Upravljanje zbirkama za nacionalne manjine u školskim ...os-negoslavci.skole.hr/upload/os-negoslavci/multistatic/3/Bojan_Lazic... · diplomskih radova koji prvenstveno govore o radu

Sveučilište u Zadru

Odjel za knjižničarstvo

Izvanredni jednogodišnji diplomski studij knjižničarstva

Upravljanje zbirkama za nacionalne manjine

u školskim knjižnicama: mogući pristupi

Diplomski rad

Student: Mentor:

Bojan Lazić dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, prof.

Zadar, 2011.

2

Sadržaj

Sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

2. Multikulturalnost i ljudska prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

2.1. Definiranje pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

2.2. Pregled međunarodnih dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

2.3. Pregled domaćih dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

2.4. Zaključno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

3. Upravljanje školskom knjižnicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

3.1. Školska knjižnica u odgojno-obrazovnom sustavu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

3.1.1. Domaći dokumenti i zakonski akti o radu školske knjižnice . . . . 25

3.1.2. IFLA-ini i UNESCO-ovi dokumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

3.2. Izgradnja fonda i upravljanje zbirkama u školskoj knjižnici . . . . . . . . . . . . . 28

3.2.1. Specifičnosti nabave u školskoj knjižnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

3.2.2. Kriteriji, načini nabave i izvori sredstava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

3.2.3. Izgradnja i upravljanje fondom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

3.2.4. Knjižnične zbirke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

3.3. Zaključno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

4. Školovanje pripadnika manjina i upravljanje knjižnicom u manjinskim školama . . 46

4.1. Obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj . . . . 46

4.2. Škole kao nositelji multikulturalnog dijaloga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

4.3. Školska knjižnica kao multikulturalno središte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

4.4. Organizacija i djelatnost manjinskih knjižnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

4.4.1. Knjižnične usluge za manjine u svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

4.4.2. Knjižnične usluge za manjine u Republici Hrvatskoj . . . . . . . . . . 58

4.5. Građa za manjinske skupine u školskoj knjižnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

4.5.1. Upravljanje zbirkom za nacionalne manjine u školskoj knjižnici . 61

3

4.5.2. Nabava građe za manjinske skupine u školskim knjižnicama . . . 63

4.5.3. Stanje zbirki za nacionalne manjine u školskim knjižnicama

danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

4.6. Zaključno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

5. Istraživanje nabavne politike u knjižnicama škola s nastavom na manjinskom

jeziku i pismu u Republici Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

5.1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

5.1.1. Prikaz stanja zbirke za nacionalne manjine u Osnovnoj školi

Negoslavci – studija slučaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

5.2. Ciljevi i zadaci istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

5.3. Istraživački problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

5.4. Metodologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

5.4.1. Predmet istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

5.4.2. Uzorak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

5.4.3. Instrument . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

5.4.4. Postupak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

5.5. Analiza rezultata istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

5.5.1. Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine . . . . . . . . . . . . . . 81

5.5.2. Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina . . . . . . . . . . 82

5.5.3. Stručna obrada građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . . . . . . 83

5.5.4. Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike

manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

5.5.5. Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom

jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

5.5.6. Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom

jeziku i pismu namijenjenim učenicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

5.5.7. Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom

jeziku i pismu namijenjenim nastavnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

5.5.8. Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne

manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

5.5.9. Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne

manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

4

5.5.10. Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina . . . 91

5.5.11. Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe . . . . . . 93

5.5.12. Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske

skupine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

5.5.13. Izbor dobavljača za nabavu građe za manjinske skupine . . . . . . 96

5.5.14. Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . . . . 97

5.5.15. Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine . 99

5.5.16. Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama . . . . . . . . 100

5.5.17. Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine . . . 101

5.5.18. Prijedlozi za olakšanje nabave građe za manjinske skupine . . . 102

5.6. Interpretacija dobivenih rezultata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106

5.7. Zaključno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

6. Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119

Popis grafičkih prikaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125

Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

5

Sažetak

Ovaj rad govori o mogućim pristupima upravljanju zbirkama za manjinske skupine u školskim

knjižnicama, s posebnim osvrtom na nabavu građe na jeziku i pismu nacionalnih manjina. U

teorijskom su dijelu navedene značajke multikulturnoga društva u Hrvatskoj i u svijetu, s

posebnim osvrtom na prava nacionalnih manjina. Zatim je dan pregled osnova upravljanja

školskom knjižnicom, s naglaskom na posebnostima izgradnje knjižničnih zbirki i upravljanja

knjižničnim fondom. Potom slijedi prikaz mogućnosti za školovanje pripadnika nacionalnih

manjina u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, te specifičnosti upravljanja školskom

knjižnicom u manjinskim školama. Na kraju su rada prikazani rezultati istraživanja nabavne

politike provedenog u knjižnicama škola s nastavom na manjinskom jeziku i pismu u

Republici Hrvatskoj, kao i zaključci proizišli iz navedenog istraživanja.

Ključne riječi: multikulturalizam, nacionalne manjine, školska knjižnica, knjižnične zbirke,

nabava građe.

Summary

This master's thesis elaborates on viable approaches to management of collections

for minorities in school libraries with special reference to acquisition of books on the

language and script of the national minorities. The characteristics of the multicultural society

in Croatia and the World are given in the theoretical part of the thesis, with a special

reference to the rights of the national minorities. A survey of the basic school library

management is given in the sequence which is specifying the collection development and

collection management. The thesis continues with the study of the educational possibilities

of the national minority members in the Croatian primary and secondary education and

specific conditions of school library management in schools attended by national minorities

as well. At the end of the thesis, the results of the acquisition policy research are conveyed

as well as the conclusions from the mentioned research. The research has been

implemented in the libraries of the schools with national minorities attending classes in their

own mother language and script.

Keywords: multiculturalism, national minorities, school library, library collections,

acquisition.

6

Predgovor

Ovaj rad ima za svrhu prikazati kakvo je stanje fonda školskih knjižnica u osnovnim i srednjim

školama u kojima se nastava odvija na nekom od manjinskih jezika koji su u uporabi u

Republici Hrvatskoj na osnovi analize rezultata provedenog istraživanja. Po tom pitanju bit će

ispitano i prikazano stanje konkretno onog dijela knjižničnoga fonda koji sadrži knjižničnu

građu pisanu manjinskim jezikom i pismom, njegov sadržaj, kvaliteta i kvantitet, mogućnosti

nabave navedene građe i prepreke na koje knjižničari i škole nailaze pri nabavi, specifičnosti

stručne obrade i poslovanja s građom za manjinske skupine, te mogućnosti za poboljšanje

trenutačnoga stanja. Istraživanje provedeno u školskim knjižnicama pokazat će i zadovoljava

li postojeći fond potrebe učenika i učitelja za lektirnim naslovima, stručnom literaturom i

literaturom za slobodno čitanje, te kojim metodama knjižničari nastoje podići učinkovitost

djelovanja školske knjižnice u manjinskoj sredini na višu razinu.

Pri izradi rada pošlo se od pretpostavke da je upravljanje knjižničnim zbirkama za

nacionalne manjine otežano, ponajviše zbog otežane nabave građe na jeziku i pismu

nacionalne manjine. Stoga se rješavanju problema prišlo putem istraživanja provedenog

među školskim knjižničarima koji svakodnevno rade s takvom građom, koji se kontinuirano

susreću s izazovom prevazilaženja prepreka na koje nailaze pri upravljanju fondom koji sadrži

građu na manjinskom jeziku i pismu. Na osnovi pregledane literature i odgovora prikupljenih

tijekom istraživanja, donosi se i zaključak o mogućnostima za poboljšanje kvalitete rada u

školskim knjižnicama u školama s nastavom na manjinskom jeziku i pismu u Republici

Hrvatskoj.

U radu su, prije iznošenja rezultata istraživanja, teorijski obrađene značajke

multikulturalnosti u kontekstu ljudskih prava kod nas i u Svijetu, zakonske osnove u svezi s

odgojem i obrazovanjem nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i u Svijetu, obilježja

izgradnje fonda i upravljanja zbirkama u školskim knjižnicama, s posebnim naglaskom na

nabavi građe, te značajke škola s nastavom na jeziku i pismu nacionalnih manjina, s

posebnim osvrtom na rad školske knjižnice, posebice upravljanja zbirkama i nabavom građe.

7

1. Uvod

Tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća u Republici Hrvatskoj i njezinomu okruženju

dolazi do velikih političkih, demografskih, pa i jezičnih i kulturnih promjena koje su, između

ostaloga, izravna posljedica ratnih događaja kojima su država i regija bili zahvaćeni.

Posljedice navedenih događaja su velike i očitovale su se u svim segmentima ljudskoga

života. Tijekom 90.-ih godina prošloga stoljeća dolazi do osamostaljenja Republike Hrvatske,

novog državno-pravnog ustrojstva zemlje i velikih migracija stanovništva kao izravne

posljedice rata. Hrvatska tada postaje „nacionalna država hrvatskog naroda i država

pripadnika nacionalnih manjina,“1 za razliku od odredbe iz članka 1 Ustava Socijalističke

Republike Hrvatske iz 1974. godine, gdje je SR Hrvatska definirana kao „nacionalna država

hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i drugih naroda i narodnosti koje u njoj

žive.“2

Novim ustavnim promjenama nastalim tijekom posljednja dva desetljeća, definiraju

se, pored postojećih, i nove nacionalne manjine3 koje su do tada smatrane konstitutivnim

narodima u zajedničkoj državi. Svima njima Ustav Republike Hrvatske i zakoni koji iz njega

proizlaze garantiraju sva prava osigurana brojnim međunarodnim konvencijama čiji je

supotpisnik i Republika Hrvatska. Jedno od najznačajnijih prava za svaku nacionalnu manjinu

jest pravo na odgoj, obrazovanje i informiranje na materinskom jeziku i pismu. Ovo pravo

iskorištavaju pripadnici većeg broja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, što propisuju

posebni zakoni.

Danas se nastava na manjinskim jezicima u osnovnim i srednjim školama u Republici

Hrvatskoj realizira u onim sredinama gdje pripadnici nacionalnih manjina žive u značajnijem

broju, odnosno u školama gdje postoje realni prostorni i kadrovski preduvjeti, te interes

1 Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst, 06.07.2010. // Narodne novine 85/2010. http://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html (Pristup: 20.12.2010.) 2 Socijalistička Republika Hrvatska. http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Republika_Hrvatska

(Pristup: 20.12.2010.) 3 Usp. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst. Nav. dj.

8

roditelja za školovanjem njihove djece u takvom obliku nastave. Učenici pripadnici

nacionalnih manjina pohađaju nastavu materinskoga jezika i književnosti, kao i dio nastave

društvene skupine predmeta od važnosti za očuvanje svijesti o nacionalnoj pripadnosti i

podrijetlu, odnosno nastavu njegovanja jezika i kulture svoje nacionalne manjine.

Za izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina potrebna su i

odgovarajuća nastavna sredstva i pomagala, kao i knjižnična građa, koje škola mora pribaviti.

No, nerijetko se pri nabavi nastavnih pomagala, naročito knjižnične građe, mogu pojaviti

određeni problemi. Najčešće je to nedostatak knjižnične građe, ponajviše lektirnih naslova,

naslova časopisa i stručnih djela pisanih manjinskim jezikom. Razlozi tomu su mnogi, od

nedovoljno razvijene izdavačke djelatnosti pojedinih nacionalnih manjina, do nemogućnosti

nabave građe iz matične države, što iz financijskih, što iz administrativnih razloga. Dio tog

problema riješen je osnivanjem središnjih knjižnica za nacionalne manjine, koje potpomažu

nabavu knjižnične građe u školama gdje se nastava odvija na jezicima nacionalnih manjina.

No, postoje problemi koji i pored toga ostaju neriješeni.

Na temu nabave knjižnične građe na jeziku i pismu nacionalnih manjina u Republici

Hrvatskoj nema dovoljno znanstveno utemeljenih spoznaja. Tek je nekolicina stručnih radova

koji se djelomice dotiču navedenog problema. Vrijedno je spomenuti članak u Vjesniku

bibliotekara Hrvatske, autorice Burbuqe Kelmendi,4 u kojem su prikazani ustrojstvo i ciljevi

središnjih knjižnica za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Na Odsjeku za informacijske

znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je proteklih godina obranjeno nekoliko

diplomskih radova koji prvenstveno govore o radu pojedinih knjižnica za nacionalne manjine,

a tek manjim dijelom govore o nabavi građe i izdavačkoj djelatnosti. Takvi su sljedeći radovi:

rad Alice Bačeković5 o slobodnom pristupu informacijama za pripadnike nacionalnih manjina;

rad Višnje Veber Malina6 o knjižnicama češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; rad

4 Usp. Kelmendi, Burbuqe. Knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. // Vjensik bibliotekara Hrvatske

40, 3-4(1997), str. 31-60. 5 Usp. Bačeković, Alica. Slobodan pristup informacijama za pripadnike nacionalnih manjina (na primjeru češke

manjine u Republici Hrvatskoj): diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2004. 6 Usp. Veber Malina, Višnja. Knjižnice češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Zagreb: Filozofski fakultet, 2005.

9

Gianfrance Šuran7 o izgradnji multikulturalne zbirke u dječjoj knjižnici; rad Aleksandra

Kekanovića8 o multikulturalizmu u manjinskoj knjižnici. O nabavi knjižnične građe u jednoj

osnovnoj školi u kojoj se nastava ne odvija na manjinskom jeziku, ali sam rad sadrži bitne

podatke o specifičnosti nabave u školskoj knjižnici, te je, stoga, relevantan za temu koja se

ovdje obrađuje, govori se u radu Dušanke Đokanović.9 Naposljetku, na izvanrednom

jednogodišnjem studiju knjižničarstva Odjela za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru Milena

Roknić10 je obranila diplomski rad koji metodom studije slučaja prikazuje djelatnost knjižnice

u multikulturalnoj zajednici na primjeru jedne manjinske narodne knjižnice.

Pregledom relevantne domaće i inozemne stručne literature, domaćih i

međunarodnih pravnih akata i smjernica, te prikazom rezultata istraživanja provedenog za

potrebe ovoga rada koji slijede, pokušat će se sagledati problematika poslovanja, a naročito

nabave građe i upravljanja zbirkama za nacionalne manjine u školskim knjižnicama osnovnih

i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, u kojima se nastava odvija na nekom od manjinskih

jezika.

7 Usp. Šuran, Gianfranca. Izgradnja multikulturalne zbirke: izazovi svake dječje knjižnice u globalnom društvu:

diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2007. 8 Usp. Kekanović, Aleksandar. Multikulturalizam u manjinskoj knjižnici. Zagreb: Filozofski fakultet, 2008.

9 Usp. Đokanović, Dušanka. Nabava u knjižnici osnovne škole dr. Mate Demarina u Medulinu: diplomski rad.

Zagreb: Filozofski fakultet, 2008. 10

Usp. Roknić, Milena. Knjižnica u multikulturalnoj zajednici: diplomski rad. Zadar: Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru, 2009.

10

2. Multikulturalnost i ljudska prava

Pojam multikulturalizam u svijetu i kod nas sve je više je prisutan i zastupljen u svim sferama

ljudskoga života. Multikulturalnost promiču brojne međunarodne vladine i nevladine

organizacije, domaće i inozemne udruge, kao jedini mogući način zajedničkoga života

pripadnika različitih kulturnih, etničkih, jezičnih i drugih skupina na istom prostoru.

Ovaj se pojam, po navodima A. Kekanovića,11 spominje još 1941. godine, premda

definiciju multikulturalizma ne navode stariji rječnici. No, o multikulutralizmu kao teorijskom

i političkom pojmu se ponajviše govori u posljednjih tridesetak godina.12 Razlog tomu su

brojne političke promjene nastale na tlu Europe, pa i šire, posebice izazvane povijesno-

političkim događajima, kao što su raspad Sovjetskog Saveza, Socijalističke Federativne

Republike Jugoslavije, sporazumna podjela Čehoslovačke, ujedinjenje Istočne i Zapadne

Njemačke i slični problemi. Neke su od ovih podjela prošle mirno, dogovorom, dok su neke

ishodile ratnim sukobima. Kao posljedica navedenih promjena, došlo je od određenih

demografskih pomicanja, te su se pojedine etničke skupine na teritorijima država u kojima su

do tada činile konstitutivni narod, pojavile kao nacionalna manjina. S druge strane, pak, u

sredinama poput Savezne Republike Njemačke, ili na prostorima bivše SFRJ nakon ratnih

sukoba, bilo je potrebno do skora sukobljene strane pomiriti i izgraditi multikulturalno

društvo uz međusobno poštivanje i kvalitetan suživot.

Kada se radi o demografskim pomicanjima, ne treba govoriti samo o promjenama

političke prirode. U mnogim zemljama svijeta borave stranci sa statusom privremenog ili

stalnog boravka koji su u stranu zemlju došli radi zapošljavanja, školovanja ili stručnog

usavršavanja. U nekim se zemljama javlja i veliki broj ilegalnih imigranata, kao i tražitelja

azila. Svi oni skupa čine dio društva u zemlji u kojoj se nalaze pretvarajući prostor na kojem

borave u multikulturalnu zajednicu.

11

Usp. Kekanović, Aleksandar. Nav. dj., str. 2. 12

Usp. Milharčič Hladnik, Mirjam. Multikulturalizem v kontekstu migracij. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 145. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Milharcic-Hladnik.pdf (Pristup: 15.09.2010.)

11

2.1. Definiranje pojmova

Najčešće se uz pojam multikulturalizam vezuje i pojam interkulturalizam, te se nerijetko ova

dva pojma i poistovjećuju, odnosno smatraju sinonimima. Međutim, veliki broj stručnjaka

navedene pojmove razlikuje i za njih daje brojna objašnjenja. Sve definicije koje se mogu naći

u literaturi sadrže pojašnjenja koja su međusobno povezana i slična. No, razlike ipak postoje.

„Multikulturalizam i interkulturalizam međusobno se nadograđuju i nadopunjuju, jer multikulturalno društvo mora težiti uspostavljanju odnosa i dijaloga među kulturama, a interkulturalizam kao postignuti odnos povratno izgrađuje multikulturalno društvo. … Ako multikulturalizam implicira i odnose, interkulturalizam im daje kvalitetu jer implicira ravnopravan dijalog.“13

M. Marinović14 ističe da su multikulturalizam, interkulturalizam, interkulturalno obrazovanje

i interkulturalna pedagogija pojmovi koji se povezuju s prihvaćanjem i poštivanjem tuđih

kultura, običaja i vrijednosti. Ova autorica najjednostavnije opisuje multikulturalnost kao

nazočnost više kultura na istom prostoru, dok interkulturalizam, po ovoj autorici,

podrazumijeva dinamiku i suodnos, to jest interaktivan odnos među različitim kulturama.15

No, kod ove autorice suodnos među različitim kulturama referira na odnos među različitim

nacionalnim skupinama.16 Interkulturalni odnos općenito može biti vrlo različit – od

međusobnog prihvaćanja različitosti, do potpunoga odbacivanja kulturnih vrijednosti drugih.

Jedno od najkvalitetnijih i pritom najkonkretnijih objašnjenja multikulturalizma

glasi:

13

Stričević, Ivanka. Knjižnice za djecu u suvremenoj Evropi: interkulturalni pristup u multikulturalnom okruženju. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 200. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Stricevic.pdf (Pristup: 24.10.2010.) 14

Usp. Marinović, Marijana. Perspektive interkulturalnog pristupa obrazovanju u hrvatskim školama. Rad predstavljen na 21. Proljetnoj školi školskih knjižničara Republike Hrvatske, Zadar, Republika Hrvatska, 24. travnja 2009. godine. http://www.knjiznicari.hr/UDK02/index.php/Slika:Perspektive_interkulturalnog_pristupa_obrazovanju_u_hrvatskim_%C5%A1kolama_-_Marijana_Marinovi%C4%87.pdf (Pristup: 30.09.2010.) 15

Usp. Isto. 16

Usp. Isto.

12

„Multikulturalnost je suživot različitih kultura, gdje kultura uključuje rasne, religijske ili kulturne skupine, te se očituje u običajima, kulturnim pretpostavkama i vrijednostima, načinima razmišljanja i komunikacije.“17

Ovim su objašnjenjem obuhvaćeni svi segmenti određenja čovjeka kao osobe. Danas su

rijetke ljudske zajednice koje su po odrednicama navedenim u prethodnoj definiciji u

potpunosti homogene. Većinom se na određenom, većem ili manjem geografskom prostoru

nalaze pripadnici različitih rasnih, nacionalnih, vjerskih, jezičnih i kulturnih pripadnosti koje

se međusobno prihvaćaju ili ne prihvaćaju. One se više, bilo na lokalnoj, regionalnoj ili

državnoj razini, i ne mogu nazvati monokulturalnim društvom. U navedenom slučaju radi se,

dakle, o multikulturalnoj zajednici.18 Od velike je važnosti da se u multikulturalnoj zajednici

kontinuirano odvija međukulturna razmjena i suradnja sa ciljem poboljšanjem kvalitete

suživota. Time se razvija i novi vid pismenosti – multikulturalna pismenost, koja je vezana uz

društvenu osviještenost i sposobnost komunikacije u svijetu kulturnih različitosti. I.

Stričević19 navodi da se multikulturalna pismenost, pored vizualne, medijske i informacijske,

smatra četvrtom bitnom pismenošću 21. stoljeća.

Multikulturalizam, tvrdi M. Roknić, u žarište stavlja nejednak odnos manjinskih

spram glavnih kultura i teži ukidanju, ili smanjenju mehanizama isključivanja, odnosno

povećanju mogućnosti uključivanja u društvenu zajednicu.20 Nadalje, napominje da je

čuvanje etničkoga, kulturnoga, jezičnoga, vjerskog i drugog identiteta manjinskih naroda

vrijednost dosadašnjeg civilizacijskog razvoja koju ne samo da treba održavati, nego je treba

stalno unapređivati.21

Multikulturalizam se prema Interdisciplinarnom rječniku određuje kao „ideal

skladnog suživota kulturno različitih grupa u kontekstu ideje pluralnog društva, koja od

17

IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. / Jurinović, Ana, prevoditeljica. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010., str. 11. 18

Usp. Stričević, Ivanka. Nav. dj., str. 200. 19

Usp. Isto., str. 199. 20

Usp. Roknić, Milena. Nav. dj., str. 6. 21

Usp. Isto., str. 14.

13

početka sedamdesetih godina 20. stoljeća postaje formativno načelo društvenog ustroja i

razvoja demokratskih zemalja.“22

2.2. Pregled međunarodnih dokumenata

Dvadeseto je stoljeće obilježeno kao stoljeće razvoja suvremenog društva i novih

tehnologija, značajnijih tehnoloških otkrića i njihovog daljnjeg razvoja, no i kao stoljeće

velikih ratova. Svršetak Prvoga svjetskoga rata predstavljao je svojevrsnu prekretnicu u

razvitku ljudske svijesti o potrebi za zajedničkom suradnjom svih naroda. Tada je osnovana

Liga naroda, sa sjedištem u Ženevi, koja je kao krajnji cilj isticala potrebu da se spriječe svi

potencijalni ratni sukobi na svjetskoj razini ubuduće. Iako je nakon Prvog svjetskog rata

postigla mnogo u rješavanju poslijeratnih teritorijalnih nesuglasica, na kraju je podbacila jer

je izbijanje Drugog svjetskog rata bio neminovan slijed događaja, nakon socijalnih nemira i

krize, te kolonizacije diljem Svijeta.

Ubrzo po svršetku Drugog svjetskog rata, na temeljima Lige naroda je stvorena

Organizacija ujedinjenih naroda koja je od samoga početka imala bolju organizaciju i

strukturu. Da bi definitivno riješili ono što Ligi naroda nije uspjelo, tijekom mnogih godina

nakon osnivanja Ujedinjeni su narodi (UN) donijeli niz međunarodnih dokumenata kojima su

regulirana ljudska prava u čitavom Svijetu. Prvi i zasigurno najbitniji dokument koji je

proistekao kao međunarodni dogovor zemalja članica UN-a jest Opća deklaracija o ljudskim

pravima23 usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948.

godine. Ovom su deklaracijom zagarantirana prava na život, slobodu, jednakost pred

zakonom, zaštitu od diskriminacije, državljanstvo, sklapanje braka i zasnivanje obitelji,

posjedovanje imovine, slobodu mišljenja, rad, odmor i slobodno vrijeme, odgoj i

22

Spajić-Vrkaš, Vedrana; Kukoč, Mislav; Bašić, Slavica. Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001., str. 336-337. 23

Usp. Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: zbirka međunarodnih i domaćih dokumenata. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001., str. 15-20.

14

obrazovanje, sudjelovanje u kulturnom i javnom životu zajednice. Ovo je, dakle, prvi

dokument koji, u članku 2, naglašava prava i slobode svakoga, bez razlike glede rase, boje

kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla,

imovine, rođenja ili neke druge okolnosti.24 Važno je napomenuti i da članak 2625 garantira

pravo na odgoj i obrazovanje, s posebnim naglaskom na besplatno i obavezno osnovno

obrazovanje, te naglaskom na omogućavanje tehničkog i strukovnog, te višeg i visokog

obrazovanja svima, prema sposobnostima. Naglašava pravo prvenstva roditelja u izboru

obrazovanja za svoju djecu. Odgoj i obrazovanje moraju biti usmjereni punom razvoju

ljudske jedinke i poštivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati

razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama26,

te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda na održanju mira.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,27 od 16. prosinca 1966., u

članku 1 navodi pravo svih naroda na samoodređenje, slobodno određivanje političkog

statusa i osiguravanje gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja. Članak 27 istoga

dokumenta nalaže da se u državama u kojima postoje etničke, vjerske ili jezične manjine,

osobama koje pripadaju tim manjinama ne smije uskratiti pravo da u zajednici s ostalim

pripadnicima svoje grupe uvažavaju svoju kulturu, ispovijedaju i iskazuju svoju vjeru, ili da se

služe svojim jezikom. Članak 1 Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim

pravima,28 od istoga datuma, istovjetan je članku 1 prethodnoga dokumenta, dok se u članku

13 također govori o pravu na obrazovanje slično kao i u prethodnom dokumentu.

Dječja su prava zagarantirana Konvencijom o pravima djeteta29 usvojena 20.

studenoga 1989. godine. Članak 2 garantira poštivanje svih prava djece, bez ikakve

diskriminacije glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja,

nacionalnog, etničkog ili socijalnog podrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog

podrijetla ili neke druge okolnosti. Članak 8 priznaje pravo na očuvanje identiteta, uključujući

24

Navedeno prema Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Nav. dj., str. 16. 25

Navedeno prema isto, str. 19-20. 26

Op. a. Razvitak multikulturalog društva i zajednice. 27

Navedeno prema Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Nav. dj., str. 21-37. 28

Navedeno prema isto, str. 38-47. 29

Navedeno prema isto, str. 48-66.

15

nacionalnosti, ime i obiteljske odnose priznate zakonom. Članci 28 i 29 definiraju pravo

djeteta na odgoj i obrazovanje sukladno dosadašnjim konvencijama. Članak 30 garantira

djetetu pripadniku etničke, vjerske ili jezične manjine pravo da u zajednici s drugim

pripadnicima njegove grupe uživa svoju kulturu, ispovijeda svoju vjeru ili se služi svojim

jezikom.

Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i

jezičnim manjinama30 usvojena je 18. prosinca 1992. godine. U njoj je garantiran opstanak

identiteta navedenih manjinskih skupina u svakoj državi, a države potpisnice Deklaracije

dužne su donijeti posebne zakone koji će štititi manjine. Članak 4 garantira pripadnicima

manjina stvaranje povoljnih uvjeta za izražavanje manjinskih obilježja, učenje materinskoga

jezika i educiranje većine o obilježjima manjinskoga stanovništva s kojim dijele isti životni

prostor.

Pored Ujedinjenih naroda, još je nekoliko svjetskih organizacija usvojilo izvjesne

pravne akte kojima se štite prava ljudi. Među njima su najpoznatije UNESCO-ove, konvencije

Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). UNESCO je 14. prosinca

1960. godine usvojio Konvenciju protiv diskriminacije u odgoju i obrazovanju,31 koja

zabranjuje diskriminaciju u obrazovanju po osnovi spola, rase, vjere, etničke pripadnosti i

sposobnosti. U njenom se članku 5 jamči priznavanje prava pripadnika nacionalnih manjina

na ostvarivanje posebnih odgojno-obrazovnih djelatnosti. O pravima nacionalnih manjina i

obvezama svake države da ta prava ispunjava govore i Okvirna konvencija za zaštitu

nacionalnih manjina32 koju je Vijeće Europe usvojilo 10. studenoga 1995. O važnosti

obrazovanja na manjinskom jeziku u različitim omjerima, ali na svim razinama, posebice u

prvih nekoliko godina obrazovanja, govore OESS-ove Haaške preporuke o pravu nacionalnih

manjina na odgoj i obrazovanje33 iz 1996. godine.

30

Usp. Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Nav. dj., str. 74-77. 31

Usp. Isto, str. 133-138. 32

Usp. Isto, str. 280-288. 33

Usp. Isto, str. 356-358.

16

U nizu različitih dokumenata, bitno je spomenuti i Preporuke komisije Europske

unije o digitalizaciji i mrežnoj dostupnosti kulturnih dobara i digitalnoj zaštiti34, kojima

Europska unija nastoji razviti jasnu sliku o europskoj različitosti i dati naznaku o bitnosti

očuvanja njezine višejezične baštine.

2.3. Pregled domaćih dokumenata

Republika Hrvatska je od 1991. godine samostalna i neovisna, međunarodno priznata država.

Članica je Ujedinjenih naroda od 1992. godine. Pristupanjem članstvu u UN-u, kao i drugim

europskim i svjetskim organizacijama, postala je potpisnik brojnih međunarodnih

dokumenata, među kojima i onih o zaštiti ljudskih prava. No, pored međunarodnih, hrvatska

je od svoje samostalnosti donijela i niz domaćih pravnih dokumenata koji govore ljudskim

pravima.

Po Ustavu, Republika Hrvatska je država hrvatskoga naroda i pripadnika nacionalnih

manjina koji žive na njenom teritoriju i koji su njezini državljani. U Izvorišnim osnovama

Ustava,35 pored Hrvata, u Republici Hrvatskoj, dakle, žive još: Srbi, Česi, Slovaci, Talijani,

Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci,

Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi, Albanci i drugi. Izvorišne osnove

temelje se na demokratskim normama Organizacije ujedinjenih naroda i zemalja slobodnog

svijeta, te dalje navode da se svim pripadnicima manjina jamči ravnopravnost s građanima

hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava sukladno zakonima. Po svršetku

Domovinskoga rata postupno se hrvatska demokracija sve više razvija, a kako se Hrvatska

približava ulasku u Europsku uniju manjinama se pridaje sve veći značaj, osiguravaju sve veća

prava sukladno europskim i svjetskim normama, te ih se sve više nastoji integrirati u pravni

34

Usp. Preporuke komisije Evropske unije o digitalizaciji i onlajn dostupnosti kulturnih dobara i digitalnoj zaštiti. // Glasnik Narodne biblioteke Srbije 8, 1(2006), str. 57-61. http://www.nb.rs/view_file.php?file_id=1809 (Pristup: 19.08.2010.) 35

Usp. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst. Nav. dj.

17

poredak države, javne ustanove i slično. Slijedi pregled onih pravnih dokumenata koji su,

između ostalog, najrelevantniji za odgojno-obrazovni rad pripadnika nacionalnih manjina.

Tri su članka36 u Ustavu Republike Hrvatske koja jamče prava manjina: članak 12, 14

i 15. U članku 12 kaže se da su hrvatski jezik i latinično pismo u službenoj uporabi u državi.

Isti ovaj članak daje pravo službene uporabe i drugim jezicima i pismima u skladu sa uvjetima

propisanima zakonom. Članak 14 ističe jednakost sviju pred zakonom i osigurava ono što je

temelj mnogih međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, a to su prava i slobode

svakoga, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili uvjerenju,

nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili

drugim osobinama. Člankom 15 se jamči ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih

manjina, što se uređuje ustavnim zakonom, te sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti,

sloboda služenja svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina37 temelji se na brojnim domaćim i

međunarodnim pravnim dokumentima o zaštiti ljudskih prava koji su navedeni u članku 1.

Članak 4 jamči svakom državljaninu Republike Hrvatske pravo na slobodno izjašnjavanje o

pripadnosti nacionalnoj manjini, te jednakost s građanima hrvatske nacionalnosti. Ovaj

članak, slično kao i članak 2, zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije na temelju pripadnosti

nacionalnoj manjini. Članak 5 definira nacionalnu manjinu kao „skupinu hrvatskih državljana

čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi

imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja

za očuvanjem tih obilježja.“38 Članak 7 jamči i regulira služenje svojim jezikom i pismom

privatno i javno, odgoj i obrazovanje na svojem jeziku i pismu, uporabi svojih znamenja i

simbola, kulturnu autonomiju, pravo na očitovanje vjere, pristup sredstvima javnog

priopćavanja na svojemu jeziku i pismu, samoorganiziranje i udruživanje, zastupljenost u

predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini. Članak 11 jamči pripadnicima nacionalne

manjine odgoj i obrazovanje na svojemu jeziku i pismu sukladno posebnom zakonu. Članak

36

Usp. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst. Nav. dj. 37

Usp. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, 19.12.2002. // Narodne novine 155/2002. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_12_155_2532.html (Pristup: 25.12.2010.) 38

Isto.

18

12 jamči ravnopravnu uporabu manjinskog jezika i pisma kada jedinica lokalne samouprave

broji najmanje trećinu pripadnika manjinskoga naroda.

Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj39 jamči

ravnopravnu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine u javnosti, mogućnosti ispisivanja

javnih isprava pripadnicima nacionalnih manjina dvojezično, mogućnost uporabe jezika u

radu predstavničkih i izvršnih tijela općine, grada ili županije, u postupku pred tijelima

općine, grada ili županije i u postupku pred tijelima državne uprave.

Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina40 je, pored

Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, najrelevantniji zakon za odgoj

i obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina. Po njemu se ovaj vid odgoja i obrazovanja

odvija u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim školskim

ustanovama kao i drugim oblicima obrazovanja. Zakon dozvoljava osnivanje školskih

ustanova i za manji broj učenika od broja utvrđenog za početak rada školske ustanove. No,

ukoliko ne postoje uvjeti za osnivanje manjinske škole, u školama sa nastavom na hrvatskom

jeziku i pismu se mogu ustrojiti odjeli na manjinskom jeziku i pismu. Nastavni plan i program

manjinskih škola uz opći sadrži i dio koji je vezi s posebnostima nacionalne manjine, što

utvrđuje nadležno Ministarstvo. Uvjet za rad nastavnog osoblja u odjelima sa nastavom na

manjinskom jeziku i pismu nije isključivo pripadnost manjini, već isključivo poznavanje

manjinskog jezika i pisma.

2.4. Zaključno

Tekovine suvremenoga doba su nezamislive bez suživota mnoštva različitih skupina ljudi na

istom teritoriju. Multikulturalnost je pojam koji se u ovom kontekstu u svijetu i kod nas sve

39

Usp. Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, 16.05.2000. // Narodne novine 51/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_05_51_1128.html (Pristup: 25.12.2010.) 40

Usp. Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, 16.05.2000. // Narodne novine 51/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/273148.htm (Pristup: 25.12.2010.)

19

češće spominje i poprima sve veću važnost. Interkulturalni dijalog u nas je neminovnost

današnjice, s obzirom na činjenicu da „etnička i multikulturna raznolikost i duh

razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske,“41

no, ne samo Republike Hrvatske, već i Svijeta općenito.

U proteklom se stoljeću u Svijetu puno uradilo na promicanju ljudskih vrijednosti,

prava ljudi na slobodu i slobodno izražavanje pripadnosti etničkoj, rasnoj, vjerskoj, jezičnoj,

kulturnoj i drugim skupinama. Na međunarodnoj su razini doneseni brojni pravni akti, te

osnovane mnoge organizacije koje reguliraju i nadziru ostvarivanje i provedbu ljudskih prava.

I u ovom se stoljeću nastavlja istim putem, bez odstupanja. Tako je 2008. godina proglašena

Godinom multikulturalnog dijaloga.42

Kod nas se unazad nekoliko desetljeća, također, na visokoj razini promoviraju

ljudska prava, posebice prava djece i manjinskih skupina s ciljem što kvalitetnije zaštite i

integracije u svakodnevnom životu. Republika Hrvatska, svojim približavanjem Europi nastoji

opravdati sve međunarodne i domaće pravne akte iza kojih stoji kao potpisnica.

41

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Nav. dj. 42

Usp. Hanuš, Barbara. Medkulturni dialog v šolski knjižnici. // Knjižnica 53, 1/2(2009), str. 182. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Hanus.pdf (Pristup: 09.09.2010.)

20

3. Upravljanje školskom knjižnicom

„Knjižnica je društvena ustanova koja je imala svoju ulogu u organiziranju društva … kao sredstvo za širenje pismenosti i ljubavi prema učenju.“43

„Uloga knjižnice jest da bude posrednik između korisnika i univerzuma informacija.“44

Školske su knjižnice specifičan oblik knjižnica. Najjednostavnije bi se moglo reći da su to

knjižnice koje djeluju u sklopu osnovnih i srednjih škola.45 One najvećim dijelom služe

realiziranju ciljeva i ispunjavanju zadaća odgojno-obrazovnoga rada škole. No, s druge

strane, one su odgovorne i svojoj primarnoj struci – knjižničarstvu, te, prema tome, i

ispunjavanju ciljeva i zadaća specifičnih za knjižničarstvo. Skupa, i školstvo i knjižničarstvo, od

školske knjižnice zahtijevaju ispunjavanje zadaća struke, te pretpostavljaju ispunjavanje

zakonskih i drugih regulativa obje struke. „U svom radu školska knjižnica treba ispunjavati

različite i vrlo zahtjevne funkcije: treba biti knjižnično-informacijsko središte, što joj je

primarna zadaća, ali pored toga, njena uloga je odgojno-obrazovna, edukacijska, zabavna i

rekreacijska.“46

Školski je knjižničar, kao voditelj školske knjižnice, odgovoran ravnatelju škole u

čijem sastavu djeluje knjižnica, no kao knjižničar je odgovoran izravno knjižničarskoj Matičnoj

službi županije u kojoj se škola nalazi. Knjižničarstvo školskoga knjižničara smatra

prvenstveno knjižničarom, dok odgojno-obrazovni sustav naglasak stavlja na stručno

suradništvo u nastavi. Stoga Vučković navodi da su školske knjižnice često pastorčad i

pedagoškog i knjižničnog sustava.47 Od početka primjene Hrvatskog nacionalnog obrazovnog

standarda situacija u Hrvatskoj se bitno promijenila nabolje. No, u susjednim zemljama,

43

Brophy, Peter. Biblioteka u dvadesetprvom veku: nove usluge za informaciono doba. Beograd: Clio, 2005., str. 71. 44

Isto, str. 237. 45

Usp. Begenešić, Dobrila. Školske biblioteke – status i perspektive. // Bibliotekarstvo Srpske: časopis iz oblasti bibliotekarstva i bibliotečko – informacione djelatnosti 2, 2(2010), str. 106. http://www.matbibli.rs.ba/Digitalna_zbirka/BibliotekarstvoSrpske.pdf (Pristup: 19.08.2010.) 46

Isto, str. 106-107. 47

Usp. Vučković, Željko. Standardi za školske biblioteke. // Školske biblioteke u teoriji i praksi : zbornik radova sa semianra za bibliotekare u srednjim i osnovnim školama Srema 1994 – 2004. / urednica Vesna Petrović. Sremska Mitrovica: Biblioteka „Gligorije Vozarević“, 2005., str. 19.

21

Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji, važnost školskih knjižnica još uvijek nije dosegla

potrebnu razinu.48

U nekim je zemljama Zapadnoga svijeta pojam školski knjižničar zamijenjen pojmom

učitelj-knjižničar, čime se daje podjednaka važnost objema strukama. Tako je, u Australiji,49

gdje se učitelj-knjižničar određuje kao stručnjak koji vlada odgojno-obrazovnim i

knjižničarskim umijećima, koji posjeduje pedagoške i sposobnosti upravljanja informacijama.

U Sjedinjenim Američkim Državama izlazi i stručni časopis50 koji je namijenjen školskim

knjižničarima, a koji se naziva upravo – Učitelj-knjižničar. Dok se knjižničarstvo u nas nije

izučavalo na sveučilišnoj razini, na Pedagoškim akademijama se predavao kolegij pod

nazivom Osnove bibliotekarstva,51 što ide u prilog isticanju značaja pedagoških kompetencija

školskoga knjižničara.

U velikoj je mjeri skupno djelovanje školstva i knjižničarstva dobro osmišljeno i

zakonski zadovoljavajuće riješeno. Ponekad se nailazi na izvjesne prepreke, koje se treba

promišljeno savlađivati. U takvim situacijama umješnost školskoga knjižničara jest ključna.

Slijedi pregled čimbenika djelovanja školske knjižnice kao odgojno-obrazovne

ustanove u sastavu, te sa stručnoga, knjižničarskoga aspekta.

3.1. Školska knjižnica u odgojno-obrazovnom sustavu

Knjižnica je u sustavu današnjeg osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja neizostavan i vrlo

bitan element. Ona je potpora odgojno-obrazovnoj djelatnosti svake škole, prvenstveno

48

Usp. Begenešić, Dobrila. Nav. dj., str. 108. 49

Usp. Teacher Librarian. http://www.alia.org.au/education/qualifications/teacher.librarian.html (Pristup: 01.01.2011.) 50

http://www.teacherlibrarian.com/ (Pristup: 01.01.2011.) 51

Usp. Blažeković, Tatjana; Furlan, Branka. Knjižnica osnovne škole. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993., str. 2.

22

učenicima i učiteljima u redovitoj nastavi, a potom i u izvannastavnim aktivnostima škole, ali

i u slobodnom vremenu i izvanškolskim aktivnostima učenika i učitelja.

„Školska knjižnica, knjižnica u školama osnovnog i srednjeg obrazovanja. Fond joj se sastoji od knjiga, drugih publikacija i neknjižnog knjižničnog materijala (dijafilmova, gramofonskih ploča, video kazeta i dr.), koji pomažu da se nastavni program što uspješnije realizira.“

navodi se u Bibliotekarskom leksikonu.52 Svaka knjižnica opslužuje određenu skupinu

korisnika, a u školskoj knjižnici populacija učenika i djelatnika čine članove knjižnice. Za

razliku od javnih, skupina korisnika u školskim knjižnicama jest relativno homogena.53

„Suvremena školska knjižnica informacijsko je, medijsko i komunikacijsko središte škole.“54

Školska knjižnica osigurava pristup izvorima informacija, odnosno znanja, razvija kod učenika

ljubav prema čitanju i knjizi, pruža im poticaj za stvaranje novih ideja s ciljem razvitka

njihovoga iskustva što za rezultat daje povećanje učenikovih saznanja koja će mu biti

potrebna u životu. Prema Ahmiću,55 školske knjižnice ipak predstavljaju jedan od glavnih

vidova poticanja nastavno-znanstvenog procesa. Školska knjižnica treba promicati načela

demokratskoga društva, multikulturalnosti, ravnopravnosti, prava djeteta, slobode mišljenja

i slobode pristupa informacijama, što ostvaruje kroz suradnju s učenicima, učiteljima,

administrativnim osobljem i roditeljima, a po potrebi s lokalnom i širom zajednicom. Ona

„pruža obavijesti i spoznaje bitne za uspješno uključivanje u suvremeno društvo koje se

temelji na znanju i informacijama. Školska knjižnica omogućuje učenicima stjecanje vještina

za cijeloživotno učenje, razvija njihovu maštu i pomaže im da postanu odgovorni građani.“56

Djelatnost školske knjižnice obuhvaća neposrednu odgojno-obrazovnu, stručno-

knjižničnu, te kulturnu i javnu djelatnost. Suvremena je djelatnost školske knjižnice

52

Jokanović, Vladimir… [et al.]. Bibliotekarski leksikon. Beograd: Nolit, 1984., str. 182. 53

Usp. Clayton, Peter; Gorman, Gary Eugene. Upravljanje izvorima informacija: upravljanje fondovima u teoriji i praksi. Beograd: Clio, 2003., str. 106. 54

Vican, Dijana; Milanović Litre, Ivan (ured.). Nastavni plan i program za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2006., str. 19. 55

Usp. Ahmić, Zlatko. Automatizacija poslovanja školske biblioteke // Pančevačko čitalište 3, 4(2004), str. 16-18. http://www.citaliste.com/casopis/pdf/Citaliste_br4.pdf (Pristup: 03.09.2010.) 56

Saetre, Tove Pemmer; Willars, Glenys. IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske knjižnice. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004., str. 31.

23

usmjerena na informacijsku pismenost i poticanje čitanja. Informacijska pismenost „uključuje

razumijevanje i uporabu informacija, ne samo iz klasičnih izvora znanja, nego i onih

posredovanih suvremenom tehnologijom,“57 a upravo u tome se ogleda značaj školske

knjižnice koja ne samo da poučava učenike nudeći im različite izvore znanja, nego ih i

obučava za pronalazak potrebnih informacija na različitim medijima, vrednovanje i

selektiranje pronađenih informacija, razvitak kritičkoga mišljenja i samostalnost u radu.

Samostalnost u uporabi različitih izvora informacija očituje se u snalaženju u bilo kojoj

knjižnici, služenju njezinom građom, poznavanju osnovnih klasifikacijskih i katalogizacijskih

načela, a posebice uporabom referentne građe koja je osnova za stjecanje znanja i

cjeloživotnoga učenja i napredovanja u struci.

„Donedavno su čak i najbolje školske knjižnice bile ustanove sa poprilično ograničenim brojem aktivnosti.“58

No, iako su njezina važnost i uloge jasne i nepobitne, još uvijek je danas učestalo

indiferentno, pa čak i negativno mišljenje o školskoj knjižnici i njezinom djelovanju. Arviniti,

Kyridis i Dinas navode Lowrieine59 riječi koja slikovito opisuje činjenicu da se često čak pred

kraj 20. stoljeća na školsku knjižnicu gleda kao na metalni ormar u ravnateljevu uredu koji se

rijetko dopunjava. Ovakvu situaciju u novije vrijeme ipak dobrim dijelom mijenja razvitak

informacijske tehnologije koji unosi promjene u školske knjižnice. Isti autori navode da u

Francuskoj još od 1968. godine knjižnica u školi zauzima središnji dio, kako arhitektonski,

tako i obrazovno.60 O važnosti smještaja knjižnice govori i Ana Ceranić,61 prema kojoj školska

knjižnica treba da se nalazi u prizemlju, da je neposredno povezana s ulaznim holom.

Pridavanje važnosti knjižnici tijekom školovanja pojedinca nije pojava novijega

karaktera. Poznato je da su školske knjižnice i vrlo stare ustanove. One su u prošlosti imale

velik utjecaj na narodno prosvjećivanje, a nerijetko su bile i jedine knjižnice u određenom

57

Usp. Vican, Dijana; Milanović Litre, Ivan (ured.). Nav. dj., str. 19. 58

Brophy, Peter. Nav. dj., str. 48. 59

Usp. Lowrie, J. E. School Libraries: References or Information media. // Pedagogic-Psychology Encyclopedia, Lexicon, 8. [s.l., s.a.], str. 4663-4667. Navedeno prema: Arviniti, Ioanna; Kyridis, Argyris; Dinas, Konstantinos. Greek primary school teachers dream of the ideal school library. // Library Philosophy and Practice, 8(2007), str. 1-2. http://www.webpages.uidaho.edu/~mbolin/arviniti-kyridis-dinas.pdf (Pristup: 19.08.2010.) 60

Usp. Arviniti, Ioanna; Kyridis, Argyris; Dinas, Konstantinos. Nav. dj., str. 3 61

Ceranić, Ana. Uputstvo o unutrašnjem uređenju biblioteke. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1981., str. 28.

24

kraju, pa su pored uloge školske, obavljale i ulogu javne knjižnice.62 Svijest o važnosti školske

knjižnice i u nas postoji odavno. Tone Peruško63 naglašava važnost uloge školske knjižnice u

nastavi materinskoga jezika u sljedećoj usporedbi:

„I kao što nema dobre nastave kemije bez laboratorija i bez primjene laboratorijske metode, tako isto nema ni dobre nastave materinskoga jezika bez dobre i dobro vođene knjižnice.“

Dok su se od primjene Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda u Republici Hrvatskoj

položaj i uloga školske knjižnice promijenjeni u pozitivnom smislu, u zemljama se okruženja

situacija mijenja mnogo sporije i proces preobrazbe školskih knjižnica teče otežano. Kao

potvrdu teške situacije po pitanju školskih knjižnica u Republici Srbiji, gdje se o važnosti

školske knjižnice iznose kvalitetne teorije, dok je u praksi situacija drukčija, činjenično stanje

iznosi Jelica Živković,64 koja kaže:

„Školske knjižnice postoje, one su potrebne, u budućnosti im je namijenjena veoma bitna uloga informacijskih središta u školama, a ovog su trenutka, u najveće broju slučajeva, gotovo potpuno beskorisne: zaboravljena mjesta gdje umorni učitelji svršavaju svoj radni vijek u očekivanju mirovine ili dopunjavaju manjak fonda sati u nastavi do punoga radnog vremena, izloženi često podsmijehu ali i zavisti kolega koji normalno rade i vjeruju da se u školskoj knjižnici baš ništa ne radi. Kao da te nesretne knjižnice ni zbog čega drugog i ne postoje već da bi nezbrinuto nastavno osoblje nekako ostalo u radnom odnosu.“

Na probleme nepoštivanja standarda za školske knjižnice i nepriznavanju njihove uloge u

odgojno-obrazovnom procesu nailazi se često i u Republici Srpskoj.65 Tamo je status školskih

knjižnica i knjižničara nejasno definiran, a značaj školskih knjižnica ne priznaju dovoljno ni

škola, ni lokalna zajednica, ni nadležna ministarstva. I tamo se nailazi na problem nestručnog

osoblja koje radi u knjižnici, a koje uglavnom čine učitelji sa nedovoljnim fondom sati ili čiji su

predmeti ukinuti. Djelatnici se vrlo često mijenjaju, što otežava stjecanje kontinuiteta u radu,

62

Usp. Blažeković, Tatjana; Furlan, Branka. Nav. dj., str. 5. 63

Petruško, Tone. Materinski jezik u obaveznoj školi: specijalna didaktika. Zagreb: Pedagoško-književni zbor, 1961., str. 199. 64

Živković, Jelica. Ima li nade za školske biblioteke. // Beležnica 7, 7(2002), str. 4-5. http://biblioteka-bor.org.rs/2009/05/skolske-biblioteke (Pristup: 11.09.2010.) 65

Usp. Begenišić, Dobrila. Nav. dj., str. 108.

25

a nije ni dovoljno jasno definirano komu pravno gledano pripadaju djelatnici ali i djelatnost

školskih knjižnica.

Radović,66 pak, govori u prilog postojanju svijesti o važnosti školskih knjižnica i prije

više od sto godina, gdje navodi podatak da je Zakonom o osnovnim školama iz 1883. godine

propisano da je svaka osnovna škola dužna imati knjižnicu, da je redovno popunjava, da ima

zaseban budžet za nabavu knjiga i časopisa.

3.1.1. Domaći dokumenti i zakonski akti o radu školske knjižnice

Najznačajniji zakonski dokument na koji se oslanja odgojno-obrazovni sustav u

osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama jest Zakon o odgoju i obrazovanju u

osnovnim i srednjim školama67 iz 2008. godine, njegove izmjene i dopune iz 2009.68 i 2010.69

te ispravak izmjena i dopuna iz 2010.70 godine. No, za rad školske knjižnice relevantan je

samo prvi navedeni.

Na spomen knjižnice u ovom zakonu najprije se nailazi u članku 55, koji kaže da

školska ustanova ima knjižnicu koja je sastavni dio obrazovnog procesa u kojem stručno-

knjižnična djelatnost uobičajeno služi za ostvarivanje obrazovnog procesa. U članku 100 se

knjižničar definira kao stručni suradnik. U članku 142 je definirano da se, između ostalog, u

državnom proračunu osiguravaju sredstva za sufinanciranje opremanja školskih knjižnica

66

Usp. Radović, Slobodan. Školska biblioteka u nastavi: sa primerima iz nastave maternjeg jezika i književnosti. Gornji Milanovac: Dečje novine, 1982., str. 11. 67

Usp. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 18.07.2008. // Narodne novine 87/2008. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_87_2789.html (Pristup: 01.01.2011.) 68

Usp. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 17.07.2009. // Narodne novine 86/2009. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_86_2125.html (Pristup: 01.01.2011.) 69

Usp. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 20.07.2010. // Narodne novine 92/2010. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_92_2593.html (Pristup: 01.01.2011.) 70

Usp. Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 06.09.2010. // Narodne novine 105/2010. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_09_105_2839.html (Pristup: 01.01.2011.)

26

obveznom lektirom, a članak 143 navodi da se ista sredstva mogu osigurati i u proračunu

jedinice lokalne i područne samouprave. Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju se na

školske knjižnice primjenjivati odredbe članka 28 Zakona o knjižnicama.

Na polju knjižničarstva najvažniji je Zakon o knjižnicama,71 te Zakon o izmjenama i

dopunama Zakona o knjižnicama iz 2000.72 i 2009.73 godine. Ovaj zakon uređuje knjižničnu

djelatnost, ustrojstvo i način rada knjižnica, te knjižničnu građu. Člankom 8 ovoga zakona

među knjižnice u sastavu je smještena i školska knjižnica. Knjižnična se djelatnost uređuje

standardima, koje za školske knjižnice potpisuje, pored ministra kulture, i ministar prosvjete i

športa. Članak 9 kaže da su škole dužne osnovati knjižnicu u sastavu. Sredstva za rad školske

knjižnice, prema članku 29, osigurava osnivač.

Standardom za školske knjižnice74 su određeni minimalni uvjeti glede knjižnične

građe, osoblja, prostora i opreme za obavljanje djelatnosti školskih knjižnica. Ovo je

dokument koji najkonkretnije objedinjuje odgojno-obrazovni rad i stručnu djelatnost u

školskoj knjižnici. Njime je školska knjižnica definirana kao „organizirana zbirka knjižne i

neknjižne građe koja kroz djelatnost knjižničnog osoblja nabavlja, obrađuje, čuva i daje na

upotrebu građu radi zadovoljavanja obrazovnih, kulturnih, informacijskih i stručnih potreba

korisnika i permanentnog obrazovanja.“75 Djelatnost se školske knjižnice ostvaruje kao

neposredna odgojno-obrazovna, stručna knjižnična, te kulturna i javna djelatnost. U

zadaćama školske knjižnice, između ostalih, navode se i poticanje odgoja za demokraciju, te

razvijanje svijesti o vrijednostima nacionalne kulture, posebice jezika, umjetnosti i znanosti,

te vrijednosti multikulturalnosti. Sadržaj knjižničnoga fonda ovisi o nastavnom planu i

programu po kojem škola radi, a obuhvaća obaveznu lektiru iz hrvatskoga jezika, te u

školama gdje se odvija nastava na jeziku i pismu nacionalne manjine i lektiru na tom jeziku.

71

Usp. Zakon o knjižnicama, 29.07.1997. // Narodne novine 105/1997. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_105_1616.html (Pristup: 01.01.2011.) 72

Usp. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjižnicama, 17.10.2000. // Narodne novine 104/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_104_2040.html (Pristup: 01.01.2011.) 73

Usp. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjižnicama, 09.06.2009. // Narodne novine 69/2009. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_06_69_1665.html (Pristup: 01.01.2011.) 74

Usp. Standard za školske knjižnice, 15.03.2000. // Narodne novine 34/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_03_34_698.html (Pristup: 01.01.2010.) 75

Usp. Isto.

27

3.1.2. IFLA-ini i UNESCO-ovi dokumenti

IFLA, Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova, vodeći svjetski savez

knjižničarskih udruženja, objavila je niz manifesta i smjernica s ciljem poboljšanja knjižničnih

službi i usluga različitog tipa. Najvažnije publikacije koje govore o uslugama u školskim

knjižnicama, njihovu poslovanju, aktivnostima, programu i zadaćama jesu IFLA-ine i UNESCO-

ove smjernice za školske knjižnice, te Manifest za školske knjižnice, koje su u Hrvatskoj,

skupa s publikacijom „Školska knjižnica: danas i sutra“ prevedene i objavljene u jedinstvenoj

publikaciji.76 Ovim dokumentom su, pored navedenoga, obuhvaćene smjernice za

upravljanje školskom knjižnicom, načini praćenja i procjenjivanja rada školske knjižnice,

načini financiranja, smještaj i prostor, oprema, građa, knjižnične zbirke i njihovo vođenje,

knjižnično osoblje i njihova uloga, vještine i zaduženja, promidžba. Preporuka je IFLA-e, kao

međunarodnoga knjižničarskog saveza, da se na razini svake pojedine države razvije

strategija kojom će načela ovih dokumenata biti ugrađena u planove i programe rada.

Smjernice navode77 da školska knjižnica treba osigurati širok izbor građe koja će

zadovoljiti potrebe korisnika, a zbirka se kontinuirano mora izgrađivati kako bi korisnicima

bila dostupna nova građa. Smjernice za vođenje građe moraju se temeljiti na nastavnom

programu, posebnim potrebama i interesima korisnika, s posebnim naglaskom na raznolikost

društva izvan škole. Svaka bi školska knjižnica trebala posjedovati najmanje deset knjiga po

učeniku, ali tako da ni najmanje škole u fondu školske knjižnice nemaju manje od 2500

knjiga. Izuzetno bitno je osigurati ravnotežu u količini knjižnične građe namijenjene

korisnicima različite dobi, sposobnosti i podrijetla. Pored građe vezane za nastavni program,

školska knjižnica treba nabavljati i knjižnu i neknjižnu građu namijenjenu za slobodno vrijeme

i razonodu.

76

Usp. Saetre, Tove Pemmer; Willars, Glenys. Nav. dj. 77

Usp. Isto, str. 15.

28

Sve navedeno je u nas uspješno implementirano u Standard za školske knjižnice,

čime je zadovoljeno IFLA-inu prijedlogu o razvitku strategije o implementaciji u programe

rada.

3.2. Izgradnja fonda i upravljanje zbirkama u školskoj knjižnici

Izgradnja zbirki je temeljna uloga knjižnice i zahtijeva brz odgovor na promjenjivo okruženje

knjižnice.78 Djelatnost se svake knjižnice prvenstveno temelji na njezinom fondu. Knjižnični

fond sadrži knjige, časopise, novine, rukopise, dijapozitive, grafike, mikrofilmove,

gramofonske ploče i drugo što posjeduje jedna knjižnica, a sastoji se od aktivnog (knjižnični

materijal u opticaju), te pasivnog dijela (knjižnični materijal koji se rijetko koristi) .79 Zbirka

predstavlja kolekciju knjižničnog materijala koji tretira određenu problematiku i čini cjelinu.80

Ovisno o tipu knjižnice, odnosno ustanove u čijem je sastavu knjižnica, te strukturi i

zahtjevima korisnika, odnosno njihovim potrebama, fond može biti općenit ili uže usmjeren

na određenu znanstvenu, umjetničku ili stručnu oblast.

Ono što je izuzetno značajno za fond svake knjižnice jest da je potrebno

kontinuirano vršiti dopunjavanje i obnavljanje fonda, te izlučivanje zastarjele, neupotrebljive

i nerelevantne građe. Ovo je posebice bitno za dio fonda koji sadrži znanstvene priručnike i

referentnu zbirku koja sadrži znanstvene informacije, s obzirom da se znanstvene

informacije, uslijed istraživačkoga rada, kontinuirano mijenjaju, nadopunjuju i nadograđuju.

Financiranje nabave građe ovisi o tipu knjižnice. Vrlo je bitno osigurati kontinuirani

priliv financijskih sredstava namijenjenih za nabavu, kako bi se građa mogla neometano

osuvremenjivati i nadopunjavati. No, građu se ne treba nabavljati nepromišljeno. U tu svrhu

78

Kodrič-Dačić, Eva. Uvod v izgradnjo knjižničnih zbirk. // Knjižnica 51, 1(2007), str. 90. http://www.dlib.si/v2/StreamFile.aspx?URN=URN:NBN:SI:doc-6KI87JSY&id=5f66e51c-e3fd-4883-b3c1-d63d9a84af0e&type=PDF (Pristup: 11.09.2010.) 79

Usp. Jokanović, Vladimir… [et al.]. Nav. dj., str. 35. 80

Usp. Isto, str. 202.

29

je poželjno izraditi smjernice za nabavu građe, odnosno osmisliti nabavnu politiku kojom će

se predvidjeti što je uistinu potrebno nabaviti, ponovno polazeći od potreba korisnika.

„Pod nabavnom politikom se podrazumijeva princip planiranja nabave u skladu sa strukturom korisnika i postavljenim zadacima.“81

Pri kupnji, ili nekom drugom obliku nabave nove građe, vrlo je bitna selekcija. To je

proces donošenja odluke o tome koje će se publikacije pridodati fondu i u kojem broju

primjeraka.82 Knjižničar, ili djelatnik knjižnice koji radi na nabavi, mora pri selekciji voditi

računa o nizu detalja, kako bi ishod nabave bio što povoljniji po knjižnicu, kako materijalnom

i sadržajnom kvalitetom nabavljene građe, tako i njezinom cijenom. Clayton i Gorman83

navode sljedeće kriterije za selekciju: ažurnost izvora, dostupnost po razumnoj cijeni,

odgovarajuća akademska ili intelektualna razina, mjerodavnost i pouzdanost, usklađenost s

namjenom knjižnice. Isti autori tvrde da izbor, odnosno selekcija u školskoj knjižnici, s

obzirom na broj predmeta i oblike građe, predstavljaju složen posao koji zahtijeva dosta

vremena, a o kojem često konačnu odluku donose ravnatelji škola.84 M. Pastine smatra da

selekcija i dalje mora biti primarna uloga odjela koji se bavi razvitkom fonda.85

„Cilj nabavne politike je zadovoljenje različitih potreba velikog broja korisnika. … Predmet nabavne politike jesu fondovi, i to kako formiranje novih, tako i popunjavanje postojećih.“86

Izgradnja fonda u školskoj knjižnici jest, pored nekih zajedničkih čimbenika za sve vrste

knjižnica, u mnogome specifična u odnosu na ostale vrste knjižnica. Fond školske knjižnice

prije svega mora zadovoljiti obrazovne (informacijske) potrebe učenika i djelatnika škole,

posebice nastavnog osoblja, odnosno biti u službi nastavnoga plana i programa, a potom

služiti za razonodu, gdje teži zadovoljavanju osobnih potreba svojih korisnika, odnosno gdje

ima i odgojnu ulogu.

81

Perunović, Nevenka. Principi nabavne politike u bibliotekama. Beograd: Zadužbina Andrejević, 1997., str. 13. 82

Usp. Isto, str. 15. 83

Usp. Clayton, Peter; Gorman, Gary Eugene. Nav. dj., str. 104. 84

Isto, str. 107. 85

Usp. Pastine, Maureen (ured.). Collection Development: Past and Future. New York: London: The Haworth Press Inc., 1996., str. 4-5. 86

Perunović, Nevenka. Nav. dj., str. 13.

30

3.2.1. Specifičnosti nabave u školskoj knjižnici

„Nabava je proces osiguravanja adekvatnih izvora informacija, odnosno onih izvora koji će odgovarati nastavnim i istraživačkim potrebama korisnika u skladu s definiranom nabavnom politikom.“87

Jokanović88 najjednostavnije definira nabavu kao način popunjavanja knjižničnih fondova.

Ona je uvjetovana tipom knjižnice, strukturom postojećeg fonda, potrebama društvene

sredine, odnosno korisnika knjižnice. U pojedinim knjižnicama postoje posebni stručni odjeli

koji se bave nabavom građe, dok su ovi poslovi u školskoj knjižnici prepušteni na brigu

jednom djelatniku.

Školska knjižnica je knjižnica u sastavu veće ustanove, osnovne ili srednje škole, te je

njezino djelovanje u potpunosti podređeno odgojno-obrazovnim potrebama škole. Ona

obično nema redoviti priliv financijskih sredstava, tako da se za ista knjižničar mora jako

boriti, u čemu ponekad nailazi na velike poteškoće zbog nerazumijevanja okoline (kolektiva)

za potrebe i značaj knjižnice u školskom okružju. Školski knjižničar u nabavi mora uglavnom

biti racionalan, jer nabava zahtijeva veće novčane izdatke, a sredstva namijenjena za ovaj

segment djelatnosti školske knjižnice obično nisu dostatna.89

„Svojom sposobnošću obrazlaganja, uvjeravanja, strpljenjem i opetovanim zahtijevanjem – jednom riječju, umješnošću zagovaranja – knjižničar treba istaknuti ulogu knjižnice i ravnomjeran i konstantan razvoj njenih zbirki kao ključnu ulogu u ispunjavanju odgojnih i obrazovnih zadaća škole.“90

Školska je knjižnica potpora nastavnom procesu i uz njenu se pomoć stječu znanja koja će

učenici primjenjivati i tijekom daljeg školovanja, a pored navedenog, ima i veliku ulogu u

razvoju ljubavi prema čitanju i knjizi, razvoju čitalačkih sposobnosti, kritičkoga mišljenja i

sposobnosti estetskog procjenjivanja. Što će se nabavljati ovisi prije svega o nastavnom

programu, a potom o interesovanjima korisnika.

87

Perunović, Nevenka. Nav. dj., str. 13. 88


Skupina gorenjskih knjižničark. Oblikovanje knjižničnega fonda in nabavna politika v šolskih knjižnicah. // Knjižnica 29, 2-3(1985), str. 173. 90

Đokanović, Dušanka. Nav. dj., str. 3.

31

Nabavna politika je definirana Standardom za školske knjižnice, te Nastavnim

planom i programom škole. Jokanović91 je definira kao planiranje nabave publikacija za

određenu knjižnicu ili mrežu srodnih knjižnica.

„Nužno je poznavati nabavnu politiku knjižnice, njene zbirke, postupke obrade građe, te podatke o sredstvima za nabavu.“92

U nekim školama knjižničari izrađuju i Smjernice za nabavu građe, što bi svakako

trebalo biti praksa, a pri njihovoj se izradi treba svakako povoditi IFLA-inim i UNESCO-ovim

smjernicama za školske knjižnice. Majda Steinbuch93 navodi da je potrebno napraviti plan

razvoja zbirke koji sadrži analizu školskoga okružja, izbor građe, nabavu i vrednovanje. O

važnosti smjernica govori i Eva Kodrič-Dačić,94 koja smatra da je potrebno imati dokument

koji definira nabavnu politiku knjižnice.

