7/21/2019 Uspinjanje na Ventoux.pdf
2/4
IJEVODI
tan,
vise
nego
mi bijaSe
pravo.
Kod
jednoga
do5e
me
njegova
Sutania,
kod drugoga
niegova
,
kod
jednoga
njegov
obujam
i debljina,
kod
oga
mrSavo(a
i
fizidka
nemo6;
protiv
jednoga
rra5e
njegova
hLadna
volia
za
sudjelovaniem,
a
mi odbija5e njegova prevatrena volja. Te
kako
god
bile
teSke,
ako
se
podnose
kod
ku6e-
ljubav
sve
podnosi/5/
i
pokori se
ne otimlje
prijateljstvo
-; ali
usput
to sve
biva
joS
eretnijim.(5)
manjim
usponom
napredovati.
(10)
Ta isprika
imaie
za
svrhu
prikriti moju
tromost
i dok
se drugi
vei domogahr-r
viSih
podrudja,
jasejo5
povladih
po
rubovima
doline.
jer
nijedan
drugi
blaZi
uspon
ne bija5e
na
vidiku, sto
vi5e
put se razvude
toliko,
da beskorisno
trapljenie
bija5e
sve
' ,aAa
i nara
v lLL
r
6vr '
Tek
kada
mi od bezvoljnosti
skoro
mudno
bi
i lutanje
krivim
putima dode
na
vrh
glave, odredih
ravnim
putom
prema
gore
vrhunca
osvojiti.stigoh
umoran
i bezvoljan
brata,
koji
me
je
dekao
i
pri tome
se
uredno
odmorio
i
mi
krenusmo
iedno
vriieme
zajednidkoga
puta
(11)
Netom
smo
tu
uzvisicu
napustili,
ve6
zaboravih
stramputice
od
prije
i
ponovno
se
dadoh
u
niZa
podmdja
voditi,
patrale1i
lakSega
puta
po dolinama
za uspinianje.
namjerih
se
opet
na te5ka
i duga
puta.
Tako sarno
produZih
toga
teska
uspinjanja,
ali ljudskim
duhom
stvarnost
ne
biva
poni5tena
i nemogu6im
ie
da livo
biie
od
krvi i mesa
u
visine
dospije
spu5tajuei
se.
iemu suviSne ijedi? ne bez podsmijeha mogabr^ta
to mi se,
na moju
veliku ljutnir-r,
nekoiiko
sati
dogodilcr
najmanje
tri
puta.
(12)
Tako
podesto
ve6 izluden
spustih
se
u
jednu
dolinur.
Tu odlepr5ah
na krilima
duhovnoga
od
tjelesnoga
pren-]a
netjelesnome
i odrZah
sebi
samome
jedan
proslov:
"Ti
Sto
si danas,
pri
osvojenju
toga brda,
tako
desto
doZivio
znaj,
da se
tebi i mnogima
dogada,
koii za
duhovnim
teZe.
Ali stoga
niie lakSe
ljudima
prosuditi,
ier
pokreti
tijela
vidljivim
jesu,
a
oni
duSe
nevidljivim
i
sakrivenim
ostaju.
(13)
U swari
Zivot
leii,
onaj
kojeg se
blaZenim
zove,
na vrhuncu
i
iedan
uski
put/S/,
tako se
kaie
vodi
k njemu. Isto tako puno breZuljaka
uzdtZe
se
izmecln
i
od
vrline do
vrline
mora
se
uzviSenim
koracima
putovati;
na
vrhuncu
je
kraj
svih stvari,
prema iemr.r
ie
na5e
hododa56e
usmjereno.
Tamo
htjeti
prispjeti
ho6e
svi'
al i
kako Ovidiie
kaZe:
Htjeti,
to
je
premalo,
puZwd,a tek, uod'i
te ka
cilir'r'./9i
(L4)
Ti
svakako -
ako se
i u tome
ne
varaS
kao
i u
drugome,-,
ne6e5 samo,
nego
i
Zudi5.
Sto
te
clakle
zadrZava?
Naravno
ni5ta doli
dinienice,
da
put kroz
zemaljske
i niZe
uZitke ravniji
i
kako se
na
pwi
pogled
dini
ugodnijim
jest.
