1

USPOREDBA MORFOLOŠKIH I MOTORIČKIH OSOBINA

RUKOMETAŠA I NOGOMETAŠA

Ana Debeljak De Martini, dipl.physioth.

Srednja škola Pakrac, Pakrac

dr.sc. Vesna Filipović

Zdravstveno veleučilište, Studij fizioterapije, Zagreb

Dalibor Kiseljak, dipl.physioth., mag. educ. art.

Zdravstveno veleučilište, Studij fizioterapije, Zagreb

UVOD

U treningu djece i mladih razdoblje dobi od 6. do 18. godine života dijeli na inicijaciju

(6-10 godina), oblikovanje (11-14 godina) i specijalizaciju (15 -18 godina). Svaku od

navedenih faza karakteriziraju znakovite razvojne i senzibilne podfaze prema kojima se

određuje sadržaj trenažnog rada i način provođenja cjelokupnih transformacijskih procesa

mladih (1).

Kod procjenjivanja utjecaja kineziološkog tretmana na mladi organizam teško je

interpretirati rezultate tretmana; u smislu poboljšanja određenih osobina koje su se dogodile

pod utjecajem treninga ili su ta poboljšanja rezultat uobičajenih razvojnih procesa mladoga

sportaša.

Međutim, brojna istraživanja dokazala su da je motoričke i funkcionalne sposobnosti

kao i morfološke karakteristike mladih sportaša u značajnoj mjeri moguće unaprijediti i pored

naglašenih uobičajenih fizioloških i metaboličkih razvojnih procesa (2). Pozitivnu ulogu i

rezultate kondicijskog treninga na rast i proces sazrijevanja mladih sportaša objašnjava Haff,

2

(2003., prema Theintz, 1994) dok Claire (2005) tvrdi kako kondicijski trening može u značajnoj

mjeri unaprijediti sastav tijela i morfološke osobine kod djece (3,4).

Programom rada rukometnih i nogometnih klubova propisuju se ciljevi treninga za

svaku dobnu skupinu, sukladno senzibilnim fazama i potrebnim karakteristikama mladih

sportaša. S obzirom na specifičnost rada sa mlađim dobnim skupinama, osim trenera, u

sportskom treningu važnu ulogu zauzimaju sportski liječnik, fizioterapeut, nutricionist,

psiholog. Njihov timski rad potreban je da bi se izgradila visoka razina sportske spremnosti uz

minimum zdravstvenog rizika.

Osim treninga na stanje sportaša djeluju i okolinski faktori koji mogu pojačavati ili

remetiti sportske efekte (2). Pri tome treba voditi računa da organizam mladog sportaša

predstavlja specifičan anatomsko–fiziološki i funkcionalni sustav koji je u stalnom

progresivnom razvoju te da pretjerani i dobi ne primjereni trening može imati negativan utjecaj.

Prema dominaciji energetskih procesa rukomet pripada grupi aerobno – anaerobnih

sportova. Igru karakteriziraju izuzetno brze akcije s eksplozivnim i višestruko složenim

pokretima koji zahtijevaju visoku razinu sposobnosti igrača. Složenost igre zahtijeva spremnog

rukometaša, sposobnog da tehničko-taktičke akcije u igri efikasno realizira. Prevladavaju

trčanja sa promjenama brzine, ritma i smjera, skokovi iz zaleta i s mjesta, bacanja i dr. Pravo

vrijeme za početak treniranja rukometa je period oko 11.-12. godine života. Praksa potvrđuje

da i kasniji počeci bavljenja rukometom dozvoljavaju postizanje visokih rezultata na osnovu

različitih morfoloških i motoričkih kvaliteta kao što su visok stupanj eksplozivne snage, tjelesna

visina iznad prosječne, prethodno bavljenje srodnim sportskim disciplinama, ljevorukost (5).

Treningom rukometa se, osim razvoja specifičnih sposobnosti, mora formirati „prirodni korzet“

kao zaštita od ozljeđivanja mišića, zglobova, ligamenata, tetiva.

