Uticaj Vjere Na Oslobodjenje Covjeka (Ibn Tejmijje)

8/14/2019 Uticaj Vjere Na Oslobodjenje Covjeka (Ibn Tejmijje)

1/62

NAJBOLJA OPORUKA[ejhul - Islam Ibn - Tejmijje

UTICAJ VJERENA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA

Omer Sulejman el - E{kar

Sarajevo, 2001. - 1422. H.G.


2/62

Izdava~Sva prava {tampanja i izdavanja zadràva Visoki saudijski komitet za pomo} BiH

i Kulturni centar Kralj .ahd u Sarajevu

Naslov originalaEL-VESIJJE EL-KUBRA

Naslov prijevoda

NAJBOLJA OPORUKAAutor[ejhul-Islam Ibn-Tejmijje

PrevodilacHusejn Ebu-Idris

[erijatski recenzentMuhamed \uliman

Lektor i korektorMensur Hadìavdi}

Likovno-tehni~ki urednikNedàd Kazi}.atih .arhat

Lektor i korektorSabina Deljkovi}Omer Resulovi}

Naslov originalaESERUL IMAN .I TAHRIR-IL-INSAN

Naslov prijevoda

UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ÔVJEKAAutordr Omer Sulejman el-E{kar

PrevodilacMuhammed Puri{evi}

[erijatski recenzenthfz Muhammed Por~a

DTPKavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi}

[tampaOKO - Sarajevo

Tira`: 30 000

KNJIGA BROJ 8Tre}e izdanje

BESPLATNI PRIMJERAK

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

UDK 297.1

Ibn - TEJMIJJE, [ejhul - IslamNajbolja oporuka/ [ejhul - Islam Ibn-Temijje; (prevodilac Husein Ebu-Idris).Uticaj vjere na oslobo|enje ~ovjeka / Omer Sulejman el-E{kar; (prevodilacMuhamed Puri{evi}). - 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini,1999. - 66 str.; 20 cm. - (Porodi~na biblioteka; knj. 8)Prijevod djela: El-vesijje el-kubra. Eserul iman fi tahriril-insan

ISBN 9958 - 880 - 19 - 91. El-E{kar, Omer Sulejman 2. El-E{kar, Omer Sulejman: Uticaj vjere na oslobo|enje ~ovjekaCOBISS - ID 6529286

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ÛVARA DVA HRAMA

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE


3/62

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR

Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ~ovjek ne zna. HvalaAllahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je

pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje odputa Njegova. (El - Enam, 153)Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: Reci: Zar su isti oni

koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9).Uzvi{eni tako|er veli:Zato vjerujteu Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. (Et - Tegabun, 8)Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je,

doista, jasno ko je Gospodar moj (El - Enam, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda,sallallahu alejhi ve selleme.

Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanjavjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije.U hadisu se spominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao

vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji inajdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. Acilj i svrha egzistencije jeste ~injenje ibadeta Allahu: D`ine i ljude stvorio sam samozato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56)

Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednikaVisokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad,ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu, posebno uovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje

islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom,najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivaliislam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa,


4/62


5/62

DOVA

Gospodara Uzvi{enog molim da ovim prevodom nagradi moje roditelje koji su upotpunilisvoje dobro~instvo prema meni. Allaha molim da ih Svojom milo{}u obaspe i da im Dènnet

kona~nim boravi{tem u~ini. Amin!

Prevodilac

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zahvaljujem Allahu, osim Kojeg drugog boga nema. On je svemogu}i i jedino je On hvaledostojan. Neka je Njegov blagoslov na zadnjeg od svih poslanika Muhammeda, sallallahualejhi ve sellem, koji je od poslanika bio najplemenitiji i Allahu, dèlle {anuhu, najbliì. I nekaje spas i mir njegovoj porodici i njegovim drugovima.

Pa zatim:Allah, dèlle {anuhu, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i

pravom vjerom, koja }e nad svim vjerama dominirati. On Uzvi{eni Svom je Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem, objavio Knjigu s jasnom istinom, koja potvr|uje ranije objavljeneknjige. Ovom je Knjigom prava Allahova vjera usavr{ena, Njegova je blagodat ljudimaupotpunjena, i zajednica koja se ove Knjige prihvatila jeste najbolja zajednica koja se ikadapojavila na tlu ovog dunjaluka. Allah, dèlle {anuhu, ovu je zajednicu u~inio nosiocem Njegovepravde me|u ljudima i zbog toga }e ovaj ummet biti svjedok protiv ljudi na Sudnjem danu.Ovaj ummet slijedi Allahovu vjeru, kojom je On poslao sve poslanike da bi ljudima dostavili[erijat. Zatim, ummet je islama izabran iznad ostalih zajednica i odlikovan je vjerozakonomi uputom kojom je On njima zadovoljan.


6/62


7/62

OSNOVE VJEROVANJA

1.Najuzvi{enija i najbolja osnova vjerovanja jeste svjedo~anstvo da nema boga mimoAllaha, dèlle {anuhu, Koji u Kuranu kaè:I nismo nijednog poslanika prije tebe poslali, a da mu nismo objavili: Nemaboga osim Mene, pa Meni robujte. (Kuran, 21:25)

Svakoj smo zajednici poslanika poslali - Allahu robujte, a taguta se klonite(klonite se svega {to se oboàva mimo Allaha). (Kuran, 16:36)

I pitaj o onome {to smo prije tebe objavili, da li smo naredili da se mimoMilostivom nekakvim boànstvima robuje!? (Kuran, 43:45)

O poslanici, dozvoljenim jelima se hranite i dobra djela ~inite, Ja dobro

znam {to vi radite! Ova va{a vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va{,pa se Mene bojte. (Kuran, 23:51-52)Tako|er, od osnova vjerovanja jeste i vjerovanje u Allahove knjige i Njegove poslanike.

Uzvi{eni Allah, kaè:Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je

objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je datoMusau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne

pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.

(Kuran, 2:136)Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici- svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove:Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: ûjemo i

pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; tebi }emo se vratiti. (Kuran,2:285)

Od osnova islamskog vjerovanja jeste i vjerovanje u Sudnji dan u kome }e ljudi bitinagra|eni ili ka`njeni za svoja djela. Kao {to smo mogli vidjeti, Allah, dèlle {anuhu, obavijestio

nas je o vjerovanju prija{njih mumina, te kaè:One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, i kr{}ani, i Sabijci - one


8/62

14 Najbolja oporuka

koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili, - doista ~eka nagradaod Gospodara njihova;ni~ega se ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati!(Kuran, 2:62)

Tako|er, u poglavljima El-Enam i El-Araf i drugim mekanskim surama spomenuteodredbe [erijata, poziv na robovanje samo Allahu, d`.{., i odvra}anje od {irka, nare|enjedobro~instva roditeljima i o~uvanja rodbinskih veza, ispunjenje obe}anja i pravde u govoru,zabrana zakidanja pri mjerenju, udjeljivanje sirotinji, zabrana bespravnog ubijanja, zabranajavnog i tajnog grije{enja, zabrana rasprave o vjeri bez ikakvog znanja, obaveza ispravnogispovijedanja tevhida Allahu, dèlle {anuhu, oslanjanje samo na Allaha, d`.{., nadaju}i seNjegovoj milosti - istovremeno strahuju}i od Njegove kazne, prihvatanje Allahovog suda iispunjavanje islamskih odredbi, i iskazivanje potpune ljubavi Allahu i Njegovom Poslaniku

prije svoje porodice, imovine i ~ovjeku dragih ljudi.2. Svjedo~iti da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik, tj. iskreno

prihvatiti i slijediti njegov sunnet u svim segmentima ìvota. Allahje , dèlle {anuhu,Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio Kuran i mudrost (sunnet), a vjernicima iposlanikovim enama naredio je da se toga pridràvaju i da taj sunnet praktikuju. Allah,d`.{., kaè:

Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i u~i te onome {to nisi znao. (Kuran,4:113)

Allah je vjernike milo{}u Svojom obasuo kad im je jednog izme|u njih kaoposlanika poslao, da im rije~i Njegove kazuje, da ih o~isti i da ih Knjizi i mudrostinau~i, jer su prije bili u o~itoj zabludi. (Kuran, 3:164)

I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima va{im.(Kuran, 33:34)

Selefus-salih komentari{u}i ajete u kojima se spominje mudrost, slaù se na tome da jeu pitanju sunnet, jer {ta je ono {to se u domovima ena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,kazivalo i praktikovalo ako to nije bio njegov sunnet. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, rekao: Dat mi je Kuran i ono sli~no njemu s njime (sunnet). (Prenosi Ebu-Davud)

Hasan b. Atijje, rahimehullah, kaè: D ibril, alejhis-selam, dolazio je Poslaniku, sallallahualejhi ve sellem, i podu~avao ga sunnetu kao {to ga je u~io Kuranu. Sunnet Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, Allahova je uputa kojoj je On podu~io ljude. Zato vidimo da bezsunneta ne bi shvatili islamske obrede ma koje vrste oni bili; npr. namaz, zekat, upravljanjeprema kibli, sed`da, ruku, post mjeseca ramazana, obavljanje hadà, itd. Bez sunneta nebi znali na~in sprovo|enja islamskih kazni za odre|ene prestupe, ne bi znali ceremoniju

vjen~anja i sve {to ona nosi sa sobom od odgovornosti, ne bi znali norme koje se odnose nanasljedno pravo, kupoprodaju i me|usobne trgova~ke odnose u zajednici. Bez sunneta


9/62

Najbolja oporuka 15

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi znali o postojanju posebnog namaza pri pomra~enjuSunca ili Mjeseca, ne bi znali o postojanju namaza kojim molimo Allaha, d`.{., da spusti ki{u,ne bi znali o dènazi i teravih-namazu itd. Ukratko, bez sunneta ne bi znali na koji bi na~in

robovali Allahu, dèlle {anuhu.Allah, dèlle {anuhu, u srca je vjernika usadio iman i u~inio ih sljedbenicima Njegovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao da Allah, d`.{., ne}e dozvoliti da se ovajummet sloì na zabludi kao {to je to bio slu~aj kod prija{njih zajednica. A svakoj zajednicikoja je zalutala, Allah, dèlle {anuhu, prije toga je poslao poslanika:

Svakom smo ummetu poslanika poslali - Allahu robujte, a klonite se onoga{to se oboàva mimo Allaha. (Kuran, 16:36)

A nije bilo naroda kome nije do{ao onaj koji ga je opominjao. (Kuran,

35:24)Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji je poslanik nakon koga drugog ne}e

biti. Allah je Uzvi{eni ovaj ummet sa~uvao od zablude i dao je ovom ummetu ljude koji }enositi pravo znanje Kurana i sunneta i biti dokaz protiv neznalica i zabludjelih. Time seu~enjaci ehli-sunneta odlikuju nad u~enjacima prohtjeva i strasti, koji slijede samo ono {toodgovara njihovoj poùdi, i stalno se suprotstavljaju sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, kako prije, tako i danas.

VA@NOST JEDINSTVA

Allah, dèlle {anuhu, zapovijeda slije|enje sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi vesellem, a muslimane savjetuje da se svi zajedno prihvate Njegova uèta i da se nikako nerazdvajaju.

Onaj ko se pokorava Poslaniku, pa taj se zaista pokorio Allahu. (Kuran

4:80)A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovomnare|enju, pokoravali. (Kuran, 4:64)

Reci: ,Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vamoprostiti. (Kuran, 3:31)

I tako mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovimasvojim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalotegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (Kuran, 4:65)

O jedinstvu muslimana Allah, d`.{., kaè:Svi se Allahova uèta drìte i nikako se ne podvajajte. (Kuran, 3:103)


10/62

16 Najbolja oporuka

Uistinu! Oni koji su razdijelili vjeru svoju i postali sekte, nisi njihov ni u~emu. (Kuran, 6:159)

I ne budite kao oni koji su se razjedinili kad su im ve} jasni dokazi do{li.