Veličina zbirke ne jamči i kvalitetu i ekonomičnost zbirke. No, niti najbolji knjižnični

prostori, niti najbolje metode i oblici rada, ne mogu zadovoljiti korisnike, ako je knjižnični

fond manjkav i nepravilno izabran.95 Razvitak zbirke je sistematičan proces koji vodi školski

knjižničar. Skupina gorenjskih knjižničarki navodi da se nabava svrstava u stručno-

organizacijske djelatnosti školske knjižnice.96 Isti autori dalje navode da se razlikuje nabava u

osnovnoj od one u srednjoj školi, tako što je nabava u osnovnoj školi općenita, a ona u

srednjoj kao usmjerena.97

91


Kodrič-Dačić, Eva. Nav. dj., str. 98. 93

Usp. Steinbuch, Majda. Razvoj in vrednotenje knjižnične zbirke v srednjošolski knjižnici. // Knjižnica 39, 3(1995), str. 171-185. 94

Usp. Kodrič-Dačić, Eva. Nav. dj., str. 98. 95

Usp. Skupina gorenjskih knjižničark. Nav. dj., str. 174. 96



32

3.2.2. Kriteriji, načini nabave i izvori sredstava

Svojom djelatnošću školska knjižnica nosi veliku odgovornost za razvoj književnih interesa,

navika i ukusa. S obzirom da se prvim dolaskom u školsku knjižnicu mnogi učenici uopće prvi

put susreću s knjižnicom, vrlo je bitno voditi računa o tome što se korisnicima nudi, a to

svakako moraju biti djela koja posjeduju visoku književno-umjetničku i moralnu vrijednost,

koja imaju odgojnu ulogu i koja su prilagođena stupnju njihova intelektualnoga,

emocionalnog, socijalnog i estetskog razvitka. Građa se, dakle, mora birati s obzirom na dob,

intelektualne sposobnosti i interes učenika.98

„Pri nabavi se vodi računa o listi prioriteta, s obzirom na ciljeve i zadatke obrazovanja i materijalne mogućnosti škole. Da se zadovolje potrebe raznorodnosti nastavno-odgojnih oblasti, da se pokrije broj predmeta, da se zadovolji različitost građe pokrivene jednim programom i da se zadovolje želje nastavnog osoblja i zahtjevi učenika, neophodna je velika opreznost za nabavu.“99

Pri izboru građe za učenike bitno je povesti računa o kvaliteti sadržaja, točnosti informacija,

ali i o kvalitetnoj likovnoj opremi i ilustracijama, kvalitetnom tisku, uvezu i papiru. Vrlo je

bitno da su slova dovoljno velika kako se čitatelji ne bi naprezali i tako potencijalno oštetili

vid. Beletristika je učenicima nižih razreda posebice zanimljiva u obliku slikovnica, iako i

stariji učenici obično preferiraju ilustrirana u odnosu na izdanja bez ilustracija. Učenike

najčešće zanimaju različiti prirodni procesi i pojave koje ih okružuju ili o kojima su se

informirali preko medija, te žele proširiti i produbiti svoja saznanja. Nešto rjeđe se

interesiraju za društvene procese i pojave, no potrebno je svakako skrenuti im pozornost i na

njih, posebice na probleme bolesti ovisnosti, te literaturu koja potiče multikulturalnost i

tolerantnost. Ukoliko škola posjeduje dostatna financijska sredstva i stoga ima mogućnost

uključiti svoje korisnike – učenike i učitelje – u proces nabave građe, vrlo je bitno učiniti tako,

odnosno istražiti potrebe korisnika i potom pribaviti onu građu za koju su korisnici iskazali

zanimanje.

98

Usp. Skupina gorenjskih knjižničark. Nav. dj., str. 172. 99

Šuljagić, Radmila. Školska medijateka. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1984., str. 54.

33

Pored kvalitetne likovne i materijalne opreme, pri izboru lektirne građe potrebno je

dati prednost onoj građi koja je dobro metodički obrađena. Takva građa sadrži metodičke

upute koje će pripomoći učeniku pri savladavanju i razumijevanju čitanoga djela. Kvalitetu

građe svakako podižu i dodaci koji se nalaze uz tekst, kao što su kazala, biografija autora,

rječnici nepoznatih riječi i pojmova i slično. No, broj stranica i format knjige kod učenika

često presude kada je u pitanju ukus, i bez obzira na sadržaj djela. Učenici će prije izabrati

izdanje koje je manjega formata i broja stranica, bez obzira što se u različitim izdanjima

nalazi ista količina teksta koji je potrebno pročitati.

Naglasak u nabavi građe uvijek treba staviti na ona djela koja knjižnica posjeduje u

malom broju primjeraka ili ih uopće ne posjeduje, a potrebna su. No, i tu se mora obratiti

pozornost na veličinu odjela, odnosno razreda za koje se naručuje dotična građa, ali i na broj

primjeraka koji već posjedujemo. Ukoliko su postojeći primjerci oštećeni ili zastarjeli,

potrebno ih je što prije zamijeniti novima. Zastarjelost podrazumijeva zastarjeli prijevod,

pojmove i interpretacije, te je takve primjerke potrebno zamijeniti suvremenim prijevodima,

kako pri čitanju i obradi građe stari pojmovi koji više nisu dio standardnoga jezika kod

učenika ne bi izazivali zabunu i nesigurnost.

Građa se u školskoj knjižnici može nabaviti kupnjom, razmjenom i darivanjem, dok

je obvezni primjerak vid nabave koji nije tipičan za školske knjižnice. Ipak, građa se u ovom

tipu knjižnica najčešće nabavlja kupnjom, jer je to najbolji način da se nabavi uistinu ono što

je potrebno i što će zadovoljiti potrebe korisnika. Kupnju je najčešće najpovoljnije obaviti

izravno kod izdavača i nakladnika, s obzirom da se na taj način mogu ostvariti najveći

popusti. Kupnjom kod akvizitera će se vjerojatno izgubiti mogućnost ozbiljnijega popusta, s

obzirom da uključivanje posrednika poskupljuje knjigu, dok će se najčešće ispostaviti da je

kupnja u knjižarama najmanje isplativa i da je treba primjenjivati samo u slučajevima kada

prva dva načina nisu ostvariva. Ekonomična nabava jest i kupovanje knjiga na sajmu knjiga,

no ovaj je način nabave dostupan i isplativ školama koje se nalaze u blizini održavanja sajma.

Školske će knjižnice rijetko nabavu građe vršiti u antikvarijatima, s obzirom da je kvaliteta,

odnosno materijalno stanje takve građe upitno.

34

Primitak oglednog primjerka je odličan način da se njegovim pregledom ustvrdi

zadovoljava li on kriterije koje knjižničar postavlja pri nabavi. No, nedostatak je što vraćanje

oglednoga primjerka iziskuje dodatne troškove, ukoliko škola ipak odluči ne kupiti dotično

djelo. Pretplatom se uglavnom nabavljaju serijske publikacije. Kupnja automatom školskoj se

knjižnici ne isplati jer realno ne postoji potreba za nabavom svakog primjerka građe koju

objavi određeni nakladnik.

Dar je čest oblik nabave u školskoj knjižnici, a može biti izazvani ili slučajni. Darovi

dolaze od različitih udruga, ustanova i pojedinaca, od ministarstava, županije, općine,

nakladnika i izdavača, do pojedinaca, lokalnih književnika, učenika škole, roditelja,

stanovnika mjesta u kojem se škola nalazi i slično. Prednost darivanja jest u tome što se

velika količina građe može nabaviti potpuno besplatno. Nedostatak je što je vrlo vjerojatno

da nam veliki dio poklonjene građe ne može koristiti. Takve, neželjene darove, potrebno je

uljudno odbiti, uz prijedlog za darivanje drugoj školi ili knjižnici kojoj bi to bilo potrebnije.

Slučajno darivanu građu potrebno je pregledati, ustvrditi njeno fizičko stanje,

kvalitetu sadržaja, broj primjeraka te građe koje knjižnica već posjeduje i potom ocijeniti je li

nam takva građa prihvatljiva.

Otkup je do prije nekoliko godina bio vrlo aktualan način besplatne nabave građe.

Radilo se najčešće o lektirnoj i nešto referentne građe koju su od nakladnika otkupljivala

ministarstva ili županijski uredi za prosvjetu. Na taj su način u školu pristizale ogromne

količine građe, među kojom je bilo i dosta nepotrebne, nekorisne građe. Stoga se ispostavilo

da su mnogo praktičnije novčane donacije umjesto otkupa, jer na taj način knjižnica može

pribaviti ono što je realno potrebno.

Razmjena je vid nabave koji može dati izuzetno kvalitetne ishode. Pri razmjeni

selekcija dolazi do punog izražaja, jer knjižničar ima mogućnost očistiti fond od duplikata za

koje je možebitno zainteresirana druga knjižnica, a od nje dobiti, pak, građu koja je potrebna

njegovoj knjižnici. Razmjena se najčešće obavlja sa školama višeg ili nižeg stupnja jer je veća

mogućnost da takve škole posjeduju građu za razmjenu u odnosu na škole iste razine.

35

Razmjena se može vršiti i s matičnim knjižnicama, središnjim knjižnicama nacionalnih

manjina i drugim ustanovama.

Popunjavanje fonda primjercima vlastitih izdanja nije učestalo u školskim

knjižnicama. Vlastita su izdanja obično školski listovi ili časopisi, te monografije o mjestu u

kojem se škola nalazi, ili o povijesti školstva u tom mjestu, a poneke škole izdaju i svoje

godišnjake, zbirke književnih tekstova svojih učenika i slično.

IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za nabavu građe nalažu da bi financiranje nabave

građe i opreme u školskim knjižnicama moralo biti redovito i dostatno, a proračun školske

knjižnice bi morao biti najmanje pet posto predviđenih troškova sustava po učeniku.100 No,

situacija u praksi je sasvim drukčija. Do prije nekoliko godina školske su knjižnice na godišnjoj

razini od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dobivale određena sredstva za nabavu

građe. Po stupanju na snagu novih zakona, standarda i pravilnika, donacija ovih sredstava je

prekinuta, tako da se nabava građe u školskim knjižnicama mogla osloniti isključivo na

redoviti priliv sredstava u proračun škole. Iako ni ondašnja sredstva nisu mogla zadovoljiti

sve potrebe školske knjižnice za nabavom građe, odnosno popunjavanjem fonda, navedena

su sredstva barem donekle pomagala u nabavi. Ukidanjem tih sredstava situacija se mijenja i

nabava postaje otežana.

3.2.3. Izgradnja i upravljanje fondom

„Upravljanje fondom je vrlo širok pojam i obuhvaća niz radnji koje definiraju fond od kreiranja nabave do trenutka usluživanja korisnika. … To je sustavno planiranje i kreiranje nabave pri čemu se uzimaju u obzir potrebe članova knjižnice.“101

Upravljanje fondom obuhvaća: obogaćivanje fonda, biranje, nabavu, osiguravanje

pristupa, održavanje, vrednovanje, očuvanje, plijevljenje.102 Izgradnja knjižničnoga fonda vrlo

100

Saetre, Tove Pemmer; Willars, Glenys. Nav. dj., str. 15. 101

Usp. Racković, Jasmina. Upravljanje fondovima u teoriji i praksi. // Pančevačko čitalište 3, 5(2004), str. 69. http://www.citaliste.com/casopis/pdf/Citaliste_br5.pdf (Pristup: 03.09.2010.)

36

je ozbiljna, odgovorna i dugotrajna aktivnost. To je važna zadaća svake školske knjižnice, jer

je dobar knjižnični fond preduvjet kvalitetne usluge svake knjižnice.103 Knjižnični fond školske

knjižnice je, prije svega, podređen Nastavnom planu i programu škole i odgojno-obrazovnim

potrebama koje iz njega proizlaze, a koje najprije moraju biti zadovoljene.

„Podjela fonda u osnovnoj školi na fond za učenike i fond za nastavnike sastavni je dio odgojnoga procesa i potreba jedne i druge skupine korisnika.“104

Ova se konstatacija ne odnosi i na srednje škole, gdje je knjižnični fond jedinstven. On, dakle,

najprije sadrži lektirne naslove namijenjene učenicima, referentnu građu, pedagoško-

psihološku, didaktičko-metodičku i stručnu literaturu namijenjenu učiteljima, a zatim stručnu

i građu zabavnoga tipa za slobodno, neobvezno korištenje.

„Knjiga je najrasprostranjeniji oblik publikacije u knjižnici.“105

Tiskane publikacije čine najveći dio fonda školske knjižnice. Među njima, veći je postotak

monografskih u odnosu na serijske publikacije. No, pored navedenog, školska bi knjižnica

trebala posjedovati i multimedijsku građu, što se odnosi na DVD-e, CD-ROM-ove, video i

audio kazete koji sadrže glazbene, glasovne i video zapise, te obrazovne programe i aplikacije

koje potpomažu nastavu i učenje, zatim one čiji su sadržaji namijenjeni zabavi i razonodi, kao

što su animirani i dječji filmovi, popularnu glazbu i slično. U školskoj se knjižnici ponegdje još

mogu pronaći i magnetofonske vrpce i ploče, koje su odavno izašle iz uporabe. Iz uporabe

polako izlaze i VHS i audio kazete, koje je sve skupa poželjno zamijeniti za suvremene medije,

ukoliko za to postoje mogućnosti. Elektronička građa je novi oblik prijenosa i pohrane

informacija, pa bi bilo poželjno da školska knjižnica posjeduje i primjerke građe u

elektronskom obliku. Didaktičke igre također bi trebale biti sastavni dio fonda.

Među prvim zadaćama knjižnice pri izgradnji fonda jest definiranje potreba njezinih

korisnika. U školskoj knjižnici to su učenici, nastavno osoblje i stručni suradnici. Školski

knjižničar mora biti dobro upoznat s nastavnim planom i programom škole, programom

102

Usp. Clayton, Peter; Gorman, Gary Eugene. Nav. dj., str. 7. 103

Usp. Kekanović, Aleksandar. Nav. dj., str. 3. 104

Župan, Vesna. Marketing u bibliotekama. Beograd: Svet knjige, 2001., str. 122-123. 105

Perunović, Nevenka. Nav. dj., str. 21.

37

struke, planiranim projektima, izvannastavnim aktivnostima i osobnim potrebama svojih

korisnika. Nakon definiranja potreba korisnika, potrebno je donijeti smjernice za izgradnju

fonda. One su vrlo bitan dokument jer im je svrha jasno predočiti ciljeve izgradnje fonda i

pomagati knjižničaru u svakodnevnom radu. Pri izradi smjernica se moraju uzeti u obzir

godišnji makroplan rada škole, makroplan školske knjižnice, kao i makroplanovi nastavnoga

osoblja i ostalih stručnih suradnika.

Prema Standardu za školske knjižnice,106 koji ponajviše zbog nedostatka financijskih

sredstava mnoge škole ne zadovoljavaju, fond bi trebao sadržavati sljedeće:

- obveznu lektiru iz hrvatskoga jezika, kao i lektiru na jeziku nacionalne manjine,

ako se u školi izvodi nastava na jeziku te manjine;

- ostalu knjižničnu građu koja podupire struku;

- literaturu na stranim jezicima koji se uče u školi;

- referentnu zbirku;

- znanstveno-popularnu i stručnu literaturu za sva nastavna područja;

- zbirke građe koje knjižnica sama stvara;

- literaturu iz pedagogije, metodike, psihologije, sociologije, te knjižničarstva i

informatike

- stručne, znanstveno-popularne i pedagoške časopise, te časopise i listove za

djecu i mladež.

Pitanje selekcije građe u školskoj knjižnici izuzetno je bitno. Građa koja se nabavlja mora

zadovoljiti mnoge kriterije, među kojima su primjerenost sadržaja uzrastu korisnika i

njihovim potrebama i interesovanjima, novost, relevantnost, uređenost teksta, materijalnu

opremljenost i estetske značajke. Ukoliko u knjižnici postoji slična dotrajala građa, selekcijom

se moraju obuhvatiti i naslovi koji će zamijeniti postojeću građu. Bez obzira na specifičnosti

školske knjižnice, preporučljivo je pri selekciji građe voditi se tzv. Gardnerovim kriterijima.107

106

Usp. Standard za školske knjižnice. Nav. dj. 107 Usp. Gardner, Richard. Library Collections: Theri origin, selection, and development. New York: McGraw Hill,

1981., str. 185-186.

38

U školsku knjižnicu vrlo učestalo pristižu ponude nakladnika u vidu kataloga,

prospekata, brošura, gdje su posebice istaknuti naslovi koji su trenutačno na popustu. No,

kako je već rečeno, najbolji uvid u stvarnu vrijednost izdanja koje se namjerava nabaviti

postiže se uvidom u dotično izdanje. Školski se knjižničar po tom pitanju može konzultirati s

lokalnom narodnom knjižnicom ili knjižarama. Odličan izvor informacija o publikacijama

mogu biti i mrežne stranice nakladnika, kao i OPAC-i, CIP bilten, tekuće bibliografije,

razmjena mišljenja i iskustava s drugim školskim knjižničarima, virtualni razgovor s drugim

knjižničarima na različitim Forumima, aktualne diskusijske liste i slično.

Postupci nabave obuhvaćaju predakcesiju, akcesiju, knjigovodstvene i

računovodstvene postupke.108

Tijekom predakcesije se zaprimaju zahtjevi za narudžbe i potom razvrstavaju,

provjerava se postoji li već željena građa u knjižnici i u koliko primjeraka, razmatra se ponuda

istih naslova od različitih nakladnika i bira se ona koja je ekonomičnija. Potom se izrađuje

narudžba koja treba sadržati podatke o naručitelju, dobavljaču i publikaciji (autor, naslov,

broj primjeraka, cijena). Narudžba se, potom, šalje, uz prethodnu izradu sigurnosne kopije

narudžbe.

Tijekom akcesije se zaprima nabavljena građa, nakon čega slijedi njezino

razvrstavanje. Slijedi usporedba predakcesijskih lista s računima. U slučaju nepodudaranja

podataka, potrebno je izvršiti reklamaciju. Ukoliko nema potrebe za reklamacijom, građa se

prosljeđuje na obradu.

U školskom okružju računovodstvene i knjigovodstvene postupke obavlja

računopolagatelj. Knjižničar, nakon primitka građe, odnosno predakcesijskih i akcesijskih

postupaka, račune i ostalu dokumentaciju dostavlja računopolagatelju koji navedeno dalje

obrađuje i izvršava plaćanje računa.

Ukoliko bi se građa kontinuirano nabavljala, bez ikakvih drugih akcija, u određenom

trenutku za novopristiglu građu više ne bi bilo mjesta na policama. Stoga je povremeno

108

Ovo su općepoznati postupci koji se primjenjuju u svakoj knjižnici.

39

potrebno vršiti pročišćavanje fonda. Prilikom pročišćavanja se izdvaja građa koja je postala

neupotrebljiva zbog zastarjelosti, fizičkoga oštećenja, sadržajne ili jezične neadekvatnosti i sl.

Izdvajaju se i dubleti, rijetko tražena i korištena građa, prekinuti nizovi i neželjeni darovi.

Pročišćavanje se obavlja po potrebi ili tijekom revizije, a odstranjena građa se može smjestiti

u za to posebno određena spremišta, ili s njom može postupiti sukladno Pravilniku o otpisu i

reviziji knjižnične građe. 109

„Pročišćavanje fonda smanjuje kvantitetu, ali poboljšava kvalitetu fonda, štedi se dragocjeni prostor, a poslovanje postaje puno ekonomičnije.“110

Pored pročišćavanja, potrebno je povremeno provesti i vrednovanje fonda. Ono se može

provoditi putem određenih statističkih i usporednih metoda, a često i ispitivanjem korisnika,

najčešće provođenjem ankete, čiji rezultati mogu biti odlični pokazatelji zadovoljstva

korisnika uslugama i fondom knjižnice. Vrednovanje je izuzetno važno, jer se na taj način

ustvrđuju nedostaci u poslovanju, ali i mogućnosti za efikasno otklanjanje pogrešaka u radu.

3.2.4. Knjižnične zbirke

Izgradnja zbirki u školskim knjižnicama donekle je specifična u odnosu na istu zadaću u

narodnim i drugim knjižnicama. Ovisno o fondu kojim raspolaže školska knjižnica, unutar

njega se može izgraditi i voditi nekoliko knjižničnih zbirki. Pozornost uvijek treba obratiti na

činjenicu da sve zbirke prvenstveno moraju biti u službi Nastavnog plana i programa.

Izgradnja zbirki je određena Zakonom o knjižnicama, Standardom za školske knjižnice, te

Pravilnikom o radu školske knjižnice. Dominirajuća zbirka svakako je zbirka lektirnih naslova,

te referentna i zbirka namijenjena nastavnom osoblju i stručnim suradnicima. Sukladno

navedenim zakonskim aktima, ukoliko za to postoji mogućnost, potrebno je sustavno

izdvajati građu kojom će se izgrađivati i zavičajna zbirka. Ako knjižnica posjeduje primjerke

109

Usp. Pravilnik o otpisu i reviziji knjižnične građe, 21.02.2002. // Narodne novine 21/2002. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308262.html (Pristup: 12.01.2011.) 110

Đokanović, Dušanka. Nav. dj., str. 17.

40

starijih izdanja od posebne vrijednosti, preporučljivo je izgrađivati i zbirku u kojoj će biti

smještena takva izdanja. Pored svega navedenog, i u odgojno-obrazovnom procesu, kao i u

slobodnom vremenu, za korisnike je veoma značajna i zbirka serijskih publikacija.

Uobičajeno je da se u školskim knjižnicama fond općenito dijeli na učenički i

nastavnički. No, pri takvoj je podjeli potrebno biti oprezan i ona ne bi trebala biti sasvim

stroga. U učeničkom se fondu nalazi lektirna, kao i referentna i sva druga građa namijenjena

učenicima. U nastavničkom se fonu nalazi referentna i stručna građa namijenjena

prvenstveno učiteljima i stručnim suradnicima. No, nije isključeno da se i učitelji mogu

interesirati za pojedine lektirne naslove, odnosno izdanja namijenjena prvenstveno

učenicima.

Prema Standardu za školske knjižnice111 preporučuje se da fond školske knjižnice ne

broji manje od 2.500 knjiga, te najmanje 15 časopisa i listova. Isto tako, Standard nalaže da je

najmanji broj knjiga po učeniku 10 u knjižnici osnovne, te 12 u knjižnici srednje škole, dok je

najmanji broj jedinica AV građe 0,5 po učeniku i učitelju, odnosno nastavniku i stručnom

suradniku. U knjižnicama osnovnih škola šezdeset posto knjižne građe trebaju činiti lektirni

naslovi, dok preostalih četrdeset posto čini stručna literatura i ostale knjige. U

srednjoškolskoj knjižnici ovaj je omjer pola-pola.

Lektirna bi građa, dakle, trebala dominirati knjižničnim fondom. Nastavni plan i

program za osnovnu školu112 propisuje broj lektirnih naslova koje je u nastavi hrvatskoga

jezika potrebno pročitati u svakom pojedinom razredu. Za svaki je razred ponuđeno više

naslova nego što je potrebno pročitati, s posebnim naglaskom na naslove koji su obavezni. S

povećanjem dobi učenika, sukcesivno raste i obavezni broj pročitanih lektirnih naslova. U

školama gdje se nastava odvija na nekom manjinskom jeziku su nastavnim planovima i

programima za materinski jezik svake manjine propisani i lektirni naslovi u nastavi

manjinskog jezika koje je potrebno pročitati, a radi se književnim djelima pripadnika manjine

o kojoj se govori. Pri izboru lektirne građe učitelj mora voditi računa o dostupnosti građe,

111

Usp. Standard za školske knjižnice. Nav. dj. 112

Usp. Vican, Dijana; Milanović Litre, Ivan (ured.). Nav. dj.

41

odnosno broju primjeraka koje školska knjižnica posjeduje, kao i interesima svojih učenika. O

izabranim djelima svakako se mora konzultirati i sa školskim knjižničarom. Za mlađi je uzrast

potrebno nabaviti najmanje sedamdeset pet posto primjeraka u odnosu na broj učenika u

odjelu, s obzirom da im najčešće treba više vremena da pročitaju knjigu, dok je za starije

učenike dovoljno pribaviti i 50% primjeraka u odnosu na broj učenika.113

Osim obavezne lektire, u školskoj je knjižnici potrebno posjedovati i bogatu zbirku

beletristike namijenjene slobodnom čitanju. Građu za slobodno čitanje preporučljivo je

nabavljati sukladno financijskim i prostornim mogućnostima škole i knjižnice, a svakako uz

razgovor s učenicima i prikupljanje informacija o naslovima koji ih interesiraju. Potrebno je

učestalo obavljati neformalne razgovore s učenicima o njihovim interesovanjima za građu za

slobodno čitanje, a potrebno je naviknuti učenike da i sami predlažu nabavu djela koje bi

željeli čitati. Knjižnica vrlo učestalo posjećuju najmlađi učenici kojima listanje i posuđivanje

slikovnica predstavlja veliko zadovoljstvo. Stoga je potrebno u zbirku za slobodno čitanje

uvrstiti i što više slikovnica.

Zbirka znanstveno-popularne literature učenicima koristi kako u redovitoj nastavi,

pri izradi projekata, pisanju referata i slično, tako i u slobodno vrijeme. Ponekad učenici žele

nešto više saznati o temi koju su proučavali u redovitoj nastavi ili o kojoj su čuli ponešto u

svomu okruženju, odnosno o temi koja je iz nekog razloga predmet njihove zainteresiranosti.

U tim situacijama knjižničar treba učeniku ponuditi adekvatnu literatu, ili ga uputiti na druge

izvore, ukoliko knjižnica ne posjeduje traženo.

Izgradnja referentne zbirke jest izuzetno ozbiljan posao koji treba raditi promišljeno.

Građa koju obuhvaća referentna zbirka često je izuzetno skupa, pa je stoga nužan pažljiv

odabir. Vrlo je bitno paziti da se nabavlja relevantna literatura koja sadrži svježe i točne

znanstvene informacije. Djela koja se nalaze u referentnoj zbirci trebala bi biti svestrana i

sveobuhvatna. Tu se trebaju naći opće, specijalne, ali i dječje enciklopedije, leksikoni sa

područja različitih prirodnih i društvenih znanosti, rječnici i pravopisni priručnici, povijesni i

113

Usp. Đokanović, Dušanka. Nav. dj., str. 18.

42

geografski atlasi i slično. U knjižnicama srednjih škola u referentnoj zbirci moraju biti

podjednako zastupljene sve oblasti koje se u dotičnoj školi izučavaju.

Izgradnja zbirke serijskih publikacija, pored toga što je neophodna, i zakonskim je

aktima navedena kao obvezna. U školsku knjižnicu, posebice početkom školske godine,

pristižu ponude za različite časopise. Školska bi knjižnica trebala biti pretplaćena na

znanstveno-popularne, dječje i stručne časopise koji će zadovoljavati Nastavni plan i

program, ali i one koje će korisnici čitati u slobodno vrijeme. Srednjoškolska knjižnica bi

nabavom stručnih časopisa, slično kao i u nabavi referentne građe, morala podjednako

pokriti sve izučavana područja ljudskoga znanja relevantna za Nastavni plan i program škole.

Prije nego se škola pretplati na neki časopis, potrebno je procijeniti je li on uistinu školi

potreban, jesu li informacije koje objavljuje relevantne za odgojno-obrazovni proces u

pojedinoj školi i kakva je cijena časopisa u odnosu na sadržaj koji nudi. O tomu se

međusobno moraju konzultirati ravnatelj, stručni suradnici i nastavnici.

Zbirka stručne literature, namijenjene učiteljima i stručnim suradnicima, treba

sadržati pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku literaturu, kao i sveučilišne udžbenike

iz svih stručnih područja zastupljenih u školi. U njoj se nalaze primjerci stručnih izdanja koja

pomažu učiteljima i stručnim suradnicima u poboljšanju rada i efikasnijem vođenju

nastavnoga procesa, realiziranju izvannastavnih aktivnosti, rješavanju problema i stručnom

usavršavanju, te doprinose cjeloživotnom učenju i napredovanju u struci. I stručnu je

literaturu potrebno nabavljati planski i u dogovoru s učiteljima i stručnim suradnicima.

Novi mediji su najsuvremeniji izvor znanja i sredstvo za brži, raznovrsniji i efikasniji

način učenja.114 Audiovizualna i multimedijska je građa suvremen način prijenosa

informacija. Jedna od najbitnijih odlika multimedijske građe jest interaktivnost pa je tako

podjednako zanimljiva za korištenje i učenicima i učiteljima. Iako audio i video kazete polako

izlaze iz uporabe, nakon već odavno napuštenih magnetofonskih vrpca, dijafilmova i

gramofonskih ploča, još uvijek se može naći u školskim knjižnicama. No, i ta građa se sve

114

Usp. Đokanović, Dušanka. Nav. dj., str. 24.

43

češće zamjenjuje praktičnijim DVD medijima, audio CD-ima i CD-ROM-ima. Dio ove građe

nabavlja se kupnjom, a postoji mogućnost nabave dijela građe i darom.

Zadaća je svake pa i školske knjižnice da izgrađuje zavičajnu zbirku. U njoj se treba

naći sva knjižnična građa objavljena u zavičaju, ona građa koju su objavili autori potekli iz

zavičaja, te sva građa koja govori o zavičaju u kojem se knjižnica nalazi. Ne postoji točno

određena definicija zavičaja, pa svaka knjižnica sama određuje okvirne granice zavičaja,

odnosno područje koje sa kojeg ili o kojem će izdvajati građu za izgradnju zavičajne zbirke.

Prioritet ima mjesto u kojem se škola nalazi i njegovi stanovnici – književnici, umjetnici,

znanstvenici i drugi, a potom i njegova šira okolica, bez obzira radi li se o geografski

preciziranom području ili ne. Ova zbirka u odnosu na zbirku lektirne građe nije prioritet

ukoliko knjižnica ne posjeduje dostatna financijska sredstva i prostorne mogućnosti, no

poželjno je povremeno izdvajati građu za zavičajnu zbirku, bez obzira na njezinu konačnu

veličinu. Ova se zbirka izgrađuje kontinuirano tijekom cijele školske godine, a nije nužno

namjenski izdvajati financijska sredstva za nabavu građe za njenu izgradnju. Također, svaku

građu koja u knjižnicu pristigne kupnjom, kao dar ili na neki drugi način, a smatra se

zavičajnom građom, preporuča se smjestiti u zavičajnu zbirku.

Društvene i didaktičke su igre obvezna građa u školskoj knjižnici. To mogu biti

didaktičke igre koje potiču umni i tjelesni razvitak učenika, ili pomažu učiteljima u nastavi, ali

i društvene igre različitog tipa namijenjene zabavi i razonodi. Učenici vrlo rado svoje

slobodno vrijeme provode u knjižnici zabavljajući se ovakvim igrama. Pri nabavi didaktičkih

igara potrebno je uvijek konzultirati se s nastavnim osobljem i stručnim suradnicima, dok je

poželjno da nabavi društvenih igara prethodi razgovor s učenicima, koji će pripomoći pri

izboru igara koje će se nabaviti. Za najmlađe učenike se mogu nabaviti i određene igračke

drukčijeg tipa, ukoliko za to pokažu zanimanje, a škola ima mogućnosti za nabavu. Društvene

i didaktičke igre imaju veliki značaj jer razvijaju različite društvene i intelektualne

kompetencije. One potpomažu emocionalni, razvitak spretnosti, preciznosti, inteligencije,

kreativnosti, ali i potiču među učenicima pravilne društvene odnose, suradnju, toleranciju.

44

Ostala neknjižna građa, kao što su razglednice, sitni tisak, plakati, planovi grada,

turistički prospekti i slično, nije nužna da se nabavlja. No, ukoliko nešto od navedenog netko

pokloni, ili na neki drugi način dođe u knjižnicu, potrebno ga je zadržati i pohraniti sukladno

propisima o čuvanju neknjižne građe.

3.3. Zaključno

Školske su knjižnice informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte škole. One

predstavljaju specifičan oblik knjižnica koji prvenstveno treba zadovoljiti potrebe odgojno-

obrazovnog procesa za izvorom informacija, razvijati informacijsku pismenost među svojim

korisnicima i poticati kod njih sklonost ka čitanju i knjizi. Školski je knjižničar kao stručni

suradnik u školi osoba na kojoj je najveća odgovornost za realiziranje navedenih zadaća.

Njegova je uloga u odgojno-obrazovnom procesu izuzetno važna i velika, ali često u nas

nedovoljno priznata, za razliku od mnogih zemalja Svijeta.

Djelatnost školskih knjižnica se uređuje pomoću nekoliko zakonskih akata, među

kojima su najznačajniji Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, Zakon o

knjižnicama, Standard za školske knjižnice, kao i IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske

knjižnice.

Pored odgojno-obrazovne, sastavni dio rada školske knjižnice je i stručna djelatnost.

Ona obuhvaća različite stručne poslove, među kojima je jedan od temeljnih, najvažnijih i

najopsežnijih izgradnja knjižničnih zbirki i upravljanje knjižničnim fondom. U upravljanju

fondom jedna je od najbitnijih činjenica da ga je potrebno sustavno i kontinuirano

pročišćavati, obnavljati i dopunjavati, sukladno predviđenim zakonskim aktima. Građa se u

školskoj knjižnici nabavlja kupnjom, razmjenom i darivanjem.

Pri izgradnji fonda vrlo je bitno voditi računa o relevantnosti nabavljene građe,

njezinoj fizičkoj kvaliteti, primjerenosti uzrastu korisnika i starosti informacija koje sadrži.

45

Lektirna građa dominira školskim knjižničnim fondom, no u njemu se trebaju naći i zbirke

referentne građe, stručne literature namijenjene nastavnicima, audio-vizualna i

multimedijska građa, zbirka serijskih publikacija koja obuhvaća znanstveno-popularne,

stručne i dječje časopise i novine, zatim slikovnice, beletristika i znanstveno-popularna

literatura za slobodno čitanje namijenjena svim korisnicima sukladno njihovom uzrastu i

interesima, didaktičke i zabavne igre, te zavičajna zbirka, ukoliko za njenu izgradnju postoje

mogućnosti.

Sva građa u školskoj se knjižnici mora nabavljati sustavno i planski, u skladu sa

potrebama nastave, dotičnim zakonskim aktima i interesovanjima korisnika, a sve to je

potrebno uskladiti s materijalnim i prostornim mogućnostima škole. Promišljenom i

dosljednom nabavnom politikom i uopće vođenjem knjižnice izgrađuje se fond koji će

zadovoljiti potrebe nastave, ali i svih korisnika, te bitno podići ugled i značaj školske

knjižnice.

46

4. Školovanje pripadnika manjina i upravljanje knjižnicom u

manjinskim školama

4.1. Obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju mogućnost da se, sukladno

Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, te Zakonu o

odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, obrazuju na svim razinama, od

predškolskog do visokoškolskog obrazovanja, na nekoliko načina. Prije svega, roditelji djece

koja započinju predškolsko obrazovanje, roditelji učenika osnovnih i srednjih škola odlučuju

hoće li njihovo dijete nastavu posve pratiti na hrvatskom jeziku, ili će, ukoliko se za to

ukazuju mogućnosti, uključiti dijete u odjele u kojima se nastava odvija po nekom od tri

modela, ili u posebnim oblicima nastave namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina, a

koji su propisani od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.115

Veliki broj roditelja pripadnika manjina se vrlo često odlučuje da svoje dijete, i pored

pružene mogućnosti, upiše ipak u odjel u kojem se nastava isključivo odvija na hrvatskom

jeziku. Najčešće je opravdanje da će se dijete lakše prilagoditi relativno homogenoj sredini,

te da njegova nacionalna pripadnost tako neće biti otežavajuća okolnost tijekom školovanja.

