Usporedba volonterske prakse u Hrvatskoj i Sloveniji Ibrahimović - Diplomski rad.pdf · (17.09.2012.) 4 ibidem 5 ežovan, G. (2005), ivilno društvo, Zagreb: Nakladni zavod Globus,

Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Diplomski studij Poslovne ekonomije

USPOREDBA PRAKSE VOLONTIRANJA U HRVATSKOJ I

SLOVENIJI

Diplomski rad

Aida Ibrahimović

Zagreb, rujan 2013.


Ekonomski fakultet

Diplomski studij Poslovne ekonomije

USPOREDBA PRAKSE VOLONTIRANJA U HRVATSKOJ I

SLOVENIJI

COMPARISON OF VOLUNTEERING PRACTICE IN

CROATIA AND SLOVENIA

Diplomski rad

Aida Ibrahimović, 0067401432

Mentor: Dr.sc. Ivana Marić

Zagreb, rujan 2013.

SAŽETAK

Volonterstvo kao dobrovoljno pružanje usluga ima svoju dugu i raširenu tradiciju u

hrvatskom društvu i povremeno preuzima ključnu ulogu u kriznim situacijama. Volonterski

rad predstavlja značajan izvor snage civilnog sektora. Promicanjem volonterstva i njegovih

vrijednosti, edukacijom te omogućavanjem volonterskog rada svim ljudima koji to žele,

doprinosi se rješavanju raznih socijalnih problema, zadovoljavanju potreba i razvoju

pojedinaca, grupa, zajednice i društva.

U radu su razrađeni pojmovi volontiranja, načini prikupljanja, zadržavanja i motiviranja

volontera, njihovi motivi za volontiranje te najefikasniji načini upravljanja volontiranjem, uz

prikaze primjera uspješne volonterske prakse u Europi, te usporedbu prakse volontiranja u

Hrvatskoj i Sloveniji, što povijesno, zakonski, praktično, i naposljetku vlastitim provedenim

istraživanjem anketnim upitnikom.

KLJUČNE RIJEČI: volontiranje, civilno društvo, neprofitne organizacije, uspješna

volonterska praksa

ABSTRACT

Volunteering as a voluntary service has a long and widespread tradition in Croatian society

and occasionally takes a key role in crisis situations. Volunteer work is an important source of

strength for the civil sector. By promoting volunteerism and its values, by education and by

facilitating volunteer work for all people who have interest in it, the society is contributing to

solving various social problems, satisfying the needs and development of individuals, groups,

communities and society.

This paper treats the terms of volunteering, the collection, retention and motivation of

volunteers, their motives for volunteering and the most effective ways of managing

volunteering, showing examples of successful volunteer practices in Europe, and comparing

practices of volunteering in Croatia and Slovenia, historically, legally, practically, and finally

by the conducted research in the from of a questionnaire.

KEY WORDS: volunteering, civil society, non-profit organizations, successful voluntary

practice

I

SADRŽAJ

Stranica

SADRŽAJ ............................................................................................................................. I

1. UVOD ...............................................................................................................................1

1.1 Predmet i ciljevi rada ..................................................................................................1

1.2 Izvori podataka i metode prikupljanja ..........................................................................1

1.3 Sadržaj i struktura rada ................................................................................................1

2. ULOGA VOLONTIRANJA U IZGRADNJI CIVILNOG DRUŠTVA .........................3

2.1 Razvoj i značajke civilnog društva ..............................................................................3

2.2 Uloga civilnog društva u formiranju društvenih promjena ...........................................5

2.2.1 Značaj civilnog društva u Hrvatskoj .....................................................................6

2.3 Menadžment volontera u neprofitnim organizacijama .................................................7

2.3.1 Pridobivanje i uključivanje volontera....................................................................9

2.3.2 Motiviranje volontera ......................................................................................... 12

2.3.3 Zadržavanje volontera ........................................................................................ 15

2.4 Idealni model menadžmenta volontera ...................................................................... 16

3. DEFINIRANJE I ODREĐENJE VOLONTIRANJA ................................................... 20

3.1 O volonterstvu – određenje pojma ............................................................................. 20

3.2 Povijesni i društveni kontekst .................................................................................... 22

3.3 Društveni značaj i važnost volonterskog rada ............................................................ 25

3.4 Socijalno-psihološki teoretski okvir volontiranja ....................................................... 27

3.4.1 Motivi volontera za dobrovoljni rad .................................................................... 29

3.5 Etička načela volontiranja ......................................................................................... 30

3.5.1 Parabola ............................................................................................................. 31

3.5.2 Temeljna načela ................................................................................................. 31

3.5.3 Etički standardi .................................................................................................. 33

3.5.4 Završne odredbe ................................................................................................. 35

4. USPOREDBA PRAKSE VOLONTIRANJA U HRVATSKOJ I SLOVENIJI ........... 36

4.1 Volonterstvo u Hrvatskoj .......................................................................................... 36

4.1.1 Povijesni pregled ................................................................................................ 37

4.1.2 Zakonsko uređenje volonterstva u RH ................................................................ 38

4.1.3 Prilike i zapreke volonterske prakse .................................................................... 42

4.1.4 VCZ i drugi volonterski centri ............................................................................ 43

II

4.2 Volonterstvo u Sloveniji ............................................................................................ 47

4.2.1 Povijesni pregled ................................................................................................ 48

4.2.2 Zakonsko uređenje volonterstva u Sloveniji ........................................................ 49

4.2.3 Slovenska filantropija ......................................................................................... 53

4.2.4 Usporedba volonterskog rada sa zemljama EU ................................................... 55

4.3 Komparacija volonterske prakse u Hrvatskoj i Sloveniji ............................................ 59

4.3.1 Metodologija istraživanja ................................................................................... 59

4.3.2 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 59

4.3.3 Mogućnosti suradnje i transfer znanja u području volonterskog rada .................. 65

4.3.4 Razvijanje i primjena dobre volonterske prakse iz svijeta ................................... 69

4.3.5 Mogući modeli suradnje kroz međunarodne projekte i studentske inicijative ...... 71

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 73

LITERATURA ................................................................................................................... 74

POPIS SLIKA I TABLICA ................................................................................................ 77

PRILOG – Anketni upitnik ................................................................................................ 78

ŽIVOTOPIS AUTORICE .................................................................................................. 82

1

1. UVOD

1.1 Predmet i ciljevi rada

Pisanjem diplomskog rada o volontiranju i civilnom društvu općenito, htjela sam posvetiti

zasluženu pažnju toj filantropskoj aktivnosti čija se veličina i uloga u društvu tek treba

prepoznati u mjeri kojom ona doprinosi zajednici. Volonteri su u neprofitnim organizacijama

najvažniji i, po mišljenju mnogih, najdragocjeniji resurs mnogih organizacija ali i društva.

Njihov rad predstavlja povećanje kakvoće življenja ljudi. Da bi svoje poslanstvo mogli

učinkovito izvršavati, neprofitne im organizacije moraju osigurati ugodno radno okruženje,

što se najučinkovitije može postići uvođenjem menadžmenta volontera, i posvećivanjem

posebne pažnje procesu uključivanja, motiviranja, razvijanja i zadržavanja volontera.

Osnovni je cilj ovog diplomskog rada osvijetliti značaj volontera u neprofitnim

organizacijama i njihovu ulogu u današnjici kao i ulogu u kreaciji budućnosti civilnog

sektora. Također se ističe važnost kvalitetnog upravljanja volonterima i razvoja volonterstva,

što ga stavlja na profesionalnu razinu kakvu i zaslužuje.

1.2 Izvori podataka i metode prikupljanja

U ovom radu kao osnovni izvor podataka korištena je stručna literatura s područja civilnog

društva vezana uz neprofitne organizacije te njihove djelatnosti, s naglaskom na samo

volontiranje. Budući da se ovdje radi o usporedbi prakse volontiranja dviju zemalja (Hrvatske

i Slovenije) neki su podaci preuzeti i s interneta, gdje je moguće pronaći puno inspiracije i za

modele moguće buduće suradnje dviju zemalja i načine većeg uključivanja mladih u

volontersku praksu. Posljednji izvor podataka je istraživanje koje sam sama provela u čelnim

(po mojim zaključcima i saznanjima) volonterskim organizacijama u Sloveniji i Hrvatskoj, u

obliku opširnog anketnog upitnika.

1.3 Sadržaj i struktura rada

Rad je podijeljen na 5 poglavlja. Prvo poglavlje je uvod, gdje se predstavljaju predmet i

ciljevi rada, izvori podataka i metode prikupljanja, te sadržaj i struktura rada.

2

Drugi dio je uloga volontiranja u izgradnji civilnog društva, gdje se razrađuju razvoj i

značajke civilnog društa i njegova uloga u formiranju društvenih promjena, te menadžment

volontera u neprofitnim organizacijama i mogući idelani model istog.

Treći dio definira i određuje sam pojma volonterstva, te ga analizira u povijesnom,

društvenom, socijalno-psihološkom te etičkom okviru.

Četvrti dio je istraživački i uspoređuje volontersku praksu Hrvatske i Slovenije, povijesno,

zakonski i praktično, poziva se na uspješne primjere volonterske prakse u Europi, prilike i

zapreke volontiranja, te se utjelovljuje analizom anketnog upitnika provedenog s čelnim

volonterskim organizacijama u Hrvatskoj i Sloveniji, što su Volonterski Centar Zagreb (kao

član Hrvatske mreže volonterskih centara) i Slovenska filantropija.

Rad završava zaključkom i kritičkim osvrtom na predstavljenu temu.

3

2. ULOGA VOLONTIRANJA U IZGRADNJI CIVILNOG DRUŠTVA

2.1 Razvoj i značajke civilnog društva

Civilno društvo ima vrlo važnu ulogu u današnjem suvremenom društvenom razvoju,

posebice zbog vrednota kojima je prožeto što predstavlja ključnu kariku koja omogućuje

značajne društvene promjene koje su usredotočene kako na pojedinca tako i na društvo u

cjelini. Civilno je društvo jedno od najkonkurentnijih istaživačkih područja u suvremenim

društvenim znanostima od kojeg se očekuje da pruži odgovore na rastuće probleme razvoja u

svijetu na različitim razinama.

Još su stari Grci (politike koinona) i Rimljani (societas civilis) poznavali ovakav oblik

udruživanja. Po njihovom poimanju bilo je to političko društvo u kojem su aktivni građani

sudjelovali u oblikovanju politike. S vremenom je izraz civilno društvo poprimao različita

značenja sukladno porecima u okviru kojih je postojalo. U 18. stoljeću dolazi do preokreta

kada se civilno društvo prepoznaje kao institut koji je tu da štiti i podučava građane kako se

efikasno zaštititi od negativnih uplitanja države. U 18. i 19. stoljeću termin se promatra u

okviru aktualnih društvenih promjena.1 U tom se razdoblju izraz „civilno“ poistovjećuje s

pojmovima uljuđeno, kultivirano. Jedan od autora iz tog vremena, Alexis de Tocqueville, u

svom djelu „O demokraciji u Americi“ opisuje civilno društvo kroz duh zajedništva koji je

vladao u američkom društvu tog vremena, a očitovao se kroz supostojanje brojnih udruga,

organizacija i sveprisutnog volonterstva. Nešto južnije, u Latinskoj Americi, Antonio Gramsci

opisuje civilno društvo kao socijalnu interakciju institucija i organizacija kulturne tematike

između države i tržišta. Od kraja 1980-ih naovamo u definiranju ovog pojma naglašava se

sloboda udruživanja, samoorganizacija slobodnih građana, socijalni kapital i socijalna

povezanost. Pokušaj da se civilnost izjednači s moralnošću, poštenjem te poštivanjem

odbačene su kao neprikladne, a civilnim se vrlinama smatra aktivno i odgovorno građanstvo.

Organizacije civilnog društva nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim

ili trećim sektorom, a svaki od tih naziva ističe jedan aspekt tih organizacija.2

1 Bežovan, G. i Zrinščak, S. (2007), Civilno društvo u Hrvatskoj, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb: Naklada

Jesenski i Turk, str. 29 2 ibidem, str. 32

4

Jedna od najcitiranijih definicija civilnog društva je ona Michaela Walzera prema kojoj je

civilno društvo „prostor neprisilnog čovjekovog udruženja i također niz s tim povezanih

mreža – formiranih po volji obitelji, vjere, interesa, ideologija – koje ispunjavaju taj

prostor.“ Ostale definicije koje doprinose boljem shvaćanju pojma civilnog društva su:

„prostor ili arena između obitelji i države, pored tržišta, koje pruža mogućnost zajedničkog

djelovanja i samoorganizacije“3; „posrednik između pojedinaca i širih mega struktura tržišta

i države“.4

Civilno društvo, dakle, predstavlja jedinstveno područje djelovanja niza institucija u kojem

dominiraju konfliktni interesi koji se bez direktne državne i tržišne intervencije moraju

usuglasiti kako bi omogućili razvoj zajednice. Ono je, kao vrednota i norma, sinonim za dobro

društvo u kojem su aktivnosti građana prožete civilnošću i civilnim vrlinama. Civilnost

podrazumijeva uvažavanje drugi ljudi i sugrađana, što ima važne političke i društvene

implikacije.5

Akcije koje se poduzimaju u okviru civilnog društva podrazumijevaju niz građanskih

inicijativa kojima je glavni cilj poboljšati društvenu zajednicu. Da bi se takve akcije mogle

provesti, a rezultati akcija zaživjeti, potrebna je demokratska razvijenost društva. Demokracija

kao temelj svakog zrelog društva jamči jednakost, neovisnost, politički pluralizam, slobodu

društvenog izražavanja i djelovanja, a sve navedeno čini čvrstu osnovu na kojoj se gradi

stabilnost svake zemlje.6

Sva demokratska društva u svijetu zasnivaju se na tri temeljna organizacijska oblika: na

upravi, privatnom profitnom sektoru i neprofitnom sektoru. Posljedni se vezuje uz civilno

društvo, volonterski sektor i nevladin sektor. Neprofitni sektor je, po mnogim mišljenjima,

savjest društva, prostor za kreativna rješenja i brza prilagođavanja, onaj sektor koji koristi

zapostavljene snage. U razvijenim demokracijama on postaje sektor koji značajno doprinosi

smanjenju nezaposlenosti, nudi rješenja za razvoj zajednice, te njeguje građanski aktivizam i

odgovornost.7

3 Marić, I. (2010, 2011), Menadžment neprofitnih organizacija, materijali s predavanja. Dostupno na

www.efzg.hr (17.09.2012.) 4 ibidem 5 Bežovan, G. (2005), Civilno društvo, Zagreb: Nakladni zavod Globus, str. 45

6 ibidem, str. 47

7 ibidem, str. 48

http://www.efzg.hr/

5

Interesi političkih struktura trebali bi ležati upravo u činjenici kako spojiti ili pokušati

povezati naizgled nespojive sektore (javni, privatni i civilni). Mišljenje da države ne utječu na

treći sektor nije održivo, budući da se upravo kroz zakone i propise koje Sabor donosi i

usvaja, omogućuje ili onemogućuje razvoj i napredak civilnog društva. Stoga je itekako važno

da zemlja ima donesene kvalitetne zakone kojima se omogućuje napredak i prosperitet

civilnog društva.

2.2 Uloga civilnog društva u formiranju društvenih promjena

Razvoj civilnog društva osnovni je preduvjet za nastajanje i održavanje pravno neovisne i

demokratski postojane države. Razvoj civilnog društva podrazumijeva i razvoj civilnih

vrednota kao što su dobar karakter, poštenje, osjećaj dužnosti, čast, uslužnost, požrtvovnost,

tolerancija, samodisciplina, samousavršavanje, pravda, povjerenje, civilnost, odvažnost,

hrabrost, čestitost, patriotizam, marljivost, obzir za druge, štedljivost, poštivanje.8 Svako

društvo koje njeguje navedene vrline težit će razvoju i napretku koji će uvažavati pojedinca

kao nositelja društvene zajednice.

Uloga koju civilno društvo ima najbolje se vidi kroz organizacije civilnog društva9:

- „Neprofitni sektor“

- „Dobrotvorni sektor“

- „Dobrovoljni sektor“

- „Nevladine organizacije“

- „Socijalna ekonomija“

- „Treći sektor“.

Njihova je zajednička osnova sloboda udruživanja i djelovanje u kojem se prepoznaje opće

dobro. Svaki od navedenih pojmova, tj. organizacija, ističe jedan aspekt aktivnosti neprofitnih

organizacija, a kroz sve se njih nastoji postići temeljna misija i cilj civilnog društva –

izgradnja bolje i kvalitetnije zajednice. Mnoge od ovih organizacija imaju neospornu ulogu u

javnom životu pojedine zemlje te su time, dakako, i nositelji niza promjena. Upravo

građanske inicijative koje su rezultat slobode djelovanja i izražavanja često puta upućuju na

8 Bežovan, G. i Zrinščak, S. (2006), Postaje li civilno društvo u Hrvatskoj čimbenikom društvenih promjena? Revija socijalne politike, god. 14, br. 1, str 1-27 9 Marić, I. (2010, 2011), Menadžment neprofitnih organizacija, materijali s predavanja. Dostupno na

www.efzg.hr (17.09.2012.)

http://www.efzg.hr/

6

pojedine probleme, kao što imaju i svrhu rješavanja istih problema konkretnim akcijama.

Uključenost takvih organizacija u sve dijelove društvenog života stoga treba poticati, kao što

treba i upoznavati ljude s načinom na koji te organizacije djeluju, ne bi li se na taj način

ohrabrili i drugi članovi zajednice za bolje i kvalitetnije društveno djelovanje. Široko područje

djelovanja navedenih organizacija jamči društveni prosperitet od kojeg svaka zemlja ima

velike koristi.

2.2.1 Značaj civilnog društva u Hrvatskoj

Zbivanja u Hrvatskoj rezultat su niza čimbenika od kojih je najveći utjecaj imala njezina

burna povijest. Gledajući s povijesnog aspekta, razvoj Hrvatske u ekonomskom, političkom,

društvenom i pravnom pogledu zahtijeva mnogo vremena i ulaganja. Kako bi se temeljite

promjene provele i zaživjele važan je napor kako pojedinaca tako i cijele društvene zajednice.

Konkretno na primjeru Hrvatske ne može se reći da su se dogodile drastične promjene u

razvoju civilnog društva pa sukladno tome i sam utjecaj i značaj civilnog društva u Hrvatskoj

tek mora zaživjeti. Ipak, napredak je vidljiv, s radom su počele djelovati brojne udruge

civilnog društva koje nastoje osigurati jednakost i pravednost u zemlji, ali i upućivati na

nepravilnosti u radu javnog i privatnog sektora.

Akcije građana inicirane od strane civilnih udruga sve više poprimaju pozitivan odjek u

javnosti koji je medijski popraćen. Iako su građanske inicijative još uvijek usredotočene na

velike gradove poput Zagreba, Rijeke, Splita i Osijeka, širenje njihovih inicijativa nastoji se

ostvariti i u nešto manjim sredinama. Građani su voljni i žele sudjelovati u različitim akcijama

koje garantiraju boljitak i prosperitet, ali samo ako su njihovi ciljevi jasno definirani. Moglo

bi se zaključiti da su udruge koje su dio civilnog društva izložene jednim dijelom i

nepovjerenju javnosti, zbog malverzacija ili korupcije što su se događale u nekima, i

doprinijele negativnom imidžu ostalih udruga. Građani su zbog toga oprezni u svojoj odluci

kojoj organizaciji se priključiti te kako doprinijeti njezinom radu.

Organizacije civilnog društva u Hrvatskoj svakako bi trebale poraditi na transparentnosti u

svom radu što je ključan čimbenik kojem bi javnost trebala pridavati najviše pozornosti. Rad

u takvim organizacijama civilnog društva koje ulažu u svoj imidž prije svega urednim

poslovanjem i otvorenošću prema javnosti rezultirat će većim interesom građana za takve

organizacije te njene ciljeve i akcije. Potaknuti promjene i motivirati društvo na bolje nije

7

jednostavan ni lak proces, naprotiv, to je proces koji zahtijeva jako puno konstruktivnih

reformi koje se deklarativno mogu lako donijeti, ali se u postupku provođenja može dogoditi

da nikada ne zažive. Upravo organizacije civilnog društva tu su da upućuju na eventualne

nedostatke koji stoje na putu ka izgradnji samostalnog i demokratskog društva u Hrvatskoj.

2.3 Menadžment volontera u neprofitnim organizacijama

Prije nego što se krene u uključivanje volontera, neprofitne se organizacije moraju zapitati

jesu li im oni uopće potrebni. Početna točka razmišljanja o uključivanju volontera je analiza

same organizacije, odnosno potrebno je unutar organizacije utvrditi razloge zašto se volonteri

uključuju u rad, tj. koje su prednosti njihovog uključivanja – zbog nedostatka financijskih

sredstava i mogućnosti jeftinijeg pružanja usluga, zbog preopterećenosti osoblja, nepostojanja

adekvatne stručnosti među postojećim osobljem, proširivanja programa, potrebe za podrškom

u zajednici, promocije nekog cilja ili same organizacije, ili iz nekog drugog razloga. Potrebno

je pronaći adekvatne poslove za koje će se lako motivirati, i izvršiti analizu mogućih smetnji,

kao npr. problemi koji se javljaju u kontroli rada volontera, poteškoće u pridobivanju

volontera, mogući konflikti između plaćenog osoblja i volontera i sl. Ovdje je osim koristi za

organizaciju potrebno procijeniti i troškove koje zahtijeva volonterski rad, u vremenu i novcu

(edukacija, oprema, hrana i sl.).10

Nakon procjene potreba za volonterima slijedi planiranje regrutacije volontera. Prvi je korak

izrada opisa posla ili poslova koje će obavljati volonteri. Voditelj zadužen za volontere,

zajedno s osobljem, upravnim odborom i postojećim volonterima treba definirati koje su to

grupe poslova na kojima će raditi volonteri.

Poslovi volontera mogu se podijeliti u četiri grupe:11

Direktno pružanje usluga korisnicima (savjetovanje, posjete, razne aktivnosti)

Administrativna pomoć (arhiviranje, dostavljanje pošte)

Pomoć osoblju (istraživanje, edukacija osoblja, pomoć pri izradi programa)

Uspostavljanje kontakata (marketing, prikupljanje sredstava).

10

Begović, H. (2006), O volontiranju i volonterkama, Zagreb: Volonterski centar, str. 13 11 Razvoj volonterskih programa u neprofitnim organizacijama. Dostupno na: www.adfusa.org (17.09.2012.)

http://www.adfusa.org/

8

Vrlo je čest slučaj da se u organizacijama ne razmišlja o opisu posla volontera, a ukoliko se

posao volontera ne može izraziti riječima, onda to i nije posao. U svakom slučaju, posao mora

biti značajan i važan, kako za organizaciju tako i za korisnike, tako da volonter može imati i

odgovornost za njega. Opis posla je definicija zaduženja i odgovornosti volontera i mora

sadržavati najmanje naziv radnog mjesta, opis posla koji će volonter obavljati, potrebna

znanja, vještine ili osobine, plan obuke i način podrške i praćenja volontera te radno

vrijeme.12

Sljedeći korak je prepoznavanje potreba i motiva volontera za pristupanje organizaciji i

dugoročan rad u njoj. Potrebno je isplanirati način upoznavanja volontera s radom

organizacije, njenom misijom, vrijednostima, poviješću, trenutnim projektima i aktivnostima,

organizacijskom strukturom, procedurama, i naravno, pravima i obavezama volontera. Ovdje

je, naravno, potrebno biti što fleksibilniji te pružiti potencijalnom volonteru što više

mogućnosti odabira vezano uz pitanje koliko će raditi, kada i, po mogućnosti, koje poslove će

obavljati.

Napokon, sami menadžment volontera obuhvaća tri ključna procesa, koji su i vremenski

uvjetovani. Pri samom radu s volonterima isprepliću se u učinkovitu cjelinu i omogućuju

smjernice za dugoročno sudjelovanje s volonterima.

Ključni procesi menadžmenta volontera su:13

- Pridobivanje i uključivanje volontera,

- Motiviranje volontera i

- Zadržavanje volontera u dobrovoljnom radu.