(Kuran, 3:105)Nare|eno im je da samo Allahu, iskreno ispovjedaju}i vjeru, robuju. Da

obavljaju namaz i daju zekat, jer je to prava vjera. (Kuran, 98:5)I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drìte i druge puteve ne slijedite,

pa da vas odvoje od puta Njegova. (Kuran 6:153)Uputi nas na pravi put, put onih kojima si blagodat darovao, ne onih koji

izazivaju srd`bu protiv sebe, niti zalutalih. (Kuran 1:5-7)Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su jevreji ti koji su izazvali

Allahovu srd`bu protiv sebe, dok su kr{}ani ti koji su zalutali.U poglavlju El-atiha, koje nije objavljeno ni u Tevratu, a ni u Indìlu, a ni u Kuranu,

nema sli~nog poglavlja ovom poglavlju, Allah, d`.{., nam nare|uje da Ga molimo da nas napravi put uputi, na put onih koji su blagodat Njegovu zaradili, a ne na put onih koji su zalutalii Njegovu srd`bu izazvali, kao {to je to bio slu~aj s jevrejima i kr{}anima.

ZNAÊNJE PRAVOG PUTAEs-sirat-ul-mustekim, tj. pravi put, to je Allahova vjera, islam. Pravi put jeste ono {to se

nalazi u Kuranu i u metodu rada Poslanika, alejhis-selam, kojeg se pridràvaju iskrenimuslimani, tj. sljedbenici sunneta i dèmata. Prenosi se je da je Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, rekao: Zaista su se prije vas sljedbenici Knjige podijelili na sedamdeset i dvijestranke, a zaista }e se i moj ummet podijeliti na sedamdeset i tri. Sve }e u Vatru osim jedne,to je dèmaa. (Prenosi Ahmed)

U drugom predanju stoji: Sve }e one u Vatru, osim one na ~emu sam ja i moji ashabi.(Prenosi Tirmizi)

UMJERENOST EHLI - SUNNETA

Kao {to je islamski ummet jedini me|u svim zajednicama kojeg krasi umjerenost, tako jezajednica ehli-sunneta upravo ona koju krasi odli~je umjerenosti izme|u mnogih zalutalihislamskih sekti i stranki. Muslimani su umjereni kada su u pitanju poslanici, vjerovjesnici iAllahovi dobri robovi. Oni nisu pretjerali u pogledu njih kao {to je to slu~aj s kr{}anima koji su


11/62

Najbolja oporuka 17

svoje poslanike i sve}enike mimo Allaha, dèlle {anuhu, za svoje bogove uzeli. A bilo im jenare|eno da samo Allahu Jedinom robuju. On je visoko iznad onog {to Mu pripisuju.

Muslimani nisu kao jevreji, koji su zbog prevelike mr`nje prema Allahovoj poslanici svoje

poslanike ubijali. Oni su ubijali one koji su im nare|ivali dobro i pravdu. A uvijek kada bi imneki poslanik dolazio s onim {to se njima nije dopadalo, u la` bi ga ugonili ili bi ga na krajuubili.

Muslimani vjeruju u Allahove poslanike, koje su pomagali u njihovoj zada}i, svoju su imljubav poklanjali, i na putu ih istine podràvali. I pored toga oni ih nisu oboàvali niti su ih zasvoje bogove uzeli. Allah, dèlle {anuhu, kaè:

Nije za ~ovjeka da mu da Allah Knjigu i mudrost i poslanstvo, zatim darekne ljudima: Budite robovi moji mimo Allaha, nego: Budite u~eni i pobo`ni

zato {to znate Knjigu i {to je prou~avate. I ne nare|uje vam da uzimate melekei vjerovjesnike gospodarima. Zar da vam naredi nevjerstvo nakon {to ste bilimuslimani. (Kuran, 3:79-80)

Muslimani nisu o Isau, alejhis-selam, rekli da je sin boìji ili da je sam bog, kao {to totvrde kr{}ani. Muslimani o Merjemi ne kaù da je bila bludnica kao {to to tvrde jevreji.

Muslimani kaù da je Isa, a.s., poslanik, rob i stvoren rije~ju Allahovom koju je Onudahnuo u Merjemu, radijallahu anha, koju nikad nijedan mu{karac nije dodirnuo. Muslimanivjeruju da je [erijat Allahov vjerozakon koji On derogira, dopunjuje i potvr|uje kako eli.

Muslimani nisu poput jevreja, koji tvrde da Allah, dèlle {anuhu, Svoje objave ne dopunjujeniti ih pak derogira. O ovom njihovom vjerovanju Allah, d`.{., kaè:

Re}i }e glupaci od ljudi: [ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj suse okretali? (Kuran, 2:142)

A kada im se kaè: Vjerujte u ono {to vam Allah objavljuje! - oni odgovaraju:Mi vjerujemo samo u ono {to je nama objavljeno - i ne}e da vjeruju u ono {to seposlije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje ono {to oni imaju. (Kuran,2:91)

Muslimani ne dozvoljavaju svojim u~enjacima da islamske propise mijenjaju u skladu snjihovim prohtjevima. Pa da ljudima zapovijedaju ono {to se njima prohtije, istovremeno ihodvra}aju}i od onoga {to se njima ne dopada. Takav je slu~aj s kr{}anima o kojima Allah,dèlle {anuhu, kaè:

Uzimaju sve}enike svoje i monahe svoje bogovima mimo Allaha. (Kuran,9:31)

(Kr{}ani nisu svoje monahe i sve}enike oboàvali smatraju}i ih bogovima, ve} su senjima pokorili u onome {to su im od zabranjenog dozvolili, a od dozvoljenog zabranili. To je

ibadet kr{}ana njihovim sve}enicima. Prim. prev.)Muslimani potvr|uju da je Allah, d`.{., Stvoritelj i da Njemu pripada naredba. Pa kao {to


12/62

18 Najbolja oporuka

niko osim Allaha ne moè stvarati, tako niko osim Njega Uzvi{enog ne moè ljudima odre|ivatii nare|ivati njihov sistem ivota. Muslimani su se pokorili Allahovom nare|enju i potvr|ujuNjegove rije~i u Kuranu:

Uistinu! Allah dosu|uje {ta eli. (Kuran, 5/1)ôvjek koji je samo obi~no stvorenje nema nikakva prava da mijenja Allahov zakon, ma

koliko va`na li~nost on bio me|u ljudima.Muslimani se ne poistovje}uju s vjerovanjem jevreja, koji su Allahu, dèlle {anuhu,

pripisali svojstva Njegovih stvorenja. Jevreji govore da je Allah, d`.{., siroma{an, a da suoni bogati. Rekli su da je Allah, dèlle {anuhu, {krtac, i reko{e da se nakon stvaranjanebesa i Zemlje On Uzvi{eni umorio, te je u subotu rije{io odmoriti se.

Nasuprot ovim, kr{}ani su ~ovjeku pripisali svojstva Stvoritelja, te o Isau, sallallahu

alejhi ve sellem, reko{e da on stvara, opskrbljuje, opra{ta, nagra|uje i ka`njava.Muslimani vjeruju u Allaha, subhanehu ve teala, Koji nema sudruga i Kome niko ravannije. Ni{ta nije kao On. On je Stvoritelj, Gospodar svih svjetova. Sve je Njemu pot~injeno isva stvorenja trebaju Njega, a On nema nikakve potrebe za njima.

Svako ko je na nebesima i na Zemlji, samo }e do}i Milostivom kao rob.Doista ih je sra~unao i pobrojao ih brojanjem. I svaki od njih do}i }e Njemu nadan kijameta, sam. (Kuran, 19:93-95)

Muslimani se pridràvaju halala koji im je Allah, dèlle {anuhu, dozvolio, a klone se

harama koji je Allah, d`.{., zabranio, i nisu kao jevreji, koji se toga nisu pridràvali, te okojima Allah, d`.{., kaè:I zbog te{kog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im

dozvoljena bila. (Kuran, 4:160)Prenosi se da im je Allah, dèlle {anuhu, zabranio tri stotine {ezdeset vrsta jela, a

naredio im je dvije stotine ~etrdeset i osam propisa. Sve je to bio plod njihove neposlu{nostiAllahu, d`.{.. S druge strane, vidimo kr{}ane, koji su dozvolili sve ono {to im je Allah, dèlle{anuhu, zabranio. Njima je Isa (Isus), sallallahu alejhi ve sellem, rekao da im ni{ta vi{e nije

dozvoljeno nakon onoga {to im se zabranilo. Zbog toga Uzvi{eni u Kuranu kaè:Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha niti u Dan posljednji, i nezabranjuju {ta je zabranio Allah i Poslanik Njegov, i ne ispovijedaju Vjeru istine- od onih kojima je data Knjiga - dok ne dadnu dìzju poslu{no i ponizno.(Kuran, 9:29)

O pravim vjernicima Uzvi{eni kaè:Milost Moja obuhvata svaku stvar. Zato }u je upisati onima koji se budu

grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u ajete Na{e vjeruju, koji slijede

poslanika, Vjerovjesnika, koji ne zna ~itati ni pisati, onog kojeg nalaze kodsebe zapisanog u Tevratu i Indìlu. Nare|uje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo,i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im nevaljale, i osloba|a ih tereta


13/62

Najbolja oporuka 19

njihovog i okova koji su bili na njima. Pa koji vjeruju u njega i po{tuju ga, ipomaù ga i slijede svjetlo koje je spu{teno s njim - to su oni koji }e uspjeti.(Kuran, 7:156-157)

Na ovaj se na~in muslimani odvajaju od nevjernika. Isto tako se ehli-sunnet (iskrenisljedbenici vjerodostojnog sunneta) odvajaju od onih muslimana koji su se me|u sobomzbog prohtjeva i strasti razdvojili. Zbog toga ehli-sunnet vjeruju u sve ono {to je Allah, d`.{.,objavio na na~in na koji je On objavio. Oni ne pori~u Allahova svojstva kao {to to ~ine nekezalutale sekte. Oni ne poistovje}uju svojstva Allaha, dèlle {anuhu, sa svojstvima Njegovihstvorenja, niti Njega upore|uju s ni{tavilom i ne pripisuju Mu nedostatke i manjkavost. To jevjerovanje nekih islamskih sekti. Ehli-sunnet vjeruju u ono {to je Allah, dèlle {anuhu,rekao o Sebi u Kuranu i u ono {to je rekao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u

Hadisu. Oni ne iskrivljuju pravo zna~enje Allahovih svojstava, niti ih pori~u, a niti ih upore|ujusa svojstvima stvorenja.Pripadnici ehli-sunneta umjereni su kada je u pitanju vjerovanje i o~itovanje da samo

Allahu, dèlle {anuhu, pripada stvaranje i sud. Pa oni nisu od onih koji pori~u Allahovupotpunu mo} i Njegovo upravljanje stvorenjima. A nisu ni od onih koji nered i smutnju sijusmatraju}i da Allah, dèlle {anuhu, nije dao ~ovjeku slobodnu volju izbora pri vr{enju djela.Ovo vjerovanje zna~i poricanje institucije nagra|ivanja, tj. ka`njavanja ljudi zbog njihovihdjela. Takvi su se ljudi poistovijetili s predislamskim mnogobo{cima, koji su rekli:

Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci na{i,niti bismo i{ta zabranjenim u~inili. (Kuran, 6:148)Ehli-sunnet vjeruju da je Allah, dèlle {anuhu, Svemogu}i Stvoritelj. U Njegovoj je ruci

uputa ljudi i On upravlja njihovim srcima i okre}e ih kako On eli. I ono {to On odredi to i biva,a ono {to nije odredio to i ne bude. Ni{ta Njega ne moè onemogu}iti. On je Stvoritelj svegai sva~ega.

Ehli-sunnet vjeruju da ~ovjek posjeduje slobodu izbora kod svojih postupaka. Allah,d`.{., ~ovjeku je dao slobodu izbora i mo} razaznavanja izme|u dobra i zla. Allah, dèlle

{anuhu, nije ~ovjeka prisilio na njegova djela, jer onaj kojeg na ne{to prinude mora raditi ono{to mu nije po volji i u ~iju ispravnost ne vjeruje. Allah, d`.{., nije nasilnik Svojim robovima,te je zbog toga u ~ovjeku stvorio slobodnu volju. Allah, d`.{., u tome nema suparnika. Ni{tanije kao On. Ni{ta ne sli~i Njegovom Bi}u i niko ne posjeduje Njegova svojstva.

