ULOGA SARBANES-OXLEY ZAKONA U ZAŠTITI INVESTITORA · Ovaj seminarski rad bavi se povijesnim osvrtom na za četke i razloge donošenja Sarbanes- Oxley zakona, njegovom strukturom

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Ekonomski fakultet u Osijeku

Diplomski studij (financijski menadžment)

ULOGA SARBANES-OXLEY ZAKONA U ZAŠTITI

INVESTITORA

Seminarski rad iz kolegija: Revizija financijskih institucija

Studenti: Tomislav Duić

Broj indeksa: 20485

E-mail: [email protected]

Mentor: doc.dr.sc. Ivo Mijoč

Osijek, 2014.

SADRŽAJ

1 Uvod ............................................................................................................... 5

2 Metodologija rada ......................................................................................... 6

2.1 Objekt i cilj istraživanja............................................................................................ 6

2.2 Metodologija istraživanja ......................................................................................... 6

2.3 Sadržaj i struktura rada ........................................................................................... 7

3 Povijesni osvrt ............................................................................................... 8

3.1 „Kreativno“ računovodstvo ...................................................................................... 8

3.1.1 Prodaja povjerljivih informacija .................................................................... 9

3.2 Nastanak zakona ...................................................................................................... 10

3.3 Nastanak imena Sarbanes-Oxley ........................................................................... 10

4 Detaljnije o zakonu ..................................................................................... 11

4.1 Razlozi donošenja zakona i njegova struktura ..................................................... 12

4.1.1 Razlozi donošenja zakona ............................................................................ 12

4.1.2 Struktura zakona .......................................................................................... 12

4.2 Poglavlja Sarbanes-Oxley zakona .......................................................................... 13

4.2.1 Odbor za nadzor računovodstva javnih poduzeća ....................................... 13

4.2.2 Neovisnost revizora ..................................................................................... 14

4.2.2.1 Odjeljak 201 .................................................................................. 14

4.2.2.2 Odjeljak 204 .................................................................................. 15

4.2.3 Odgovornost ................................................................................................. 15

4.2.3.1 Odjeljak 301 .................................................................................. 16

4.2.3.2 Odjeljak 302 .................................................................................. 16

4.2.3.3 Odjeljak 306 .................................................................................. 17

4.2.3.4 Odjeljak 307 .................................................................................. 17

4.2.4 Unaprijeđena financijska izvješća ................................................................ 18

4.2.4.1 Odjeljak 401 .................................................................................. 18

4.2.4.2 Odjeljak 409 .................................................................................. 18

4.2.5 Sukob interesa analitičara ............................................................................ 18

4.2.6 Povjerenstvo za resurse ................................................................................ 19

4.2.6.1 Odjeljak 603 .................................................................................. 19

4.2.7 Studije i izvješća .......................................................................................... 20

4.2.8 Korporativna kaznena odgovornost ............................................................. 20

4.2.8.1 Odjeljak 802 .................................................................................. 21

4.2.9 Povećanje kazna za prekršitelje ................................................................... 21

4.2.10 Povrati korporacijskih poreza ...................................................................... 22

4.2.10.1 Odjeljak 1001 ................................................................................ 22

4.2.11 Odgovornost za pronevjere u korporacijama ............................................... 22

4.2.11.1 Odjeljak 1101 ................................................................................ 22

4.3 Bitniji članci – 303, 404, 1107 ................................................................................. 23

4.3.1 Članak 303 ................................................................................................... 23

4.3.2 Članak 404 ................................................................................................... 23

4.3.2.1 Procjena unutarnjih kontrola ........................................................ 24

4.3.2.2 Odnos SOX-a i malih kompanija ................................................... 24

4.3.2.3 SOX i informatička tehnologija ..................................................... 25

4.3.3 Članak 1107 ................................................................................................. 26

5 Uvođenje zakona u praksu SAD-a i utjecaj na ostale zemlje svijeta ..... 27

5.1 Uvođenje u SAD-u ................................................................................................... 27

5.2 Utjecaj na ostale zemlje svijeta............................................................................... 28

5.2.1 Utjecaj na zakonodavstvo drugih država ..................................................... 30

5.2.1.1 Bill 198 – kanadska inačica .......................................................... 30

5.2.1.2 J-SOX – japanska inačica ............................................................. 30

5.2.1.3 Clerp – australska inačica ............................................................ 31

5.2.1.4 LSF – francuska inačica ................................................................ 31

5.2.1.5 King Report – južnoafrička inačica .............................................. 31

6 Uloga Sarbanes-Oxley zakona u zaštiti investitora ................................. 32

6.1 Računovodstvena reforma ...................................................................................... 35

6.2 Revizijski odbori ...................................................................................................... 36

6.2.1 Osnivanje revizijskih odbora ....................................................................... 36

6.2.1.1 Revizijski odbori u Europskoj uniji ............................................... 37

6.2.2 Struktura i organizacija revizijskog odbora ................................................. 38

6.2.3 Odgovornosti revizijskog odbora ................................................................. 39

6.3 Prednosti zakona...................................................................................................... 41

6.3.1 Komentar predsjednika (George W. Bush) .................................................. 43

6.4 Kritike prema zakonu ............................................................................................. 43

7 Perspektivnost zakona u skoroj budućnosti ............................................. 45

7.1.1 Utjecaj zakona na računovodstveno i porezno zakonodavstvo Republike Hrvatske ..................................................................................................................... 46

8 Zaključak ..................................................................................................... 47

9 Literatura..................................................................................................... 49

Tomislav Duić 5

1 UVOD

U današnje vrijeme oštre konkurencije među poduzećima i kontinuiranim pokušajima

ostvarivanja maksimalnih prednosti te maksimalne koristi; „uljepšavanje“ financijskih

izvještaja se mnogima ne čini toliko pogrešno koliko zapravo jest. Međutim, tu se ne radi

samo o običnom „iskrivljavanju“ poslovne dokumentacije, već o neetičnosti poslovanja i

poslovne prakse. Sarbanes-Oxley zakon je nastao upravo kako bi se to spriječilo odnosno,

svelo na najmanju moguću mjeru.

Isti je donesen kao odgovor na krize koje su nastale na svjetskim burzama nesavjesnim

poslovanjem kompanija poput Enron-a i Worldcom-a. Riječ je o zakonu koji spada u područje

regulative korporativnog upravljanja.

Primjeri propasti i pogrešne procjene financijskog stanja korporacija pokazuju da, iako su

postupci revizije cjelokupnog poslovanja, uključujući i revizije financijskih izvještaja,

formalno korektno provedeni, isti ne prikazuju stvarno stanje.

Ovaj seminarski rad bavi se povijesnim osvrtom na začetke i razloge donošenja Sarbanes-

Oxley zakona, njegovom strukturom i detaljnim pojašnjenjem članaka: 303, 404 i 1107, kao i

prezentacijom utjecaja ovog zakona na ostale zemlje, koje su se također našle u sličnoj

situaciji i odlučile pravno regulirati svoju inačicu Sarbanes-Oxley zakona.

Iako je ovaj zakon nailazio na mnoge kritike, prednosti su uvijek prevagnule te se isti u

budućnosti još više primjenjuje i razvija. Sa ciljem odstranjivanja lažno uspješnih i

„proračunatih“ poduzeća, kako bi ostala ona „istinita“ i stvarna.

Tomislav Duić 6

2 METODOLOGIJA RADA

U ovom poglavlju predstavljen je objekt i cilj istraživanja ovog seminarskog rada,

metodologija istraživanja s osvrtom na izvore prikupljanja podataka i korištene metode, te

prikazan sadržaj i struktura rada.

2.1 OBJEKT I CILJ ISTRAŽIVANJA

Objekt ovog istraživanja jest Sarbanes-Oxley zakon i njegova uloga u zaštiti investitora.

Cilj ovog istraživanja jest pokazati na koji način Sarbanes-Oxley zakon, svojom strogošću,

štiti interese ulagača i ne dopušta, ni na koji način, namjerno pogrešno prikazivanje bilo

kakvih podataka u financijskim izvještajima poduzeća, koji dovode investitora do zablude i

pogrešnih mišljenja.

2.2 METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Istraživanje i pronalaženje literature za ovaj seminarski rad je obrađeno putem stručnih knjiga

iz područja revizije i Sarbanes-Oxley zakona, zatim iz stručnih publikacija, službenih stranica

američkog Sarbanes-Oxley zakona, kao i sa ostalih Internet izvora, posebice onih gdje su

objavljeni znanstveni časopisi.

Ovaj seminarski rad temelji se na tri korištene metode: metodi sinteze, metodi deskripcije i

induktivnoj metodi.

Metodom sinteze se postupak istraživanja i objašnjavanja Sarbanes-Oxley zakona sveo iz

jednostavnih zaključaka u kompleksnije, u tom kontekstu, promatrana je uloga Sarbanes-

Oxley zakona u zaštiti investitora.

Metodom deskripcije opisane su činjenice, procesi i poglavlja Sarbanes-Oxley zakona te

njihove veze i odnosi.

Tomislav Duić 7

Induktivnom metodom se sustavnom primjenom induktivnog načina zaključivanja, na temelju

analize pojedinačnih činjenica, došlo do zaključka o općem sudu utjecaja Sarbanes-Oxley

zakona na investitore.

2.3 SADRŽAJ I STRUKTURA RADA

U ovom seminarskom radu opisana je uloga Sarbanes-Oxley zakona u zaštiti investitora.

Prvo poglavlje bavi se uvodom u seminarski rad.

Drugim poglavljen predstavljena je metodologija rada, i to: objekt i cilj istraživanja,

metodologija istraživanja te sadržaj i struktura rada.

U trećem poglavlju predstavljen je kratak povijesni osvrt na nastanak Sarbanes-Oxley zakona,

nastanak njegovog imena te, prije svega, pobliže objašnjen pojam „kreativnog

računovodstva“, od kojeg je sve krenulo.

Četvrto poglavlje detalnije analizira Sarbanes-Oxley zakon. Tako su predstavljeni razlozi

donošenja zakona i njegova struktura, zatim su navedena i ukratko objašnjena sva poglavlja

Sarbanes-Oxley zakona: odbor za nadzor računovodstva javnih poduzeća, neovisnost

revizora, odgovornost, unaprijeđena financijska izvješća, sukob interesa analitičara,

povjerenstvo za resurse, studije i izvješća, korporativna kaznena odgovornost, povećanje

kazna za prekršitelje, povrati korporacijskih poreza te odgovornost za pronevjere u

korporacijama. Sarbanes Oxley zakon ima jedanaest poglavlja, a kao bitni članci za ovaj

seminarski rad izvučeni su: članak 303, članak 404 i članak 1107. Oni su pobliže objašnjenji u

sklopu istog poglavlja.

Peto poglavlje bavi se uvođenjem zakona u praksu SAD-a i njegov utjecaj na ostale zemlje

svijeta. Predstavljen je utjecaj na zakonodavstva drugih država te predstavljene inačice

Sarbanes-Oxley zakona: kanadska inačica: Bill 198, japanska inačica: J-SOX, australska

inačica: Clerp, francuska inačica: LSF, te južnoafrička inačica: King Report.

Šestim poglavljem objašnjena je uloga Sarbanes Oxley zakona u zaštiti investitora. Tako je

predstavljena računovodstvena reforma, objašnjeni revizijski odbori, njihovo osnivanje,

Tomislav Duić 8

članstvo, organizacija revizijskih odbora te odgovornosti istih. U nastavku je dan pregled

prednosti Sarbanes-Oxley zakona uz komentar, tada aktualnog, predsjednika George-a W.

Busha, te predstavljene kritike prema zakonu.

Pred sam zaključak, predstavljena je perspektivnost Sarbanes Oxley zakona u skoroj

budućnosti te je tako pobliže objašnjen utjecaj tog zakona na računovodstveno i porezno

zakonodavstvo Republike Hrvatske.

Cijela rasprava poentirana je osmim poglavljem, odnosno zaključkom.

Deveto poglavlje sadrži popis korištene literature.

3 POVIJESNI OSVRT

Ovo poglavlje bavi se „kreativnim“ računovodstvom kao glavnim „okidačem“ nastanka

Sarbanes-Oxley zakona te objašnjenjem pojma Sarbanes-Oxley, odnosno dotičnih prezimena

političara.

3.1 „KREATIVNO“ RAČUNOVODSTVO

„Kreativno“ računovodstvo predstavlja objavljivanje netočnih i „napuhanih“ poslovnih

rezultata, a prvenstveno se veže uz SAD. Najpoznatiji korupcijski skandali vezani za

„kreativno“ računovodstvu su Enron, WorldCom, Tyco International, te mnoge druge

revizijske kuće predvođene Arthur Andersenom. To sve je pokrenulo lavinu sumnji u etiku

američkog biznisa. Kako bi održale visoke cijene dionica i time ispunile očekivanja vlasnika,

odnosno dioničara, ali i menadžera isplaćivanih putem dioničkih opcija, tvrtke su sastavljale

„napuhane“ godišnje izveštaje. To je posebno došlo do izražaja u SAD-u nakon 2000. kada je

tržišna vrijednost mnogih američkih kompanija počela stagnirati. Veliku ulogu odigrale su

revizorske kuće koje se bave revizijom1. Međutim, revizijsko tržište je u posljednjih

1 Revizija je pregled korporativnih financijskih izvještaja i iznošenja mišljenja o tome jesu li ona pripremljena u skladu s računovodstvenim standardima.