Istodobno
moraS,
ako si
pr-rno
zaslranio, ili
pod
teretom
neobidno
velikih
poteSkoca
prispjeti
k
vrhu
blaienswa
iivota,
ili
r.r
kotao
vlastitih
grijeha
onemo6ao
propasti;
i
iako te tamo
-
i sam
izgovol
me
jezom
obuzima
- pomrdina i sjene smrti
/10/
snadu,
tako
mora5
pod neprestanim
mukama
provesti
vjednn
no6":
(15)
To razmriljanje
mi
je
na neki nevjerojatan
nadin
uspravilo
tijelo i dr-rSu a ostatak
moga
puta.
Mogtt,
zar,
jednako
tako s du5om to
planinarenje
dovrSiti,
koie
dan i nod Zelim,
ednako
kao
Sto
sam
nakon
prebroclenil-i
pote5ko6a to u moguinosti
i
tjelesnim
nogama iza sebe
ostaviti
Ali mora da
je
ono
putovanje daieko
lakSe,
koje
kroz
pokretnu
neumrlu du5u bez
mijenjanja
mjesta lt
trenu
jednog
treptaia odiju
mogu6im
iest
nego ono
koje
mora biti izvedeno, u vremenskom tijekr-rkroz posluSnost
smrtnoga
i dotrajala tijela
i pod teskim
teretom, Sto
ga
udovi nose.
(16)
Brdo
ie
od svih nalve6e.
Stanovnici
Sr-rmskog
63
lako
vaga5e
moj
osjetljivi
osjelaj,
koji se
sprema5e
imati
zadovolistvo,
oprezno
sve
pojedinosti
iedne
s
ima,
a
da
pritom
ne bi
prijateliske
veze
povrijedio
i
ti5ini
odbacio
sve
Sto
je
pripremanome
poduhvatu
biti
na smetnii.
I Sto
misli5?
Napokon
obratih
se
pomo6
meni
najbliZe
stoje6em
i objavim
moju
nakanu,
rme
edinomebraw/6/
koji
je
mladi i
kolega
kojega
ti
ro
poznaje5.
Veselije
vijesti
nije
mogao
duti
i on mi
zahvali
veselo,
da
je
kod
mene
mogao
zauzeti
stodobno
i mjesto
prijatelja
jednako kao i brata.
,..,
(()
Na
odredeni
dan
podosmo od
ku6e
i
pod veder
do u Malaucene;
to miesto
leZi
u
podnoZju
rda,
sa
sjeverne
strane.
Tamo ostadosmo
jedan
dan
i
renusmo
u osvajanje
brda
napokon
danas,
svaki
sa
^
r^ :^ l -^
pratiteljem
i iebez
pote5ko6a:
Zapravo
ie
to
jedna
:odbojna
i
skoro
nedostupna
litidna
masa;
ali dobro
je
pjesnik
rekao:
Neum.onri
napor
pobjeduje
sue./7/
@e
i '
Jedan
dugi
dan,
miluju6i
zrak, napon
duSa,
akost
i
: )ripravnost
tijela
i
Sto
k
tomu
joS
veima
pripada, nama
liienjaiima
bijahu pri ruci; jedino nam se konfiguracija
b'rostora
opira5e.(7)
Sretosmo
ednog
prastarog
pastira na
obroncima
planine,
koji
nam
rede, da
se
i on
u
foropadnosti
mladenadkoga
Lata,
jednom
popeo na
vrhunac planine, ali nazad
nije
ni5ta donio
doli
Lallenia
i'pokore
i od
trnjem
i oStrim
rubovima
kamenja
razdrra
tiiela
odieie
i nikada od
tog
vremena
i kasnije
nije duo
fe
itko sliino
neSto
pokuSao.(8) I dok
nas on
tako
'opominja5e,
u
nama
zabranienu
narastaSe
potreba
tinjenja,
kako to
ve6 mlada srca
onima
koji
ih opominju
uzvra(aiu.
Nakon
Sto uvidie
uzaludnost
svoga
nja,
starac
krenu
malo
naprijed,
i tamo
medu
iticama pokaza nam prstom na jedan skoro okomiti
ldninski
puteljak,
pri
demu
za namajo5
svoje
opomene
iako mi
ve6 podobro bijasmo
odmakli.
