 bodova u dvije (uzastopne) grupe predmeta, prestat će se s ispitiva-njem kandidata te utvrditi da nije položio pravosudni ispit. Ipak, kao najveće izmjene novi Pravilnik donosi skraćenje trajanja pisanja presude s osam na šest sati, kao i ograničenje traja-nja usmenog ispita na 30 minuta po poje-dinoj grupi predmeta.Nadalje, vidljiva je tendencija zakono-davca u smjeru davanja većeg značenja upravnom pravu i upravnim sudovima, koju izmjenu treba pozdraviti, jer gotovo da nema pravnika koji se u svom radu nije susreo s navedenim. Također, u svjetlu članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, ali i globalizacije općenito, uvedena je i „nova“ ispitna kategorija prava Europ-ske unije (do sada „osnova sustava Europ-ske unije“). Naime, prakticiranje prava bez njegove primjene već je sada gotovo nezamislivo, a za očekivati je da će i bu-dući razvoj ići u tom smjeru. Zasad izvori, odnosno literatura za polaganje ove grupe predmeta ostaje ista, no moguće je da će se i to u budućnosti mijenjati, odnosno pro-širiti, s obzirom na sve veće značenje ove grane prava.Prostora za izmjene (i to one suštinske

ODVJETNIK 3-2019

69

Članci i rasprave

naravi), međutim, i dalje ima. To se po-sebno odnosi na potrebu objektiviziranja kriterija za prolazak pravosudnog ispita u smislu kategorizacije ispitnih pitanja prema važnosti. Tako, primjerice, ako kandidat ne bi točno odgovorio na pita-nje o žalbi ili reviziji, ne bi bilo osnove za nastavkom usmenog dijela ispita. Među-tim, određivanje „prioritetnijih“ pitanja svakako bi previše opteretilo zakonski tekst, čije ključne kvalitete moraju biti ja-snoća i preglednost. Za sugerirati je stoga da se to u budućnosti detaljnije normira podzakonskim provedbenim propisom (pravilnikom), odnosno njegovim dopu-nama. U tom slučaju, ako kandidat ne bi dao odgovor na jedno od takvih pitanja, usmeni ispit bio bi prekinut. To bi prido-nijelo smanjenju dugotrajnosti i zamor-nosti ispitivanja na što već dugo upozora-vaju kako ispitivači tako i sami kandidati. Naime, postojeći način ispitivanja umara komisiju, a posebice i kandidate, stoga je i jednima i drugima teško održati razinu koncentracije koja je ključna u takvoj si-tuaciji. U vezi s navedenim, spomenutim proved-benim propisom bilo bi dobro „urediti“ koncept usmenog ispita tako da se on može prekinuti i u slučaju nepokazivanja odgovarajuće razine znanja, na način da se kandidata ne mora nužno ispitati sva pita-

nja iz pojedine grupe predmeta, koliko je predviđeno. Naime, ako kandidat, primje-rice, nije točno odgovorio na prvih pet do deset pitanja, odnosno potpitanja, jasno je da on ne raspolaže znanjem potrebnim za prolazak. To bi bilo korektno i prema ispi-tivačima i prema drugim kandidatima koji pristupaju ispitu, a kojima dugotrajnost ispita utječe na razinu koncentracije, ali i stvara dodatni stres. S druge strane, i ispiti-vači bi se u tom slučaju više mogli posvetiti kandidatima čije su višemjesečne pripreme rezultirale zadovoljavajućom količinom znanja, odnosno evaluaciji njihova znanja radi davanja pravičnog i realnog broja bo-dova. U tom smislu treba pozdraviti novi-nu predviđenu novim Pravilnikom, a to je ograničenje trajanja usmenog ispita iz poje-dine grupe predmeta na 30 minuta.Zaključno, evidentno je da je zakonoda-vac detektirao probleme koji su u vezi s polaganjem pravosudnog ispita predstav-ljali kamen spoticanja, te izmjene i novine usmjerio na njihovo rješavanje. Praksa će dalje pokazati u kojoj će se mjeri koncept ispita u budućnosti dodatno urediti pro-vedbenim propisima.

1 Uz razliku što za to više nije potreban prijed-log predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, odnosno Glavnoga državnog odvjetnika.

ODVJETNIK 3-2019

Engleski za odvjetnike

70

Kolokacije u jeziku prava

Zbogom, Veliki Otoče

Piše: Ivana

Bendow, prof.

O autorici:Ivana Bendow, profe-sorica engleskog jezika, autorica je dvaju rječ-nika u nakladi Školske knjige. Pisanje (novi-narstvo i esejistiku) stu-dirala je na University of Massachusetts u Sje-dinjenim Američkim Državama. Podučava pravnički engleski jezik, prevodi stručne tekstove i sastavlja hrvatsko-en-gleski pravni rječnik.