Slika 1. Ključni procesi menadžmenta volontera

Izvor: Autorica rada

12

Forčić, G. (2007), Volonterstvo i razvoj zajednice, Zagreb: SMART 13 Ivelja, N., Jukić, V., Radočak, T. (2001), Priručnik za rad s volonterima, Split: Udruga MI Split

Pridobivanje i uključivanje

volontera

Motiviranje volontera

Zadržavanje volontera u

dobrovoljnom radu

9

2.3.1 Pridobivanje i uključivanje volontera

Neprofitne organizacije pozivaju volontere na sudjelovanje da:14

- obavljaju zadatke koje ne izvode zaposleni u organizaciji,

- dodaju nove dimenzije dobrovoljnog rada,

- kreiraju nove ideje za budućnost organizacije,

- organizaciju učine kredibilnijom u cjelini,

- doprinesu informiranju o misiji (od usta do usta),

- doprinesu prikupljanju sredstava i

- potaknu razvoj civilnog društva.

Motivacija neprofitnih organizacija za sudjelovanje s volonterima povećava se ako:

- organizacijska kultura potiče pozitivno viđenje volontera i vodstvo potiče zaposlene

da si uzmu vremena za obuku i savjetovanje volontera,

- se zaposleni obrazuju o radu s volonterima i u suradnji s njima pridobivaju povjerenje

u njihove kompetentnosti,

- su osigurani i oblikovani mehanizmi praćenja njihovog rada,

- su omogućena sredstva (vrijeme i novac) za uključenje, motiviranje i zadržavanje

volontera.15

Iako mnoge organizacije vide volontere kao puku besplatnu (iako to ne stoji, budući da je

učinkovit menadžment volontera često skup, kako novčano tako i vremenski) radnu silu, neke

su neprofitne organizacije ipak svjesne potencijala volontera koji lako oživljavaju i

oplemenjuju ugled organizacije. Istovremeno volonteri, ukoliko su zadovoljni radom u

neprofitnoj organizaciji, privlače i nove volontere.

Neprofitne organizacije postavljaju služenje javnom i/ili zajedničkom interesu kao temeljni

smisao svog djelovanja16

. Iz toga slijedi da se ljudi s altruističnim nagonima (volonteri) i

neprofitne organizacije nadopunjuju i tvore vrstu simbioze jer neprofitne organizacije unatoč

ograničenim novčanim sredstvima žele služiti javnom/zajedničkom interesu, u čemu im lako

pomažu volonteri koji žele pripomoći poboljšanju društvenih uvjeta u okviru organiziranja

14 Ochman, M. i Jordan, P. (1997), Prostovoljci: dragocen vir, Baltimore: The Johns Hopkins University Institute for Policy studies, str. 8 15

ibidem, str. 67 16

Kolarič i drugi (2002), Zasebne neprofitno-volonterske organizacije v mednarodni perspektivi, Ljubljana: Založba FDV, str. 12

10

formalne strukture koju nude neprofitne organizacije. Uključivanje volontera u neprofitne

organizacije predstavlja „win-win-win“ situaciju – za volontere, neprofitne organizacije i

javnost. Volonteri pomažu neprofitnim organizacijama dosegnuti njihove ciljeve, dok one

istovremeno pomažu u poboljšanju zajednice i njihovog vlastitog samopoštovanja.

Praksa planiranja strukture zaposlenih neprofitnih organizacija17

nije tako jednostavna jer se

organizacije natječu za određeni broj volontera, djelomično plaćenih i drugih suradnika, što

ograničava mogućnosti za bilo kakvo strukturiranje. Raspodjela i osposobljavanje volontera

često su neadekvatni jer su mnogo puta volonteri određeni za prejednostavne poslove što ih

demotivira. Osposobljavanje volontera je također nešto skuplje od osposobljavanja redovno

zaposlenih plaćenih djelatnika jer često mijenjanje volontera za određeni zadatak zahtijeva

vrijeme i novac čime se istovremeno gube dragocjene informacije o tijeku rada. Otežano je i

postizanje starosne strukture i odnosa među spolovima.

Unatoč tome što menadžment volontera zahtijeva vrijeme i novac neprofitne organizacije,

ipak je nužan za korisno i učinkovito upravljanje volonterima. Iako je u prošlosti dobrovoljni

rad bio viđen kao samaritanstvo, dan danas su uspješne neprofitne organizacije svjesne da je

potrebno pažnju namijeniti i volonteru koji nije samo oruđe organizacije već i cilj njenih

aktivnosti. Samo zadovoljan volonter će ostati suradnik neprofitne organizacije na duže

rokove.

Budući da se pri volontiranju u neprofitnoj organizaciji i volonteru radi o obliku trgovine, kod

pridobivanja volontera poželjno je da organizacija izloži prednosti koje dobrovoljni rad nudi,

što se očituje u nematerijalnom, odnosno osobnom doživljaju volonterskog iskustva.

Volontiranje ima učinke u smislu osobnog i profesionalnog razvoja te učinke u smislu

spoznavanja djelovanja organizacije i zaposlenih u njoj.

Organizacije koje surađuju s volonterima primjećuju da su brojni programi koji se koriste za

zaposlene (plaća, radni uvjeti i osposobljavanje) jednako potrebni i za volontere, dakle i oni

moraju biti predstavljeni kao partneri. Definicija partnerstva tvrdi da su svi partneri

ravnopravni i jednako vrijedni i da im se ne može naređivati, već da ih treba uvjeriti. Na njih

organizacija mora gledati kao na unutarnje potrošače, a na dobrovoljni rad kao proizvod tj.

17 Trunk Širca et. al. (1998), Management nepridobitnih organizacij, Koper: Visoka šola za management, str. 93

11

uslugu, te se treba truditi da ponudi takve proizvode i usluge koji zadovoljavaju potrebe tih

unutarnjih potrošača, u skladu s ciljevima organizacije18

.

Postupanje s njima sve više postaje marketinški zadatak, a u marketingu prvo pitanje nije što

želimo mi, već što želi ona druga strana; koje su njene vrijednosti, motivi, ciljevi te koji su

rezultati za tu drugu stranu. Ljudi se vole osjećati dobro i korisno što dobrovoljni rad

zasigurno čini i tako dobivaju oba sudionika, odnosno obje strane cjelovitog procesa. Po

teoriji ravnopravnsti promjenu između organizacije i volontera može se podijeliti u tri

aksioma:19

1. Ljudi vrednuju svoju vezanost na organizaciju kroz usporedbu toga što daju

organizaciji i onoga što dobivaju od nje.

2. Kad to što ljudi daju nije u skladu s time što dobiju osjećaju se nelagodno20

.

3. Oni koji imaju osjećaj nelagodnosti zbog preniske nagrade ponovo će pokušati

dosegnuti pravednost.

Koncept koji se bavi uključivanjem, motiviranjem i zadržavanjem volontera zove se interni

marketing i primarno se pojavio u uslužnim organizacijama. Interni marketing volontera je,

po definiciji Jančiča21

proces stvaranja odličnih radnih rezultata preko zadovoljenja potreba

volontera u procesu izmjene između njih i organizacije modelom menadžmenata volontera.

Neprofitna organizacija mora u šest stupnjeva modela implementirati elemente interno-

marketinškog spleta22

:

- primjereno radno mjesto i imidž organizacije,

- mogućnosti osobnog razvoja i napredovanja,

- primjereni radni uvjeti,

- primjereni suradnici i pretpostavljeni,

- primjerena interna komunikacija,

- blizina mjesta izvršenja dobrovoljnog rada,

18

Berry u Jančič, Z. (1990), Marketing: strategija menjave, Ljubljana: Knjižnica SM Univerze, str. 131 19 Huseman i Hatfield u Jančič, Z. (1990), Marketing: strategija menjave, Ljubljana: Knjižnica SM Univerze, str. 126 20 Autorovo objašnjenje pojma “nelagodno“ - nelagodno u smislu nezadovoljni ciljevima koje su namjeravali ostvariti, a na koje se postaje osjetljiviji u slučaju altruističkih aktivnosti. 21

Huseman i Hatfield u Jančič. Z. (1990), Marketing: strategija menjave, Ljubljana: Knjižnica SM Univerze, str. 132 22 ibidem, str. 137

12

- primjereni bonusi.

Ako se organizacija želi osloniti na volontere i na njih prenijeti veću odgovornost, mora

razmišljati i o koristima koje im može ponuditi. Posljedično to definira i neprofitne

organizacije jer što je veća uključenost volontera u rad organizacije, veći je i njen ugled

uvjetovan kvalitetom svojih volontera.

Drucker (1990) tvrdi da su ljudi ti koji određuju učinkovitost organizacije te da ona nikad ne

može biti učinkovitija nego što su njeni radnici. Svaka organizacija utječe na ljude, ili im

pomaže rasti i napredovati ili im guši njihove potencijale. Na djelovanje neprofitne

organizacije najbolje utječe upravo njena sposobnost da privuče i zadrži sposobne i društveno

odgovorne pojedince.

Traženje i pridobivanje volontera koji su primjereni za dobrovoljni rad jedna je od središnjih

problematika neprofitnih dobrovoljnih organizacija. Iskustva i znanje nam govore da je/su:23

- dobrovoljni rad često oblik samopomoći ili profesionalnog rješavanja vlastitih

problema,

- veliki broj volontera među ljudima koji su usmjereni na socijalni rad,

- umirovljeni ljudi neiscrpna rezerva za dobrovoljni rad,

- vrlo smisleno stjecati i obučavati volontere među studentima i đacima,

- u razvijenom europskom svijetu velik dio volontera predstavljaju nezaposlene žene.

2.3.2 Motiviranje volontera

Volonter u neprofitnu organizaciju dolazi s već razvijenom osobnošću, ali činjenica je da se u

organizaciji ta osobnost nastavlja razvijati, u pozitvnom ili negativnom smjeru. Tako se u

organizacijskom okružju još više personalizira ili depersonalizira, što ovisi o stupnju

razvijenosti interpersonalne komunikacije24

u organizaciji, koja pak ovisi o komunikacijskom

ozračju i kulturi. Menadžment je taj koji je odgovoran osigurati ugodne radne uvjete.

Interpersonalna komunikologija kao znanost i vještina trebala bi u svakoj organizaciji biti

osnova razvojne politike. Bez suvremenog znanstvenog komunikološkog pristupa čovjeku i

23

Ramovš, J. (2001), Prostovoljstvo pri delu z ljudmi in za ljudi, Ljubljana: Socialno delo, 40, 6, str. 319 24

Brajša, P. (1994), Managerska komunikologija: Komuniciranje, problemi in konflikti v podjetju, Ljubljana: Gospodarski vestnik, str. 28

13

njegovom ponašanju nemoguće je upravljati ljudskim potencijalima i rezervama organizacije.

Osnovna tehnologija traženja, razvijanja i zadržavanja volontera je u razvoju i implementaciji

neposredne komunikacije. Komunicirati se može namjerno ili slučajno, svjesno ili nesvjesno,

planirano ili neplanirano, a pri svemu je tome ključno da je komuniciranje usklađeno s

vrednotama, misijom i vizijom organizacije, te da volonteri imaju dovoljno mogućnosti za

iskomunicirati svoje motive i potrebe. Važna je, dakle, dvosmjerna komunikacija, koja

omogućuje feedback.25

U suštini, ništa ne demotivira volontera tako kao dogovor o nekim stvarima koji se kasnije ne

ispoštuje. Volonteri su vrlo osjetljivi komunikatori koji pozorno primaju ne samo verbalnu

već i neverbalnu komunikaciju, odnosni i osobni aspekt komuniciranja. Da bi svakodnevno

komuniciranje s volonterima bilo razumljivo i uspješno potrebno je sve što je generalizirano

konkretizirati, sve što je izostavljeno nadopuniti, sve subjektivne predrasude provjeriti.

Gibb26

razlikuje dvije vrste komunikacijskog ozračja: obrambeno-prijeteće komunikacijsko

ozračje i podržavajuće-otvoreno-suradničko. U prvom se međusobno ocjenjujemo,

kontroliramo, strateški usmjeravamo, odnosimo bez empatije, natječemo, precizno, racionalno

i predvidljivo planiramo, a organizaciju prožima sveopće međusobno nepovjerenje. Drugi pak

ima sljedeće značajke: u njemu probleme opisujemo, spontano se ponašamo, uživljavamo se u

ulogu sugovornika, ljude tretiramo kao ravnopravne partnere, uvjetno planiramo, surađujemo

sa širim krugom ljudi i održavamo međusobno povjerenje. Može se reći da je drugi tip

značajniji za neprofitne organizacije koje često nemaju tako velik birokratski aparat te se zato

lakše mogu posvetiti ljudima. Ugodno opušteno ozračje u dobrovoljnom radu ključni je faktor

koji uključuje sve ostale tehnike motiviranja (npr. nagrađivanje). Motiviranje volontera

moguće je samo u komunkacijskom ozračju gdje su oni dobrodošli i cijenjeni i gdje ih se

potiče i razvija.

Za razliku od ozračja, mjerenje kulture pokušava otkriti dublje razloge djelovanja

organizacije. Za nju su od ključne važnosti vrednote koje suradnici dijele međusobno o

djelovanju organizacije, načinu ponašanja ljudi u njoj i slično.27

U svakoj se organizaciji

razvijaju nenapisana pravila, ponašanja i očekivanja koja snažno utječu na članove. Volonteri

25 Topčić, D. (2001), Priručnik za rad s volonterima, 1. izd., Split: Udruga Mi, Volonterski centar 26

Brajša, P. (1994), Managerska komunikologija: Komuniciranje, problemi in konflikti v podjetju, Ljubljana: Gospodarski vestnik, str. 123 27 Jančič, Z. (1990), Marketing: strategija menjave, Ljubljana: Knjižnica SM Univerze, str. 107

14

radije oblikuju kulturu organizacije čije su član nego da se pasivno prepuste već postojećoj. U

tome je prednost i dodana vrijednost volontera, što unose svježinu i nove ideje u danu kulturu

organizacije domaćina. Kod novih volontera u praksi dolazi do procesa nezavisnog

oblikovanja kulture, samo se kasnije moraju prilagoditi većinskoj kulturi preko

interpersonalne komunikacije. Kultura neprofitne organizacije mora se volonterima

prilagođavati i neprestano učiti, osvajati nove trendove u okruženju i uključiti ih u mijenjanje

unutarnje kulture. Mora se, dakle, postati učeća organizacija28

što znači:

- da ulaže u obrazovanje i obuku svojih zaposlenih i volontera,

- da neprestano traži organizacijske oblike koji udovoljavaju promjenjivim zahtjevima

okoline,

- da dizanje kompetentnosti i motiviranosti suradnika postane dio redovnog radnog

procesa i vođenja, odnosno briga o menadžerima kao i zaposlenima i volonterima.

Valja napomenuti da organizacije unutar prevladavajuće kulture imaju i subkulture i tipičan

primjer su subkulture volontera i zaposlenih u neprofitnim organizacijama. Komunikacija od

strane vodstva mora biti posredovana tako da se ni jedna strana ne osjeti marginaliziranom i

da je omogućena konstruktivna suradnja. Volonteri su obično opušteniji suradnici, dok su

zaposleni discipliniraniji i pouzdaniji što lako dovodi do konflikata, zbog čega je važno te

dvije subkulture povezati u kulturu organizacije.

Dva američka psihologa, Clary i Snyder, napravili su listu šest glavnih motivatora volontera:29

1. Vrijednosti. Volontiranje omogućuje da djeluju u skladu s osobnim uvjerenjem o

važnosti pomaganja drugima.

2. Razumijevanje. Volontiranje ima funkciju propitivanja i shvaćanja, gdje kroz

volontiranje oni zadavoljavaju želju da razumiju ljude kojima pomažu, organizaciju za

koju volontiraju ili same sebe.

3. Karijera. Volontiranje omogućava da se nauče nove vještine koje mogu pomoći u

pronalaženju zaposlenja ili razvoju karijere.

4. Društvo. Volontiranje predstavlja uspostavljanje novih društvenih kontakata i

susretanje novih i zanimljivih ljudi.

28

Svetlik, I. (2002), Menadžment človeških virov v neprofitnem sektorju, Koper: Visoka šola za menadžment, str. 103 29 Mesec, B. (2000), Prostovoljci imaju srce in voljo, Socijalno delo, 39, 3, Ljubljana, str. 207

15

5. Poštovanje. Volontiranje može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovanje čineći

da se bolje osjeća sama sa sobom.

6. Zaštita. Volontiranje može poslužiti pojedincima da pobjegnu od negativnih osjećaja

krivnje ili osamljenosti.30

Zanimljivo je spoznati zašto ljudi uopće volontiraju ako od toga nemaju direktne materijalne

koristi? Čuveni francuski pisac priča za djecu Antoine de Saint Exupery kaže: „Ako želiš

izgraditi brod, ne viči na ljude da dovlače građu, ne naređuj kako da raspodijele posao i ne

požuruj ih. Umjesto toga nauči ih kako da žude za nepreglednim i beskrajnim morskim

prostranstvima.“ Tako je i s volonterima. Ako ih netko natjera na dobrovoljni rad, sigurno je

da se toga neće prihvatiti ili će obavljanju posla prostupiti nevoljko. Motivacija je, dakle, u

samom volonteru. On jedini zna zašto je krenuo pomoći nekome.31

2.3.3 Zadržavanje volontera

Ako se želi zadržati volontere, potrebno je neprestano biti svjestan njihovih potreba i olakšati

njihovo zadovoljavanje. Volonteri će biti aktivni tako dugo dok budu osjećali da je njihov trud

prepoznat, da dobivaju nešto za sebe, i dokle se pri radu budu i zabavljali i osjećali

poštovanima.

Da bi volonteri ostali u neprofitnoj organizaciji potrebno je implementirati model

menadžmenta volontera, i posebnu pozornost obratiti sljedećim aktivnostima:

- Selektivnom uključivanju (što je značajno za zadržavanje relevantnih volontera),

- Pažljivom promatranju volontera novaka (što pomaže prevladati probleme koji se

rađaju nakon početnog oduševljenja; volonter je u prvih nekoliko mjeseci vrlo kritičan

do čega dolazi zbog sukoba između idealističnih očekivanja i realnog rada),

- Volonteru treba prepustiti zanimljive, važne i stimulirajuće poslove (posao mora biti

zanimljiv i raznolik i njegov vlastiti odabir mora biti u okviru ponude organizacije

tako da se kasnije osjete odgovornijima za svoje poslove).32

30 Dostupno na www.suncokret-gvozd.hr/volonteri.html (18.09.2012.) 31 Pandžić, A. (2006), Volonterski rad: Šta i kako? Brošura o volonterskom radu, Tuzla: Udruženje hranitelja TK 32

Mesec, B. (2000), Prostovoljci imaju srce in voljo, Ljubljana: Socijalno delo, 39, 3, str. 208-209

http://www.suncokret-gvozd.hr/volonteri.html

16

Neprofitne organizacije koje žele zadržati volontere trebaju investirati u mehanizme

prepoznavanja pogodnih novaka, osiguravanje osposobljavanja i profesionalnog razvoja

volontera i usklađivanje interesa organizacije s interesima volontera.33

Menadžment koji je usredotočen samo na potrebe organizacije nakon evidentiranja i vođenja

volontera ne pomaže zadržavanju volontera ako pritom zaboravlja na potrebe volontera, čak i

ako pomaže organizaciji doseći druge ciljeve. Želja za održanjem volontera ima i ekonomske

dimenzije jer pridobivanje i obuka novih volontera zahtijeva novac koji neprofitne

organizacije često nemaju, i vrijeme, koje se može upotrijebiti za ispunjavanje vlastite misije.

Unatoč tome, žele se istaknuti i kratkoročni projekti gdje zadržavanje volontera nije prioritet,

iako bi i tu uvođenje već osposobljenih volontera na nove projekte uvelike doprinijelo

uspješnosti menadžmenta volontera.

Istraživanja o utjecaju menadžmenta, investiranja i značenja volontera za organizaciju te

zadržavanje volontera najveći su utjecaj na dugoročno sudjelovanje pripisala (1) nagrađivanju

i poticanju volontera, (2) osposobljavnaju i razvijanju volontera te (3) usklađivanju interesa i

zadataka između volontera i organizacije. Unatoč očekivanjima da će veće neprofitne

organizacije zbog većih mogućnosti uporabe različitih strategija menadžmenta volontera biti

uspješnije u zadržavanju volontera, pokazalo se da su u tome ipak učinkovitije manje

organizacije. Pretpostavlja se da je tome tako jer manje organizacije imaju manje volontera pa

tako mogu više vremena namijeniti pojedincima. Kod analize starosne determinante pokazalo

se da je mlađe volontere teže zadržati (ispod 24 godina) najviše zbog njihovog životnog stila

(studij, traženje posla, fleksibilnost).34

2.4 Idealni model menadžmenta volontera

Trend personalizacije menadžmenta volontera polako se razvija i u hrvatskim neprofitnim

organizacijama. Da bi uspostavile uspješan i obostrano zadovoljavajući odnos, neprofitne

organizacije moraju oblikovati strategiju odnosa. Najlakše im je to napraviti implementacijom

programa koji definira kako organizacija uključuje, motivira i zadržava volontere. Potrebe i

zahtjevi za menadžmentom volontera imaju idejnu osnovu u „Univerzalnoj deklaraciji o

33

Brudney, Jeffrey L. i Hager, Mark A. (2004), Volunteer Management Practices and Retention of Volunteers, Washington: The Urban Institute 34 ibidem

17

dobrovoljnom radu“ koja govori da volonteri i neprofitne organizacije imaju odgovornost

stvoriti okružje u kojem će volonteri lako obavljati smislene poslove koji vode dosezanju

dogovorenih ciljeva.35

Nadalje, Bojana Mesec36

identificirala je 13 elemenata uspješnog menadžmenta volontera

ovako:

- Planiranje i alokacija resursa

- Radni plan volontiranja

- Odnosi s javnošću

- Regrutiranje volontera

- Orijentacija

- Poučavanje

- Odnosi između volontera i zaposlenih

- Koordinacija

- Supervizija

- Evaluacija

- Priznanje, tj. pohvala

- Objavljivanje postignuća volontera

- Doprinos (input) volontera.

Idelani model menadžmenta volontera koji se ovdje predstavlja ima 6 ključnih komponenata,

odnosno koraka:37

1. Opis i definicija volonterovih dužnosti na danom radnom mjestu

2. Uvođenje volontera u dobrovoljni rad

3. Međusobono uparivanje: volonter – organizacija – zaposleni

4. Osposobljavanje volontera

5. Praćenje rezultata rada volontera

6. Poticanje i zadržavanje motivacije za dobrovoljnim radom.

Strateško planiranje pomaže prepoznati što organizacija, od onog što bi željela raditi i

postignuti, zaista radi i postiže. Previše je improvizacije i vođenja po osjećaju što vodi do

35 Rihter, L. (2003), Pomen kvalitativnih metoda pri evalvaciji projektov prostovoljnega dela – primer evalvacije prostovoljnega dela na šolskem centru Velenje, Ljubljana: Socijalno delo, 42, 1, str. 19 36

Mesec, B. (2000), Prostovoljci imaju srce in voljo, Ljubljana: Socijalno delo, 39, 3, str. 62-63 37 Jurić, D. (2008) Volonterski menadžment, Zagreb: Volonterski centar Zagreb

18

osipanja volontera u kratkom vremenu i nezadovoljstva organizacije koja je tako izgubila

resurse. Strateškim planiranjem povećava se mogućnost da svakodnevni odnosi s volonterima

dovedu do uspješnog sudjelovanja.

Strateško planiranje može se shvatiti i kao oruđe vođenja namijenjeno jednostavnom cilju –

pomoći organizaciji ka boljem i učinkovitijem radu. Istovremeno sam proces strateškog

planiranja omogućuje dostizanje širokog konsenzusa, a tako postignuto suglasje se očituje u

povećanoj osobnoj odgovornosti svakog volontera do neprofitne organizacije. I zaposlenima

se omogućava da lakše razumiju i prihvate ulogu volontera unutar neprofitne organizacije.

Strategija razvoja organizacije koja se ne temelji na tome što zaposleni i volonteri smatraju

svojom osobnom i misijom organizacije, što im je važno i što cijene, te što osjećaju kao svoju

željenu budućnost, neće biti uspješna.38

Za svaku organizaciju, posebice za neprofitnu čiji temelj su vrednote, misija i vizija, važno je

da bude sigurna da svi njeni članovi, zaposleni i volonteri odgovaraju na pitanja:

- Što smo i zašto postojimo?

- Koji je smisao našeg djelovanja?

- Koji su naši ciljevi?

- Na koji način se krećemo u zacrtanom smjeru?

Svi akteri organizacije moraju biti upoznati s razlozima i ciljevima djelovanja organizacije

kako bi se lakše identificirali s njom. Maslow (1962, 2995: 50) tvrdi da, ukoliko svi znaju

ciljeve i namjenu organizacije, sva ostala pitanja i problemi postaju tek tehničke prirode.