Radi se o asimilaciji, koja je sve češća pojava, kako u obitelji, tako i u široj društvenoj

zajednici. Pripadnici manjina su pod utjecajem medija uglavnom u potpunosti prihvatili

hrvatsku kulturu i jezik. Oni nerijetko ne održavaju nikakve kontakte s drugim osobama svoje

nacionalnosti, ili ne sudjeluju u radu manjinskih udruga i institucija, čime se gubi veza sa

svojom kulturom i nacionalnim identitetom. Što je sredina homogenija, asimilacija je

izražajnija. Dok se u selima koja naseljavaju uglavnom pripadnici jedne etničke skupine

nacionalni identitet još uvijek održava u velikoj mjeri, u gradskim sredinama asimilacija je

115

Obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3154 (Pristup: 15.09.2010.)

47

učestalija. Rezultat jednog sveobuhvatnog istraživanja116 provedenog među mađarskim

stanovništvom u Transilvaniji pokazao je da je činjenica da manjinski jezik biva potisnut u

pozadinu upravo u centrima modernizacije i to, kako u lokalitetnom smislu (u velikim

gradovima), tako i u socio-kulturološkom pogledu (kod društvenih slojeva sa višim stupnjem

stručne spreme i obrazovanja).

Ukoliko se roditelji ipak odluče da im djeca prate nastavu na materinskom jeziku i

pismu, pred njima su u ponudi osnovna tri modela: Model A, Model B i Model C. Izbor

odgovarajućeg modela ovisi i o mogućnostima škole koju dijete pohađa. Model A

podrazumijeva izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina; Model B

podrazumijeva dvojezičnu nastavu, gdje se nastava društvene skupine predmeta izvodi na

manjinskom, a ostala nastava na hrvatskom jeziku i pismu; Model C podrazumijeva nastavu

njegovanja manjinskog jezika i kulture kroz određeni tjedni fond sati na kojima se obrađuju

najbitnije nastavne teme vezane uz materinski jezik i kulturu. Postoje i posebni oblici

nastave: oblik nastave u kojem se jezik nacionalne manjine uči kao jezik sredine; posebni

oblici nastave, kao što su ljetna škola, zimska škola i dopisno-konzultativna nastava; posebni

programi za uključivanje učenika romske populacije u odgojno-obrazovni sustav.

U Modelu A se cjelokupna nastava izvodi na manjinskom jeziku i pismu, osim

nastave hrvatskoga jezika i književnosti, koja u nastavi mora biti zastupljena u jednakom

omjeru kao i nastava manjinskoga jezika i književnosti. Učenici imaju pravo i obvezu učiti i

dodatne sadržaje važne za manjinsku zajednicu, kao što su nacionalna povijest, geografija

matične države, glazbene i likovne značajke kulture kojoj učenici pripadaju, narodno

stvaralaštvo. Model A se može provoditi u posebnoj ustanovi, odnosno školi koja je

registrirana kao manjinska, ili u školi s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u posebnim

odjelima s nastavom na jeziku i pismu manjine. U ovom modelu se u nas u osnovnim i

srednjim školama obrazuju pripadnici talijanske, srpske i mađarske, a pripadnici češke

nacionalne manjine samo u osnovnim školama. Sva se pedagoška dokumentacija izdaje

116

Usp. Hajnal, Jene. Izazovima vetra drvo odgovara snagom svog korena – Očuvanje autentičnosti jezika i folklornog nasleđa dece, pripadnika mađarske nacionalne manjine. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednica Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta: Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 236.

48

dvojezično, a po svršetku srednje škole učenici imaju mogućnost odabrati hoće li na državnoj

maturi polagati ispit iz materinskog jezika.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske je 2010. godine

donijelo trenutačno važeće nastavne planove i programe117 za izvođenje nastave

materinskog jezika i književnosti po modelu A u osnovnim i srednjim školama. Nastavni

programi su donijeti za izvođenje nastave češkog, mađarskog, srpskog i talijanskog jezika i

književnosti, dok za nastavu ostalih manjinskih jezika zastupljenih u hrvatskim školama još

uvijek nema zvanično propisanih programa. U odlukama118 o donošenju navedenih programa

stoji da se oni primjenjuju od školske 2009./2010. godine. Time su riješene sve dotadašnje

nejasnoće, te je provođenje nastave svakog od navedenih predmeta na razini države

izjednačena, za razliku od dotadašnjeg stanja, gdje su u uporabi bili uglavnom donekle

modificirani planovi i programi jezika i književnosti koji važe u matičnoj zemlji. Samim time se

otvorila i mogućnost za tiskanje udžbenika za potrebe nastave navedenih predmeta u

Republici Hrvatskoj, što su neke manjinske skupine iskoristile i novim udžbenicima zamijenile

dotad korištene udžbenike iz matice.

Nastava po Modelu B se izvodi u školama s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u

posebnim odjelima. U ovom modelu se u osnovnim školama obrazuju pripadnici mađarske, a

u srednjim pripadnici češke manjine.

Model C se provodi u odjelima s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu, uz dodatnih

dva do pet sati nastave njegovanja jezika i kulture tjedno. Ova dodatna satnica obuhvaća

učenje jezika i književnosti, geografije, povijesti, glazbene i likovne umjetnosti manjine. U

ovom se modelu u osnovnim školama obrazuju pripadnici albanske, austrijske i njemačke,

češke, mađarske, makedonske, rusinske i ukrajinske, slovačke, slovenske i srpske, a u

srednjim pripadnici češke i srpske nacionalne manjine.

117

Usp. Nastavni programi jezika nacionalnih manjina za osnovne i srednje škole s nastavom na jeziku i pismu nacionalnih manjina. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3301 (30.09.2010.) 118

Usp. Isto.

49

4.2. Škole kao nositelji multikulturalnog dijaloga

Kada se govori o multikulturalnom dijalogu danas, obično se misli na dijalog i odnose između

dvije ili više etničkih, jezičnih ili religijskih, a češće na međuspolni dijalog, dijalog između

političkih, dobnih ili socioekonomskih skupina. Ova je vrsta dijaloga od ključnog značaja u

multikulturalnim sredinama, a naročito je izražena u školama. Onog trenutka kada

pripadnost bilo kojoj manjini postane dio školske kulture, a ne svojevrsni problem, raste

samopouzdanje učenika koji toj manjini pripadaju.

Bez obzira odvija li se u školama nastava na manjinskom jeziku po nekom od

navedenih modela, ili ne, izuzetno je važno utkati multikulturalne sadržaje u redovite školske

aktivnosti. O multikulturalnosti, suživotu i različitostima bi se obavezno trebalo govoriti u

redovitoj nastavi, kad god se za to ukaže prilika.

„Učenje o životima drugih jedina je osnova za dijalog.“119

Isto tako, školska bi knjižnica trebala posjedovati i isticati građu koja govori o

multikulturalnom dijalogu, zajedničkom životu pripadnika različitih kultura, vjere,

nacionalnosti, rase i slično. škola po svaku cijenu mora postati nositelj multikulturalnog i

interkulturalnog dijaloga, a školska knjižnica predstavljati prostor gdje se dijalog neprestano

razvija i unaprjeđuje. Posebice je izražena važnost tolerancije i otvorenog dijaloga u školama

gdje se susreću učenici različitih nacionalnih i/ili vjerskih pripadnosti. Učenici koji se obrazuju

u ovakvim sredinama moraju naučiti da se interkulturalni dijalog mora temeljiti na poštivanju

dostojanstva svakog pojedinca, a jedna od osnovnih zadaća obrazovanja, između ostalog,

jest i učiti da bi znali živjeti u zajednici. Da bi se izbjegao interkulturalni razdor među

učenicima, potrebno je naučiti ih kako se treba kvalitetno odnositi prema pripadnicima

drukčijeg podrijetla.

Danas su mnoge zemlje Svijeta suočene s porastom broja imigranata. Djeci

imigranata teže je pratiti nastavu, čemu je osnovni uzrok nedovoljno poznavanje jezika

119

Hanuš, Barbara. Nav. dj., str. 180.

50

sredine u koju su došli. Stoga je pred školama općenito ogromna i veoma važna zadaća da

osiguraju mogućnost za uspješnu integraciju u novu sredinu svima koji dolaze iz različitih

kulturnih okruženja.

„Materinski jezik jest onaj s kojim je dijete emocionalno povezano“120

pa se ta povezanost ne smije prekinuti, već ju je potrebno održavati uz postupno

približavanje učenika spoznajama o novom jeziku koji mora svladati i s kojim se mora

upoznati.

„Svaka škola koja ima makar i jednog učenika pripadnika nacionalne manjine treba težiti njegovoj integraciji, a ne asimilaciji. Takav učenik ima pravo na očuvanje i prakticiranje svojeg nacionalnog i jezičnog identiteta.“121

4.3. Školska knjižnica kao multikulturalno središte

Izgradnja multikulturalne zbirke u školskoj knjižnici nije laka.

„Multikulturalna knjižnica podrazumijeva izgradnju kulturno i jezično različitih zbirki i usluga, zaštitu materijalnih i nematerijalnih kulturnih dobara, programe usmjerene na obrazovanje korisnika i uspostavu međukulturnog dijaloga, te pristup izvorima na odgovarajućim jezicima.“122

Knjižnica mora biti centar multikulturalne komunikacije. Ona bi, sukladno IFLA-inim

smjernicama, svoje usluge morala bezuvjetno pružati svim svojim korisnicima, bez obzira na

njihovu rasu, dob, spol, kulturnu, nacionalnu, vjersku i političku pripadnost, socioekonomski

status, a posebice se posvetiti nedovoljno zastupljenim skupinama, kao što su useljeničke

manjine, azilanti, radnici – migranti i nacionalne manjine.123 Kada se govori o djeci, pojam

nedovoljno zastupljene skupine naročito se odnosi na djecu pripadnike manjina i djecu s

120

Hanuš, Barbara. Nav. dj., str. 191. 121

Krečič Javornik, Marija. Intercultural counseling as a current issue and what makes a competent intercultural counselor. // Informatologia 42, 1(2009), str. 46. http://hrcak.srce.hr/file/54604 (Pristup: 15.09.2010.) 122

Stričević, Ivanka. Nav. dj., str. 200. 123

Usp. IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. Nav. dj., str. 11.

51

poteškoćama u razvoju, koja nerijetko ne ostvaruju svoje pravo na knjižnicu jer im nisu

primjerene uobičajene usluge namijenjene većini.124 Najčešći problem s kojim se susreću

djeca s poteškoćama u razvoju su nepostojanje adekvatnog fizičkog pristupa građi; djeci

pripadnicima nacionalnih manjina najveći problem predstavlja nepostojanje ili nedovoljan

broj primjeraka građe na njihovom jeziku.

Pored toga što su knjižnice dužne pružati svoje usluge svim korisnicima bez razlike,

trebale bi i „zapošljavati osobe koje će održavati raznolikost i biti sposobne za rad u

raznolikom okruženju.“125 U knjižnicama čiji korisnici imaju multikulturalno podrijetlo je

poželjno da s korisnicima radi osoba koja se služi njihovim jezikom i pismom.126 No, i pored

volje da se zadovolje svi propisani kriteriji, knjižnice se mogu susresti s nizom problema

među kojima su nedostatak stručnog osoblja koje se služi manjinskim jezikom i neisticanje

nacionalne pripadnosti od strane korisnika, gdje knjižnica ostaje uskraćena za informacije

koje bi joj pomogle pri osmišljavanju svojih usluga.

„Kako bi odgovorila na raznovrsne potrebe sve djece, neovisno o vjerskoj, nacionalnoj i kulturnoj pripadnosti, dječja knjižnica mora biti odraz različitosti zajednice u kojoj djeluje, otvorena i pristupačna svima.“127

Prema tvrdnji B. Voldering, „knjižnice nikada nisu bile jednojezične, ni u pogledu građe koju

su nabavljale, niti u pogledu korisnika.“128 Knjižnične zbirke školskih knjižnica moraju se

izgrađivati tako da u njih budu utkani brojni multikulturalni sadržaji, bez obzira pohađaju li

školu pripadnici manjina ili ne jer „multikulturalni sadržaji predstavljaju prozor prema

različitim kulturama svijeta.“129 Optimalan broj multikulturalnih knjiga omogućuje učenicima

da prepoznaju osobine svih kultura i da se upoznaju s činjenicom da biti drukčiji nije ni dobro

124

Usp. Stričević, Ivanka. Pravo na slobodan pristup informacijama u knjižnicama za djecu i mladež. // Dijete i društvo: časopis za promicanje prava djeteta 3, 4(2001), str. 458. 125

IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. Nav. dj., str. 15. 126


Stričević, Ivanka. Knjižnice za djecu u suvremenoj Europi: interkulturalni pristup u multikulturalnom okruženju. Nav. dj., str. 201. 128

Voldering, Brita. Povezivanje sa korisnicima: Evropa i višejezičnost. // Glasnik Narodne biblioteke Srbije 8, 1(2006), str. 24. http://www.nb.rs/view_file.php?file_id=1806 (Pristup: 04.10.2010.) 129

Agosto, Denise E. Building a multicultural school library: issues and challenges. // Teacher Librarian 34, 3(2007). Academic Search Complete. www.ebscohost.com/academic/academic-search-complete (Pristup: 19.08.2010.)

52

niti loše – samo je drukčije.130 To moraju biti knjige i druga vrsta građe čiji sadržaj govori o

narodima i religijama svijeta, različitim kulturama, rasama, običajima, vjerovanjima, primjerci

poezije i proze, narodnih priča i legendi poteklih iz različitih kulturnih zajednica koje

obitavaju na jednom prostoru, ali i dvojezična ili višejezična izdanja s navedenim sadržajima.

„Za djecu su knjižnice pravo mjesto za otkrivanje i potvrđivanje svojega kulturnog nasljeđa kroz prevedene priče, folklor i povijest; građu na materinskom jeziku; materijal za učenje drugoga jezika i virtualne izvore.“131

„Višeaspektne, višejezične i multikulturalne knjižnične zbirke igraju važnu ulogu u obogaćivanju životnog iskustva kod djeteta.“132

Fond školske knjižnice koji sadrži građu koja govori o različitim kulturama može pomoći

učenicima pripadnicima manjina u shvaćanju da su neizostavni dio zajednice. Učenici koji se

osjećaju poželjnima u školskoj zajednici, u odnosu na one koji se osjećaju nepoželjno, imaju

veće šanse za jačanje samopouzdanja, uspješnu socijalnu integraciju i postizanje kvalitetnijih

obrazovnih rezultata. Poželjno je da školske knjižnice, posebice one koje djeluju u

multikulturalnoj sredini, posjeduju i zavičajne zbirke koje će skupiti sve dokumente povezane

s kulturnim, jezičnim i etničkim nasljeđem zajednice.

„Knjige čine kulturno blago nekog naroda; u njima se zrcale njegove povijesne, društvene, kulturne i političke mijene.“133

U izgradnji fonda multikulturalne knjižnice moraju se uključiti svi relevantni činitelji

multikulturalnog društva: nastavnici i učenici multikulturalnih škola, izdavači i nakladnici

multikulturalnih izdanja, diplomatsko-konzularna predstavništva zemalja čiji sunarodnjaci

žive na određenom multikulturalnom prostoru, nevladine udruge i institucije koje brinu o

zaštiti prava nacionalnih manjina, lokalna uprava i samouprava, knjižnične službe koje se

130

Usp. Arsenault, Rochelle; Brown, Penny. The case for inclusive multicultural collections in the school library. // CSLA Journal 31, 1(2007). Academic Search Complete. www.ebscohost.com/academic/academic-search-complete (Pristup: 19.08.2010.) 131

Dragašević, Draga. Očuvanje detetovog nasleđa putem prevoda, maternjeg jezika, multimedijalnih i virtuelnih izvora. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednik Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta : Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 259. 132

Isto. 133

Bačeković, Alica. Nav. dj., str. 2.

53

bave nabavom građe i drugi.134 Prilikom izgradnje zbirke „treba voditi računa o svim

generacijama i interesima, te imati na umu kulturnu osjetljivost, kao što je primjerice ona

religijske ili političke prirode.“135

„Knjižnica treba ponuditi građu za sve narodne, na jezicima po njihovom izboru i onu koja se odnosi na njihovu vlastitu kulturu. Treba osigurati građu u svim oblicima i iz više izvora.“136

Pri izboru multikulturalne građe mora se obratiti pozornost na pet najvažnijih

osobina ovakve građe, a na koje skreće pozornost D. Agosto.137 To su: istinitost (točnost)

sadržaja, stručnost, cijenjenost, svrsishodnost, te kvaliteta. Istinitost, odnosno točnost

sadržaja podrazumijeva ispravan prikaz elemenata kulture, točne jezične i povijesne

značajke, a u suprotnom može doći do pogrešnog informiranja i izgradnje pogrješnih

stavova. Stručnost se odnosi na stručne osobine autora multikulturalne građe i njegovo

poznavanje sadržaja o kojem piše, te pozivanje na izvore njegovih saznanja. Cijenjenost

podrazumijeva pozitivan odnos autora na ono o čemu piše, izbjegavanje stereotipije,

negativnog tona, te pravilnu raspodjelu snaga (pripadnici manjina moraju biti prikazani kao

jednaki s ostalima). Svrsishodnost podrazumijeva da sve ono o čemu pojedini autori pišu

mora imati jasno naznačenu namjenu i cilj. Na kraju, multikulturalna građa mora zadovoljiti

visoke standarde kvalitete, a njen sadržaj mora biti jasan.

Kriterije za nabavu multikulturalne građe navodi i Katie Fearer.138 Po njoj su to:

kulturalna preciznost, bogatstvo detaljima o kulturi, vjerodostojan dijalog i odnosi, pravilan

odnos prema članovima manjinske kulture, te svrsishodno uključivanje pripadnika manjinske

skupine. Ovi bi kriteriji trebali pomoći kod odluke treba li pojedinu jedinicu knjižnične građe

uvrstiti u listu za nabavu u školskoj knjižnici ili ne.

134

Usp. Jovanova, Vilma. Narodnata biblioteka vo multikulturna zaednica. // Bibliotekarstvo 27, 1-2(2010), str. 10. www.bdm.org.mk/pdfs/Bibliotekarstvo%202010.pdf (Pristup: 15.09.2010.) 135

IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. Nav. dj., str. 27. 136

Isto., str. 28. 137

Agosto, Denise E. Nav. dj. 138

Usp. Fearer, Katie. First Place School: Acquisition of Multicultural Resources. // The Silverfish 7, 6(2003), str. [2-3]. http://students.washington.edu/aliss/silverfish/archive/april2003/fearer.pdf (Pristup: 19.08.2010.)

54

4.4. Organizacija i djelatnost manjinskih knjižnica

Međunarodni standardi i smjernice posvećuju veliku pozornost etničkim skupinama i

njihovoj potrebi da se u sustavu javnih knjižnica za njih osigura literatura na materinskom

jeziku. Da bi se ispoštivali propisi iz navedenih dokumenata nije dovoljno samo podržavati

nabavu građe na manjinskom jeziku i pismu, već i poduzeti konkretne korake i mjere.

Manjine građu na svojem jeziku i pismu mogu nabaviti iz matične zemlje, no mnogo je

praktičnije i ekonomičnije ukoliko se građa može nabaviti u zemlji u kojoj žive.

Uloga je knjižnica da osiguraju građu namijenjenu manjinama, te da svoje usluge

prilagode potrebama ove skupine korisnika. Ivanka Stričević139 je izdvojila knjižnične usluge i

aktivnosti usmjerene na djecu, pripadnike manjinske kulture i njihove obitelji. To su:

distribucija informativnih materijala na svim mjestima gdje se okupljaju pripadnici manjinske

kulture; posebno označene zbirke za pripadnike manjinskih skupina i pristup tim zbirkama;

knjižnična građa za učenje većinskog jezika; suradnja s knjižnicama u matičnim zemljama

doseljenika; izrada zbirke korisnih adresa koje upućuju na info-točke za manjinske skupine.

Knjižničari su osobe koje predstavljaju spojnicu između građe i korisnika, te su kao

takvi vrlo bitni u prijenosu informacija. Oni sa korisnicima komuniciraju bez obzira na njihovo

podrijetlo i uvjerenja, nastojeći zadovoljiti sve korisničke potrebe za informacijom.

„Knjižničari imaju važnu ulogu u isticanju učinkovitosti komunikacije na materinskom i drugim jezicima.“140

139

Usp. Stričević, Ivanka. Knjižnice za djecu u suvremenoj Europi. Nav. dj., str. 202-203. 140

Hanuš, Barbara. Nav. dj., str. 187.

55

4.4.1. Knjižnične usluge za manjine u svijetu

Prije nego se kod nas razvila svijest o važnosti postojanja građe za manjinske skupine u

knjižnicama, u svijetu su slična stremljenja postojala odavno. Burbuqe Kelmendi141 tako

navodi primjere nekoliko država svijeta. U Sjedinjenim Američkim Državama su i prije 1900.

godine postojale knjižnice koje posjeduju građu na stranim jezicima. Od 60.-ih se godina

prošloga stoljeća osnivaju knjižnice koje imaju za cilj zadovoljenje potreba učenika – djece

emigranata. Kanada, i sama mješavina 80-ak etničkih zajednica, još u drugoj polovici 19.

stoljeća počinje razvijati knjižnično poslovanje povezano s manjinama. Danas je Toronto

Public Library razvila najbogatiju zbirku strane literature, koja je službeno otvorena 1957.

godine. Slično se razvijaju manjinske knjižnične zbirke i u Velikoj Britaniji, Njemačkoj,

Švedskoj i drugim zemljama.

O Međunarodnoj knjižnici za mladež u Münchenu pisala je Jutta Reusch.142 Ova je

knjižnica nastala 1949. godine i od tada prikuplja knjige namijenjene djeci i mladeži na svim

jezicima, što je čini najvećom knjižnicom ove vrste u svijetu. U ovoj je knjižnici organizirana

posudba knjiga na četrnaest stranih jezika, programi čitanja za predškolsku djecu, te slični

programi za učenike i mladež u narodnosno izmiješanim skupinama, kao i tečajevi engleskog

jezika. U svojemu katalogu, koji nosi simboličan naziv Bijele vrane, knjižnica jednom godišnje

objavljuje naslove najbolje svjetske literature namijenjene djeci i mladeži. Knjižnica razvija

multikulturalni dijalog na različite načine, kako realiziranjem različitih projekata, tako i svojim

svakodnevnim radom. Osnovana tek nekoliko godina nakon Drugog svjetskoga rata i gotovo

potpunog uništenja Njemačke nakon nacističke diktature, Međunarodna knjižnica za mladež

je trebala simbolizirati pobjedu mira i pravde temeljenu na dječjoj literaturi. U trenutku

svojega osnutka knjižnica je brojala 8.000 jedinica, dok u svojemu fondu danas posjeduje

preko 600.000 knjiga pisanih na 130 svjetskih jezika, tiskanih u posljednja četiri stoljeća.143

141

Usp. Kelmendi, Burbuqe. Nav. dj., str. 36-39. 142

Usp. Reusch, Jutta. The role of children’s libraries in developing a multicultural dialogue. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 209-219. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Reusch.pdf (Pristup: 04.10.2010.) 143


56

Interesantna je i ponuda usluga u narodnoj knjižnici u Torontu, o kojoj piše Draga

Dragašević.144 Ova je knjižnica osmislila niz aktivnosti kroz koje nastoji povezati djecu

imigranata, koja potiču iz različitih kultura, s kanadskom kulturom, ali dajući im pritom

mogućnost da se i u takvom okruženju osjećaju prijatno. Ova se knjižnica, koja ulaže velike

količine novca u izgradnju zbirki koje sadrže građu koja govori o kulturnom naslijeđu

pripadnika manjina, može pohvaliti da posjeduje oko 900.000 jedinica ovakve građe

namijenjenih djeci. Proces prilagodbe korisnika – pripadnika manjina teče kroz četiri faze:

imigrantska faza, u kojoj je dijete još uvijek usko vezano uz materinski jezik; faza učenja

engleskog jezika, gdje se dijete s novim jezikom upoznaje kroz različite dvojezične materijale,

te čitajući narodne priče svoje kulture na engleskom jeziku; faza interkulturalnog

razumijevanja, gdje uči o različitim imigrantskim skupinama u Kanadi; faza kanadskog

konteksta, gdje dijete uči cijeniti kulturno nasljeđe Kanade. Provođenju ovakvog načina

pomoći djeci imigranata oko prilagodbe u novoj sredini ide i tvrdnja145 da djeca pripadnici

manjinskih skupina mnogo lakše usvajaju sadržaje koji govore o njihovoj kulturi, jeziku,

religiji i drugim značajkama kojima se identificiraju. Autorica je pregled svih navedenih faza

dala na primjeru građe namijenjene pripadnicima srpske manjine u Torontu i okolici.

O nabavi knjižnične građe namijenjene manjinama u Sloveniji, te o distribuciji

slovenske knjižnične građe u Sloveniji susjednim zemljama u kojima žive Slovenci, govori

Miša Sepe.146 Autorica navodi probleme u slovenskom primorju, gdje u knjižnicama

nedostaje knjiga na talijanskom jeziku. Nasuprot tomu, građe na mađarskom jeziku ne

nedostaje u mjestima gdje je zastupljeno mađarsko stanovništvo. Što se tiče građe na

slovenskom jeziku u knjižnicama u Trstu i Novoj Gorici, njihov je broj zadovoljavajući.

Slovenija vodi brigu o slovenskim korisnicima knjižnica izvan Slovenije tako što povremeno

šalje određenu knjižničnu građu u knjižnice u Mađarskoj i Austriji, u mjesta u gdje ima

slovenskog stanovništva. U ovom članku, koji je objavljen 1990. godine, autorica prepoznaje

144

Usp. Dragašević, Draga. Nav. dj., str. 263-264. 145

Usp. Fearer, Katie. Nav. dj., str. [1]. 146

Usp. Sepe, Miša. Knjiga za pripadnike narodnostnih manjšin v slovenskih splošnoizonraževalnih knjižnicah. // Knjižnica 34, 4(1990), str. 69-82.

57

nacionalne manjine kao neprivilegiranu skupinu korisnika sa zahtjevima za posebnu skrb i

pristup.147

Bunjevci, etnička skupina koja naseljava sjevernu Bačku, najčešće se susreće s

problemom definiranja svojega govora, koji jedan dio stručnjaka opisuje kao jezik, a drugi ga

karakteriziraju kao govor sredine. Problem proističe iz činjenice da nema pisanog standarda

za bunjevački jezik, odnosno govor. Nevenka Bašić-Palković148 navodi da se, osim poneke

zbirke pjesama ili pripovijedaka, zatim Bunjevačkog kalendara i Bunjevačkih novina, u

školskim i narodnim knjižnicama u Subotici i njezinoj okolini, gdje je koncentracija Bunjevaca

najveća i gdje čine oko 10 posto stanovništva, ne mogu pronaći izdanja na bunjevačkom

jeziku. Gradska knjižnica u Subotici posjeduje najvažnija zavičajna izdanja od 1900. godine do

danas, a stara i rijetka bunjevačka periodika i knjige se čuvaju na znanstvenom odjelu i u

fondu starih i rijetkih knjiga.

I u susjednim zemljama, slično kao i kod nas, te drugdje u svijetu, sve više jača

svijest o važnosti osiguravanja knjižnične građe namijenjene pripadnicima manjina kao

korisnicima. Navedeno je vidljivo na primjeru Srbije, u Prijedlogu standarda za rad školskih

knjižnica u Srbiji.149 Tako članak 19 ovog dokumenta navodi sljedeće: „U školama gdje se

nastava odvija na jezicima nacionalnih manjina, knjižnični fond je i na jezicima manjina.“

Sljedeći, 20. članak navodi da literatura za nastavu materinskoga jezika u osnovnim školama

treba činiti 60 posto, a u srednjim 50 posto fonda.

147

Usp. Sepe, Miša. Nav. dj., str. 78. 148

Usp. Bašić-Palković, Nevenka. Očuvanje jezičkog, kulturnog i folklornog nasleđa dece pripadnika bunjevačke nacionalne manjine. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednik Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta : Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 246. 149

Predlog standarda za rad školskih biblioteka u Srbiji. http://www.bgbytes.com/otvorenikrugovi/download/PREDLOG.pdf (Pristup: 04.10.2010.)

58

4.4.2. Knjižnične usluge za manjine u Republici Hrvatskoj

U nas već dulji niz godina postoje središnje knjižnice za nacionalne manjine, koje uglavnom

djeluju u sastavu narodnih knjižnica u nekoliko gradova u Hrvatskoj. One su zadužene za

nabavu i distribuciju građe za manjinske skupine iz matice, a neke od njih i za nakladničku

djelatnost na jeziku i pismu nacionalne manjine o kojoj brinu. Tijekom prošloga stoljeća

osnivale su se najprije u okviru manjinskih klubova.150 Od 1966. godine, kada biva osnovana

prva, do kraja 80.-ih godina prošloga stoljeća bilo ih je sedam,151 u organizaciji čehoslovačkih

i mađarskih nacionalnih klubova i društava. Danas u Republici Hrvatskoj djeluje devet

središnjih knjižnica za nacionalne manjine.152 Pravilo je da se one organiziraju za nacionalnu

manjinu koja broji više od 5.000 pripadnika.

Središnje knjižnice za nacionalne manjine su dio programa narodnih knjižnica.

Program središnjih knjižnica za nacionalne manjine153 uključuje: nabavu na jezicima manjina,

osiguravanje korištenja knjižne i neknjižne građe, tribine i predavanja, izložbe, kao i

međuknjižničnu posudbu, s obzirom na to da je riječ o središnjim knjižnicama, koje trebaju

na djelotvoran način osiguravati knjižnične usluge pripadnicima manjina i izvan sjedišta

knjižnice. Ministarstvo kulture osigurava i financijski podržava rad sljedećih središnjih

knjižnica za nacionalne manjine:154 Gradska knjižnica Beli Manastir (središnja knjižnica

Mađara); Pučka knjižnica i čitaonica Daruvar (središnja knjižnica Čeha); Hrvatska narodna

knjižnica i čitaonica Našice (središnja knjižnica Slovaka); Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

(središnja knjižnica Austrijanaca); Gradska knjižnica i čitaonica Pula (središnja knjižnica

Talijana); Knjižnica i čitaonica „Bogdan Ogrizović“ Zagreb (središnja knjižnica Albanaca);

Knjižnice grada Zagreba (središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca); Srpsko kulturno društvo

150

Usp. Kelmendi, Burbuqe. Nav. dj., str. 42. 151

Usp. Roknić, Milena. Nav. dj., str. 24. 152

Usp. Središnje knjižnice nacionalnih manjina. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=200 (Pristup: 24.10.2010.) 153

Usp. Isto. 154

Usp. Isto.

59

„Prosvjeta“ Zagreb (središnja knjižnica Srba); Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“

Karlovac (središnja knjižnica Slovenaca).

Središnje knjižnice imaju ulogu u povezivanju materinskog jezika i kulture manjina

sa sredinom u kojoj žive. Njihovim se smještajem u okvire narodnih knjižnica izbjegava

getoiziranje pripadnika manjina. Kako je uloga knjižnica i informacijska, središnje knjižnice

služe i kao središta za informiranje pripadnika manjina o tekućim aktivnostima manjinske

zajednice, kao i prinovama po pitanju građe za manjinske skupine. Izuzetno je važna i

nakladničko-izdavačka djelatnost središnjih knjižnica za nacionalne manjine. Izdavačkom

djelatnošću na manjinskom jeziku pruža se mogućnost za bogaćenje fonda svih manjinskih

knjižnica, uključujući i školske knjižnice u školama s nastavom na manjinskom jeziku i pismu,

ali i bolje i kvalitetnije informiranje, ne samo manjinske, već i šire društvene zajednice, što u

konačnici pozitivno djeluje na širenje multikulturalne svijesti. Središnje knjižnice mogu biti

zadužene za izdavanje beletristike, stručne građe, časopisa, ali i udžbenika i druge građe na

manjinskom jeziku za potrebe nastave manjinskog jezika u svim obrazovnim institucijama

gdje za to postoji potreba. Središnje su knjižnice dužne na djelotvoran način osigurati

knjižnične usluge pripadnicima manjina i izvan svojih sjedišta,155 iz čega proističe činjenica da

je suradnja s manjinskim institucijama i drugim knjižnicama koje čuvaju građu za manjinske

skupine od ključne važnosti.

Pored središnjih, veliku i odgovornu ulogu u pružanju usluga pripadnicima

nacionalnih manjina imaju i školske knjižnice, poglavito koje djeluju u sastavu škola u kojima

se realizira nastava na manjinskom jeziku i pismu u bilo kojem obliku.

155

Usp. Bišćan, Frida (ured.). Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac: 1838.-2008.: prilozi povjesnici. Karlovac: Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“, 2008., str. 177.

60

4.5. Građa za manjinske skupine156 u školskoj knjižnici

„Neovisno o tome radi li se o školskoj ili dječjoj knjižnici, važno je pri izgradnji zbirki i u knjižničnim uslugama obratiti pozornost na želje, potrebe i prava djece druge kulture, vjere ili nacionalnosti.“157

Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u Republici Hrvatskoj djeluje

117 osnovnih i srednjih škola u kojima se provodi nastava na manjinskom jeziku i pismu.158

Najčešći je slučaj da se u takvim školama nastava odvija po jednom, no u određenom broju

škola se realizira i nastava po dva modela; u nekim se školama nastava odvija na jednom, a u

nekim na više manjinskih jezika. Ovakve škole su vrlo specifične sredine, gdje tolerancija,

multikulturalnost i interkulturalni odnosi moraju biti na zavidnoj razini kako bi se djelatnost,

ciljevi i zadaće odgoja i obrazovanja u potpunosti ostvarili. Njih pohađaju učenici i u njima

rade učitelji, stručni suradnici i ostalo osoblje različitih nacionalnih pripadnosti. Zahtjevi

kvalitetne nastave na manjinskom jeziku su mnogo viši od onih gdje se nastava odvija

isključivo na hrvatskom jeziku.