Nogomet pripada u grupu polistrukturalnih acikličkih sportova. Sastoji se od

eksplozivnih pokreta, skokova i sprinteva. Vrhunski nogomet zahtijeva snažne i izdržljive

3

sportaše većinom srednjeg rasta. Kritične zone lokomotornog aparata u nogometaša čine

koljeno, nožni zglob, Ahilova tetiva, preponski pojas, lumbalni i vratni dio kralješnice. Od

mišićnih skupina najopterećeniji su ekstenzori i adduktori natkoljenice te fleksori i ekstenzori

potkoljenice. Postoji razlika u učestalosti i mehanizmu nastanka ozljeda u mladih nogometaša;

u kadetskoj konkurenciji učestalije su ozljede koljena, dok je u starijim dobnim skupinama veća

incidencija ozljeda gornjeg nožnog zgloba (6).

CILJ ISTRAŽIVANJA je utvrditi postoje li statistički značajne razlike u morfološkim,

motoričkim i funkcionalnim osobinama 35 učenika srednje škole u Pakracu (17 nogometaša i

18 rukometaša) koji treniraju najmanje 4 godine i u dobi su od 15 do 18 godina.

METODE ISTRAŽIVANJA

Motoričke sposobnosti procijenjene su slijedećim testovima: pretklon raznožno, MPRN,

poligon natraške, MPN, skok u dalj s mjesta, MSDM, izdržaj u visu, MIUV, podizanje trupa

60s, MTRB60 i taping rukom, MTR. Morfološka obilježja promatrana su kod rukometaša i

nogometaša kao tjelesna težina, TT, tjelesna visina, TV, indeks tjelesne mase, ITM i širina

ramena, ŠR. Funkcionalne sposobnost procijenjene su Cooperovim testom, T6'.

Prilikom testiranja poštivan je redoslijed testiranja pojedinih sposobnosti, s obzirom na

energetsku potrošnju koju uzrokuju neki testovi, kako se ne bi dovelo do pada učinka u idućim

testovima. Stoga su motorički testovi u ovom radu provođeni određenim redoslijedom: prvo

testovi fleksibilnosti, zatim agilnosti, eksplozivne snage (trčanje, skokovi, bacanje), testovi za

procjenu snage ruku i ramenog obruča, zatim snaga fleksora trupa, brzinska izdržljivost te

aerobne sposobnosti.

Prilikom obrade podataka koristio se t-test za male nezavisne uzorke uz razinu

pouzdanosti od 0,05 (5%).

4

REZULTATI I DISKUSIJA

Tablica 1. Deskriptivna statistika rezultata rukometaša

AS SD MIN MAX

TT 75,13 4,72 68 82

TV 180,88 5,52 170 193

ITM 22,95 0,94 21,5 24,68

ŠR 45,38 1,28 43 48

MPRN 70,66 4,27 64 78

MPN 10,55 1,62 8,26 14,08

MSDM 235,61 13,24 210 256

MIUV 76,88 8,09 60,33 89,2

MTRB60 50,88 1,67 48 54

MTR 49,11 2,58 43 54

T6 1558,33 130,89 1350 1800

Tablica 2. Deskriptivna statistika rezultata nogometaša

AS SD MIN MAX

TT 72,11 4,02 65 80

TV 176,52 5,56 168 188

ITM 23,98 1 22,1 25,7

ŠR 42 1,65 40 45

MPRN 72,17 4,91 62 80

MPN 10,96 2,13 8,25 15,69

5

MSDM 238,11 12,74 210 250

MIUV 63,49 8,56 50,08 80

MTRB60 50,17 4,27 40 56

MTR 43,64 3,98 39 51

T6 1587,64 132,4 1400 1800

Tablica 3. Rezultati t-testa za male nezavisne uzorke između dvije grupe ispitanika

Statistička

značajnost

( t )

Granična

vrijednost

Morfološkaobilježja:

TT 2,09 2,03

TV 2,39 2,03

ITM 1,07 2,03

ŠR 7,04 2,03

Motorički testovi:

MPRN 0,99 2,03

MPN 0,64 2,03

MSDM 0,58 2,03

MIUV 4,90 2,03

MTRB60 0,68 2,03

MTR 5,01 2,03

Funkcionalni test :

T6 0,67 2,03

6

Statistički značajna razlika u antropološkim obilježjima je najviše izražena u varijabli

širina ramena (ŠR). Varijable tjelesna težina (TT) i tjelesna visina (TV) nalaze se na granici

statističke značajnosti no ipak možemo reći da je značajna razlika u tjelesnoj visini i tjelesnoj

težini između dvije grupe ispitanika.