Tomislav Duić 9

petnaestak godina postalo izuzetno konkurentno, čime je povećana mogućnost gubitaka

klijenata i zarade, te su se mnoge kuće odlučile na rizik i „izvanrednu“ dobit (Litan; Rauch,

1998:50).

Navedeni korporativni skandali su u SAD-u doveli, ne samo do otkrivanja „kreativnog“

računovodstva, već i do propasti prestižnih i uglednih korporacija kao što su Enron,

WorldCom, Tyco, Adelphia i drugi.

„Kreativno“ računovodstvo uzelo je maha i u Japanu, gdje je uhićen predsjednik internetske

kompanije Livedoor nakon što se pokazalo da je u izvješću nekoliko puta uvećao profite. To

je izazvalo kaos na japanskoj burzi, lansiravši slučaj na vrh liste tamošnjih najvećih

korporativnih skandala. Prije toga, otkrivena je radnja revizorske tvrtke ChuoAoyama, koja je

prikazivala netočne podatke kozmetičke kompanije Kanebo. Ovi događaji zabrinuli su

poslovnu i političku zajednicu u Japanu, stoga analitičari napominju da je samo pitanje

vremena kada će nove prijevare izbiti na svjetlo dana (Dobrašin, 2007).

3.1.1 Prodaja povjerljivih informacija

Također skandal koji je „potresao“ svijet te se također smatra ekonomskim kriminalom jest

prodaja povjerljivih informacija. Primjerice, nakon što je regulator francuskog tržišta krajem

lipnja 2007. godine pretražio pariško sjedište EADS-a, u čijem je 80%-tnom vlasništvu

proizvođač zrakoplova Airbus, utvrđeno je kako je bivši čelnik tvrtke Noel Forgeard zlorabio

svoj položaj koristeći interne informacije, pošto je doznao da će dionice pasti za više od 20%,

prije nego je to bilo službeno objavljeno. Gotovo istodobno, u Americi je pokrenuta istraga u

Hewlett-Packard-u u glavnoj ulozi s predsjednicom uprave Patriciom Dunn. Za razliku od

Forgearda, Dunn je optuživana za suzbijanje curenja informacija. Naime, ona se našla pod

istragom kalifornijskog državnog odvjetništva zbog metoda kojima se koristila kako bi dobila

uvid u aktivnosti određenih direktora za koje se vjerovalo da prodaju kompanijine tajne

podatke (Dobrašin, 2007).

Tomislav Duić 10

3.2 NASTANAK ZAKONA

Sarbanes-Oxley zakon nastao je 2002. godine na inicijativu dvojice američkih kongresmena

Paul Sarbanesa i Michael Oxleya, netom nakon dobro poznatih niza korporativnih skandala

kao što su Enron i WorldCom. Odredbe Sarbanes-Oxley zakona postale su obavezne za sve

kompanije čije dionice kotiraju na bilo kojoj burzi u SAD-u, a svrha im je uvođenje

učinkovitog sistema internih kontrola nad procesom financijskog izvještavanja.

Tim se zakonom, kao i raznim dodatnim i popratnim materijalima, propisuju nužne kontrole

koje se moraju implementirati kako bi se rizik netočnih ili nepotpunih financijskih izvještaja

sveo na prihvatljivu razinu. Kontrole tog zakona, prije svega, pokrivaju rizik provedbe

revizije financijskih izvještaja, odnosno rizik njihove netočnosti, nepotpunosti ili pogrešnog

iskazivanja. Organizacijama se preporučuje, ukoliko se prethodno ne zahtijeva, uvođenje

širokog spektra učinkovitih ručnih, poluautomatskih ili automatskih kontrola koje se trebaju

ugraditi u procese finacijskog izvještavanja (Catovic, 2010).

Učinkovitost Sarbanes-Oxley kontrola se mjeri istom mjernom skalom kao i CobiT, ITIL, ili

COSO norme (ocjene zrelosti od 0 do 5). Osim toga, Sarbanes-Oxley zakon u SAD-u

propisuje da su izvršni direktori odgovorni za provođenje sistema internih kontrola u

poslovanju (Catovic, 2010).

3.3 NASTANAK IMENA SARBANES-OXLEY

Sarbanes-Oxley zakon ima nekoliko uobičajenih naziva: Sarbanes-Oxley, Sarbox, SOX, SOA

i slično, a donesen je na razini SAD-a. Postavio je nove ili poboljšane standarde za sve

američke javne tvrtke te način upravljanja javnim računovodstvenim tvrtkama. Ime je dobio

po američkom senatoru Paul Sarbanesu, demokratu iz Marylanda, i kongresmenu Michael G.

Oxleyu, republikancu iz Ohio-a. Usmjeren je, u prvome redu, na društva registrirana pri

Komisiji za vrijednosne papire2, u kojima, dakle, dionice kotiraju na američkim burzama radi

zaštite dioničara i opće javnosti od računovodstvenih pogrešaka i nezakonitih radnja (Vukšić,

2013:18).

2 Engleski: Securites and Exchange Commision, skraćeno: SEC.

Tomislav Duić 11

4 DETALJNIJE O ZAKONU

Sarbanes–Oxley zakon za reformu računovodstva javnih kompanija i zaštitu investitora

predstavlja zakon donesen u SAD-u 30.06.2002. godine. On je donesen kao odgovor na sve

češće pojave brojnih velikih korporacijskih skandala, koji su rezultirali umanjenjem javnog

povjerenja u praksu računovodstva i izvještavanja. Nazvan po svom sponzoru, senatoru Paul

Sarbanesu i poslaniku u Domu Parlamenta Michael G. Oxleyu, ovaj zakon usvojen je u Domu

sa 423-3 glasa i u Senatu sa 99-0 glasova. Ova legislativa je širokog ranga i uvodi nove ili

postrožava postojeće standarde poslovanja svih upravljačkih tijela korporacija SAD-a, a

posebno menadžmenta korporacija i rada računovodstvenih tvrtki (Welch, 2011).

Sarbanes-Oxley zakon sadrži jedanaest sekcija ili naslova, počevši od dodatnog uređivanja

odgovornosti upravnog odbora sa krivičnim sankcijama, preko zahtjeva vezanih za Komisiju

za vrijednosnice, a vezano za implementiranje i donošenje odluka prema novom zakonu. Neki

vjeruju da je ovo pravno uređenje odnosa bilo potrebito, dok drugi vjeruju da ono nosi više

štete nego što ima preventivnog ekonomskog efekta. Također, neki se pitaju kako se jedan,

tako umjeren zakon, uspoređuje sa tako teškom retorikom koja mu se pridružuje. Najvažniji, a

ujedno i prvi dio ovog zakona se odnosi na kvazi-javne agencije i na upravne odbore ovakvih

organizacija, koji su zaduženi da nadgledaju i vrše inspekciju računovodstvenog poduzeća u

njihovoj ulozi kontrolora korporacija. Zakon, isto tako, pokriva pitanja kao što su nezavisnost

kontrolora, korporativno upravljanje te, ujedno, povećava financijsku transparentnost. Neki

smatraju da je ovo najvažnija promjena u zakonodavstvu SAD-a od tzv. New Deal-a iz 1930.

godine (Welch, 2011).

U nastavku su pobliže objašnjeni razlozi donošenja zakona te predstavljena njegova struktura

od jedanaest poglavlja, zajedno s nekim odjeljcima. Posebno su predstavljeni odjeljci koji su

odabrani kao bitniji za ovaj seminarski rad, a to su 303, 404 i 1107.

Tomislav Duić 12

4.1 RAZLOZI DONOŠENJA ZAKONA I NJEGOVA STRUKTURA

U nastavku su obrađeni razlozi donošenja zakona te predstavljena struktura zakona od

jedanaest poglavlja.

4.1.1 Razlozi donošenja zakona

Kao što smo već rekli zakon je donešen kao odgovor na brojne korporativne i

računovodstvene skandale, kakvi su prouzročili gubitak povjerenja javnosti u tržište

vrijednosnih papira. Najvažnije se njegove zahtjeve može sažeti u nekoliko točaka (Vukšić,

2013:119):

� Osnivanje Odbora za nadzor računovodstva javnih poduzeća;

� Zahtjev za neovisnošću revizora;

� Veća odgovornost društava;

� Unaprijeđeno financijsko izvještavanje:

� Sprječavanje sukoba interesa;

� Kriminalno gonjenje zbog prijevara.

4.1.2 Struktura zakona

Zakon je sastavljen od jedanaest glava ili poglavlja, odnosno titles, podijeljenih na članke ili

odjeljke, odnosno sections.

Glave odnosno poglavlja su slijedeća (Vukšić, 2013:119):

1. Odbor za nadzor računovodstva javnih poduzeća;

2. Neovisnost revizora;

3. Odgovornost;

4. Unaprijeđena financijska izvješća;

5. Sukob interesa analitičara;

6. Povjerenstvo za resurse;

7. Studije i izvješća;

Tomislav Duić 13

8. Korporativna kaznena odgovornost;

9. Povećanje kazna za prekršitelje;

10. Povrati korporacijskih poreza;

11. Odgovornost za pronevjere u korporacijama.

4.2 POGLAVLJA SARBANES-OXLEY ZAKONA

U nastavku je obrađeno svih jedanaest poglavlja Sarbanes-Oxley zakona, bez dijela o

posebnom osvrtu na članke 303, 404 i 1107, što je obrađeno individualno u poglavlju 4.3.

4.2.1 Odbor za nadzor računovodstva javnih poduzeća

Prvo poglavlje sastoji se od devet odjeljaka u kojima se, uz ostalo, definira Odbor za nadzor

računovodstva javnih poduzeća ili, preciznije, revizorskih tvrtki, koji ima kontrolnu funkciju

nad svim računovodstvenim tvrtkama koje obavljaju usluge revizije. Odbor je osnovan radi

dotad nedostatne samokontrole računovodstvene i revizijske struke, a zadaća mu je nadzor

računovodstvenih i revizijskih tvrtki. Središnji nadzorni odbor zadužen je za registraciju

revizora, definiranje procesa i procedura revizije, inspekcije i kontrole kvalitete te provođenje

odluka što ih se mora provoditi sukladno Zakonu (Vukšić, 2013:119).

Odbor djeluje u suradnji s Komisijom kako bi se zaštitilo interese ulagača na američkim

burzama. U prve četiri godine djelovanja Odbor je registrirao više od 1700 revizorskih tvrtki

koje obavljaju reviziju u SAD-u. Nakon registracije, tvrtke moraju provoditi smjernice i

direktive Odbora. Trenutno ima više od sto članova i urede u svim većim gradovima SAD-a.

neke se direktive odnose na slijedeće (Vukšić, 2013:119):

� Revizorske tvrtke što obavljaju reviziju u više od sto poduzeća i uvrštene su u kotacije

američkih burzi podložne su inspekciji najmanje jednom godišnje;

� Ostale revizorske tvrtke najmanje jednom u tri godine;

� Moguće su posebne inspekcije u bilo koje vrijeme po nalogu Odbora.

Tomislav Duić 14

Stručnjaci su uglavnom suglasni kako je pred Odborom mukotrpan rad za povratak povjerenja

u računovodstvenu odnosno revizorsku struku. Općenito se smatra kako je Odbor dosad

ispunio očekivanja.

4.2.2 Neovisnost revizora

Drugo poglavlje sastoji se od devet odjeljaka i uspostavlja standarde neovisnosti vanjskog

revizora i sprječava sukob interesa te postavlja standarde za imenovanje novih revizora,

rotaciju klijenata revizorskih tvrtki, i točnije određuje sadržaj revizijskih izvješća (Vukšić,

2013:119).

4.2.2.1 Odjeljak 201

Dio odjeljka propisuje revizorskim tvrtkama isključivo obavljanje revizije klijentima, dok im

se zabranjuju sve ostale komercijalne aktivnosti. Revizorska tvrtka za klijente ne smije

obavljati usluge (Vukšić, 2013:119-120):

� Vođenje poslovnih knjiga;

� Uspostavu i oblikovanje financijskih info-sustava;

� Poslovnog savjetovanja;

� Unutarnje revizije;

� Savjetovanja upravi i upravljanja ljudskim resursima.

Za sve ostale usluge nužno je pribaviti pisano odobrenje Odbora. Revizorska tvrtka ne smije

obavljati reviziju ako je netko od njezinih ključnih zaposlenika bio zaposlenik klijenta jednu

godinu unatrag. Revizor mora prijaviti Odboru ključne smjernice i metodologije primijenjene

pri izradi financijskih izvješća. Revizorska tvrtka, zbog načela nepristranosti, mora

promijeniti klijenta u kojeg je obavljala reviziju posljednih pet godina (Vukšić, 2013:120).