Manjinske škole zasigurno imaju i veće materijalne izdatke, s obzirom da upošljavaju

nastavnike koji predaju materinski jezik manjine i druge predmete na manjinskom jeziku.

Činjenica je i da udžbenici moraju biti prilagođeni potrebama ovog oblika nastave.

Naposljetku, školska knjižnica mora sadržavati lektirnu građu, građu za slobodno čitanje,

stručnu literaturu, te stručne i dječje časopise na manjinskom jeziku, a po mogućnosti i

audio-vizualnu i drugu elektroničku građu prilagođenu korisnicima pripadnicima manjina,

kako bi zadovoljila standarde i međunarodne smjernice, te potrebe učenika i djelatnika škole

sa nastavom na manjinskom jeziku i pismu, s obzirom na rad u navedenim okolnostima.

156

Navedena se sintagma odnosi na građu pisanu jezikom i pismom pripadnika manjinskoga naroda, odnosno na onu namijenjenu skupini učenika i djelatnika škole koji izražavaju pripadnost manjinskoj etničkoj skupini i koji se njome služe u odgojno-obrazovnom procesu na jeziku i pismu nacionalne manjine kojoj pripadaju. 157

Šuran, Gianfranca. Nav. dj., str. 19. 158

Zidar Bogadi, Nada. Spisak skola sa nastavom po modelu A, B, C. 14.09.2010. [e-mail poruka].

61

4.5.1. Upravljanje zbirkom za nacionalne manjine u školskoj knjižnici

Rad i vođenje školske knjižnice koja posjeduje određeni fond knjižnične građe na

manjinskom jeziku i pismu, a za potrebe redovite nastave u navedenom obliku, globalno se

ne razlikuje od djelatnosti bilo koje druge školske knjižnice. Obzirom da dio knjižničnog fonda

nije na hrvatskom jeziku, knjižničar bi se trebao služiti manjinskim jezikom kako bi točno i

pravilno odgovorio na potrebe svojih korisnika kojima hrvatski nije materinski jezik. U

školama u kojima se odvija nastava njegovanja jezika i kulture nacionalne manjine udio

učenika pripadnika manjine jest mali, ponegdje i zanemariv u odnosu na učenike hrvatske

narodnosti, pa je stoga i veća mogućnost da se većina djelatnika, pa i sam knjižničar ne služe

manjinskim jezikom. Pretpostavlja se da je veća mogućnost da knjižničar poznaje jezik

manjine u sredinama gdje jezik manjine predstavlja ujedno i jezik sredine, odnosno tamo

gdje se manjinska nastava odvija po modelu A, što ne stoji kao pisano pravilo.

Budući da osim smjernica i manifesta ne postoji pisano pravilo o rukovanju građom

za manjinske skupine, stručna obrada i smještaj građe nisu standardizirani, već se ove radnje

obavljaju po slobodnom izboru knjižničara, ili knjižničara u suradnji s rukovodstvom škole.

Ponegdje je građa za manjinske skupine smještena na policama skupa s građom na

hrvatskom jeziku, dok se ponegdje fizički razdvaja. Oba načina smještaja građe imaju svoje

prednosti. Nerazdvojen fond pozitivno djeluje na osjećaj pripadnosti jedinstvenoj zajednici za

učenike pripadnike manjine. Razdvojen fond, pak, omogućava jednostavniji uvid u smještaj

građe i knjižničaru i korisnicima, te olakšava njezin pronalazak. Manjinsku je građu od građe

na hrvatskom jeziku moguće razdvojiti ukoliko je ovaj pothvat u skladu s prostornim

mogućnostima knjižnice, te ukoliko je knjižnica posjeduje u dovoljnom omjeru u odnosu na

građu na hrvatskom jeziku, što opravdava razdvajanje. Razlog za nerazdvajanje fonda može

biti i nezainteresiranost knjižničara ili rukovodstva škole, ukoliko je građa već otprije

smještena na police skupa.

62

Klasifikacija i katalogizacija građe bi trebala biti jedinstvena za cijeli fond i u skladu

sa pravilima o klasifikaciji i katalogizaciji građe. Klasifikaciju treba obavljati prema pravilima

Univerzalne decimalne klasifikacije, odnosno prema pravilima za klasifikaciju građe u

školskim knjižnicama (M, D, O, I, N – oznake u učeničkom fondu). Katalogizaciju treba

obavljati sukladno u nas važećim pravilima. S obzirom da fond školske knjižnice nije

jednojezičan, poželjno je svu građu katalogizirati na hrvatskom jeziku. Građu za manjinske

skupine ne bi trebalo katalogizirati na manjinskom jeziku i pismu, jer tada dolazi do

nekompatibilnosti sa drugim katalozima, poglavito elektronskim katalogom Nacionalne i

sveučilišne knjižnice, što može dovesti do otežanog preuzimanja i razmjene kataložnih

zapisa. Pri katalogizaciji građe treba biti dosljedan uvijek istim pravilima, što znači da svu

građu treba uvijek katalogizirati jednoobrazno,159 bez obzira pripada li manjinskom ili fondu

na hrvatskom jeziku.

Inventariziranje građe se može obavljati na dva načina: bez isticanja razlike među

građom na manjinskom i hrvatskom jeziku, ili uz pridodavanje posebnih slovnih ili brojčanih

oznaka manjinskoj i/ili građi na hrvatskom jeziku. U nekim se školskim knjižnicama vodi više

knjiga inventara za različite knjižnične zbirke, a pri određivanju inventarnog broja jedinici

građe, istoj se dodaju posebne slovne ili brojčane oznake ispred inventarnog broja. Primjer

takvog rada se nalazi u Češkoj osnovnoj školi Jana Amosa Komenskog u Daruvaru. Knjižnica

ove škole posjeduje četiri inventarne knjige160 (za književnost na češkom jeziku, za

književnost na hrvatskom jeziku, za stručnu i referentnu zbirku, za neknjižnu građu). Građa

se označuje tako da se ispred inventarnog broja na češkom jeziku dodaje slovo Č, na

hrvatskom jeziku slovo H, a za nastavnički fond slovo N.161 Slično se fond označava i u

Osnovnoj školi Josipa Ružičke u Končanici (Č – knjige na češkom, H – knjige na hrvatskom

jeziku), gdje također postoje četiri knjige inventara.

Knjižnična dokumentacija i drugi materijali koje knjižničar izrađuje, kao što su plan i

program rada školske knjižnice, izvješća o radu, bilteni prinova, spiskovi lektirnih i naslova

159

Usp. Verona, Eva. Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga: Kataložni opis. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1983., str. 13-14. 160

Veber Malina, Višnja. Nav. dj., str. 21. 161

Usp. Isto.

63

stručne i priručne literature, obavijesti djelatnicima i učenicima, zapisnici o otpisu i reviziji,

prikazi knjiga i slično, svakako moraju biti pisani hrvatskim jezikom, posebice ukoliko se

podnose javnim institucijama, ali mogu biti i dvojezični, ukoliko se knjižničar služi manjinskim

jezikom, ili ukoliko to zahtijeva rukovodstvo škole.

4.5.2. Nabava građe za manjinske skupine u školskim knjižnicama

Principi nabave građe u školskoj knjižnici u kojoj postoji potreba za građom na manjinskom

jeziku i pismu, kao i postupci koji se pritom primjenjuju, ne razlikuju se u odnosu na ostale

knjižnice. Povrh svega, u takvoj se knjižnici nabavlja i građa na hrvatskom jeziku, pa su na

snazi pravila po kojima se nabava inače planira i odvija. I za nabavu građe za manjinske

skupine vrijede pravila o postupku selekcije, odnosno kriterijima kojima se treba voditi pri

odabiru jedinica knjižnične građe koje će se nabaviti. Građa koju se planira nabaviti mora biti

kvalitetna, svrsishodna te zadovoljavajuća s obzirom na odgojno-obrazovne ciljeve i zadaće

nastave, te želje i potrebe učenika. I nabava građe za manjinske skupine teče kao i nabava

bilo koje druge građe, što podrazumijeva predakcesijske, akcesijske, knjigovodstvene i

računovodstvene postupke. No, iako za nabavu građe za manjinske skupine nije potrebno

primijeniti posebne postupke i radnje, pojava poteškoća je mnogo realnija.

Izdavačka i nakladnička djelatnost manjinskih udruga i institucija u Republici

Hrvatskoj nije dovoljno i podjednako razvijena. No, ona kod nekih etničkih skupina postoji i

relativno dobro funkcionira. Među najaktivnijim su Rusini i Ukrajinci, Srbi, Česi, Mađari,

Talijani i drugi.162 Srpsko kulturno društvo Prosvjeta kao središnja kulturna udruga Srba u

Republici Hrvatskoj se, pored kulturne, bavi i izdavačkom djelatnošću. Prosvjeta izdaje

mjesečnike i godišnjak „Ljetopis SKD Prosvjeta“, te nešto stručnih knjiga i beletristike. Pored

Prosvjete, još je nekoliko srpskih udruga koja objavljuju svoja izdanja, što uglavnom čini

mjesečnike i tjednike, te ponešto monografskih publikacija. Češka novinsko-izdavačka kuća 162

Usp. Tatalović, Siniša. Nacionalne manjine u Hrvatskoj. http://www.stina.hr/download/NM%20u%20Hrvatskoj.doc (Pristup: 31.10.2010.)

64

„Jednota“ koja djeluje u Daruvaru izdaje tjednik, mjesečnik te godišnjak. Talijani izdaju i

jedan dnevni list, zatim dvotjednik, mjesečnik, tromjesečnik i neke monografske publikacije.

I druge su manjine većim ili manjim dijelom aktivne na polju izdavaštva, no najveći

je problem što se pored velikog broja objavljenih monografskih i serijskih publikacija može

pronaći vrlo malo građe koja je primjenjiva i korisna u odgojno-obrazovnom sustavu za

nacionalne manjine. Radi se, naime, u velikoj mjeri o društveno-političkim publikacijama koje

imaju za cilj jačanje nacionalne svijesti i identiteta među pripadnicima manjine, a pritom je

vrlo malo ili nimalo odgojno i obrazovno značajnijih publikacija.

Na izdavačkom tržištu nacionalnih manjina moguće je pronaći dječje časopise

obrazovnog i zabavnog sadržaja,163 kao što su „Bijela Pčela“, „Naš koutek“, „Barkoca“,

„Vjenčić“, „L'arcobaleno“ i drugi. Učitelji ih uglavnom vrlo rado i često koriste u nastavi, te

potiču učenike na objavljivanje svojih radova u njima.

Važećim su nastavnim programima za nastavu četiri manjinska jezika i književnosti

točno precizirani obavezni i preporučeni lektirni naslovi, te broj naslova koje je potrebno

pročitati u svakom razredu. Tim su dokumentima također precizirani i filmovi koje bi učenici

tijekom školske godine trebali pogledati. Ipak, i dalje je vrlo teško, a gotovo i nemoguće

pronaći lektirne naslove, stručnu ili referentnu literaturu, kao i audio-video građu na

manjinskom jeziku i pismu, koja je objavljena u Republici Hrvatskoj. Moguće je pronaći

određene školske ili sveučilišne udžbenike prevedene s hrvatskog na manjinski jezik, ili

tiskane za potrebe nastave manjinskog jezika i književnosti, ali do ostale se građe vrlo teško

dolazi. Tu se pripadnici manjina susreću s najvećim problemom, jer se tada javlja potreba za

uvozom knjižnične građe iz matične zemlje. Carinski su propisi za uvoz knjiga i drugih

kulturnih dobara za potrebe odgojno-obrazovnog procesa i kulturne djelatnosti manjina

dobro riješeni. Takva je roba oslobođena obveze plaćanja poreza, sukladno Sporazumu o

uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera,164 te sukladno članku 57

163

Usp. Tatalović, Siniša. Nav. dj. 164

Usp. Uvoz knjiga iz privatne biblioteke u Hrvatsku: službeno mišljenje. http://www.poslovna.hr/zakoni/public/zakoni.aspx?misljenje=Uvoz-knjiga-iz-privatne-biblioteke-u-Hrvatsku&id=325876 (Pristup: 26.01.2011.)

65

Pravilnika o Porezu na dodanu vrijednost.165 U navedenom se sporazumu kaže: „Udruge

pripadnika nacionalnih manjina i vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici

nacionalnih manjina, mogu od tijela države, naroda s kojim dijele obilježja i od pravnih osoba

te države primati bez plaćanja carine novine, časopise, knjige, filmove, videokasete, nosače

zvuka, u ograničenom broju primjeraka, koje koriste za svoje potrebe, i mogu ih, bez plaćanja

naknade, dijeliti pripadnicima nacionalne manjine.“166 No, problem je pribaviti građu iz

matične zemlje, bez obzira radi li se o darivanoj ili kupljenoj građi. Manjinama čije su matične

zemlje susjedi Republike Hrvatske je nabava utoliko olakšana što ne iziskuje previsoke putne

troškove. Ali, manjinama poput Čeha, Slovaka, Albanaca i drugih udaljenost od matične

države može predstavljati prvu veliku prepreku. Drugi je problem što škola zbog

nemogućnosti obavljanja platnog prometa izvan Republike Hrvatske, odnosno

neposjedovanja deviznoga računa, nije u mogućnosti kupnjom izravno nabaviti građu od

izdavača iz matice. Treći je problem što je moguće da građa koja stoji u ponudi u matičnoj

državi sadržajno ili fizički ne zadovoljava potrebe pripadnika manjina. Primjerice, zbirke djela

narodne književnosti koje učenici trebaju obraditi na satu materinskoga jezika mogu sadržati

djela koja nisu propisana nastavnim planom i programom za taj predmet, što pretpostavlja

nabavu nekoliko različitih izdanja da bi se zadovoljile potrebe nastave, što je neekonomično.

Pojedine nacionalne manjine građu za potrebe nastave na svojem jeziku i pismu

mogu nabaviti i kod domaćih dobavljača koji takvu građu uvoze iz matične zemlje. Ovakav je

način kupnje idealan ukoliko je nemoguće zaobići prethodno navedene probleme. Tu se

postavlja pitanje koliko su domaći dobavljači zainteresirani za uvoz građe za manjinske

skupine i da li ih uopće ima dovoljno koji se bave ovim poslom.

Mnoge se školske knjižnice koje posjeduju građu za manjinske skupine najviše

oslanjaju na darove, kao vrlo čest oblik nabave ovakve građe. Darove knjižnice mogu

redovito ili povremeno primati od diplomatsko-konzularnih predstavništva svoje zemlje u

165

Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost. http://www.poslovniforum.hr/zakoni/pravilnik_o_porezu_na_dodanu_vrijednost.asp (Pristup: 26.01.2011.) 166

Izvješće o provođenju ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2007. godinu za potrebe nacionalnih manjina. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za nacionalne manjine, 2008., str. 21. http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=14304 (Pristup: 19.08.2010.)

66

Republici Hrvatskoj, manjinskih udruga i institucija u Republici Hrvatskoj, središnje knjižnice

za nacionalne manjine, ili od građana. Iako je knjižnicama često cilj da pribave što više građe

na manjinskom jeziku i pismu, knjižničar bi morao biti oprezan pri procjeni građe koja se nudi

na dar, jer bi takva građa svakako morala zadovoljavati standarde koji se tiču fizičke i

sadržajne kvalitete građe. Ukoliko knjižnica ima prostornih mogućnosti, može biti i poželjno

prihvatiti i građu koja trenutačno neće biti korisna za odgojno-obrazovni proces, te na taj

način sustavno izgrađivati svojevrsnu zbirku za nacionalne manjine, posebice ako se radi o

rijetkim i starim primjercima građe. Ovakva građa u knjižnicu najčešće dolazi darovima

građana, dok se darivana građe s ostalim navedenim institucijama potencijalno može i

dogovoriti.

Nakon provedene mirne reintegracije u hrvatskom Podunavlju, mnoge su se škole

otpisivanjem rješavale velike količine građe koju su smatrale nepoželjnom, nepotrebnom ili

nepodobnom. Radi se mahom o građi tiskanoj u Republici Srbiji, bosansko-hercegovačkih

izdanjima tiskanim ćirilicom, te ideološki obojenom literaturom s uglavnom socijalističkom

tematikom. Takva je građa, nakon što bi bila otpisana, nuđena školama s nastavom na

srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Ove su je škole uglavnom bezuvjetno prihvaćale, što je

dovelo do prenatrpanosti fonda u njihovim knjižnicama, ali i koristi od dijela naslova koji su

se mogli iskoristiti u nastavi.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa više ne izdvaja namjenska sredstva za

nabavu građe, pa je tako kupnja građe općenito otežana i oslanja se isključivo na mogućnosti

škole da izdvoji određenu sumu novca za obnavljanje i dopunjavanje fonda. No, kada su

namjenska sredstva dodjeljivana, nisu postojala nikakva dodatna sredstva koja bi bila

namijenjena za nabavu građe za manjinske skupine. Stoga su školski knjižničari i tada morali

biti sposobni dobro prosuditi što pri nabavi ima prioritet. Sredstva bi se mogla namaknuti i

upućivanjem projektnih prijedloga ili zamolbi za financijsku podršku u svrhu nabave građe

prema manjinskim i drugim udrugama i organizacijama u zemlji, ali i inozemstvu, odnosno u

matičnoj državi. No, tada se obično radi o jednokratnim sredstvima, a idealno bi bio postići

redoviti priliv sredstava u ove svrhe. Pojedine nacionalne manjine imaju osiguran priliv

sredstava iz matične zemlje na godišnjoj razini. Određenu svotu novca koju dobiju mogu tako

67

potrošiti za nabavu knjižnične građe isključivo u matičnoj zemlji. Takav je slučaj s

Mađarima167 i Talijanima.168

Razmjena je zasigurno odličan način za nabavu građe za manjinske skupine, jer se

knjižnicama tako pruža mogućnost da se riješe duplikata, a da dobiju građu koju ne

posjeduju u dovoljnom broju primjeraka ili uopće. Prepreka realiziranju ovakvog vida nabave

može biti i nepostojanje volje da knjižnica ostane bez dijela ionako oskudne manjinske

zbirke, iako konkretna jedinica građe u toj knjižnici potencijalno nema svrhu.

4.5.3. Stanje zbirki za nacionalne manjine u školskim knjižnicama danas

O stanju u školskim knjižnicama osnovnih i srednjih škola u kojima se nastava odvija

na manjinskom jeziku i pismu nema mnogo izvora. U prvom su poglavlju spomenuti autori

koji su vršili određena istraživanja, no traženi podaci postoje samo o dijelu škola u kojima se

odvija nastava na češkom jeziku. U tim je školama fond građe za manjinske skupine

uglavnom zadovoljavajući. Slijedi opis djelatnosti nekoliko manjinskih školskih knjižnica u

nas.

Alica Bačeković169 navodi da se u češkim školama danas rabi veliki broj dječjih

časopisa i listova koje izdaje novinsko-izdavačka kuća „Jednota“, ali i oni koje škola dobavlja

iz Češke. Škole u Daruvaru ostvaruju dobru suradnju kako s gradskom knjižnicom, tako i sa

središnjom knjižnicom u Bjelovaru po pitanju distribucije građe na češkom jeziku. U nekim se

školama djelatnici knjižnice ne služe češkim jezikom, što ponekad predstavlja problem.

Građa se u Osnovnoj školi Jana Amosa Komenskog u Daruvaru najčešće nabavlja donacijama

167

Drenjančević, Anita. Usmeno priopćenje. 31.08.2010. 168

Trani, Giordano. Usmeno priopćenje. 17.04.2010. 169

Bačeković, Alica. Nav., dj., str. 15.

68

iz matične zemlje, a škola nabavlja četiri časopisa na češkom jeziku, od čega se dva

dopremaju iz Češke.170

U Osnovnoj školi Josipa Ružičke u Končanici broj jedinica građe na češkom jeziku

zadovoljava potrebe učenika i djelatnika škola, a građa se najčešće nabavlja vlastitom

kupnjom, premda ima i donacija građana, kao i donacija češkog Ministarstva vanjskih

poslova.171 Problem u ovoj školi se ne ogleda u neadekvatnoj zbirci, već u postupnoj

asimilaciji. Istraživanje koje je knjižničarka provela među češkim učenicima ove škole

pokazalo je da ih čak 84 posto radije bira građu na hrvatskom nego na češkom jeziku.172

Osnovna škola Negoslavci173 u Negoslavcima realizira nastavu na srpskom jeziku po

modelu A. Knjižnični fond na srpskom jeziku, koji čini oko polovicu fonda, uglavnom

zadovoljava potrebe za lektirnim naslovima, kao i knjigama za slobodno čitanje, no veliki je

broj naslova zastario. Građa se povremeno nabavlja sredstvima škole, a manjim dijelom

donacijama Generalnog konzulata Republike Srbije u Vukovaru, kao i povremenim

donacijama mještana. Kao najveći se problem ističe nedostatak novčanih, naročito

namjenskih sredstava za nabavu građe, te nemogućnost izravne nabave kupnjom u matičnoj

zemlji. Stoga se kupnja građe na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu obavlja preko dobavljača iz

Osijeka. Od dječjih listova na srpskom jeziku u knjižnicu redovito pristižu „Bijela pčela“, koja

u Rijeci izdaje SKD „Prosvjeta“, te „Školarac“ i „Školarka“ koji pristižu iz Republike Srbije.

Knjižnica ne posjeduje ništa od stručnih i znanstveno-popularnih časopisa na srpskom jeziku,

a fondu AV građe također nedostaju srpski naslovi.

Milena Roknić174 navodi da talijanska manjina ima najrazvijeniji sustav za

zadovoljavanje svojih kulturnih i drugih potreba. Građa se na talijanskom jeziku nabavlja

uglavnom donacijama iz Italije, a potom kupnjom i darovima. Mađari usko surađuju s

knjižnicom u Pečuhu koja im pomaže donacijama knjiga i nabavom periodike. Problem

srpske manjine jest slaba dostupnost izdavača iz Republike Srbije, što otežava nabavu

170

Veber Malina, Višnja. Nav. dj., str. 22. 171

Isto, str. 25. 172

Isto, str. 30. 173

Autor je rada djelatnik ove školske knjižnice. 174

Usp. Roknić, Milena. Nav. dj., str. 30-39.

69

recentne građe. Slovaci svoje knjižnične fondove dopunjuju donacijama iz Slovačke

Republike i to posredstvom Matice slovačke. Rusini i Ukrajinci građu nabavljaju izravno u

Ukrajini, a dijelom darovima i zamjenom. Slovenska manjina građu nabavlja najviše

zamjenom, a ponešto i kupnjom. Nijemci i Austrijanci se najviše oslanjaju na darove Vlade

Republike Austrije, Austrijskog kulturnog instituta u Zagrebu, te doprinosima građana

Osijeka. Građu na albanskom jeziku knjižnicama uglavnom daruju građani albanske

nacionalnosti, a Zajednica Albanaca u Republici Hrvatskoj nešto građe nabavlja i preko

Nacionalne knjižnice Republike Albanije. U školama u kojima se odvija nastava njegovanja

albanskoga jezika i kulture koriste se udžbenici iz Albanije namijenjeni albanskoj dijaspori.175

4.6. Zaključno

Republika Hrvatska je nedvojbeno multikulturalna sredina, pa je stoga u obavezi čuvati

značajke pripadnika svih kultura koji žive na njenom teritoriju. Očuvanje etničkih i kulturnih

značajki jednoga naroda najbolje se ogleda u institucionalnom odgoju i obrazovanju.

Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, ovisno o interesu i brojčanom stanju,

imaju mogućnost i pravo slobodnog izbora po pitanju praćenja nastave u osnovnim i

srednjim školama na svojem materinskom jeziku (Model A), dijela nastave na materinskom,

a dijela na hrvatskom jeziku (Model B), ili njegovanja jezika i kulture (Model C). Navedeno su

pravo ostvarili pripadnici deset nacionalnih manjina u našoj zemlji. Sustav navedenih modela

je dobro osmišljen i odlično funkcionira dajući roditeljima učenika mogućnost da za svoju

djecu odaberu oblik nastave koji im najviše odgovara, te da na taj način očuvaju svoj jezik,

kulturu i duh, uz kvalitetnu integraciju u sredini u kojoj žive.

Škole i školske knjižnice u sredinama u kojim djeluju, pored odgojno-obrazovne i

drugih stručnih uloga, veliku ulogu imaju i kao središta multikulturalnosti i interkulturalnog

dijaloga. Škole pohađaju djeca različitoga etničkog, jezičnog i kulturnog podrijetla, s

175

Tatalović, Siniša. Nav. dj.

70

potrebama koje se dijelom razlikuju od potreba većinskoga stanovništva. Stoga je neizmjerno

važno da se prvenstveno škola, kao institucija koja će osmisliti adekvatne sadržaje štujući

propisane programe, pravilnike i druge zakonske akte, posveti njegovanju identiteta svojih

učenika i djelatnika, ali i skrbi o razvijanju svijesti o školskom okružju kao multikulturalnoj i

nadasve tolerantnoj sredini koja će svim svojim učenicima i djelatnicima osigurati pravo na

jednakost u odgojno-obrazovnom procesu. S obzirom da sama po sebi školska knjižnica

nikada ne može biti jednojezična, na njoj je posebno težište u ostvarivanju ciljeva

multikulturalne zajednice.

Građa za manjinske skupine u školskoj knjižnici se sadržajno ne razlikuje od građe na

hrvatskom, odnosno većinskom jeziku. U obje se zbirke radi o lektirnim naslovima, građi za

rekreativno čitanje, periodičnim publikacijama, AV građi, stručnoj i referentnoj građi.

Također, u pravilu se ne razlikuje niti stručna obrada građe za manjinske skupine, njezin

smještaj, kao ni koraci koje je potrebno proći prilikom planiranja i realiziranja nabave.

Knjižnične se usluge za pripadnike nacionalnih manjina u nas postupno razvijaju

djelomice prateći svjetske trendove. No, još se uvijek ne može govoriti o visokim rezultatima

njihovoga rada. Prema dostupnim je rezultatima vidljivo da se dio školskih knjižnica u našoj

zemlji relativno uspješno bori s izazovima nabave multikulturalne i građe namijenjene

učenicima pripadnicima nacionalnih manjina, no veći dio njih nailazi na manje-više ozbiljne

poteškoće. Razlozi su različiti, ali najveće poteškoće predstavljaju neadekvatna ili

nepostojeća sredstva za nabavu građe za manjinske skupine, kao i nedovoljno razvijena

nakladnička djelatnost nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, koja se uglavnom temelji

na izdavanju publikacija koje su neprimjenjive u školama.

71

5. Istraživanje nabavne politike u knjižnicama škola s nastavom

na manjinskom jeziku i pismu u Republici Hrvatskoj

5.1. Uvod

U teorijskom dijelu ovoga rada iznijeti su i opisani općeniti podaci o pripadajućim ljudskim

pravima, posebice pravima manjinskih skupina. Potom su predstavljene specifičnosti

djelatnosti školske knjižnice, kao dijela odgojno-obrazovnog i knjižničarskoga sustava, a

poseban je naglasak stavljen na značajke izgradnje fonda i nabavne politike ove vrste

knjižnica. Konačno, u posljednjem se poglavlju najprije govorilo konkretno o pripadnicima

nacionalnih manjina u odgojno-obrazovnom sustavu i ulozi knjižnice u navedenim

okolnostima, te o problemima nabave građe za manjinske skupine u našim školskim

knjižnicama, uz prikaz stanja građe za manjinske skupine na nekoliko primjera školskih

knjižnica u kojima je takva građa zastupljena.

Konkretnih istraživanja problematike nabavne politike u školskim knjižnicama

osnovnih i srednjih škola u kojima se nastava odvija na jeziku i pismu nacionalnih manjina

nije bilo. Nekoliko je istraživanja o stanju u takvim školskim knjižnicama obavljeno za potrebe

diplomskoga rada nekoliko stručnjaka, o čemu je bilo govora u teorijskom dijelu. No, u

navedenim se radovima opisuje stanje fonda, ali ne i problematika nabave. Stoga je u

istraživanju teško bilo osloniti se na bilo kakve prethodno objavljene podatke.

Jedan od razloga za provođenje istraživanja nabavne politike u knjižnicama škola s

nastavom manjinskoga jezika u Republici Hrvatskoj jest upravo nepostojanje podataka o

navedenoj problematici. No, najveći razlog za ideju o istraživanju upravo na navedenu temu

jest stanje u školskoj knjižnici Osnovne škole Negoslavci, čiji je djelatnik autor rada, te podaci

o poteškoćama u upravljanju zbirkama za nacionalne manjine, do kojih se došlo u

neformalnom razgovoru s nekoliko školskih knjižničara koji rade u školskim knjižnicama koje

72

posjeduju građu za manjinske skupine. Navedeni razlozi su nagnali autora rada na

promišljanje o mogućnostima za poboljšanje kvalitete nabave građe u svim školskim

knjižnicama koje posjeduju, ili bi zbog provođenja nekog od oblika nastave na manjinskom

jeziku i pismu u školi u čijem su sastavu, trebale posjedovati zbirke za nacionalne manjine.

Istraživanje bi trebalo prikazati sve poteškoće na koje takve knjižnice nailaze u radu, te

otvoriti mogućnosti za poboljšanje stanja, a u svrhu kvalitetnijeg realiziranja ciljeva odgoja i

obrazovanja, u čemu važnu ulogu svakako imaju i školske knjižnice.

Planirano je istraživanje po svojemu karakteru primijenjeno istraživanje,176 s

obzirom da će dobiveni rezultati dati znanstveno utemeljene odgovore na konkretne

probleme prakse. Prema Halmiju,177 „u svaki se proces istraživanja mora ugraditi studija

slučaja na temelju koje je moguće provjeriti vjerodostojnost teorije i smislenost

interpretacije dobivenih rezultata.“ Obzirom da kvalitativno istraživanje uvijek polazi od

proučavanja pojedinačnog slučaja kako bi se formuliralo hipoteze i opće teorije o

proučavanom fenomenu, i ovo istraživanje polazi od jednog slučaja i svih aspekata

istraživanog problema u tom slučaju.

5.1.1. Prikaz stanja zbirke za nacionalne manjine u Osnovnoj školi Negoslavci – studija

slučaja

Osnovna škola Negoslavci se nalazi u Negoslavcima, u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Nastava se u ovoj školi odvija na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, po modelu A. Škola broji

176

Usp. Mejovšek, Milko. Metode znanstvenog istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima. Zagreb: Naklada Slap, 2007., str. 81. 177

Halmi, Aleksandar. Strategija kvalitativnih istraživanja u primijenjenim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2004., str. 25.

73

91 učenika u osam razrednih odjela, te 29 djelatnika. Fond školske knjižnice čini oko 8.500178

jedinica knjižnične građe, od čega oko polovicu fonda čini građa na srpskom jeziku.

Djelatnik školske knjižnice se u potpunosti služi jezikom i pismom na kojemu se

realizira nastava. U učeničkom je fondu građa za manjinske skupine fizički razdvojena od

građe na hrvatskom jeziku, dok se građa u nastavničkom fondu ne razdvaja. Stručna obrada

građe obavlja se na hrvatskom jeziku. Broj primjeraka lektirnih naslova na manjinskom jeziku

i pismu je uglavnom zadovoljavajući, dok stručne literature namijenjene nastavnicima

nedostaje. Knjižnična građa za rekreativno čitanje na manjinskom jeziku zadovoljava interese

korisnika. Knjižnica nije pretplaćena na stručne časopise na manjinskom jeziku, dok dječjih

časopisa ima, ali vrlo malo. Manjinska se građa nabavlja uglavnom darivanjem, a donacije

povremeno stižu od Generalnog konzulata Republike Srbije u Vukovaru, te mještana. Kada se

građa nabavlja kupnjom, ona se obavlja isključivo sredstvima škole koja ne prelaze iznos od

1.000 kuna godišnje. Građu je kupnjom moguće nabaviti isključivo od dobavljača u Republici

Hrvatskoj, s obzirom na neriješenu mogućnost da škola obavlja platni promet s

inozemstvom. Djelatnik knjižnice zaključuje da je nabava građe za manjinske skupine otežana

iz mnogih razloga, a ponajviše zbog nedostatka namjenskih novčanih sredstava, nedovoljne

suradnje s manjinskim institucijama i nerazvijene izdavačke djelatnosti srpske nacionalne

manjine u Republici Hrvatskoj.

5.2. Ciljevi i zadaci istraživanja

Cilj istraživanja jest utvrditi stanje fonda za pripadnike nacionalnih manjina u knjižnicama osnovnih

i srednjih škola u Republici Hrvatskoj u kojima se odvija nastava na jeziku i pismu nacionalnih

manjina, te predvidjeti mogućnosti za rješavanje uočenih problema, bez obzira na model

obrazovanja. Istraživanjem se, također, nastoji ispitati zadovoljavaju li postojeći fondovi u navedenim

178

Radi se o procijenjenom stanju fonda, s obzirom da je inventarna knjiga niz godina nepravilno popunjavana, a dio građe nepravilno ili nepotpuno stručno obrađen. Stoga je u tijeku elektronska katalogizacija i pripreme za provođenje revizije, nakon čega će se utvrditi stvarno stanje fonda.

74

školskim knjižnicama potrebe svojih korisnika, odnosno učenika – pripadnika nacionalnih manjina,

njihovih nastavnika i stručnih suradnika, te na koji se način i uz koje poteškoće upravlja izgradnjom

manjinske zbirke u školskoj knjižnici.