,,
'Njemu
smo ostavili
sve od
odje6e
ili drugih
predmeta,
.oji
nam
mogahu biti
na smetnji
i
pripremismo se
jedino
;,,Samo
a
osvajanje
visina.
(9)
Ali kako to
inade biva,
veliaansffenu
podetku zasmeta
uskoro
umor
nogu.
leko
od
mjesta rastat\ka,
napravismo na
jednoj
stijeni
nak.
Odatle
krenusmo
dalje
naprijed ali
polaganije.
ja
osvajah
puta u
planinu
skromnijim
korakom.
moj,
naravno,
nastojaSe
najkradim
mogu6im
putem
ko
hrpta planine u sve
veie
visine
dospjeti,
za razlike
I
mene
koji i ne bijah
tako
pripravan,
krenuh
uprijekim
m.
koii vodaSe
neSto nizbrdo.
Nakon
Sto
je
zovnuo i oznadio
mi
pravoga
puta,
ja
h, da se nadam,
da
je
prilaz
s
druge
strane
niji
i
da
se
ne
bojim
duZega
puta,
jer
njime
mogah
N6
KN]IZEVNA
RI]KA
7/21/2019 Uspinjanje na Ventoux.pdf
3/4j
_.
64
podruaia
zovu
ga
"suna5ce" za5to,
ne znam
-
ili moZda
po nadelu
suprotnosti,
kako
moja
predmnijevanje
i o
nekim
drugim
pojmovima
bi oznadeno
-,
jer
uistinu
izgledaSe
ocem
svih
susjednih
visova.
Na njegovu
vrhuncu
je jedna
zaravan.
Tamo sjedosmo
kako bismo
se
iscrpljeni odmorili.
I kako si ve6 duo, koliko brige se skupilo
u srcima
penjaia, to sluSaj,
ode,
i
ostatak,
i potro5i
pokoji sat od
tvoga
vremena,
kako bi
proditao Sto u
jedan
dan
moga
Zivota
a
udinih.
(17)
Na
podetku
stajah
tu
poput
opijena
kroz neobidni
daSak
vjetra i
potpuno
slobodni
pogled
uokolo. Gledam
prema dolje:
obiaci su
mi
pod nogama i
ve6 mi manje
znaiajnl,
bijahu Atos
i
Olimp,
kada
to
Sto
o njima duh
i
proditah, na
jednom
brdu
manje
poznatosti
mogu
vidjeti.
(18)
Okre6emtada
moj
pogled prema Italiji,
kamo se
srce
moje
osjeia
vi5e privudeno. Same Alpe,
okovane
ledom
i
snijegom
pokrivene
- preko kojih
jednom
divlji
neprijatelj rimskoga
naroda
prijede,
koji, ako
je
predaji
vjerovati, octom puta kroz stijenje probi/L1./-, pokazaie
mi se
tako blizu iako biiahu
tako daleko.
Ja
uzdisah
za
italskim
vietrom, moram
priznati, koji
se
vide duhu
nego
li oeima
trenutno
nudaSe,
i
jedna
neizdrZiva,
goruea
(eLnja
obuze
me,
jednako
prijatelja i
domovinu
opet
vidjeti; tako
da
za
pwi das
obadvije
nakane
miSljah,
njihovu
jo5
nemuSku raznjeZenost kude6i,
pri
demu
mi
za svaku od njih
pri ruci bijahu rijedi isprike,
koje se
na
potporu
vaZnth svjedoka
mogahu osloniti.
(19)
Nakon toga obuze
me
jedna
druga
misao
i
pokrenu
me od
promatranja
prostora k
shva6anju
vremena. Naime, rekoh sam sebi:
"Danas
se
napunjava
desetagodina(l2) otkako sam nakon mladenadkih studija
napustio Bolognu i
-
o
neumrliBoZe , o nepromjenjiva
mudrosti
- koje li
velike promjene tvojih obidaja
meduvrijeme
iskusi Pri tome
ne
spominjem
ono
Sto
oS
nije zavr5enim.