Potrebno je imati jasnu predodžbu o njoj i njenim namjerama u budućnosti. Isto tako

organizacija mora biti svjesna značaja koji za nju imaju volonteri. Ako s njima namjerava

dosegnuti svoje ciljeve, mora u načine dosezanja istih uključiti i program zadovoljavanja

motiva volontera.

Važno je, dakle, da tako neprofitna organizacija i njeni zaposleni kao volonteri budu svjesni

važnosti menadžmenta volontera. U mnogim organizacijama su težnje za zadržavanjem

trenutnog stanja vrlo jako prisutne. Često mora doći skoro do krize da bi se vodstvo odlučilo

38

Musek Lešnik, K. (2004), Od poslanstva do vizije zavoda in neprofitne organizacije: Kako razjasniti vrednote, opredeliti poslanstvo in ustvariti vizijo zavoda ali neprofitne organizacije za nove čase, Ljubljana: Inštitut za psihologijo osebnosti, str. 109

19

strateškom menadžmentu volontera posvetiti više od tek naočiglednog odobravanja. Možda je

najveća prepreka na putu k razmišljanju, organiziranju i uvođenju novih strategija potreba za

vođenjem svakodnevnog poslovanja. Svakodnevni događaji istiskuju većinu dobrih strateških

svrhi. Jedini način da se to spriječi je formalizacija procesa razvijanja strategija. Možda je

pritom naprije potrebno promijeniti pogled na volontere kao besplatne dobročinitelje, čiji

smisao i važnost jest u davanju, a ne i primanju. Suvremeni koncept volontera je, međutim,

blago promijenjen i u mnoštvu mogućnosti za dobrovoljni rad zahtijeva, odnosno treba

motivaciju za djelovanje unutar određenje neprofitne organizacije. Oni koji su svjesni toga i

imaju razvijenu strukturu sudjelovanja s njima, lakše funkcioniraju i postižu rezultate.

20

3. DEFINIRANJE I ODREĐENJE VOLONTIRANJA

3.1 O volonterstvu – određenje pojma

Volonterstvo je danas jedan od najsnažnijih elemenata koji pridonose razvoju i formiranju

demokratskih promjena u svakom društvu, a ujedno je i osnova koja omogućuje građanima da

se uključe u poticanje razvoja zajednice i društva u cjelini kroz različite građanske inicijative

davanjem svojeg slobodnog vremena, znanja i iskustava te entuzijazma i energije.

Volontiranje u svojoj osnovi temelji se na pružanju osobnog vremena, truda, znanja i vještina

na dobrobit drugih bez ikakvih novčanih naknada.39

Volonterski rad karakteristika je

neprofitnih organizacija u kojima se rad s drugima ističe kao ključna društvena prednost. Sam

volonterski rad teško je precizirati prema određenoj neprofitnoj organizaciji, jer svaka

organizacija djeluje na specifičnim društvenim područjima za koja su joj potrebni različiti

profili volontera. Razvoj neprofitnih organizacija danas uvelike je potpomogao i razvoj

volonterskog djelovanja koje je sve zastupljenije u javnosti.

Govoreći o nevladinom sektoru, samo se od sebe nameće pitanje volonterizma. Uz nevladin

sektor vežu se pojmovi poput građanske odgovornosti, aktivnog sudjelovanja građana u

rješavanju problema zajednice, građanske inicijative, brige za druge i slično. Prateći ove

temeljne ideje trećeg sektora može se reći da su volonteri baza, osnovni temelj, početak i kraj,

te uzrok i cilj jedne nevladine organizacije.

Unatoč tome što su volonterstvo i volontiranje u svijetu definirani na različite načine i imaju

različite dimenzije, slobodno se može reći da je volonterski rad neplaćeno, nekarijerističko,

neprofitno i slobodno izabrano djelovanje koje se javlja u različitim oblicima. Upravo se na

tome temelji i definicija volonterstva koju je prihvatila Republika Hrvatska: „Volontiranjem

se, u smislu ovog Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i

vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit,

a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane

nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim

Zakonom nije drugačije određeno.“40

Nadalje, dok jedni smatraju da je to „neprofitna

39

Begović, H. (2006), O volontiranju i volonterkama, Zagreb: Volonterski centar 40 Zakon o volonterstvu, Narodne novine br. 58/2007, Zagreb: Narodne novine d.d.

21

djelatnost koja je važna za neprofitne organizacije jer naglašava humanu paradigmu

suvremenog društva“41

, drugi ga definiraju kao „aktivnosti koja se slobodno poduzima, koja

nije plaćena i koja se čini na dobrobit drugih.“42

Obje definicije ističu volonterstvo kao

nesebičnu radnju koju poduzima pojedinac kako bi pomogao drugom pojedincu, a samim time

i široj društvenoj zajednici. Volonterstvo danas ima važnu društvenu ulogu koja je naglašena

kroz niz poduzetih akcija kojima se nastoje provesti društvene promjene. Neke su više a neke

manje popraćene u javnosti, ali činjenica je da se danas sve više ljudi informira o načinu na

koji mogu djelovati u različitim civilnim udrugama, a koje se zalažu za ciljeve koji su

pojedincu bliski. Takav pristup volonterstvu približava djelovanje neprofitnih organizacija

pojedincima te čini njihovo poslovanje transparentnim.

Volontiranje je, prije svega, način i stil života, usko vezan uz čovjekov sustav vrijednosti.

Sam izraz izvedenica je dviju latinskih riječi:

a) Volo, velle, volui = htjeti, željeti;

b) Voluntar, atis, f. = volja, želja, namjera, slobodna volja.43

Postoje različita tumačenja i razumijevanja volontiranja koja su usko vezana uz tradiciju,

kulturološke prilike te društveni kontekst u kojem se određena država nalazi. Tradicionalno

poimanje volontiranja temeljilo se na dobrovoljnim aktivnostima pomaganja susjedima i

prijateljima ili pomaganju zajednici u izvanrednim situacijama kao što su ratovi ili prirodne

katastrofe. Prema tradicionalnom razumijevanju volontiranja (nesebična pomoć drugima),

Govaart i suradnici daju određenje suvremenog razumijevanja volonitranja kroz tri forme –

uzajamna podrška, davanje usluga i aktivno uključivanje u društvo (Govaart, 2001 prema

Žižak, 2004). U tradicijskim se društvima uzajamna podrška temelji na prirodnoj težnji ljudi

da prežive ili da žive bolje, a odvija se unutar kruga bliskih osoba. Volontiranje u obliku

davanja usluga uglavnom je vezano uz organizirane, često institucijske kontekste. Ovakvim

oblikom volontiranja pruža se pomoć (primjerice u bolnicama, domovima za djecu, stare i

nemoćne, i sl.).44

41 Hrvatska mreža volonterskih centara, dostupno na: www.hmvc.net (18.09.2012.) 42 Marić, I. (2010, 2011), Menadžment neprofitnih organizacija, materijali s predavanja. Dostupno na www.efzg.hr (17.09.2012.) 43 Vidović, T. (2000), Volonterstvo u hrvatskom društvu: perepcija i budućnost volontiranja, Dostupno na: www.vcz.hr (18.09.2012.) 44

Ćulum, B. (2008), Zašto i kako vrednovati volontiranje? Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

http://www.hmvc.net/

http://www.efzg.hr/

http://www.vcz.hr/

22

Prema ranije navedenim tumačenjima pojma volontiranja proizlazi i osoba volontera koju

određuju određena obilježja, stoga bi idealni lik volontera bio onaj koji:

- ima osnovno znanje o području na kojem radi

- ima osobne kvalitete kao što su emotivna toplina, intuicija, prisnost i empatija

- neposesivan je

- vlada komunikacijskim vještinama

- sudjeluje u relevantnim osopsobljavanjima.45

Europska povelja o volonterstvu donesena 1988. godine definira volonterski rad kao

„djelatnost u interesu ljudi, djelatnost koja nije motivirana financijskim interesom, djelatnost

koja se odvija na lokalnoj ili nacionalnoj razini, djelatnost koja je dragovoljna, djelatnost

koja je miroljubiva, djelatnost koja je utemeljena na osobnoj motivaciji i slobodi izbora,

djelatnost koja potiče aktivnu građansku ulogu na dobrobit zajednice, djelatnost koja potiče

razvoj ljudskih potencijala, djelatnost koja poboljšava kvalitetu življenja na načelima

solidarnosti, traganje za novim rješenjima u brzim promjenama društva, poticaj korištenja

poduzetničkih prigoda, osnovu razvoja partnerskih odnosa između aktera sistema

blagostanja, te poticaj samoorganizranju ljudi u rješavanju problema.“46

Prema izvješću Gospodarskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih naroda, volonterstvo je navika

srca i građanska vrlina. Riječ je o aktivnosti duboko ukorijenjenoj u ljudskom duhu s

dalekosežnim društvenim i kulturološkim učinkom. Slušanje drugih, briga o potrebama drugih

i zadovoljavanje tih potreba dokazuju najveću ljudsku motivaciju. Ljudska bića pomažu jedna

drugima iz ljubavi i sućuti, pa ipak, u svojoj najdubljoj duhovnoj dimenziji i u simboličkom

značenju, volonterstvo nije samo nešto što činimo za druge. Na kocki su naše vlastite

vrijednosti i naša humanost, jer mi jesmo ono što dajemo drugima.47

3.2 Povijesni i društveni kontekst

Volonterstvo u Hrvatskoj, neovisno o povijesnim zbivanjima na ovom području, ima dugu

tradiciju, iako se samo tumačenje volonterstva tijekom prijašnjih razdoblja razlikovalo u

odnosu na današnje tumačenje. U Republici Hrvatskoj organizacije civilnog društva s jedne

45 Kristančič, A. (2004), Etična načela prostovoljnega dela, Ljubljana: Zveza za tehnično kulturo Slovenije, str. 34 46

Škopelja, S., Ivelja, N., Milinković, D. (2004), O volonterskom radu, Split: Udruga Mi 47


23

strane, te međunarodne donatorske institucije s druge strane uložile su značajne napore u

izgradnju volonterstva unutar neprofitinih organizacija, stoga je taj utjecaj jasno vidljiv i u

razvoju civilnog društva.

Prije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj su postojala razna dobrotvorna i humanitarna društva

u okviru Katoličke crkve, političkih stranaka te kao organizacije samih građana. U sklopu

SFRJ, odnosno u komunističkom sistemu, volonterski rad kakav je prisutan danas nije

postojao. Tad su pod kontrolom države postojale mnoge organizacije koje su se u određenoj

mjeri oslanjale na volonterski rad. U Jugoslaviji, kao i u drugim komunističkim zemljama,

razvila se tradicija radnih akcija. One su bile ključne za obnovu zemlje, osobito nakon Drugog

svjetskog rata. Izgrađene su ceste i autoceste, želježničke pruge, industrijski objekti, domovi

kulture, sportski objekti i sl., no uključivale su prisilu, bile obavezne i često bile

natjecateljskog karaktera. Ipak, nakon 50-ih su se mnogi dobrovoljno uključivali u takve

akcije. Vatrogasna društva još su jedan oblik volonterskog rada koji se razvio prije svega radi

nemogućnosti potpunog angažmana države. Uzrok njihova razvitka leži u nemogućnosti

profesionalnih vatrogasnih brigada u pokrivanju cijelog teritorija, pogotovo područja

Dalmacije.48

Uspostavom samostalne Republike Hrvatske počelo se razvijati i civilno društvo. U početku

je dobrovoljni rad bio vezan uz humanitarnu (i drugu) pomoć žrtvama rata, izbjeglicama i

prognanicima, te ratom stradalim područjima. Tad su nastale i prve mirovne organizacije kao

Antiratna kampanja Hrvatske, temeljene također na volonterskom radu. No sam pojam

volonterizma i civilnog društva bio je poptuno nejasan prosječnom građanu tog vremena. Tek

se u drugoj polovici 90-ih godina te nakon promjene vlasti 2000. godine organizacije civilnog

društva razvijaju slobodnije i intenzivnije.

Društva u tranziciji iz socijalističkog sistema nerijetko se suočavaju s poteškoćama kad

pokušavaju unijeti duh volonterstva u svoje zajednice. Ljudi čak i danas povezuju volonterski

rad s prisilnim dobrovoljnim radom proizašlim iz ideologije socijalizma i komunizma. Dok

oni koji su živjeli u državama relativno visoke razine socijalne sigurnosti te kojima Vlada

pruža sve potrebne socijalne i zdravstvene usluge ne razumiju zašto su nezavisne inicijative

koristan dodatak funkcijama vlasti.

48

Russo, A. (2007) ,Povijesni pregled volonterskog rada: Iskustva u Republici Hrvatskoj. Volontiranje: ključ uspjeha u svijetu rada, Split: Udruga Split zdravi grad, str. 21-23

24

Volontiranje u Hrvatskoj polako se probija ka većem stupnju prepoznavanja što se vidi iz

osnivanja volonterskih centara, pomicanja u legislativi, iz državnih poticaja projektima i

programima koji promiču volonterstvo, te iz sve većeg broja formalnih i neformalnih

građanskih inicijativa. Iako je volontiranje u gospodarskom i javnom sektoru još uvijek na

niskim razinama razvoja, i tu se napredak nazire jer određeni broj tvrtki iz regije i Hrvatske

počinje raditi na projektima koji uključuju volontiranje.

Sabor Republike Hrvatske usvojio je Zakon o volontiranju 2007. godine, što ga čini prvim

takvim zakonom u zemlji i regiji. Njime se definiraju odnosi između volontera, organizatora

volonterskih aktivnosti i krajnjih korisnika, volonterskih aktivnosti s ciljem osiguravanja

adekvatnog društvenog okruženja za razvoj volonterstva i prevenciju njegove zlouporabe.

Zakon određuje kako će se rasporediti financijska sredstva za rad Nacionalnog odbora za

volonterstvo, te uređuje terminologiju, načela i uvjete volontiranja, kao i ugovore, etički

kodeks i certifikate. Također se bavi dodjelom godišnje nacionalne nagrade za volonterstvo.49

Za daljni razvoj volonterstva itekako je važna uloga države koja zakonima i mjerama koje

donosi potiče volonterstvo. S ciljem razvoja volonterstva važnu ulogu imaju i regionalni

volonterski centri čiji je glavni cilj promicanje i razvoj volonterskih aktivnosti na lokalnoj,

regionalnoj i nacionalnoj razini. Ti centri registrirani su kao neprofitne i nevladine

organizacije u okviru Zakona o udrugama. Uz regionalne volonterske centre važnu ulogu u

promicanju volonterstva ima i Mreža volonterskih centara koju čine četiri regionalna

volonterska centra, a to su VC Zagreb, VC Split, VC Rijeka i VC Osijek. Sama mreža

osnovana je s ciljem promocije volonterstva, povećanja vidljivosti volonterskih aktivnosti i

razvoja volonterske infrastrukture. Svakako ovdje treba spomenuti i Nacionalni odbor za

razvoj volonterstva koji je osnovan od strane Vlade Republike Hrvatske, a čije su ključne

aktivnosti usmjerene na promidžbu i razvoj volonterstva te na izradu Etičkog kodeksa

volonterstva.50

Kada se govori o razvoju volonterstva nužno je napomenuti da promocija ima vrlo velik

utjecaj na prihvaćanje volontiranja od strane javnosti. Kako bi se taj dio prezentacije što bolje

obavio, održavaju se četiri nacionalne konferencije o volonterstvu godišnje, obilježava se

49 Zakon o volonterstvu, Narodne novine br. 58/2007, Zagreb: Narodne novine d.d. 50

Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, dostupno na: http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/udruge_humanitarna_pomoc_i_volonterstvo/volonterstvo/nacionalni_odbor_za_razvoj_volonterstva (18.09.2012.)

http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/udruge_humanitarna_pomoc_i_volonterstvo/volonterstvo/nacionalni_odbor_za_razvoj_volonterstva


25

Međunarodni dan volontera i provode kampanje na regionalnoj i nacionalnoj razini. Važne

inicijatore za razvoj volonterstva možemo podijeliti u tri glavne skupine:

- Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva,

- Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske te

- Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Volonterstvo je danas suočeno s brojnim društvenim promjenama, a kako bi uspjelo opstati u

ovim turbulentnim vremenima svakako se treba suočiti s ključnim izazovima:51

- jačanje volonterskih centara kao ključnih 'stupova' infrastrukture na području

volonterstva,

- promicanje i razvoj volonterstva po školama,

- priznavanje volonterstva pri zapošljavanju i u formalnom obrazovanju,

- povećanje razine učestalosti volontiranja,

- uspostavljanje sustava prikupljanja informacija glede učestalosti volontiranja,

- uspostavljanje sustava za procjenu ekonomske vrijednosti volontiranja,

- povećanje razine volontiranja u javnim institucijama,

- uspostavljanje modela za provođenje sustavnih istraživanja na području volonterstva,

- promidžba korporativnog volontiranja.

3.3 Društveni značaj i važnost volonterskog rada

Volonterski rad dragocjen je i nemjerljiv i od njega koristi imaju svi bez obzira na dob, spol,

vjeru, naciju ili socijalni položaj. Njime se podiže svijest o problemima svojih sugrađana i

okružja u kojem živimo, a ostvareni rezultati podižu kvalitetu življenja. Također povećava

broj društveno aktivnih građana, njihovu ulogu i razinu cjelokupne participacije civilnog

društva u društvenom razvoju, pridonosi usvajanju humanih vrijednosti kao stila života, te

povećanoj socijalnoj uključenosti građana.52

U svijetu je volonterski rad važan čimbenik na gotovo svim razinama življenja, od

svakodnevice do promoviranja društveno važnih pozitivnih promjena. Također, rad volontera

je izuzetno priznat, vrednovan i tražen te je vrlo značajna i gotovo obvezna preporuka za

51

Hrvatska mreža volonterskih centara, www.hmvc.net (18.09.2012.) 52

Učilište volonter (2006), Priručnik za društveno aktivne građane volontere i one koji to žele postati, Projekt: Centar za volontere, Zagreb, str. 35


26

svako daljnje zapošljavanje. Volonterski rad od izuzetne je važnosti u vrijeme političkih,

ekonomskih i ekoloških kriza, s kojima se svakodnevno suočavamo. Volonterstvo potiče

društveni aktivizam koji je osnovni pokretač svakog naprednog društva. Prepoznavanje

potreba zajednice i spremnost na aktivno djelovanje pomaže društvu da brže i kvalitetnije

riješi nagomilane probleme i potrebe. Očekivati od države da sama riješi sve probleme vodi u

skrbnički odnos države prema građanima koji je karakterističan za nerazvijena društva.

Volontiranje kao društveni fenomen doprinosi pojačanom sudjelovanju građana u društvenom

životu, pomaže stvaranju lokanih mreža i stvara osjećaj odgovornosti za rješavanje problema

koji postoje u zajednicama.

Prateći svjetske trendove u redovnom sustavu školovanja, predstavnici civilnog društva

ozbiljno razmišljaju o iniciranju uvođenja predmeta humanitarnog rada i društvene

odgovornosti građana. Smatra se kako je to tema od velike važnosti te da bi podizanje svijesti

od najmlađe dobi pridonijelo humanijim međuljudskim odnosima.

U svim svojim oblicima, volonterstvo ima vrlo važnu ulogu u društvima širom Europske

unije; volonteri uključeni u širok raspon aktivnosti kao što su obrazovanje i pružanje usluga,

međusobna pomoć ili samopomoć, zastupanje, provođenje kampanja, upravljanje te društvene

i ekološke akcije. Odgovornost pojedinaca i organizacija sastoji se u stvaranju okružja u

kojem volonteri svojim radom znatno pridonose ostvarivanju zacrtanih ciljeva; donošenju

mjera za doprinos volontera, uključujući uvjete pod kojim se veza između organizacije i

volontera može lako raskinuti i razvijanju tehnika vođenja volonterske djelatnosti; skrbi za

odgovarajuću zaštitu volontera, i onih kojima oni pomažu u teškim situacijama; nuđenju

odgovarajućeg osposobljavanja, redovitog vrednovanja i priznavanja zasluga volontera; te

osiguravanju pristupa i omogućavanju sudjelovanja svima, bez ikakvih zdravstvenih,

ekonomskih, društvenih i kulturnih zadrški.53

Stoga se pozivaju odgovorni ljudi u svim područjima da se udruže u snažne i djelotvorne

lokalne i državne volonterske centre kao temeljne upravljačke organizacije za volonterstvo; u

vladama, da uklone sve pravne zapreke za sudjelovanje te omoguće svim ljudima pravo na

volonterstvo; u poduzećima, da potaknu i olakšaju uključivanje svojih zaposlenika u

volonterski rad; u medijima, da izvješćuju i objavljuju vijesti o volonterima i njihovom radu te

53

Učilište volonter (2006), Priručnik za društveno aktivne građane volontere i one koji to žele postati, Projekt: Centar za volontere, Zagreb, str. 40-41

27

na taj način potaknu ljude na volonterstvo; u obrazovanju, da potaknu na volonterski rad bez

obzira na životnu dob te uvedu mogućnosti za razmišljanje i učenje; u vjerskim ustanovma, da

predstave volonterstvo kao odgovor na duhovnu potrebu svakog pojedinca da pomaže; u

nevladinim organizacijama, da volonterima stvaraju ugodna okružja te da ljudskim resursima

i financijskim sredstvima pridonose njihovu učinkovitom uključivanju; u Ujedinjenim

narodima, da ovo desteljeće proglase desetljećem volonterstva i civilnog društva i tako

priznaju potrebu stvaranja institucija slobodnih društava.54

3.4 Socijalno-psihološki teoretski okvir volontiranja

Pomoć u nevolji, nuđenje usluga prijateljima, sudjelovanje volontera u neprofitnim

organizacijama, sve to imenujemo pozitivnim socijalnim, odnosno prosocijalnim djelovanjem.

Brojni autori izjednačuju termin altruizma s terminom prosocijalnog ponašanja da naglase

odustnost sebičnosti u situacijama prosocijalnog ponašanja. Iako su psiholozi razvili relativno

opsežan broj teorija o altruističnom, filantropskom, dobrovoljnom i drugim oblicima

prosocijalnog ponašanja čovjeka, po mišljenju Lohmana55

većina ih ostaje na individualnoj

razini i trenutno ne postoji konačna teorija prosocijalnog ponašanja čovjeka.