Odredbe ovog poglavlja zakona najviše su utjecale na povećanje transparentnosti rada

revizijskih tvrtki i na poboljšanje komunikacije uprave i privatnog sektora. Primjećen je

izravno pozitivan utjecaj na povećanje utrošenog vremena za izobrazbu i razvoj revizora

(Vukšić, 2013:120).

Tomislav Duić 15


Vanjski revizor korporacije mora Odboru pravodobno podnijeti izvješće što uključuje

(Vukšić, 2013:120):

� Ključne računovodstvene politike i metode;

� Alternativne računovodstvene postupke iz GAAP-a razmatrane s rukovoditeljima,

njihove posljedice na izvještavanje te stav o računovodstvenim postupcima kakvima

treba dati prednost pri procjeni bilančnih pozicija;

� Ostale materijale koji se odnose na pisanu komunikaciju revizora i uprave.

4.2.3 Odgovornost

Treće poglavlje sadrži osam odjeljaka u kojima se osobito ističe kako viši rukovoditelji

preuzimaju individualnu odgovornost za točnost i potpunost korporativnih financijskih

izvješća. Zakon pripisuje pojam revizorskog odbora, koji se osniva unutar odbora direktora s

osnovnom zadaćom nadziranja procesa računovodstva, financijskog izvješćivanja i revizije

financijskih izvješća. Točno se određuje odnos vanjskih (komercijalnih) revizora i revizorskih

odbora kompanije, a posebice odgovornost korporativnih rukovoditelja za točnost i valjanost

financijskih izvješća. Navode se određena ograničenja ponašanju uprave i opisuje specifično

oduzimanje civilne imovine i civilne kazne za nepoštivanje (Vukšić, 2013:120).

Pitanja pouzdanog financijskog izvještavanja, upravljanja rizicima i određivanja učinkovitih

kontrola u poslovanju napokon su dobila zasluženu prednost. Zakon nedvosmisleno određuje

odgovornost izvršnih rukovoditelja i nadzornih tijela za uspostavu, procjenu i praćenje

učinkovitosti unutarnih kontrola procesa financijskog izvještavanja odnosno za ustrojavanje

sustava unutarnjih kontrola kakvim će se djelotvornije upravljati poslovnim rizicima (Vukšić,

2013:120).

Tomislav Duić 16


Revizorski odbor korporacije izravno je odgovoran za odabir, nagrađivanje i nadzor rada

vanjskog revizora. Zakon ističe neovisnost članova revizorskog odbora. Odbor treba definirati

procedure za primitak i obradu dojave „prokazivača“ u vezi s područjima računovodstva,

revizije i unutarnje kontrole. Radi osiguranja stručnog i kvalitetnog rada revizorskog odbora,

korporacije u poslovnim izvješćima moraju objaviti imaju li u revizorskom odboru (ili

nemaju) financijskog stručnjaka. Glavni direktor kompanije i financijski direktor odgovorni

su za točnost podataka u kompanijskim izvješćima (Vukšić, 2013:120-121).


Uprava javne kompanije mora razviti unutarnje kontrole, izvješćivati o njima te analizirati

računovodstvene i ostale podatke o poslovanju, kako bi se moglo primijetiti nepravilnosti.

Mora, također, ocijeniti sustave i kontrole za utvrđivanje ispravnosti tih podataka. Uprava

mora utvrditi postoje li materijalne slabosti u podacima i sustavima kakve bi mogle

kompromitirati kompanijska izvješća. Odjeljak propisuje uvrštavanje podataka nefinancijske

naravi u financijska izvješća, kako bi ulagačima (investitorima) dali točnu i potpunu sliku o

poslovanju kompanije. Izradu godišnjih i kvartalnih financijskih izvješća mora prihvatiti

glavni direktor korporacije i financijski direktor (Vukšić, 2013:121).

Obveze su uprave, prema odredbama u odjeljku (Vukšić, 2013:121):

� Odgovornost za unutarnje kontrole i postupke financijskog izvještavanja;

� Oblikovanje unutarnjih kontrola i postupaka;

� Preispitivanje učinkovitosti unutarnjih kontrola i postupaka;

� Izrada izvješća o učinkovitosti unutarnjih kontrola.

Odjeljak, primjerice, zahtijeva da upravni odbor tromjesečno potvrđuje ispravnost

financijskih izvješća, pa da tek potom tvrtka potvrđuje „glavne rukovoditelje“ (uobičajeno,

glavni izvršni i glavni financijski direktor).

Tomislav Duić 17

Radi uspostave jasne odgovornosti rukovoditelja za objavljena izvješća, Zakon propisuje da

CEO i CFO moraju potpisati i priložiti pisanu izjavu u kojoj ističu kako su (Vukšić,

2013:121):

� Pregledali financijska izvješća;

� Prema njihovim najboljim saznanjima, izvješća ne sadrže netočne informacije ili da u

njemu nisu ispuštene materijalne činjenice;

� Prema njihovim najboljim saznanjima, financijska izvješća i ostali financijski podaci

daju fer-prikaz financijskog položaja i učinka poslovanja;

� Odgovorni su i za: uspostavljanje i održavanje sustava unutarnje kontrole; oblikovanje

sustava unutarnje kontrole, pri čemu se sve materijalne podatke korporacije i

povezanih društava prikazuje glavnoj upravi; ocjenjivanje učinkovitosti sustava

unutarnje kontrole tri mjeseca prije izvješća; prikazivanje zaključaka o učinkovitosti

sustava unutarnje kontrole u izvješću; objavljivanje informacija o nedostacima sustava

unutarnje kontrole i bilo kakvih prijevara revizoru i revizorskom odboru.


Odjeljak sadrži direktive u vezi s mirovinskim fondovima, potaknuto događajima u vezi s

propašću mirovinskog fonda tvrtke Enron, kada su mnogi zaposlenici izgubili mirovine i

životne ušteđevine (Vukšić, 2013:121).


Odjeljak propisuje stručnu i moralnu odgovornost pravne službe u korporaciji. Cilj je povećati

povjerenje dioničara u upravu korporacije koja će postati odgovornijom. Neki tehnički aspekti

ovog zakona bili su prilično osporavani zbog njegove socijalne politike, jer su možebitne

političke posljedice posve zanemarene (Vukšić, 2013:121).

Tomislav Duić 18

4.2.4 Unaprijeđena financijska izvješća

Poglavlje četiri čini devet odjeljaka u kojima se opisuju prošireni zahtjevi u pogledu izvješća

o financijskim transakcijama; onima što ne ulaze u bilancu; proforma-transakcijama; te onima

u vezi s korporativnim službenicima i prijenosom vlasništva korporativnih dionica na upravu.

Odjeljci propisuju i sustav unutarnjih kontrola za osiguranje točnosti financijskih izvješća i

izvješća o tim istim kontrolama. Treba istaknuti kako propisuju i pravodobno izvještavanje o

svim promjenama, o financijskom stanju korporacije i posebna poboljšana specijalistička

izvješća za Komisiju (Vukšić, 2013:122).


Odjeljak ovog poglavlja korporacije često osporavaju, jer propisuje razdoblje podnošenja

financijskih izvješća, i to vrlo podrobno. Korporacije smatraju neke podatke, ali i sadržaj

izvješća, povjerljivim, pa im se ovo čini protivnim interesu očuvanja konkurentnosti (Vukšić,

2013:122).


Odjeljak propisuje prijavljivanje svih materijalnih kretanja s financijskim učinkom i velikim

brojem izvješća, uz dodatan pritisak na resurse kompanije (Vukšić, 2013:124).

4.2.5 Sukob interesa analitičara

Ovo poglavlje sastoji se samo od jednog odjeljka, što propisuje mjere kakvima bi se vratilo

povjerenje ulagača u posrednike (kvalificirane profesionalce): odvjetnike, računovođe,

financijske stručnjake i revizore (Vukšić, 2013:125).

Zakon propisuje pravila ponašanja te, izričito, otkrivanje mogućih sukoba interesa revizora.

Zakon određuje da revizor ne treba niti smije vlastito izvješće prije objavljivanja dati na uvid

nekome tko trguje na burzi ili izrađuje analize na osnovi kakvih brokeri daju preporuke.

Posljedica je smanjivanja pritiska brokera i dealera na revizore te smanjenje pristranosti.

Spriječava se, što više, utjecaj brokera i dealera na negativna izvješća revizora, te mogućnost

Tomislav Duić 19

da investicijski bankari daju bonuse analitičarima kako bi bili pristrani. Najkritičniji je dio

povezan s objavljivanje analiza tvrtke kad početnu javnu ponudu obavlja kuća u kojoj je

analitičar zaposlen. Cilj je spriječiti tvrtku da u javnoj ponudi podiže vrijednost dionica

nerealnim izvješćem (Vukšić, 2013:125).

Zaključak je kako treba odvojiti analitičke i izvještajne odjele od onih za investicijsko

bankarstvo, zbog osiguranja točnih i nepristranih izvješća.

4.2.6 Povjerenstvo za resurse

Poglavlje šest čine četiri odjeljka, a glavna im je zadaća vratiti povjerenje ulagača odnosno

investitora u revizore. Zakon definira autoritet Komisije te sankcionira ili zabranjuje rad

posrednicima (brokerima, savjetnicima, dealerima) ako krše zakon ili posluju s lošim

namjerama (Vukšić, 2013:125).

Problematiku možemo podijeliti u tri dijela (Vukšić, 2013:125):

� Prvi dio bavi se kompenzacijom za članove komisije;

� Drugi dio bavi se tehnološkim aspektima sigurnosti;

� Treći dio bavi se dodatnim resursima, posrednicima, nužnima za aktivnosti navedene u

prijašnjim poglavljima Zakona.


Odjeljak se bavi takozvanim penny stock dionicama kakvima se trguje izvan najvećih tržišta

kapitala, a opće je pravilo da je njihova nominalna vrijednost niža od pet dolara. Cilj je

smanjiti manipulacije vrijednostima takvih dionica. Obzirom da je obim trgovine takvim

dionicama općenito malen, takve su dionice pogodne za manipulacije (Vukšić, 2013:125).

Tomislav Duić 20

4.2.7 Studije i izvješća

Poglavlje sedam sastoji se od pet odjeljaka te određuje metode nalaženja prijestupnika koji

krše odredbe Komisije. U prvom dijelu propisane su studije i izvješća kojima je cilj utvrditi

učinak konsolidacije revizorskih tvrtki, ulogu agencija za kreditni rejting u svakodnevnom

radu burze vrijednosnicama te kršenje protokola i moguće manipulacije na tržištu. U nastavku

nudi studiju što obuhvaća razdoblje od 1998. godine do 2001. godine u kojoj se traga za

mogućim prekršiteljima Zakona o vrijednosnim papirima. Studija obuhvaća računovođe,

računovodstvene tvrtke, investicijske bankare, savjetnike, brokere, dealere i odvjetnike, a

svrha joj je prepoznati dijelove izvješća najpogodnije za prijevare, manipulacije i

krivotvorenje podataka (Vukšić, 2013:125).

Posljednji dio ovog poglavlja donosi studiju o investicijskim bankama i njihovu udjelu u

manipulaciji zaradama korporacija i mijenjanju završnog financijskog učinka.

Ovo poglavlje Zakona nastalo je kao rezultat afere s telekomunikacijskom kućom Global

Crossing u 2002. godini koja je uz pomoć revizorske kuće Arthur Andersen, financijskim

izvješćima prikazivala prihod od zamjene mrežnih resursa s drugim tvrtkama u sektoru. Iako

takve zamjene donose povećanje mrežnih kapaciteta telekomunikacijskih tvrtki, u njih

zapravo nema financijskih kretanja, a Global Crossing je to prikazao kao velik financijski

priljev uza znatan utjecaj na bilancu i stvorio pogrešnu sliku investitorima. Tvrtka je potkraj

2002. godine postala insolventna i objavila bankrot (Vukšić, 2013:125-126).

4.2.8 Korporativna kaznena odgovornost

Poglavlje osam sastoji se od sedam odjeljaka, a u njemu se spominje i kao Zakon o

korporativnim i kriminalnim računovodstvenim prijevarama od 2002. godine. Tu se opisuju

osobite kazne za manipulacije, uništavanje ili mijenjanje financijskih izvješća ili ometanje

istrage, a osigurava i određenu zaštitu prokazivačima. Korporativna kaznena odgovornost

ovog poglavlja odnosi se u prvom redu na odjel računovodstva i financija, ali je se može

primijeniti na sve razine uprave. Iako su i dosad postojale kazne za gospodarski kriminal, ovaj

zakon ih definira znatno točnije i povećava. Najveće su moguće kazne do dvadeset godina

Tomislav Duić 21

zatvora i 5 milijuna dolara za najteže prekršaje. Ako je više od 250 oštećenih, sudac može

udvostručiti kaznu, što bi imalo obeshrabriti djelatnike korporacije da uništavaju

inkriminirajuće dokumente, kako se dogodilo u WordComm-u (Vukšić, 2013:126).