Jer
joS
nisam u luci, da bih se bezbriZno
smio sje6ati
pro5lih
oluja.
(20)
Vrijeme 6e
ednom
moida do6i, kada
6u u
jednakom
redoslijedu mo6i
govoriti
o onome Sto
se
zbilo,
pri
demu bih ipak
redenicu tvoga Augustina
unaprijed rekao:
"Htio
bih mi u
pam6enje prizvati
sve
moje doZivljene
podlosti i tielesnu pokvarenost moje
duSe,ne zato
jer
to ljubljah, nego da bih tebe
ljubio, BoZe
moj."/13/
(2i) Ali u meni ustraju joSmnoge nerije5ene ti5te6e
zadaee. Skrto obidavah
voljeti, vi5e
ne
volim. LaZem:
volim, ali manjom
adinom.
Gledaj, opet lagah:
a
to voiim
ali rnalo
priguSenije,
Zalosnije.
Sada
napokon
rekoh
istinu.
Jer
ovako
je
to: volim, ali
Sto bih radije
da nisam
ljubio, Sto sam mrziti htio. Ipak ljubim, ali
protiv moje
volje, prisiljen,
Zalostan i ojaden. I sam
na
sebi
iskuSavam,
a
sirotan, istinu onog duvenog stiha:
Mrziti
- ukoliko mogu, inade ljubim
protiv
vlastite
volje./14/
(22)
Ne
prodoie
meni niti tri
godine,
od
vremena
naopake i nidemu sluZeie
volje,
koja mnome
potpuno
vlada5e
u
paladi
moga
srca
bez pogovora vladaie, da
bih
njemu se
opiru6i,
jednoga
drugog
opiru6eg
i njemu
PRIJEVODI
suprotstavljajuieg
zadobio.
Medu tom dvojicom
ve6
dugo
se
na razboji5tu
mojih misli
vodi vrlo te5ka i
joS
neodludena borba
za
gospodswo nad tom
dvojicom
ljudi ."
Tako
prodoh u mislima ciielo
to desetljede.
(23)
Tada
pustih
brige
da
se
oko
pro5loga
vrte
i
upitah sama
sebe:
"Ako
bi
ti moZda uspjelo kroz
sljededa dva
h-rstruma
/15/
Zivjeti taj izmiau1i
Zivot dalje
i u odnosu
prema
trajartju
vremena
isto tako
pribliZiti
se
vrlinama, kako
si
u
posljednje
dvije
godine
kroz borbu
nove
protiv
stare
volje od svoje
wrdoglavosti odustao,
zar ne
bi mogao,
iako ne sa sigurno56u,
ali bar
pun nade, u
detrdesetoi
godini
woga
Zivota, krenuti u susret
i
od
ostatka
tvoga
staradkog
nestaiu6eg Zivota
jednostavno
odustati?
(24)
TaWe
i
slidne
misli
potucahu se
mojim
grudima
amo-tamo,
ode.
Veselih
se
mome
napretku,
oplakival-l
svoju
nesavr5enost
proklinjah
opdu
nestalnost
doviedjeg
dinjenja;
i na koje to mjesto dodoh
i
iz koieg
Ii razloga
dodoh izgubih potpuno iz vida. Predadoh se brigama,
zakoje
neko drugo
mjesto
bija5e
prikiadnije, okrenuh
se,
pogledah
prema Zapadu - naime opomenulo
me se i
istodobno
potaknulo, da se
moram okretati
i
vidjeti
ono
zbog d.ega am tu,
jer
vrijeme za daljnji
pokret
je
do51o,
budu6i se sunce
vea nagnuto
i
sjena
brda
pomalo
veiotn
bivala.
(Z5)Granidne
utvrde
galske zemlje
i Spanjolske,
sljeme
Pirineja odavde se ne
vide, ne zbog
toga Sto,
koliko
ja
znam,
izmedu
bilokakove
prepreke leZe, nego
samo
kao posljedica
slabosti
ljudskoga
vida.