Kraj lipnja 2019. u Londonu bio je sjetan. Sve je podsjećalo na rastanak. I Temza je tekla zbunjeno, čas kao da bi prema „kon-tinentu“, a čas opet kao da bi se najradije vratila svome izvoru. Na izvrsnom dese-todnevnom tečaju EU prava na čuvenom King’s Collegeu, koji je u prošlosti punio oveću fakultetsku dvoranu, bilo nas je uku-pno dvadesetak iz pet od 28 država članica. Nakon upoznavanja sa švedskim sutki-njama, portugalskim odvjetnicima, tali-janskim pravnicima-postdiplomantima, irskim državnim odvjetnicama, zaletjela sam se s pitanjem: „A gdje su nam prijate-lji iz Francuske i Njemačke?“ Da je pitanje nesmotreno, to mi je istog trenutka bilo jasno, jer – nastao je muk. Doista, iz dvaju najvećih država članica, Njemačke i Fran-cuske, tečaju nije nazočio niti jedan jedini pravnik. Nijedan sudac, nijedan državni odvjetnik, nijedan korporativni pravnik. Protumačila sam to kao posljedicu britan-skog napuštanja Unije i načas mi se učinilo da Britanija, zapravo, ne odlazi, nego biva napuštena. Povijest britanskog nevoljkog članstva u Uniji i kontinuiranog biranja uvjeta koje su spremni prihvatiti, prema na-čelu ovo-hoću-ovo-neću (tzv. cherry picking, a Nijemci kažu Rosinenpickerei) navodi me na jedan zaključak: nije točno da Britanija odlazi – ona nikad nije ni došla. Britain is not leaving – it never came to start with. Zbogom, dakle, Veliki Otoče. Hvala ti na jeziku koji nam velikodušno ostavljaš da ga nastavimo uvrtati i gnječiti po mjeri svoga talenta i svojih jezičnih sposobnosti. Budi i dalje velik, što veći možeš, be as great as you can be, pa se i vrati ako se predomisliš.

A sad na posao! Za ovaj prilog „Odvjetni-ku“ pregledala sam okom jezičara presudu Suda Europske unije koja je među pravni-cima-sudionicima tečaja izazvala najživlju reakciju i ozbiljno propitivanje ispravnosti odluke: predmet Achmea, u kojem je Ve-liko vijeće Suda presudilo u ožujku prošle godine. Ne znam kako govornici hrvatskoga izgo-varaju naziv nizozemskog osiguravajućeg društva koje je bilo stranka u postupku – vjerojatno Ahmea – ali znam da govornici engleskog svaku kombinaciju „ch“ izgova-raju kao „k“, pa Achmea na engleskom zvu-či otprilike ovako: ek-mia. Ovo naglaša-vam jer iz učiteljske prakse znam da su moji sugrađani skloni govoriti o teh-nolodži, teh-nikal problems, a-hitekt, itd., umjesto ispravnog izgovora tek-nolodži, tek-nikal problems, a-kitekt… Prethodno pitanje, odnosno zahtjev za prethodnu odluku što ga je Sudu uputio njemački Savezni vrhovni sud (Bundesge-richtshof ) u predmetu Achmea odnosio se na tumačenje članaka 267. i 344. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Konkretno, njemački Vrhovni sud pitao je treba li članke 267. i 344. UFEU-a tu-mačiti na način da im je protivna odredba međunarodnog ugovora sklopljenog izme-đu država članica poput članka 8. ugovora o uzajamnom poticanju i zaštiti ulaganja između Kraljevine Nizozemske i Češke i Slovačke Federativne Republike, u skladu s kojom ulagatelj iz jedne od tih država čla-nica u slučaju spora o ulaganjima u drugu državu članicu protiv potonje države člani-ce može pokrenuti postupak pred arbitraž-

ODVJETNIK 3-2019

Engleski za odvjetnike

71

nim sudom, čiju je nadležnost ta država čla-nica dužna prihvatiti. Sud Europske unije odgovorio je potvrdno, rekavši doslovno: „Članke 267. i 344. UFEU-a treba tuma-čiti na način da im je protivna odredba iz međunarodnog ugovora sklopljenog izme-đu država članica poput članka 8. ugovora o uzajamnom poticanju i zaštiti ulaganja između Kraljevine Nizozemske i Češke i Slovačke Federativne Republike, u skladu s kojom ulagatelj iz jedne od tih država čla-nica u slučaju spora o ulaganjima u drugu

državu članicu protiv potonje države člani-ce može pokrenuti postupak pred arbitraž-nim sudom, čiju je nadležnost ta država članica dužna prihvatiti.“Ako dobro razumijem značaj te odluke, njome je Sud Europske unije u biti potvr-dio autonomiju prava Unije. Njena stvarna težina ostaje izvan domašaja mojeg razu-mijevanja prava. Mogu samo ponoviti da je među sudionicima londonskog tečaja izazvala najživlju diskusiju.

međunarodni ugovor an international agreement, a treaty

Ugovor o funkcioniranju Europske unije, UFEU Treaty on the Functioning of the European Union, TFEU

prekogranična ulaganja u EU cross-border EU invest-ments

bilateralni (međunarodni) ugovor o ulaganjima, BUU a bilateral investment treaty, BIT

međunarodni ugovor i dalje se primjenjuje the treaty is still applicable, the treaty continues to apply

tumačiti neku odredbu to interpret a provision, to con-strue a provision

tumačenje te odredbe od strane Suda the Court’s interpretation of that provision, the Court’s con-struction of the provision

usklađenost s člancima 267. i 344. UFEU-a compati-bility with Articles 267 and 344 TFEU

sud koji je uputio zahtjev the referring court, the court that referred the request

u smislu članka 267. UFEU-a within the meaning of Article 267 TFEU

autonomija prava Unije the autonomy of EU lawutjecati na autonomiju prava Unije to aff ect the auton-

omy of EU law, to have an eff ect on the autonomy of EU law

imati nepovoljan učinak to adversely aff ect, to have an adverse eff ect

članak 8. BUU-a ima nepovoljan učinak na autonomiju prava Unije Article 8 of the BIT has an adverse