Važan je dio zakona odjeljak 802, što proširuje ovlasti postojećih zakona, definira kriminalne

radnje i olakšava kažnjavanje počinitelja. Ove su promjene također izravno potaknute

skandalom u Enronu, uz osudu revizorske tvrtke Arthur Andersen. Iako je Vrhovni sud poslije

ukinuo presudu, Arthur Andersen nikad se više nije oporavio (Vukšić, 2013:126).

Prema ovim odredbama, bilo koja osoba koja uništi ili izmijeni zapis važan za federalnu

istragu, čini kazneno djelo. Propisane su kazne za mijenjanje, uništavanje, prikrivanje i

falsificiranje dokumenata radi ometanja, onemogućavanja ili utjecanja na istragu do 20 godina

zatvora. Odjeljak propisuje 10 godina zatvora za računovođe koje svjesno krše odredbe

Zakona (Vukšić, 2013:126).

Najveći je problem ovog odjeljka dokazati navedene kriminalne radnje te činjenica da raste

trošak kompanije zbog obveze duljeg čuvanja poslovnih knjiga.

4.2.9 Povećanje kazna za prekršitelje

Poglavlje devet sastoji se od šest odjeljaka. Jednoga se čak naziva Zakonom o pooštrenju

kazna za kriminal upravljačkih struktura od 2002. godine. (Vukšić, 2013:126).

Tu se povećava kazna za prijestupnike te definira korporativna financijska prijevara kao

kriminalna radnja. Odredbe su izravan odgovor na pritisak javnosti nakon afera Enron i

WordComm. Treba napomenuti kako je zakonodavac propisao jednaku kaznu za pokušaj i za

činjenje kriminalnih radnja. Propisana je kazna za kršenje smjernica ovog Zakona od 5 do

100.000,00 dolara te do 10 godina zatvora, a posljedice su jednake kao u vezi s odjeljkom

osam (Vukšić, 2013:126).

Tomislav Duić 22

4.2.10 Povrati korporacijskih poreza

Poglavlje deset sastoji se od jednog odjeljka, i to: 1001.

4.2.10.1 Odjeljak 1001

Predsjednik upravnog odbora mora potpisati poreznu prijavu na osnovi koje se poslije plaća

ili se zahtijeva povrat poreza. Tim činom najviše rukovodstvo postaje odgovorno za podatke

dostavljene Poreznoj upravi. Posljedica je da se, na osnovi odjeljka devet Zakona, potpisnika

može kazneno goniti dokažu li se nepravilnosti u podacima porezne prijave (Vukšić,

2013:126-127).

4.2.11 Odgovornost za pronevjere u korporacijama

Poglavlje jedanaest sastoji se od sedam odjeljaka, a u nastavku će biti obrađen odjeljak 1101.

4.2.11.1 Odjeljak 1101

Ovaj odjeljak poznat je pod nazivom Korporativna odgovornost za kaznene prijevare iz 2002.

godine. Već je iz radnog naslova jasno kako Zakon treba spriječiti kriminalne radnje

upravljačkog sloja, uz primjenu različitih računovodstvenih smicalica i namještanja poslovnih

rezultata (Vukšić, 2013:127).

Žarišni je dio odjeljka definicija korporativne prijevare, zatim tretiranje mijenjanje izvješća

kao kaznenog dijela i povezivanje tih prekršaja s konkretnim kaznama. Mijenjaju se smjernice

o kažnjavanju (kazne su, u pravilu, veće) te se Komisiji omogućuje zamrzavanje velikih i

neuobičajenih isplata odnosno transakcija (Vukšić, 2013:127).

Tomislav Duić 23

4.3 BITNIJI ČLANCI – 303, 404, 1107

U nastavku su obrađeni, za ovaj seminarski rad, bitniji članci, i to: članak 303, članak 404 i

članak 1107.

4.3.1 Članak 303

Članak 303 spada u glavu odgovornosti.

Ta glava sadrži osam odjeljaka u kojima se osobito ističe kako viši rukovoditelji preuzimaju

individualnu odgovornost za točnost i potpunost korporativnih financijskih izvješća. Zakon

propisuje pojam revizorskog odbora, koji se osniva unutar odbora direktora s osnovnom

zadaćom nadziranja procesa računovodstva, financijskog izvještavanja i revizije financijskih

izvješća. Točno se određuje odnos vanjskih, odnosno komercijalnih revizora, i revizorskih

odbora kompanije, a posebno odgovornost korporativnih rukovoditelja za točnost i valjanost

financijskih izvješća. Navode se određena ograničenja ponašanju uprave i opisuje specifično

oduzimanje civilne imovine i civilne kazne za nepoštivanje (Vukšić, 2013:120).

Pitanja pouzdanog financijskog izvještavanja, upravljanja rizicima i odrješivanja učinkovitih

kontrola u poslovanju dobila su zasluženu pozornost. Zakon nedvosmisleno određuje

odgovornost izvršnih rukovoditelja i nadzornih tijela za uspostavu, procjenu i praćenje

učinkovitosti unutarnjih kontrola procesa financijskog izvještavanja, odnosno za ustrojavanje

sustava unutarnjih kontrola, kakvim će se djelotvornije upravljati poslovnim rizicima (Vukšić,

2013:120).

4.3.2 Članak 404

Članak 404 spada u glavu unaprijeđenih financijskih izvješća.

Glavu četiri čini devet odjeljaka u kojima se opisuju prošireni zahtjevi u pogledu izvješća o

financijskim transakcijama; onima što ne ulaze u bilancu; proforma-transakcijama; te onima u

vezi s korporativnim službenicima i prijenosom vlasništva korporativnih dionica na upravu.

Tomislav Duić 24

Odjeljci propisuju i sustav unutarnjih kontrola za osiguranje točnosti financijskih izvješća i

izvješća o tim kontrolama. Treba istaknuti kako propisuju i pravodobno izvještavanje o svim

promjenama, financijskom stanju korporacije i posebna poboljšana specijalistička izvješća za

komisiju (Vukšić, 2013:120).

4.3.2.1 Procjena unutarnjih kontrola

Ovaj odjeljak, unutar članka 404, donosi velike i, smatra se, vrlo važne promjene te, uza

srodne propise Komisije i Revizijskog standarda 2 (u izdanju Odbora), zahtijeva da uprava

korporacije i neovisan revizor pripreme dva nova izvješća na kraju svake fiskalne godine o

učinkovitosti unutarnjih kontrola. (Vukšić, 2013:120).

Ta se izvješća moraju uvrstiti u godišnje izvješće kompanije. U prošlosti je pregled unutarnjih

kontrola korporacije bio uobičajen dio revizije, pa nije bilo nužno pripremati nekakva osobita

izvješća o stanju tih kontrola. Sada se unutarnje kontrole stavlja u prvi plan i imaju veliku

važnost za revizijski odbor korporacije, upravu, vanjskog revizora i korisnika financijskih

izvješća. Novi zahtjevi naglašavaju koncept materijalnih nedostataka u unutarnjim kontrolama

nad financijskim izvještajima, pa bi uprava i neovisni revizor imali pravo javno izvijestiti o

bilo kakvim materijalnim nedostacima u unutarnjim kontrolama, koje postoje do dana

podnošenja izvještaja. Revizijski standard 2 Odbora i odjeljak 404 zahtijevaju od uprave i

neovisnog revizora, primijeti li se ijedan materijalni nedostatak, zaključak o neučinkovitosti

unutarnje kontrole.

Odjeljak je bio vrlo čest predmet kritike zbog visokih troškova i složenosti provedbe, jer

propisuje uvođenje unutarnjih kontrola i procedura, potvrdu ispravnosti, popis kontrolnih

točaka i atest vanjske revizorske kuće. Procjenjuje se kako je trošak usklađivanja s odjeljkom

404, u prvoj godini primjene, bio 4,36 mil. dolara ili 39% iznad očekivane svote (Vukšić,

2013:120).

4.3.2.2 Odnos SOX-a i malih kompanija

Poduzetnici koji planiraju plasirati dionice novih kompanija na tržište kapitala u SAD-u

sučeljavaju se s velikim rastom troškova, što ih prouzrokuju odredbe Sarbanes-Oxley zakona.

Zaključak jest da mali poduzetnici plaćaju greške velikih. Iako su zakonske reforme bile

Tomislav Duić 25

namijenjene vraćanju povjerenja u velike kompanije, najteži teret podnijele su male tvrtke ili

tvrtke koje se planiraju pojaviti na burzi. Neke tvrtke su čak odgodile ili otkazale plasiranje

dionica, jer nisu mogle podnijeti povećanje troškova (Vukšić, 2013:120).

Robert W. Walter, autor knjige „Financiranje malih poduzeća“ i odvjetnik specijaliziran za

Zakon o vrijednosnim papirima, procijenio je da su troškovi izlaska na burzu, nakon 2002.

godine, povećani 50%. Revizijski su troškovi veći 20% do 30%, pravne naknade 10% do

15%, a procjenjuje se da su troškovi osiguranja uprave veći čak 50%. U apsolutnim bi

brojevima to značilo, kako tvrtka koja se želi dokapitalizirati u vrijednosti do 100 mil. dolara,

dosad je imala troškove otprilike 200.000,00 dolara, a nakon uvođenja Sarbanes-Oxley

zakona, daljnjih 125.000,00 dolara. Najskuplji su izdaci za vanjske savjetnike, jer manje

kompanije nemaju odjele unutarnje revizije (Kosanović, 2008).

Sve je to potaknulo žestoke kritike na račun Sarbanes-Oxley zakona, uz komentar da

negativno utječe na američko gospodarstvo.

4.3.2.3 SOX i informatička tehnologija

Primjeri propasti i pogrešne procjene financijskog stanja korporacija, primjerice Enron-a i

WordCom-a, pokazuju da, iako su postupci revizije cjelokupnog poslovanja, kao i revizije

financijskih izvještaja, bili uredovno napravljeni, nisu prikazivali stvarno stanje. Zbog takvih i

brojnih sličnih primjera, pokazalo se kako i info-sustavi trebaju postati predmetom revizije, pa

su se ubrzo na svjetskoj razini razvili novi revizijski koncepti i metode, koje su propisale

čvršća pravila korporativnog upravljanja i pokušale vratiti povjerenje ulagača (Vukšić,

2013:120).

Zbog automatizma provedbe poslovnih procesa putem transakcijskih informacijskih sustava,

postalo je jasno da sastavni dio učinkovitog sustava kontrole trebaju biti i informacijski

sustavi te informacijsko okruženje poslovanja. Informacijske sustave i informatičko

okruženje, dakle, ne može se više smatrati odvojenim, niti izoliranim kontrolnim okruženjem.

Stoga je posve logično da se regulatorne zahtjeve korporativnog upravljanja počne

primjenjivati i na taj dio poslovanja. Osim općih uputa i preporuka za primjenu opće

prihvaćenih pravila unutarnje kontrole COSO, regulatorna tijela često propisuju zahtjeve

kakvi, pri aktivnostima kontrole i revizije, trebaju obuhvatiti i info-sustave, te obvezu da se

Tomislav Duić 26

pri reviziji financijskih izvješća provede i detaljna kontrola te revizija info-sustava. Često se

taj pojam naziva integrirana revizija (Vukšić, 2013:120).

Važan je aspekt Sarbanes-Oxley zakona stavljati u žarište potankosti o sigurnosti podataka,

njihovo pohranjivanje i zaštita. Ankete pokazuju kako 93% svih poslovnih dokumenata

nastaju elektronički te da su korporacije mahom primorane voditi politiku pohranjivanja.

Tvrtke moraju razvijati sustave za zaštitu podatka, propisati stupnjeve tajnosti; šifriranje i

pohranjivanje (Vukšić, 2013:120).

Prema Sarbanes-Oxley zakonu razdoblje čuvanja e-mailova treba biti najmanje pet godina. E-

poštu bi trebalo klasificirati po datumima (mjesec i godina), kako bi se revizori lakše snalazili

i imali bolji pristup podacima. Ako su poruke e-pošte neuredne, revizori će gubiti dragocjeno

vrijeme. Uništavanje e-pošte podložno je kaznenim sankcijama. Tvrtke moraju shvatiti kako

su odgovorne za čuvanje, ali i za brisanje elektroničkih dokumenata. Vrlo je važan dokument

tvrtke i popis svih mjesta na kojima su elektronički uređaji i programi na kojima se može

pohraniti poruka e-pošte, sva mjesta gdje se arhivira e-pošta, te sve metode kojima se

dokumente s e-mail-a može prenijeti izvan tvrtke.

4.3.3 Članak 1107

Članak 1107 spada u glavu odgovornosti za pronevjere u korporacijama.

Odjeljak 1107 je najviše kritiziran jer mu je cilj zaštiti prokazivača („zviždača“) od uprave,

najčešće bivše tvrtke. Američki kongres dao je veliku važnost informacijama samih tvrtka i

zaštiti prokazivača koji daju takve podatke federalnim tijelima. Ipak, zaštita prokazivača

postala je sastavnim dijelom zakona.