Pripadnici ehli-sunneta umjereni su i kada su u pitanju Allahova imena, Njegovo obe}anjei Njegova prijetnja. Ehli-sunnet nisu poput onih (Havarid`) koji smatraju da su veliki grje{niciiz redova muslimana iza{li iz islama i da }e zauvijek biti u Dèhennemu. Ovim mi{ljenjem tiljudi pori~u {efaat (zauzimanje) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod Allaha, dèlle

{anuhu, za velike grje{nike ovog ummeta.Tako|er, pripadnici ehli-sunneta nisu od onih koji smatraju da je iman pokvarenjaka igrje{nika istovjetan s imanom Allahovih poslanika i dobrih vjernika. Ti su ljudi poznati pod


14/62

20 Najbolja oporuka

imenom murdìje, jer smatraju da dobra djela nisu dio imana i ispravne vjere. Time oni ugoneu la` Allahovo ka`njavanje nevjernika i grije{nika ovog ummeta.

Ehli-sunnet vjeruju da grje{nici ovog ummeta imaju u sebi osnove imana. Me|utim,

njihov iman nije potpun i zbog toga ne zasluùju ulazak u Dènnet, a da prije toga, zbogsvojih grijeha ne u|u u Dèhennem, u kojem ne}e vje~no ostati. Naprotiv, Allah, d`.{., izDèhennema izvest }e sve one u ~ijim je srcima bilo koliko trun imana, jer je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, svoj {efaat sa~uvao upravo za velike grje{nike za koje }e sezalagati na Sudnjem danu kod Allaha, d`.{.

Ehli-sunnet vole i po{tuju ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Oni nisu kao nekikoji vjeruju da je Alija, radijallahu anhu, bolji od Ebu-Bekra i Omera. Tako|er, nisu od onih kojismatraju da je Alija bezgrje{ni imam, a da su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,

nakon njegove smrti svi postali odmetnici i grje{nici osim Alije. Neki od tih ljudi smatraju daje Alija, radijallahu anhu, poslanik ili neka vrsta boànstva ({to predstavlja otvoreni {irk ikufr).

Ehli-sunnet nisu kao oni koji smatraju Osmana, radijallahu anhu, i Aliju, radijallahu anhu,kafirima, i koji ovu dvojicu ashaba grde na najgori mogu}i na~in. Ti ljudi smatraju kafirima isve one koji smatraju da su Osman i Alija bili pravedni vladari islamske dràve.

Ehli-sunnet su u svim stvarima vjere umjereni jer oni ispravno slijede Kuran i sunnet, isve ono na ~emu su se sloìli prvi islamski nara{taji od muhadìra i ensarija i svih onih koji

se prihvati{e njihove upute.


15/62

Najbolja oporuka 21

OBAVEZNOST SLIJE\ENJA SUNNETA1

Svakom se ~ovjeku zamjera na govoru u skladu s ispravnosti, tj. neispravnosti onoga{to on govori ili smatra za ispravno. Me|utim, to nije slu~aj s govorom Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, posebno kada su u pitanju kasnije generacije muslimana koje se nisu,naàlost, u potpunosti dràle suda Allaha, d`.{., i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahualejhi ve sellem. Tako|er, zanemarili su ispravno shvatanje ova dva izvora islama, i nisuobra}ali potrebnu pa`nju na va`nost razdvajanja izme|u sahih (vjerodostojnog) i daif (slabog)hadisa. Samim tim takve su ljude ophrvale strasti i pogre{na vi|enja stvarnosti odre|enihpitanja, pa je to bio dovoljan povod za razdor i razmimoilaènja me|u muslimanima. Time seotvorio jo{ jedan jaz neprijateljstva me|u sljedbenicima islama.

Sve su ovo povodi koji sa sobom neminovno povla~e neznanje i nasilje, kao {to nas jeo tome Allah, d`.{., obavijestio u Kuranu:

Mi smo ponudili emanet nebesima i Zemlji i planinama, pa su se susteglida ga ponesu i pobojali su ga se, a ponio ga je ~ovjek. Uistinu, on je nasilnik,neznalica. (Kuran, 33:72)

Ukoliko Allah, dèlle {anuhu, ~ovjeku podari Svoju blagodat i obdari ga znanjem ipravedno{}u, On ga je samim tim izveo iz zablude. Kaè Uzvi{eni:

Tako mi vremena, uistinu je ~ovjek u gubitku. Izuzev onih koji vjeruju i ~inedobra djela, i preporu~uju Istinu, i preporu~uju strpljenje. (Kuran, 103:1-3)

I u~inismo ih vo|ama - upu}uju po naredbi Na{oj, po{to su bili strpljivi i udokaze Na{e uvjereni. (Kuran, 32:24)

1Poznata je stvar da je Allah, dèlle {anuhu, odredio u islamu u~enjake koji }e sa~uvati~isto}u i izvornost ove vjere. Ti su u~enjaci branili islam i pozivali ljude da se istog iskrenoprihvate. Suprotstavljali su se svemu {to nije bilo u suglasnosti s islamom. I pored toga {to suti u~enjaci ljubomorno ~uvali ovaj din, ne moè se pore}i da su samo neke njihove fetve bile

zasnovane na slabim, tj. apokrifnim hadisima. To je bio povod {irenja raznih mi{ljenja kojanemaju nikakvog oslonca u Kuranu i sunnetu. Ove stvari nisu tajna onima koji propise islamadokazuju argumentima iz Kurana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prim. prev.


16/62

22 Najbolja oporuka

OBAVEZA RAZDVAJANJA

IZME\U SAHIH I DAI. HADISAPuno je hadisa koji govore o Allahovim, d`.{., svojstvima, u raznim poglavljima hadiskih

knjiga u kojima ima dosta daif (slabih) i izmi{ljenih hadisa. Ina~e, te hadise mo`emo podijelitina dvije vrste:

a) onaj govor koji se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a da istovremenonema nikakve osnove u vjeri, te zbog toga je zabranjeno takve izreke uop{te i spominjati akamoli ih pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem;

b) onaj govor koji se prenosi od Selefus-saliha ili od islamske uleme. U ve}ini slu~ajevataj je govor istinit i ima podloge u [erijatu. Me|utim, gre{ka je u tome {to se taj govorpripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a mora se znati razlika izme|u vjerodostojnog,slabog i izmi{ljenog hadisa. Sunnet je istina i la` mu je itekako strana. Sunnet je uzvi{enaosnova islama op}enito za sve muslimane, a posebno za one koji su se sunneta ~vrstoprihvatili.

KLONI SE [EJTANOVIH ZAMKI

U prethodnom je poglavlju bilo govora o tome da Allahova, d`elle {anuhu, vjera (islam)predstavlja umjerenost izme|u krajnosti i pretjerane trpeljivosti. Uzvi{eni Allah, d`.{., ne bine{to Svojim robovima propisao, a da mu se {ejtan u tome nije suprotstavio, i to sa dvijestvari:

1. pretjerana krajnost;

2. pretjerana trpeljivost.Poznato je da je islam vjera mimo koje Allah, d`.{., drugu vjeru ne priznaje. Zbog toga se

{ejtan suprotstavio svakoj stvari islama i svemu onome {to upu}uje na islam. Svojimspletkama {ejtan je mnoge muslimane u zabludu odveo. [to je i naj~udnije, odveo je uzabludu ljude iz ovog ummeta koji se odlikuju ibadetom i bogobojazno{}u. [ejtan je te ljudedo te mjere zaveo tako da ih vidimo da i pored svoje bogobojaznosti izlaze iz islama kao {toizlazi odapeta strijela iz zategnutog luka.


17/62

Najbolja oporuka 23

POJAVA HAVARID@A

I NARE\ENJE BORBE PROTIV NJIH2

Prenosi se od Alije, Ebu Seida el-Hudrija, Sehl b. Ebu-Hanife, Sada b. Ebu-Vekasa,Abdullaha b. Omera i Ibn-Mesuda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjaohavaridè o kojima je govorio: Ne}ete vrednovati svoj namaz koliko njihov, a ne}etevrednovati ni svoj post i u~enje (Kurana) koliko njihov post i u~enje. U~it }e Kuran, a onne}e prelaziti njihovu klju~nu kost. Napu{tat }e islam kao strijela odapeta iz luka. Gdje godih sretnete, ubijajte ih ili se borite protiv njih. Na Sudnjem danu onaj koji ih je ubijao kod Allaha}e imati veliku nagradu. Da ih ja sretnem, ubio bi ih kao {to je Ad3 ubijen. (Prenosi Buhari)

Ova grupa ~iju je pojavu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio, ve} se u vrijemeAlije, r.a., suprotstavila ovom pravednom vladaru islamske dràve. Povode}i se za hadisomkojeg smo spomenuli, Alija i ostali ashabi Poslanika, borili su se protiv ove zalutale grupeljudi.

RA.IDA I BORBAMUSLIMANA PROTIV NJIH

Muslimani su se zbog gore spomenutog hadisa borili i protiv rafida ({iije). Rafida ({iije)smatraju kafirima (nevjernicima) sve muslimane - sunnije. [to je jo{ gore, kafirima smatrajuEbu-Bekra, Omera i Osmana (neka je Allah njima zadovoljan). Oni smatraju kafirima onemuslimane koji vjeruju da }e se Allah, d`.{., prikazati dènetlijama u Dènnetu. Tako|er

smatraju kafirima muslimane koji vjeruju u Allahova, dèlle {anuhu, savr{ena svojstva iNjegovo odre|enje. I sve muslimane koji se suprotstavljaju njihovim novotarijama {iijesmatraju otpadnicima od {iitskog islama.

Dalje, oni ne peru svoje noge pri uzimanju abdesta, ve} samo kaìprstom i srednjimprstom potiru gornji dio nogu, odlaù iftar i namaz do pojave prvih zvijezda na nebu, stalno

2 Havarid` - ime posebne grupe ljudi koji otkazuju poslu{nost legitimnom imamu islamskedràve. Oni ujedno smatraju da su veliki grje{nici iz ovog ummeta kafiri (nevjernici), {to jesuprotno vjerovanju s kojim je Allah, dèlle {anuhu, poslao Muhammeda, sallallahu alejhi vesellem, ljudima. 3 Misli se na narod Huda, a.s., koga je Allah, subhanehu ve teala, uni{tio zbog njihovognevjerovanja.


18/62

24 Najbolja oporuka

sastavljaju namaze bez ikakvog razloga ili opravdanja, stalno na svim namazima u~e kunut-dovu, smatraju haramom ono {to muslimani kolju jer su ti muslimani za njih kafiri. AshabeAllahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vrije|aju i nazivaju ih pogrdnim imenima

(istovremeno ih smatraju}i otpadnicima od islama). Zbog toga su se muslimani, nare|enjemAllaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, borili protiv ove otpadni~kegrupe.4

NEKI POVODI ODMETNI[TVA OD ISLAMA

Op}e je poznata stvar da su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih

halifa postojali ljudi koji su se izja{njavali kao muslimani. Bilo je me|u njima ~ak i takvih kojisu se svojim ibadetom veoma isticali nad ostalim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ipored toga naredio da se neki od njih ~ak i trebaju ubijati. Ako je u tom periodu to bio slu~aj,onda je logi~no zaklju~iti da u na{em vremenu ima jo{ vi{e ljudi koji su svojim postupcimaiza{li iz vjere. Ima ~ak i takvih koji se prikazuju kao sljedbenici sunneta, a upravo je sunnetpotpuno ~ist od njih i to zbog slijede}ih razloga:

1. pretjerivanje u vjeri, tj. pretjerana krajnost u shvatanju njenih propisa. Ovo je stvarkoju je Allah, dèlle {anuhu, zabranio u Kuranu:

O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u svojoj vjeri i govorite o Allahu jedinoistinu. Zaista je Mesih, Isa, sin Merjemin, poslanik Allahov i stvoren je Rije~juNjegovom, koju je Merjemi dostavio i ivot mu dao. (Kuran, 4:171)

Reci: O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u vjeri svojoj mimo Istine, i ne