eff ect on the autonomy of EU lawprema ustaljenoj sudskoj praksi Suda according to set-

tled case-law of the Court, according to the Court’s established jurisprudence

osigurati ujednačenu primjenu prava Unije to ensure the uniform application of EU law

pokrenuti arbitražni postupak to bring arbitration proceedings

arbitražni postupak pokrenut protiv Republike Slovačke the arbitration proceedings brought against the Slovak Republic

predmetni arbitražni postupak the arbitration pro-ceedings concerned

predmetni međunarodni ugovor the international agreement concerned, the treaty concerned

arbitražna odluka, arbitražni pravorijek an arbitral award

priznanje i ovrha arbitražnih odluka the recognition and enforcement of arbitral awards

usklađenost arbitražne odluke s pravom Unije the compatibility of the arbitral award with EU law

javni poredak public policybiti suprotan javnom poretku to be contrary to public

policyodlučiti o troškovima postupka to decide on the costs

of the proceedings, to make the costs decisionna tom je sudu da odluči o troškovima postupka the

decision on costs is a matter for that court, it is up to that court to make the costs decision

ODVJETNIK 3-2019

Hrvatski za odvjetnike

72

Piše:izv. prof. dr. sc. Marko Alerić

O autoru:Izv. prof. dr. sc. Marko Alerić diplomirao je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zatim magistrirao i dokto-rirao. Na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu zaposlen je kao profesor. Stalni je stručni surad-nik Radio Sljemena u emisiji ”Hrvatski naš svagdašnji“. Suautor je knjige “Hrvatski u upotrebi”.

Jezike čine glasovi (u govoru) ili slova (u pismu). Povezani glasovi čine riječi, pove-zane riječi čine veće ili manje skupine riječi i rečenica, a povezane rečenice govorene ili pisane tekstove. Postoje pravila o tome koje se riječi i kojim slijedom pravilno javljaju u određenim skupinama riječi i rečenicama. U svakodnevnoj komunikaciji u vezi s upo-trebom/neupotrebom pojedinih riječi u skupinama riječi i rečenicama, kao i u vezi sa slijedom tih riječi, griješi se zbog toga što neke riječi nepravilno dolaze jedna uz dru-gu, nekih je riječi u skupinama riječi i reče-nicama više, a neke su u njima izostavljene.Više o tome koje se riječi pravilno javljaju u skupinama riječi i rečenicama, kao i o pra-vilnom slijedu riječi može se naučiti iz bilo koje gramatike hrvatskoga jezika, u dijelu gramatike koji se zove sintaksa. Evo primje-ra svakodnevnih nesigurnosti s obzirom na to javljaju li se neke riječi u pojedinim sku-pinama riječi ili ne javljaju. Uvijek je naj-prije navedena pravilna, a zatim nepravilna upotreba riječi.čekati koga ili što / *čekati na koga ili na što – pravilno je čekati koga ili što, npr. pra-vilno je čekati sutrašnji dan, čekati odluku, čekati ishod slučaja, a nije pravilno čekati na koga ili na što, npr. čekati na sutrašnji dan, čekati na odluku, čekati na ishod slučajačudim se / *čudi me – pravilno je čudim se jer uz glagol čuditi mora doći povratna za-mjenica se, npr. pravilno je Čudim se njego-voj odluci ili Čudna mi je njegova odluka, a nije pravilno Čudi me njegova odlukaraspravljati s kim (s nekim) o čemu (o ne-

Slaganje rijeËičemu) / *raspravljati s kim (s nekim) što (nešto) – pravilno je raspravljati ‘s kim o čemu’, a ne raspravljati ‘s kim što’, npr. pra-vilno je Raspravljati s kolegom o predlože-nim uvjetima, Raspravljati s odvjetnikom o novim dokazima koje je potrebno..., a nije pravilno Raspravljati s kolegom predložene uvjete, Raspravljati s odvjetnikom nove do-kaze koje je potrebno...Inače, hrvatski glagol raspravljati i imenice raspravljač, raspravljačica, rasprava treba upotrebljavati umjesto podrijetlom latin-skih glagola diskutirati i imenica diskutant, diskutantica, diskusija. Nesvršeni glagol ra-spravljati ima svršeni oblik raspraviti.dogovoriti se o čemu / *dogovoriti što – pravilno je dogovoriti se o čemu, npr. pravil-no je Dogovoriti se o sutrašnjem sastanku ili Dogovoriti se za sutrašnji sastanak; Odmah su se dogovorili o poslovnoj suradnji ili Od-mah su se dogovorili za poslovnu suradnju, a nepravilno je Dogovoriti sutrašnji sastanak i Odmah su dogovorili poslovnu suradnju.dopuniti što čim (ili čime) / *dopuniti što s čim(e) – pravilno je dopuniti što čim (ili čime), npr. pravilno je Predane zahtjeve tre-ba dopuniti traženom dokumentacijom..., a nepravilno je Predane zahtjeve treba dopu-niti s traženom dokumentacijom. Također je pravilno: Tužbeni zahtjev treba dopuniti..., a nepravilno je: Tužbeni zahtjev treba dopuniti sa svime...govoriti o čemu / *govoriti po čemu – pra-vilno je govoriti o čemu, npr. govoriti o pita-nju izmjena i dopuna..., govoriti o temi una-pređenja poslovnih procesa..., a nije pravilno