Zakonodavac je pokušao potaknuti i zaštititi prokazivače na više načina, primjerice, zajamčiti

anonimnost, odnosno odrediti kazne za prekršitelje zakona koji nastoje otkriti identitet

prokazivača, te jasno definirati kanale za davanje podataka. Osobe koje svjesno poduzmu

štetne radnje ili upute prijetnju s namjerom osvete nakon prokazivanja, može se kazniti

novčano ili kaznom zatvora do 10 godina; ili pak oboje (Vukšić, 2013:127).

Tomislav Duić 27

5 UVOĐENJE ZAKONA U PRAKSU SAD-A I UTJECAJ NA OSTALE ZEMLJE SVIJETA

Ovo poglavlje bavi se uvođenjem Sarbanes-Oxley zakona u praksu SAD-a te njegovim

utjacajem na zakonodavstva drugih država, kao što Kanada, Japan, Australija, Francuska i

Južnoafrička Republika.

5.1 UVOĐENJE U SAD-U

Između 2000. i 2002. godine u SAD-u je došlo do otkrivanja većeg broja korporacijskih

skandala i prijevara, među kojima su najpoznatiji bili skandali vezani uz poslovanje i

korporativno upravljanje korporacijama Enron, WorldCom i Tyco. Kumulativno, pad

vrijednosti tih tvrtki po otkrivanju skandala iznosio je oko pola trilijuna američkih dolara

(Aksentijević, 2013:14).

Analiza kompleksnog načina na koji je došlo do tih prijevara, dovela je do donošenja

Sarbanes-Oxley zakona. Nedostatak odgovarajućih kontrolnih mehanizama, sukob interesa

prisutan kod velikih revizorskih tvrtki koje su istovremeno nastupale kao konzultanti i

revizori, koji bi trebali dati nezavisno mišljenje i tako dati investitorima adekvatne cjenovno

osjetljive informacije, praksa hvaljenja nekih tehnoloških dionica od strane menadžera

investicijskih fondova, koji bi ih zatim potiho prodavali, nesposobnost uprava da razumiju i

shvate sve poslovne procese i koriste svoja ovlaštenja, tretiranje opcija i dionica kao izvan-

institucionalnog načina kompenzacije menadžerima, te sve veći pritisak na uprave poduzeća

da produciraju opipljivu dobit u točno određenom iznosu vidljivu u financijskim izvješćima;

dovela je do korporacijskih skandala, prijevara, falsificiranja financijskih izvješća i krize,

primarno u sektoru informatičkih tehnologija, onda i na cjelokupnom financijskom tržištu

(Aksentijević, 2013:14).

Puni naziv Sarbanes-Oxley zakona je „Public Company Accounting Reform and Investor

Protection Act of 2002“, ili u prijevodu „Reforma računovodstva javnih dioničkih društava i

Tomislav Duić 28

zakon o zaštiti investitora iz 2002 godine“3. Zakon postavlja nove i poboljšava postojeće

standarde za poslovanje svih računovodstvenih tvrtki i američkih dioničkih društava, no ne

odnosi se na tvrtke koje se nalaze u privatnom vlasništvu. Po tom zakonu osnovane su i nove,

djelomično javne agencije koje nadziru, reguliraju, vrše inspekciju te kažnjavaju

računovodstvene i konzultantske tvrtke koje revidiraju financijska izvješća javnih dioničkih

društava (Aksentijević, 2013:14).

5.2 UTJECAJ NA OSTALE ZEMLJE SVIJETA

Utjecaj ovog zakona na tvrtke koje kotiraju na američkih burzama ovisi o tome kakav je

stupanj regulatorne kontrole u njihovim domicilnim državama. Utjecaj Sarbanes-Oxley

zakona na tvrtke čije je sjedište u državama s labavom legislativom je pozitivan i nadilazi

novčana sredstva, koja je potrebno uložiti u implementiranje dodatnih kontrola. Američka

komisija za nadzor financijskih tržišta definira da je metodologija za postizanje sukladnosti sa

Sarbanes-Oxley zakonom: COSO4. COSO predstavlja zajedničku definiciju internih kontrola,

standarda i kriterija prema kojima poduzeća mogu procijeniti vlastite kontrolne sustave, a

izdan je 1985. godine te predstavlja inicijativu privatnog sektora. COSO definira pet glavnih

komponenti internih kontrola koje pomažu podržati zahtjeve koje postavlja Sarbanes-Oxley

zakon. Tih pet područja i njihov utjecaj na odjele informatičke podrške su sljedeći

(Aksentijević, 2013:14):

1) Procjena rizika. Prije nego što su primijenjene potrebne kontrole, rukovoditelji

informatičkog sektora moraju procijeniti i shvatiti područja rizika koja utječu na kompletnost

i ispravnost financijskih izvješća. Stoga se mora utvrditi kako se koriste sustavi poduzeća i

koja je razina točnosti trenutačno postojeće dokumentacije. Područja identificiranog rizika

definiraju preostale četiri komponente COSO radnog okvira.

3 Sarbanes-Oxley zakon je obvezujući za sva poduzeća i organizacije neovisno o veličini. Za razmatranje istog, važno je postizanje sukladnosti sa člancima broj 302, 401, 404, 409 i 802. Za detalje redom dostupno na URL: http://www.soxlaw.com/s302.htm, http://www.soxlaw.com/s401.htm, http://www.soxlaw.com/s404.htm, http://www.soxlaw.com/s409.htm, http://www.soxlaw.com/s802.htm (pristupljeno: 18.08.2014.) 4

Skraćenica od Committee of Sponsoring Organizations of the Treadway Commission. Detaljnije o organizaciji može se vidjeti na URL: http://www.coso.org (pristupljeno: 18.08.2014.)

Tomislav Duić 29

2) Kontrolna okolina. Ona utječe na svijest potrebe za kontrolom, koju bi trebali imati svi

zaposleni u poduzeću, te predstavlja osnovu svih drugih komponenti interne kontrole,

pružajući potrebnu strukturu. Čimbenici kontrolne okoline uključuju integritet, etičke

vrijednosti i znanja te sposobnosti zaposlenih, filozofiju uprave te operativni stil, odnosno

način na koji uprava dodjeljuje odgovornosti i autoritet upravljanja.

3) Kontrolne aktivnosti. To su politike i procedure koje osiguravaju da će upute uprave biti

izvršene. One pomažu osigurati poduzimanje potrebnih akcija kako bi se smanjili rizici

ostvarenja ciljeva organizacije. Pojavljuju se u cijeloj organizaciji, na svim razinama i

funkcijama te uključuju niz aktivnosti, u koja spadaju autorizacije, provjere operativnih

procedura, sigurnosti imovine te podjele dužnosti. U informatičkom okruženju, kontrolne

aktivnosti tipično uključuju opće kontrole, poput kontrola pristupa programima, promjenama

programa i zahvatima na računalnim sustavima.

4) Nadzor. Proces i raspored revizije trebaju biti razvijeni na taj način da primarno smanjuju

područja visokog rizika unutar informacijskih sustava. Zaposleni u informatičkim odjelima

trebali bi često vršiti interni nadzor, no nadzori i revizije trebaju biti vršeni i od strane

vanjskih revizora po rasporedu koji odgovara razinama percipiranog rizika. Za rezultate

takvih revizija, uprava mora imati jasnu odgovornost.

5) Informiranje i komuniciranje. Bez pravovremenih i točnih informacija, rukovoditelji

informatičkih službi teško mogu proaktivno identificirati i pratiti područja rizika. Moguć je i

izostanak reakcije na novonastale probleme. Rukovoditelji moraju pokazati razumijevanje

svih mjera koje je potrebno poduzeti da bi se bilo u sukladnosti sa Sarbanes-Oxley zahtjevima

i načinima postizanja te sukladnosti.

Tomislav Duić 30

5.2.1 Utjecaj na zakonodavstvo drugih država

Mnoge su države, nakon donošenja Sarbanes-Oxley zakona, donijele slične zakone u svojim

državama, o čemu će biti više riječi u nastavku (Kosanović, 2008:48-49).

5.2.1.1 Bill 198 – kanadska inačica

Kanada je 01.10.2003. godine donijela vlastitu inačicu Sarbanes-Oxley zakona. Zakon je

poznat i pod nazivom CSOX, odnosno Canadian SOX. Zakon pokriva korporativno

upravljanje, osiguranje i porez. U manjem se dijelu preklapa sa SOX-om. Taj zakon

dopunjuje i čl. 52.-109., prema odobrenju CSA (Canadian Securities Administrators) (Vukšić,

2013:127-128).

5.2.1.2 J-SOX – japanska inačica

U Japanu je 14.06.2006. godine donesena inačica SOX-a potaknuta serijom korporativnih

skandala u tvrtkama Livedoor i Murakami Found. Završni nacrt zakona donio je Odbor za

internu kontrolu Japanske agencije za financiranje, a puni je naziv zakona „Guidance for

Management Assesment and Audit of Controls over Financial Reporting (ICFR)“. Zakon

potanko određuje kako bi japanske korporacije trebale uvesti unutarnje kontrole u vezi s

financijskim izvještavanjem, a obuhvaća otprilike 3800 poduzeća i njihove podružnice.

Prema poduzeću Forrester Research, J-SOX i SOX se razlikuju u slijedećem (Vukšić,

2013:127-128):

� Profesionalne usluge – Japan, u usporedbi sa SAD-om, ima samo 10% kvalificiranih

revizora;

� Neovisnost revizora – iako postoji koncept unutarnje revizije, većina se oslanja na

usluge vanjskih revizora;

� Automatizacija revizije – zbog osjetnog nedostatka revizora, potiče se razvoj

računalnih programa za automatske kontrole;

� Potpora IT kontrolama – naglasak je na kontrolama baziranim na informacijskoj

tehnologiji.

Tomislav Duić 31

5.2.1.3 Clerp – australska inačica

Australska inačica SOX-a donesena je u srpnju 2004. godine i temelji se na prijedlogu Vlade

od listopada 2002. godine, Zakon predlaže tri tijela koja će pokrivati unutarnje revizije i

računovodstvo (Vukšić, 2013:127-128):

� „Financial Reporting Council“, koje postavlja standarde za reviziju i računovodstvo;

� „Australian Securities Exchange“, koje postavlja standarde u korporacijama koje

kotiraju na burzi;

� „Shareholders and Investor Advisory Council“, koje se bavi različitim problemima

ulagača.

5.2.1.4 LSF – francuska inačica

Francuska inačica Sarbanes-Oxley zakona donesena je 01.08.2003. godine i bavi se trima

temama (Vukšić, 2013:127-128).:

� Modernizacija tijela koja obavljaju kontrolu financijskih tržišta – povećanje sigurnosti

za ulagače te poboljšanje transparentnosti poslovanja korporacija;

� Predsjednik upravnog odbora odgovoran je za godišnje financijsko izvješće;

� Treći dio bavi se poboljšanjem internih kontrola i definira IT kontrole.

5.2.1.5 King Report – južnoafrička inačica

King Report donio je King Comittee i odnosi se na sve južnoafričke tvrtke koje kotiraju na

JSE, odnosno Johannesburg Securities Exchange, koja je najveća burza vrijednosnica u Africi

s otprilike 472 tvrtke (Vukšić, 2013:127-128).

Tomislav Duić 32

6 ULOGA SARBANES-OXLEY ZAKONA U ZAŠTITI INVESTITORA

Prema Tipurić (2006:57), „revizijski odbor je pododbor odbora direktora kojeg cine neovisni,

vanjski direktori. Revizijski odbor je odgovoran za nadziranje procesa izvještavanja vanjskih

korisnika, naročito godišnjih financijskih izvještaja, za nadziranje rizika i kontrolnih

postupaka i procedura te funkcija eksterne i interne revizije. Revizijski odbor djeluje kao

neovisna provjera menadžmenta i kao zastupnik za vanjske korisnike.“

Naročito važnu ulogu i položaj u organizacijskoj strukturi poduzeća ima revizijski odbor. To,

ujedno, povlači za sobom i neke posebnosti njegovog odnosa s odborom direktora, internim i

eksternim revizorom i izvršnim rukovodstvom. S postupnom promjenom relevantnog

institucionalnog okvira i pravila na tržištima kapitala, što je između ostalog posljedica brojnih

skandala i propasti nekih velikih korporacija u svijetu, kao što su Enron, WorldCom i drugi,

redefinirana je i tradicionalna uloga revizijskog odbora. Naime, ta je uloga bila povezana s

nadziranjem, praćenjem i savjetovanjem rukovodstva te eksternih revizora pri provođenju

revizije, uključujući praćenje procesa pripreme financijskih izvještaja, za što odgovornost

snosi rukovodstvo (Tušek, 2007:4).