4 Rafida - nazvani su ovim imenom zbog njihovog odbijanja Ebu-Bekra i Omera, neka jeAllah njima zadovoljan. Nazvani su {iijama zbog njihovih izjava da su oni {iija (stranka) Alije,neka je Allah njime zadovoljan. Osniva~ ove sekte jeste Abdullah b. Sebe, jevrej, porijeklomiz Jemena. On je ~ovjek koji je Aliji, r.a., rekao: Ti si pravi bog. Zbog ovih njegovih rije~iAlija, r.a., zapovjedio je da se sve pristalice ovog nevjernika spale. [ejhul islam Ibn-Tejmije,kaè: Abdullah ibn-Sebe prvi je ~ovjek koji je me|u muslimane unio nepriznavanje i odbijanje(Ebu-Bekra i Omera). Bio je munafik, nevjernik koji je sijao smutnju i nered me|u muslimanima.Poku{ao je uni{titi islam na isti na~in na koji je to u~inio i Pavle s kr{}anstvom, kada je me|ukr{}ane unio novotarije koje su bile uzrokom izvitoperivanja njihove vjere. Pavle je bio jevrejkoji je licemjerno prihvatio kr{}anstvo. Tako|er je Abdullah ibn Sebe bio jevrej koji je me|umuslimane unio razdor i smutnju svojim direktnim u~e{}em u atentatu i ubojstvu halifeOsmana, neka je Allah njime zadovoljan. Ovog su ~ovjeka slijedili ljudi koji su rekli (a i danasto govore i vjeruju): Alija nije mrtav. ôvjek koga je Ibn-Muldèm ubio nije bio Alija ve} {ejtan(u obliku Alije). Alija je uzdignut ne nebo, kao {to je i Isa, alejhi selam, uzdignut na nebo.Grom je njegov glas, a munja je njegov bi~. Kada slu{aju grmljavinu, oni kaù: Selamunalejke, o vladaru pravovjernih. Vjeruju da }e se Alija povratiti na zemlju i ispuniti je pravdomkao {to su je nasilnici (sunnije) ispunili tiranijom. - El-lewamiu el-behije we sewatiu el-esrari el-eserije - Autor: Es-Sefarini


19/62

Najbolja oporuka 25

slijedite strasti ljudi koji su zabludili ranije i zaveli mnoge, i odlutali s pravogputa. (Kuran, 5:77)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaè: Klonite se pretjerivanja u vjeri! Zaista je

pretjerivanje u vjeri uni{tilo one koji su bili prije vas. (Prenosi Nesai);2. nesloga i podvojenost koje Allah, dèlle {anuhu, spominje u Kuranu5;3. hadisi koji se prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji u stvari nisu

njegov govor, ve} su la` i potvora na njega. Neznalice, slu{aju}i razne izreke koje sepripisuju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, povjerovat }e u njih zbog svojeg neznanja izbog skladnosti tih izreka s njihovim poùdama i strastima koje oni slijede;

4. slijepo slije|enje strasti i poùda. Uzvi{eni Allah, kaè:Slijede samo pretpostavku i ono {ta ele du{e, a ve} im je do{la uputa od

Gospodara njihovog. (Kuran, 53:23)O Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvi{eni kaè:Tako mi zvijezde kad zalazi, nije zalutao drug va{, niti zabludio. Niti govori

po elji. To je jedino objava - objavljuje se. (Kuran, 53:1-4)Allah je, dèlle {anuhu, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa~uvao svake zablude

i stranputice, tj. svakog neznanja i nasilja ({irka). Zalutali je onaj koji ne poznaje istinu, dokje u stranputici onaj {to slijedi svoje elje i prohtjeve. Uzvi{eni je obavijestio da Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, ne govori po elji svojoj ve} je to objava koju On, dèlle {anuhu,

objavljuje Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ja }u ovdje spomenuti osnove zabludaonih stranki koje sebe smatraju sljedbenicima sunneta, ne znaju}i da su svojim vjerovanjemi postupcima iza{li iz okvira sunneta. Samim tim pripadnici ovih stranki postaju najve}inasilnici, tj. otpadnici ovog ummeta.

LA@NI HADISI O ALLAHOVIM,D@ELLE [ANUHU, SVOJSTVIMA

Za hadise koji govore o Allahovim, dèlle {anuhu, svojstvima, a ne postoje ni u jednojzbirci priznatih hadiskih djela se sigurno i pouzdano zna da su ti hadisi obi~na la` i potvora,tj. kufr. Otpadnici prenose razne hadise koji u skladu sa sadràjem nose u sebi raznevidove i oblike kufra.

Jedan od hadisa koji ti otpadnici prenose jeste i slijede}i: Zaista se Allah spu{ta udolini Arefata na tamnoputoj kamili. On se tada rukuje s jaha~ima i grli pje{ake.

5 I ne budite kao oni koji su se razjedinili i podvojili kad su im ve} jasni dokazido{li. (Kuran, 3:105)


20/62

26 Najbolja oporuka

Ovaj hadis jedna je od najgorih potvora i laì na Allaha, dèlle {anuhu, i NjegovaPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem. ôvjek koji je ovo rekao jeste najve}i nevjernik,propalica i otpadnik.

Ovaj hadis ne prenosi niko od islamske uleme. Naprotiv, islamska se ulema sloìla natome da je ovaj hadis obi~na la` i potvora na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Islamskiu~enjaci kaù da ovaj hadis i njemu sli~ni hadisi jesu plod nevjerni~kog rada protiv ulemekoja se bavi hadisom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Unose}i ove hadise me|u muslimane ti otpadnici govore ljudima da su to hadisi kojeprenosi velika hadiska ulema.

Tako|er, od tih hadisa je i slijede}i: Poslanik je vidio svoga Gospodara na Muzdelifikako hoda ispred hadìja odjeven u ogrta~ od sufa (vune).

Ovo su laì i potvore onih ljudi koji ne vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika.Od tih potvora je i slijede}a: Zaista Allah hoda po zemlji. A kada isti ti ljudi ugledaju neku

ba{~u, kaù: To su tragovi Njegovih stopala. Zatim obi~avaju prou~iti Allahove rije~i izKurana:

Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On oìvi zemlju nakonmrtvila njezina. (Kuran, 30:50)

I ovaj je hadis la` i potvora na Allaha i Njegova Poslanika. Nije Allah, dèlle {anuhu,rekao: Pogledaj u tragove Allahovih stopala. Tragovi Njegove milosti u ovom ajetu jeste

rastinje koje ni~e iz zemlje.Svaki hadis koji govori o tome da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vidio

Allaha, dèlle {anuhu, svojim o~ima jo{ na dunjaluku, predstavlja la` koju niko od iskrenihmuslimana na ~elu s islamskom ulemom nije rekao.

DA LI JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE

SELLEM, VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHUAshabi Poslanika, a. s., razi{li su se oko pitanja da li je Poslanik, a. s, vidio Allaha, d`.{.,

u no}i Miradà!? Ibn-Abbas i skupina ashaba mi{ljenja su da je Poslanik, a. s., vidio svogaGospodara u no}i u kojoj ga je Allah, dèlle {anuhu, uzdigao k Sebi (iznad sedam nebesa).S druge pak strane, Ai{a, neka je Allah zadovoljan s njom, tvrdi da Poslanik nije vidioAllaha, dèlle {anuhu, u no}i Miradà. Ne prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, ni{ta uvezi s ovom temom, a niti ga je ona upitala o tome.6 Ni njezin otac Ebu-Bekr nam nepripovijeda ni{ta o tome.

[to se ti~e hadisa u kojem stoji da je Ai{a pitala Ebu-Bekra da li je Poslanik, a. s., vidio


21/62

Najbolja oporuka 27

Allaha, dèlle {anuhu, te joj on odgovorio potvrdno, a ljudima je govorio da Ga nije vidio, toje obi~na la` i potvora na Ebu-Bekra, radijallahu anhu.

Zbog toga Kadi Ebu-Jala kaè da su predanja od imama Ahmeda razli~ita u vezi s ovim

pitanjem, i kako je najispravnije re}i:- da li je Muhammed, a. s., vidio Uzvi{enog Allaha svojim o~ima?;- da li Ga je vidio o~ima svoga srca?;- vidio ga je, ali ne o~ima srca niti o~ima vida!

POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE

SELLEM, NIJE VIDIO ALLAHA,D@ELLE [ANUHU, NA ZEMLJI

Muslimani su se sloìli da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vidio Allaha, dèlle{anuhu, na Zemlji, niti je pak rekao da se On Uzvi{eni spu{ta na Zemlju.

Ono {to je vjerodostojno od hadisa Poslanika, a. s., jesu njegove rije~i: Na{ se Gospodarspu{ta na zemaljsko nebo u zadnjoj tre}ini svake no}i, pa kaè: Ko Me moli pa da mu

usli{am, ko od Mene traì pa da mu dam, ko se od mene oprostu nada pa da mu oprostim?(Prenosi Buhari) Allah se spu{ta na zemaljsko nebo, pa se ponosi Svojim robovima naArefatu me|u Svojim melekima i kaè: Pogledajte Moje robove! Do{li su Mi pra{njavi irazbaru{eni. [ta to oni ele? [ta to oni ele? (Prenosi Muslim)7

Neki kaù da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, dèlle {anuhu, nakonnjegovog silaska sa Hiraa, gdje mu je Dìbril, a. s., po prvi put dostavio objavu. To je bezikakve sumnje gre{ka, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaè: I dok sam silazio (saHiraa) ~uo sam neki glas. Podigoh svoju glavu te vidjeh meleka koji mi je do{ao na Hiri kako

sjedi na prijestolju izme|u neba i Zemlje. (Prenose Buhari i Muslim)Iz ovog se hadisa jasno vidi da je Poslanik, a. s., rekao da je vidio meleka od kojeg se

prestra{io. Me|utim, neki su rije~ melek (an|eo) pro~itali kao Melik (Vladar) i time sudokazali svoju tvrdnju da je to bio Allah, dèlle {anuhu, {to je o~ita gre{ka i zabluda.

Ukratko, svi hadisi koji govore o Poslanikovom vi|enju Allaha, dèlle {anuhu, na

6 Naprotiv, u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa se od Mesruka prenosi da je Ai{a,radijallahu anha, rekla: Ja sam prva iz ovog ummeta koja je Poslanika, sallallahu alejhi ve

sellem, pitala o tome, pa mi je on odgovorio: Ono {to sam vidio bio je Dìbril. (Muslim 1:159) 7 [ta to oni èle? - na~in na koji se Allah, dèlle {anuhu, obra}a melekima, ne zbogneznanja ve} zbog ponosa na Svoje robove koji su se prihvatili Njegovih propisa i nare|enja.


22/62

28 Najbolja oporuka

dunjaluku, predstavljaju obi~nu la` i potvoru na Allaha, dèlle {anuhu, i Poslanika, a. s. Uovome se sloìla sva islamska ulema i stru~njaci hadisa. A i oni koji tvrde da je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, dèlle {anuhu, prije smrti, takva je tvrdnja prepuna

laì i potvore jer su se svi muslimani sloìli na tome da niko od ljudi ne moè na dunjalukuvidjeti Allaha, dèlle {anuhu, svojim o~ima, (a ni srcem) {to isto vaì i za poslanikaMuhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nuvas b. Seman prenosi od Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, da je u toku govora o Dedàlu rekao slijede}e: Znajte da niko od vas ne}evidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre. (Prenosi Muslim)

(Pred Sudnji dan bit }e ljudi koji }e Dedàla smatrati svojim bogom zbog ~uda koja }e imovaj la`ljivac prikazivati. - Prim. prev.)