ODVJETNIK 3-2019

Hrvatski za odvjetnike

73

govoriti po pitanju izmjena i dopuna, govoriti po pitanju teme unapređenja poslovnih procesahvaliti se, pohvaliti se čime / *hvaliti se, po-hvaliti se s čime – pravilno je hvaliti se, pohva-liti se čime, npr. pravilno je hvaliti se uspjehom, pohvaliti se dobrim poslovnim rezultatima, a nije pravilno hvaliti se s uspjehom, pohvaliti se s dobrim poslovnim rezultatimakolebati se / *kolebati – pravilno je kolebati se, npr. pravilno je Kolebali smo se između dviju mogućnosti, a nije pravilno Kolebali smo izme-đu dviju mogućnostikoristiti se / *koristiti – pravilno je koristiti se, npr. pravilno je koristiti se svim dopuštenim sredstvima, koristiti se svakom povoljnom pri-likom, a nije pravilno koristiti sva dopuštena sredstva, koristiti svaku povoljnu prilikuKoristiti se čime znači ‘iskorištavati što, upo-trebljavati što, služiti se čime’ i mora doći uz instrumental, a ne uz akuzativ.lagati kome / *lagati koga – pravilno je lagati kome, npr. Znali su da im je lagao, a nije pra-vilno lagati koga, npr. Znali su da ih je lagao.obratiti se kome / *obratiti se na koga – pra-vilno je obratiti se kome jer uz glagol obratiti se riječ pravilno treba biti u dativu, npr. pra-vilno je Trebao si se obratiti direktoru tvrtke, a nije pravilno Trebao si se obratiti na direktora tvrtke.očitovati se u čemu / očitovati se čime / *oči-tovati se kroz što – pravilno je očitovati se u čemu i očitovati se čim (ili čime), a nije pravilno očitovati se kroz(a) što. Npr. pravilno je Svoje je namjere očitovao u svom jučerašnjem govoru ili Svoje je namjere očitovao svojim jučerašnjim govorom, a nije pravilno Svoje je namjere očito-vao kroz svoj jučerašnji govor.odmoriti / odmoriti se – oba su glagola pra-vilna, ali svaki ima drugačije značenje; glagol odmoriti odnosi se na nekoga ili na nešto, a glagol odmoriti se na sebe, na subjekt. Pravil-no je, npr. Odmoriti konja, ruke i odmoriti se (sebe). Nije pravilno Odmorio sam od previše obveza; Odmaram vozeći se biciklom. Pravilno je Odmorio sam se od previše obveza; Odma-ram se vozeći se biciklom.

u odnosu na / *odnosno – pravilno je U od-nosu na Vašu molbu ili, uz manje razlike u značenju, U vezi s Vašom molbom; Na temelju Vaše molbe. Nije pravilno Odnosno Vaše molbe; Vezano uz Vašu molbu; Temeljem Vaše molbe.osuditi zbog čega / *osuditi za što – pravilno je osuditi zbog čega, a nije pravilno osuditi za što. Npr. pravilno je Bio je osuđen zbog promet-nog prekršaja, Bili su osuđeni zbog primanja mita u slučaju..., Osuđeni su zbog pokušaja dr-žavnog udara..., a nije pravilno Bio je osuđen za prometni prekršaj; Bili su osuđeni za prima-nje mita u slučaju...; Osuđeni su za pokušaj dr-žavnog udara... pisati čime / *pisati s čim(e) – pravilno je pisa-ti čime jer se misli na predmet, sredstvo kojim se piše, a nije pravilno pisati s čime jer prijedlog s označava društvo. Može se pisati s kime (pi-sati s kolegom), ali ne s čime. Pravilno je Pisati olovkom, a nije pravilno Pisati s olovkom.platiti čime / *platiti s čim(e) – uz glagol ‘platiti’ pravilno dolazi instrumental bez pri-jedloga s (sa) jer je također riječ o sredstvu, a ne o društvu. Zato je pravilno, npr. Platio im je novcem, a nije pravilno Platio im je s novcem.istaknuti / podvući – ako se ne misli na zna-čenje ‘podvlačiti crtom ispod teksta’ pravilno je umjesto podvući upotrijebiti istaknuti, npr. U govoru je istaknuo (ili naglasio) potrebu za prodorom na nova tržišta. Nepravilno je U go-voru je podvukao potrebu za prodorom na nova tržišta.prijetiti / *prijetiti se – pravilno je prijetiti, npr. pravilno je Nakon toga im je počeo prijetiti. Nepravilno je: Nakon toga im se počeo prijetiti.raspolagati čime / *raspolagati s čime – pra-vilno je raspolagati čime, a nije pravilno ras-polagati s čime. Npr. pravilno je Izjavio je da raspolaže dovoljnim kapitalom, a nije pravilno Izjavio je da raspolaže s dovoljnim kapitalom.služiti se kim(e) ili čim(e) / *služiti se s kim(e) ili čim(e) – pravilno je služiti se kim(e) ili čim(e), a nije pravilno služiti se s kim(e) ili s čim(e). Npr. pravilno je Služiti se novim po-godnostima, a nije pravilno Služiti se s novim pogodnostima.

ODVJETNIK 3-2019

Prisege

74

Dana 15. svibnja 2019. godine pred predsjednikom Hrvatske odvjetničke komore odvjetničku prisegu dali su:

MARKO BABIĆ Odobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u PULI.

ALEKSANDRA BAČIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

RAMO ATAJIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

IVA ATLIJA Odobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

DRAGO BORAS Odobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

DIEGO DEBELJUHOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u PULI.