Većina sociopsiholoških istraživanja usmjerena je na motivacijski proces i na tumačenje

motiva istih, koji daju dobrovoljne priloge, ili u obliku novca ili rada. Važno otkriće koje

nude socijalni psiholozi je da najviše problema imaju pri objašnjavanju dobrovoljnog rada

onog aspekta gdje on predstavlja koegzistenciju različitih motiva i time primarnu povezanost i

privrženost skupini ili zajednici, religioznost, ideološku pripadnost, priliku za učenje i bijeg

od svakodnevne rutine, dobronamjerni motiv posredovanja pomoći drugima, osobni razvoj,

samoaktualizaciju i samorealizaciju. Gidon pri tom ističe da su egoizam i altruizam jednako

važni motivatori za dobrovoljni rad.56

Altruizam, odnosno nesebičnost u psihologiji definiraju kao ponašanje kojim pomažemo

drugima bez da bi za to očekivali nagradu. Altruist je 'otplaćen' unutarnjim zadovoljstvom što

je učinio dobro djelo i ponašao se u skladu sa svojim, tj. društvenim načelima. A. Simon

54 Učilište volonter (2006), Priručnik za društveno aktivne građane volontere i one koji to žele postati, Projekt: Centar za volontere, Zagreb, str. 42 55

Kolarič et. Al. (2002), Zasebne neprofitno-volonterske organizacije v mednarodni perspektivi, Ljubljana: Založba FDV, str. 52 56 ibidem, str. 48

28

altruizam smatra rezultatom biološke uvjetovanosti motivacije u čovjeka za vlastito očuvanje i

očuvanje grupe koje je član. Za razliku od njega, G. Hardin odbacuje čisti altruzam kao

posredovanje pomoći bez očekivanja naknade i uvodi termin recipročni altruizam koji

predstavlja uzorak vladanja u kojem se posreduje pomoć između dva nepovezana pojedinca

samo kad su spremni stupiti u međusobni odnos i preuzeti svoju ulogu, jedan kao

dobrotvor/davalac a drugi kao primatelj/korisnik.57

Dobronamjernost i volonterstvo su stoga dva temeljna elementa altruizma. Postavlja se

pitanje, zašto su u nekih ljudi ti elementi izraženiji no u drugih. Istraživanja su pokazala da

današnji altruisti nisu nužno altrusti oduvijek, pa isto tako niti zauvijek. Današnji egoisti su

mogući sutrašnji altruisti. Najprihvatljivje objašnjenje u modernoj socijalnog psihologiji,

zašto smo (ponekad) altruisti, je interakcionističko objašnjenje koje tvrdi da ljudske akcije

proizlaze iz interakcije između osobnih dispozicija i situacijskih čimbenika. Stoga moramo pri

procjeni pojedinčeva ponašanja poštovati sve odnose u koje je upleten, uključujući i temeljne

norme društva u kojem živi. Socijalizacija ne oblikuje 'altruistične osobnosti' ili osobine

ličnosti koje vode u altruistično ponašanje, ali najviše vodi u veću spremnost za altruistično

ponašanje u određenim situacijama.58

Važna osnova za studije filantropskog i dobrovoljnog rada uz interakcionističku teoriju,

teoriju motivacije i teoriju socijalnog izbora je i teorija socijalne razmjene. U alternativnim

modelima socijalne razmjene kao što su pokroviteljstvo ili darovanje, G. C. Homans vidi tip

razmjene među ljudima ili skupinama ljudi koji ne žive na rubu egzistencije i dobrovoljno se

odriču svojih osobnih interesa i udružuju s drugima zbog ostvarivanja zajedničkih interesa.59

Filantropija, odnosno čovjekoljublje definirana je kao ljubav do ljudi i spremnost pomoći

im.60

Thomas B. Murphy filantropiju naziva kao dobrovoljnu redistribuciju dobara. Drugi

izraz koje je u općoj upotrebi je milosrđe. Filantrop (grč. fil – ljub, anthropos – čovjek) je

čovjek koji djelima iskazuje ljubav prema bližnjemu. Paul G. Schverish govori čak i o

filantropskom indentitetu, čije značajke su velika predanost volonterstvu. Indentitet

57 Kolarič et. Al. (2002), Zasebne neprofitno-volonterske organizacije v mednarodni perspektivi, Ljubljana: Založba FDV, str. 52 58 Ule Nastran, M. (2000), Temelji socijalne psihologije, Ljubljana: Znanstveno in publicistično središče, str. 239 - 246 59

Kolarič et. Al. (2002), Zasebne neprofitno-volonterske organizacije v mednarodni perspektivi, Ljubljana: Založba FDV, str. 50-51 60 Begović, H. (2006), O volontiranju i volonterkama, Zagreb: Volonterski centar

29

finaltropije vidi se u tome da skrb za druge postaje zvanje. Stanley N. Katz tvrdi da se

proučavanje filantropije razvilo relativno kasno i da je sama riječ filantropija u početku 20.

stoljeća bila razumijevana usko kao investiranje u poboljšanje društva. Sam tijek istraživanja

filantropije je sada snažno vezan uz razvoj trećeg, odnosno neovisnog sektora.61

3.4.1 Motivi volontera za dobrovoljni rad

Zajednička teoretska pretpostavka svih teorija motivacije u psihologiji je da motiv proizlazi iz

stanja neravnoteže, ili u psihofizičkom sistemu pojedinca ili u odnosu između pojedinca i

okoline. Zadovoljenje motiva prouzrokuje uklanjanje napetosti i ponovnu uspostavu

ravnoteže. Motiv je dakle, sve to što nam daje energiju i što nas usmjerava k određenom

objektu i akcijama.

Ključni razlozi za uključivanje u volonterski rad bili bi:62

- osjećaj samoostvarenja,

- altruizam,

- druženje i zajedništvo s ljudima,

- učenje o nekom području,

- stvaranje ili sudjelovanje u razvoju organizacije,

- ostvarivanje društveno važnih kontakata,

- poistovjećivanje s organizacijom,

- usavršavanje ili razvoj kompetencija,

- dobivanje mogućnosti,

- osiguranje ulaska u neku organizaciju, te

- društveni angažman.

Ljudi volontiraju kako bi pomogli društvu i zajednici, kako bi si povećali samopouzdanje,

pomogli prijateljima ili stvorili nove, odmaknuli se od svog posla, te kako bi poboljšali svoj

životopis, razvili nove vještine ili uživali u nečem što vole. Ljudi iz područja biznisa (banaka,

osiguravajućih društava, kompjutorske branše i sl.), prema Druckeru, volontiraju u

61

Mesec, B. (2000), Prostovoljci imaju srce in voljo, Socijalno delo, 39, 3, Ljubljana, str. 215. 62

Marić, I. (2010, 2011), Menadžment neprofitnih organizacija, materijali s predavanja. Dostupno na www.efzg.hr (17.09.2012.)

http://www.efzg.hr/

30

neprofitnom sektoru jer na svom poslu nemaju dovoljno izazova, postignuća, odgovornosti, ni

misiju, već postoji samo probitačnost.63

Naravno, postoje i zapreke za volontiranje; istraživanja su pokazala da su tri najveće:64

- nedostatak vremena,

- nedostatak interesa te

- loše zdravlje.

Jedna od najvećih prednosti neprofitnih organizacija je da ljudi u njima ne rade da bi

preživjeli, već slijede neke ideje – životne poglede, zato te organizacije imaju veliku

odgovornost da zadrže motivaciju ljudi za daljnje djelovanje. Poznavanje motiva za

dobrovoljni rad koristi menadžmentu dobrovoljnih aktivnosti da udovolji potrebama i željama

volontera preko nematerijalnih poticaja i tako zadrži njihovu marljivost. Budući da imaju

male mogućnosti za novčano nagrađivanje, jer je volonterstvo besplatno obavljanje stvari,

razumijevanje motiva za uključivanje i nastavljanje volonterskog rada nužno je za uspješno

upravljanje volonterima i vodi u učinkovitost neprofitne organizacije.65

3.5 Etička načela volontiranja

Etika je ključni temelj i istovremeno potpora pravnom uređenju volonterstva. Ne može je

nadomjestiti ni pravni sistem niti tržište; bavi se time što je opće dobro. Etički kodeks zbirka

je moralnih načela za rad koji nas vezuju i pomažu nam u traženju odgovara na pitanje: „Što

da radimo kako bismo radili dobro, i na što se treba paziti kako pri svom radu ne bi

prouzrokovali štetu?“66

Osnovni cilj etičkog kodeksa je poticati razumijevanje i prihvaćanje propisanih načela i

standarda te njihovu primjenu u svakodnevnoj organizaciji i pružanju volonterskih usluga. On

zapravo predstavlja minimalni zajednički sustav vrijednosti koji organizatori volontiranja i

volonteri prihvaćaju u svom području djelovanja. Pisan je na razini općenitosti koja

63 Marić, I. (2010, 2011), Menadžment neprofitnih organizacija, materijali s predavanja. Dostupno na www.efzg.hr (17.09.2012.) 64 ibidem. 65

Ćulum, B. (2008), Zašto i kako vrednovati volontiranje? Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 66 Kristančič, A. (2004), Etična načela prostovoljnega dela, Ljubljana: Zveza za tehnično kulturo Slovenije, str. 35

http://www.efzg.hr/

31

organizatorima volontiranja omogućuje razradu propisanih standarda sukladno načelima

organizacije, poštujući tako specifičnosti organizacije, a posebno potrebe korisnika

volonterskih usluga. Organizatori volontiranja mogu biti pravne osobe kojima primarna svrha

nije stjecanje profita: udruge, zaklade, fundacije, sindikati, vjerske zajednice, javne ustanove,

turističke zajednice, državna tijela i jedinice lokalne i područne samouprave. Etički kodeks

podložan je promjenama slijedom dinamičkog procesa razvoja civilnog društva. Sam etički

kodeks sastoji se od uvoda, parabole, temeljnih načela, etičkih standarda i završnih odredbi.

3.5.1 Parabola

Etički kodeks volontiranja donosi Nacionalni odbor za razvijanje volonterstva temeljem

stavka 1. članka 23. Zakona o volonterstvu i predstavlja skup vrijednosti, načela i standarda

kojima se usmjerava proces organiziranog uključivanja volontera u aktivnosti za opću

dobrobit. Ovim se Etičkim kodeksom promiču najviše vrednote ustavnog poretka Republike

Hrvatske. Etički kodeks počiva na načelu da je volonterstvo temelj civilnog društva i od

vitalne važnosti za razvoj demokracije, jer se kroz sudjelovanje u društvenim procesima jača i

osobna odgovornost građana volontera. Sukladno tome, cilj je Etičkog kodeksa promicanje

pozitivne prakse volontiranja i primjena načela i standarda volonterstva među organizatorima

volontiranja, volonterima i korisnicima njihovih usluga. Svi organizatori volontiranja i

korisnici njihovih usluga obvezuju se da u svom radu djeluju sukladno načelima i standardima

etičkog kodeksa.67

3.5.2 Temeljna načela68

Načelo sudjelovanja u društvenim procesima. Volontiranje predstavlja jedan od

načina organiziranog uključivanja građana u društvene procese čime svaki građanin

ostvaruje mogućnosti doprinosa pri rješavanju problema u zajednici i utjecaja na

pozitivne promjene u društvu. Volonterski angažman građana može jedino

nadopunjavati, ali nikako i zamijeniti djelatnosti i funkcije za koje postoje

odgovornosti drugih sudionika u rješavanju problema ili zadovoljavanju potreba u

zajednici.

67

Zakon o volonterstvu, Narodne novine br. 58/2007, Zagreb: Narodne novine d.d. 68 ibidem.

32

Načelo dobrovoljnosti i slobode izbora. Volontiranje podrazumijeva dobrovoljno

ulaganje slobodnog vremena, truda, znanja i vještina u aktivnosti za dobrobit druge

osobe ili opću dobrobit. Volontiranje je izraz osobne volje svakog pojedinca

oslobođen od svakog oblika pritiska.

Načelo zabrane diskriminacije. Pravo na dobrovoljno davanje vremena, znanja,

vještina te primanje volonterskih usluga imaju svi ljudi bez obzira na dob, rasu, boju

kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko i drugo

uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni

položaj, bračno stanje, obiteljske veze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci,

udruzi ili sindikatu, tjelesne ili društvene poteškoće ili oboljele i druge osobne

karakteristike, ako drugačije ne proizlazi iz prirode volonterskih aktivnosti.

Načelo solidarnosti, promocije i zaštite ljudskih prava. Volontiranjem se preuzima

odgovornost i izražava solidarnost prema članovima društva bez namjere stjecanja

osobne materijalne koristi. Organizatori volontiranja i volonteri u radu s korisnicima

poštuju najviše međunarodne i domaće standarde u području promocije i zaštite

ljudskih prava koja proizlaze iz uvažavanja različitosti i osobnog integriteta svakog

pojedinca.

Načelo razvoja osobnih potencijala. Volontiranje omogućuje ljudima slobodno

stjecanje novih vještina i znanja te razvoj osobnih potencijala putem cjeloživotnog

učenja.

Načelo interkulturalnog učenja i razmjene. Volontiranje pruža mogućnosti učenja od

drugih te razmjenu iskustava između država, regija i sličnih kultura. Suradnja s

ljudima različitog podrijetla doprinosi smanjivanju predrasuda i stereotipa te jačanju

tolerancije u međunarodnom kontekstu.

Načelo zaštite okoliša i brige za održivi razvoj. Volontiranje se obavlja u skladu s

međunarodnim i domaćim standardima za zaštitu okoliša i održivog razvoja zajednice

i društva.

33

3.5.3 Etički standardi

Etički standardi predstavljaju skup pravila koji se odnose na organizatore volontiranja,

volontere i korisnike volontiranja.69

a) Za organizatore volontiranja:

Organizator volontiranja osmišlja i provodi volonterske programe koji imaju

jasne i vidljive kriterije uključivanja volontera, praćenja i vrednovanja

volonterskih aktivnosti te stvara ugodno i poticajno ozračje u kojem se

volontere potiče na osobni razvoj kroz učenje, sudjelovanje u timskom radu i

razmjeni sa strancima.

Organizator volontiranja osigurava sigurno i poticajno okruženje za

volontiranje te financijske, organizacijske i ljudske resurse koji su potrebni za

realizaciju volonterskih aktivnosti vodeći računa o stručnosti i osposobljenosti

volontera za rad s korisnicima.

Organizator volontiranja ima odgovornost osigurati jednake mogućnosti

uključivanja volontera te stvoriti okruženje oslobođeno od svih oblika

diskriminacije i uznemiravanja. Organizator je dužan uložiti napore u

uklanjanju fizičkih, psiholoških, ekonomskih i kulturoloških prepreka pri

uključivanju volontera koji su pripadnici različitih društvenih skupina.

Organizator volontiranja poštuje slobodu odlučivanja svakog volontera u

početku i završetku volonterskog angažmana.

Organizator volontiranja informira volontere o načinu rada organizacije,

pravilima organizatora i zahtjevima posla koji odgovaraju znanju, vještinama i

prethodnom iskustvu volontera. Volonteri imaju pravo na sve informacije koje

se tiču njihovog volonterskog angažmana.

Organizator volontiranja potiče volontere na sudjelovanje u odlučivanju o

stvarima koje se tiču volontiranja te im se nastoji omogućiti da pridonose

organizaciji na načine koji sami odaberu.

Prilikom uključivanja maloljetnih volontera, organizator volontiranja posebnu

pažnju posvećuje nadzoru i podršci, u cilju zaštite volontera, a u suradnji s

roditeljima/skrbnicima i odgojno-obrazovnim ustanovama.

69 Zakon o volonterstvu, Narodne novine br. 58/2007, Zagreb: Narodne novine d.d.

34

Organizator volontiranja s posebnom pozornošću poduzima mjere zaštite

korisnika volonterskih aktivnosti primjenjujući postojeće domaće i

međunarodne propise koji se odnose na određene ciljne skupine.

Organizator volontiranja potiče organizacijsku kulturu u kojoj je volonterski

doprinos poželjan i cijenjen.

Organizator volontiranja vodi urednu evidenciju o volonterima, njihovom

doprinosu i volonterskim aktivnostima.

b) Za volontere:

Volonteri imaju pravo i dužnosti biti upoznati sa Zakonom o volonterstvu i

Etičkim kodeksom i drugim pravilnicima i postupcima organizatora

volontiranja.

Volonteri u svome radu njeguju i promiču rad za opće dobro cijele zajednice.

Volonteri poštuju integritet i dostojanstvo svih suradnika i u organizaciji

djeluju kao dio tima.

Volonteri se tijekom volonterskih aktivnosti ponašaju u skladu s misijom i

vizijom organizacije u kojoj djeluju i na raspolaganje joj stavljaju samo ona

znanja, vještine i sposobnosti koje ne nadilaze njihove mogućnosti.

Volonteri poštuju misiju i pravila organizacije u kojoj djeluju, poštuju

zdravstvene i druge standarde sigurnosti kako bi umanjili rizik nanošenja štete

sebi, organizatoru volontiranja i korisnicima.

Volonteri poštuju i uvažavaju različitosti osobnosti, stavova, sustava

vrijednosti i životnih uvjeta korisnika volonterskih usluga. Volonteri u radu s

ljudima ne nameću svoja vjerska, politička i druga osobna uvjerenja te nastoje

prepoznati i izaći u susret njihovim individualnim potrebama.

Volonteri ni na koji način ne zloupotrebljavaju uspostavljeni odnos s

korisnicima radi zadovoljavanja svojih emocionalnih, fizičkih, financijskih i

drugih potreba.

Volonteri se suzdržavaju od aktivnosti koje mogu narušiti ugled organizatora

volontiranja i korisnika. Svoj rad predstavljaju na istinit i afirmativan način. U

javnim nastupima ne smiju davati netočne ili nejasne podatke koji bi mogli

primatelja informacije dovesti u zabludu.

35

Volonteri poštuju povjerljivost podataka o korisnicima. Svako prikupljanje

podataka takve prirode mora dobiti suglasnost korisnika i organizatora

volontiranja.

Ukoliko imaju dilema ili problema u ispunjavanju volonterskih aktivnosti,

volonteri se trebaju obratiti isključivo odgovornim osobama u organizaciji.

c) Za korisnike volontiranja:

Korisnik volontiranja ima pravo biti upoznat sa Zakonom o volonterstvu,

Etičkim kodeksom te drugim pravilnicima i procedurama organizatora

volontiranja od kojeg prima volonterske usluge.

Ukoliko prima volonterske usluge, korisnik prihvaća temeljna etička načela

organizatora volontiranja, Etičkog kodeksa i Zakona o volontiranju.

Korisnik volontiranja ima pravo odbiti volonterske usluge.

3.5.4 Završne odredbe

Nacionalni odbor za razvoj volonterstva dužan je osigurati uvjete kako bi se organizatori

volontiranja, volonteri i korisnici njihovih usluga u Republici Hrvatskoj upoznali s Etičkim

kodeksom. Obveza samog odbora je za razvoj volonterstva ustanoviti Etičko vijeće, tijelo

zaduženo za praćenje provedbe Etičkog kodeksa. Etičko vijeće čine tri člana birana iz

Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva. Dužnost je Etičkog vijeća donijeti potrebne akte

za provedbu Etičkog kodeksa te osigurati jednaku mogućnost u postupku ispitivanja povreda

odredbi Etičkog kodeksa za sve organizatore volontiranja, volontere i korisnike volontiranja.

U slučaju kršenja etičkog kodeksa volontera, korisnika ili organizatora volontiranja sve

uključene strane se potiču nastali problem riješiti zajednički i dogovorno. Ukoliko to nije

moguće, izvijestit će o tome Etičko vijeće Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva. Etički

kodeks stupa na snagu danom objave u „Narodnim novinama“.70

70 Zakon o volonterstvu, Narodne novine br. 58/2007, Zagreb: Narodne novine d.d.

36

4. USPOREDBA PRAKSE VOLONTIRANJA U HRVATSKOJ I

SLOVENIJI

4.1 Volonterstvo u Hrvatskoj

Volonterstvo je u Republici Hrvatskoj definirano Zakonom o volonterstvu. Kao što je ranije

navedeno, taj Zakon definira volonterstvo kao „dobrovoljno ulaganje osobnog vremena,

truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za

opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način koji je predviđen ovim Zakonom, bez postojanja

uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno

volontiranje osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.“71

Upravo donošenjem Zakona

o volonterstvu uspjeli su se stvoriti pravni okviri za razvoj volonterstva.

Iako Republika Hrvatska nema službeno prikupljenih podataka o razvoju volonterstva, prema

provedenim istraživanjima vidljivo je kako se najvećim dijelom volontiranjem bave pojedinci

od 30 do 60 godina života. Uzimajući u obzir razinu obrazovanja volontera, visoko

obrazovani ispitanici češće su volontirali u svojim lokalnim zajednicama u odnosu na osobe s

nižim i srednjim obrazovanjem koje su više sudjelovale u volonterskim akcijama u školama i

vrtićima.72

Podrška za razvoj volonterstva još nije dostatna, kako na nacionalnoj tako ni na regionalnoj pa

ni lokalnoj razini. Vlada, iako je poduzela značajne napore ne bi li stvorila uvjete za razvoj

volonterstva, ključni problem volonterstva još uvijek nije riješila. Naime, jačanje

volonterskog rada na različitim područjima društvenog djelovanja svakako zahtijeva

strukturna i stalna novčana sredstva, koja su i dalje vrlo veliki problem pojedinih volonterskih

centara.

Daljnje ulaganje u području razvoja civilnog društva Vlada nastoji objediniti kroz

uspostavljanje volonterske infrastrukture, sustavnog usklađivanja propisa koji dijelom

obuhvaćaju volonterstvo, te jačanja suradnje svih sudionika koji su uključeni u razvoj civilnog

71 Horvat, M. (2008), Uvodno o Zakonu o volonterstvu: Zakonsko određenje volontiranja. U: Volonterski centar Zagreb, Volonterski centar Osijek, Udruga za razvoj civilnog društva Smart, Udruga Gong, Udruga MI Split, Udruga Most i Ambidekster klub. Zakonsko uređenje volonterstva u Republici Hrvatskoj, Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, str. 8 72 Begović, H. (2006), O volontiranju i volonterima/kama, Zagreb: Volonterski centar

37

društva. Isto tako bitno je za naglasiti kako jačanju volonterskog rada doprinosi i razvoj

sustava vrednovanja volonterskog rada.

4.1.1 Povijesni pregled

U studenom 1997. godine Glavna skupština Ujedinjenih naroda proglašava 2001. godinu

Međunarodnom godinom volontera, a 5. prosinac Međunarodnim danom volontera.

Proglašavanje 2001. godine Međunarodnom godinom volontera od strane UN-a bilo je u

Hrvatskoj značajan poticaj različitim organizacijama i institucijama na nacionalnom i

regionalnom nivou za pokretanje inicijativa i aktivnosti usmjerenih na razvoj volonterstva u

Hrvatskoj. Napori Vlade Republike Hrvatske u promociji volonterstva mogu se, prije svega,

prepoznati u osnivanju prvog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva. Nacionalni odbor za

razvoj volonterstva danas djeluje pri Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske

solidarnosti kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske. Taj je Odbor u prvom sastavu

još 2001. godine započeo s izradom Nacrta prijedloga Zakona o volonterstvu. Zakon o

volonterstvu usvojen je 18. svibnja 2007. godine.73

U nastavku slijedi kratka kronologija razvoja volonterskih organizacija u Hrvatskoj:

1996. – osnovana „Udruga MI-Split“

1998. – osnovan „Volonterski centar Zagreb“

1999. – osnovana „Udruga za razvoj civilnog društva SMART“ u Rijeci

2003. – donesen „Nacionalni program djelovanja za mlade“

2005. – osnovan „Volonterski centar Osijek“

2007. – na snagu je stupio „Zakon o volonterstvu (NN 58/2007)“

2008. – osnovana „Hrvatska mreža volonterskih centara“, Nacionalni odbor za razvoj

volonterstva donosi Etički kodeks volontera“74

U promicanju i razvoju volonterstva posebno je važno spomenuti djelovanje volonterskih

centara u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Dugogodišnji napori ovih organizacija u području

istraživanja volonterstva, edukacije, publiciranja, lobiranja i javnog zagovaranja stavili su

volontiranje među programske zadaće Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske

73

Ćulum, B. (2008), Zašto i kako vrednovati volontiranje? Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 74 Vidović, T., Volonterstvo u hrvatskom društvu: Percepcija i budućnost volontiranja

38

solidarnosti. Volonterski centri danas još i jače djeluju kroz Mrežu volonterskih centara koju

trenutno čine već spomenuta četiri regionalna volonterska centra.

Mreža je osnovana s ciljem promocije volonterstva, povećanja vidljivosti volonterskih

aktivnosti, stvaranja poticajnog okruženja za razvoj volonterstva utjecanjem na javne politike

i pravno okruženje, te povezivanja postojeće lokalne infrastrukture i kapaciteta za razvoj

volonterstva na nacionalnoj razini.75

4.1.2 Zakonsko uređenje volonterstva u RH

Hrvatski je sabor, kao što je već navedeno, u svibnju 2007. usvojio Zakon o volonterstvu, prvi

takav zakon u Hrvatskoj. Kako je pokazala praksa u svijetu, unatoč uhodanom i dobro

organiziranom volontiranju, nedostatak pravne zaštite stvara prepreke te onemogućuje ili čak

sprječava volontiranje. Kako bi se te posljedice izbjegle i spriječile stvorio se zakonski okvir

koji će volontiranje štititi i promovirati. Pokazalo se kako je donošenje takvog zakona od

velike važnosti kako za bolju organizaciju volonterstva tako i za bolju kontrolu i zaštitu

volontera i korisnika volontiranja.

Zakon o volonterstvu odnosi se isključivo na organizirano volontiranje koje se provodi na

način koji je samim Zakonom o volontiranju predviđen, a ne odnosi se na volonterske

inicijative pojedinaca ili skupina ljudi, ali niti volonterski rad u smislu neplaćenog stručnog

usavršavanja koji je određen Zakonom o radu. I prije donošenja Zakona o volonterstvu

pojedini zakoni su djelomično uređivali različite oblike dobrovoljnog rada. Odredbe tih

zakona i dalje su na snazi, a Zakon o volonterstvu ih nadopunjuje u onim dijelovima u kojima

ti zakoni nisu dovoljno regulirali položaj svih strana uključenih u proces volontiranja.