Ono {to vjernici iskrenih i ~istih srca mogu doìvjeti kada se govori o Gospodaru, dèlle

{anuhu, jeste hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na pitanje Dìbrila o ~estitosti(ihsan) odgovorio: êstitost je da robuje{ Allahu kao da Ga vidi{, jer ako ti Njega ne vidi{,pa zaista On tebe vidi. (Prenosi Buhari)

STANOVNICI D@ENNETA VIDJET ]E

ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, U D@ENNETUVjernici }e u Dènnetu svojim o~ima vidjeti Allaha, dèlle {anuhu. Mutevatir hadisi

govore o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Zaista }ete vi vidjeti svogaGospodara kao {to vidite podnevno sunce kojeg ne zaklanjaju oblaci. I vidjet }ete Ga kao{to vidite puni mjesec kojeg ne zaklanjaju oblaci, i bit }ete svjesni onoga {to vidite. (PrenosiBuhari)

êtiri su dènneta irdevsa. Dva dènneta ~ije su posude i ukrasi od zlata i ono {to jeu njima. I dva dènneta ~ije su posude i ukrasi od srebra i ono {to je u njima. A izme|udènetlija i gledanja u njihovog Gospodara stoji samo zastor gordosti na Njegovom licu uDènnetu Adn. (Prenosi Buhari)

Kada se dènetlije smjeste u Dènnet, bit }e im re~eno: O stanovnici Dènneta! Imatesusret s Allahom, On eli od vas da ga ispunite! Re}i }e: A {ta je to (toliko va`no)? Zar namlica nije osvijetlio, djela nam na mizanu te{kim u~inio, u Dènnet nas uveo i od vatre nassa~uvao!? Tada }e On otkriti Svoj zastor i oni }e gledati u Njega. A ni{ta im ne}e ljep{e datiod gledanja u Njega. To je dodatak koji }e im se dati. (Prenosi Muslim)

Ovo su sve vjerodostojni hadisi koje su sva prija{nja islamska pokoljenja prihvatila ipriznala bez ikakve polemike ili raspravljanja. Ovo su hadisi na kojima se sloìla sva ulema


23/62

Najbolja oporuka 29

ehli-sunneta. Istinitost ovih hadisa opovrgavaju samo dèhmije8, mutezilije9 i rafida: sektekoje pori~u Allahova, dèlle {anuhu, svojstva. Oni su najgora stvorenja kod Uzvi{enogAllaha.

ZABLUDA ONIH KOJI SMATRAJU DA JEPOSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM,

VIDIO SVOGA GOSPODARA JO[ NA DUNJALUKU

Ima ljudi koji smatraju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jo{ na dunjaluku vidioAllaha, dèlle {anuhu. To je zabluda koju smo prije objasnili. Me|utim, ima i takvih ljudi kojivjeruju da oni Allaha, subhanehu ve teala, vide u nekim osobama, tj. u nekim dobrim ljudima,u nekim vladarima i tome sli~no. Takvi su ljudi u ve}oj zabludi i kufru ~ak i od kr{}ana kojismatraju da se Allah, dèlle {anuhu, prikazao ljudima u liku Isaa, (Isusa) alejhis-selam. Onisu gora stvorenja od sljedbenika Dedàla, koji }e se pojaviti neposredno pred Sudnji dan.Dedàl }e re}i ljudima da je on njihov gospodar, naredit }e nebu spu{tanje ki{e {to }e se idesiti, a zemlja }e svoje plodove odmah dati i blago }e se sa zemlje razotkriti. Upravo je odovoga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio svoj ummet, pa kaè: Ljudima doSudnjeg dana ne}e biti ve}e smutnje od Dedàla. (Prenosi Muslim)

Kada neko od vas sjedne u namazu, neka traì uto~i{te kod Allaha od ~etiri stvari ineka kaè: Allahu moj, ja se Tebi utje~em od dèhenemske kazne, i utje~em Ti se odkaburske kazne, i utje~em Ti se od smutnje ìvota i smrti, i utje~em se Tebi od smutnjeDedàla. (Prenosi Muslim)

Dedàl }e za sebe tvrditi da je gospodar, stvoritelj, zbog toga }e on ljudima biti najve}a

8 Dèhmije - Zabludjela stranka ~iji je osniva~ Dèhm b. Safvan. Pori~u Allahova, dèlle{anuhu, svojstva i smatraju da je ~ovjek prinu|en na djela koja ~ini bez ikakve slobodnevolje izbora. Od njihovog je vjerovanja prolaznost Dènneta i Dèhennema i smatraju da jeiman puka spoznaja Allaha, dèlle {anuhu. Dèhm b. Safvan je ovo vjerovanje naslijedio odDàda b. Dirhema, ovaj od Ebana b. Semana, a ovaj od Taluta, sina sestre Lubejd b.Easama, prokletog sahira (jevrej) koji je podmetnuo sihr Poslaniku, sallallahu alejhi vesellem.

9 Mutezilije - Sljedbenici Vasila b. Ata i Amra b. Ubejda. Nazvani su ovim imenom zbognjihovog napu{tanja predavanja Hasana Basrija s kojim su se sukobili u vezi s pitanjemvelikih grje{nika. Njihovo se (ne)vjerovanje sastoji od pet ta~aka: 1. poricanje Allahovogodre|enja; 2. poricanje Allahovih svojstva, dèlle we ala; 3. Allahova, dèlle {anuhu, du`nost

je ispuniti prijetnju onome kome je zaprijetio; 4. ~injenjem velikog grijeha ~ovjek izlazi izimana, ali ne postaje nevjernik; 5. nare|uju dobro i odvra}aju od zla time {to druge prisilavajuda prihvate njihovo vjerovanje i pozivaju u borbu protiv legalno izabranih islamskih imama.


24/62

30 Najbolja oporuka

smutnja, ~ak je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njemu rekao: Zaista je on }orav, ava{ Gospodar nije }orav. Znajte da niko od vas ne}e vidjeti svoga Gospodara sve dok neumre. (Prenosi Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim je hadisom nagovijestio muslimanima dvaznaka po kojima }e poznati svoga Gospodara, jer je znao da }e od ljudi biti i zalutalih koji }evidjeti njihovog gospodara jo{ na dunjaluku u slici ~ovjeka ili tome sli~no. Od tih zabludjelih(nevjernika) jesu i (dervi{ke) stranke poznate pod imenom el-hululije i el-itihadije.

EL-HULULIJE I EL-ITIHADIJE

To su ljudi koji vjeruju da se Allah, dèlle {anuhu, pretopio u neka bi}a, tj. u nekimpredmetima. To je vjerovanje kr{}ana koji vjeruju da je Isa, sallallahu alejhi ve sellem, bog,ili kao {to vjeruju {iije da Alija, radijallahu anhu, posjeduje boànska svojstva, ili kao {to nekivjeruju da su se njihovi {ejhovi pretopili u Allaha, dèlle {anuhu, ili u neke lijepe boànstveneslike.

Od ovih sekti ima i takvih koji vjeruju da se Allah, dèlle {anuhu, potpuno utopio ustvorenja i da je sve {to je stvorio (tj. da je sve stvoreno), dio bi}a Uzvi{enog Allaha (On je

visoko iznad onoga {to mu nevjernici pripisuju). Smatraju da se Allah, dèlle {anuhu, nalaziu svemu pa i u psima, svinjama i ovodunjalu~kim prljav{tinama. Ovo vjerovanje zastupajuheretici poput Ibn-Arabija10, Ibn-Sebina, i Ibn-arida.

Vjerovanje svih Allahovih poslanika, vjerovjesnika, muslimana, pa ~ak i nekih sljedbenikaKnjige jeste da je Allah Stvoritelj svih svjetova. On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {toje izme|u njih. On je Gospodar veli~anstvenog Ar{a (prijestolja), i sva stvorenja su Njegovirobovi koji Njega trebaju a On je potpuno neovisan od njih. On je iznad nebesa, iznad Ar{a,visoko iznad svega onoga {to je Stvorio. Pa i pored toga On je sa Svojim robovima ma gdje

god bili (sluhom, vidom i znanjem):On je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju u {est dana, zatim se uzdigao nadAr{om. Zna {ta ulazi u Zemlju i {ta izlazi iz nje, i {ta se spu{ta iz neba, a {tauzlazi u njega; i On je sa vama ma gdje bili; a Allah vidi ono {to radite(Kuran, 57:4)

10 Muhjidin b. Arebi - autor poznatih djela iz oblasti tesawufa, tj. sutizma. On je rekao:Gospodar je rob, a rob je Gospodar. Zbog ove izjave islamska ulema proglasila ga jeotpadnikom od islama. (Minhad`-ul-firkati en-nadìje - autor: Muhammed Dèmil Zejnu)


25/62

Najbolja oporuka 31

KU.R EL-ITIHADIJAGORI JE OD KU.RA JEVREJA I KR[]ANA

Ti nevjernici govore da svojim o~ima vide Allaha, dèlle {anuhu, da sa Njim sjede, a nekiod njih kaù da ~ak i pri~aju sa Njim (Allah, d`. {.,visoko je iznad onoga {to Mu pripisuju).Ima ih i koji tvrde da Allaha, d`.{., vide u nekoj osobi ili li~nosti. Ovi }e se ljudi prinuditi napokajanje, a ako odbiju da se pokaju, onda }e im se vratovi presje}i jer su kafiri - nevjernici.Oni su gori od jevreja i kr{}ana koji su rekli:

Allah je - Mesih, sin Merjemin. (Kuran, 5:72)Mesih Isa, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti je poslanik visokog ugleda kod Allaha,

dèlle {anuhu, na dunjaluku i ahiretu. Oni koji su rekli da se Isa pretopio u Allaha, d`.{., pravisu nevjernici jer su Allahu druga pripisali:

I govore: Uzeo je Milostivi dijete. Doista iznosite stvar stra{nu. Gotovo dase od toga nebesa rascijepe, i raspukne Zemlja, i razore brda ru{enjem, {to

prizivaju Milostivom dijete! A nije Milostivom potrebno da uzima dijete. Svakoko je na nebesima i Zemlji, samo }e do}i Milostivom kao rob. (Kuran, 19:88-

93)Pa {ta onda re}i za one koji vjeruju da su neke li~nosti i osobe dio Allaha, d`.{.!? To je

jo{ gori kufr od kufra nekih {iija koji vjeruju da je Alija, radijallahu anhu, boànstvo. Te je ljudeAlija pohapsio jo{ u vrijeme njegove vladavine. Dao im je rok od tri dana ne bi li se pokajali.Nakon {to su ovi odbili da se pokaju, Alija i jedan dio ashaba sloìli su se oko toga da se ovinevjernici kazne spaljivanjem. Jedino je Ibn-Abbas rekao da se oni ubiju sabljom, a nespaljivanjem.


26/62

32 Najbolja oporuka

KULT LI^NOSTI11

Ko vjeruje da mu neki {ejh moè dobaviti opskrbu mimo Allaha, d`.{., ili on prinosi rtvuu ime tog {ejha, ili ga oboàva ~ine}i mu sed`du, njemu ili nekom drugom, ili traì oprosta,sevapa ili pomo} od drugih mimo Allaha, dèlle {anuhu, ili se oslanja na nekog mimo Allaha,takve stvari ga na taj na~in izvode iz vjere i on postaje kafir jer su to svojstva kojim seodlikuje samo Gospodar Allah, d`.{. To je {irk i najve}a zabluda. Od tih }e se ljudi potraìtida se pokaju, a ako to odbiju, izvr{it }e se egzekucija nad njima.

Allah, d`.{., poslao je poslanike i njima knjige objavio sa jasnom porukom da samo Njegaoboàvamo i da Mu nikog ravnim ne smatramo.

ROBOVANJE ALLAHU, D@ELLE VE ALA,OSNOVA VJERE SVIH POSLANIKA

Oni koji su mimo Allaha, d`.{., druge prizivali kao {to su poklonici Sunca, Mjeseca,zvijezda, Uzejra, meleka, Lata i Uzaa, nisu vjerovali da su ta stvorenja, ustvari, Stvoritelj.Nisu vjerovali da oni spu{taju ki{u ili da oni daju da ni~u plodovi. Oni su sve to oboàvali, a,tako|er, i grobove nekih poslanika, vjeruju}i i govore}i da ih oboàvaju samo da se putemnjih Allahu {to vi{e pribliè. Smatrali su ih svojim zagovara~ima kod Allaha, d`.{.

Allah, dèlle {anuhu, poslao je ljudima poslanike da im zabrane da mimo Njega nekogdrugog oboàvaju i da dove samo Njemu upu}uju. Uzvi{eni kaè:

Reci: Prizivajte one koje, pored Njega, smatrate bogovima, - ali vas onine}e mo}i nevolje osloboditi niti je izmijeniti. Oni kojima se mole sami traèna~ina kako }e se {to vi{e Gospodaru svome pribliìti, i nadaju se milostiNjegovoj i pla{e se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba~uvati. (Kuran, 17:56-57)

Reci: Prizivajte one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ni{ta

11 Ima ljudi koji pretjeruju u svojoj ljubavi i odanosti prema drugim ljudima. Od njih su u~inilisvoje bogove i svoje idole kao {to je to slu~aj s kr{}anima koji vjeruju da je Isa, alejhis-selam, sin Uzvi{enog Allaha, ili kao {to neke {iijske stranke smatraju Aliju, radijallahu anhu,za svog boga. Svako ko vjeruje da neki ~ovjek, ma koliko dobar on bio, posjeduje boànskasvojstva koja posjeduje samo Allah, dèlle ve ala, jeste mu{rik, kafir. Prim. prev.