DANIJELA DIKOVIĆ KOMADINA

Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u PULI.

SNJEŽANA BURIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u PREGRADI

IVANA CICVARIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MONIKA ĐUKIĆ BREKALOOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

TOMISLAV MIŠKIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u OSIJEKU.

PETRA NOVAKOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

VANJA JOKA BRKLJAČIĆ Odobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MARTINA LIOVIĆ ČAVAJDAOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u OSIJEKU.

TOMISLAV POLJAKOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

ODVJETNIK 3-2019

Prisege

75

MISLAV SRBOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u OSIJEKU.

IVONA ŠIMIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

IVAN RAĐA Odobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u SPLITU.

VEDRAN RUBELJ Odobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u PULI.

LUCIJA ŠIMIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

ANA-MARIJA VEGAROdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MAJA VOJNIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u DUBROVNIKU.

ALEN ŠVENDAOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MONIKA TRKULJAOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

Predsjednik HOK-a Josip Šurjak s novim članovima

ODVJETNIK 3-2019

Prisege

76

Dana 12. lipnja 2019. godine pred predsjednikom Hrvatske odvjetničke komore odvjetničku prisegu dali su:

EMA BRIŠKI TARITAŠOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

LENA BUBALOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

IVAN BAČIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u SPLITU.

KATJA BAJČIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u RIJECI.

IVAN GALIĆ Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u BIOGRADU NA

MORU.

RUŽICA GRBAVACOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u SESVETAMA.

NIKOLA HORVAT Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u KARLOVCU.

FILIP GLAVAŠOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

DINO GLIHAOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

MIROSLAV IVKOVIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 8. travnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

PETRA LEGOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u RIJECI.

TONI MANDIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u SPLITU.

FILIP KRALJIČKOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

MIRKO KUTLEŠAOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

MONIKA MARETIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

ODVJETNIK 3-2019

Prisege

77

ANDREJA PEČENECOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u VARAŽDINU.

TIHANA POLJAKOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

ANDRO MARIJANOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

MARKO MARTINKOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

KREŠIMIR RASPUDIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u VIŠKOVU.

MIA VUJIĆ LAMZAOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u RIJECI.

LUKA ROIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

IVONA STAZIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 3. lipnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZADRU.

Predsjednik HOK-a Josip Šurjak s novim članovima

ODVJETNIK 3-2019

Prisege

78

Dana 10. srpnja 2019. godine pred predsjednikom Hrvatske odvjetničke komore odvjetničku prisegu dali su:

MAJA BRNJEVARACOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u OSIJEKU.

BOŽENA BUDIMIR Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZADRU.

IVANA BARIŠIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u POREČU.

TONKO BRALIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u BUJAMA.

LUKA BURATOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u SPLITU.

TIHANA JAVOR Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

ANAMARIJA JENGIĆ BUJANOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u RIJECI.

DAJANA ČEPOOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

ANJA DRAGOMANOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

BORJANA JOVANOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u RIJECI.

ANDRIJA MATIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

NIKOLINA PAVŠIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u RIJECI.

DOROTEJA JURČIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

DINA KALAŠOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

MARKO PAŽITKAOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 6. svibnja 2019. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

ODVJETNIK 3-2019

Prisege

79

ŽELJKICA SKALIČKI ŠIRKOOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u KRIŽEVCIMA.

LJUDEVIT STRBADOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

ANITA PEZER Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u SLAVONSKOM

BRODU.

JURICA SEVŠEK Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u VARAŽDINU.

IVA ŠEVOOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u TROGIRU.

ANA PAOLA ŠODIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u BUJAMA.

IVAN ŠOŠTARIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 1. srpnja

2019. godine, sa sjedištem ureda u ZAGREBU.

Predsjednik HOK-a Josip Šurjak s novim

članovima

U “Odvjetniku” broj 2/19 na

stranici broj 37. tehničkom

greškom objavljena je pogrešna

zajednička fotografi ja s prisega

održanih u Hrvatskoj odvjet-

ničkoj komori 13. ožujka 2019.

godine. U ovom broju, uz ispri-

ku uredištva, objavljujemo toč-

nu zajedničku fotografi ju novih

članova Hrvatske odvjetničke

komore s predsjednikom HOK-a

Josipom Šurjakom.

ODVJETNIK 3-2019

In memoriam

80

Tomislav Sabljar (1938. – 2019.)