Osnovni je zadatak ovoga istraživanja otkriti poteškoće u nabavi navedene građe i

mogućnosti za rješavanje problema. Da bi se dobili što potpuniji podaci, za navedeno istraživanje su

relevantni i sljedeći zadaci, čijim će se rješavanjem otkriti mogući nedostaci koji dovode do problema

i donijeti zaključci o mogućim akcijama u svrhu poboljšanja stanja. To su:

- Istražiti jezične kompetencije za upravljanje manjinskim zbirkama kod djelatnika

knjižnice;

- Utvrditi načine smještaja i stručne obrade građe za manjinske skupine;

- Utvrditi stanje fonda lektirnih i naslova stručne literature na manjinskom jeziku;

- Utvrditi stanje fonda za rekreativno čitanje na manjinskom jeziku;

- Utvrditi stanje fonda stručnih i dječjih časopisa na manjinskom jeziku;

- Istražiti uvjete nabave građe za manjinske skupine u školskim knjižnicama;

- Spoznati uvjete, novčane iznose kojima raspolažu školske knjižnice za nabavu građe za

manjinske skupine kupnjom i podatke o dobavljačima preko kojih to obavljaju;

- Otkriti prepreke u nabavi građe za manjinske skupine;

- Predvidjeti mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine;

- Utvrditi otežavajuće okolnosti i mogućnosti za rješavanje problema.

5.3. Istraživački problem

S obzirom na činjenicu da je izdavačka djelatnost manjinskih institucija u Republici Hrvatskoj

neadekvatna, te da je nabava građe iz matične zemlje otežana, pretpostavlja se da je nabava

75

građe namijenjene pripadnicima nacionalnih manjina, korisnicima školskih knjižnica,

otežana. Izdavačka djelatnost dijela nacionalnih manjina je relativno dobro razvijena. No,

pripadnici nacionalnih manjina općenito najčešće u školskim knjižnicama nailaze na

probleme prilikom potražnje za potrebnom knjižničnom građom, posebice propisanim

lektirnim naslovima i periodičkim publikacijama, s obzirom da se manjinske izdavačke kuće

uglavnom ne bave tiskanjem navedene vrste građe.

Osvrnuvši se na podatke do kojih se došlo pregledom relevantne literature, te

navedene neformalne izvore podataka, proizlazi polazna pretpostavka za istraživanje, koja

glasi: Nabava građe na jeziku i pismu nacionalnih manjina u knjižnicama osnovnih i

srednjih škola u Republici Hrvatskoj teče otežano. Iz prve proizlazi i druga, pomoćna

hipoteza, koja za cilj ima potvrditi ili odbaciti postojanje mogućnosti za pozitivno rješavanje

problema, a ona glasi: Postoje načini na koje se problem nabave građe za manjinske

skupine u hrvatskim školskim knjižnicama može riješiti pozitivno.

5.4. Metodologija

Zbog opsega istraživanja i njegovih osobina, kao najpovoljnija metoda, a ujedno i jedna od

najčešćih metoda u društvenim istraživanjima,179 za prikupljanje potrebnih podataka bila je

metoda anketiranja. Anketirane je provedeno najvećim dijelom putem elektronske pošte, a

potom i uz nazočnost autora rada tamo gdje se pojavi potreba ili mogućnost.

Metoda anketiranja je odabrana zbog svoje ekonomičnosti, odnosno vremenske i

novčane isplativosti, ali i zbog velike mogućnosti da se o istraživačkom problemu prikupe

kvalitetni i relevantni podaci o trenutačnom stanju manjinskih zbirki, kao i o planovima i

179

Usp. Žugaj, Miroslav. Znanstvena istraživanja u društvenim znanostima i nastanak znanstvenog djela. Varaždinske Toplice: Tonimir, 2007., str. 112.

76

mogućnostima za rješavanje problema u budućnosti, što Vujević180 navodi kao prednosti

metode anketiranja.

5.4.1. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja jesu knjižnične zbirke na manjinskom jeziku i pismu u knjižnicama

osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, u kojima nastavu na materinskom jeziku

prate učenici – pripadnici nacionalnih manjina, po jednom od tri modela obrazovanja

namijenjena ovoj skupini građana. Podaci o predmetu istraživanja prikupljeni su od

djelatnika opisanih školskih knjižnica, kao osoba koje neposredno upravljaju navedenom

zbirkom, pa su na taj način upoznate s njezinim prednostima i nedostacima, što ih čini

relevantnim za ovo istraživanje.

5.4.2. Uzorak

Uzorak čine sve školske knjižnice u Republici Hrvatskoj, koje djeluju u sastavu osnovnih i

srednjih škola u kojima se nastava na manjinskom jeziku odvija po modelu A, B ili C. Budući

da uzorak nije velik, anketa se upućuje svim opisanim relevantnim institucijama, odnosno

cijeloj populaciji, bez izdvajanja reprezentativnog uzorka. Prema podacima181 dobivenim od

Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa o realizaciji nastave na manjinskom jeziku i pismu

u školskoj 2009./2010. godini, u pitanju je 117 škola182 u kojima se provodi nastava na

manjinskom jeziku i pismu, na ukupno deset manjinskih jezika.

180

Usp. Vujević, Miroslav. Uvođenje u znanstveni rad: u području društvenih znanosti. Zagreb: Školska knjiga, 2006., str. 126. 181

Zidar Bogadi, Nada. Nav. dj. 182

Popis škola s jezicima na kojima se realizira nastava, a koje kao ispitanici sudjeluju u istraživanju, kao i podaci o školama koje nisu odgovorile na anketu, nalazi se u prilozima.

77

5.4.3. Instrument

S obzirom na odabir metode, logičan i najpovoljniji istraživački instrument jest anketni

upitnik.183 Upitnik koji je korišten u ovom istraživanju služio je za prikupljanje podataka i

činjenica, a dijelom i za prikupljanje stavova ispitanika. To ga čini kombinacijom tzv.

„questionary“ i „opinioner“ tipa upitnika.184 Sastoji se od sedamnaest pitanja, od kojih jedno

sadrži dva potpitanja. Šesnaest je pitanja zatvorenog, dok je posljednje pitanje otvorenog

tipa. Među pitanjima zatvorenoga tipa, pet je pitanja na kojima ispitanici mogu odabrati više

od jednog ponuđenog odgovora, odnosno dopisati svoj, ukoliko ponuđeni odgovori ne

zadovoljavaju njihovo mišljenje, ili smatraju da je potrebno dopuniti odabrane odgovore

onim koji nije u ponudi. Sedam je pitanja zatvorenoga tipa s ponuđenim odgovorima

intenziteta, među kojima su četiri pitanja s po tri intenziteta i tri pitanja s po četiri

intenziteta. Zatvorenih pitanja s ponuđenim odgovorima nabrajanja jest šest. Preostala tri

pitanja zatvorenog tipa čine pitanja alternativnog odgovora, tzv. „DA-NE“ pitanja.

U zaglavlju anketnog upitnika se nalazi naziv istraživanja, zatim objašnjenje o svrsi

istraživanja, te dodatno pojašnjenje o mogućnostima popunjavanja i dostavljanja

popunjenog upitnika istraživaču. Potom se traži upis podataka o školi kojoj je anketni upitnik

dostavljen, mjestu u kojem se nalazi, manjinskom jeziku, te obrazovnom modelu na kojem se

odvija nastava. Podaci o školi, jeziku i obrazovnom modelu su relevantni za istraživanje, no

njihovo iznošenje od strane ispitanika upitnik čini transparentnim, iako se ne iznose podaci o

odgovornoj osobi, već o instituciji. Na kraju anketnoga upitnika stoji zahvala za sudjelovanje

u istraživanju, te podaci o osobama odgovornim za provođenje ankete, odnosno istraživaču i

mentoru.

Pitanja u upitniku idu logičkim redoslijedom, odnosno redoslijedom u obliku

lijevka.185 Navedeni redoslijed ide od općih ka specifičnim pitanjima, jer se na taj način

183

Primjerak anketnog upitnika koji je korišten u istraživanju nalazi se u prilozima. 184

Usp. Žugaj, Miroslav. Nav. dj., str. 114. 185

Usp. Vujević, Miroslav. Nav. dj., str. 136.

78

ispitanici postupno uvode u sadržaj i postupno opuštaju, što za cilj ima slobodnije

odgovaranje na određena pitanja.186 Obzirom da upitnik nije anoniman u potpunosti, te da

ispitanici pri odgovaranju ne unose u njega nikakve osobne podatke, niti psihološki redoslijed

pitanja nije bio neophodan.

5.4.4. Postupak

Upitnik je ispitanicima proslijeđen elektroničkom poštom. E-mail poruka koja je upućena

ispitanicima, pored kratkog opisa sadržaja poruke i svrhe istraživanja, sadrži anketni upitnik u

formatu .doc i dopis mentorice, ujedno i pročelnice Odjela za knjižničarstvo pri Sveučilištu u

Zadru, u formatu .pdf, u kojem je pojašnjen razlog provedbe istraživanja, načini

popunjavanja i povrata popunjenog upitnika.

Za slanje anketnog upitnika su korišteni podaci o adresama elektroničke pošte, kao i

drugi kontakt podaci o ispitanicima iz adresara osnovnih187 i srednjih škola188 u Republici

Hrvatskoj, na Internet stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. No, prije no

što su anketni upitnici poslani na relevantne adrese, uslijedila je provjera kontakt podataka

ispitanika. Navedena je provjera izvršena telefonskim putem, kako bi se izbjegla mogućnost

netočnih ili neažuriranih podataka.

Istraživanje je provedeno tijekom siječnja i veljače 2011. godine, kada je svim

ispitanicima proslijeđena e-mail poruka gore navedenog sadržaja. Do polovice veljače su

prikupljeni popunjeni upitnici. Budući da je bilo naznaka da ima ispitanika do kojih iz bilo

kojih razloga nije stigao anketni upitnik, ili su se pojavile određene nejasnoće, tijekom

siječnja je uslijedila ponovna provjera podataka, a ispitanicima kod kojih se za to ukazala

186

Usp. Vujević, Miroslav. Nav. dj., str. 136. 187

Popis ustanova u RH s osnovnoškolskim programom. http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_OS.xls (Pristup: 27.11.2010.) 188

Popis ustanova u RH sa srednjoškolskim programom. http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_SS.xls (Pristup: 27.11.2010.)

79

potreba, ponovo je proslijeđen upitnik. Ispitanicima kod kojih je došlo do pojave nedoumica

oko pojedinih pitanja ili cijeloga upitnika, dana su dodatna pojašnjenja.

S obzirom da je upitnik slan na službene e-mail adrese škola koje su relevantne za

istraživanje, za očekivati je bilo da se mogu pojaviti problemi oko neprihvaćanja elektronske

poruke od strane poslužitelja zbog prepunog sandučića s dolaznim porukama primatelja. U

tom je slučaju slanje poruke ponovljeno, bilo na adresu škole, bilo na osobnu adresu

djelatnika knjižnice. Također, bili su očekivani i problemi nedovoljne informatičke pismenosti

ispitanika, kao i problemi nedovoljnog poznavanja sustava odgoja i obrazovanja nacionalnih

manjina u Republici Hrvatskoj, zbog čega su pojedini ispitanici smatrali da su nerelevantni za

ovo istraživanje. Svi navedeni problemi su po potrebi otklanjani i svim ispitanicima se izašlo u

susret pri popunjavanju upitnika i eventualnim nejasnoćama telefonski ili putem elektronske

pošte, sve s ciljem što kvalitetnijih i vjerodostojnijih rezultata istraživanja.

Najviše je popunjenih upitnika, njih četrdeset i pet, pristiglo na adresu elektronske

pošte naznačenu u zaglavlju upitnika. Njih šesnaest je pristiglo putem naznačenog broja

telefaksa, sedam poštom na naznačenu adresu, a šest189 upitnika je popunjeno u nazočnosti

istraživača – autora rada.

5.5. Analiza rezultata istraživanja

Od 117 škola koje su sudjelovale u anketi, popunjen su anketni upitnik vratile 74 škole. Od

tog broja, 63 su osnovne, 10 srednjih škola i jedan osnovnoškolski i srednjoškolski centar. U

71 školi se nastava odvija na jednom manjinskom jeziku, u dvije na dva, a u jednoj na tri

manjinska jezika. U 36 škola se nastava odvija po modelu A, u jednoj po modelu B, u 34 po

modelu C, u dvije po modelima A i C, a u jednoj po modelima B i C.

189

Naznačeni su upitnici ispunjeni tijekom stručnog aktiva Županijskog stručnog vijeća Vukovarsko-srijemske županije za školske knjižničare.

80

Ukupno 43 škole nisu odgovorile na anketni upitnik. Od toga su četiri škole

obrazložile da su podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa neažurirani, te da se u

njima nastava na manjinskom jeziku i pismu ne odvija već nekoliko godina. Jedna je škola

obrazložila da se njezini učenici koriste knjižnicom druge škole. Preostalih 38 škola nisu ni na

koji način odgovorile na anketni upitnik.

U Republici Hrvatskoj je deset nacionalnih manjina koje ostvaruju pravo na odgoj i

obrazovanje na materinskom jeziku i pismu po modelu A, B ili C. Devet je nacionalnih

manjina popunjavanjem anketnog upitnika sudjelovalo u anketi, a to su: Albanci, Česi,

Mađari, Makedonci, Rusini/Ukrajinci, Slovaci, Slovenci, Srbi, Talijani. Škola u kojoj se po

modelu C odvija nastava na njemačkom jeziku za pripadnike austrijske i njemačke nacionalne

manjine, nije odgovorila na anketu. Od devet nacionalnih manjina koje su odgovorile na

anketu, četiri realiziraju nastavu po modelu A (Česi, Mađari, Srbi i Talijani), dvije realiziraju

nastavu po modelu B (Mađari i Česi), a sve navedene, i sve ostale, realiziraju nastavu i po

modelu C.

Popunjeni anketni upitnik su vratile: dvije osnovne škole s nastavom na albanskom

jeziku po modelu C; šest osnovnih i jedna srednja škola s nastavom na češkom jeziku (jedna

osnovna po modelu A, jedna srednja po modelu B, jedna osnovna po modelima A i C, četiri

osnovne škole po modelu C); 11 osnovnih škola i jedan osnovnoškolski i srednjoškolski centar

s nastavom na mađarskom jeziku (3 osnovne škole po modelu A, 7 osnovnih škola po modelu

C, 1 osnovna škola po modelima B i C, 1 osnovnoškolski i srednjoškolski centar po modelu A);

jedna osnovna škola s nastavom na makedonskom jeziku po modelu C; dvije osnovne škole s

nastavom rusinskog i ukrajinskog jezika po modelu C (po jedna škola na oba jezika); sedam

osnovnih škola s nastavom na slovačkom jeziku po modelu C; jedna osnovna škola s

nastavom na slovenskom jeziku po modelu C; 27 osnovnih i 5 srednjih škola s nastavom na

srpskom jeziku (14 osnovnih i 5 srednjih škola po modelu A, 13 osnovnih škola po modelu C);

deset osnovnih i četiri srednje škole s nastavom na talijanskom jeziku (devet osnovnih i četiri

srednje škole po modelu A, jedna osnovna škola po modelu C).

81

5.5.1. Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine

Pitanje o poznavanju manjinskog jezika i pisma na kojem se realizira dio ili cjelokupna

nastava u školi za svrhu je imalo otkriti u kojoj se mjeri djelatnik školske knjižnice služi

manjinskim jezikom i pismom kojim se služe učitelji i učenici koji rade odnosno pohađaju

nastavu na manjinskom jeziku i pismu. Rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi

sljedeći:

Grafički prikaz 1: Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine

Istraživanje je pokazalo i sljedeće: većina škola, čiji su se knjižničari pozitivno izjasnili o

poznavanju jezika i pisma nacionalne manjine, realizira nastavu po modelu A, dok su

knjižničari koji nedovoljno poznaju ili uopće ne poznaju jezik i pismo svojih manjinskih

učenika, djelatnici škola koje uglavnom provode nastavu po modelu C.

82

Grafički prikaz 1a: Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine (ukupni prikaz)

5.5.2. Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina

Pitanje o smještaju dijela fonda namijenjenog pripadnicima manjina za svrhu je imalo

prikazati je li učenicima i učiteljima u nastavi na manjinskom jeziku i pismu građa fizički

dostupna, odnosno je li fizički razdvojena od građe na hrvatskom jeziku uz pretpostavku da

je traženu građu lakše pronaći ukoliko je razdvojena. Rezultati su, prema jeziku koji je

zastupljen u školi sljedeći:

Grafički prikaz 2: Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina

83

Grafički prikaz 2a: Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina (ukupni prikaz)

5.5.3. Stručna obrada građe za manjinske skupine

Pitanje o stručnoj obradi građe na manjinskom jeziku i pismu za svrhu je imalo prikazati

razlikuje li se stručna obrada građe na manjinskom u odnosu na obradu građe na hrvatskom

jeziku. Primjer Češke osnovne škole Jana Amosa Komenskog u Daruvaru pokazuje da se

stručno označivanje građe na češkom razlikuje od stručnog označivanja građe na hrvatskom

jeziku.190 Istraživanje je otkrilo kako teče stručno označivanje građe za manjinske skupine u

ostalim manjinskim školama. Rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:

Grafički prikaz 3: Stručna obrada građe za manjinske skupine

190

Veber Malina, Višnja. Nav. dj., str. 21.

84

Grafički prikaz 3a: Stručna obrada građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)

5.5.4. Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike manjina

Pitanje o zadovoljenju potreba učenika pripadnika manjina u nastavi materinskoga jezika i

književnosti za svrhu je imalo pokazati postoji li u školskim knjižnicama dovoljan broj

propisanih lektirnih naslova na manjinskom jeziku i pismu. Istraživanje je otkrilo u kojoj su

mjeri školske knjižnice opskrbljene navedenom građom. Rezultati su, prema jeziku koji je


Grafički prikaz 4: Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike manjina

85

Istraživanje je i u ovom slučaju pokazalo da je najveći problem oko broja lektirnih naslova za

nastavu materinskoga jezika pripadnika nacionalnih manjina ponovno u školama koje

nastavu realiziraju po modelu C.

Grafički prikaz 4a: Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike manjina

(ukupni prikaz)

5.5.5. Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku

Pitanje o zadovoljenju potreba nastavnog osoblja pripadnika manjina u nastavi na

manjinskom jeziku i pismu za svrhu je imalo pokazati postoji li uopće u školskim knjižnicama i

u kojim količinama stručna i priručna literatura na manjinskom jeziku i pismu namijenjena

stručnom usavršavanju i samoobrazovanju manjinskog nastavnog osoblja. Istraživanje je

otkrilo u kojoj su mjeri školske knjižnice opskrbljene navedenom građom. Rezultati su, prema

jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:

86

Grafički prikaz 5: Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku

Grafički prikaz 5a: Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku (ukupni prikaz)

5.5.6. Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu

namijenjenim učenicima

Pitanje o postojanju naslova za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenih

učenicima za svrhu je imalo pokazati postoji li u školskim knjižnicama koje su predmet

istraživanja ovakva građa. Istraživanje je otkrilo u kojoj su mjeri školske knjižnice opskrbljene

navedenom građom, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:

87

Grafički prikaz 6: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenim učenicima

Naslova za slobodno čitanje namijenjenih učenicima pripadnicima nacionalnih manjina

najviše nedostaje, ili ih ima vrlo, malo u školama koje realiziraju nastavu po modelu C.

Grafički prikaz 6a: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenim učenicima (ukupni prikaz)

88

5.5.7. Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu

namijenjenim nastavnicima

Pitanje o postojanju naslova za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenih

nastavnom i drugom osoblju koje čine pripadnici manjine za svrhu je imalo pokazati postoji li

ovakva građa u školskim knjižnicama koje su predmet istraživanja. Istraživanje je otkrilo u

kojoj su mjeri školske knjižnice opskrbljene navedenom građom, a rezultati su, prema jeziku

koji je zastupljen u školi sljedeći:

Grafički prikaz 7: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenim nastavnicima

Situacija je u nastavničkom fondu, po pitanju naslova za slobodno čitanje na jeziku i pismu

nacionalnih manjina, identična situaciji i učeničkom fondu. Dakle, ponovno je očit nedostatak

ovakve građe u školama koje za nacionalne manjine realiziraju nastavu po modelu C.

89

Grafički prikaz 7a: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenim nastavnicima (ukupni prikaz)

5.5.8. Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne manjine

Pitanje o prisutnosti stručnih časopisa na jeziku i pismu nacionalnih manjina za koje se

realizira nastava u školi u fondu školske knjižnice za svrhu je imalo pokazati postoji li u

školskim knjižnicama koje su predmet istraživanja ovakva građa. Istraživanje je otkrilo u kojoj

su mjeri školske knjižnice opskrbljene navedenom građom, a rezultati su, prema jeziku koji je


Grafički prikaz 8: Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne manjine

90

Grafički prikaz 8a: Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne manjine (ukupni prikaz)

5.5.9. Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine

Pitanje o prisutnosti dječjih časopisa na jeziku i pismu nacionalnih manjina za koje se realizira

nastava u školi u fondu školske knjižnice za svrhu je imalo pokazati postoji li u školskim

knjižnicama koje su predmet istraživanja ovakva građa. Istraživanje je otkrilo u kojoj su mjeri

školske knjižnice opskrbljene navedenom građom, a rezultati su, prema jeziku koji je


Grafički prikaz 9: Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine

91

Grafički prikaz 9a: Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine (ukupni

prikaz)

5.5.10. Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina

Pitanje o načinu nabave literature na jeziku i pismu nacionalnih manjina za koje se realizira

nastava u školi za svrhu je imalo pokazati na koji način ovakva literatura dolazi u školske

knjižnice koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo na koje se načine nabavlja

građa za manjinske skupine, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi, sljedeći:

Grafički prikaz 10: Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina

92

Na ovo su pitanje ispitanici mogli odgovoriti odabravši više od jednog odgovora, ukoliko

smatraju da ti odgovori predstavljaju stanje u njihovim knjižnicama. Opciju „e“, o suradnji s

Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu, nije odabralo niti jedan ispitanik.

Posljednja je opcija (odgovor „h“) nudila mogućnost dopisivanja, ukoliko stanje u ispitivanoj

školskoj knjižnice ne odgovara niti jednoj od navedenih opcija, ili je ispitanik smatrao da je

potrebno dodatno pojasniti stanje. Posljednju je opciju odabralo ukupno 25 ispitanika. U

nekoliko je slučajeva bilo ponavljanja. Slijedi navod jedinstvenih i konstruktivnih odgovora:

„Većina je fonda vrlo stara, a nove su knjige učitelji dobili na stručnim skupovima.“191

„Građa se na manjinskom jeziku i pismu ne nabavlja.“192

„Razmjenom knjiga sa školama u matičnoj državi.“193

„Donacijama profesora koji knjige nabavlja preko slovačke Vlade i ministarstva.“194

„Darovima učitelja i djelatnika škole.“195

„Donacijom sa različitih strana, knjiga koje planom i programom uopće nisu predviđene.“196

„Sredstvima škole.“197

„Donacijama drugih škola.“198

„Suradnjom Talijanske unije i Univerziteta iz Trsta.“199

„Preko Saveza Čeha u Republici Hrvatskoj, građa se nabavlja suradnjom s Odborom za iseljeništvo Ministarstva vanjskih poslova Češke Republike, te suradnjom s Čehoslovačkim institutom za iseljeništvo Ministarstva školstva Češke Republike.“200

191

Osnovna škola Darda, Darda (mađarska i srpska nacionalna manjina). 192

Odgovor iz nekoliko škola. 193

Osnovna škola Laslovo, Laslovo (mađarska nacionalna manjina). 194

Osnovna škola Višnjevac, Višnjevac (slovačka nacionalna manjina). 195


Gimnazija Beli Manastir, Beli manastir (srpska nacionalna manjina). 197


Osnovna škola Bobota, Bobota (srpska nacionalna manjina). 199

Srednja Talijanska škola Rijeka, Rijeka (talijanska nacionalna manjina). 200

Gimnazija Daruvar, Daruvar (češka nacionalna manjina).

93

Grafički prikaz 10a: Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina (ukupni prikaz)

5.5.11. Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe

Pitanje o načinu osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe na jeziku i pismu

nacionalnih manjina, za koje se realizira nastava u školi, za svrhu je imalo pokazati na koji

način ovakva literatura dolazi u školske knjižnice koje su predmet ovog istraživanja.

Istraživanje je otkrilo na koji se način osiguravaju sredstva za kupnju navedene građe, a

rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:

94

Grafički prikaz 11: Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe

Na ovo su pitanje ispitanici mogli odgovoriti odabravši više od jednog odgovora, ukoliko

smatraju da ti odgovori predstavljaju stanje u njihovim knjižnicama. Posljednja je opcija

(odgovor „h“) nudila mogućnost dopisivanja, ukoliko stanje u ispitivanoj školskoj knjižnice ne

odgovara niti jednoj od navedenih opcija, ili je ispitanik smatrao da je potrebno dodatno

pojasniti stanje. Posljednju je opciju odabralo ukupno 15 ispitanika. U nekoliko je slučajeva

bilo ponavljanja. Stoga slijedi navod jedinstvenih i konstruktivnih odgovora:

„Građa se ne nabavlja kupnjom.“201

„Putem natječaja udruga iz matične države za potporu školama izvan domovine.“202

„Donacijama Prosvjetno-kulturnog centra Mađara u Republici Hrvatskoj.“203

„Donacijom Središnje knjižnice za slovačku nacionalnu manjinu u Našicama.“204

201

Odgovor iz više škola. 202

Osnovna škola Lug, Lug; Osnovna škola Korog, Korog (mađarska nacionalna manjina). 203

Osnovna škola Mate Lovraka, Vladislavci (mađarska nacionalna manjina). 204

Osnovna škola Kralja Tomislava, Našice (slovačka nacionalna manjina).

95

Grafički prikaz 11a: Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe (ukupni prikaz)

5.5.12. Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske skupine

Pitanje o godišnjoj količini utrošenog novca za kupnju građe na jeziku i pismu nacionalnih

manjina, za koje se realizira nastava u školi, za svrhu je imalo pokazati koliko novca tijekom

godine škole izdvajaju za potrebe nabave građe za manjinske skupine, u školske knjižnice

koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo koliko se novca godišnje troši za

nabavu navedene građe kupnjom, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi

sljedeći:

Grafički prikaz 12: Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske

skupine

96

Grafički prikaz 12a: Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)

5.5.13. Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine

Pitanje o izboru dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine, za svrhu je imalo pokazati

od kojih se dobavljača nabavlja građa za manjinske skupine (ukoliko se nabavlja kupnjom) u

školskim knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo koji su

dobavljači takve građe, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:

Grafički prikaz 13: Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine

97

Na ovo su pitanje ispitanici mogli odgovoriti odabravši više od jednog odgovora, obzirom na

činjenicu da se građa može nabavljati od više različitih kategorija dobavljača. Posljednja je

opcija (odgovor „d“) nudila mogućnost dopisivanja određene kategorije, ukoliko ponuđeni

odgovori ne udovoljavaju stanju u pojedinoj školskoj knjižnici. Posljednju je opciju odabralo

ukupno tri ispitanika. Slijedi prikaz dopisanih opcija:

„Donacijama ili kupnjom u matičnoj državi.“205

„Preko predsjednika Saveza Slovaka Republike Hrvatske.“206

Grafički prikaz 13a: Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)

5.5.14. Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine

Pitanje o preprekama u nabavi građe za manjinske skupine za svrhu je imalo pokazati koje su

prepreke u nabavi građe za manjinske skupine kupnjom u školskim knjižnicama koje su

predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo o kojim se problemima radi, a rezultati su,

prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:

205

Osnovna škola Lug, Lug (mađarska nacionalna manjina). 206

Osnovna škola Vladimira Nazora, Nova Bukovica (slovačka nacionalna manjina).

98

Grafički prikaz 14: Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine


činjenicu da se pri nabavi građe za manjinske skupine može naići na više prepreka. Posljednja

je opcija (odgovor „e“) nudila mogućnost dopisivanja određene kategorije, ukoliko ponuđeni

odgovori ne udovoljavaju stanju u pojedinoj školskoj knjižnici. Posljednju je opciju odabralo

ukupno šest ispitanika. Slijedi prikaz nekoliko dopisanih odgovora:

„Prostor knjižnice je mali, pa je problem smještaj nove građe.“207

„Zbog nedostatka vremena i nedovoljnog fonda sati, djeci materijale za rad pripremaju učiteljice.“208

Grafički prikaz 14a: Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)

207

Osnovna škola Višnjevac, Višnjevac (slovačka nacionalna manjina). 208

Osnovna škola Darda, Darda (mađarska i srpska nacionalna manjina).

99

5.5.15. Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine

Pitanje o mogućnostima poboljšanja nabave građe za manjinske skupine za svrhu je imalo

pokazati na koji bi se način mogao poboljšati tijek i način nabave građe za manjinske skupine

u školskim knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo koje

mogućnosti pretpostavljaju ispitanici, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi

sljedeći:

Grafički prikaz 15: Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine


činjenicu da je nabavu građe na manjinskom jeziku i pismu moguće poboljšati na više načina.

Posljednja je opcija (odgovor „e“) nudila mogućnost dopisivanja određene kategorije,

ukoliko ponuđeni odgovori ne udovoljavaju stanju u pojedinoj školskoj knjižnici. Posljednju je

opciju odabralo ukupno dva ispitanika. Slijedi prikaz dopisanih odgovora:

„Boljom suradnjom između škole, matične zemlje i svih udruga i institucija relevantnih za slovačku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj.“209

„Novčanim poticajima vlade Republike Hrvatske za nabavu građe općenito.“210

209

Osnovna škola Julija Benešića, Ilok (slovačka nacionalna manjina). 210

Osnovna škola Nikole Andrića, Vukovar (srpska nacionalna manjina).

100

Grafički prikaz 15a: Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine (ukupni

prikaz)

5.5.16. Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama

Pitanje o zadovoljstvu suradnjom s relevantnim institucijama za svrhu je imalo pokazati

koliko su knjižničari u školskim knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja zadovoljni

suradnjom s manjinskim, državnim i drugim institucijama. Istraživanje je otkrilo koji je

stupanj zadovoljstva ispitanika suradnjom s navedenim institucijama, a rezultati su, prema

jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:

Grafički prikaz 16: Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama

101

Grafički prikaz 16a: Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama (ukupni prikaz)

5.5.17. Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine

Pitanje o mišljenju u svezi s otežanošću nabave građe za manjinske skupine za svrhu je imalo

pokazati smatraju li ispitanici da je nabava građe za manjinske skupine, u školskim

knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja, otežana u odnosu na nabavu građe na

hrvatskom jeziku. Istraživanje je otkrilo je li, po mišljenju ispitanika, nabava građe za

manjinske skupine otežana u odnosu na nabavu građe na hrvatskom jeziku, a rezultati su,

prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:

Grafički prikaz 17: Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine

102

Grafički prikaz 17a: Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)

5.5.18. Prijedlozi za olakšanje nabave građe za manjinske skupine

Posljednje je pitanje nudilo mogućnost davanja prijedloga za olakšanje nabave građe za

manjinske skupine u školskim knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje

generalnog mišljenja ispitanika o mogućim potezima s ciljem olakšanja nabave građe za

manjinske skupine je za svrhu je imalo prikupiti prijedloge ispitanika u svezi s istraživanim

problemom, kako bi se donijeli što precizniji zaključci o mogućnostima praktičnog djelovanja

nakon istraživanja. Od 74 sudionika istraživanja, njih 59, odnosno 79,7 posto, je odgovorilo

na 17. pitanje, dok preostalih 15, odnosno 20,3 posto, nije ostavilo nikakav komentar niti

prijedlog.

103

Grafički prikaz 18: Prijedlozi za olakšanje nabave građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)

Među navedenim se prijedlozima i komentarima nalaze mnogi koji se ponavljaju u više

slučajeva. Također, nekoliko se ispitanika referira na odgovore u 13. i 14. pitanju. Slijedi

pregled jedinstvenih prijedloga i komentara:

„Kad bi bila bolja suradnja s manjinskim udrugama i više financijskih sredstava, i nabava bi bila bolja.“211

„Potrebna je veća osviještenost državnih institucija za problem nabave građe namijenjene manjinama, novčani poticaji su potrebni od strane Vlade Republike Hrvatske, te veća podrška manjinskih udruga i vijeća nacionalnih manjina.“212

„Potrebna je bolja suradnja s manjinskim udrugama.“213

„Osiguravanje namjenskih novčanih sredstava za kupnju građe i omogućavanje školi (tj. knjižnici) izravni način plaćanja i uvoza građe, bez posrednika (manjinske udruge, vijeća, konzulata, veleposlanstva).“214

„Osviještenost grada i država za probleme nacionalnih manjina, veća povezanost s matičnim knjižnicama, javno prikupljanje knjižničnog fonda za potrebe nacionalnih manjina.“215

„Olakšana direktna nabava iz matične države i razvitak manjinskih izdavača.“216

211

Osnovna škola Darda, Darda (mađarska i srpska nacionalna manjina). 212



Češka osnovna škola Jana Amosa Komenskog, Daruvar (češka nacionalna manjina). 215

Osnovna škola „Vladimir Nazor“, Virovitica (češka nacionalna manjina). 216

Odgovor iz više škola.