27/62

Najbolja oporuka 33

nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; nemaju oni u njimanikakva udjela, i nema On me|u njima nikakva pomaga~a. I ne}e koristitikod Njega posredovanje, izuzev kome On dopusti. (Kuran, 34:22-23)

Ovim je ajetom Allah, d`.{., obavijestio ljude da sve ono {to prizivaju mimo Njega neposjeduje ni koliko trun vlasti jer On nema pomaga~a nikakvog i ne postoji me|u stvorenjimaniko ko posjeduje mo} i snagu da bi se ljudi njime pomagali mimo Allaha, dèlle {anuhu, i nikokod Njega ne moè posredovati osim s Njegovom dozvolom. Uzvi{eni kaè:

I koliko ima meleka u nebesima ~ije posredovanje ne}e ni{ta koristiti, izuzevnakon {to dopusti Allah za koga ho}e i bude zadovoljan. (Kuran, 53:26)

Zar uzimaju mimo Allaha posrednike? Reci: Zar iako ne vladaju ni~im,niti razumiju? Reci: Allahovo je svako posredovanje, Njegova je vlast nebesa i

Zemlje, zatim se Njemu vra}ate. (Kuran, 39:43-44)I oboàvaju mimo Allaha ono {to im ne {teti niti im koristi, i govore: Ovo

su posrednici na{i kod Allaha! Reci: Obavje{tavate li Allaha o kakvoj stvari nanebesima i na Zemlji koju On ne zna!? (Kuran, 10:18)

Ibadet Allahu, d`.{., predstavlja osnovu vjerovanja s kojim je On poslao poslanike iobjavio knjige:

I pitaj onog koga smo prije tebe poslali od poslanika Na{ih, jesmo li u~inilimimo Milostivog bogove da budu oboàvani? (Kuran, 43:45)

Svakoj smo zajednici poslanika poslali: Allahu robujte, a taguta se klonite!(Kuran, 16:36)

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nemaboga osim Mene, zato samo Meni robujte. (Kuran, 21:25)

ISPRAVNO JE VJEROVANJETEVHID MUHAMMEDA, A S

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je u tevhid i svoj je ummet istom podu~avao.Jednom prilikom je do{ao jedan ~ovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu:Kako Allah eli, a i ti. Poslanik mu na to odgovori: Zar si me s Allahom izjedna~io? Reci:Kako jedino Allah eli. (Prenosi Ahmed)

Nemojte re}i: Kako Allah èli i Muhammed, ve} recite: Kako Allah èli, pa zatimMuhammed. (Prenosi Ibn-Madè)

Tako|er je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio da se zaklinjemo ne~im drugimosim Allahom, dèlle {anuhu, pa kaè: Ko se zbog ne~ega zaklinje, pa neka se samoAllahom zaklinje ili neka {uti. (Prenosi Buhari)


28/62

34 Najbolja oporuka

Ko se zakune ne~im drugim, a ne Allahom, po~inio je {irk. (Prenosi Tirmizi)Ne uzdiìte me kao {to su kr{}ani uzdigli sina Merjemina; pa ja sam samo rob, a vi

recite: Allahov rob i poslanik. (Prenosi Buhari)

Islamska se ulema sloìla na tome da nije dozvoljeno ~ovjeku zaklinjati se ne~im drugimmimo Allaha, d`.{., kao npr.: Tako mi Kabe, Tako mi Kurana, i tome sli~no.

KABURI NISU BOGOMOLJE

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se kaburi pretvaraju u bogomolje, te

kaè u momentima ispu{tanja svoje plemenite du{e: Prokletstvo je Allahovo na jevrejima ikr{}anima, grobove su svojih poslanika za bogomolje uzeli. (Prenosi Buhari)Ai{a, radijallahu anha, kaè: Da nije bilo ove zabrane ljudi bi njegov grob (turbe) podigli.

Me|utim, on je prezirao da mu se grob mesdìdom u~ini.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaè: Zaista narodi koji su bili prije vas, grobove su

svojih poslanika bogomoljama u~inili. Nemojte moju ku}u kao mjesto okupljanja u~initi, a isvoje ku}e nemojte u grobove pretvoriti. I donosite salavat na mene ma gdje god bili jerzaista va{i salavati stiù do mene. (Prenosi Ebu-Davud)

Islamska se ulema slaè u tome da je zabranjeno obavljanje namaza naspram grobovai na groblju. Tako|er je zabranjena gradnja dàmija na groblju ili naspram grobova. Odsunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste klanjanje dènaza-namaza muslimanimai stajanje nad njihovim kaburima u momentima ukopavanja. Uzvi{eni Allah, o munaficimakaè:

I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, i ne stoj nad kaburomnjegovim. (Kuran, 9:84)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje je ashabe podu~io {ta trebaju re}i pri ulasku u

groblje ili pri prolasku pored groblja: Esselamu alejkum, stanovnici boravi{ta naroda muminskog.In{allah, mi }emo se sa vama susresti. Allah se smilovao prija{njima od nas i kasnijim. MolimAllaha da oprosti i nama i vama. Allahu na{, nemoj nam njihove sevape uskratiti (podari i namasevape za djela koja ~inimo kao {to si i njih za ta djela nagradio) i nemoj nas nakon njih naku{nju stavljati. Oprosti nama i njima. (Prenosi Muslim)


29/62

Najbolja oporuka 35

POVODI POJAVE [IRKA

Jedan od glavnih povoda oboàvanja kipova od ljudi jeste njihovo veli~anje grobovadobrih ljudi i oboàvanje istih. Uzvi{eni kaè:

Pa su rekli: Ne napu{tajte nipo{to bogove svoje, i ne napu{tajte nipo{toVedda, niti Suvaa, niti Jegusa i Nesra. (Kuran, 71:23)

U komentaru ovog ajeta stoji da su ovo imena dobrih i pobo`nih ljudi nakon ~ije su smrtiljudi iz njihovog plemena po~eli kruìti oko njihovih grobova, a zatim, nakon toga, po~eli ihoboàvati. Zbog toga je ulema zabranila hadìjama potiranje {akama od groba Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, tako|er, i ljubljenje istog. Ako je ljubljenje i~ega dozvoljeno, ondaje to ljubljenje Hadèrul-esveda (jer je to od sunneta), isto tako, dozvoljeno je da se Kabamoè doticati.12

VJEROVANJE EHLI-SUNNETA O KURANU

Kuran koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, to je onaj Kuran kojimuslimani ~itaju i upisuju ga u njihove mushafe.13 Kuran jeste govor Allaha, dèlle {anuhu,i ni~iji drugi, pa makar ga ljudi ~itali i dostavljali svojim pokretima i glasovima. Govor pripadaonome koji je po prvi put izgovorio sadràj tog govora, a ne onome koji taj govor prenosi ilidostavlja. Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:

Ako te neki od mnogoboàca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{aoAllahove rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. (Kuran,9:6)

Ovaj se Kuran nalazi u Knjizi ~uvanoj, kako Allah, d`.{., kaè:A ovo je Kuran veli~anstveni, na plo~i pomno ~uvanoj. (Kuran, 85:21 22)On je, zaista, Kuran plemeniti u Knjizi bri`ljivo ~uvanoj. (Kuran, 56:77 78)Kuran je Allahov, d`.{., govor zapisan slovima, sa svojim zna~enjem i redoslijedom.

Shvatanje kuranskih izraza bolje je od samog pam}enja Kurana. Ebu-Bekr i Omer, radijallahuanhuma, govorili su: Vi{e volimo shvatiti Kuran nego li ga u~iti napamet.

12 Ali, ne smije se vjerovati da Kaba moè od ~ovjeka otkloniti {tetu niti mu kakvu korist

moè dobaviti. Dodirivanje Kabe treba biti iz radoznalosti i znatièlje, a nikako zbog vjerovanjada ona u sebi ima beri}eta koji ljudi dobavljaju sebi putem dodirivanja iste. (Prim. prev.) 13 Mushaf je knjiga u kojoj je sabran Kuran.


30/62

36 Najbolja oporuka

Ako muslimani upisuju Kuran u mushafe ne vokaliziraju}i pri tome ajete, dozvoljeno je.Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upisivali su Kuran bez ikakve vokalizacije. Tozato {to su bili Arapi koji su govorili knjièvnim jezikom Kurana. Upravo je takve mushafe

Osman, radijallahu anhu, razaslao po islamskim podru~jima u vremenu tabiina. Nakon togase pro{irio dijalekt (me|u Arapima) pa su kuranski ajeti vokalizirani crvenom tintom. Jedandio u~enjaka je to odmah osudio smatraju}i to novotarijom, dok su neki u~enjaci rekli da jeto dozvoljeno zbog potrebe koja se ukazala. Ispravno je da u tome nema nikakve {tete,naprotiv, korist od toga je o~igledna.

Od toga je i potvr|ivanje istinitosti rije~i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ZaistaAllah govori glasom (koji se ~uje). (Prenosi Buhari)

... I pozvat }e Adema, a. s., glasom. (Prenosi Buhari)

Ovo je vjerovanje selefu-saliha iz ovog ummeta a i vjerovanje svih imama koji su ispravnoslijedili sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Islamski u~enjaci kaù da je Kuran Allahov, d`.{., govor koji nije stvoren ma gdje god se~itao i upisivao. Nije dozvoljeno re}i kada ~ovjek ~ita Kuran da je to njegovo ~itanje stvoreno,jer on ~ita objavljeni originalni Allahov govor, tj. Kuran. Ali i ne treba re}i da to ~itanje nijestvoreno jer u to ulaze postupci ~ovjeka, a zna se da su oni stvoreni. Niko od prvih generacijaislama nije rekao da su glasovi ljudi kojima ~itaju Kuran oduvijek. Naprotiv, selefus-salihporekli su rije~i onih koji kaù da ~ovjekov govor u kome ima Kurana nije stvoren.

[to se ti~e onih koji kaù da je tinta kojom su ispisane Allahove, d`.{., rije~i oduvijek, pa tosu najve}e neznalice i najve}i nepoznavaoci sunneta. Allah Uzvi{eni, kaè:

Reci: Kad bi more bilo tinta da se ispi{u rije~i Gospodara moga, more bipresahlo, ali ne i rije~i Gospodara moga, pa i kad bismo donijeli sli~no njemu.(Kuran, 18:109)

Tako|er, ko pridoda ne{to sunnetu i kaè da su izrazi ljudi oduvijek, onda je on zabludjelinovator. Isti je kao oni {to pori~u sunnet govore}i da Allah ne govori ni slovom ni glasom.Nasuprot njima oni koji govore da je papir, koà i dio zida Allahov govor, isti su kao oni {to

kaù da Allah nije govorio Kuranom i nije Kuran Njegov govor. Ovo pretjerivanje upotvr|ivanju isto je kao i pretjerivanje u poricanju. Oba su ova pretjerivanja izvan okvirasunneta i dèmata.

Obaveza je re}i da ovaj Kuran na arapskom jeziku predstavlja originalan Allahov, dèlleva ala, govor. U to spadaju kuranska slova i njihovo zna~enje. Potvr|ujemo da ono {to seu mushafu nalazi, od njegove prve do njegove zadnje strane, jeste Kuran, bio on vokalizirankao danas ili nevokaliziran kao u vrijeme ashaba. Nije dozvoljeno da se me|u muslimanepro{iri smutnja novotarijom i govornom polemikom koja u sebi nema nikakve biti a ni

stvarnosti. Nije dozvoljeno ubaciti u vjeru ono {to nije od nje.