Zakonom o volontiranju stvorio se pravni okvir koji omogućuje svim sudionicima

volonterskog procesa pravedno i zakonski zaštićeno volontiranje, te isto tako pomaže pravno

urediti odnose između volontera i korisnika volontiranja, ali i osigurati društveno okruženje

povoljno za razvoj volonterstva. Osim definicije o volonterstvu iz članka 3. Zakona o

volonterstvu, dodatni uvjeti da bi se neka aktivnost smatrala volontiranjem su da za nju nije

tražena protuusluga ili imovinska korist, kao i to da su volonteri te organizatori volontiranja

75


39

postupili sukladno Zakonu o volonterstvu. Zakon razlikuje i termin „dugotrajnog

volontiranja“ – ono koje volonteri obavljaju najmanje 20 sati tjedno i to u razdoblju od

najmanje tri mjeseca bez prekida.76

Volontiranjem se u smislu Zakona o volonterstvu ne smatra:77

- dobrovoljno obavljanje usluga ili aktivnosti koje su u suprotnosti s Ustavom

Republike Hrvatske,

- obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potraživanja

novčane nagrade, odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez

zasnivanja radnog odnosa uređenog Zakonom o radu,

- obavljanje poslova koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca,

imaju obilježja poslova za koje se osniva radni odnos sukladno Zakonu o radu,

- stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa uređeno Zakonom o radu ili

drugim propisima,

- obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna ugovorna strana obvezna pružiti

drugoj ugovornoj strani temeljem ugovora,

- obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna osoba obvezna pružiti drugoj osobi

temeljem zakona ili drugih propisa,

- izvršavanje posebnih obveza sukladno sudskim odlukama i presudama,

- obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobičajene u obiteljskim, prijateljskim ili

susjedskim odnosima, besplatno davanje imovine ili novca.

Važno je naglasiti da maloljetna osoba mlađa od 15 godina ne može biti uključena u

volontiranje, ali može kroz „odgoj za volontiranje“ biti uključena u obavljanje volonterskih

aktivnosti u svrhu vlastitog odgoja i obrazovanja i to na način koji pridonosi njezinu razvoju i

socijalizaciji. Upravo se na ovaj način kroz odgojno-obrazovne institucije uči mlade o ulozi i

značenju volontiranja, te koju važnu ulogu volonteri imaju u izgradnji boljeg društva.

Zakonom o volontiranju definiran je i ugovor o volontiranju koji se obvezno zaključuje

između organizatora volontiranja i volontera prije samo početka volontiranja. Sam ugovor o

volontiranju može se zaključiti u usmenom ili pismenom obliku. U nekim slučajevima

obavezno je zaključivanje ugovora u pisanom obliku, a u slučajevima kada se ugovor

76

Iz: Narodne novine, Klasa: 112-07/06-01/0 77 Iz: Narodne novine, Klasa: 112-07/06-01/0

40

zaključuje u usmenom obliku organizator volontiranja ipak mora izdati volonteru pisanu

potvrdu odmah po zaključivanju ugovora. Ovom odredbom nastoje se zaštititi volonterska

prava u samom procesu volontiranja.

Ugovor o volontiranju osnovni je akt kojim volonter te organizator volontiranja ugovaraju

međusobna prava i obveze, kao i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost

ili pružanje pojedine volonterske usluge. Sam ugovor o volontiranju može uključivati prava,

obveze te potpis i drugih ugovorenih strana koje imaju posebne interese za specifičan oblik

volontiranja.78

Zakon o volontiranju, dakle, nije samo propisan ugovor o volontiranju, već su tim zakonom

propisana prava i dužnosti volontera. Volonter i volonterka imaju sljedeća prava sukladno

članku 30. Zakona o volonterstvu:79

- pisanu potvrdu o volontiranju,

- sklapanje ugovora o volontiranju u pisanom obliku ako se to zatraži,

- upoznavanje s Kodeksom i etičkim normama bitnim za pojedini oblik volontiranja,

- prikladnu edukaciju s ciljem poboljšanja kvalitete obavljenih aktivnosti i pruženih

usluga, a osobito kad to zahtijeva narav volonterskih aktivnosti i usluga koje se

pružaju,

- stručnu pomoć i podršku tijekom volontiranja,

- upoznavanje s uvjetima volontiranja, aktivnostima koje će obavljati, uslugama

koje će pružati i pravima koja im pripadaju temeljem Zakona i drugih propisa, kao

i općih akata organizatora volontiranja,

- naknadu ugovorenih troškova nastalih u vezi s volontiranjem,

- primjerene i sigurne uvjete rada u skladu s naravi volonterskih aktivnosti koje

obavlja,

- zaštitnu opremu u skladu s naravi volonterskih aktivnosti koje obavlja i usluga

koje pruža,

- upoznavanje s opasnostima vezanim uz specifičan oblik volontiranja koje obavlja,

- dnevni odmor u ugovorenom trajanju,

- zaštitu privatnosti i osobnih podataka,

78

Iz: Narodne novine, Klasa: 112-07/06-01/0 79 Iz: Narodne novine, Klasa: 112-07/06-01/0

41

- sudjelovanje u odlučivanju o pitanjima u vezi s volontiranjem sukladno

mogućnostima organizatora volontiranja i obliku volontiranja.

Volonteri su obvezni izvršiti upute organizatora volontiranja, osim uputa koje su im moralno

neprihvatljive, opasne ili koje nisu u skladu s onim što je ugovoreno. Ako izvršavanje upute

može uzrokovati štetu volonteru, korisnicima volontiranja ili trećim osobama, volonter je

dužan na to upozoriti organizatora volontiranja. U toj situaciji volonterka ili volonter ne

odgovaraju za eventualnu štetu ako su prethodno upozorili organizatora volontiranja na

moguću opasnost. Odgovornost za štetu koju prouzroči volonter namjerno ili nenamjerno je

na samom volonteru, a tada organizator odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

42

4.1.3 Prilike i zapreke volonterske prakse

Već se spominjalo kako volontiranje kao aktivnost, unatoč bezbroj pozitivnih učinaka na

pojedince, i dalje nije dovoljno popularizirano među populacijom. Dojam da je to vrijeme

utrošeno ni za što (neplaćeno) u ljudima umanjuje zainteresiranost za volonterske aktivnosti.

Ovakva nas situacija dovodi do spoznaje da se mnogo više marketinških aktivnosti treba

usmjeriti na pobuđivanje ljudske svijesti o značajkama i veličini volontiranja. U nastavku

slijedi SWOT analiza volonterske prakse:

Tablica 1. SWOT analiza volonterske prakse

(S)trenghts (W)eaknesess

- visoka motiviranost voditelja i volontera

- dosadašnje iskustvo

- mnogobrojni programi u Hrvatskoj i inozemstvu

- organizacija

- ugled i povjerenje

- nedostatak prostornih, tehničkih i financijskih

resursa

- nedovoljna suradnja volonterskih centara sa

Sveučilištima

- pogrešne predodžbe o naravi volontiranja

- nedovoljno razvijena svijest o značenju i

važnosti organiziranog volonterskog rada

(O)pportunities (T)hreats

- pozitivan stav prema volonterskom radu

- velik broj mladih

- privlačanje novih volontera

- spremnost pojedinaca za volonterski angažman

- mogućnost usavršavanja i stjecanja potrebnih

znanja i vještina

- mogućnost umrežavanja i suradnje

- širenje ljudske svijesti o značaju volontiranja

- pozitivna iskustva i u praksi provjereni modeli

volontiranja

- izostanak podrške države i osiguranja osnovnih

uvjeta za rad

- pad motivacije i umor

- nestručnost, netransparentnost i improvizacija


Budući da su neprofitne organizacije prepoznale važnost razvijanja svijesti o volontiranju, u

Hrvatskoj se dodjeljuje nekoliko volonterskih nagrada, koje se razlikuju prema osobinama po

43

kojima se dodjeljuju, prema područjima koja obuhvaćaju, institucijama koje ih dodjeljuju te

prema metodama izbora, ali sve nagrade imaju jedan zajednički cilj, a to je povećati

prepoznavanje važnosti volontiranja u društvu. Tako postoje državne, regionalne i lokalne

nagrade, nagrade za fizičke te pravne osobe, te nagrade za najbolje volonterske programe.

Zakon o volonterstvu uveo je “Državnu nagradu za volontiranje” čija se dodjela detaljno

regulira posebnim pravilnikom donesenim od strane Ministarstva obitelji, branitelja i

međugeneracijske solidarnosti. Državna nagrada dodjeljuje se u dvije kategorije, i to za

najboljeg volontera te za najboljeg organizatora volontiranja. U Rijeci se dodjeljuje

volonterska nagrada gdje izbor volontera vrši komisija koju čine predstavnici grada Rijeke,

Primorsko-goranske županije i Volonterskog centra Udruge za razvoj civilnog društva

SMART. Split ima lokalnu volontersku nagradu koja se dodjeljuje na području grada Splita

od 2000. godine. Ovu je nagradu osmislila Udruga MI, a dodjeljuje se udrugama koje daju

najveći doprinos razvoju volonterstva na tom području. Volonterski centar Zagreb dodjeljuje

nagradu “Volonterski oskar” kao godišnju nagradu za zagrebačkog volontera godine.

Nagrađuju se individualni volonterski doprinosi na području grada Zagreba, a njezinim

dodjeljivanjem želi se istaknuti poseban i nezamjenjiv doprinos koji volonteri daju razvoju

zajednice i poboljšanju kvalitete života u Zagrebu. Pobjednika biraju građani glasajući

elektroničkim putem.80

4.1.4 VCZ i drugi volonterski centri

Volonterski centar Zagreb dio je Hrvatske mreža volonterskih centara (HMVC) – neformalne

mrežne organizacije civilnog društva na području Republike Hrvatske koja na nacionalnoj

razini povezuje postojeću lokalnu i regionalnu infrastrukturu za razvoj volonterstva. Njezin je

cilj razvoj volonterstva u Hrvatskoj putem utjecaja na javne politike i pravno okruženje,

promocija i uspostavljanje standarda za edukaciju u području volonterstva i volonterskog

menadžmenta. To čini informiranjem i osiguranjem standarda kvalitete usluga volonterskih

centara i razvoja dobre prakse.81

HMVC djeluje sa sljedećom misijom: „poticati razvoj volonterstva u Hrvatskoj putem

utjecaja na javne politike i pravno okruženje, promociju i uspostavljanje standarda za

80

Dostupno na: www.hmvc.net (19.09.2012.) 81 ibidem.


44

edukaciju u području volonterstva i volonterskog menadžmenta, informiranjem i osiguranjem

standarda kvalitete usluga volonterskih centara i razvoja dobre prakse.“82

Mreža slijedi principe otvorenosti, odgovornosti i razmjene znanja i kapaciteta među

članicama, te surađuje s ostalim nacionalnim i međunarodnim sudionicima, što uključuje

organizacije civilnog društva, javne ustanove i tijela, gospodarstvo i medije. U svrhu

ostvarenja ciljeva Mreža obavlja sljedeće aktivnosti:83

- razvoj i provedba zajedničkih projekata članica mreže,

- pružanje potpore razvoju volonterskih centara i programa za razvoj volonterstva,

- prikupljanje i razmjena informacija,

- istraživanje u području volonterstva,

- izdavaštvo,

- razvijanje standarda edukacija o volonterstvu,

- razvijanje standarda edukacija u području menadžmenta volontera,

- zagovaranje i lobiranje za unapređenje i primjenu pravne regulative koja se donosi,

- razvoj i promocija volonterstva i obilježavanje Međunarodnog dana volontera,

- međusektorska te međunarodna suradnja.

Mreža ima punopravno i pridruženo članstvo s jasnom srurkturom i podjelom uloga i

odgovornosti, u skladu s kapacitetima članica. Punopravni članovi su volonterski centri koji

postignu propisane standarde kvalitete. Takvi članovi imaju sljedeća prava i obveze: delegirati

predstavnike koji će s punim legitimitetom donositi odluke vezane uz rad Mreže, predlagati

teme i pitanja zajedničkih sastanaka, poticati, pokretati i sudjelovati u zajedničkim

aktivnostima Mreže, biti informirani o odlukama vezanim uz rad mreže, koristiti programe,

usluge i aktivnosti Mreže, korisiti identitet i logotip Mreže na svojim promotivnim

materijalima, redovito izvještavati Mrežu o djelovanju na regionalnom/lokalnom nivou,

poštovati zajednička načela i standarde rada, promovirati Mrežu na regionalnoj/lokalnoj

razini, pružiti pomoć i podršku volonterskim centrima koji žele biti punopravni članovi ali

nisu dostigli potrebne standarde kvalitete, čuvati ugled Mreže, te poštovati principe

suradničkog odnosa. Članovi Mreže se međusobno informiraju o svim događajima

relevantnim za razvoj volonterstva te o namjeri prijave projekata, pa čak i razmatraju

mogućnost zajedničke prijave projekata.

82

ibidem. 83 ibidem.

45

Upravni odbor čini najviše tijelo upravljanja Mrežom te je sastavljen od po jednog

predstavnika koji dolazi iz volonterskog centra koji je punopravni član Mreže, te ima

legitimitet donositi odluke koje se odnose na rad Mreže. Radom Upravnog odbora koordinira

predstavnik volonterskog centra koji je u tom trenutku koordinator organizacije. Članovi

Upravnog odbora trebali bi doprinositi razvoju Mreže svojom stručnošću, marljivošću i

odgovornošću i to s mandatom od 2 godine, uz mogućnost reizbora. Aktivnosti Upravnog

odbora su planirati i pratiti aktivnosti Mreže, donositi odluke o poslovanju Mreže, istupati u

javnosti ispred Mreže, osnivati tematske radne timove, donositi odluke o primanju novih

članova, donositi odluke o isključenju iz članstva, organizirati evaluaciju kandidata za

članstvo, pratiti poštivanje Sporazuma i drugih akata Mreže, odlučivati o organizaciji

koordinatora, pratiti i osiguravati kvalitetu usluga te poticati razvoj projekata i aktivnosti

prikupljanja sredstava.

U sklopu Mreže volonterskih centara nalaze se regionalni centri VC Osijek, VC Rijeka, VC

Split i VC Zagreb, te prema najnovijim podacima, lokalni volonterski centar Volonterski ured

Međimurja.84

Slika 2. Hrvatska mreža volonterskih centara


84 http://www.volontiram-hrvatska.hr/hmvc/osnovni-podaci/item/181-clanovi-hmvc (18.09.2013.)

http://www.volontiram-hrvatska.hr/hmvc/osnovni-podaci/item/181-clanovi-hmvc

46

U okviru ovog rada, za potrebe usporedbe volonterske prakse u Hrvatskoj i Sloveniji, kao

predstavnik u Hrvatskoj odabran je Volonterski centar Zagreb. Razlog tome je što Zagreb kao

glavni grad pruža ovom volonterskom centru nešto veći kredibilitet i opseg rada, pa tako služi

kao dovoljno dobar (najbolji) primjer volonterske prakse u Hrvatskoj, a i taj što je Sveučilište

u kojem studiram u Zagrebu, dakle, također zbog praktičnih razloga. Želi se napomenuti da

time nije cilj umanjiti vrijednost i veličinu ostalih volonterskih centara članova HMVC-a.

Volonterski centar Zagreb osnovan je 1998. godine kao nevladina, neprofitna organizacija.

Centar se razvio kao nastavak istoimenog projekta Antiratne kampanje Hrvatske iz 1996.

godine. Taj projekt započeo je uz pomoć međunarodne organizacije „Service Civil

International“ dolaskom prvih stranih volontera u Pakrac s namjerom da se pomogne u

obnovi ratom razrušenih područja. Tom akcijom počeli su se razvijati programi međunarodne

razmjene volontera, točnije Međunarodni volonterski servis.

Od 2006. godine Volonterski centar Zagreb počeo je osmišljavati i razvijati projekte koji su

bili namijenjeni razvitku lokalnog volontiranja, te su upravo pomoću tog projekta razvili

uspješan program volontiranja u gradu Zagrebu koji je nazvan „Zagrebački volonterski

servis“. Za izniman doprinos koji su pokazali pri razvoju volonterstva, a time i društva

općenito, VCZ je 2001. godine povodom obilježavanja Međunarodne godine volontiranja, od

Vlade Republike Hrvatske dobio priznanje za poticanje, promicanje i razvoj volonterskog

rada.

Misija VCZ-a je sljedeća85

: „Promicanjem volonterstva i njegovih vrijednosti, edukacijom te

omogućavanjem volonterskog rada svim ljudima, Volonterski centar Zagreb doprinosi

rješavanju problema, zadovoljavanju potreba i razvoju pojedinaca, grupa, zajednica i

društva“, dok je njegova vizija: „društvo u kojem je volonterstvo svakodnevno sredstvo

rješavanja problema, zadovoljavanja potreba, izgrađivanja i razvoja pojedinaca/ki, grupa i

zajednica, te unapređivanja društvene svijesti. Svijet u kojem su mir i ljubav, solidarnost,

tolerancija, interkulturalnost, ravnopravnost spolova/rodova, nenasilna komunikacija i

zaštita okoliša temeljne vrijednosti.“86

85

Dostupno na: www.vcz.hr (19.09.2012.) 86 ibidem.

http://www.vcz.hr/

47

Aktivnosti volonterskog centra Zagreb su sljedeće:87

- Koordinacija kratkoročnih i dugoročnih volonterskih projekata i programa na

lokalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini

- Organizacija radnih/studijskih međunarodnih volonterskih kampova različitih tema

na području Republike Hrvatske

- Organizacija volonterskih porgrama i projekata na području grada Zagreba

- Edukacija i savjetovanje volontera/ki te organizacija koje rade s volonterima/kama

u Hrvatskoj i svijetu

- Informiranje građana/ki o mogućnostima volontiranja u Hrvatskoj i u svijetu

- Izdavanje publikacija i periodičkih glasila

- Promocija volonterstva i volonterskog rada (putem medija, javnih prezentacija,

konferencija, tribina, publikacija)

- Suradnja s drugim lokalnim i međunaordnim organizacijama koje promoviraju

slične vrijednosti

- Vođenje i unapređenje baze podataka volontera/ki, organizatora volontiranja i

njihovih projekata, te

- Promicanje i organiziranje aktivnosti unutar europskih programa koji potiču

mobilnost i neformalno obrazovanje mladih.

Zanimljivo je kako je početkom rujna 2011. godine u Volonterskom centru Zagreb

zabilježeno 4.635 volontera, od čega je 81% ženskih i 19% muških, dok je sada taj broj

porastao na 8.481 registriranih volontera, s istom raspodjelom spolova, što ukazuje na znatan

porast broja volontera. Njih 30% su između 19-24 godine, te ih 40% zanima zaštita okoliša a

60% obrazovanje.88

4.2 Volonterstvo u Sloveniji

„Dobrovoljni rad nije ništa novo. To je prirodni instinkt društva za samoodržanjem. Zbog

industrijalizacije, modernog reorganiziranja osobnog vremena pojedinaca i gubljenja

važnosti prirodnih obiteljskih zajednica, pojavilo se mnogo pojedinaca koji ne mogu

zadovoljiti osnovne i dodatne životne potrebe pa su pali na teret države i civilnog sektora.“89

87

Dostupno na: www.vcz.hr (19.09.2012.) 88

ibidem (18.09.2013.) 89 Dostupno na: www.prostovoljstvo.org (19.09.2012.)

http://www.vcz.hr/

http://www.prostovoljstvo.org/

48

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1992. godine, ustanovljena je

Slovenska filantropija, udruženje za promociju volonterstva kao društvo čije je osnovno

poslanstvo razvoj i promocija volonterstva u Sloveniji na nacionalnoj razini. Na temelju

sudjelovanja ustanovila se i Slovenska mreža dobrovoljnih organizacija koja danas broji već

više od 900 dobrovoljnih organizacija.90

U to vrijeme su se u Sloveniji ustanovile i različite međunarodne institucije koje se temelje na

djelovanju volontera, kao Amnesty International Slovenija, Društvo Unicef Slovenija i Rdeči

križ Slovenija. Država i lokalna zajednica počeli su uspostavljati mehanizme financiranja

nevladinog sektora u Sloveniji i time važno utjecati na razvoj volonterstva. To je bilo i

vrijeme profesionalizacije nevladinog sektora i širenja volonterstva u javnom sektoru.

4.2.1 Povijesni pregled

Prva društva i organizirano volonterstvo pojavili su se u 19. stoljeću, i u velikoj su se mjeri

održavali pod utjecajem Crkve. Do intenzivnijeg razvoja organiziranog volontiranja došlo je

početkom 20. stoljeća. 1922. godine počeli su djelovati izviđački pokreti, a nakon Drugog

svjetskog rata tadašnja je Jugoslavija snažno potaknula omladinske radne brigade. Za prvi

period nakon rata bilo je tipično da država snažno nadzire bilo kakve volonterske aktivnosti.

U osamdesetim godinama prošlog stoljeća došlo je do intenzivnog osnivanja raznih interesnih

društava koja su uglavom i većinom djelovala na temelju dobrovoljnog rada.

U Sloveniji danas ima više od 20.000 registriranih udruga, i ni jednu od njih ne može se

zamisliti bez volontera. Važno je spomenuti i istraživanje Instituta Republike Slovenije za

socijalnu zaštitu, koje je pokazalo širinu volontiranja – volonteri su u godini 2004. u

slovenskim nevladinim organizacijama odradili 1,3 milijuna sati. To znači da su odradili

volumen posla proporcionalan 7.125 zaposlenika s punim radnim vremenom.91

90

Dostupno na: www.prostovoljstvo.org (19.09.2012.) 91 ibidem.


49

Volontiranje je prošireno na svim područjima, a njegova uloga dobiva sve više priznanja.

Organizacije su među sobom spojene u različite mreže; najveći od njih je Slovenska mreža

volonterskih organizacija koja na početku 2012. broji više od 900 organizacija.92

Volontiranje u Sloveniji još uvijek nije u potpunosti sistemski uređeno. Veliki korak na tom

području donio je Zakon o volontiranju, donesen u veljači 2011. godine. Te su godine prvi put

dodijeljena državna priznanja i nagrade za područje volontiranja, koji će se dodjeljivati svake

godine 5. prosinca na Međunarodni dan volontiranja.

4.2.2 Zakonsko uređenje volonterstva u Sloveniji

Uređenje dobrovoljnog rada u Sloveniji donedavno je bilo nezadovoljavajuće, dok su danas

volonteri i neprofitne organizacije koje djeluju s volonterima počeli posvećivati veću

pozornost zakonskom i etičkom uređenju volontiranja. Dobrovoljni rad toliko je društveno

značajan, da je nužno da su njegova preglednost i okvir zakonski određeni. Država mora imati

interes da podupire razvoj dobrovoljnog rada, prvenstveno financijskom potporom i

donošenjem odgovarajućih propisa. Dobrovoljni rad lako se nadopunjuje s mnogim

područjima djelovanja države i neprofitnih organizacija, zbog čega je nužna profesionalizacija

u smislu kvalitetne organiziranosti i prihvaćanja dobrovoljnog rada.

4.2.2.1 Osnutak zakona o dobrovoljnom radu

Na temelju financijskih sredstava UNDP-a (United Nations Development Programme –

Razvojni program Ujedinjenih naroda), Centar za informiranje, sudjelovanje i razvoj

nevladinih udruga preko ureda Vlade Republike Slovenije za europske poslove, kao

odgovornog nositelja za pripremu Zakona o dobrovoljnom radu, zadužio je Pravno-

informacijski centar nevladinih organizacija – PIC. PIC sada zajedno s drugim nevladnim

organizacijama priprema treći nacrt teksta Zakona o volonterstvu.

Zakon o dobrovoljnom radu treba prije svega definirati dobrovoljni rad i opseg osnovnih

prava volontera, te mu je za cilj unaprijediti dobrovoljni rad, uvesti mogućnosti programa

dobrovoljne socijalne godine za nezaposlene, te s druge strane obvezati državu na financijsku

potporu i na suradnju s neprofitnim organizacijama.

92 Dostupno na: www.prostovoljstvo.org (18.09.2013.)


50

Zakon se sastoji od potpoglavlja Opće odredbe (Splošne določbe), Definicije pojmova

(Opredelitev pojmov), Temeljna načela, Uvjeti izvršavanja dobrovoljnog rada (Pogoji

opravljanja prostovoljnega dela), Prava koja proizlaze iz socijalnog osiguranja (Pravice iz

socijalnega zavarovanja), Uloga države i lokalnih zajednica u razvoju dobrovoljnog rada

(Vloga države in lokalnih skupnosti pri razvoju prostovoljnega dela), Kaznene odredbe

(Kazenske določbe), Prijelazne i završne odredbe (Prehodne in končne določbe).93

Prvi članak definira važnost dobrovoljnog rada kao komplementarnog dodatka stručnom radu

i društvenoj organiziranosti, koja omogućuje poboljšanje kvalitete življenja pojedinaca i

društvenih skupina te doprinosi razvoju ravnopravnijeg društva, a pojedinci time, kao viši

oblik uključenosti u društvena događanja, ispunjavaju svoj osjećaj socijalne odgovornosti te

pridobivaju nova znanja i iskustva koja doprinose osobnom rastu svakog pojedinca.94

Dobrovoljni rad, kako ga definira taj zakon, je djelatnost pojedinaca koja se temelji na

njegovoj slobodnoj volji te koja se bez očekivanja materijalnih koristi izvodi za dobro drugih,

u okviru djelatnosti organizacija koje su, po zakonu koji uređuje njihovo djelovanje,

opredijeljene kao neprofitne. Kao dobrovoljni rad sukladno rečenom ne broji se:95

rad organiziran u okviru neformalnih skupina,

rad koji pojedinac obavlja na temelju zahtjeva zakona,

rad pripravnika volontera, kao što ih definira zakon koji uređuje zapošljavanje,

te rad u korist rodbine ili susjeda.