T-test pokazuje da je u motoričkim testovima razlika najviše uočljiva u testu izdržaj u

visu (MIUV) kojim se testira statička snaga ruku i ramenog obruča te u testu taping rukom

(MTR) za procjenu brzine pokreta.

Cooperov test (T6) ne pokazuje statistički značajne razlike u funkcionalnim

sposobnostima nogometaša i rukometaša.

Grafikon 1. i 2. Vrijednosti tjelesne težine i tjelesne visine rukometaša i nogometaša

Razlika u visini i težini sportaša može se pripisati njihovom prethodnom selekcioniranju

kod sportova uglavnom selekcioniranih iz skupine ranije sazrijevajućih dječaka i djevojčica te

su time navedeni sportaši u biološkoj prednosti i po veličini dimenzija tijela, posebno za

sportove u kojima su visina i masa tijela prednost (7).

Veći broj istraživača prema provedenim istraživanjima potvrđuje da tjelesno vježbanje

i trening nema utjecaja na visinu (8,9). Rast u visinu sportaša i nesportaša slijedi iste zakonitosti

bez odstupanja u dinamici, tempu te godini u kojoj se zbiva najveći prirast rasta u visinu. Prema

tjelesna visina

174

175

176

177

178

179

180

181

182

rukomataši nogometaši

cm tjelesna visina

tjelesna težina

70,5

71

71,5

72

72,5

73

73,5

74

74,5

75

75,5

rukometaši nogometaši

kg tjelesna težina

7

istraživanjima bi trebalo u selekciji mladih sportaša uzeti u obzir individualne biološke

karakteristike.

Grafikon 3. Vrijednosti širine ramena u rukometaša i nogometaša

Grafikon 4. Vrijednosti statičke snage testa izdržaj u visu

Sportskim treningom izazivaju se određene prilagodbe organizma koje su specifične za

određeni sport. Elementi rukometne igre zahtijevaju aktivaciju mišića ramenog obruča više od

elemenata nogometne igre kod nogometaša, te pod utjecajem treninga dolazi do adaptacijskih

promjena mišića u obliku hipertrofije muskulature, ali i spretnosti ruku (10).

širina ramena

40

41

42

43

44

45

46

rukomet nogomet

cm širina ramena

izdržaj u visu

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

rukometaši nogometaši

izd

ržaj

u v

isu

u s

ek.

izdržaj u visu

8

Testiranje snage gornjih ekstremiteta ukazuje na visoke vrijednosti snage gornjih

ekstremiteta mladih rukometaša u usporedbi sa nogometašima. Portugalski istraživači su

dobili iste rezultate kod rukometaša (11) te oni upućuju na nešto niže vrijednosti snage

gornjih ekstremiteta rukometaša vratara u odnosu na ostale igrače.

Grafikon 5. Vrijednosti brzine pokreta rukometaša i nogometaša

Rukometaši su pokazali veću brzinu pokreta testom taping rukom. Brzina pokreta se

određuje brzinom živčanog impulsa kore velikog mozga koja regulira rad mišića, usmjerava i

koordinira pokrete. U sportaša brzina ovisi i o njegovom usavršavanju određene sportske

tehnike. U godinama rasta i razvoja mladog sportaša nagli razvoj tjelesnih osobina i brzi proces

usvajanja tehnike ne pruža osnovu za stabilizaciju razine brzine, ali kada razvoj tjelesnih

osobina i tehnike postane viši i kada njihovo usavršavanje postaje sve teže, stvaraju se bolji

uvjeti za stabilizaciju određene razine brzine (12).