Poštovana obitelji, dragi prijatelji, kolegice i kolege, danas smo se u ovom našem odvjetničkom Klubu okupili da se oprostimo od dragog prijatelja i kolege odvjetnika Tomislava Sabljara, jednog od onih, kako znamo reći – iz stare garde, koji je cijeli svoj život posvetio odvjetništvu i nije ga obavljao samo kao posao, već ga je živio. Tomislav Sabljar rođen je 29. prosinca 1938. u Godinjaku kod Nove Gradiške, gdje je završio osnovnu i srednju školu, da bi potom upisao Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirao 1962. godine. Poslijediplomski studij iz kaznenog prava apsolvirao je 1970. kada je obranio magistarski rad na temu „Krivično-pravna zaštita spomenika kulture“. Svoje prvo zaposlenje imao je u tadašnjem Javnom tužilaštvu u Rijeci gdje je radio od 1962. do 1974., da bi potom prešao u Zavod za izgradnju Rijeke gdje je proveo sljedećih šest godina. Godine 1981. Tomislav Sabljar upisao se u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore čiji je član bio pune 34 godine, sve do odlaska u mirovinu 2015. godine. Od samog dolaska u odvjetništvo kolega Sabljar uključio se u rad Riječkog odvjetničkog zbora čiji je predsjednik bio u nekoliko mandata, a cijeli svoj radni vijek u odvjetništvu bio je prisutan u raznim tijelima Komore. Bilo bi nam potrebno puno vremena da pobrojimo što je sve radio za odvjetništvo i koliko je vremena tome posvetio, ali treba svakako spomenuti da je jedan od nekolicine najzaslužnijih koji su prije 20-tak godina realizirali dugogodišnju želju da dobijemo svoj odvjetnički klub, mislim da je tada bio prvi u Hrvatskoj izvan Zagreba. Sve ono što je radio i pridonio kolege su vrednovali dodijelivši mu 2008. Plaketu „dr. Ivo Politeo“ s poveljom, kao najviše priznanje koje jedan hrvatski odvjetnik može zaslužiti od svoje struke. Kolega Sabljar svoj rad u odvjetništvu posvetio je ponajviše kaznenom pravu i tu je slovio kao beskompromisni borac za prava svojih klijenata, ne prezajući ni pred čim i ne bojeći se nikoga, vrlo često prkosio je i sudu i tužiteljima i policiji, a sve s ciljem da svog klijenta zaštiti i pomogne mu u okviru onoga što mu je zakon dopuštao. Malo vas zna da je o Tomislavu Sabljaru napisana i knjiga – „Bit će sve u redu“, a napisala ju je kći jedne bugarske državljanke koja je potkraj 80-ih godina, optužena za špijunažu, provela neko vrijeme u riječkom pritvoru. Ta knjiga opisuje borbu protiv sustava i ljudi koji su tada donosili odluke o ljudskim sudbinama, te borbu kolege Sabljara da tu nevinu ženu izvuče iz zatvora. Možda će jednog dana netko po toj knjizi napisati dobar scenarij za špijunski triler. U životu i radu kolege Sabljara svakako treba spomenuti ono što je učinio za sve vježbenike koji su kod njega odradili svoje vježbeništvo. Za današnje pojmove neki bi rekli da ih nije bilo previše, svega 15-ak, međutim treba znati da niti jedan nije proveo manje od 4-5 godina u njegovom uredu i da je prošao sve što se u odvjetništvu može proći. Kao principal nesebično je prenosio svo znanje i iskustvo koje je imao, i to ne samo pravno već i ono životno, a niti jedan predmet, niti jedan podatak, niti jedna stranka nikada nisu bile tajne pred vježbenicima. Takvim je stavom izgrađivao čvrst odnos povjerenja i predanosti našem časnom pozivu i uvijek je držao do toga da kod svakog mladog kolege izgradi odgovornost i predanost kojom će obavljati odvjetnički posao. Izgrađivao nas je ne samo kao pravnike i odvjetnike, već i kao ljude. Svojim radom i odnosom naspram stranaka, kolega, pa čak i onih kojima se često suprotstavljao, zaslužio je poštovanje svih i nemalo je puta ukazivao koliko je potrebno truditi se da se izgradi i očuva dignitet našeg poziva. Na kraju ovog skupa, koji smo započeli minutom šutnje, zamolio bih vas drage kolege, da ga završimo pljeskom i time dragom kolegi Tomislavu Sabljaru odamo priznanje za sve ono što je bio i za sve ono što je učinio za odvjetništvo. Počivao u miru!

(govor Saše Žarkovca, odvjetnika u Rijeci, na komemoraciji Tomislavu Sabljaru u Riječkome odvjetničkom zboru)

ODVJETNIK 3-2019

In memoriam

81

Saša Divjak (1965. – 2019.)

Saša Divjak rođen je 9. kolovoza 1965. godine u Zagrebu, gdje je 1991. diplomirao na Pravnom fakultetu. Odmah nakon diplome izabrao je odvjetništvo kao svoj životni put, a vježbenički staž odradio je u kancelariji Ratka Žurića, odvjetnika u Zagrebu. Nakon položenog pravosudnog ispita, 1994. godine upisuje se u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Saša je bio priznat i vrhunski odvjetnik s 25 godina neprekidnog rada u savjetovanju tržišnih lidera u hrvatskoj i regionalnoj poslovnoj zajednici. Bio je suosnivač odvjetničkog društva Divjak Topić & Bahtijarević, koje je osnovao zajedno s Damirom Topićem i Emirom Bahtijarevićem. Pružao je pravne savjete strankama u svim aspektima njihovog poslovanja u Hrvatskoj, od specijaliziranih savjeta o radnom pravu, telekomunikacijama, medijima i IT industriji, sve do komercijalnog osiguranja i drugih reguliranih industrija.Od Saše Divjaka emotivno su se oprostili i njegovi kolege i suradnici iz odvjetničkog društva Divjak Topić & Bahtijarević:„Saša je bio izuzetan odvjetnik i neumoran poduzetnik, aktivan u mnogim društvenim i stručnim događanjima u Zagrebu, Hrvatskoj i izvan nje. Bio je član nekoliko stranih gospodarskih komora osnovanih u Hrvatskoj, kao i mnogih uglednih međunarodnih udruženja odvjetničke struke. Također, bio je cijenjeni član Rotary kluba Zagreb Gradec, kojim je neko vrijeme i predsjedao. Saša je njegovao obitelj iznad svega. Iza njega ostaju njegova supruga Senia, djeca Vita i Sven, majka Iva, otac Boško i sestra Tanja. S njima smo u našim srcima i mislima u ovo vrijeme neizrecive boli.Saša Divjak bio je veći od života. Bio je vođa i mentor u našem odvjetničkom društvu i pravnoj zajednici. Sašina neiscrpna sposobnost davanja, njegovo veliko srce i velikodušan duh činili su ga jedinstvenim i posebnim za sve koji su ga poznavali. Svima će nam nedostajati, ali njegovo nasljeđe živjet će kroz rad DTB-a i kroz sve živote koje je dotaknuo”.