104

„Postojeće manjinske izdavačke bi se trebale više posvetiti izdavanju školske lektire i stručne građe, a manje političke.“217

„Pojednostavljenje procedure na liniji Ministarstvo – Carinska služba, po pitanju uvoza građe.“218

„Nabava građe za manjinske skupine nije otežana, samo nedostaju novčana sredstva, a ova vrsta nabave je već godinama na posljednjem mjestu.“219

„Osigurati namjenska sredstva, angažirati matičnu zemlju više, aktivnije surađivati s voditeljem središnje knjižnice za nacionalne manjine.“220

„Osim već spomenute suradnje s manjinskim udrugama, nužno je redovno financiranje školskih knjižnica od strane MZOŠ-a za nabavu redovnih lektirnih naslova, od čijih bi se sredstava, barem djelomično, mogla nabaviti i potrebna građa na jeziku manjine.“221

„Iako to nije trajno rješenje, škola bi mogla poslati molbu različitim institucijama u matici za donaciju knjiga.“222

„Pojačati suradnju izdavačkih kuća u Hrvatskoj s izdavačkim kućama u matičnim zemljama manjina, radi lakšeg nabavljanja knjižnične građe, te olakšati carinsku proceduru prilikom uvoza.“223

„Ponuda izdavačkih kuća bi školskim knjižnicama trebala biti bogatija izborom manjinskih naslova. Potom bi se trebalo konzultirati s nastavnicima koji rade s manjinskim učenicima u svezi s naslovima koji su im potrebni, pa shodno tome sastavljati i slati narudžbe izdavačima.“224

„Nabava građe je otežana općenito zbog nedostatka novca. Kada bi se novčana situacija popravila, i nabava građe za manjinske skupine bi se olakšala.“225

„Nabava građe je utoliko olakšana što se takva građa sada može nabaviti i od nekih domaćih dobavljača. No, sve bi bilo lakše da su novčana sredstva za nabavu dostatna, a i donacije iz matičnih zemalja u novcu i građi bi dobro došle.“226

„Jačati suradnju među manjinskim školama po pitanju razmjene građe.“227

217

Osnovna škola Korog, Korog; Osnovna škola Lug, Lug (mađarska nacionalna manjina). 218

Osnovna škola Laslovo, Laslovo (mađarska nacionalna manjina). 219

Osnovna škola Frana Krste Frankopana, Osijek (mađarska nacionalna manjina). 220

Osnovna škola Ivana Brnjika Slovaka, Jelisavac (slovačka nacionalna manjina). 221


Osnovna škola Kralja Tomislava, Našice (slovačka nacionalna manjina). 223

Osnovna škola Nikole Tesle, Mirkovci (srpska nacionalna manjina). 224

Osnovna škola Jagodnjak, Jagodnjak (srpska nacionalna manjina). 225


Osnovna škola Borovo, Borovo (srpska nacionalna manjina). 227

Osnovna škola Negoslavci, Negoslavci (srpska nacionalna manjina).

105

„Omogućiti dobavljačima iz matične zemlje da nude manjinskim školama potrebnu građu.“228

„Stvarna, a ne samo deklarativna suradnja svih relevantnih institucija i pojedinaca sa školom.“229

„Boljom promocijom manjinskog izdavaštva po uzoru na mrežu UDK 02, gdje bi knjižničari, kao i svi koji su relevantni, imali mogućnost izbora građe za manjinske skupine, razmjene iskustava i kontakata, ostavljanja komentara i slično.“230

„Najprije bi se trebalo senzibilizirati Agenciju za odgoj i obrazovanje, te ravnatelje škola, za potrebe osiguravanja dodatnih novčanih sredstava i nabave knjižnične građe, s ciljem poboljšanja kvalitete nastave za nacionalne manjine.“231

„Potrebno je olakšati uvoz knjižne građe jer se često dešava da nabavljena građa stoji mjesecima u skladištima u matičnoj zemlji radi poteškoća s carinom, iako se radi o doniranoj građi.“232

„Boljom suradnjom između hrvatskih i institucija matične zemlje imali bismo kvalitetniji pristup građi za manjinske skupine.“233

Pored odgovora na posljednje pitanje otvorenoga tipa, određeni je broj ispitanika

dopisao neke kritike, sugestije i slične komentare i uz druga pitanja, te na kraju

upitnika. Slijede neki od spomenutih komentara, za koje se smatra da su korisni za

istraživanje.

„Fond na mađarskom jeziku se sastoji od svega nekoliko lektirnih naslova i beletristike koji se nalaze u učionici gdje se održava njegovanje mađarskog jezika. Međutim, ti naslovi nisu namijenjeni učenicima koji pohađaju nastavu njegovanja mađarskog jezika jer ga oni tek uče, već učenicima koji ga znaju dobro. Također, u knjižnici nema ključnih naslova, kao što su, na primjer, mađarsko-hrvatski rječnik.“234

„Časopisi na manjinskom jeziku koje škola dobiva besplatno ne stižu redovito, pa je nemoguće kompletirati godišta i izvršiti inventarizaciju.“235

„Sredstva se posljednjih godina nabavljaju korištenjem poklon bona Talijanske unije i Sveučilišta u Trstu u iznosu 1.000 eura. Bon se mora iskoristiti za kupnju u Italiji.“236

228

Osnovna škola Trpinja, Trpinja (srpska nacionalna manjina). 229

Osnovna škola Domovinske zahvalnosti, Knin (srpska nacionalna manjina). 230

Osnovna škola Dr. Franje Tuđmana, Knin (srpska nacionalna manjina). 231

Osnovna škola „Dr. Franjo Tuđman“, Šarengrad (srpska nacionalna manjina). 232


Talijanska srednja škola „Leonardo da Vinci“, Buje (talijanska nacionalna manjina). 234

Osnovna škola Mate Lovraka, Vladislavci (mađarska nacionalna manjina). 235

Osnovna škola Bernardo Benussi, Rovinj (talijanska nacionalna manjina).

106

„Učenici čitaju lektiru na hrvatskom jeziku, a za lektirom na srpskom nije bilo potražnje u posljednje dvije godine.“237

„U fondu uopće nema knjiga na manjinskom jeziku. Razlog je u činjenici da se nastava na srpskome jeziku izvodi tek godinu dana, a budući da je vrijeme krize, nismo nabavljali literaturu niti na hrvatskome, niti na srpskome jeziku.“238

„U knjižnici nema literature na talijanskom jeziku, niti lektirnih naslova, niti stručne literature, niti za slobodno čitanje.“239

„Za nabavu građe za manjinske skupine kupnjom se ne troše novčana sredstva uopće.“240

5.6. Interpretacija dobivenih rezultata

Rezultati su istraživanja potvrdili da se većina djelatnika školskih knjižnica, u školama koje

realiziraju nastavu na manjinskom jeziku i pismu, odnosno koje su bile predmet istraživanja,

služi materinskim jezikom svojih učenika i djelatnika – pripadnika manjina, odnosno da su

jezično kompetentni za rad u multikulturalnoj zajednici. U 1/5 škola knjižničar se uopće ne

služi manjinskim jezikom, što je najčešća pojava u školama koje realiziraju nastavu po

modelu C, gdje nastavu na manjinskom jeziku pohađa relativno mali broj učenika. Prema

tome, preporuka Smjernica za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice, koja govori o

poznavanju jezika i pisma korisnika s multikulturalnim podrijetlom od strane djelatnika

knjižnice,241 nije u svim školama zadovoljena, ali je uglavnom zadovoljena u školama koje

pohađa znatniji broj manjinskih učenika. Manjinskim se jezikom najbolje služe knjižničari u

školama s nastavom na talijanskom, kao i srpskom jeziku, dok je u školama s nastavom na

albanskom, makedonskom i slovačkom jezikom najmanje knjižničara koji poznaju manjinski

jezik prisutan u školi. Rješenje je moguće angažiranjem stručnjaka za jezik nacionalnih

236

Srednja talijanska škola Rijeka, Rijeka (talijanska nacionalna manjina). 237

Osnovna škola dr. Franje Tuđmana, Knin (srpska nacionalna manjina). 238

Osnovna škola Domovinske zahvalnosti, Knin (srpska nacionalna manjina). 239

Osnovna škola Pećine, Rijeka (slovenska i talijanska nacionalna manjina). 240


Usp. IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. Nav. dj., str. 34.

107

manjina, koji bi, putem određenih seminara i na druge načine, makar u osnovi jezično

osposobili knjižničare koji rade u multikulturalnim sredinama, čime bi se zadovoljili kriteriji

koje nalažu Smjernice. U svladavanju jezika manjine u multikulturalnoj zajednici svakako je

od velikog značaja i osobni angažman školskoga knjižničara.

Građa na manjinskom jeziku i pismu je u većini škola fizički razdvojena od građe na

hrvatskom jeziku. U nastavi na srpskom jeziku gotovo je podjednak broj školskih knjižnica u

kojima se građa razdvaja i onih u kojima se ne razdvaja, dok se u nastavi na talijanskom

jeziku gotovo u svim školama talijanska građa fizički odvaja od hrvatske. Stručna obrada

građe za manjinske skupine u većini škola teče na isti način kao i obrada građe na hrvatskom

jeziku. Tek se u 1/4 škola građa označava pomoću posebnih slovnih ili brojčanih oznaka. Iz

rezultata istraživanja je vidljivo da se niti jedna nacionalna manjina po pitanju smještaja i

stručne obrade građe ne izdvaja posebice u odnosu na ostale. Fizičko izdvajanje građe za

manjinske skupine omogućava učenicima i učiteljima lakši pronalazak traženih primjeraka,

dok je prednost nerazdvajanja građe jačanje osjećaja pripadnosti manjinskih učenika i

učitelja većini.

Stanje fonda lektirnih naslova i naslova stručne literature za nastavnike na

manjinskom jeziku i pismu, prema rezultatima istraživanja, u potpunosti zadovoljava potrebe

nastave i osobne potrebe učenika i nastavnika u vrlo malom broju škola. U više od polovice

ispitanih škola fond školske knjižnice uglavnom ne zadovoljava, ili ne zadovoljava uopće

navedene potrebe. To su najvećim dijelom škole u kojima se nastava za pripadnike

nacionalnih manjina realizira po modelu C, koju prati relativno mali broj učenika, pa se u

takvim školama ili ne iskazuje potreba za građom za manjinske skupine, ili se ne izdvajaju

sredstva za građu koju će se relativno rijetko koristiti. Osnovni je problem uglavnom

nedostatak novčanih sredstava. Međutim, veliki je problem pojedinim manjinama i

nedostatak adekvatne građe na tržištu, te se rješenje problema nazire u otklanjanju

navedenih nedostataka sukladno akcijama koje su predložili ispitanici.

U knjižnicama škola s nastavom na manjinskom jeziku uglavnom se mogu pronaći

naslovi za slobodno čitanje namijenjeni učenicima, dok je ponuda istog tipa naslova

108

namijenjenih nastavnicima nešto lošija. Ponovno je istraživanje pokazalo da je nedostatak

naslova za slobodno čitanje najevidentniji u školama s nastavom po modelu C. Najbolju

ponudu građe za slobodno čitanje imaju škole s nastavom na talijanskom jeziku i pismu, dok

je najlošija ponuda u školama gdje se manjinska nastava izvodi za mali broj učenika, kao što

su škole u kojima se realizira nastava na albanskom, makedonskom, rusinskom/ukrajinskom i

slovenskom jeziku.

Knjižnice koje su predmet istraživanja veliki problem imaju i s nedostatkom

časopisa, kako dječjih, tako i stručnih. U više od 2/3 škola koje su sudjelovale u istraživanju

stručnih časopisa uopće nema, dok je prisutnost stručnih časopisa na manjinskom jeziku i

pismu potvrdilo manje od deset posto ispitanika. S dječjim je časopisima situacija nešto

bolja, no i dalje nezadovoljavajuća: gotovo polovica ispitanih škola uopće nemaju dječje

časopise za učenike pripadnike manjina u knjižničnom fondu, dok ih preostali imaju ili imaju

vrlo malo. Razmjerno broju škola, najveći se nedostatak stručnih časopisa nalazi u školama s

nastavom na srpskom jeziku i pismu, dok najmanje dječjih časopisa nalazimo u školama s

nastavom slovačkog, albanskog, makedonskog i rusinskog/ukrajinskog jezika. Stručnim su

časopisima najbogatije talijanske škole, koje prednjače i u broju dječjih časopisa, a slijede ih

škole s nastavom na češkom i srpskom jeziku. Nedostatak se časopisa može riješiti većim

novčanim ulaganjima u nabavu navedene građe, kao i eventualnim darovima od strane

učitelja, učenika i drugih pripadnika manjine.

Prema rezultatima istraživanja, škole s nastavom na manjinskom jeziku i pismu

najčešće se u nabavi oslanjaju na manjinske institucije u Republici Hrvatskoj i donacije iz

matične zemlje, nerijetko putem diplomatsko-konzularnih predstavništva matične zemlje.

Dakle, najčešće se radi o poklonu kao vidu nabave građe za manjinske skupine, a poneke

škole građu pribavljaju i razmjenom sa školama u matičnoj zemlji, darovima učitelja i učenika

škole, kao i darovima drugih škola i sugrađana, među kojima se često nalaze potpuno

nepotrebni darovi, odnosno zastarjela i dotrajala građa. Istraživanje je pokazalo i to da

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u nabavi građe za manjinske skupine, u školama koje su

sudjelovale u istraživanju, uopće ne sudjeluje. Podatak koji je iznenađujući jest i činjenica da

središnje knjižnice za nacionalne manjine u vrlo malom postotku sudjeluju u nabavi građe za

109

nacionalne manjine u školskim knjižnicama. Na nabavu preko središnje knjižnice najviše se

oslanjaju škole s nastavom na mađarskom jeziku. Na donacije iz matične države najviše

računaju škole s nastavom na mađarskom i talijanskom, a potom i škole s nastavom na

srpskom jeziku. Potrebno je, stoga, ojačati svijest o potrebi komuniciranja među relevantnim

manjinskim i drugim institucijama, te potencijalno dati i veću ovlast školskim knjižničarima za

pisanje i sudjelovanje u različitim projektima koji za cilj imaju ostvarivanje prava na

namjenska novčana sredstva ili, konkretno, potrebnu građu.

Novčana sredstva za nabavu građe kupnjom škole s nastavom na manjinskom jeziku

i pismu najčešće dobivaju od manjinskih institucijama i udruga u Republici Hrvatskoj, te

sredstvima škole. Razmjerno broju škola, na donacije manjinskih institucija najviše računaju

škole s nastavom na talijanskom jeziku, dok sredstvima škole kupnju najviše financiraju škole

s nastavom na srpskom jeziku. Škole najmanje računaju na namjenska sredstva Vlade

Republike Hrvatske, a vrlo ih malo novac za kupnju građe za manjinske skupine pribavlja

pisanjem projekata. Poražavajuća je činjenica da tijekom godine čak 4/5 škola koje su

sudjelovale u istraživanju za nabavu građe za manjinske skupine kupnjom troše do 1.000

kuna, a odgovarajući na pitanje o utrošenom novcu veliki je dio ispitanika dodao napomenu

da za nabavu građe na manjinskom jeziku i pismu ne troši ništa. Svega devet posto škola, od

kojih su sve s nastavom na talijanskom jeziku, godišnje na kupnju građe za manjinske skupine

troše do 5.000 i više od 5.000 kuna. Istraživanje je i ovdje pokazalo da su škole koje nabavu

građe za manjinske skupine ne ostvaruju kupnjom, uglavnom škole s nastavom po modelu C.

Talijanska manjina, dakle, već dulje vrijeme osigurava solidnu novčanu pomoć iz matične

zemlje za nabavu građe. Problem kod ostalih manjina bi se mogao riješiti angažiranjem

domaćih manjinskih institucija u boljem povezivanju s institucijama u matici.

Po pitanju izbora dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine, gotovo je

polovica škola navela da građu za manjinske skupine ne nabavlja kupnjom, dok je broj škola

koje građu nabavljaju od domaćih, odnosno stranih dobavljača podjednak. Razmjerno broju

škola, od stranih dobavljača iz matične zemlje građu najviše nabavljaju škole s nastavom na

talijanskom jeziku. Također, razmjerno broju škola, od domaćih dobavljača građu za

manjinske skupine najčešće kupuju škole s nastavom na srpskom jeziku, koje, prema izjavi

110

pojedinih ispitanika, imaju mogućnost nabaviti građu na srpskom jeziku od dobavljača koji se

bavi uvozom takve građe po vrlo povoljnim uvjetima. Na srpskom je jeziku kod dotičnog

dobavljača moguće nabaviti sve za čim se pojavi potreba, no najveću prepreku tada

predstavljaju nedostatna novčana sredstva.

Kao najveću prepeku u nabavi građe za manjinske skupine ispitanici navode, dakle,

nedovoljna novčana sredstva za kupnju, dok veliki dio njih također kao problem navodi

nedovoljno razvijenu izdavačku djelatnost manjina u Republici Hrvatskoj. Po pitanju

manjinskih izdavača, ispitanici navode problem što ovi izdavači uglavnom tiskaju građu koja

za svrhu je imalo političku promidžbu, mjesto čega bi, po njihovim riječima, bilo korisnije

posvetiti se tiskanju lektirnih i drugih naslova potrebnih za nastavu na manjinskog jeziku. Kao

problem se također ističu nedovoljna svijest državnih institucija za probleme nabave građe

za manjinske skupine, kao i problemi s uvozom građe i carinskim nametima. Problem s

uvozom građe je navelo nekoliko ispitanika, iako zvanični carinski propisi nalažu da se na

građu uvezenu za potrebe nastave nacionalnih manjina ne plaća carina.242 Razmjerno broju

škola, na nedovoljno razvijenu manjinsku izdavačku djelatnost najviše se pozivaju škole s

nastavom na talijanskom jeziku, dok se sve škole gotovo podjednako pozivaju na nedovoljna

ili nepostojeća namjenska novčana sredstva, te nepovoljne carinske propise. Stoga je

potrebno djelovati u smjeru razvitka manjinskih izdavačkih kuća, ili eventualno odjela za

manjinsko nakladništvo u postojećim, naročito jačim izdavačkim kućama.

Problemi nabave građe za manjinske skupine su slični problemima nabave građe na

hrvatskom jeziku – objema su zajednička nedostatna sredstva za nabavu koja je do prije

nekoliko godina osiguravalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Najveći broj

ispitanika je kao najkvalitetniju mogućnost za poboljšanje nabavne politike po pitanju građe

za manjinske skupine navelo osiguravanje novčanih poticaja od strane državnih institucija

Republike Hrvatske relevantnih za odgojno-obrazovni proces i knjižnice općenito. Čak 1/4

ispitanika smatra da je jača i kvalitetnija suradnja s manjinskim udrugama i institucijama u

Republici Hrvatskoj neophodna za poboljšanje procesa nabave građe za manjinske skupine.

242

Usp. Uvoz knjiga iz privatne biblioteke u Hrvatsku: službeno mišljenje. Nav. dj.

111

Poboljšanje nabavne politike po pitanju građe za manjinske skupine 1/5 ispitanika vidi u

razvitku postojećih i pokretanju novih manjinskih izdavačkih kuća, dok nešto manje ispitanika

smatra da je potrebno pojednostaviti plaćanje građe za manjinske skupine u inozemstvu, jer

škole nemaju devizne račune, pa je kupnja u inozemstvu preko računa škole nemoguća. U

pogledu nacionalne pripadnosti, razmjerno broju ispitanika, škole s nastavom na talijanskom

i srpskom jeziku su se najviše izjasnile za novčane poticaje državnih institucija u Republici

Hrvatskoj. Potrebno je, dakle, između ostalog, omogućiti školama financijsko poslovanje

izvan Republike Hrvatske, čime bi se uvelike riješio problem s nabavom građe za manjinske

skupine izravnom kupnjom u matičnoj zemlji.

Rezultati istraživanja pokazuju da školski knjižničari u školama koje su predmet

istraživanja nisu u potpunosti zadovoljni suradnjom s državnim, manjinskim i drugim

institucijama relevantnim za pitanje nabave građe za manjinske skupine. Svega je 1/4

ispitanika navela da je u potpunosti zadovoljna suradnjom s navedenim subjektima, dok je

gotovo polovica onih koji su zadovoljni djelomično, a gotovo 1/3 onih koji uopće nisu

zadovoljni. Razmjerno broju ispitanika, potpuno zadovoljstvo iskazuju najviše češke i

talijanske, dok apsolutno nezadovoljstvo najviše iskazuju slovačke, mađarske i srpske škole.

Stoga bi manjine morale obrazovati radne skupine za komunikaciju s relevantnim

institucijama sa svrhom ostvarivanja Ustavom i zakonima zagarantiranih prava nacionalnih

manjina na odgoj i obrazovanje na materinskom jeziku i pismu, što svakako uključuje i

nabavu građe potrebne za provođenje ovakve nastave.

Gotovo petina je škola navela da ne smatraju da je nabava građe za manjinske

skupine otežana u odnosu na građu na hrvatskom jeziku, dok više od osamdeset posto škola

ima suprotno mišljenje. Škole koje su na pitanje o otežanosti nabave građe za manjinske

skupine odgovorile niječno, svoj odgovor uglavnom pojašnjavaju nedostatkom namjenskih

novčanih sredstava za nabavu građe, pa samim tim smatraju da je nabava knjižnične građe

općenito otežana, bez ikakvih razlika. Također, istraživanje je pokazalo da su na ovo pitanje,

s obzirom na manjinski jezik na kojem se nastava odvija u školi, sve manjinske skupine u

velikoj mjeri potvrdno odgovorile. Pored uvijek aktualnog problema s novčanim sredstvima,

zaključuje se da je neminovno najveći problem nedostatak relevantne građe za manjinske

112

skupine na domaćem tržištu i otežana nabava iz inozemstva, odnosno matičnoj zemlji, s čime

se slaže velika većina ispitanika.

Većina je ispitanika, njih oko 4/5, odgovorila na posljednje pitanje u upitniku. Neki

od njih su se referirali na odabrane odgovore u 13. i 14. pitanju, dok ih je dio dalo neke vrlo

korisne prijedloge. Dani prijedlozi se uglavnom odnose na poboljšanje suradnje među

manjinskim školama, poboljšanje suradnje manjinskih škola s manjinskim i drugim udrugama

i institucijama, na potrebu za većom skrbi o građi za manjinske skupine od strane državnih

vlasti relevantnih u području odgoja, obrazovanja i knjižničarstva, te na olakšavanje postupka

kupnje građe u inozemstvu, odnosno u matičnoj državi. Nekoliko se odgovora odnosilo na

konkretne manjinske institucije koje, po mišljenju ispitanika, ne pridaju dovoljan značaj

nabavi građe za manjinske skupine, pa su ispitanici naveli da je potrebno da se postojeće

manjinske izdavačke kuće razvijaju, kao i da počinju tiskati i objavljivati odgojno-obrazovno

relevantna izdanja, poput lektirnih naslova za potrebu nastave materinskog jezika i

književnosti za učenike pripadnike manjina. Isto tako, suradnja sa središnjim knjižnicama za

nacionalne manjine bi morala biti jača, te bi se iste morale angažirati u nabavi građe i skrbiti

za fond školskih knjižnica u školama koje pohađaju pripadnici manjine o kojoj skrbe. Pojedini

ispitanici skreću pozornost i na nedovoljnu angažiranost škole u nabavi građe za manjinske

skupine, te smatraju da bi se i sama škola, odnosno školska knjižnica, mogla aktivirati u

prijavljivanju na različite projekte u i izvan Republike Hrvatske, kojim bi se mogla osigurati

novčana sredstva za nabavu građe, ili čak i sama građa. Neke od manjinskih škola243

upražnjavaju takav način nabave i ističu zadovoljstvom ovim vidom nabave potrebne građe.

Određeni broj ispitanika smatra da bi se nabava olakšala ukoliko bi se domaći dobavljači više

bavili uvozom građe iz matičnih zemalja pripadnika manjina, ili ukoliko bi se omogućilo

dobavljačima iz matičnih zemalja da nude građu izravno školama u Republici Hrvatskoj, a

konstruktivan je i prijedlog da se osmisli web lokacija koja bi izdavačima, dobavljačima i

knjižničarima služila kao mjesto za razmjenu relevantnih informacija i građe za manjinske

skupine.

243

Neke od škola s nastavom na mađarskom jeziku i pismu.

113

Ovo je pitanje u mnogome doprinijelo iznošenju zaključaka o mogućnostima za

rješavanje problema sažetih u cilju i zadacima istraživanja, te potvrđivanju postavljenih

hipoteza.

5.7. Zaključno

Provedeno istraživanje, koje je od začetka ideje, koncipiranja postupaka i uzorka, te u

konačnici do prikupljanja, obrade i prikaza rezultata, trajalo nekoliko mjeseci, i pored

određenih poteškoća u svojoj provedbi, dalo je vrlo korisne informacije u svezi s nabavom

građe za manjinske skupine u školskim knjižnicama i mogućnosti za rješavanje postavljenog

problema.

Na kraju se istraživanja može zaključiti da je cilj istraživanja ostvaren rješavanjem

zadaća koje je istraživač pred sebe postavio. Istraživanje je, dakle, provedeno među školskim

knjižničarima – djelatnicima osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, u kojima se, po

jednom od tri ponuđena modela, odvija nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

Uzorak je činilo 117 takvih škola, od kojih je 74 vratilo popunjen anketni upitnik, odnosno

prihvatilo sudjelovanje u istraživanju.

U istraživanju je, kao najpogodnija korištena metoda anketiranja. Analogno tomu,

instrument koji je korišten u istraživanju jest anketni upitnik koji se sastojao od 17 pitanja

raspoređenih logičkim redoslijedom, među kojima su se našla pitanja otvorenog i zatvorenog

tipa. Ispitanici su primjerak anketnog lista dobili putem elektronske pošte, a ispunjene

upitnike su vraćali na isti način, te putem telefaksa i pošte. Jedan je manji dio ispitanika

upitnik ispunio u neposrednoj nazočnosti ispitivača. Tijekom slanja anketnih listića nailazilo

se na određene probleme, ponajviše zbog nepravovremeno ažuriranih adresa elektroničke

pošte ispitanika, zbog čega se veći broj ispitanika morao kontaktirati telefonski, te im se

anketni upitnik morao proslijediti na alternativne adrese.

114

Prikupljanje podataka, od trenutka prosljeđivanja upitnika ispitanicima, do svršetka

prikupljanja popunjenih anketnih listova, trajalo je mjesec i pol dana. Od deset nacionalnih

manjina za koje se u Republici Hrvatskoj realizira nastava na manjinskom jeziku i pismu,

devet je nacionalnih manjina sudjelovalo u istraživanju. Najveći broj popunjenih upitnika su

vratile škole u kojima se nastava provodi na srpskom jeziku i pismu, iza kojih slijede škole s

nastavom na talijanskom, te mađarskom jeziku. Najmanje su upitnika vratile škole s

nastavom na makedonskom i slovenskom jeziku.

Istraživanje je potvrdilo određene pretpostavke iznesene u teorijskom dijelu rada.

Rezultati istraživanja su potvrdili obje hipoteze navedene u metodološkom dijelu rada. Na

osnovu podataka dobivenih istraživanjem, kao i mišljenja koje su ispitanici iznijeli, zaključuje

se da je nabava građe na jeziku i pismu nacionalnih manjina u knjižnicama osnovnih i

srednjih škola u Republici Hrvatskoj teče otežano iz razloga navedenih u raspravi o

rezultatima istraživanja. Također, na osnovu rezultata istraživanja se potvrđuje da postoje

određeni načini, koje su predvidjeli ispitanici, bilo na osnovu pretpostavke, bilo na osnovu

iskustva iz prakse, na koje je problem nabave građe za manjinske skupine u hrvatskim

školskim knjižnicama moguće riješiti.

115

6. Zaključak

Republika Hrvatska je od svojeg osamostaljenja do današnjih dana uvelike napredovala u

reguliranju i promicanju ljudskih prava, posebice prava multikulturalnih skupina. Naša je

zemlja potpisnica mnogih međunarodnih konvencija i drugih pravnih akata kojima se

obvezala štititi različita prava svojih građana, posebice prava na slobodu govora i mišljenja,

slobodu izražavanja nacionalne, vjerske, političke i drugih različitosti.

Prema posljednjem popisu stanovništva,244 u Republici Hrvatskoj živi nešto više od

deset posto stanovnika koji su pripadnici neke od nacionalnih manjina, ili se nisu izjasnili o

nacionalnoj pripadnosti. Ustav Republike Hrvatske245 navodi 22 nacionalne manjine

zastupljene u Republici Hrvatskoj. Nekoliko je zakona, zakonskih i podzakonskih akata koji u

našoj zemlji štite prava nacionalnih i drugih manjina. Manjine zajamčena prava u velikoj

mjeri slobodno i upražnjavaju, čime Republika Hrvatska zadovoljava standarde donesene na

svjetskoj razini, kao i visoke kriterije Europske unije kojoj teži. Bezuvjetno poštivanje ljudskih

prava je osnova za izgradnju demokratskog društva, čemu Republika Hrvatska stremi i u

čemu iz godine u godinu pokazuje veliki napredak.

Odgoj i obrazovanje za ljudska prava je potrebno primjenjivati što ranije, od

djetetovih prvih godina. Dolaskom u školu djeca se susreću s različitim kulturama, jezicima,

nacionalnostima, druže se i međusobno razmjenjuju mišljenja i iskustva. Veliku ulogu u

razvitku tolerancije, međusobnog poštivanja i multikulturalizma svakako ima odgojno-

obrazovni sustav u kojem je svima, bez obzira na društvene i kulturne različitosti, zajamčeno

pravo jednakosti.

Posebna uloga u multikulturalnom opismenjavanju u svakoj školi pripada školskoj

knjižnici. Ona je, kao informacijsko i medijsko središte svake škole, izvorište multikulturalnog

odgojno-obrazovnog materijala, građe. Učenici se, čitajući obvezne lektirne naslove, ali i

244

Usp. Stanovništvo prema narodnosti, po gradovima/općinama. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_02/H01_02_02.html (Pristup: 14.02.2011.) 245

Usp. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst. Nav. dj.

116

neobaveznu literaturu po slobodnom izboru, već od malih nogu upoznaju s različitim

kulturama, različitim vidovima ljudskog života, različitim mjestima. Već se tada uviđaju

sličnosti i razlike u svijetu u odnosu na kulturu u kojoj živimo. Vrlo je važno od ranog perioda

u djetetu razvijati osjećaj poštivanja prema onima koji su na bilo koji način drukčiji od njega.

Na školskom je knjižničaru velika odgovornost da uskladi poslovanje školske

knjižnice s potrebama odgojno-obrazovnog sustava, knjižničarske struke, ali i s tekovinama

ljudskoga društva. Školski je knjižničar osoba koja će svojim djelovanjem, izgradnjom

multikulturalne zbirke i upućivanjem na literaturu, različitosti u svijetu i različitosti u

neposrednoj okolini učenicima približiti i predstaviti kao sasvim normalnu svakodnevnicu.

Pri izgradnji fonda i upravljanju zbirkama, školski knjižničar mora voditi računa i o

nabavi građe koja će učenicima pomoći da shvate bit i važnost izgradnje multikulturalnog

društva. Također, knjižničar pri izgradnji knjižničnih zbirki mora voditi računa i o odgojno-

obrazovnim, ali i o osobnim potrebama učenika koji pripadaju nacionalnoj ili nekoj drugoj

manjini. U fondu knjižnice, u školi koju pohađaju učenici koji slušaju nastavu na materinskom

jeziku i pismu, moraju se naći lektirni i drugi naslovi koji će zadovoljiti navedene potrebe

učenika – pripadnika manjina. Kako za učenike – pripadnike većinskog stanovništva, tako se i

za učenike – pripadnike manjina mora osigurati različita građa, te pristup cjelokupnoj građi

općenito, a u skladu s IFLA-inim, UNESCO-ovim i drugim deklaracijama, smjernicama i

manifestima.

Ovisno o želji učenika i njihovih roditelja, pripadnici nacionalnih manjina u Republici

Hrvatskoj se mogu odlučiti žele li cjelokupnu nastavu pratiti na svojem materinskom jeziku,

ili dio nastave pratiti na hrvatskom, a dio na materinskom jeziku. Pored navedenog, ukoliko

broj zainteresiranih učenika ili prostorni i kadrovski kapaciteti ne dozvoljavaju realiziranje

jednog od navedenih vidova nastave za pripadnike manjina, nastava se može realizirati i kao

nastava njegovanja materinskog jezika i kulture.

117

U našoj je zemlji, prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa,

ukupno 117246 škola u kojima se nastava za pripadnike manjina realizira po jednom od tri

navedena modela. Evidentno je da su za realiziranje manjinske nastave, a samim tim i

nabavu knjižnične građe na manjinskom jeziku, potrebna veća financijska ulaganja, ali i veća

angažiranost djelatnika školske knjižnice i rukovodstva škole. Stoga se škole u kojima se

realizira nastava za pripadnike manjina nalaze pred većim izazovima i poteškoćama u odnosu

na ostale škole.

Deset je nacionalnih manjina koje u hrvatskim osnovnim i srednjim školama

realiziraju nastavu za svoje pripadnike. Razmjerno broju pripadnika pojedine nacionalne

manjine, broj škola u kojima nastavu na materinskom jeziku prate pripadnici manjina nije

jednak. Najviše je škola u kojima se realizira nastava na srpskom jeziku i pismu. Prate ih škole

s nastavom na talijanskom jeziku, dok je najmanje škola koje realiziraju nastavu na

slovenskom, makedonskom i albanskom jeziku.

U školama koje realiziraju nastavu na manjinskom jeziku i pismu za potrebe ovog

rada je provedeno istraživanje koje je za cilj imalo utvrditi stanje manjinskog fonda u

knjižnicama osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj koje su predmet istraživanja, te

predvidjeti mogućnosti za otklanjanje problema. Istraživanje je pred sebe postavilo dvije

hipoteze: prvom se pretpostavlja da nabava građe na manjinskom jeziku i pismu u našoj

zemlji teče otežano, a drugom da postoje mogućnosti za rješenje postojećih problema. Obje

su hipoteze istraživanjem potvrđene. Rezultati istraživanja su uistinu potvrdili da postoje

određene okolnosti koje nabavu građe za manjinske skupine, u odnosu na nabavu građe na

hrvatskom jeziku, otežavaju. Kao najveći se problemi javljaju nedostatak novčanih sredstava,

nerazvijena ili nepostojeća komunikacija među školama s jedne i manjinskim, državnim i

drugim relevantnim institucijama i udrugama s druge strane, zatim nedovoljno razvijena

manjinska izdavačka djelatnost u Republici Hrvatskoj, nedovoljna posvećenost državnih

institucija problemima nabave građe za manjinske skupine i nepostojanje mogućnosti

izravne nabave građe u matičnim zemljama.

246

Usp. Zidar Bogadi, Nada. Nav. dj.

118

Važno je napomenuti da stanje po pitanju nabave građe nije jednako kod svih

nacionalnih manjina. Istraživanje je otkrilo da je nabava građe za manjinske skupine u

školama s nastavom na talijanskom jeziku i pismu prilično olakšana u odnosu na ostale

manjine, zahvaljujući redovnim godišnjim donacijama u knjižničnoj građi i novcu od strane

Talijanske unije. Radi se o, za hrvatske uvijete, impozantnim iznosima koje talijanske škole

vrlo dobro iskorištavaju.