Osmi članak definira dobrovoljne organizacije kao organizacije koje su po zakonu koji

uređuje njihovo djelovanje, neprofitne i prikupljaju i osposobljavaju volontere te organiziraju

volonterski (dobrovoljni rad). Dobrovoljne (volonterske organizacije) mogu biti organizacije

pošiljatelji ili organizacije primatelji. Funkcije organizacija pošiljatelja i organizacija

primatelja mogu biti udružene u okviru jedne organizacije. Organizacija pošiljatelj prikuplja,

osposobljava i posreduje volontere za organizacije primatelje (organizatore dobrovoljnog

rada). Organizacija primatelj (domaćin) je pak organizacija u korist koje volonter obavlja

volonterski rad.

93 Peterlin, J. (2005), Strategije vključevanja, motiviranja in ohranjenja prostovoljcev v neprofitnih organizacijah, Diplomsko delo, Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za družbene vede, str. 21 94

ibidem, str. 22 95 ibidem, str. 23

51

Prava volontera, definirana u 12. članku Zakona o dobrovoljnom radu su:96

da je upoznat s pravima koja mu kao volonteru pripadaju,

da prođe odgovarajuće osposobljavanje za dobrovoljni rad i druge edukacije u vezi

dobrovoljnog rada,

da mu se omogući odgovarajuća zaštita i osiguranje zdravlja pri radu,

da je dobrovoljni rad primjereno organiziran,

da tijekom trajanja dobrovoljnog rada prima osobnu potporu i mentorstvo

osposobljenih mentora,

da aktivno sudjeluje i suodlučuje u stvarima koje utječu na dobrovoljni rad,

da mu organizacija pokrije putne troškove i troškove povezane s dobrovoljnim radom,

kako ih određuje zakon,

da odbije raditi ono što mu se čini moralno neprihvatljivo ili u suprotnosti s

određenjima zakona,

da mu se omogući besplatno stanovanje i boravak, ukoliko se radi o volonterstvu u

inozemstvu,

da dobije potvrdu o obavljenom dobrovoljnom radu.

Ukoliko su prava volontera zadovoljena unutar neprofitne organizacije, može se govoriti o

idealnom modelu menadžmenta volontera.

Volonteri imaju i određene dužnosti prema organizaciji primatelju i prema korisnicima s

kojima rade. Društvo za razvijanje preventivnog i dobrovoljnog rada i Slovenska filantropija,

koji su glavni nositelji Zakona o dobrovoljnom radu, odredili su dužnosti volontera (Uvodno

obrazovanje za volonterke i volontere, 7.11.2004.) ovako:

Odgovornosti volontera:97

Korektan i uljudan (pun poštovanja) odnos prema korisnicima i osoblju organizacije,

Poštivanje politike organizacije i povjerljivosti podataka,

Pouzdanost u radu,

Osposobljavanje za rad,

Suradnja s mentorom i drugim volonterima,

96

Dostupno na: http://zakonodaja.gov.si/ (20.09.2012.) 97

Peterlin, J. (2005), Strategije vključevanja, motiviranja in ohranjenja prostovoljcev v neprofitnih organizacijah, Diplomsko delo, Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za družbene vede, str. 25

http://zakonodaja.gov.si/

52

Obavljanje dogovorenih zadataka,

Obavještavanje o važnim promjenama koje utječu na izvođenje dobrovoljnog rada,

Prihvaćanje ocjene vlastitog rada,

Prepoznavanje znanja i osobnih ograničenja pri obavljanju volonterskog rada.

Volonteri su dužni obavještavati svoje mentore, tj. organizaciju u kojoj rade o mogućoj

odsutnosti, konfliktima u dobrovoljnom radu, i dr. Isto tako trebaju biti svjesni granica svoje

osposobljenosti za određeni dobrovoljni rad i djelovati samo na onim područjima za koja su

kompetentni. U odnosu s korisnicima vrlo je važno da volonteri održavaju određenu distancu,

jer je samo tako moguć profesionalan odnos koji odvaja volontera od prijatelja i istovremeno

štiti obje strane od emocionalnog zagušenja.

26. članak definira ulogu države i lokalnih zajednica u promicanju dobrovoljnog rada, budući

da bi država preko vlade, ministara i njihovih organa i lokalnih zajednica trebala stvoriti

legalne i financijske mogućnosti za razvoj volonterstva, a prije svega bi trebala:

provoditi mjere za razvoj i društvenu prepoznatljivost dobrovoljnog rada,

uspostavljati ugodne materijalne uvjete i eliminirati zakonske okvire za provođenje

dobrovoljnog rada,

pospješivati razvoj dobrovoljnog rada (također i stranaca) u neprofitnim

organizacijama u javnom sektoru,

poticati subvencioniranje javnog prijevoza, kulturnih događanja, jezičnih tečajeva,

boravak volontera u studentskim domovima, i sl.,

pospješivati umrežavanje volonterskih organizacija, te

omogućavati financijska sredstva za obaveze određene tim zakonom i za razvoj samog

dobrovoljnog rada.98

Okvirno se iz prijedloga Zakona o dobrovoljnom radu može istaknuti sljedeće:

Određuje prije svega formalno organizirani dobrovoljni rad, odnosno dobrovoljni rad

koji se organizira za opće dobro i odvija u okviru neprofitnih organizacija,

Utvrđuje minimalna prava volontera,

Uspostavlja mogućnost dugoročnog dobrovoljnog rada te

Određuje ulogu države i lokalnih zajednica pri promicanju dobrovoljnog rada.

98 Dostupno na: http://zakonodaja.gov.si/ (20.09.2012.)


53

4.2.3 Slovenska filantropija

Slovenska filantropija - Udruga za promociju volonterstva, kao članica i glavna predstavnica

Slovenske mreže volonterskih centara je društvo ustanovljeno 1992. godine s ciljem

razvijanja i širenja volonterstva i drugih dobrovoljno-solidarnih djelatnosti na socijalnom

području.

Slika 3. Logo Slovenske filantropije

Izvor: www.filantropija.org

Društvo je dobrovoljno, neovisno, humanitarno, nevladino, nestranačko, nepolitično i

neprofitno udruženje (statut Slovenske Filantropije, 2004.) i godine 2003. je dobilo status

društva u javnom interesu, koji dodjeljuje Ministarstvo za rad, obitelj i socijalne skrbi, a

godine 2004. i status humanitarne organizacije.

Namjena društva je širenje i razvoj volonterskog i neprofitnog sektora pretežito na socijalnom

području. Dio djelatnosti društva proteže se i na zdravstvo i obrazovanje. Djelovanje društva

usmjereno je ponajprije na promociju dobrovoljne aktivnosti, podizanje ugleda dobrovoljnom

radu te njegova realizacija kao načina života u svim životnim razdobljima. Najvažnija

djelatnost društva je širenje ideje volonterstva u Sloveniji. Važna djelatnost koja je snažno

povezana s volontiranjem je i skrb za socijalnu sigurnost populacije i zaštita posebice ranjivih

društvenih skupina. Društvo pokušava riješiti i olakšati socijalne nevolje stanovnika i braniti

socijalno ugrožene pojedince i društvene skupine. Pri tome Slovenska finantropija surađuje s

54

neprofitnim i crkvenim udruženjima, obrazovnim ustanovama, zdravstvenim zavodima i

srodnim institucijama, ministarstvima i drugim vladinim organizacijama.99

Slovenska filantropija širi djelovanje volontera i izvan granica Slovenije, prije svega u države

nekadašnje Jugoslavije pogođene oružanim sukobima, ali i u druge države jugozapadne

Europe. Te aktivnosti su u skladu s temeljnim poslanstvom širenja volonterstva ne samo na

domaćem podrućju već i drugdje po svijetu, pa je tako ovo društvo predstavnik Slovenije u

Međunarodnom udruženju za volonterstvo IAVE (International Association for Voluntary

Efforts) i u Europskom centru za volonterstvo (CEV – The European Volunteer Centre).

Članstvo u Slovenskoj filantropiji omogućeno je državljanima Republike Slovenije kao i

strancima. Volonteri automatski postaju članovi društva što inače nije pravilo u neprofitnim

organizacijama. Prava i dužnosti članova određuje 7. članak statuta100

, i to:

da glasaju i budu biranu u organe društva,

da sudjeluju u radu društva,

da su upoznati s programom, radom i poslovanjem društva,

da imaju uvid u zapisnike organa društva,

da u skladu s dogovorenim pravilima društva upotrebljuju zajednička dostignuća i

rezultate društva,

da doprinose realizaciji namjene društva,

plaćanja članarine su volonteri i počasni članovi oslobođeni.

Organi društva Slovenska filantropija su:101

1. Glavna skupština (Občni zbor)

2. Upravni odbor

3. Vijeće stručnjaka (Strokovni svet)

4. Nadzorni odbor

5. Časni sud (Častno razsodišče).

99

Dostupno na: www.filantropija.org (20.09.2012.) 100

ibidem. 101ibidem.

http://www.filantropija.org/

55

4.2.4 Usporedba volonterskog rada sa zemljama EU

Važan poticaj za razvijanje modela priznavanja volonterskog rada u mnogim europskim

zemljama bili su zaključci sa 6. Konferencije ministara zaduženih za mlade u zemljama

članicama Vijeća Europe (Solun, studeni 2002.) kojima se službeno prepoznala važnost

promicanja neformalnog učenja mladih i razvijanja prikladnih oblika priznavanja iskustava,

znanja, vještina i kompetencija stečenih kroz volonterski angažman na lokalnoj, nacionalnoj i

europskoj razini. U smjeru zaključaka spomenute Konferencije, Odbor ministara Vijeća

Europe (Committee of Ministers) usvojio je 2003. godine Preporuku Odbora ministara

zemljama članicama o promicanju i prepoznavanju neformalnog obrazovanja/učenja mladih

osoba u kojoj se ističe vrijednost neformalnog i informalnog učenja kao temeljne dimenzije

koncepta cjeloživotnog obrazovanja, te se potiču napori razvijanja modela i instrumenata za

prepoznavanje vještina i znanja stečenih kroz neformalne obrazovne i druge sadržaje.102

Slijedeći Preporuku Odbora ministara, Vijeće Europe je 2004. godine, uz konzultacije s

relevantnim sudionicima u zemljama članicama, izradilo European Protfoilo for Youth

Leader nad Youth Workers (Portfelj voditelja mladih i voditelja za rad s mladima)103

i tako

mladim osobama osiguralo instrument i vodič za samo-procjenu kompetencija stečenih

volonterskim angažmanom i na taj način pridonijelo njihovom osobnom razvoju.

U okviru koji osigurava portfelj ističu se sljedeće osnovne funkcije mladog volontera:

osnaživanje mladih osoba,

razvoj relevantnih prilika za učenje,

podržavanje mladih u interkulturalnom učenju,

organizacijski razvoj i razvoj politike za mlade i

korištenje evaluacijskih praksi.

Slijedi pregled primjera uspješnih volonterskih praksi i aktivnosti u Europi.

102 Vidjeti: Council of Europe (2003), Recommendation of the Committee of Ministers to member states on the promotion and recognition of non-formal education/learning of young people, Adopted by the Committee of Ministers on 30 April 2003 at the 838th meeting of the Ministers' Deputies of Council of Europe 103 Dostupno na: www.coe.int (20.09.2012)

http://www.coe.int/

56

1. Velika Britanija

Volonterske aktivnosti u Velikoj Britaniji imaju dugu tradiciju, a svijest o važnosti i

vrijednosti volontiranja za pojedinca, zajednicu i društvo visoko je razvijena. Visoko

rangiranje volontiranja na ljestvici društvenih i individualnih vrijednosti odražava se u

razvijenim praksama poticanja volonterskog angažmana kao što je osiguranje pokrića

troškova volonterima te odgovarajuća zdravstvena zaštita tijekom volontiranja. U kontekstu

poticanja volonterstva u Velikoj Britaniji razvio se čitav niz modela i instrumenata

prepoznavanja, priznavanja i vrednovanja volonterskog angažmana, kako na državnoj, tako i

na razini organizacija i pojedinaca. Neki od poznatih programa priznavanja volonterskog rada

nagrađivanjem razvijenih u Velikoj Britaniji na razini vlade su:

“The Millennium Volunteers Programme”104

– kojim se potiče volontiranje mladih

između 16 i 24 godine,

“Duke od Edinburgh Award”105

– nagrada koja predstavlja edukacijsko-rekreativno-

zabavni akreditirani program za sve mlade između 14 i 15 godina starosti koje tako

potiču na sudjelovanje u uzbudljivim i konstruktivnim aktivnostima koje traju od 6 do

12 mjeseci, te

Sustav “National Vocational Qualifications”106

– NVQ (Nacionalne strukovne

kvalifikacije) - koji je oblikovan za akreditaciju znanja i vještina koje pojedinci mogu

iskazati na tržištu rada.

2. Francuska

U Francuskoj postoji velika potpora koju volonterstvu pruža država i velik dio programa

priznavanja volonterskog rada inicira, regulira i financira država. Glavni uzrok visokoj razini

priznavanja vrijednosti volonterskog rada je u sagledavanju volonterstva kao važnog dodatka

aktivnostima javne vlasti, posebice u situaciji krize države i smanjenja proračunskih izdavanja

za socijalne usluge. Koliko je razvijena svijest o važnosti volonterskog angažmana građana

govori i primjer “Slobodnog dana za volontere”107

, odnosno zakonske obveze poslodavca da

104 Dostupno na: www.millenniumvolunteers.gov.uk (20.09.2012.) 105 Dostupno na: www.theaward.org (20.09.2012.) 106

Dostupno na: www.dfes.gov.uk/nvq (20.09.2012.) 107

Vidjeti: Association of Voluntary service Organisations – AVSO i European Volunteer Center – CEV (2005). Country report on the legal status of volunteers in France. www.cev.be (20.09.2012.)

http://www.millenniumvolunteers.gov.uk/

http://www.theaward.org/

http://www.dfes.gov.uk/nvq

http://www.cev.be/

57

zaposleniku osigura mogućnost izostanka s posla (najviše 9 dana u godini) kako bi sudjelovao

u volonterskim aktivnostima i treninzima povezanim s volontiranjem.

3. Nizozemska

Nizozemska je, zajedno s Norveškom, zemlja s najvećim postotkom volontera u Europi te je

poznata po kulturi visoke solidarnosti i angažiranosti građana u zajednici. Međutim, prema

Nacionalnom izvješću Nizozemske o validaciji prethodnog iskustva iz 2007. godine,

posljednih godina vidljiv je određen, no ne i značajan, pad volonterskog angažmana

pojedinaca, kao i promjena stavova vezanih uz volontiranje.108

Građani ne precipiraju

volonterski sektor kao mjesto zaposlenja i razvoja karijere, ali izražavaju spremnost na

volonterski angažman sa značajkama fleksibilnosti i slobodne volje. U Nizozemskoj se

izrazito naglašava dimenzija edukacije i obučavanja volontera koja treba biti popraćena

razvojem sustava certifikacije kojim se priznaju vještine stečene volonterskim radom.

Dimenziju nagrađivanja i prepoznavanja volonterskog rada, posebno u svjetlu malenog pada

volonterskog angažmana građana, adresirala je agencija MOVISIE koja dodjeljuje nacionalnu

nagradu “The National Oat on the Back”109

.

4. Norveška

Norvežani će sebe opisati kao jaku zajednicu pojedinaca s izraženim osjećajem za solidarnost

i snažnom vjerom u volonterske incijative u urbanim i ruralnim dijelovima gdje zajedničke

inicijative za unapređenje zajednice smatraju dijelom svog nacionalnog identiteta. Ne čudi

stoga da se zakonski okvir i prilagođavao raznim inicijativama za prepoznavanje i

vrednovanje znanja i iskustava stečenih upravo volonterskim radom u zajednici. Zakonodavni

okvir Norveške potiče prepoznavanje neformalnog i informalnog učenja u situacijama

upisivanja pojedinih kolegija na sveučilištu kao i izuzeća od polaganja (dijela) ispita, što se

provodi kroz program pod nazvom Nor-WAY.110

Standardizirane potvrde o stečenim

vještinama izdaju se sudionicima kroz sveučilišni sustav učenja na daljinu.

108 Ruud Duvekot, Kees Schuur, Erik van Beek, Laura van Veen (2007) VPL – country report for the Netherlands, EU/Leonardo da Vinci project. www.vpl6.eu (20.09.2012.) 109

Dostupno na: www.rabobank.nl (20.09.2012.) 110 Dostupno na: www.workaway.info (20.09.2012.)

http://www.vpl6.eu/

http://www.rabobank.nl/

http://www.workaway.info/

58

5. Austrija

Kako bi djelovalo u smjeru promocije volonterstva, austrijsko ministarstvo zaduženo za

socijalnu sigurnost, generacije i zaštitu potrošača kreiralo je posebnu Internet stranicu

posvećenu volontiranju u Austriji. Ova Internet stranica služi kao informacijski instrument

koji pokriva sve aspekte volontiranja. 2004. godine sedam austrijskih neprofitnih organizacija

razvile su TRIGOS nagradu za austrijske kompanije koje djeluju u smjeru društveno

odgovornog poslovanja, a važan instrument za priznavanje volonterskog rada pojedinca je

Austrijska volonterska putovnica koja služi kao certifikat za volonterski rad, a uvedena je

2005. godine kao nacionalni certifikat.111

6. Njemačka

Njemačka je poznata po visokoj razini integracije načela supsidijarnosti u upravljanu pa je

stoga raširena praksa prebacivanja nadležnosti i aktivnosti središnje vlasti, kako na savezne

vlasti, tako i na neprofitne organizacije. U takvoj konstalaciji snaga u Njemačkoj je osmišljen

i vrlo zanimljiv model integracije Europskog formata CV-a (Europass) u nacionalni kontekst.

Naime, format Europass daje mogućnost uključivanja neformalnih kompetencija u životopis,

no referenca na neki nacionalni dokument, kao što je to u Njemačkoj Berlinska volonterska

putovnica (Berliner Freiwillingen Pass) i Volonterska putovnica pokrajine North Rhine

Westphalia (NRW Landernachwies), može poslužiti kao zamjena stvarnom dokazu i

pojašnenju tih kompetencija.112

7. Belgija

U Belgiji je akreditacija prethodnog iskustvenog učenja (Accreditation for Prior Experiential

Learning – APEL) uvedena zakonom 2005. godine na razini visokog obrazovanja, što je

omogućilo formalno vrednovanje neformalno stečenih vještina. U 2006. godini APEL je

proširen na strukovnu obuku, a u drugim sektorima još je u fazi pilot-programa. U ovom je

slučaju zanimljiv primjer akreditacije prethodnog iskustvenog učenja Sveučilišta u Ghentu.113

111Dostupno na: www.freiwillingweb.at (21.09.2012.) 112

Vidjeti: Voluntary Action in Germany: Facts and Figures report (2007). Dostupno na: www.cev.be (21.09.2012.) 113 Dostupno na: www.vrijwilligerswerk.be (21.09.2012.)

http://www.freiwillingweb.at/

http://www.cev.be/

http://www.vrijwilligerswerk.be/

59

4.3 Komparacija volonterske prakse u Hrvatskoj i Sloveniji

4.3.1 Metodologija istraživanja

Cilj istraživanja bio je usporediti volontersku praksu u Hrvatskoj i Sloveniji, što je učinjeno

teoretski, povijesno i zakonski, te na temelju anketnog upitnika (koji se može vidjeti u

privitku rada a sastavljen je u suradnji s cijenjenom mentoricom dr.sc. Ivanom Marić po uzoru

na Coetzeea114

) koji mjeri učinkovitost neprofitnih organizacija i to na temelju sljedećih

dimenzija važnih za proučavanje prakse upravljanja neprofitnim organizacijama: (1) Vodstvo,

(2) Politika i strategija, (3) Društveni fokus, (4) Upravljanje ljudima, (5) Upravljanje

resursima i informacijama, (6) Procesi, (7) Zadovoljstvo korisnika, (8) Zadovoljstvo

zaposlenih, (9) Zadovoljstvo donatora, (10) Zadovoljstvo partnera te (11) Društveni utjecaj.

Taj je upitnik bio osnova za provođenje nestrukturiranog intervjua s izvršnim direktoricama

Volonterskog centra Zagreb i Slovenske filantropije (koje sam odabrala kao predstavnike

volonterske prakse u Hrvatskoj i Sloveniji), gđom. Jelom Prgić Znikom u Zagrebu, te gđom.

Terezom Novak u Ljubljani, u razdoblju od rujna do prosinca 2012. godine

4.3.2 Rezultati istraživanja

Na temelju provedenog upitnika i razgovora s objema direktoricama došlo se do sljedećih

zaključaka prema parametrima po kojima se istraživanje provelo:

1. Vodstvo

a. Obje organizacije (direktorice) smatraju da su vođe u njihovim organizacijama

dobar primjer kojeg treba slijediti, te su aktivno uključeni u odlučivanja o tome

kako unaprijediti organizaciju i povećati njenu efikasnost,

b. Obje vođe organizacije smatraju svoj rad prepoznatim i cijenjenim, smatraju da

razumiju viziju organizacije, potiču pozitivne promjene, osjećaju zajedništvo s

organizacijom te se smatraju važnima za organizaciju.

2. Politika i strategija

a. Obje direktorice smatraju da njihove organizacije dostatno analiziraju

unutarnju i vanjsku okolinu i osiguravaju da je ta analiza ugrađena u

organizacijsku strategiju,

114

Coetzee, M. (2007), The Characteristics of an effective nonprofit organisation: a critical analysis, Ph. D. thesis, University of the Western Cape

60

b. Obje direktorice smatraju da je njihova organizacija dostatno definirala željene

rezultate, pokazatelje putem kojih prati ostvarenje formalno utvrđenih ciljeva,

da je dostatno postavila strateške ciljeve za svaku sljedeću godinu te definirala

sposobnosti koje treba razviti da bi uspjela,

c. Po pitanjima poznavanja ključnih pojedinaca koji imaju poseban značaj za

organizaciju, te po pitanju unapređivanja strategije organizacije, mišljenja

dviju direktorica se ponešto razlikuju, u smislu da direktorica Slovenske

filantropije smatra to prisutnijim i izraženijim.

3. Usmjerenost prema društvu

a. Obje organizacije provode potrebne korake kako bi u potpunosti razumjele

probleme i potrebe zbog kojih postoje, istražuju očekivanja i potrebe

pojedinaca i organizacija koje čine njeno ciljno tržište, primjenjuju najbolje

prakse rada u svom području djelovanja, provode potrebne aktivnosti kako bi

razumjele potrebe i očekivanja svojih klijenata, ispituju zadovoljstvo klijenata

uslugama koje pružaju te očekivanja i potrebe pojedinaca i organizacija koji na

njih (organizacije) značajno utječu.

4. Upravljanje ljudima

a. Obje su organizacije identificirale kakve ljude trebaju za implementaciju svoje

strategije i postizanje svojih ciljeva, te komptetencije svojih zaposlenika,

b. Ni jedna organizacija ne smatra da u potpunosti razvija svoje ljude do njihovog

punog potencijala, niti da su oni upoznati sa ciljevima koje trebaju ostvariti

kako bi organizacija ostvarila svoje ciljeve,

c. Obje organizacije prate radnu uspješnost svojih zaposlenika i osiguravaju da

oni kontinuirano poboljšavaju svoju učinkovitost.

5. Upravljanje resursima i informacijama

a. U obje organizacije donositelji odluka imaju pristup informacijama o

uspješnosti provedbe organizacijskog programa,

b. Po pitanju praćenja organizacijske kvalitete i rezultata suradnje s vanjskim

suradnicima, VCZ se samo donekle slaže dok se Slovenska filantropija slaže u

potpunosti.

6. Procesi

a. Obje organizacije stalno unapređuju kvalitetu obavljanja organizacijskih

procesa, te osiguravaju da zaposlenici prihvaćaju promjene u istima.