ODVJETNIK 3-2019

In memoriam

82

Zvonko Kuna (1960. – 2019.)

Poštovana obitelji Kuna, poštovane dame i gospodo, poštovane kolegice i kolege, imam tužnu, ali i časnu dužnost da se u ime Hrvatske odvjetničke komore i Odvjetničkoga zbora Osijek oprostim od našeg radnog i cijenjenog kolege Zvonka. Zvonko Kuna rođen je 11. kolovoza 1960. godine u Valpovu gdje je završio osnovnu a potom i srednju školu, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Osijeku 7. svibnja 1986. godine. Nakon završetka studija, 1. svibnja 1988. godine zaposlio se u PPK Valpovo na poslovima samostalnog referenta za pravne poslove, te šefa pravne službe. Nakon izbijanja ratnih sukoba na našem području, 28. lipnja 1991. godine uključuje se u postrojbe tadašnjeg ZNG-a te se nalazi u postrojbi 107. brigade HV-a do 27. srpnja 1992. godine gdje je stekao čin natporučnika.Dana 16. svibnja 1995. godine započinje raditi u privatnom poduzeću Biljemerkant d. o. o., gdje obavlja poslove voditelja pravne i kadrovske službe. Nakon toga, dana 28. listopada 1998. godine položio je pravosudni ispit te se 1. ožujka 1999. godine upisuje u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore sa sjedištem ureda u Valpovu. U obavljanju svoje odvjetničke djelatnosti Zvonko je bio cijenjen među kolegama odvjetnicima, tolerantan i spreman na suradnju. Iste takve odnose imao je i s kolegama sucima, kao i svim djelatnicima u sudu. Zvonko se istinski posvećivao profesionalnom, odvjetničkom pozivu, koji nadasve traži pomaganje drugima. Biti odvjetnikom znači imati privilegiju misliti i govoriti upravo onako kako osjećaš da je pravo. Ali biti odvjetnikom često znači i zakidanje svojih najbližih i samoga sebe. To je žrtva koju spoznamo tek kada se doista nađemo u ulozi odvjetnika, ali temeljno obilježje ove profesije je „biti u službi čovjeka“. Služiti čovjeku znači ostvariti bit dobroga života.Odvjetnički poziv, međutim, često je stresan. Svakodnevno se preuzimaju brige stranaka, a to se uvijek ne pokazuje ili ne vidi. Nažalost, jednoga dana se osveti.Vijest da je otišao naš kolega Zvonko primljena je među kolegama i prijateljima s tugom i nevjericom. Njegovim odlaskom izgubili smo još jednog kolegu na kojeg ćemo uspomenu nositi u sjećanju. Nemoguće je nadomjestiti gubitak i prazninu koja je nastala preranim odlaskom našeg dragog kolege, a još je teže naći riječi utjehe za njegove najmilije.Izražavajući duboku sućut njegovim najmilijima, supruzi Višnji, kćerki Loreni i sinu Frani, poželimo mu laku zemlju, slavonsku, u kojoj će počivati.Neka mu je slava i vječni mir!

(Govor Željke Kupčerić-Trcović, odvjetnice u Valpovu, na posljednjem ispraćaju odvjetnika Zvonka Kune)

ODVJETNIK 3-2019

In memoriam

83

Ivan Čerin (1942. – 2019.)