Uspoređujući rezultate i način treninga rukometaša i nogometaša dvaju sportskih

klubova u Pakracu mogu se vidjeti razlike u pristupu treningu. Trening rukometaša sadrži više

elemenata zagrijavanja, pripremnih vježbi, vježbi snage, fleksibilnosti, uvježbavanje elemenata

igre, dok trening nogometne ekipe sadrži nešto manje uvodnih elemenata zagrijavanja,

fleksibilnosti, snage, brzine i veći naglasak se usmjerava na rad nogu kod nogometne igre.

taping rukom

40

41

42

43

44

45

46

47

48

49

50

rukometaši nogometaši

bro

j u

dara r

uko

m/m

in

taping rukom

9

Razlike u pristupu treningu mogu biti razlog nešto većih vrijednosti u korist rukometaša.

Kvalitetan, stručno obrazovan, komunikativan pedagog i psiholog profil je trenera kakav bi

trebao biti sportski djelatnik (3,13).

Duke-han (2008) je prikazao važnost intenzivnog uvježbavanja elemenata igre u kojem

su mladi nogometaši (17 godišnjaci) podvrgnuti intenzivnom treningu vježbi snage, agilnosti i

izdržljivosti. U dva tjedna treninga izokinetičkim treniranjem vidjeli su se statistički značajni

pomaci u pokretljivosti i snazi donjih ekstremiteta kod navedenih nogometaša (14).

Proces sazrijevanja sportaša prati razvoj motoričkih sposobnosti, stoga je zadatak

trenera da ima na umu i podatak o dobi ispitanika. Pri kraju puberteta dolazi do porasta

testosterona, i mnogi autori navode da je tada povoljno razdoblje za razvoj snage (15,16).

Unatoč dobivenim rezultatima ovog istraživanja, kao i navedenim rezultatima drugih

istraživača, brojna pitanja o direktnoj povezanosti treninga na razvoj osobina sportaša ostaju

bez jasnog odgovora. Još uvijek nije moguće tvrditi jesu li su dobiveni rezultati posljedica rasta

i razvoja, naslijeđa ili selekcije i koliko zapravo sportski trening utječe na razvoj morfoloških,

motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.

Posebnosti razvoja određuju sadržaje treninga. Neke sposobnosti se razvijaju u ranijim,

a neke u kasnijim fazama rasta i razvoja. Također, razvoj jedne motoričke osobine ovisi o

razvoju druge motoričke aktivnosti. Takve posebnosti razvoja i reakcije na trening daju

smjernice novim istraživanjima, posebice longitudinalnim, kojih je nedostatno na ovom

području.

ZAKLJUČAK

Provedeno je istraživanje o usporedbi morfoloških i motoričkih osobina rukometaša i

nogometaša u gradu Pakracu, na uzorku ispitanika od 35 učenika koji se bave sportom barem 4

godine, pomoću 6 testova za procjenu motoričkih sposobnosti: pretklon raznožno, MPRN,

10

poligon natraške, MPN, skok u dalj s mjesta, MSDM, izdržaj u visu, MIUV, podizanje trupa

60s, MTRB60 i taping rukom, MTR, zatim 4 testa za procjenu morfoloških obilježja: tjelesna

težina, TT, tjelesna visina, TV, indeks tjelesne mase, ITM i širina ramena, ŠR, te jednog testa

za procjenu funkcionalne sposobnost: Cooperov test, T6'. Utvrđena je značajnost razlike

između dvije grupe ispitanika u motoričkim i morfološkim osobinama ispitanika.

T-test za male uzorke ukazuje da je u motoričkim testovima najviše uočljiva razlika u

statičkoj snazi ruku i ramenog obruča, pomoću testa izdržaj u visu (MIUV) te u procjeni brzine

pokreta pomoću testa taping rukom (MTR). U antropološkim obilježjima najviše je izražena

razlika u varijabli širine ramena (ŠR). Varijable tjelesna težina (TT) i tjelesna visina (TV)

nalaze se na granici statističke značajnosti, ali možemo pretpostaviti da postoji značajna razlika

u tjelesnoj visini i tjelesnoj težini između dvije grupe ispitanika: rukometaša i nogometaša.

Rezultati Cooperovog testa, T6', ne ukazuju na značajnost razlike funkcionalnih sposobnosti

rukometaša i nogometaša.