Nasuprot navedenim problemima, ispitanici rješenja vide u povećanju novčanih

sredstava za nabavu kako manjinske, tako i građe na hrvatskom jeziku, jačanju međusobne

suradnje manjinskih škola, ali i suradnje s manjinskim i državnim institucijama, zatim u

sudjelovanju u različitim projektima koji osiguravaju novčanu potporu za nabavu građe,

usmjeravanju aktivnosti manjinskih izdavačkih kuća u tiskanje odgojno-obrazovno relevantne

knjižnične građe, te u pojednostavljenju financijskog poslovanja škola kako bi im se

omogućilo izravna nabava građe iz inozemstva, bez posredovanja domaćih dobavljača, što bi

pojeftinilo nabavu.

Ovim su sveobuhvatnim radom u njegovom teorijskom dijelu iznijete najvažnije

činjenice o problematici s kojom se u svakodnevnom životu, a posebice u odgojno-

obrazovnom sustavu i s posebnim naglaskom na problematiku nabave građe za manjinske

skupine, susreću dakle, pripadnici nacionalnih manjina koji sudjeluju u realizaciji nastave na

svojemu materinskom jeziku i pismu. S druge strane, u empirijskom je dijelu rada iznijet

nacrt istraživanja koji sadrži osnovne podatke o istraživanju, ciljeve, zadatke i pretpostavke,

metodologiju rada, te na kraju rezultate i zaključke o istraživanju. Istraživanje se u velikoj

mjeri oslanja i na kratku studiju slučaja na primjeru Osnovne škole Negoslavci, čiji je djelatnik

autor rada.

Obzirom da se istraživanje na ovu temu u Republici Hrvatskoj obavlja po prvi put,

autor smatra da će dobiveni rezultati biti od velike koristi kao polazište za poduzimanje

budućih akcija s ciljem rješavanje problematike iznijete u radu, kao i budućih istraživanja s

ciljem poboljšanja nabave građe na manjinskom jeziku i pismu, kako u školskim, tako i u

knjižnicama općenito.

119

Bibliografija

1. Agosto, Denise E. Building a multicultural school library: issues and challenges. // Teacher Librarian 34, 3(2007). Academic Search Complete. www.ebscohost.com/academic/academic-search-complete (Pristup: 19.08.2010.)

2. Ahmić, Zlatko. Automatizacija poslovanja školske biblioteke. // Pančevačko čitalište 3, 4(2004). http://www.citaliste.com/casopis/pdf/Citaliste_br4.pdf (Pristup: 03.09.2010.)

3. Arsenault, Rochelle; Brown, Penny. The case for inclusive multicultural collections in the school library. // CSLA Journal 31, 1(2007). Academic Search Complete. www.ebscohost.com/academic/academic-search-complete (Pristup: 19.08.2010.)

4. Arviniti, Ioanna; Kyridis, Argyris; Dinas, Konstantinos. Greek primary school teachers dream of the ideal school library. // Library Philosophy and Practice, 8(2007). http://www.webpages.uidaho.edu/~mbolin/arviniti-kyridis-dinas.pdf (Pristup: 19.08.2010.)

5. Bačeković, Alica. Slobodan pristup informacijama za pripadnike nacionalnih manjina (na primjeru češke manjine u Republici Hrvatskoj): diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2004.

6. Bašić-Palković, Nevenka. Očuvanje jezičkog, kulturnog i folklornog nasleđa dece pripadnika bunjevačke nacionalne manjine. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednik Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta : Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 243-249.

7. Begenišić, Dobrila. Školske biblioteke – status i perspektive. // Bibliotekarstvo Srpske: časopis iz oblasti bibliotekarstva i bibliotečko – informacione djelatnosti 2, 2(2010), str. 106-115.

8. Bišćan, Frida (ured.). Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac: 1838.-2008.: prilozi povjesnici. Karlovac: Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“, 2008.

9. Blažeković, Tatjana; Furlan, Branka. Knjižnica osnovne škole. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993.

10. Brophy, Peter. Biblioteka u dvadesetprvom veku: nove usluge za informaciono doba. Beograd: Clio, 2005.

11. Ceranić, Ana. Uputstvo o unutrašnjem uređenju biblioteke. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1981.

12. Clayton, Peter; Gorman, Gary Eugene. Upravljanje izvorima informacija: upravljanje fondovima u teoriji i praksi. Beograd: Clio, 2003.

13. Dragašević, Draga. Očuvanje detetovog nasleđa putem prevoda, maternjeg jezika, multimedijalnih i virtuelnih izvora. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednik Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta : Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006. str. 259-277.

120

14. Drenjančević, Anita. Usmeno priopćenje. 31.08.2010. 15. Đokanović, Dušanka. Nabava u knjižnici osnovne škole dr. Mate Demarina u

Medulinu: diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2008. 16. Fearer, Katie. First Place School: Acquisition of Multicultural Resources. // The

Silverfish 7, 6(2003). http://students.washington.edu/aliss/silverfish/archive/april2003/fearer.pdf (Pristup: 19.08.2010.)

17. Gardner, Richard. Library Collections: Theri origin, selection, and development. New York: McGraw Hill, 1981.

18. Hajnal, Jene. Izazovima vetra drvo odgovara snagom svog korena – Očuvanje autentičnosti jezika i folklornog nasleđa dece, pripadnika mađarske nacionalne manjine. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednica Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta: Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 235-242.

19. Halmi, Aleksandar. Strategija kvalitativnih istraživanja u primijenjenim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2004.

20. Hanuš, Barbara. Medkulturni dialog v šolski knjižnici. // Knjižnica 53, 1/2(2009), str. 179-195. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Hanus.pdf (Pristup: 09.09.2010.)

21. IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. / Jurinović, Ana, prevoditeljica. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010.

22. Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 06.09.2010. // Narodne novine 105/2010. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_09_105_2839.html (Pristup: 01.01.2011.)

23. Izvješće o provođenju ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2007. godinu za potrebe nacionalnih manjina. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za nacionalne manjine, 2008. http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=14304 (Pristup: 19.08.2010.)

24. Jokanović, Vladimir… [et al.]. Bibliotekarski leksikon. Beograd: Nolit, 1984. 25. Jovanova, Vilma. Narodnata biblioteka vo multikulturna zaednica. // Bibliotekarstvo

27, 1-2(2010), str. 8-12. www.bdm.org.mk/pdfs/Bibliotekarstvo%202010.pdf (Pristup: 15.09.2010.)

26. Kekanović, Aleksandar. Multikulturalizam u manjinskoj knjižnici. Zagreb: Filozofski fakultet, 2008.

27. Kelmendi, Burbuqe. Knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. // Vjensik bibliotekara Hrvatske 40, 3-4(1997).

28. Kodrič-Dačić, Eva. Uvod v izgradnjo knjižničnih zbirk. // Knjižnica 51, 1(2007), str. 89-112. http://www.dlib.si/v2/StreamFile.aspx?URN=URN:NBN:SI:doc-6KI87JSY&id=5f66e51c-e3fd-4883-b3c1-d63d9a84af0e&type=PDF (Pristup: 11.09.2010.)

121

29. Krečič Javornik, Marija. Intercultural counseling as a current issue and what makes a competent intercultural counselor. // Informatologia 42, 1(2009), str. 45-50. http://hrcak.srce.hr/file/54604 (Pristup: 15.09.2010.)

30. Marinović, Marijana. Perspektive interkulturalnog pristupa obrazovanju u hrvatskim školama. Rad predstavljen na 21. Proljetnoj školi školskih knjižničara Republike Hrvatske, Zadar, Republika Hrvatska, 24. travnja 2009. godine. http://www.knjiznicari.hr/UDK02/index.php/Slika:Perspektive_interkulturalnog_pristupa_obrazovanju_u_hrvatskim_%C5%A1kolama_-_Marijana_Marinovi%C4%87.pdf (Pristup: 30.09.2010.)

31. Mejovšek, Milko. Metode znanstvenog istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima. Zagreb: Naklada Slap, 2007.

32. Milharčič Hladnik, Mirjam. Multikulturalizem v kontekstu migracij. // Knjižnica 53, 1-2(2009). http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Milharcic-Hladnik.pdf (Pristup: 15.09.2010.)

33. Nastavni programi jezika nacionalnih manjina za osnovne i srednje škole s nastavom na jeziku i pismu nacionalnih manjina. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3301 (Pristup: 30.09.2010.)

34. Obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3154 (Pristup: 15.09.2010.)

35. Pastine, Maureen (ured.). Collection development: Past and Future. New York : London: The Haworth Press Inc., 1996.

36. Perunović, Nevenka. Principi nabavne politike u bibliotekama. Beograd: Zadužbina Andrejević, 1997.

37. Petruško, Tone. Materinski jezik u obaveznoj školi: specijalna didaktika. Zagreb: Pedagoško-književni zbor, 1961.

38. Popis ustanova u RH s osnovnoškolskim programom. http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_OS.xls (Pristup: 27.11.2010.)

39. Popis ustanova u RH sa srednjoškolskim programom. http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_SS.xls (Pristup: 27.11.2010.)

40. Pravilnik o otpisu i reviziji knjižnične građe, 21.02.2002. // Narodne novine 21/2002. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308262.html (Pristup: 12.01.2011.)

41. Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost. http://www.poslovniforum.hr/zakoni/pravilnik_o_porezu_na_dodanu_vrijednost.asp (Pristup: 26.01.2011.)

42. Predlog standarda za rad školskih biblioteka u Srbiji. http://www.bgbytes.com/otvorenikrugovi/download/PREDLOG.pdf (Pristup: 04.10.2010.)

43. Preporuke komisije Evropske unije o digitalizaciji i onlajn dostupnosti kulturnih dobara i digitalnoj zaštiti. // Glasnik Narodne biblioteke Srbije 8, 1(2006), str. 57-61. http://www.nb.rs/view_file.php?file_id=1809 (Pristup: 19.08.2010.)

44. Racković, Jasmina. Upravljanje fondovima u teoriji i praksi. // Pančevačko čitalište 3, 5(2004), str. 69-70. http://www.citaliste.com/casopis/pdf/Citaliste_br5.pdf (Pristup: 03.09.2010.)

122

45. Radović, Slobodan. Školska biblioteka u nastavi: sa primerima iz nastave maternjeg jezika i književnosti. Gornji Milanovac: Dečje novine, 1982.

46. Reusch, Jutta. The role of children’s libraries in developing a multicultural dialogue. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 209-219. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Reusch.pdf (Pristup: 04.10.2010.)

47. Roknić, Milena. Knjižnica u multikulturalnoj zajednici: diplomski rad. Zadar: Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru, 2009.

48. Saetre, Tove Pemmer; Willars, Glenys. IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske knjižnice. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.

49. Sepe, Miša. Knjiga za pripadnike narodnostnih manjšin v slovenskih splošnoizonraževalnih knjižnicah. // Knjižnica 34, 4(1990), str. 69-82.

50. Skupina gorenjskih knjižničark. Oblikovanje knjižničnega fonda in nabavna politika v šolskih knjižnicah. // Knjižnica 29, 2-3(1985), str. 171-174.

51. Socijalistička Republika Hrvatska. http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Republika_Hrvatska (Pristup: 20.12.2010.)

52. Spajić-Vrkaš, Vedrana; Kukoč, Mislav; Bašić, Slavica. Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001.

53. Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: zbirka međunarodnih i domaćih dokumenata. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001.

54. Standard za školske knjižnice, 15.03.2000. // Narodne novine 34/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_03_34_698.html (Pristup: 01.01.2010.)

55. Stanovništvo prema narodnosti, po gradovima/općinama. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_02/H01_02_02.html (Pristup: 14.02.2011.)

56. Steinbuch, Majda. Razvoj in vrednotenje knjižnične zbirke v srednjošolski knjižnici. // Knjižnica 39, 3(1995), str. 171-185.

57. Stričević, Ivanka. Knjižnice za djecu u suvremenoj Evropi: interkulturalni pristup u multikulturalnom okruženju. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 200. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Stricevic.pdf (Pristup: 24.10.2010.)

58. Stričević, Ivanka. Pravo na slobodan pristup informacijama u knjižnicama za djecu i mladež. // Dijete i društvo: časopis za promicanje prava djeteta 3, 4(2001), str. 455-466.

59. Šuljagić, Radmila. Školska medijateka. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1984. 60. Šuran, Gianfranca. Izgradnja multikulturalne zbirke: izazovi svake dječje knjižnice u

globalnom društvu: diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2007. 61. Tatalović, Siniša. Nacionlane manjine u Hrvatskoj.

http://www.stina.hr/download/NM%20u%20Hrvatskoj.doc (Pristup: 31.10.2010.) 62. Teacher Librarian.

http://www.alia.org.au/education/qualifications/teacher.librarian.html (Pristup: 01.01.2010.)

123

63. Trani, Giordano. Usmeno priopćenje. 17.04.2010. 64. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst, 06.07.2010. // Narodne novine 85/2010.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html (Pristup: 20.12.2010.)

65. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, 19.12.2002. // Narodne novine 155/2002. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_12_155_2532.html (Pristup: 25.12.2010.)

66. Uvoz knjiga iz privatne biblioteke u Hrvatsku: službeno mišljenje. http://www.poslovna.hr/zakoni/public/zakoni.aspx?misljenje=Uvoz-knjiga-iz-privatne-biblioteke-u-Hrvatsku&id=325876 (Pristup: 26.01.2011.)

67. Veber Malina, Višnja. Knjižnice češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Zagreb: Filozofski fakultet, 2005.

68. Verona, Eva. Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga: Kataložni opis. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1983.

69. Vican, Dijana; Milanović Litre, Ivan, ured. Nastavni plan i program za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2006.

70. Voldering, Brita. Povezivanje sa korisnicima: Evropa i višejezičnost. // Glasnik Narodne biblioteke Srbije 8, 1(2006), str. 23-36. http://www.nb.rs/view_file.php?file_id=1806 (Pristup: 04.10.2010.)

71. Vučković, Željko. Standardi za školske biblioteke. // Školske biblioteke u teoriji i praksi : zbornik radova sa semianra za bibliotekare u srednjim i osnovnim školama Srema 1994 – 2004. / urednica Vesna Petrović. Sremska Mitrovica: Biblioteka „Gligorije Vozarević“, 2005. str. 19-22.

72. Vujević, Miroslav. Uvođenje u znanstveni rad: u području društvenih znanosti. Zagreb: Školska knjiga, 2006.

73. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjižnicama, 17.10.2000. // Narodne novine 104/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_104_2040.html (Pristup: 01.01.2011.)

74. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjižnicama, 09.06.2009. // Narodne novine 69/2009. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_06_69_1665.html (Pristup: 01.01.2011.)

75. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 20.07.2010. // Narodne novine 92/2010. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_92_2593.html (Pristup: 01.01.2011.)

76. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 17.07.2009. // Narodne novine 86/2009. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_86_2125.html (Pristup: 01.01.2011.)

77. Zakon o knjižnicama, 29.07.1997. // Narodne novine 105/1997. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_105_1616.html (Pristup: 01.01.2011.)

78. Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, 16.05.2000. // Narodne novine 51/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/273148.htm (Pristup: 25.12.2010.)

124

79. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 18.07.2008. // Narodne novine 87/2008. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_87_2789.html (Pristup: 01.01.2011.)

80. Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, 16.05.2000. // Narodne novine 51/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_05_51_1128.html (Pristup: 25.12.2010.)

81. Zidar Bogadi, Nada. Spisak skola sa nastavom po modelu A, B, C. 14.09.2010. [e-mail poruka].

82. Živković, Jelica. Ima li nade za školske biblioteke. // Beležnica 7, 7(2002). http://biblioteka-bor.org.rs/2009/05/skolske-biblioteke (Pristup: 11.09.2010.)

83. Žugaj, Miroslav. Znanstvena istraživanja u društvenim znanostima i nastanak znanstvenog djela. Varaždinske Toplice: Tonimir, 2007.

84. Župan, Vesna. Marketing u bibliotekama. Beograd: Svet knjige, 2001. 85. Središnje knjižnice nacionalnih manjina. http://www.min-

kulture.hr/default.aspx?id=200 (Pristup: 24.10.2010.) http://www.teacherlibrarian.com/ (Pristup: 01.01.2010.)

125

Popis grafičkih prikaza

Grafički prikaz 1: Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

Grafički prikaz 1a: Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine (ukupni prikaz) . . . . 82

Grafički prikaz 2: Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina . . . . . . . . . . . . . . 82

Grafički prikaz 2a: Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina (ukupni prikaz) . 83

Grafički prikaz 3: Stručna obrada građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Grafički prikaz 3a: Stručna obrada građe za manjinske skupine (ukupni prikaz) . . . . . . . 84

Grafički prikaz 4: Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za . . . . . . . . . . . . . . . . . .

pripadnike manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

Grafički prikaz 4a: Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike manjina

(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

Grafički prikaz 5: Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku . 86

Grafički prikaz 5a: Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku

(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

Grafički prikaz 6: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i

pismu namijenjenim učenicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

Grafički prikaz 6a: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i

pismu namijenjenim učenicima (ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

Grafički prikaz 7: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i

pismu namijenjenim nastavnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

Grafički prikaz 7a: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i

pismu namijenjenim nastavnicima (ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

Grafički prikaz 8: Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

nacionalne manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

Grafički prikaz 8a: Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne manjine

(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

Grafički prikaz 9: Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine . . . 90

Grafički prikaz 9a: Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine

(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

126

Grafički prikaz 10: Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina . . . . . . . 91

Grafički prikaz 10a: Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina

(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

Grafički prikaz 11: Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe . . . . . . . . . 94

Grafički prikaz 11a: Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe (ukupni

prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

Grafički prikaz 12: Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske

skupine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

Grafički prikaz 12a: Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske

skupine (ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

Grafički prikaz 13: Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . 96

Grafički prikaz 13a: Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine (ukupni

prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

Grafički prikaz 14: Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

Grafički prikaz 14a: Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine (ukupni prikaz) . . . 98

Grafički prikaz 15: Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine . . . 99

Grafički prikaz 15a: Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine

(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100

Grafički prikaz 16: Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama

. . . . . . . . . . . . . 100

Grafički prikaz 16a: Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama (ukupni prikaz) 101

Grafički prikaz 17: Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine . . . . . . . 101

Grafički prikaz 17a: Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine (ukupni

prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102

Grafički prikaz 18: Prijedlozi za olakšanje nabave građe za manjinske skupine (ukupni

prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

127

Prilozi

Prilog 1: Popis škola koje su sudjelovale u istraživanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I

Prilog 2: Primjerak anketnog upitnika korištenog u istraživanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VII

I

Prilog 1: Popis škola koje su sudjelovale u istraživanju

II

R. br.

Naziv škole

Manjinski jezik/jezici na kojem/kojima

se izvodi nastava

Model/i

Škola je vratila

popunjenu anketu

(DA/NE)

1. Češka osnovna škola Jana Amosa Komenskog, Daruvar

češki A DA

2. Češka osnovna škola Josipa Ružičke, Končanica

češki A, C DA

3. Osnovna škola Ivana Nepomuka Jemeršića, Grubišno Polje

češki A NE

4. Osnovna škola Zmajevac, Zmajevac mađarski A DA

5. Osnovna škola Lug, Lug mađarski A DA

6. Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Hrvatskoj, Osijek

mađarski A DA

7. Osnovna škola Korog, Korog mađarski A DA

8. Osnovna škola Jagodnjak, Jagodnjak srpski A DA

9. Osnovna škola Borovo, Borovo srpski A DA

10. Osnovna škola Dalj, Dalj srpski A DA

11. Osnovna škola Tenja, Tenja srpski A NE

12. Osnovna škola Ilača-Banovci, Banovci srpski A DA

13. Osnovna škola Dragutina Tadijanovića, Vukovar

srpski A DA

14. Osnovna škola Negoslavci, Negoslavci srpski A DA

15. Osnovna škola Markušica, Markušica srpski A NE

16. Osnovna škola Siniše Glavaševića, Vukovar

srpski A DA

17. Osnovna škola Bijelo Brdo, Bijelo Brdo srpski A DA

18. Osnovna škola Nikole Andrića, Vukovar srpski A DA

19. Osnovna škola Bobota, Bobota srpski A DA

20. Osnovna škola Trpinja, Trpinja srpski A DA

21. Osnovna škola Stari Jankovci, Stari Jankovci

srpski A DA

22. Osnovna škola Dr. Franje Tuđmana, Beli Manastir

srpski A DA

23. Osnovna škola Kneževi Vinogradi, Kneževi Vinogradi

srpski A NE

III

24. Gimnazija Vukovar, Vukovar srpski A DA

25. Ekonomska škola Vukovar, Vukovar srpski A DA

26. Strukovna škola Vukovar, Vukovar srpski A DA

27. Tehnička škola Nikole Tesle, Vukovar srpski A DA

28. Gimnazija Beli Manastir, Beli Manastir srpski A DA

29. Druga srednja škola Beli Manastir, Beli Manastir

srpski A NE

30. Srednja škola Dalj, Dalj srpski A NE

31. Srpska pravoslavna opća gimnazija Kantakuzina Katarina Branković, Zagreb

srpski A NE

32. Osnovna škola Nikole Tesle, Mirkovci srpski A DA

33. Osnovna škola Belvedere, Rijeka talijanski A DA

34. Osnovna škola Dolac, Rijeka talijanski A DA

35. Osnovna škola Gelsi, Rijeka talijanski A DA

36. Osnovna škola San Nicolo, Rijeka talijanski A NE

37. Talijanska osnovna škola Buje, Buje talijanski A NE

38. Talijanska osnovna škola Novigrad, Novigrad

talijanski A DA

39. Osnovna škola Vodnjan, Vodnjan talijanski A DA

40. Osnovna škola Giuseppina Martinuzzi, Pula

talijanski A NE

41. Talijanska osnovna škola Bernardo Parentin, Poreč

talijanski A DA

42. Talijanska osnovna škola Bernardo Benussi, Rovinj

talijanski A DA

43. Talijanska osnovna škola Galileo Galilei, Umag

talijanski A DA

44. Srednja talijanska škola Rijeka, Rijeka talijanski A DA

45. Talijanska srednja škola Leonardo da Vinci, Buje

talijanski A DA

46. Talijanska srednja škola Dante Alighieri, Pula

talijanski A DA

47. Talijanska srednja škola Rovinj, Rovinj talijanski A DA

48. Gimnazija Daruvar, Daruvar češki B DA

49. Osnovna škola Ivana Gundulića, Zagreb mađarski B, C DA

50. Osnovna škola Nikola Tesla, Rijeka albanski C NE

51. Osnovna škola Centar, Pula talijanski, A DA

IV

albanski, makedonski

C C

52. Osnovna škola Tituša Brezovačkog, Zagreb albanski C DA

53. Osnovna škola Dr. Ivana Merza, Zagreb albanski C NE

54. Osnovna škola Svete Ane, Osijek njemački C NE

55. Osnovna škola Dežanovac, Dežanovac češki C NE

56. Osnovna škola Vilima Korajca, Kaptol češki C DA

57. Osnovna škola Banova Jaruga, Banova Jaruga

češki C NE

58. Osnovna škola Lipik, Lipik češki C NE

59. Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Zagreb

češki C NE

60. Osnovna škola Vladimir Nazor, Virovitica češki C DA

61. Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić, Virovitica

češki C NE

62. Osnovna škola Zdenka Turkovića, Kutjevo češki C NE

63. Osnovna škola Josipa Kozarca, Lipovljani češki C NE

64. Osnovna škola Sirač, Sirač češki C DA

65. Osnovna škola Podmurvice, Rijeka češki C NE

66. Osnovna škola 22. lipnja, Sisak češki C DA

67. I. Osnovna škola Bjelovar, Bjelovar češki C NE

68. Osnovna škola Slavka Kolara, Hercegovac češki C NE

69. Srednja škola Bartola Kašića, Grubišno Polje

češki C NE

70. Osnovna škola Gradina, Gradina mađarski C DA

71. Osnovna škola Antunovac, Antunovac mađarski C NE

72. Osnovna škola Frana Krste Frankopana, Osijek

mađarski C DA

73. Osnovna škola Franje Krežme, Osijek mađarski C DA

74. Osnovna škola Bilje, Bilje mađarski C DA

75. Osnovna škola Darda, Darda mađarski,

srpski C DA

76. Osnovna škola Draž, Draž mađarski C NE

77. Osnovna škola Laslovo, Laslovo mađarski C DA

78. Osnovna škola Mate Lovraka, Vladislavci mađarski C DA

79. Osnovna škola Vladimira Nazora, Đakovo mađarski C NE

V

80. Osnovna škola Centar, Rijeka makedonski C NE

81, Osnovna škola Vijenac, Osijek makedonski C NE

82. Osnovna škola Nikole Tesle, Zagreb makedonski C NE

83. Osnovna škola Skalice, Split makedonski C NE

84. Osnovna škola Čakovci, Čakovci rusinski C DA

85. Osnovna škola Antuna Bauera, Vukovar ukrajinski C DA

86. Osnovna škola Ivana Brnjika Slovaka, Našice

slovački C DA

87. Osnovna škola Josip Kozarac, Soljani slovački C DA

88. Osnovna škola Josip Kozarac, Josipovac Punitovački

slovački C NE

89. Osnovna škola Kralja Tomislava, Našice slovački C DA

90. Osnovna škola Vladimira Nazora, Nova Bukovica

slovački C DA

91. Osnovna škola Julija Benešića, Ilok slovački C DA

92. Osnovna škola Ivan Goran Kovačić, Zdenci slovački C DA

93. Osnovna škola Višnjevac, Višnjevac slovački C DA

94. Osnovna škola Vladimira Becića, Osijek slovački C NE

95. Osnovna škola Pećine, Rijeka talijanski slovenski

C DA

96. Osnovna škola Dr. Franje Tuđmana, Korenica

srpski C NE

97. Osnovna škola Jabukovac, Jabukovac srpski C DA

98. Osnovna škola Dvor, Dvor srpski C DA

99. Osnovna škola Nikole Tesle, Gračac srpski C NE

100. Osnovna škola Kralja Tomislava, Udbina srpski C DA

101. Osnovna škola Vojnić, Vojnić srpski C NE

102. Osnovna škola Katarina Zrinski, Krnjak srpski C DA

103. Osnovna škola Gvozd, Gvozd srpski C DA

104. Osnovna škola Donji Lapac, Donji Lapac srpski C DA

105. Osnovna škola Kistanje, Kistanje srpski C NE

106. Osnovna škola Plaški, Plaški srpski C DA

107. Osnovna škola Brod Moravice, Brod Moravice

srpski C NE

108. Osnovna škola Ernestinovo, Ernestinovo srpski C NE

VI

109. Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić, Ogulin

srpski C NE

110. Osnovna škola Vladimira Nazora, Daruvar srpski C NE

111. Osnovna škola Domovinske zahvalnosti, Knin

srpski C DA

112. Osnovna škola Dr. Franjo Tuđman, Šarengradu

srpski C DA

113. Osnovna škola Glina, Glina srpski C NE

114. Osnovna škola Dr. Franje Tuđmana, Knin srpski C DA

115. Osnovna škola Andrije Palmovića, Rasinja srpski C NE

116. Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića, Vrbovsko

srpski C DA

117. Osnovna škola Topusko, Topusko srpski C DA

VII

Prilog 2: Primjerak anketnog upitnika korištenog u istraživanju

NABAVA GRAĐE NA MANJINSKOM JEZIKU I PISMU U ŠKOLSKIM KNJIŽNICAMA

U REPUBLICI HRVATSKOJ – ANKETA

Poštovani, pred Vama se nalazi anketni upitnik kojem je cilj prikupiti podatke o upravljanju knjižničnim zbirkama

za nacionalne manjine u školskim knjižnicama u Republici Hrvatskoj, isključivo za potrebe izradbe diplomskoga rada.

Upitnik možete popuniti na računalu, te ga popunjenog poslati na e-mail adresu [email protected], ili ručno, te

poslati na fax br. 032/517-976, ili na adresu: Osnovna škola Negoslavci, Petrovačka 2, 32239 Negoslavci.

Škola: _________________________________________________ ; Mjesto: __________________________________

Nastava se odvija na _______________________________________________ jeziku, po modelu/ima _____________.

(upišite manjinski jezik/jezike na kojima se odvija nastava) (upišite model/e)

1. Služi li se knjižničar jezikom i pismom pripadnika nacionalne manjine koji pohađaju/rade u školi? a. Da, u potpunosti; b. Djelomice; c. Ne, uopće.

2. Je li fond na manjinskom jeziku i pismu fizički odvojen od fonda na hrvatskom jeziku?

a. Da; b. Ne.

3. Razlikuje li se katalogizacija, klasifikacija i stručno označivanje fonda na manjinskom jeziku i pismu u

odnosu na fond na hrvatskom jeziku i pismu? a. Da, pomoću posebnih slovnih i/ili brojčanih oznaka; b. Ne.

4. Zadovoljava li fond Vaše knjižnice brojem primjeraka lektirnih naslova potrebe učenika u nastavi na

manjinskom jeziku? a. Da, u potpunosti; b. Uglavnom zadovoljava; c. Uglavnom ne zadovoljava; d. Ne zadovoljava uopće.

5. Zadovoljava li fond Vaše knjižnice brojem primjeraka stručne literature potrebe učitelja u nastavi na manjinskom jeziku?

a. Da, u potpunosti; b. Uglavnom zadovoljava; c. Uglavnom ne zadovoljava; d. Ne zadovoljava uopće.

6. Mogu li se u učeničkom fondu Vaše knjižnice, pored naslova obavezne lektire na manjinskom jeziku,

propisanih Planom i programom rada, pronaći i naslovi za slobodno čitanje, također na manjinskom jeziku?

a. Da; b. Da, ali vrlo malo; c. Ne.

IX

7. Mogu li se u nastavničkom fondu Vaše knjižnice, pored naslova stručne literature na manjinskom

jeziku, pronaći i naslovi za slobodno čitanje na manjinskom jeziku? a. Da; b. Da, ali vrlo malo; c. Ne.

8. Postoje li u fondu Vaše knjižnice stručni i dječji časopisi na manjinskom jeziku?

STRUČNI a. Da; b. Da, ali vrlo malo; c. Ne.

DJEČJI a) Da; b) Da, ali vrlo malo; c) Ne.

9. Na koji način se nabavljaju lektirni naslovi, stručna literatura, knjige za slobodno čitanje i časopisi na

manjinskom jeziku (moguće odabrati više odgovora)? a. Uz podrški manjinskih udruga i/ili vijeća nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj; b. Uz podršku grada/općine i/ili županije; c. Uz podršku veleposlanstva i/ili konzulata matične države u Republici Hrvatskoj; d. Uz podršku središnje knjižnice za nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj; e. Uz podršku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu; f. Donacijama iz matične države; g. Darovima građana i učenika; h. Na drugi način (upišite koji): ___________________________________________________

__________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________.

10. Na koji način se osigurava nabava knjižne građe na jeziku i pismu nacionalne manjine (moguće je odabrati više odgovora)?

a. Sredstvima škole; b. Sredstvima grada/općine i/ili županije; c. Donacijama veleposlanstva i/ili konzulata matične države; d. Donacijama manjinskih udruga i/ili vijeća nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; e. Donacijama pojedinaca i/ili udruga u i izvan Republike Hrvatske; f. Domaćim ili inozemnim projektima; g. Namjenskim sredstvima koja osigurava Vlada Republike Hrvatske; h. Na drugi način (upišite koji): ___________________________________________________

__________________________________________________________________________

11. Koliko se novca tijekom godine potroši na nabavu građe na manjinskom jeziku i pismu? a. Do 1.000 kuna; b. Do 3.000 kuna; c. Do 5.000 kuna; d. Više od 5.000 kuna.

X

12. Od kojih dobavljača se kupovinom nabavlja knjižnična građa na manjinskom jeziku i pismu?

a. Od domaćih dobavljača u Republici Hrvatskoj; b. Od stranih dobavljača iz matične države; c. Građa se uopće ne nabavlja kupovinom; d. Nešto drugo (upišite što): ____________________________________________________.

13. Koje su prepreke u nabavi građe na manjinskom jeziku i pismu (moguće odabrati više odgovora)?

a. Nedovoljno razvijena manjinska izdavačka djelatnost u Republici Hrvatskoj; b. Nedovoljna osviještenost državnih institucija za problem građe namijenjene manjinama; c. Otežana nabava iz matične zemlje zbog problema s plaćanjem i uvozom građe; d. Nedovoljna novčana sredstva za kupnju građe na manjinskom jeziku i pismu; e. Nešto drugo (upišite što): _____________________________________________________

__________________________________________________________________________.

14. Kako se, po Vašem mišljenju može poboljšati nabava građe na manjinskom jeziku i pismu u Vašoj

knjižnici (moguće je odabrati više odgovora)? a. Jačom suradnjom sa manjinskim udrugama i vijećima nacionalnih manjina; b. Novčanim poticajima Republike Hrvatske za nabavu manjinske građe; c. Pojednostavljenim načinom plaćanja knjiga u inozemstvu; d. Osnivanjem novih ili razvitkom postojećih manjinskih izdavačkih kuća u Republici Hrvatskoj; e. Nešto drugo (upišite što): _____________________________________________________

__________________________________________________________________________.

15. Jeste li zadovoljni suradnjom s manjinskim udrugama, državnim institucijama, diplomatsko-

konzularnim predstavništvima matice i središnjim knjižnicama za nacionalne manjine pri nabavi građe na manjinskom jeziku?

a. Da, u potpunosti; b. Djelomično; c. Ne, uopće.

16. Smatrate li da je nabava građe na manjinskom jeziku i pismu otežana u odnosu na nabavu građe na

hrvatskom jeziku? a. Da; b. Ne.

XI

17. Što bi se, po Vašem mišljenju, moglo učiniti kako bi se nabava građe na manjinskom jeziku i pismu olakšala?

________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________.

HVALA NA SURADNJI!

Upitnik izradio:

Bojan Lazić, prof.

knjižničar Osnovne škole Negoslavci,

student izvanrednog jednogodišnjeg

diplomskog studija knjižničarstva

na Odjelu za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru.

Mentorica:

prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić

Documents

Upravljanje zbirkama za nacionalne manjine u školskim ...os-negoslavci.skole.hr/upload/os-negoslavci/multistatic/3/Bojan_Lazic... · diplomskih radova koji prvenstveno govore o radu