U angloameričkom modelu korporativnog upravljanja, u sklopu zakonskog propisa koji se

odnosi na cjelokupnu računovodstvenu reformu u poduzećima od javnog interesa, uključujući

zaštitu investitora, poznatiji kao Sarbanes-Oxleyev zakon, posebno su istaknuti novi zadaci i

uloge revizijskog odbora. Prema navedenom zakonu, revizijski odbor, kao specijalizirani

pododbor u sklopu odbora direktora, ima odgovornost u području imenovanja eksternog

revizora, ugovaranja naknade s eksternim revizorom, provjere neovisnosti i praćenja rada

eksternog revizora. To uključuje i aktivnu ulogu revizijskog odbora u razrješavanju

eventualnih razilaženja i nesuglasja izmedu menadžmenta i eksternog revizora u pitanjima

koja se odnose na problematiku financijskog izvještavanja. Osim toga, taj zakonski propis

predviđa da revizor treba izravno izvještavati revizijski odbor. Nadalje, Sarbanes-Oxley zakon

zahtjeva da sve revizijske, ali i nerevizijske usluge koje pruža revizijska tvrtka klijentu koji

ima revizijski odbor, budu unaprijed odobrene od strane tog odbora. Također, u slučaju kada

eksterni revizor klijentu pruža nerevizijske, odnosno uglavnom savjetničke usluge, u toj

poslovnoj godini ne smije pružati uslugu revizije financijskih izvještaja (Tušek, 2007:4).

Tomislav Duić 33

Sukladno odredbama Sarbanes-Oxley zakona, revizijska tvrtka treba periodično izvještavati

revizijski odbor o (Tušek, 2007:4):

� Svim značajnim računovodstvenim politikama i postupcima njihove primjene;

� Svim alternativnim postupcima u svezi s financijskim informacijama unutar opće-

prihvaćenih računovodstvenih načela koji su bili raspravljeni s menadžmentom, te o

svim posljedicama primjene takvih alternativa, objavljivanja i postupanja, uključujući

i postupak kojeg preferira revizor;

� Ostalim oblicima pisane komunikacije između ovlaštene revizijske tvrtke i

menadžmenta o svim značajnim pitanjima, kao, primjerice, pismo menadžmentu ili

pregled neusuglašenih razlika i sl.

Osim Sarbanes-Oxley zakona, u SAD-u postoje još neki dopunjeni zahtjevi koji se odnose na

nove zadatke i uloge revizijskih odbora. Primjerice, pravila New York Stock Exchange

(NYSE) i NASDAQ standardi listanja na burzi uključuju mnoge odrednice koje su sadržane u

Sarbanes-Oxleyevom zakonu, ali također sadrže i neke dodatne zahtjeve i odgovornosti

revizijskih odbora koje treba uvrstiti u pravilnik o radu revizijskog odbora u pojedinom

poduzeću (Tušek, 2007:5).

U SAD-u se posebna pažnja posvećuje upravo odnosu revizijskih odbora s eksternom

revizijom, te se aktivnosti revizijskih odbora sve više usmjeravaju prema internoj reviziji.

Institut internih revizora naglašava kako revizijski odbor treba (Tušek, 2007:5):

� Pomoći koordinirati aktivnosti eksterne i interne revizije;

� Na godišnjoj razini ocijeniti rad odjela interne revizije, uzimajući u obzir planove i

izvješća odjela interne revizije;

� Odobriti pravilnik interne revizije;

� Sastajati se s internim revizorima.

Revizijski odbor, njegovo osnivanje i djelovanje, može se promatrati iz kuta brojnih

prednosti, ali iz kuta njegovih mana odnosno nedostataka, što je obrađeno u nastavku.

Prednosti djelovanja revizijskog odbora su (Tušek, 2007:5):

� Pomaže direktorima u izvršavanju njihovih uloga i zadataka;

Tomislav Duić 34

� Poboljšava komunikaciju;

� Promovira objektivnost;

� Promovira revizijsku profesiju dajući visoki status relevantnim revizijskim pitanjima i

temama;

� Ojačava ulogu neizvršnih direktora.

Nedostaci djelovanja revizijskog odbora su (Tušek, 2007:6):

� Postoji mogućnost da revizijski odbor podijeli odbor direktora;

� Može zadirati u prava menadžmenta;

� Postoji objektivno nedostatak neizvršnih direktora i relevantnih stručnjaka;

� Djelovanje revizijskog odbora zahtjeva vremenske i druge resurse;

� Postoji opasnost da revizijski odbor bude najmanje efikasan u onim osjetljivim

područjima u organizaciji koja su, zapravo, prioritetna.

U nastavku ovog poglavlja detaljnije je razrađena računovodstvena reforma, revizijski odbori

i njihovo članstvo, organizacija i odgovornosti, prednosti Sarbanes-Oxley zakona uz komentar

predsjednika George W. Busha, koji je bio na vlasti kad se zakon uvodio, te su pojašnjene

kritike prema zakonu.

Tomislav Duić 35

6.1 RAČUNOVODSTVENA REFORMA

Kao odgovor na brojne korporativne skandale, u srpnju 2002. godine u SAD-u je donijet

zakonski propis kojim je započela cjelokupna računovodstvena reforma u poduzećima od

javnog interesa uključujući i bolju zaštitu investitora, poznatiji kao Sarbanes-Oxleyev zakon.

Taj se zakon odnosi prvenstveno na poduzeća registrirana kod Američke komisije za

vrijednosne papire (SEC-a) tj. kotirajuća poduzeća i donosi niz novih zahtjeva za poduzeća od

javnog interesa, novih obveza i odgovornosti menadžmenta, revizijskih odbora, nadzornih

odbora te posebice internih i eksternih revizora. Primjena SOX-a je obvezna u SAD-u, ali i u

određenoj mjeri i izvan SAD-a s obzirom na to da i europska poduzeća koja kotiraju na

američkoj burzi, uključujući i sva njihova ovisna društva pojedinačno, moraju implementirati

zahtjeve SOX-a. Osim toga, kao odgovor na korporativne skandale koji nisu zaobišli ni

Europu, te potrebe za promjenama u postojećoj regulativi radi veće zaštite investitora i

javnosti, mijenjaju se i Direktive EU. I u Europi se uvode promjene koje se odnose na

osnivanje revizijskih odbora, izvješćivanje o učinkovitosti internih kontrola itd. Čak štoviše,

ta nova regulativa u Europi značajno se i ne razlikuje od zahtjeva koje postavlja nova

korporativna regulativa u SAD-u. Budući da je proces pridruživanja Republike Hrvatske

europskim integracijama već otpočeo te da je neophodna potpuna prilagodba nacionalnog

zakonodavstva zakonodavstvu EU, potrebno je kontinuirano pratiti sve relevantne direktive

Europskog parlamenta i Vijeća ali istodobno i šire utjecajne čimbenike koji intenzivno utječu

na rješenja koja su zapisana u tim direktivama. Sukladno navedenom, u svjetskoj revizijskog

literaturi i praksi u posljednjih nekoliko godina sve se više govori o konceptu internih

kontrola nad financijskim izvještavanjem koji je predmetom istraživanja u ovom radu (Tušek,

2008:55-74).

Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti razgraničenju pojmova interne kontrole, interne

računovodstvene kontrole i interne kontrole nad financijskim izvještavanjem. Pojam internih

kontrola nad financijskim izvještavanjem je uži od pojma internih kontrola. Naime, interne

kontrole uključuju i kontrole koje pridonose učinkovitosti poslovnih operacija te usklađenosti

poslovanja sa zakonima i regulativom koja se ne odnosi nužno na financijske izvještaje.

Interne kontrole nad financijskim izvještavanjem uključuju sve one kontrolne postupke i

Tomislav Duić 36

procedure koje prožimaju izvršni, informacijski i upravljački podsustav, a odnose se

neposredno na pripremu financijskih izvještaja poduzeća u skladu s relevantnim okvirom

financijskog izvještavanja poduzeća (Tušek, 2008:55-74).

6.2 REVIZIJSKI ODBORI

U nastavku se obrađuje tematika osnivanja revizijskih odbora, članstvo i organizacija istih te

odgovornosti revizijskog odbora.

6.2.1 Osnivanje revizijskih odbora

Praksa po pitanju osnivanja revizijskih odbora se u različitim zemljama bitno razlikuje, i to

gledano u kontekstvu zakonske obveze osnivanja i djelovanja revizijskih odbora. U nekim su

zemljama revizijski odbori obvezni za ona poduzeća koja kotiraju na burzi, dok se u drugim

revizijski odbori osnivaju i djeluju kao gospodarska „nužnost“ i potreba delegiranja nadzornih

funkcija. Uz to, revizijski odbori mogu imati drukčije odgovornosti, ovisno o lokalnoj kulturi

poslovanja i konkretnim okolnostima. Ipak, kada su dobro strukturirani i kada su im jasno

dane ovlasti, revizijski odbori mogu biti od velike koristi rukovodstvu, dioničarima i ostalim

interesnim skupinama, internim i eksternim revizorima (Tušek, 2007:1).

U posljednjih nekoliko godina su se revizijski odbori osnivali i djelovali unutar brojnih

europskih korporacija. Cadbury Report u Velikoj Britaniji i Vienot Report u Francuskoj

sadrže preporuke u svezi s formiranjem i aktivnostima revizijskog odbora. Osim toga, u svom

Zelenom papiru pod nazivom „Uloga, položaj i odgovornost statutarnog revizora u Europskoj

uniji“, Europska komisija ističe da revizijske odbore vidi kao potencijalno moćno sredstvo

koje može pojačati neovisnost eksternih revizora i ojačati autoritet revizora u raspravama s

operativnim menadžmentom (Tušek, 2007:7).

Udruženje europskih menadžerskih fakulteta i poslovnih škola u suradnji s

Pricewaterhouseom je u rujnu 1997. godine provelo opsežno istraživanje o revizijskim

odborima na uzorku od 65 europskih poduzeća iz osam zemalja. Usprkos nedostatku

formalnih institucionalnih zahtjeva ili zahtjeva burze, istraživanje je, gotovo u svim

Tomislav Duić 37

zemljama, pokazalo visoki postotak dobrovoljnog usvajanja preporuka za osnivanjem

revizijskih odbora, s obzirom da 60% ispitanika ima revizijske odbore. Postotak prisutnosti

revizijskih odbora bio je, što nije iznenađujuće, najviši u Velikoj Britaniji (100%), a odmah

slijede Francuska i Švicarska. Zemlje s najmanjim brojem revizijskih odbora bile su Švedska i

Italija. U Njemačkoj u najvećem broju ispitanih tvrtki poslove revizijskog odbora najčešće

obavlja nadzorni odbor. Visoka prisutnost revizijskih odbora u Velikoj Britaniji posljedica je

činjenice da Londonska burza zahtjeva da društva koja kotiraju na burzi u svojim godišnjim

izvješćima prezentiraju izjavu o udovoljavanju zahtjevima Cadbury Reporta koji, između

ostalog, predviđa osnivanje revizijskog odbora. Na pitanje „vjerujete li da su revizijski odbori,

sve u svemu, korisni“, kod većine ispitanika u istraživanju, odgovori su bili pozitivni. Izuzetak

su uglavnom bile tvrtke iz Švedske. Unatoč činjenici da većina tvrtki u Italiji nema revizijske

odbore, ipak većina smatra da bi njihovo osnivanje i djelovanje bilo iznimno korisno (Tušek,

2007:7).

2002. godine je provedeno istraživanje na uzorku od 105 poslovnih subjekata iz 15 europskih

zemalja, od kojih dvije trećine ispitanika ima revizijski odbor ili slični odbor. Većina (63%)

revizijskih odbora ima dva do četiri člana. Prosječno se članovi revizijskog odbora, sastaju

četiri puta godišnje (Tušek, 2007:7).

U nastavku ovog seminarskog rada se obrađuju relevantne značajke u vezi revizijskih odbora

u Europskoj uniji, njihovim ulogama, organizaciji, ovlastima i odgovornostima.

6.2.1.1 Revizijski odbori u Europskoj uniji

Sama potrebitos djelovanja, odnosno osnivanja revizijskog odbora definirana je Osmom

direktivom Europske unije. U članku 39. Osme direktive Europske unije navodi se da

„subjekti od javnog interesa trebaju imati revizijski odbor sastavljen od neizvršnih članova

upravljačkog tijela ili članova nadzornog tijela revidiranog subjekta s najmanje jednim

neovisnim članom s poznavanjem računovodstva i /ili revizije“.

U posljednjem stavku članka 39. Osme direktivne navodi se da „ovlašteni revizor ili revizijska

tvrtka moraju izvještavati revizijski odbor o bitnim pitanjima koja se pojavljuju u zakonskoj

reviziji, posebice o materijalno značajnim slabostima u internim kontrolama vezano za proces

Tomislav Duić 38

financijskog izvještavanja, uključujući i pružanje pomoći revizijskom odboru u ispunjavanju

njegovih zadaća“ (Tušek, 2007:8).