31/62

Najbolja oporuka 37

OBAVEZA PO[TOVANJA ASHABANa{a je du`nost ravnopravno po{tovati ashabe, a posebno one koji su bili bliì Poslaniku,

sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dèlle {anuhu, je pohvalio ashabe Njegovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, i sve one {to ih u dobro~instvu slijedi{e. On, Uzvi{eni, obavijestioje da je njima zadovoljan, a i da su oni Njime zadovoljni. Na mnogim mjestima u KuranuUzvi{eni ih je spomenuo, kao na primjer:

Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi premanevjernicima, a samilosni me|u sobom; vidi{ ih kako ruku ~ine i licem na tle

padaju ele}i Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragoviod padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A i u Indìlu: oni su kaobiljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda u~vrsti, i on oja~a, i ispravi se nasvojoj stabljici izazivaju}i divljenje sija~a, - da bi On s vjernicima najedionevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ~ine Allah obe}ava oprost i nagraduveliku. (Kuran, 48:29)

Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernostzakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, inagradit }e ih skorom pobjedom. (Kuran, 48:18)

U Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhive sellem, kaè: Ne psujte (grdite) moje ashabe! Tako mi Onog u ijoj je ruci moja du{a,kada bi neko od vas udijelio zlata koliko brdo Uhud, ne bi dostigao ni polovinu {ake (onoga{to su oni udijelili).

Od Alije ibn Ebu-Taliba prenosi se da je rekao: Najbolji ljudi iz ovog ummeta nakonPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jesu Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah njima zadovoljan.Poslanikovi ashabi sloìli su se na vjernost Osmanu nakon smrti Omera, neka je Allah njimazadovoljan. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Hilafet po metoduposlanstva bit }e trideset godina. Zatim }e postati kraljevina. (Prenosi Ahmed)

Prihvatite se moga sunneta (postupka) i sunneta pravednih halifa nakon mene. vrstose njega drìte i o~njacima ga pregrizite. I ~uvajte se novotarija jer je svaka novotarijazabluda. (Prenosi Ebu-Davud)

Zadnji od pravednih vladara islamske dràve bio je Alija b. Ebu-Talib. Islamski u~enjacii muslimani - sunnije sloìli su se oko toga da treba po slijede}em redoslijedu govoriti ko jenajbolji od ashaba: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija. O ovom redoslijedu govori veliki brojhadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje ne}emo na ovom mjestu spominjati.


32/62

38 Najbolja oporuka

Ne ulazimo u to zbog ~ega su se ashabi razi{li u nekim stvarima jer pouzdano znamo daima dosta potvorenih laì kada je u pitanju neslaganje izme|u njih. Oni su svoje odlukedonosili nakon dugog razmi{ljanja i razmatranja, pa ko je pogodio istinu njemu dvostruka

nagrada, a ko je od njih pogrije{io bit }e mu opro{teno zbog njegovih ranijih djela. A oni nisu~inili hr|ava djela jer je Allah, d`.{., njima odredio Njegovo dobro~instvo. Oni su najboljageneracija i nara{taj koji se ikada pojavio na ovom dunjaluku: Najbolji su ljudi, moj nara{tajkome sam ja poslat. Pa zatim oni koji do|u iza njih. (Prenosi Buhari)

Tako|er, porodica Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, polaè pravo na na{e po{tovanjekoje smo im du`ni ukazati. Allah, tebareke ve teala, Poslanikovoj je porodici dodijelio petinuratnog plijena i naredio nam je da donosimo salavat i na njih kada donosimo salavat naPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U~e}i nas tome, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

kaè: Allahu moj, smiluj se Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao {to si se smilovaoIbrahimu i porodici Ibrahimovoj. Ti si Hvaljeni, Veli~anstveni. I blagoslovi Muhammeda iporodicu Muhammedovu, kao {to si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. (PrenosiBuhari)

Porodica Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, jesu upravo oni kojima je milostinjazabranjena. Ovo je stav [afije i imama Ahmeda ibn Hanbela jer je Poslanik, alejhis-selam,rekao: Sadaka nije dozvoljena Muhammedu i njegovoj porodici. (Prenosi Muslim)

Allah, tebareke ve teala, kaè:

Doista Allah èli odstraniti od vas ne~isto}u, o porodico Poslanikova, ipotpuno vas o~istiti. (Kuran, 33:33)

Neki su muslimani od prvih pokoljenja govorili da je ljubav prema Ebu-Bekru i Omeruznak iskrenog imana dok je mr`nja prema njima pravo licemjerstvo. U poznatim zbirkamaposlanikovih hadisa stoji hadis u kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abbasukada mu se ovaj poàlio na negodovanje nekih ljudi prema njemu: Tako mi Onoga u ijoj jeruci moja du{a, oni ne}e u}i u Dènnet dok vas ne zavole zbog mene. (Prenosi Tirmizi)

Zaista je Allah izabrao potomke Ismailove; zatim je izabrao potomke Kenaneta izme|upotomaka Ismailovih; a od Kenaneta je izabrao Kurej{ije; a od Kurej{ija je izabrao potomkeHa{ima; a od potomaka Ha{ima je izabrao mene. (Prenosi Muslim)

Kada je Osman, radijallahu anhu, ubijen, nastaje smutnja me|u muslimanima jer su se utim trenucima odvojili oni koji su voljeli Osmana pa ~ak i pretjerivali u ljubavi prema njemu ipo~eli su grditi Aliju jer su smatrali da je on krivac za Osmanovu smrt (ovaj slu~aj predstavljahistorijsku podvalu sunnijama od njihovih neprijatelja {iija). Pretjeranu ljubav prema Osmanuiskazivali su stanovnici [ama, dok su pretjeranu ljubav prema Aliji pokazivali stanovnici

Iraka. Kasnije su jedni po~eli osu|ivati Aliju, dok su ovi drugi osu|ivali Osmana. Nakon togasu u svom pretjerivanju oti{li toliko daleko da su po~eli psovati Ebu-Bekra i Omera. Ti sunovatori bili povod velikog isku{enja muslimanima tog doba. Ono {to je ispravno u vezi s


33/62

Najbolja oporuka 39

ovim pitanjem jeste iskazivanje iskrene ljubavi i prema Osmanu i prema Aliji. Me|utim,Ebu-Bekr i Omer su u prednosti ispred njih jer ih je Allah, dèlle {anuhu, odlikovao nadostalim ashabima zbog njihovih zasluga koje su imali jo{ na po~etku islama. Razdor i

nesloga su Kuranom zabranjeni, dok je sloga me|u muslimanima izri~ito nare|ena - mo`daje pisac mislio na rije~i Allaha, dèlle {anuhu:

Svi se Allahovog uèta ~vrsto drìte i nipo{to se ne razdvajajte. (Kuran,3:103)

Mumin treba dobro provjeriti sve vijesti koje govore o ovoj temi i mora se dràti Allahovoguèta ~ije su osnove znanje i pravda i iskreno slije|enje, tj. prihvatanje Kurana i sunnetaPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kad su rafida ({iije) po~eli psovati ashabe, u~enjaci supo~eli nare|ivati kazne protiv onih koji su psovali ashabe. Nakon toga su {iije ashabe

proglasili nevjernicima o ~emu smo govorili na drugom mjestu.

MI SMO MUSLIMANI

Nije dozvoljeno da se ummet razdvaja zbog onih stvari koje im Allah, dèlle {anuhu, iNjegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali. Primjer su toga rije~i ~ovjeka koji

kaè: Ja sam {ekilija ili ja sam karfendija. To su nazivi o kojima Allah, dèlle {anuhu, nijenikakvog dokaza objavio. U Kuranu i sunnetu, a ni u postupcima prija{njih muslimana,nema predanja (koja dozvoljavaju muslimanu da se ponosi svojim porijeklom ili nacijom).Kada muslimana pitaju o tome, on treba odgovoriti: Ja sam musliman koji slijedi Kuran isunnnet.

Prenosi se da je Muavija ibn Ebi-Sufjan pitao Abdullaha ibn Abbasa: Slijedi{ li ti Aliju iliOsmana? Ne slijedim ni Aliju ni Osmana ve} slijedim postupak Poslanika, sallallahu alejhive sellem, odgovori Abdullah ibn Abbas.

Prija{nje su generacije govorile da sva ta slije|enja strasti vode u Vatru, dok su nekigovorili: Ne znam koja mi je Allahova blagodat ve}a, da li to {to me je uputio u islam ili to {tome je sa~uvao slijepog slije|enja ovih strasti. Allah, dèlle {anuhu, nas je u Kuranu nazvaomuslimanima, muminima i Njegovim robovima. Mi se ne smijemo odre}i imena kojim nas jeAllah, dèlle {anuhu, nazvao i preuzeti nadimke koje su ljudi sami sebi nadjenuli a o kojimane nalazimo nikakvog dokaza u Kuranu i sunnetu.


34/62

40 Najbolja oporuka

KO SU EVLIJEI KADA ÔVJEK POSTAJE EVLIJA?

Ne smije niko od ljudi druge ljude dovoditi u isku{enje ovim nazivima jer su najbolji me|unjima kod Allaha, dèlle {anuhu, oni koji Ga se najvi{e boje. Allahove, dèlle {anuhu, evlijejesu svi mumini koji Ga se boje i u Njega vjeruju:

Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estitisu oni koji vjeruju u Allaha, i Dan posljednji, i u meleke, i u Knjigu, i u

vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju ro|acima, i siro~adi, isiromasima, i putnicima - namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, ikoji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu,ispunjavaju, naro~ito oni koji su izdr`ljivi u neima{tini, i u bolesti, i u bojuljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje. (Kuran, 2:177)

Bogobojaznost je postupati po onome {to je Allah, dèlle {anuhu, naredio i napu{tanjeonoga {to je On zabranio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je o pravom stanjuAllahovih, dèlle {anuhu, evlija. U Buharijinoj zbirci vjerodostojnih hadisa od Ebu-Hurejrea

prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Uzvi{eni Allah kaè:Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdraè Meni

~ime Mi se Moj rob moè pribliìti jesu farzovi. Moj rob Mi se pribliùje nafilamasve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim ~uje,njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom udara i njegova noga kojom hodi.Ako Me zamoli, udovoljit }u mu, a ako zatraì Moju za{titu, za{titit }u ga.

Iz ovog se hadisa vidi da se pribliàvanje Allahu, dèlle {anuhu, moè najbolje ostvaritina dva na~ina; prvi je praktikovanjem Allahovih, dèlle {anuhu, farzova; drugi na~in se

postiè praktikovanjem nafile, tj. dobrovoljnih dobrih djela u Njegovo ime. Ova dva na~inapredstavljaju stupnjeve vjernika, onih prvih - uvijek prvih; to su oni sre}ni:

Dobri }e, zaista, u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovimprepoznat }e{ radost sretna ivota, dat }e im se, pa }e pi}e zape~a}eno piti, ~iji}e pe~at mo{us biti - i neka se za to natje~u oni koji ho}e da se natje~u!(Kuran, 83:22-26)

Allah, dèlle {anuhu, na mnogo mjesta u Kuranu podsjetio je na ova svojstva Njegovihevlija. Evlija je svaki onaj koji vjeruje u Allaha i boji se Njega i iskreno slijedi sunnet Njegovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.


35/62

Najbolja oporuka 41

MUMINI SU POMAGAÎ JEDNI DRUGIMA

Allah, subhanehu ve teala, obavezao je mumine da jedni drugima budu pomaga~i i dase zajedno bore protiv kafira sa kojima trebaju biti u stalnom neprijateljstvu:

O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebiza{titnici! A njihov je i onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati; Allahuistinu ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine. Zato tividi{ one ~ija su srca bolesna kako se ùre da s njima prijateljstvo sklope,govore}i: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah }e sigurno pobjedu

ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojimkrili, kajati, a oni koji vjeruju re}i }e: Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom,svojom najteòm zakletvom, da su zaista s vama? Djela njihova bit }e poni{tena,i oni }e nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah}e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, premavjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni }e se na Allahovom

putu boriti i ne}e se ni~ijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On dajekome ho}e - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. Va{i su za{titnici samo Allah

i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj koza za{titnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova stranasvakako }e pobijediti. (Kuran, 5:51-56)

U ovim je ajetima Allah, dèlle {anuhu, naglasio da je On za{titnik i prijatelj mumina, a iNjegov Poslanik i vjernici su prijatelji i za{titnici tog mumina, bez obzira kojem plemenu,naciji ili narodu pripadao:

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima. (Kuran, 9:71)Uistinu, koji vjeruju i isele se i bore imecima svojim i ìvotima svojim na

putu Allahovom, i koji daju uto~i{te i pomaù - takvi su za{titnici jedni drugih.(Kuran, 8:72)Zaista, vjernici su bra}a, zato izmirite bra}u svoju, i bojte se Allaha, da bi

vam se smilovao. (Kuran, 49:10)A u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji: Primjer vjernika u me|usobnoj

pa`nji, milosr|u i saosje}anju jeste primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, sviostali organi mu se odazovu i pridruè u bolu nesanicom i temperaturom. (Prenosi Buhari)

Mumin prema muminu jeste kao dijelovi jedne zgrade, jedan drugog u~vr{}uje.