Ali zato se
planine provincije Lyona mogahu s
desna
fasno
vidieti.
s
lijeve pak i
sam
Marseljski zaljev
i
onaj
koli o obale
Aigues-Mortes-9a udariSe, iako sve
to brojne
7/21/2019 Uspinjanje na Ventoux.pdf
4/4
)
Tada
okrenuh
unutraSnje oko
na
sebe sama,
lian
toliko
od brda
vidjevSi. I
od
toga trenutka
me
vi5e
nije mogao
duti
govoriti,
dok
se
nismo
spustili
dolje, ta
rijed mi toliko
Sutljiva
posla
Ne
mogah
vjerovati, da se sve
to
tako sludajno
ne, sve Sto sam tamo aitao, vjerovah bijaie za
i za
ntkoga drugoga
redeno. Printah
si u sje6anje,
ro
i Augustin
/17/
jednom
razmisljaju6i
o sebi
tako mislio, kad
mu
je
nakon
dtanjajednog
od
kih
pisama, kako
on sam
izvjeStava,
prije
svega
mjesto
upalo
u
oii:
Ne u
gozbama
niti
opijanjima,
obljubljiuanju
i razwatu, ne
u
suadi
i ljubontori
li se
mijenjati);
daleko uiie
gospodin
nai Isus Krist
i
ne
brinite
se o ua{enxu tiielu,
kako
ne biste od
bili
zarobljauani./I8/(31)
Isto
se
prije
dogodilo
,
koji, kada
mjesto u Evandelju
du, gdje
napisano
Zelii
li
biti
potpun,
to
podi
i
prodaj
sue,
sue to imai
siromainima,
i dodi
i
slijedi me,
i irnati
eei
blago
/79/
i on
prihvati
zapovijed
BoZju,
tako kao
to
mjesto radi njega
proditano,
kako
njegov
biograf
slje
govorl/Z}/
I
kao Antun, nakon Sto to
du,'niSta
drugo viSe
,
i
Augustin
nakon
Sto
navedeno
prodita,
dalje
tavi,
tako i-
2a
mene
bija5e u
malo
rijedi,
koje
idoh, sva lektira zavriena i 5ute6i
razmiSljah
o tome,
io
je
kod ljudi velik nedostatak
uvida,
da
se sami uz
nje najplemenitijeg
dijela sebe
u toliko
sfvari
.-, kroz bijedne
glume
zastranjuju
i inrana
taZe
ono
3 samo
unutra mogu6e
naCi.
Ja
se
dudim,
koliko li
du5a
plemenita,
dodim se iz
vlastite
pobude
ne
i da od prapoietka svoga podrijetla ne zastrani i
Sto
oi
Bog
dade
ne pretvori
u
porugu
i
sramotu.
(33)
io
aesto,
vjeruj
mi, toga dana
se pri
povratku
'nuh,
za
promatrati vrhunac
brda i
on
mi
se ne udini
kta visokim,
u usporedbi
sa
visinama
ljudskoga
tranja
samo kada
ga
se ne
bi
uranjalo
u
zemaljske
e. I to mi korak
po
korak
dode
u shva6anje.
jednome
nije
dosadno, toliko
znoja
i napora
jeti,
kako
bi tijelo
samo
malo
bilo
bliZe
nebu, koji
12,
koji li
zatvor, koje li mudenje
smije
onda du5u
ti,
koja
se
Bogu pribli1ava
a da pritome
napuhani
nadutosti
i
vje5tine
gazi
nogama?
)
Nadalje:
Koliko
je
onih kojima
6e
uspjeti,
da od
ne
skrenu, bilo iz
straha od
jakih
ku5nli,
bilo iz
za lagodnim
Livotom? Ah,
presretan
e
onaj
dovjek-
h uopie
imade Na
njega
je
mislim, pjesnik
koji uspije,
smisao Suijeta razumjeti,
sau
taj
strab
i
nernilosrednu
sudbu
suoje
noge
baca i
pobotna podzernlja
eku.(21)
s
kojim
li se Zarom,
moradosmo
naprijeti,
ne kako
t
edan
povi5en
komad
zernlje wojim podloZili
nogarna,
da
bismo
zadovoljili
razmatLarre
emaljske
nagonel
5-)S
kakvom
otkrivenoS6u
uzbudena.srca
yratih
se,
.osvrtanja
na
put
posut
ostrim
kamenjem,
ve6
u
okoj
nodi,
u malu
seosku ku6icu,
odakle
sam
sa
trakom
sunca
krenuo, a mjesec
e
putnicima
cijelu
65
@e
noe
nudio
svoje usluge.