61

7. Zadovoljstvo:

a. Klijenata – obje organizacije prikupljaju konkretne dokaze o (ne)zadovoljstvu

klijenata uslugama koje nude,

b. Zaposlenih – obje organizacije prokupljaju konkretne dokaze o zadovoljstvu

svojih zaposlenika,

c. Donatora - obje organizacije prikupljaju konkretne dokaze o zadovoljstvu

svojih donatora,

d. Partnera - obje organizacije donekle prokupljaju konkretne dokaze o

zadovoljstvu svojih partnera.

8. Društveni utjecaj

a. Obje organizacije prokupljaju konkretne dokaze o ostvarivanju postavljenih

ciljeva.

Iz svega navedenog može se zaključiti da su poimanja određenih pojmova odnosno

parametara obaju organizacija na prilično sličnoj razini, vrlo su mala odudaranja. Sudeći po

mišljenjima koje su dale obje direktorice, te po razgovoru s njima prije i poslije ispunjavanja

upitnika, obje organizacije vrlo uspješno obavljaju svoje aktivnosti, prate zadovoljstvo gotovo

svih članova uključenih u njihove procese te se usmjeravaju na budućnost novim trendovima i

unapređenju organizacije novim strategijama i ciljevima. Naravno, uvijek ima prostora za

napredak, u smislu razvijanja zaposlenika do njihovog punog potencijala i prikupljanja

konkretnih dokaza o zadovoljstvu zaposlenika i klijenata, što se, primjerice, može postići

online anketnim upitnicima. Važan zaključak koji proizlazi iz svega ovog je da je, sudeći po

rezultatima istraživanja, velik prostor otvoren za suradnju između ove dvije zemlje.

Cjelokupna uspredba, zajedno s teoretskim dijelom istraživanja centara, prikazana je u

sljedećim tabličnim prikazima:

62

Tablica 2. Komparacija Volonterskog centra Zagreb i Slovenske filantropije

Pokazatelj Volonterski centar Zagreb Slovenska filantropija

Povijest nastanka

1998. osnovan VCZ

2007. na snagu stupio „Zakon o

volonterstvu“

2008. osnovana HMVC

1992. osnovana Slovenska filantropija

2011. donesen „Zakon o volontiranju“

Misija

„Promicanjem volonterstva

Volonterski centar Zagreb

omogućava volonterski rad svim

ljudima na lokalnoj i međunarodnoj

razini i time doprinosi rješavanju

problema te osnaživanju i razvoju

pojedinaca i društva.“

„Promocija volonterstva, jer

vjerujemo da dobrovoljnim radom

doprinosimo boljem i strpljivijem

društvu koje se temelji na poštovanju

svih, bez obzira na osobne i životne

okolnosti“.

Vizija

„Društvo u kojem je volonterstvo

prepoznato kao vrijednost koja

doprinosi izgradnji aktivne,

odgovorne i humane zajednice.“

„Biti prijatno i sigurno društvo koje s

partnerskim sudjelovanjem svih -

državnih ustanova i neprofitnih

organizacija, te s dobrovoljnim

aktivnostima građana, nudi sigurno

okruženje za sve, uključujući i one

koji zbog kojekakvih okolnosti ne

uspijevaju osigurati kvalitetan život

za sebe i svoje obitelji.“

Programi i

aktivnosti

• Organizacija i podrška u

organizaciji volonterskih aktivnosti na

području grada Zagreba

• Organizacija međunarodnih

volonterskih projekata na području

Republike Hrvatske

• Provedba aktivnosti namjenjenih

razvoju volonterstva u regiji središnje

Hrvatske

• Provedba aktivnosti namijenjenih

razvoju međunarodnog volontiranja,

mobilnosti i neformalnog obrazovanja

mladih, s osobitim naglaskom na

području Europske unije

• Međugeneracijsko volonterstvo

• Volontiranje u bolnicama

• Volontiranje u odgoju i obrazovanju

• Regionalni posjeti

• „Dan za spremembe“

• „Festival prostovoljstva“

• Kongres volonterstva

• Forum volonterstva

• Ambasadori volonterstva

• Međunarodni dan volonterstva

63

• Vođenje i razvoj baze podataka

volontera/ki, organizatora

volontiranja i volonterskih projekata

• Informiranje građana/ki i

organizacija o vrijednosti i

mogućnostima volontiranja u

Hrvatskoj i inozemstvu te pravnom

okviru za volontiranje

• Izdavaštvo i istraživačka djelatnost

• Edukacija i savjetovanje

volontera/ki, organizatora

volontiranja te drugih dionika u

razvoju volonterstva iz Hrvatske i

inozemstva

• Promocija i zagovaranje

volonterstva te razvoj suradnje s

organizacijama koje promoviraju

srodne vrijednosti

• Razvoj rješenja namijenjenih

održivosti i samofinanciranju ostalih

djelatnosti Udruge

Područja

djelovanja

• Povećanje osviještenosti šire

javnosti o značenju i vrijednostima

volonterstva te zagovaranje javnih

politika koje doprinose njegovu

razvoju.

• Povećanje broja građana uključenih

u volontiranje i broja volonterskih

programa koji pridonose rješavanju

aktualnih problema u zajednici.

• Osnaživanje pojedinaca i razvoj

ljudskih resursa putem volonterskih

aktivnosti.

• Osnaživanje organizatora

volontiranja i drugih organizacija iz

različitih društvenih sektora putem

• Pomoć izbjeglicama, djeci i mladim

migrantima;

• Pomoć beskućnicima i drugim

ljudima bez zdravstvenog osiguranja

u pružanju zdravstvenih usluga;

• Zagovaranje prava radnika

migranata te međugeneracijska

suradnja.

64

volontiranja.

• Poboljšanje položaja socijalno

isključenih osoba i osoba u riziku od

socijalne isključenosti kroz njihovo

uključivanje u volonterski rad.

Broj volonterskih

sati u 2012. godini 7.394 7.178

Broj volontera u

2012. godini

8.474 registriranih, 254 u

projektima115

236

Suradnja s

ostalim

organizacijama

HMVC, Ministarstvo socijalne

politike i mladih, Grad Zagreb, SCI,

Mreža mladih Hrvatske; Međunarodni

kampovi, EVS projekti, suradnja s

Mrežom mladih jugoistočne Europe

20.000 udruga, Slovenska mreža

volonterskih centara sadrži više od

900 organizacija 2012. godine;

Međunarodni kampovi, EVS projekti

Mjerenje

rezultata i

uspješnosti

• mjerenje zadovoljstva korisnika

putem online upitnika

• Volonterski oskar

• Godišnja izvješća

• Godišnja izvješća

Izvor: Autorica rada (na temelju provedenog istraživanja)

Zaključak koji slijedi je da Slovenska filantropija, budući da je Ljubljana stanovništvom

gotovo 3 puta manja od Zagreba a ima gotovo isti broj volontera i volonterskih sati, prednjači

po tom pitanju, dok Volonterski centar Zagreb prednjači po opsegu i raznolikosti aktivnosti.

115

Prva se brojka odnosi na broj registriranih volontera na službenoj stracnici VCZ-a www.vcz.hr, a druga na konkretan broj volontera koji su sudjelovali u akcijama samog centra (nisu bili posredovani)

http://www.vcz.hr/

65

Tablica 3. Prednosti i nedostaci VCZ-a i Slovenske filantropije

Pokazatelj Volonterski centar Zagreb Slovenska filantropija

Prednosti

• dostupnost i transparentnost

podataka i vrlo dobra web stranica

centra

• usmjerenost na međunarodne

projekte

• dobra baza podataka

• rast broja volontera

• usmjerenost na edukaciju

organizatora volontiranja i volontera

• vrlo detaljna godišnja izvješća

• razvijen sustav mjerenja

zadovoljstva korisnika

• velik broj organizacija suradnika

• porast broja volontera i organizacija

suradnika

• usmjerenost na međunarodne

projekte na području Balkana

Nedostaci

• nedovoljna uključenost starijih i

umirovljenih osoba

• preveliki fokus na posredovanje u

odnosu na vlastite aktivnosti

• nedovoljno privlačna web stranica

centra

• nedovoljan fokus na međunarodu

suradnja zemelja van područja

Balkana

• nedovoljno detaljna godišnja

izvješća

• nerazvijen sustav mjerenja

zadovoljstva korisnika

Izvor: Autorica rada (na temelju provedenog istraživanja)

4.3.3 Mogućnosti suradnje i transfer znanja u području volonterskog rada

Kako bi se povećale aktivnosti u volonterskom području djelovanja, te proširila svijest

građana o pozitivnim aspektima samog dobrovoljnog rada, razvijeni su modeli priznavanja

volonterskog rada. Sustavna analiza međunarodne prakse priznavanja volonterskog rada u

sedam europskih zemalja (potpoglavlje 4.2.4.) pružila je detaljan uvid u različite modele

priznavanja volonterskog rada koji se zasnivaju na različitim instrumentima i različitim

akterima njihove provedbe. Modeli koji su identificirani kao dominantni su sljedeći:

66

Slika 4. Dominantni modeli priznavanja volonterskog rada

Izvor: Ćulum, B. (2008), Zašto i kako vrednovati volontiranje? Zagreb: Ministarstvo obitelji,

branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Ove dimenzije zahvaćaju društvenu, pojedinačnu i političku razinu priznavanja volonterskog

rada djelovanja u okviru koje se kreiraju i provode politike, razvijaju sustavi priznavanja te

osigurava platforma za pružanje podrške volonterskim organizacijama.

U procesu priznavanja i vrednovanja volontiranja te osmišljavanja brojnih modela i

instrumenata, ulogu su imali različiti politički i stručni akteri i to na različitim razinama.

Danas je, zbog velike količine izrađenih dokumenata, raznih izvješća i preporuka teško

zaključiti jesu li te inicijative slijedile pristup odozdo prema gore ili obrnuto. Ovo pitanje

postaje iznimno važno kada se u žarište postavi svrhovitost opisanih modela i instrumenata te

njihova dostupnost građanima. Naime, prvobitni razlozi za vrednovanje znanja, vještina i

kompetencija stečenih u neformalnom okruženju pa tako i kroz iskustveno učenje tijekom

volontiranja, pronalaze se u težnji javnih politika zemalja za jačom socijalnom uključenošću

marginaliziranih skupina u društvu kojima bi se tako omogućila bolja zapošljivost.

Istraživanja u pojedinim zemljama pokazuju kako se, zbog raznih društvenih zbivanja, javlja

potreba dodatnog vrednovanja kompetencija među zaposlenima i onima koju su uključeni u

formalni proces obrazovanja, što je marginalizirane skupine ostavilo izvan procesa jer im je

Priznavanje u svrhu nagrađivanja i

prepoznavanja društvene vrijednosti volontiranja i

poticanja građanske odgovornosti pojedinaca

Priznavanje u svrhu poticanja mobilnosti i

prepoznavanja volonterskog rada u obrazovnom sustavu

Priznavanje u svrhu povećanja zapošljivosti

pojedinaca koji volontiraju

67

obrazovanje rijetko kada dostupno, posebice visoko. Ovaj je problem otvorio suradnju između

različitih sektora u redefiniranju daljnjih koraka i promišljanju o mogućim modelima

priznavanja volonterskog rada.

U nastavku slijedi prikaz važnih aktera te prepoznatih instrumenata priznavanja volonterske

prakse na različitim razinama važnim za proces volontiranja.116

Europska razina (EU Komisija i Vijeće, Vijeće Europe, organizacije socijalnih partnera,

ministri zaduženi za obrazovanje i obučavanje, ministri zaduženi za zapošljavanje)

European Qualifications Framework – EQF,

Europass,

Youthpass,

Portfelj Vijeća Europe,

Europska načela za formalno vrednovanje i

Nacrt Europskih smjernica za formalno obrazovanje.

Nacionalna razina (ministarstva, tijela nadležna za vanjsko vrednovanje i izdavanje

kvalifikacija, socijalni partneri, neprofitne organizacije)

Dodjeljivanje nacionalnih nagrada za volonterski angažman,

Vrednovanje i priznavanje kvalifikacija – osiguravanje zakonodavnog okvira, i

Osiguravanje sredstava volonterskim organizacijama za volonterske programe i

razvijanje instrumenata za priznavanje volonterskog rada.

Obrazovni sektor (lokalne vlasti, centri za vanjsko vrednovanje, strukovne škole, sveučilišta,

pučka učilišta i dr.)

Razvijanje nacionalnog plana i programa obrazovanja koji prepoznaje i priznaje

volonterski rad,

Razvijanje nacionalnih standarda,

Priznavanje volonterskog rada kao dijela obveza obrazovnog sadržaja i

Izdavanje certifikata ili diploma u kojima se prepoznaje volonterski angažman za

stjecanje profesionalnih zvanja.

116


68

Poslovni sektor (menadžeri, menadžeri za ljudske potencijale (HRM), predstavnici sindikata)

Razvijanje standarda za profil kompetencija u koje se uvrštavaju i one stečene

volonterskim radom,

Otvorenost i konzultiranje s volonterskim sektorom u procesima izrade instrumenata

kojima se identificiraju, vrednuju i priznaju vještine stečene kroz volonterski

angažman, i

Stvaranje poticajnog okružja za volontiranje zaposlenika i integriranje volonterskog

angažmana u njihov profesionalni razvoj.

Civilni sektor (organizacije civilnog društva, volonterski centri, zajednica)

Priznavanje volonterskog rada kroz nagrađivanje,

Osiguranje edukacija za volontere i izdavanje potvrda o prisutstvovanju i ishodima

učenja,

Evidencija volonterskih zadataka i utrošenog vremena u instrument koji je osmišljen u

tu svrhu i koji će služiti kao potencijalni dokaz,

Razvijanje portfelja kojim se pomaže volonteru u procesu identifikacije i vrednovanja

kompetencija razvijenih kroz volonterski angažman, i

Suradnja s vanjskim tijelima vrednovanja po pitanju formalnog vrednovanja i

izdavanja certifikata.

Pojedinci – volonteri

Motivacija za učenjem,

Prikupljanje dokaza o stečenim znanju i vještinama i

Planiranje osobnog i profesionalnog razvoja.

Neki od predstavljenih modela provode se u okviru programa Europske komisije i počivaju na

međunarodnoj suradnji, mobilnosti volontera, razmjeni dobrih primjera iz prakse, uzajamnim

analizama, evaluacijama i konačno novim zamislima i promjenama. Ipak, važno je naglasiti

kako se svaki od tih modela implementirao poštujući nacionalne i lokalne kontekste u

području obrazovanja i zapošljavanja. Time se zasigurno olakšala provedba nekih mjera, ali i

osigurala održivost procesa priznavanja kompetencija stečenih iskustvenim učenjem kroz

volonterski angažman.

69

4.3.4 Razvijanje i primjena dobre volonterske prakse iz svijeta

Kako potreba za pomaganjem drugima oduvijek postoji u ljudima, može se reći da je

volonterstvo staro koliko i čovjek, te je dio gotovo svake povijesti. U zapadnoj civilizaciji

dobrovoljni je rad kao pomaganje drugima u uskoj vezi s kršćanskom religijom čija je srž

“pomoć bližnjemu”. Kroz povijest su uslugu volonterizma davale mnoge prvobitne kršćanske

zajednice, svećenički redovi, misionari, dobrotvorna društva, ženska udruženja, zaklade i

mnogi drugi. No, institucijalizacija volonterskog rada započela je 1920. godine kada su Pierre

Ceresole i Hubert Parris prvi organizirali međunarodni tim volontera s ciljem obnavljanja

francuskog sela Esne, razrušenog u Prvom svjetskom ratu. Osim same obnove sela, cilj akcija

bio je i uspostavljanje mira i dobrosusjedskih odnosa ljudi iz zaraćenih zemalja kako bi se

spriječili mogući konflikti u budućnosti. Tako su nastale tri velike volonterske organizacije u

svijetu koje djeluju i danas: Service Civil International, Youth Action for Peace i International

Reconcilitation Union. Početak institucionaliziranja volonterskog rada u prvoj polovici 20.

stoljeća bio je vezan uz mirovni rad, a najveća revolucija koju je takav rad donio bila je u

temeljnim načelima funkcioniranja – otvorenost za oba spola, izbjegavanje vojne discipline te

važnost vlastitog izbora; ukratko, principima koji će do kraja stoljeća postati osnova same

demokratske civilizacije. Do 1945. godine organizirani su volonterski kampovi u Italiji,

Nizozemskoj, Norveškoj, Španjolskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Engleskoj i Lihtenštajnu. Nakon

Drugog svjetskog rata 1945. godine situacija je bila slična kao i nakon Prvog svjetskog rata, te

se najveći dio volonterskog programa odnosio na obnovu razrušenih područja, te uključivanje

volontera u socijalni rad u bolnicama, domovima za stare i nemoćne i djecu. Došlo je i do

toga da je volonterski rad postao alternativa obaveznom služenju vojnog roka time što je

dobrovoljan i zalaže se za nenasilje.117

UNESCO je 1948. godine osnovao CCIVS (Coordinating committe of international voluntary

service) čija je uloga širenje iskustava i informacija te lobiranje za bolje uvjete volontiranja. U

razdoblju od 1960. godine volonterske se organizacije šire izvan Europe – na Pakistan, Alžir,

Indiju, Libanon, Jordan, Tunis, a poslije 1960. i u druge zemlje Afrike te na Daleki istok.

Vijeće Europe i Europska komisija 1990. godine počinju raditi na volonterskim programima

koji uključuju promicanje mobilnosti volontera, te je 1996. godine ustanovljen EVS –

117

Russo, A. (2007), Povijesni pregled volonterkog rada: Svjetska iskustva. Volontiranje: ključ uspjeha u svijetu rada, Split: Udruga Split zdravi grad, str. 18-21

70

Euroepan Voluntary Service, program koji financira dugoročno volontiranje mladih od 18 do

30 godina.118

Na nivou članica Europske unije postoji konsenzus o tome da je volontiranje važno za društvo

na različitim razinama:119

na individualnoj ili osobnoj razini: volontiranje je način poboljšanja kvalitete života i

(poslovnih) mogućnosti za volontere pojedince,

na organizacijskoj/uslužnoj razini: volontiranje koje omogućuje dostupnost usluga ili

poboljšanje njihove kvalitete,

na društvenoj razini: volonterstvo kao način razvoja društvenog kapitala.120

Europski volonterski centar europska je mreža od 88 nacionalnih, regionalnih i lokalnih

volonterskih centara i organizacija koji podupiru volonterstvo u Europi, te rade zajedno kako

bi podupirali i promovirali volontersku aktivnost. Svojom mrežom dopire do preko 17.000

volonterskih organizacija i drugih civilnih skupina, te također djeluje kao centralni forum za

razmjenu volonterskih politika, praksi i informacija.121

Slika 5. Logo Europskog volonterskog centra

Izvor: CEV. Dostupno na: www.cev.be

Njihova vizija jest Europa koja promiče volontiranje što izgrađuje kohezivno i inkluzivno

društvo temeljeno na solidarnosti i aktivnom građanstvu, dok im je misija stvoriti poticajno

118 Dostupno na: http://ec.europa.eu/ (21.09.2012.) 119 Dostupno na: www.cev.be (21.09.2012.) 120

Ćulum, B. (2008), Zašto i kako vrednovati volontiranje? Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 121 Dostupno na: www.cev.be (21.09.2012.)

http://ec.europa.eu/

http://www.cev.be/

http://www.cev.be/

71

političko, socijalno i gospodarsko okruženje u Europi kako bi se ostvario potpuni potencijal

volonterstva.122

Volonteri Amerike su neprofitna organizacija znana i kao Ministarstvo usluga, koja

uključuje gotovo 16.000 plaćenih profesionalnih zaposlenika posvećenih onima kojima treba

pomoć u izgradnji svojih života.

Slika 6. Logo Volontera Amerike

Izvor: VOA. Dostupno na: www.voa.org

Kroz mnoštvo programa ljudskih usluga, uključujući stambene i zdravstvene zaštite, volonteri

u Americi pomažu više od 2 milijuna ljudi u više od 400 zajednica u 46 država, kao i u

području Kolumbije i Portoriku. Od 1986. godine pružali su podršku američkim

najugroženijim skupinama, uključujući rizičnu mladež, krhke starije osobe, muškarce i žene

koji su proveli vrijeme u zatvoru, osobe bez krova nad glavom i obitelji, te osobama s

invaliditetom i bivšim ovisnicima. Njihov rad dodiruje um, tijelo, srce i ponajviše duh onih

kojima pomažu, integrirajući duboko suosjećanje s vrlo učinkovitim programima i uslugama.

Oko 65.000 volontera diljem cijele Amerike pruža pomoć kako bi promijenili ljudske živote

na bolje.123

4.3.5 Mogući modeli suradnje kroz međunarodne projekte i studentske inicijative

Krenuvši od međunarodnog aspekta, ističe se „Međunarodno partnerstvo“ – „Projekt

izgradnje kapaciteta infrastrukture za potporu održivom razvoju volonterstva u Hrvatskoj“

(2008. - 2010.)124

122

Dostupno na: www.cev.be (21.09.2012.) 123

Dostupno na: www.voa.org (22.09.2012.) 124 Dostupno na: www.hmvc.net/index.php/Medunarodna-suradnja/partnerstvo.html (22.09.2012.)

http://www.cev.be/

http://www.voa.org/

http://www.hmvc.net/index.php/Medunarodna-suradnja/partnerstvo.html

72

Od travnja 2008. članice Mreže, u koordinaciji s udrugom MI Split, provode partnerski

program financiran od MATRE, nizozemskog fonda međunarodne pomoći. Svrha projekta je

unaprijediti infrastrukturu za razvoj i promicanje volonterstva u Republici Hrvatskoj, dok je

cilj pružiti potporu održivom razvoju volonterstva u RH. To će se ostvariti uspostavljanjem

strukture Mreže i unapređenjem rada, uspostavljanjem standarda za edukaciju iz područja

menadžmenta volontera te provedbom jedinstvene edukacije koordinatora volontera u svim

područjima zemlje. Ideja je razmjenjivati dobru praksu i povezivati kapacitete domaćih

volonterskih centara i nizozemskog partnera. Projekt će doprinijeti većoj vidljivosti Mreže i

boljem razumijevanju društva.

Volontiranjem se mladi ljudi razvijaju u svim apsektima, stvara se mreža kontakata, te stječu

vještine i sposobnosti potrebne za daljnje zaposlenje, ali se i povećava samopoštovanje osobe,

kao i zadovoljstvo vlastitim životom. Iako se ističu mnoge prednosti volontiranja, rezultati

istraživanja pokazuju da mladi ipak ne sudjeluju previše u volonterskim aktivnostima.

Istraživanje „Volontiranje studenata zagrebačkog sveučilišta“, provedenog tijekom svibnja i

lipnja 2006. godine od strane prof. dr. sc. Zrinščaka i prof. dr. sc. Lakoša sa Studijskog centra

za socijalni rad Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uključilo je 600 studenata te

pokazalo da svega 44% studenata volontira, i od toga 34% volontira povremeno.

Način na koji se studente može potaknuti da volontiraju više jest da se samo Sveučilište više

angažira po pitanju popularizacije volontiranja, kroz akcije na samim fakultetima i šire, te

aktivnosti pod okriljem brojnih studentskih udruga, što je do sada i zadovoljavajuće prisutno.

Isto tako, suradnja dvaju fakulteta ili udruga studenata iz Hrvatske i Slovenije, ne samo da bi

proširili značaj i opseg jedne volonterske akcije ili aktivnosti, već bi studentima jedne i druge

države pružili mogućnost inozemnog iskustva, upoznavanja studenata istih interesa iz druge

države i time stjecanje novih prijatelja i širenje vidika. VCZ već organizira međunarodne

kampove, pa bi se slično tome, mogli održavati kampovi na kojima Hrvati ugošćuju Slovence,

i obrnuto, u projektima u kojima je potrebna volonterska pomoć a ukoliko se želi naglasak

staviti na studente, može se i bit samih akcija okrenuti na područje aktualno u studentskim

životima. Vrlo je važna uloga Sveučilišta i studentskih udruga da informira studente o

mogućnostima volontiranja i njihovim prednostima.

73

5. ZAKLJUČAK

Pisati o volontiranju u okvirima ovog ekonomskog i izrazito profitno orijentiranog društva

bilo je zaista pravo osvježenje. Činjenica da sam i sama volonter još je više doprinijela tome,

a nadam se da sam onima koji su se uvijek pitali koja je svrha volontiranja pokazala da je to

jedan vrlo plemeniti način pomaganja ljudima i da je osjećaj dobiven time vrijedniji od novca.