I tada on svoje prste ispreplete. (Prenosi Muslim)Nijedan od vas ne}e biti pravi vjernik, dok ne bude elio svome bratu ono {to sam sebièli. (Prenose Buhari - Muslim)


36/62

42 Najbolja oporuka

Musliman je muslimanu brat; on ga ne}e o{tetiti, niti potcijeniti, niti ga ne cjedilu ostaviti.(Prenosi Muslim)

Allah, dèlle {anuhu, okarakterizirao je mumine kao me|usobne za{titnike i pomaga~e.

U~inio ih je bra}om koja se moraju pomagati i jedni prema drugima saosje}ati. Uzvi{eni jemuslimanima naredio slogu, a zabranio im je razdvajanje:

Drìte se Allahovog uèta, zajedno, i ne razjedinjujte se. (Kuran, 3:103)Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se

podijelili, Allah }e se za njih pobrinuti. (Kuran, 6:159)Pa kako da se pored svih ovih kuranskih i hadiskih tekstova ummet islama ponovo

razdvaja i razjedinjuje. Ve}ina njih ~ak ide u krajnost kada se, brane}i svoju skupinu, neprijateljskiodnosi prema drugoj skupini i to sve kao rezultat slije|enja strasti i prohtjeva bez ikakvog

dokaza od Allaha, d`.{.. Uzvi{eni je proglasio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevinim odonih muslimana koji se ovako pona{aju. Ovo su postupci karakteristi~ni za novotare poputHavaridà koji su napustili dèmat muslimana i dozvolili prolijevanje njihove krvi.

ALLAH, D@ELLE VE ALA, I NJEGOVPOSLANIK PREDNJAÊ U SVEMU

Du`nost nam je davati prednost onome ~emu su Allah, dèlle {anuhu, i Njegov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, dali prednost, trebamo ispoljavati iskrenu ljubav prema onome {toAllah, dèlle {anuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vole, trebamo mrziti ono{to On i Njegov Poslanik mrze, trebamo odvra}ati od onoga {to su On i Njegov Poslanikzabranili i trebamo biti zadovoljni od onoga od ~ega su Allah, d`.{., i Njegov Poslanik

zadovoljni. Mi moramo stremiti ka tome da muslimani budu kao jedna ruka, to se da razumjetiiz sadràja ajeta i hadisa koje smo naveli); pa kako onda da neki muslimani druge muslimaneprogla{avaju nevjernicima ili ih smatraju onima koji su zalutali (zbog me|usobnog neslaganjao doti~nom pitanju). Mo`da je istina na strani onoga koji je nekog muslimana osudio, me|utim,ako je njegov brat musliman pogrije{io u nekoj islamskoj problematici, onda to ne morazna~iti da je on kafir ili fasik. Naprotiv, Allah, d`.{., oprostio je zaborav i gre{ku ovomummetu, a u Kuranu stoji dova Poslanika i vjernika:

Gospodaru na{! Ne kazni nas ako zaboravimo ili pogrije{imo! (Kuran,

2:286)A u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji da je Allah, dèlle {anuhu, rekao:


37/62

Najbolja oporuka 43

Oprostio sam vam.Nije dozvoljeno da se muslimani razdvajaju i da svoje pravce nazivaju novatorskim

imenima o kojima ne postoje nikakvi dokazi iz Kurana i sunneta. Ovaj razdor me|u

muslimanima u op}em smislu rije~i, povod je neprijateljske dominacije nad ovim ummetom.To je zato {to su muslimani otkazali pokornost Allahu, dèlle {anuhu, i Njegovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je situacija poput rije~i Uzvi{enog:

Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: Mi smo kr{}ani, ali su i onidobar dio onoga ~ime su bili opominjani - izostavili, zato smo me|u njihneprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana ubacili. (Kuran, 5:14)

Onoga trenutka kada ljudi napuste neke Allahove, d`.{., propise i odredbe, me|u njima}e zavladati mr`nja i neprijateljstvo i propast }e zbog njihove razjedinjenosti. A kada se

sakupe i sloè, posti}i }e ono {to ele jer je sloga (me|u muslimanima) milost, a njihovo jerazilaènje kazna i patnja za njih.

NARE\IVANJE DOBRAI ODVRA]ANJE OD ZLA

Blagostanje i sloga islamskog ummeta ostvarit }e se samo preko ove uzvi{ene institucijekao {to je to rekao Allah, subhanehu ve teala:

I neka od vas bude zajednica koja }e pozivati dobru i nare|ivati dobro, azabranjivati nevaljalo; a ti takvi su oni koji }e uspjeti. (Kuran, 3:104)

Od nare|ivanja dobra jeste poziv ka slozi i razumijevanju me|u muslimanima, a ododvra}anja od nevaljalog i zla jeste zabrana razilaènja i sva|e me|u njima. Od odvra}anjaod zla jeste i sprovo|enje Allahovih, dèlle {anuhu, kazni za sve one koji su iza{li iz okvira[erijata.


38/62

44 Najbolja oporuka

KAZNA PREDVI\ENA ZA ONOG KOJIVJERUJE DA NEKO OD LJUDI POSJEDUJEBO@ANSKA SVOJSTVA ILI VJERUJE DA JE

NEKO BOLJI OD POSLANIKA,SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Ko vjeruje da je neki ~ovjek bog ili upu}uje dovu mrtvacu ili traì od njega opskrbu,pomo} i uputu ili mu ~ini sed`du, traìt }e se od tog ~ovjeka da se pokaje. Pa ako se pokaje(od tog kufra i {irka), ostavit }emo ga, u suprotnom nad njim }e se izvr{iti egzekucija.

Dalje, ko vjeruje da je neko od {ejhova bolji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ilivjeruje da ({ejh) ne mora biti pokoran Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, traìt }e se odnjega da se pokaje, u suprotnom nad njime }e se izvr{iti egzekucija.

Tako|er, od onih koji vjeruju da su neke evlije u dru{tvu sa Muhammedom, sallallahualejhi ve sellem, kao {to je Hidr bio sa Musaom, sallallahu alejhi ve sellem, (te pozivaju u

potpunu pokornost tim evlijama) traìt }e se da se pokaju, a ako to odbiju nad njima }e seizvr{iti egzekucija. To zato {to Hidr nije bio od ummeta Musaa, sallallahu alejhi ve sellem, nitije pak bilo nare|eno Musau da mu se pokorava. Naprotiv, Hidr je Musau, sallallahu alejhi vesellem, rekao: Ja poznajem znanje kojem me je Allah podu~io a koje ti ne zna{. A tipoznaje{ znanje kojem te je Allah podu~io, a ja ga ne znam. (Prenosi Buhari) Musa,sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslanik Izrael}ana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,kaè: Svaki je poslanik poslat svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima. (PrenosiBuhari)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jeste Poslanik ljudi i d ina. Ko vjeruje da posjedujebolje osobine od njega i da se on, sallallahu alejhi ve sellem, ne treba slijediti u stvarimaislama, onda je dozvoljeno prolijevanje krvi tog ~ovjeka zbog njegovog kufra. Tako|er, komuslimane proglasi nevjernicima i poziva u prolijevanje njihove krvi zbog novotarije koja sene nalazi u Allahovoj, dèlle {anuhu, Knjizi a ni u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, takvu osobu treba sprije~iti i kazniti je onim {to }e je zaustaviti, pa bilo to putem javneegzekucije ili oruànim sukobom. A kada se kazne napasnici iz svih stranaka i postave sebogobojazni na mjesto koje zasluùju, onda to predstavlja jedan od najve}ih faktora

zasluìvanja Allahovog, dèlle {anuhu, zadovoljstva. Samim tim ostvarit }e se blagostanjeme|u muslimanima.


39/62

Najbolja oporuka 45

OBLICI NARE\IVANJA DOBRA

To su svi oblici islamskih propisa i nafila kao npr. obavljanje namaza na vrijeme, klanjanjedùma-namaza i bajrama, klanjanje sunneta, klanjanje namaza za ki{u i namaza pripomra~enju Sunca i Mjeseca, klanjanje dènaze, teravije i ostalih nafila. Tako|er i udjeljivanjesadake, post mjeseca ramazana i obavljanje hadà. Dalje, vjerovanje u Allaha, Njegoveknjige, poslanike, Sudnji dan i vjerovanje u Njegovo odre|enje, bilo dobro ili zlo. Isto tako odoblika nare|ivanja dobra jeste i robovanje Allahu, dèlle {anuhu, kao da Ga vidi{, jer ako tiNjega ne vidi{, pa zaista On tebe vidi. Sve Allahove, dèlle {anuhu, i Poslanikove odredbe

predstavljaju poziv u dobro, bez obzira da li su to radnje vidljive ili nevidljive, tj. iskrenostAllahu, dèlle {anuhu, i oslonac na Njega i iskazivanje ljubavi prema Njemu i NjegovomPoslaniku predstavlja unutra{nji doìvljaj mumina (nevidljivo djelo koje samo Allah zna).Tako|er i nada u Allahovu milost i strah od Njegove kazne, strpljivost na Njegovom odre|enju,potpuno predavanje Njegovoj odredbi, istinoljubivost i ispunjavanje obaveza, pomaganje nadobro~instvu i bogobojaznosti, ~injenje dobra kom{iji, jetimu, potrebnom, putniku, supruzi,odràvanje odnosa sa onim koji ih je s tobom prekinuo, davanje onome koji tebi ne daje ipra{tanje onom koji ti je nasilje u~inio (sve su to oblici nare|ivanja dobra). Uzvi{eni kaè:

Nepravda se moè uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se,Allah }e nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ~ine. Ne}e odgovarationaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovarat }e onikoji ljude tla~e i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih ~eka bolna

patnja. A doista, ko se strpi i oprosti - uistinu, to je od odlu~uju}ih stvari.(Kuran, 42:40-43)

ZLO KOJE JE ALLAH,

D@ELLE VE ALA, ZABRANIO

Najve}e zlo od kojeg su Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, s.a.v.s, odvra}ali ljude jeste {irk.To je pripisivanje druga Allahu, d`. {., tj. upu}ivanje dove drugom mimo Njemu. Pa ima ih kojise mole Suncu i Mjesecu, meleku ili nekom poslaniku, {ejhu ili dìnu, kipu ili grobu. Ima ih kojiod drugih, a ne od Allaha, d`. {., traè ispunjenje elja i molbi pa ~ak im i sed`du ~ine. Sveove, i sli~ne njima stvari, predstavljaju {irk koji je Allah, d`. {., zabranio ljudima na jezicima

svih Njegovih poslanika.Uzvi{eni je zabranio ubijanje nedu`na ~ovjeka, potkradanje imovine ljudi, bilo to nasiljemili kamatom, kao {to su to kupoprodajni oblici koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,


40/62

46 Najbolja oporuka

zabranio. Zakidanje pri mjerenju i neposlu{nost roditeljima, tako|er, spada u zabranjenestvari. Allah, dèlle {anuhu, zabranio je da se o Njemu govori bez ikakvog znanja, kao npr.opisati Allaha, dèlle {anuhu, svojstvima koja se ne pominju ni u Kuranu a ni u sunnetu kao

{to neki govore da Allah, dèlle {anuhu, nije iznad Ar{a ili da Ga dènetlije ne}e vidjeti naahiretu, da On ne govori i ne voli, i tome sli~no {to predstavlja vidljivu la` na Njega, d`.{., iNjegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od ovog oblika zla je i preno{enje hadisa odPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da onaj koji prenosi ne zna vjerodostojnost hadisa.Ovdje spadaju i novotarski termini koji nisu islamom propisani. Uzvi{eni kaè:

Zar oni da imaju ortake koji su im od vjere propisali ono {ta u njoj Allah nedozvoljava? (Kuran, 42:21)

Allah, dèlle {anuhu, ljudima je propisao ibadete koje im je {ejtan kasnije zamjenio

novotarijama. Primjer je toga skretanje ljudi sa robov

Documents

Uticaj Vjere Na Oslobodjenje Covjeka (Ibn Tejmijje)