6.2.2 Struktura i organizacija revizijskog odbora

Kvaliteta rada revizijskog odbora ovisi o imenovanju kvalificiranih članova. Minimalne

kvalifikacije članova revizijskog odbora trebale bi biti navedene u pravilniku revizijskog

odbora. Najčešće se od svih članova revizijskog odbora očekuje da budu „financijski

pismeni”, odnosno da mogu pročitati i razumjeti financijske izvještaje poduzeća. Međutim,

iako to nije najvažnije, dobro je za rad revizijskog odbora da barem jedan član ima

računovodstvena znanja i da bude u stanju postavljati pitanja o financijskim rizicima, internim

kontrolama, procesu revizije, računovodstvenim i drugim sličnim temama. Ta se znanja i

sposobnosti u svijetu procjenjuju na temelju profesionalnih kvalifikacija, radnog iskustva ili

na temelju drugog komparirajućeg iskustva (Tušek, 2007:8).

Pri izboru predsjednika revizijskog odbora, treba voditi računa o tome da to bude osoba s

izraženijim osobinama vođe i sposobnostima promicanja učinkovitih radnih odnosa i

komunikacije između članova odbora, ali i s drugima, kao što su menadžment, eksterni i

interni revizori i slično (Tušek, 2007:8).

U kontekstu veličine samog revizijskog odbora, obično se ističe da taj odbor treba biti

dovoljno velik da se može osigurati odgovarajuća ravnoteža iskustava i gledišta, a opet,

dovoljno mali da može biti efektivan. Istraživanja pokazuju da u vodećim europskim

korporacijama 70% revizijskih odbora ima tri ili četiri člana. U posljednje vrijeme, u SAD-u i

Velikoj Britaniji se zahtjeva da broj članova revizijskog odbora ne bude manji od tri i da svi

budu neovisni, neizvršni direktori. Također, istraživanja pokazuju da je optimalan broj

članova revizijskog odbora od tri do šest članova. Ipak, broj članova revizijskog odbora treba

biti određen na temelju potreba samog poduzeća te opsega odgovornosti odbora (Tušek,

2007:8).

U svjetskoj revizijskoj literaturi, navodi se da neovisni direktori u revizijskom odboru trebaju

biti istinski nezavisni od operativnog poslovanja. U tom smislu razvijene su neke smjernice i

okviri za prosudbu neovisnosti članova revizijskog odbora, odnosno okolnosti koje mogu

značajno narušavati neovisnost. Prema Tušek (2007:8-9), u tom kontekstu uobičajeno se

Tomislav Duić 39

gleda eventualno trenutno ili ranije zaposlenje potencijalnog člana u poduzeću, primanje

naknada od poduzeća, izuzev honorara koji su kompenzacija za dužnosti u samom odboru,

korištenje kredita kojeg je članu odobrilo poduzeće, moguće obiteljske veze s menadžmentom

i izvršnim direktorima, sudjelovanje u vlasništvu kao dioničara, povezanost s kupcima,

dobavljačima i ostalim poslovnim partnerima i slično. U pogledu razdoblja na koje se članovi revizijskog odbora imenuju, ne postoje određena

pravila prema kojima bi se poduzeća trebala voditi. Praksa u svijetu pokazuje da je pri

utvrđivanju razdoblja trajanja mandata članova revizijskog odbora važno uzeti u obzir potrebu

za kontinuitetom rada, međutim, isto tako, i potrebu da se trajno osiguraju nove ideje i

„svježe“ poslovanje. U tom smislu treba uravnotežiti ova dva zahtjeva, što znači definirati

fleksibilnije mandate za članove revizijskog odbora. Uobičajeni mandati su od jedne do tri

godine, s mogućim ponovnim imenovanjem. Također su mogući i dugački, otvoreni mandati

(Tušek, 2007:9).

Istraživanja u europskim korporacijama pokazuju da se revizijski odbori u prosjeku sastaju

nekoliko putagodišnje. U kontekstu učestalosti sastanaka revizijskog odbora, veoma je

interesantna izjava Arthura Levitta, predsjednika SEC-a, koji kaže: „Čuo sam za revizijski

odbor koji se sastaje samo dva puta godišnje prije redovnog sastanka odbora direktora, na 15

minuta i čije su dužnosti ograničene na površna izlaganja. Usporedite tu situaciju s

revizijskim odborom koji se sastaje dvanaest puta godišnje prije svakog sastanka odbora

direktora; gdje nema osobnih veza s predsjednikom odbora direktora ili organizacijom; gdje

oni imaju svoje vlastite savjetnike; gdje menadžment i eksterne revizore pitaju provokativna

pitanja; i na kraju, gdje se udovoljava interesima investitora“ (Tušek, 2007:9).

Sudionici sastanaka revizijskog odbora su članovi odbora, ali mogu biti i drugi sudionici;

primjerice, eksterni revizor, direktor interne revizije, više rukuvodstvo, voditelj financijskog

poslovanja i ostali, kojih se tiče predloženi dnevni red revizjskog odbora (Tušek, 2007:9).

6.2.3 Odgovornosti revizijskog odbora

Propisana struktura i organizacija revizijskog odbora opisana u poglavlju 6.2.2., nije sama po

sebi dovoljna. Naime, članovi također moraju biti na odgovarajući način informirani,

Tomislav Duić 40

posvećeni poslu, ispitivački orijentirani zadacima nadziranja u nekoliko područja (Tušek,

2007:10).

To se čini u područjima (Tušek, 2007:10):

� Internih kontrola i upravljanja rizicima;

� Financijskog izvještavanja;

� Primjene zakonskih propisa i regulative;

� Procesa eksterne i interne revizije.

Prema Tušek (2007:10), revizijski odbor ima odgovornost nadziranja adekvatnosti i

učinkovitosti internih kontrolnih postupaka i procedura kao instrumenta upravljanja rizicima,

što čini analizirajući odgovarajuća izvješća te održavanjem sastanaka i razgovora s

menadžmentom, odjelom interne revizije i eksternim revizorom. Revizijski odbor treba biti

upoznat s prirodom, opsegom, vremenskim rasporedom i rezultatima odgovarajućih testova

kontrola koje provodi interni i eksterni revizor te s izvješćima koji se o rezultatima tih testova

dostavljaju menadžmentu, uključujući i reakciju menadžmenta na ta izvješća. Posebnu pažnju

revizijski odbor treba posvetiti upoznavanju i razumijevanju sustava kontrola nad

financijskim izvještavanjem, odnosno internim računovodstvenim kontrolama kojima se treba

osigurati točnost, valjanost i sveobuhvatnost računovodstvenih evidencija i izvješća te fizička

zaštita imovine poduzeća. Kontrole u računovodstvenom informacijskom sustavu utječu na

konzistentno provođenje usvojenih računovodstvenih politika, a time i na vjerodostojnost

objavljenih financijskih informacija o poslovanju poduzeća.

Revizijski odbor, također, ima zadatak nadgledanja i pregledavanja financijskih informacija u

financijskim izvještajima, i to prije njihovog javnog objavljivanja. Revizijski odbor također

ima zadatak ocijeniti jesu li godišnji finanancijski izvještaji potpuni i u skladu s

informacijama i saznanjima članova odbora. Navedeno se tiče provjere primjene usvojenih

računovodstvenih politika, naročito u dijelu procjene, odnosno vrednovanja bilančnih stavki.

Članovi revizijskog odbora moraju razmotriti rizike financijskog izvještavanja koji su prisutni

u uvjetima čestih promjena zakonskih propisa i usvajanja novih, posebice računovodstvenih,

noviteta. Također trebaju pratiti značajne promjene u rezultatima u kontinuiranom nizu

godina, te eventualna odstupanja ostvarenog od planiranog, što se mora posebno objasniti i

rastumačiti. Odbor bi posebnu pažnju trebao posvetiti složenim ili „izvanrednim“

Tomislav Duić 41

transakcijama, posebno u onim područjima gdje različite pretpostavke i sudovi mogu imati

značajan učinak na financije. Primjerice, to se može dogoditi kod dugoročnih rezerviranja,

akvizicija, financijskih instrumenata, vrijednosnog usklađenja, ugovornih obveza, sudskih

sporova i slično (Tušek, 2007:10).

Sve te aktivnosti revizijskog odbora trebaju biti u funkciji zaštite interesa investitora i drugih

interesnih skupina, koje na temelju objavljenih financijskih izvještaja donose ključne

poslovne odluke. Stoga se granice odgovornosti revizijskog odbora se sve više proširuju na

periodično financijsko izvještavanje, odnosno polugodišnje i kvartalno, te prognoze

poslovanja koje se, također, sve češće javno objavljuju i pomažu investitorima u donošenju

važnih poslovnih odluka.

U područje odgovornosti i zadataka revizijskog odbora spada i nadgledanje uspostavljenih

internih procesa i procedura praćenja udovoljavanja relevantnim zakonima i regulativi. U tom

smislu, revizijski odbor najčešće dobiva informacije od menadžmenta, pravnika u poduzeću,

vanjskog pravnog savjetnika i poreznog savjetnika, da bi se razumjele procedure kojima se

osigurava primjena zakona, te za vrednovanje mogućeg utjecaja na financijske izvještaje

(Tušek, 2007:10-11).

Revizijski odbor, u svakom slučaju, kako bi mogao ispuniti svoje odgovornosti i obaviti sve

zadatke koji se pred njega postavljaju, mora imati uspješnu komunikaciju s revizijom, ne

samo eksternom, već i sa internim revizorima unutar poduzeća.

6.3 PREDNOSTI ZAKONA

Sarbanes-Oxley je zakon koji podržava odgovorno upravljanje poslovanjem kompanija, a

time otvara prostor za jačanje povjerenja vlasnika kapitala i zajednice u kojoj kompanija

djeluje.

Taj zakon bio je odgovor na krize koje su na svjetskim burzama nesavjesnim poslovanjem

prouzrokovale kompanije poput Enron-a i Worldcom-a. Riječ je o zakonu koji spada u

područje regulative korporativnog upravljanja (Wikipedia, 2014).

Tomislav Duić 42

Osnovna logika na kojoj se temelji ovaj zakon odnosi se na osobnu odgovornost ključnih

menadžera u kompaniji za vjerodostojnost financijskih izvještaja i ostalih informacija o

kompaniji. Ovaj zakon se odnosi na sve kompanije koje su izlistane na burzama u SAD-u.

Sarbanes-Oxley zakon predviđa instrumente kontrole svih procesa u javnim kompanijama u

kojima uprava želi postići najveću moguću transparentnost izvještavanja o rezultatima

poslovanja. Ujedno, prema Sarbanes-Oxley zakonskim odredbama, generalni direktor

kompanije i financijski direktor smatraju se odgovornima za točnost podataka u

kompanijskim izvještajima. Budući da se u svojoj osnovi zakon bavi zaštitom interesa šire

zajednice, odnosno, on se temelji na principima korporativnog upravljanja, veoma je važno

istaknuti kako se ovaj zakon, kao i aktivnosti vezane uz njega, odnose na sve menadžere i

zaposlene u kompaniji (Microsoft Dynamics NAV, 2007:5).

Današnja rješenja za upravljanje financijskom imovinom moraju pružiti revizijske tragove

kojima je jednostavno pristupiti i podržati druge oblike provjere valjanosti ili sigurnosti, kao

što je propisano pravnim aktima Sarbanes-Oxley, Basel II, HIPAA i drugim regulatornim

organizacijama i organizacijama koje reguliraju usklađenost. Rješenje mora podržavati

korporativne inicijative za postizanje kvalitete i integrirati se s funkcionalnošću za reviziju i

usklađenost (Microsoft Dynamics NAV, 2007:5).

Sarbanes-Oxley i druge inicijative igraju važnu ulogu u poboljšanju modernog korporativnog

upravljanja. Sarbanes-Oxley zakon donio je američki Kongres radi vraćanja povjerenja

investitora u integritet američkih tržišta kapitala, nakon niza računovodstvenih skandala koji

su pogodili velike javne tvrtke kao što su Enron i WorldCom. Cilj je Sarbanes-Oxley zakona

implementacija viših regulatornih standarda za kvalitetu i integritet samih informacija, te

dodjeljivanje odgovornosti onima koji izvještavaju o računovodstvenim i financijskim

informacijama.

Budući da se računovodstvo i izvještavanje obavlja putem računala, usklađivanje sa Sarbanes-

Oxley zakonom i drugim inicijativama za postizanje usklađenosti, znači da je tehnološka

infrastruktura mnogih tvrtki i ustanova znatno opterećena. Tu uskače Microsoft Dynamics

NAV, koji pruža niz značajki, alata i servisa koji pomažu podržati male do srednje velike

tvrtke u njihovom nastojanju da se usklade sa Sarbanes-Oxley zakonom.

Tomislav Duić 43

6.3.1 Komentar predsjednika (George W. Bush)

Američki je predsjednik George W. Bush prilikom donošenja zakona ukratko istaknuo

osnovne prednosti ovog zakona za „lidere“, „računovođe“, „dioničare“ i „radnike“, odnosno,

kako slijedi u citatu (Vukšić, 2013:118).