Dok posluZnik
pode pripremati
jelo,
povukoh
se u
mirniji
kutak ku6ice,
kako bi ti
sve
ovo
u
nagloj
Zurbi improvizirano
napisao,
da se, ako
tc_r
odgodim,
pri promjeni
mjesta ne
dogodi, da
se rnoje
unutamje
raspoloZenje
sukladno tome ne promijeni
i
nakana
pisanja
ispari.
(35) viai dakle, dragi ode, da od wolih odiju nista ne
Zelim
drZati
skriveno,
pri
demu ti ne
samo moj cijeli
Zivot,
nego
i pojedinadne
misli
savjesnoZelim priop6iti.
Za
ove
misli
molim
-
usrdno
Te
molim
-
: t koje tako
dugo
lutahu
i
nestalne
bijahu, neka
se
ednom
smire
i neka
se
nakon
toliko
lutania
okrenu prema
dobrome, isrinitome,
sigumome
i postojanome.
Zbogoml
Malaucene,
na 25.
travnja
(L336.)
_____-i=}+___
/1/ Naslovnik,prvoga
pisma
iz IV.
kniige, zbirke pisarna
Familiiarium rerum, ie FrancescoDionigi (de Robenis) od
clvorca
San
Sepolcro
/Sv,
groba/,
(Toskana),
rani
humanisr
pripaclnik
reda
Augustinaca,
oden
oko 1.280.,
mro 1342.
u
Napulju
kao
Biskup
od
Monopolija
od 1.340.
o 1328j
bija5e
profesor
teologije
i filozofije
na
Sorbonni u
Parizu.
On
je
petrarcu
vpozn o 7333Ll
Parizu
i
uveo ga
u duhovni
svijet
Augustina.
/2/ Istodobao
kada
i Dante,
morade
petrarcin
otac, Ser
petracco
da
parenzo
1302.napustiti
Firencu.
Njegov
sin Francesco
il3o4.
roden
u
Arezzu.
Od 1313.
obitelj
Zivi u Avignon u.
/3/ Liviie,
Ab urbe
condida
40,21.)-4
/4/
Pomponius
Mela,
De
chorographia
2.1.7.
/5/ I.
Kor.
13J
/6/ Petrarcin
brat
Gherardo,
roden
oko 1307.
nakon
smni svo.je
ljubljene
1343.
stupi
u kartuzijanski
samosran
Monrrieux
kod
Marseillesa.
/7/ Yergilije, Georgica 1.,145 .
/8/ M^t.7,14.
/9/ Ovi&je,
Episrulae
Ex
ponto
3,1,35.
/1,0/ vgl
ps.
107,10.
/1.7/ Livije,
Ab urbe
condita
21,37,2
Hanibalov
prijelaz
Alpa).
/1.2/ Izmedu
1323.-7326.
etrarca
e
zajedno
sa bratom
Gherarclom
nastavio
studij
pravnih
znanosti
u Bologni.
Smrt
oca
prisili
ih
na
povratak
u
Avignon.
,/13l Augustin,
Confessiones
,1.1.
/14/
Ovidije,
Amores
3,1I,35.
/15l
Lustrum:
vremensko
razdoblje
od
pet godina.
,/15,/Augustin,
Confessiones
0.g.15.
/17/ rbid,
8,1.2,29.
/1.8/ Rtm.
13,13
/I9/ M^t.
79,2L,
/20/ Euagrije,
Vita
Antotii
2.
/21,/ Yergilije,
Georgica
2,490-492.
_-_-#-+___
Prema
knjizi
Francesco
petrarca:
Die
Besteigung
des Mont
Ventoux
(Osuojmje
planine
Mont Ventoux)
Prvo
izdanje:Izdava(kakuia
philipp
Reclam,
un.
GmbH
&Co
Stuttgarr,
1955.
Latinsko-njemadko
izdanje,
Ditzingen,
1996.
(Niemaikj
prijevod,
Kurt
Steinmann).
e6
KNJIZEVNA
RI'E(A