Drugi istraživači u području nogometa i rukometa u dobi do 18 godina života sportaša

ukazuju na slične zaključke vezane za procjenu razlika u motoričkim i morfološkim osobinama

sportaša; rukometaši pokazuju veću razinu sposobnosti ruku, veći raspon ramenog obruča, viši

su i spretniji od nogometaša. Međutim, istraživači ukazuju kako je moguće pretpostaviti da

navedene osobine mogu biti rezultat i boljih trenažnih procesa, kao i bolje selekcije mladih

sportaša, posebno u vezi tjelesne visine i tjelesne težine tijekom njihovog odabira.

Na temelju dosadašnjih istraživanja, malog uzorka ispitanika i rezultata provedenog

istraživanja ukazuje se potreba za istim i sličnim istraživanjima u području sporta, sportskog

treninga te njegovog mogućeg utjecaja na rast, razvoj i osobine mladih sportaša.

11

LITERATURA

1. Bompa, T. (2005). Cjelokupni trening za mlade pobjednike. Gopal. Zagreb. 105 -162.

2. Jukić, I., Milanović, D., Šimek, S. (2007). Kondicijski trening djece i mladih-razlozi i

dokazi. U: Jukić, I., Milanović, D., Šimek, S. (ur) : Zbornik radova Međunarodnog

znanstveno-stručnog skupa. Kondicijska priprema sportaša. Zagreb. Kineziološki

fakultet, Zagrebački športski savez, 15 – 23.

3. Haff, G.G. (2003). Youth resistance training. Strenght and Conditioning Journal, 25 (1),

53-64.

4. Claire, C.W., Peggo, K.W. i sur. (2005). Effect of strenght training on body composition

and bone mineral content in children who are obes. Journal of Strenght and Conditioning

research 19 (3), 667 – 672.

5. Demir, M., Stanković, A. (2007). Kanonički odnos morfoloških dimenzija i situacijsko-

motoričkih sposobnosti mladih rukometaša. Acta Kinesiologica 1(2): 54-58.

6. Janković, S. (1995). Ozljede u nogometu. U: Pećina, M., Heimer, S. Športska medicina.

Medicinska biblioteka. Zagreb, 199 – 204.

7. Mišigoj – Duraković, M. (1999). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Fakultet za fizičku

kulturu sveučilišta u Zagrebu. Grafos. Zagreb, 57 – 96.

8. Borer, K.T. (1995). The effecte of exerciseon growth. Division of Kinesiology,

University of Michigan. Sports Med 20(6):375-97.

9. Teran-Garcia, M., Rankinen, T., Bouchard, C. (2008). Genes, exercise, growth, and the

sedentary, obese child. J Appl Physiol. 105(3):988-1001.

10. Sedliak, M., Finni, T., Cheng, S., Lind, M., Häkkinen, K. (2009). Effect of time-of-day-

specific strength training on muscular hypertrophy in men. J Strength Cond Res.

23(9):2451-7.

12

11. Pezarat-Correia, P. L., Valamatos, M. J., Alves, F., Santos, P. M. (2007). Influence of

position roles on upper limb force parameters in young male handball players. Medicine

and Science in Sports and Exercise, 39(5), 216-219.

12. Arslanagić, A. (1996). Rukomet – priručnik za trenere, vratare i igrače. Čakovec.

Zrinski 22-30.

13. Babin J., Mađor Božinović, S., Marić, Z. (2007). Struktura školske i stručne spreme

trenera nogometnog saveza Splitsko- dalmatinske županije. Ljetna škola kineziologa

Republike Hrvatske, 390 – 393.

14. Duke-han, K., Eun-kyung, P., Wang-hum, A., Youngsoo, J., Hyun-joo, K., Ji-young, L.

(2008). The effect of Intensive Short – term Training for the Hight – School Socer

Player. Republic of Korea, Medicine&Science in Sports, 40(28).

15. Malina, R.M. (2006). Weight training in youth - growth, maturation and safety. An

evidence based review. Clinical Journal of Sport Medicine 16, 480 – 487.

16. Mišigoj – Duraković, M., Matković, B. (2007). Biološke i funkcionalne osobitosti

dječje i adolescentne dobi i sportski trening. U: Jukić, I., Milanović, D. Šimek, S. (ur):

Zbornik radova Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa. Kondicijska priprema

sportaša. Zagreb. Kineziološki fakultet, Zagrebački športski savez, 39 – 46.