Volonteri su temeljni uvjet za postojanje i djelovanje neprofitnih organizacija. Njihov

entuzijazam, kreativnost, iskustvo i znanje odlučuju o njenoj učinkovitosti. Lako se može reći

da su najdragocjenije sredstvo neprofitnih organizacija što znači da je menadžment volontera

središnji dio menadžmenta neprofitnih organizacija, ili bi barem trebao biti.

Činjenica je, također, da Hrvatska u pogledu razvoja volonterstva uvelike kasni za ostatkom

svijeta. Problem je što su građani tranzicijskih zemalja naviknuti na to da se problemi

rješavaju na višim državnim instancama, pa čitava prilagodba na tržišno gospodarstvo

zahtijeva korjenitu promjenu odnosa. Ipak, u zadnjih je par godina vidljiv napredak

volonterstva u Hrvatskoj, i samo je pitanje vremena kad će se i koliko fenomen volontiranja

uspjeti utkati u svijest građana i samo društvo. Kapitalizam je danas glavna odrednica većine

društava; svijet se gleda kroz materijalna dobra, ljudi su usmjereni uglavnom na sebe, velik

dio pojedinaca danas ne zarađuje da bi preživjeli već da bi potrošili zarađeno na materijalna

dobra. Svakodnevno se razmišlja o tome kako što brže zaraditi i još brže potrošiti. Neki čak i

rade za novac koji su već odavno potrošili. No uvijek postoji ona mala masa ljudi koji imaju

svijest i koji rade za poboljšanje društvenog stanja. To su u svakom pogledu volonteri.

Usporedbom volonterske prakse u Hrvatskoj i Sloveniji došlo se do zaključaka kako obje

čelne organizacije (Slovenska filantropija i Volonterski centar Zagreb) vrlo uspješno djeluju

na svom području i neprestano se razvijaju, te na gotovo isti način poimaju ključne čimbenike

važne za volontersku praksu. Ovo donosi vrlo važan zaključak, a to je da je prema

pokazateljima dobivenim iz istraživanja očito da postoji velik prostor za suradnju između ove

dvije organizacije, pa tako i države, na što se, naposljetku, objema direktoricama i skrenula

pažnja. Činjenica da se Hrvatska odnedavno priključila velikoj obitelji Europske unije,

olakšava ovu ideju i daje objema državama prostor za suradnju i razvijanje na ovom vrlo

značajnom području.

74

LITERATURA

1. Baloban, J. (prir.) (2005). U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota:

Hrvatska i Europa, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb

2. Begović, H. (2006). O volontiranju i volonterima/kama, Volonterski centar, Zagreb

3. Bežovan, G. (2005). Civilno društvo, Nakladni zavod Globus, Zagreb

4. Bežovan, G., Zrinščak, S. (2007). Civilno društvo u Hrvatskoj, Naklada Jesenski i

Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb

5. Bežovan, G., Zrinščak, S., Vugec, M. (2005). Civilno društvo u procesu stjecanja

povjerenja u Hrvatskoj i izgradnje partnerstva s državom i drugim dionicima,

CERANEO – Centar za razvoj neprofitnih organizacija, CIVICUS − Svjetski savez za

građansku participaciju, Zagreb

6. Brudney, Jeffrey L. i Hager, Mark A. (2004). Volunteer Management Practices and

Retention of Volunteers, The Urban Institute, Washington

7. CEV Conference Final Report, Rome (2006). Volunteering in a Lifelong Learning

Policy

8. CEV General Assembly Final Report (2007). Volunteering as a route (back) to

employment, Paris

9. Cook, P., Jackson, N. (2006). Valuing Volunteering: A route to professional

development

10. Davis Smith, Justin, Rochester, Colin, Hedley, Rodney (1992). An introduction to the

voluntary sector, Routledge, London and New York

11. European Commission. Assessing Voluntary Experiences: A portfolio of Skills

Learned Through Volunteering, program Leonardo da Vinci

12. European Volunteer Centre (2007). Final report from the MOVE Conference on

“Mutual recognition skills and competences gained through volunteering: towards a

European debate”. Dostupno na: www.cev.be

13. Flaker, V. (2001). Prostovoljno delo: delo za druge in zase, Socijalno delo, 40, 6,

Ljubljana

14. Forčić, G. (2007). Volonterstvo i razvoj zajednice – sudjelovanje građana u

inicijativama u zajednici, Udruga za razvoj civilnog društva SMART, Rijeka

15. Hal, T., Meijs, L., Steenbergen, M. (2004). Volunteering and participation on the

agenda: Survey on volunteering policies and partnerships in the European Union.

Utrecht: CIVIQ

http://www.cev.be/

75

16. Horvat, M. (2008). Uvodno o Zakonu o volonterstvu: Zakonsko određenje

volontiranja. U: Volonterski centar Zagreb, Volonterski centar Osijek, Udruga za

razvoj civilnog društva Smart, Udruga Gong, Udruga MI Split, Udruga Most i

Ambidekster klub. Zakonsko uređenje volonterstva u Republici Hrvatskoj.

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb

17. Ivelja, N., Škopelja, S. (2001). Priručnik za volontere, Udruga MI Split – Volonterski

centar, Split

18. Jurić, D. (2008). Volonterski menadžment, Volonterski centar Zagreb, Zagreb

19. Kolarič i drugi (2002). Zasebne neprofitno-volonterske organizacije v mednarodni

perspektivi, Založba FDV, Ljubljana

20. Ledić, J. (2001). Biti volonter/volonterka? – Istraživanje uključenosti građana u

civilne inicijative u zajednici kroz volonterski rad, Udruga za razvoj civilnog društva

SMART, Rijeka

21. Ledić, J. (2007). Zašto (ne) volontiramo? – stavovi javnosti o volonterstvu, Academy

for Educational Development, Zagreb

22. Mesec, B. (2000). Prostovoljci imaju srce in voljo, Socijalno delo, 39, 3, Ljubljana

23. Milošević, I. (2004). Volonterizam i javne institucije, Agencija za demokratski

prosperitet – Zid, Podgorica

24. Murphy, Thomas B. (1993). The Wisdom of Philantrophy, U: Patricija Dean (ur.):

Taking giving seriously, Indiana University Center of Philantrophy, Indianapolis

25. Ochman, M. i Jordan, P. (1997). Prostovoljci: dragocen vir. The Johns Hopkins

University Institute for Policy studies, Baltimore

26. Peterlin, J. (2005). Strategije vključevanja, motiviranja in ohranjenja prostovoljcev v

neprofitnih organizacijah, Diplomsko delo, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za

družbene vede, Ljubljana

27. Rihter, L. (2003). Pomen kvalitativnih metoda pri evalvaciji projektov prostovoljnega

dela – primer evalvacije prostovoljnega dela na šolskem centru Velenje, Socijalno

delo, 42, 1, Ljubljana

28. Russo, A. (2007). Povijesni pregled volonterskog rada: Iskustva u Republici

Hrvatskoj. Volontiranje: ključ uspjeha u svijetu rada. Udruga Split zdravi grad, Split

29. Škrabalo, M. (ur.) (2006). Udruge u očima javnosti: istraživanje javnog mnijenja s

osvrtima, Academy for Educational Development, Zagreb

30. Svetlik, I. (2002). Menadžment človeških virov v neprofitnem sektorju, Visoka šola za

menadžment, Koper

76

Internet stranice:

1. Assessing Voluntary Experiences (AVE) in a professional perspective:

http://mapage.noos.fr/leonardo.vaeb/eeuropeassociations.gb.htm

2. Europass: www.europass.cedefop.europa.eu

3. http://ec.europa.eu

4. http://www.city-volunteers.si/index.php/sl/o-projektu/o-prostovoljstvu/prostovoljstvo-

v-sloveniji

5. http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/udruge_humanitarna_pomoc_i_volonterstv

o/volonterstvo/nacionalni_odbor_za_razvoj_volonterstva

6. http://zakonodaja.gov.si/

7. www.adfusa.org

8. www.cev.be

9. www.coe.int

10. www.dfes.gov.uk/nvq

11. www.filantropija.org

12. www.freiwillingweb.at

13. www.hmvc.net

14. www.millenniumvolunteers.gov.uk

15. www.osvolonteri.hr

16. www.prostovoljstvo.org

17. www.rabobank.nl

18. www.suncokret-gvozd.hr/volonteri.html

19. www.theaward.org

20. www.vcz.hr

21. www.voa.org

22. www.volontiram.info

23. www.volontiram-hrvatska.hr

24. www.vpl6.eu

25. www.vrijwilligerswerk.be

26. www.workaway.info

27. Youthpass: www.youthpass.eu

http://mapage.noos.fr/leonardo.vaeb/eeuropeassociations.gb.htm

http://www.europass.cedefop.europa.eu/

http://ec.europa.eu/

http://www.city-volunteers.si/index.php/sl/o-projektu/o-prostovoljstvu/prostovoljstvo-v-sloveniji

http://www.city-volunteers.si/index.php/sl/o-projektu/o-prostovoljstvu/prostovoljstvo-v-sloveniji




http://www.adfusa.org/

http://www.cev.be/

http://www.coe.int/

http://www.dfes.gov.uk/nvq

http://www.filantropija.org/

http://www.freiwillingweb.at/


http://www.millenniumvolunteers.gov.uk/

http://www.osvolonteri.hr/


http://www.rabobank.nl/

http://www.suncokret-gvozd.hr/volonteri.html

http://www.theaward.org/

http://www.vcz.hr/

http://www.voa.org/

http://www.volontiram.info/

http://www.volontiram-hrvatska.hr/

http://www.vpl6.eu/

http://www.vrijwilligerswerk.be/

http://www.workaway.info/

http://www.youthpass.eu/

77

POPIS SLIKA I TABLICA

Stranica

Slika 1. Ključni procesi menadžmenta volontera .....................................................................8

Slika 2. Hrvatska mreža volonterskih centara ........................................................................ 45

Slika 3. Logo Slovenske filantropije ..................................................................................... 53

Slika 4. Dominantni modeli priznavanja volonterskog rada ....................................................66

Slika 5. Logo Europskog volonterskog centra .........................................................................70

Slika 6. Logo Volontera Amerike ............................................................................................71

Tablica 1. SWOT analiza volonterske prakse ........................................................................ 42

Tablica 2. Komparacija Volonterskog centra Zagreb i Slovenske filantropije……………….62

Tablica 3. Prednosti i nedostaci VCZ-a i Slovenske filantropije..............................................65

78

PRILOG – Anketni upitnik


Ekonomski fakultet Zagreb

Katedra za organizaciju i menadžement

Trg J.F. Kennedyja 6

10 000 Zagreb

Zagreb, 10.09.2012.

Cijenjena gospođo,

obraćamo Vam se s molbom da nam pomognete u izvedbi znanstvenog istraživanja za potrebe

diplomskog rada.

Upitnik koji je pred Vama sastavljen je u svrhu usporedbe volonterske prakse u Hrvatskoj i

Sloveniji. Cilj istraživanja je utvrditi kako funkcioniraju određene čelne volonterske

organizacije u obje zemlje (i na temelju toga volonterska praksa u spomenutim državama

općenito), prema određenim parametrima, te na temelju toga uvidjeti sličnosti, razlike te

prostor za unapređenje i moguću suradnju.

Najljepše Vas molimo da nam izađete u susret te da odvojite malo svog dragocjenog vremena

i odgovorite na pitanja u ovom upitniku. Upitnik je strukturiran tako da su sva pitanja

jednostavna i jasna te na njih možete odgovoriti za petnaestak minuta.

Svi Vaši odgovori potpuno su anonimni i služe isključivo u znanstveno-istraživačke svrhe te

Vam garantiramo tajnost podataka.

Najsrdačnije Vam se zahvaljujemo na Vašem razumijevanju i pomoći bez koje ne bi bilo

moguće uspješno provesti ovo istraživanje.

S poštovanjem,

Dr.sc. Ivana Marić,

studentica Aida Ibrahimović

79

Upute: Na skali od 1 do 5 ocijenite Vaše slaganje/neslaganje s navedenim česticama, odnosno

prisutnost navedenih strategija, praksi, aktivnosti i sl. u Vašoj organizaciji.

1. KRITERIJ VODSTVO Ispituje se kvaliteta vodstva u Vašoj

organizaciji. nimalo malo srednje dosta dominantno

Smatrate li da ste kao vođa u Vašoj organizaciji

dobar primjer koji treba slijediti?

U kojoj mjeri ste uključeni u proces odlučivanja

kako poboljšati Vašu organizaciju i povećati njenu

učinkovitost?

Smatrate li da je Vaš dobar rad prepoznat i cijenjen? U kojoj mjeri razumijete organizacijsku viziju i kako se postižu ciljevi?

Smatrate li da se u Vašoj organizaciji potiču

pozitivne promjene?

Osjećate li zajedništvo u Vašoj organizaciji?

Smatrate li da ste važni za Vašu organizaciju?

2. KRITERIJ POLITIKA I

STRATEGIJA

Kakva je kvaliteta organizacijske strategije

za postignućem formalno utvrđenih

rezultata?

U kojoj mjeri organizacija kroz analizu unutarnje i

vanjske okoline osigurava da to bude ugrađeno u

njenu strategiju ?

Ima li organizacija formalno utvrđene željene

rezultate?

Poznaje li organizacija mjere koje koristi da utvrdi

da li su postignuti formalno utvrđeni rezultati?

U kojoj mjeri su razvijeni strateški ciljevi za sljedeću

godinu?

Poznaje li organizacija mogućnosti i načine kako se

treba razvijati za uspjeh?

Poznaje li organizacija ključne konkurente i načine

kako se treba nositi s tim?

Poznaje li organizacija pojedince ili organizacije za

koje se smatra da imaju značajan utjecaj na

organizaciju i kako se ona planira nositi s tim?

Opisuje li startegija organizacije detaljne mjere/radni plan da poboljša svoju učinkovitost u narednom

strateškom periodu?

Koliko se organizacija trudi osigurati da svi njeni

ljudi razumiju njenu cjelokupnu strategiju te

omogućava sudjelovanje u tome?

U kojoj mjeri organizacija preispituje i mijenja svoju

strategiju?

3. KRITERIJ DRUŠTVENI FOKUS

Kako dobro Vaša organizacija razumije

svoje područje/djelatnost, odnosno

problem na koji je usmjerena i najbolju

praksu za rješavanje tog problema?

U kojoj mjeri organizacija razumije probleme ili

80

potrebe na koje je usmjerena?

Koliko dobro Vaša organizacija shvaća planove i

potrebe različitih pojedinaca i organizacija koje

imaju važan utjecaj na rješavanje problema?

U kojoj mjeri organizacija prati trendove i

primjenjuje najbolju praksu za rješavanje tekućih

problema?

Osigurava li organizacija da se potrebe i očekivanja

njenih korisnika uzmu u obzir pri dizajniranju

strategije?

Kako organizacija određuje u kojoj mjeri su

korisnici zadovoljni s uslugama koje ona pruža?

Koliko dobro Vaša organizacija shvaća planove i

potrebe različitih pojedinaca i organizacija koje imaju važan utjecaj na organizaciju?

4. KRITERIJ UPRAVLJANJE

LJUDIMA

U kojoj mjeri organizacija razvija svoje

ljude (zaposlene, volontere i članove

upravljačkih tijela) do punog potencijala i

koristi ih u skladu s tim?

Utvrđuje li organizacija na pravi način koje ljude

treba (prema sposobnostima, znanju i osobinama,

itd.) za postignuće strategije i formalno postavljenih

ciljeva?

U kojoj mjeri organizacija provjerava sposobnosti svojih ljudi?

Razvija li organizacija ljude do njihovog punog

potencijala?

U kojoj mjeri organizacija osigurava da su ljudi

svjesni rezultata koje trebaju postići (uz to što

organizacija treba postići svoje vlastite formalno

utvrđene rezultate)?

Ispituje li organizacija učinkovitost svojih ljudi i

osigurava da oni dobiju uvid u to?

Osigurava li organizacija da ljudi kontinuirano

poboljšavaju svoju učinkovitost?

5. KRITERIJ UPRAVLJANJE

RESURSIMA I INFORMACIJAMA

Koliko dobro organizacija upravlja resursima i

informacijama?

U kojoj mjeri oni koji odlučuju imaju pristup važnim

informacijama?

U kojoj mjeri oni koji odlučuju koriste pristup

informacijama o učinkovitosti organizacijskih

programa i funkcijama?

U kojoj mjeri organizacija bilježi važna

međudjelovanja s vanjskim suradnicima/partnerima?

6. KRITERIJ PROCESI

Koliko dobro organizacija može utvrditi i

poboljšati svoje ključne procese ( sisteme,

politike i procedure)?

Koliko organizacija unapređuje kvalitetu svojih

procesa?

U kojoj mjeri organizacija može utvrditi da neko od

ovih poboljšanja vodi unapređenju rezultata?

81

Osigurava li organizacija da ljudi shvate promjene

koje se događaju i uključuje li ih u proces?

7. KRITERIJ ZADOVOLJSTVO

KORISNIKA

U kojoj mjeri organizacija može zadovoljiti

svoje korisnike?

U kojoj mjeri organizacija koristi dokumente/izvješća da ispita zadovoljstvo

korisnika?


ZAPOSLENIH

U kojoj mjeri organizacija može zadovoljiti svoje zaposlene (osoblje, volontere i članove upravljačkih

tijela)?

Koristi li organizacija dokumente/izvješća da

unaprijedi zadovoljstvo svojih ljudi?


DONATORA

U kojoj mjeri organizacija može zadovoljiti svoje donatore?

U kojoj mjeri organizacija koristi

dokumente/izvješća koji prate zadovoljstvo

donatora?


PARTNERA

U kojoj mjeri organizacija može zadovoljiti svoje partnere?

U kojoj mjeri organizacija koristi

dokumente/izvješća koji prate zadovoljstvo

partnera?

11. KRITERIJ DRUŠTVENOG

UTJECAJA

U kojoj mjeri organizacija može postići formalno

postavljene ciljeve?

U kojoj mjeri organizacija osigurava

dokumente/izvješća koji govore o postignuću

formalno postavljenih ciljeva?

82

ŽIVOTOPIS AUTORICE

1. OSOBNI PODACI

Ime i prezime: Aida Ibrahimović

Adresa: Otona Župančića 46, 40 000, Čakovec

Broj telefona: 091 598 59 23

E-mail adresa: [email protected]

Datum rođenja: 29.07.1988.

2. PODRUČJE INTERESA

- marketing, turizam, management, kultura, civilno društvo i volontiranje, umjetnost

3. OSNOVNO OBRAZOVANJE

- 2011. – 2013. - Ekonomski fakultet Zagreb, Sveučilišni diplomski studij Poslovne ekonomije,

smjer Marketing

- 2007. - 2011. - Ekonomski fakultet Zagreb, sveučilišna prvostupnica ekonomije,

(univ.bacc.oec., CUM LAUDE)

- 2004. – 2007. - Gimnazija Čakovec, opći smjer

4. DODATNO OBRAZOVANJE

- ožujak – rujan 2013. – Erasmus stručna praksa u DMC „Luxury Trips Spain“, Barcelona

- ožujak 2013. - 9th edition of the International Days of Marketing, Faculty of Juridical,

economic and social Sciences, Guelmim, Maroko

- siječanj – srpanj 2012. – Basileus program mobilnosti studenata, Ekonomski fakultet

Ljubljana

- travanj 2012. – GOBI 2012, Global Opportunities in Business and Investment, Istanbul

- ožujak 2012. - 8th edition of the International Days of Marketing, Faculty of Juridical,

economic and social Sciences, Marrakech, Maroko

- prosinac 2008. - studeni 2009. - ECDL diploma (European Computer Driving Licence)

- lipanj 2009. – EBIP program, predmet Marketing (Economics and Business International

Program), Ekonomski fakultet Zagreb

mailto:[email protected]

83

- travanj 2007. - Certifikat za turističkog animatora, Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo

Mirković“, Pula

- ožujak 2006., ožujak 2007. – Govornička škola „Ivo Škarić“, Hrvatsko filološko društvo

5. RADNO ISKUSTVO

- ožujak - rujan 2013. - stručna praksa u Destination Management Company, Luxury Trips

Spain, Barcelona

- listopad 2012. – veljača 2013. – instruktorica trbušnog plesa, SC Zagreb

- siječanj – ožujak 2012. – Internet marketing (Facebook) za „Zagreb Adventure Festival“

- studeni 2010. – siječanj 2012. – Tenis i badminton centar „Turbo limač“ – rezervacija

terena i usluživanje gostiju, Zagreb

- srpanj - rujan 2011. – prodavačica u indijskom trgovačkom obrtu „Lila“, Krk

- 07.06. – 14.07.2011. – praksa u marketinškoj agenciji „Bruketa&Žinić“

- lipanj - rujan 2010. - koreografkinja u animacijskoj agenciji „Samarcanda“

- ožujak – lipanj 2010. - dječji animator u dječjoj igraonici „Habyland“ i „Habipark“, Zagreb

- rujan 2008. – srpanj 2010. - demonstrator na katedri „Organizacija“ Ekonomskog

fakulteta Zagreb

- lipanj - rujan 2007. - turistički animator u Medulinu; agencija „Bloo d.o.o“, Pula

6. DODATNO ISKUSTVO

- listopad – prosinac 2012. – volontiranje u projektu za pomoć samohranim roditeljima

udruge „Let“, Zagreb

- rujan 2008. – srpanj 2011. - članstvo eSTUDENT udruge - član Tima za ljudske potencijale;

vođenje Tima za studentsko mentorstvo (mentoriranje brucoša i stranih studenata);

koordiniranje INTeNET programa – International Networking, za strane studente;

sudjelovanje u organizaciji IC Future Seminara u Dubrovniku u sklopu Tima za međunarodnu

suradnju

- Youth in Action projekt „Abra la Carpa Arts Meeting“, svibanj 2013, Barcelona, Španjolska

- Youth in Action projekt „Life opportunities after high-school“, srpanj 2005, Ponta Delgada,

Azori, Portugal

- aktivni član Centra za mlade Čakovec (2003. – 2007.) – član dramske skupine, voditelj

žonglerske skupine, član Odbora Centra i uredništva časopisa „Čaknut“

84

- volontersko iskustvo s mladima, djecom, te osobama s mentalnim invaliditetom

7. PRIZNANJA I NAGRADE

- Erasmus Placement 2013. (Barcelona)

- Basileus stipendija 2012. (Ljubljana)

- diploma o sveučilišnom prvostupništvu “Cum laude”

- državna stipendija (2007. – 2011. godine)

- finale CaseStudyCompetitiona na temu „24sata – motiviranje i nagrađivanje zaposlenika“

2011., Ekonomski fakukltet Zagreb

- nagrada udruge eSTUDENT za doprinos i odgovornost 2010., Ekonomski fakukltet Zagreb

- finale Business Plan Contesta 2009. na temu održivog eko-turizma, Ekonomski fakukltet

Zagreb

- nagrada u vrijednosti od 10.000 kn od zaklade Zdenka Barbarića, za najkreativniju

gimnazijalku, Čakovec

8. KVALIFIKACIJE

- znanja na području trbušnog plesa (i brazilske sambe)

- završena dva stupnja Govorničke škole

- osnovni tečaj latino i klasičnih plesova

- YES tečaj (Art Of Living)

- prvi stupanj francuskog i njemačkog jezika

- karate - završeni V. kyu, tj. narančasti pojas

9. RAČUNALNE VJEŠTINE

- ECDL diploma (Microsoft Word, PowerPoint, Excel, Acess, Internet)

10. JEZICI

- hrvatski – materinski jezik

- engleski jezik - vrlo tečna govorena i pisana komunikacija

- španjolski jezik – zadovoljavajuća pisana i govorena komunikacija

- francuski jezik – početnik

85

11. DODATNE VJEŠTINE

- komunikacijske – vrlo uspješno ophođenje s ljudima (i djecom) svih dobi i nacionalnosti

- društvene i umjetničke – ples, gluma, pjevanje, žongliranje

- tehničke – rad u animaciji (s razglasom i sl.)

- motivacijske – vođenje timova raznih vrsta

- organizacijske – postavljanje mjuzikala na scenu, podučavanje koregrafija; u Centru za

mlade (organizacija žonglerskih festivala, kao demonstrator iz predmeta Organizacija, te

koordinator INTeNET projekta na EFZG-u)

- volontersko iskustvo

12. HOBIJI

- trbušni ples

- glazba

- jezici, putovanja

- volontiranje

Documents

Usporedba volonterske prakse u Hrvatskoj i Sloveniji Ibrahimović - Diplomski rad.pdf · (17.09.2012.) 4 ibidem 5 ežovan, G. (2005), ivilno društvo, Zagreb: Nakladni zavod Globus,