Tužna vijest o smrti kolege Ivana Čerina, odvjetnika u miru, stigla je iz javnih glasila obiteljskom objavom. Saznajemo da je kolega Čerin preminuo 2. kolovoza 2019. te da je ispraćen u krugu najuže obitelji na Mirogoju.Zamoljen sam da u ime Hrvatske odvjetničke komore i Riječkog odvjetničkog zbora napišem nekoliko prigodnih riječi spominjanja na kolegu Čerina. Udovoljiti takvoj zamolbi je odgovorna, ali časna zadaća, za mene i emotivna.Ivan Čerin, za obitelj, prijatelje i suradnike – Iko, rođen je 12. svibnja 1942. u Zagrebu. Otac Karlo bio je diplomirani pravnik i tužitelj u nekim od velikih slučajeva svoga vremena, a majka Teodora bila je profesorica biologije. Školovao se u Zagrebu gdje nakon završene gimnazije diplomira na Pravnom fakultetu 1967. godine. Nakon studija zaposlio se u tadašnjem Okružnom javnom tužilaštvu u Zagrebu kao pripravnik od 1967. do 1969. kada je položio pravosudni ispit. Zatim se zapošljava kao pomoćnik i zamjenik tužitelja u Općinskom javnom tužilaštvu u Zagrebu do 1971. kada dolazi u Rijeku i radi kao zamjenik općinskog javnog tužitelja i zamjenik okružnog javnog tužitelja do 1990. godine.U lipnju 1990. upisan je u Imenik odvjetnika HOK-a sa sjedištem ureda u Opatiji, a zatim sjedište ureda seli u Rijeku i radi kao odvjetnik do umirovljenja 30. lipnja 2012. godine.Bio je oženjen i otac dviju kćeri, Ksenije (odvjetnice u Zagrebu) i Željke, te ponosni nono-djed troje unučadi. Poznavao sam ga dugi niz godina, susretali smo se na sudovima, ali naše intenzivnije druženje traje od mojeg dolaska u odvjetničke redove, neke četiri godine nakon što je Iko već bio u odvjetništvu. Surađivali smo, međusobno se savjetovali, neke stvari zajednički rješavali i družili se.Polovicu svog radnog vijeka proveo je kao tužitelj, a drugu polovicu uglavnom kao branitelj. Oba poziva radio je predano, savjesno i časno, jer drugačije nije znao niti mogao. Dobar poznavatelj kaznenog prava sa zavidnim iskustvom iz sudnice, stabilan, samouvjeren i uporan, nije se dao iznenaditi niti u napetim trenutcima u sudnici. Bio je snalažljiv i kod njega nijedno pitanje nije moglo ostati bez odgovora. Zato je bio poštovan od strane sudaca, kolega odvjetnika, ali i od stranaka, jer je nastupao profesionalno i korektno. Za njega je postojao čovjek koji mu se obratio za pomoć i to je prihvatio kao obvezu. Nije ga zanimalo socijalno porijeklo, nisu ga zanimala ni druga obilježja njegovih klijenata, već je gledao kako im može pomoći, po pravilu uspješno. Po pojavi svijetle puti i kose, uvijek ozbiljan, djelovao je strogo. No, to je samo vanjski dojam, jer onima koji su ga bolje poznavali pokazao je i onu pravu stranu svoje osobe. U komunikaciji izravan, smiren i staložen, vrlo je racionalno pristupao problemima, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu. Iko je bio radišan čovjek, stalno u pokretu i žurbi, realnih pogleda na pojave oko sebe, nije žalio za prošlim niti sanjao buduće. Pragmatičan kakav je bio, prihvaćao je realnost, u svojim profesionalnim postupcima bio je odvažan i usudim se reći i hrabar čovjek. Privatno skroman i nenametljiv, da kojim slučajem može vidjeti ovaj tekst, rekao bi „skrati to na ono najnužnije, izostavi opise mene“, a siguran sam da ne bi izostavio spominjanje obitelji koju je neizmjerno volio. Iko nije izbjegavao društvo, ali mu je bilo draže biti u krugu obitelji. U slobodno vrijeme, boravio je u vikendici u Jasenku podno Bjelolasice. Nakon umirovljenja sa suprugom češće i duže vrijeme boravio je u toj kući, a nakon smrti supruge 2015. preselio se u Zagreb.U zadnjem telefonskom razgovoru, možda nekih mjesec dana pred smrt, nije spominjao zdravstvene tegobe. Brzo je otišao u dobra sjećanja, u svega nekih petnaestak dana.Kćerima našeg kolege Ivana, njihovim obiteljima, rodbini i prijateljima još jednom iskrena sućut.Dragi kolega, dragi prijatelju, počivaj u miru!

(sjećanje na Ivana Čerina napisao je Milan Musulin, odvjetnik u Rijeci)

ODVJETNIK 3-2019

In memoriam

84

Miroslav Rugle (1935. – 2019.)

Poštovana obitelji Rugle, dragi prijatelji, kolege i kolegice, danas smo se ovdje okupili kako bismo se oprostili od našeg prijatelja, kolege, odvjetnika Miroslava Rugle i ispratili ga na posljednji počinak. Imam tužnu, ali i iznimno časnu dužnost da se od njega oprostim u ime Hrvatske odvjet-ničke komore i Odvjetničkoga zbora Brodsko-posavske županije. Miroslav Rugle rođen je 1935. u Donjim Andrijevcima. U Slavonskom Brodu završio je osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Nakon odrađenog pripravničkog staža bio je javni pravobranitelj Općine u Novskoj, sudac Općinskoga suda u Slavonskom Brodu, te rukovoditelj pravne službe u poljoprivrednom kombinatu „Jasinje“. Od 1. travnja 1975. godine pa sve do mirovine bio je upisan u Imenik odvjetnika. Kolega Miroslav Rugle 35 godina bio je odvjetnik ovog Zbora, njegovo znanje, stručnost i iskustvo bili su na visokoj razini, a to je svoje znanje rado prenosio na nas mlađe kolege, uvijek nas je bio spreman saslušati i pomoći nam pronaći rješenje. Osobno sam ga poznavala kao starijeg kolegu, ne sjećam se niti jedne rečenice izrečene povišenim tonom, nikakve nekorektnosti u poslu, i uvijek mi je bilo drago susresti ga. Kolega Miroslav Rugle bio je jedan od, kako to kažemo – „stare garde“ odvjetnika, odvjetničku profesiju shvaćao je kao poziv i način života te ju je obavljao s ljubavlju i predanošću. Njegov je odlazak veliki gubitak za obitelj kojoj je bio potpuno posvećen, ali i za sve koji su ga poznavali. U ime Hrvatske odvjetničke k omore i OZ-a Brodsko-posavske županije, izražavam iskrenu sućut obitelji. Neka mu je laka hrvatska zemlja!Počivao u miru Božjem!

(Govor Jelene Demetrović, predsjednice OZ-a Brodsko-posavske županije, održan na posljednjem ispraćaju odvjetnika Miroslave Rugle)