„Ovaj zakon poručuje svakome nepoštenom korporativnom lideru: bit ćete prokazani i

kažnjeni. Prošlo je razdoblje niske primjene standarda i falsificiranja profita.

Ovaj zakon poručuje svakom poštenom korporativnom lideru: vaše će poštenje biti

prepoznato i nagrađeno, zato što će sjena sumnje biti skinuta s dobrih kompanija koje posluju

prema prihvaćenim pravilima.

Ovaj zakon poručuje računovođama: visoki standardi vaše profesije bit će nametnui, revizori

će revidirati, a računovođe će očuvati svoje ispravno računovodstvo.

Ovaj zakon poručuje dioničarima da će financijske informacije, koje dobivaju od kompanija,

biti istinite i primjerene te da će onaj, koji ih lažira, biti kažnjen.

Ovaj zakon poručuje radnicima kako nećemo dopustiti nepromišljena postupanja kakva

umjetno podižu cijene dionica i često uništavaju kompanije, vaše mirovine i vaš posao.“

Zagovaratelji zakona zauzimaju se za nužnost i korisnost u obnovi povjerenja javnosti u

tržište kapitala i jačanje korporativne računovodstvene kontrole.

6.4 KRITIKE PREMA ZAKONU

Protivnici Sarbanes-Oxley zakona tvrde kako se njime smanjuje međunarodna konkurentnost

SAD-a, prije svega, zbog uvođenja previše strogog regulatornog okruženja na financijskom

tržištu zemlje. Logika na kojoj se temelji zakon, odnosi se na osobnu odgovornost ključnih

korporacijskih rukovoditelja za vjerodostojne informacije i financijska izvješća. Zakon

podržava odgovorno upravljanje korporacijama, te tako otvara prostor za jačanje povjerenja

vlasnika kapitala i države (Vukšić, 2013:118).

Tomislav Duić 44

Treba uz to istaknuti kako je riječ i o zakonu u području regulative korporativnog upravljanja.

Korporativno upravljanje se može definirati kao sustav nadzornih mehanizama kojima svi

dobavljači krucijalnih inputa trebaju osigurati povrate na ulaganja u korporaciju, ne

ugrozivši dugoročno njezin opstanak i napredak (Vukšić, 2013:118).

S druge strane, kritičari poput kongresmena Rona Paula tvrde kako je Sarbanes-Oxley zakon

nepotrebno zadiranje u korporativnu praksu i da stavlja američke korporacije u loš

konkurentski položaj u usporedbi sa stranim korporacijama, isto kao što i potiskuje strane

investicije u SAD-u. U govoru pred američkim senatom, Paul je 14.04.2005. godine izjavio:

„Ova regulativa šteti američkim tržištima kapitala potičući male tvrtke da se odjave s

američkih tržišta kapitala“ (Vukšić, 2013:129).

Prema studiji Wharton Business School-a, broj američkih poduzeća odjavljenih s tržišta

kapitala gotovo se utrostručio u godini donošenja Sarbanes-Oxley zakona. New York Stock

Exchange u cijeloj 2004. godini imao je samo deset stranih prijava. Ta nevoljkost malih

poduzeća i stranih tvrtki da se prijave na američke burze, može se protumačiti dodatnim

troškovima koji opterećuju korporacije. Prema istraživanju Korn-Ferry International-a,

Sarbanes-Oxley zakon je 500 najuspješnijih kompanija u SAD-u stajao prosječno 5,1 mil.

dolara, dok je studija pravne tvrtke Foley and Lardner dokazala da Sarbanes-Oxley zakon

povećava troškove izlistavanja na burzi za 130%.

John C. Dvorak smatra kako je uvođenje Sarbanes-Oxley zakona umanjilo kreativnost

kompanija u IT sektoru te da će prouzročiti smanjenje rasta cijelog sektora (Kosanović,

2008:47).

Tomislav Duić 45

7 PERSPEKTIVNOST ZAKONA U SKOROJ BUDUĆNOSTI

Nema sumnje da je korupcija i iskrivljavanje financijskih izvještaja česta pojava i ne toliko

senzacionalna kao što se to na prvi pogled čini. Ekonomska prošlost puna je takvih primjera, a

isto se, nažalost, može reći i za budućnost, iako u manjoj mjeri, zbog straha o strogim

Sarbanes-Oxley regulativama.

U današnje vrijeme oštre konkurencije, isticanja efikasnosti i profitabilnosti, konsolidacije

mnogih industrija, kao i snažnom potrebom za egzistencijom na tržištu, dovodi se pitanje

etičnosti poslovanja. Iz toga proizlazi potreba „vidljive ruke države“, odnosno međunarodnih

institucija u obliku strožih zakona.

Sarbanes-Oxley zakon podržava odgovorno upravljanje poslovanjem kompanija, a time i

otvara prostor za jačanje povjerenja vlasnika kapitala i zajednice u kojoj kompanija djeluje.

Navedenim zakonom se i dalje želi obnoviti povjerenje ulagača i javnosti u pošteno i

transparentno upravljanje kompanijama u koje su uložili svoj kapital (Lončar, 2014).

Najveća odgovornost velikih financijskih skandala početkom 21. stoljeća pala je na teret

revizora. Revizori revizijskog društva Arthur Andersen prikrivali su prijevare menadžmenta

Enron-a, uništavali dokaze te mijenjali revizorska izvješća. Nakon pokrenutih tužbi ulagača

protiv revizijskog društva Arthur Andersen, ono je prestalo postojati. Nakon financijskog

skandala u Enron-u u SAD-u je izglasan Sarbanes-Oxley zakon koji se primjenjuje za sva

uvrštena društva iz SAD-a ili iz inozemstva (Bašić, 2013:83-84).

Navedenim zakonom propisane su novčane kazne za neistinite financijske izvještaje do pet

milijuna dolara te kazne zatvora do 20 godina. Posebnu pozornost Sarbanes-Oxley zakon

pridaje revizorskim odborima uvrštenih društava, koji preuzimaju potpuni nadzor nad

revizorskim uslugama.

Sarbanes-Oxley zakon također zabranjuje revizijskim društvima pružanje ne revizorskih

usluga. U Europi se, također, nakon mnogobrojnih financijskih skandala, pristupilo

izmjenama odredaba o korporacijskom upravljanju i reviziji financijskih izvještaja društava, a

sve po uzoru na američki Sarbanes-Oxley zakon (Bašić, 2013:83-84).

Tomislav Duić 46

U nastavku je obrađen utjecaj Sarbanes-Oxley zakona na računovodstveno i porezno

zakonodavstvo Republike Hrvatske.

7.1.1 Utjecaj zakona na računovodstveno i porezno zakonodavstvo Republike Hrvatske

Na računovodstveno i porezno zakonodavstvo Republike Hrvatske Sarbanes-Oxley zakon, u

prvom redu, utječe neizravno, na osnovi smjernica OECD-a, direktiva EU-a, standarda i

različitih kodeksa.

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) i Zagrebačka burza predstavile su

04.04.2007. godine javnosti Kodeks korporativnog upravljanja, kojim se želi zaštititi, prije

svega, investitore, ali i ostale nositelje interesa, i to dobrim i odgovornim upravljanjem i

nadziranjem funkcija dioničkih društava koje se odnose na poslovanje i upravljanje. Kodeks

uređuje područje javnih objava, rada glavne skupštine, nadzornog odbora i uprave, reviziju i

mehanizme unutarnje kontrole, odnose s investitorima i nositeljima interesa te objavljivanje

podataka o provedbi Kodeksa (Vukšić, 2013:128-129).

Posljednjih nekoliko godina osobita se pozornost posvećuje unutarnjem nadzoru, bilo preko

unutarnje kontrole, unutarnje revizije, kontrolinga, kako s motrišta teorije, tako i praktične

provedbe.

Izmjene zakona o reviziji (Zakon o reviziji, NN 01/12 i NN 138/12) omogućuju obavljanje

strane revizije na području Republike Hrvatske, provođenje javnog nadzora nad revizorskom

strukom te provjeru kvalitete rada revizorskih društava, samostalnih revizora i ovlaštenih

revizora. Tako se može utvrditi kako je Kodeks za profesionalne računovođe uistinu

„obogatio“ računovodstvenu struku.

Tomislav Duić 47

8 ZAKLJUČAK

Obzirom kako su potkraj prošlog stoljeća u SAD-u izbili veliki financijski skandali, čije su

štete procijenjene na više milijardi dolara, jasno je vidljivo da su navedeni gospodarski

krahovi zahtijevali ozbiljnu intervenciju.

Umjesto da lideri svoja poduzeća čine financijski odgovornijima, pravednijima i korektnijima,

u ne tako davnoj prošlosti su mnogi od njih posegli mimo zakona opisanog ovim seminarskim

radom. Neminovno je postaviti pitanje „zašto“. Međutim, odgovori su uvijek vješto skriveni

ispod kapitalističkog režima procjene i evaluacije financijskog poslovanja. Da li se radilo o

čistoj pohlepi ili pokušaju oblikovanja efektivnog mehanizma lažno prikazane dobiti, koji je

prerastao svoju prvotnu znatiželju; nikad se neće saznati.

Negativna iskustva u ovom polju istraživanja, ipak, danas, sve više čine rijetkost; a sve

zahvaljujući Amerikancima, od kojih je sve i započelo. Sarbanes-Oxley zakon integrira skup

propisa kojem je najveći cilj zaštita samog vlasnika odnosno investitora. Iako je upitno

rasaznati tko je kompetentan postavljati pitanja i donositi pravila; opća pravila, ipak, moraju

postojati.

Sarbanes-Oxley zakon jest federalni zakon u SAD-u i primjenjiv je za sva poduzeća izlistana

na burzi u New Yorku. Standard obuhvaća dijelove IT sustava vezane uz financijske rizike i

IT sustave potrebne za financijsko izvještavanje.

Slučaj Enron, primjerice, doveo je u zabludu i financijski oštetio brojne ulagače i državu.

Stoga su, u današnje vrijeme, radnje poput pouzdanog financijskog izvještavanja, upravljanja

rizicima i određivanja učinkovitih kontrola u poslovanju, veoma cijenjene i zaokupljaju

pozornost investitora. Zakonom su predviđene enormne kazne svima koji sakriju, krivotvore

ili na bilo koji drugi način lažiraju temeljnu financijsku dokumentaciju, a sve to zahvaljujući,

prvenstveno, začetniku: Sarbanes-Oxley zakonu. Na temelju njega je, u većini zemalja,

primijenjena praksa korporativnog upravljanja te ustrojena regulatorna tijela, koja imaju vrlo

jasne odgovornosti, pravila rada te, osobito, izvještavanja ulagača i javnosti o financijskom

stanju i poslovnim rizicima.

Tomislav Duić 48

Odgovor SAD-a na doživljene računovodstvene prijevare izglasavanjem Sarbanes-Oxley

zakona je i više nego korektan, te poželjno pravilo koje bi sve ostale države, uključujući i

Republiku Hrvatsku, trebale slijediti.

U Republici Hrvatskoj, dosadašnjom praksom djelovanja revizijskih odbora, za razliku od

gospodarski razvijenijih zemalja, može se reći da su znanja i iskustva Hrvata „mala“, ali ne u

potpunosti nepoznata, posebice u većim poduzećima. Postupnim usklađivanjem našeg

zakonodavstva sa zahtjevima Europske unije, te istinitom promjenom svijesti i djelovanja svih

sudionika u sustavu upravljanja, očekuje se da će praksa organiziranja i djelovanja revizije,

kao i revizijskih odbora, biti sve prisutnija i primjenjivija.

Globalizacijom tržišta roba, usluga, rada i kapitala, povećane upotrebe informacijskih

tehnologija, sve veće složenosti poslovnih transakcija, računovodstvenih sustava i regularnih

zahtjeva, naglašene odgovornosti menadžmenta za potpuno i istinito objavljivanje informacija

o financijskom položaju i uspješnosti poslovanja poduzeća te sve većeg interesa i brige

javnosti za etično ponašanje poduzeća, uloga revizije i revizijskih odbora u Republici

Hrvatskoj postaju sve značajniji, a opseg odgovornosti i zadataka koje obavljaju, sve širi.

Zasluge Sarbanes-Oxley zakona u cijelom su svijetu dobro prepoznate te daju primjer kojima

zakonodavstva svih država, pa tako i Republike Hrvatske, teže, a i žele slijediti.

Tomislav Duić 49

9 LITERATURA

Knjige:

1. Butler, N. H.; Ribstein E. L. (2006): The Sarbanes-Oxley Debacle. SAD: AAE Press. Str. 35.-38, 40., 53., 62.

2. Litan, E. R.; Rauch, J. (1998): American Finance for the 21st Century. USA: Brookings Institution Press. Str. 50.

3. Soltani, B. (2009): Revizija: Međunarodni pristup. Zagreb: Mate. Str. 317.

4. Tipurić, D., i suradnici (2008): Korporativno upravljanje. Zagreb: Singerija nakladništvo. Str. 4.-6., 617.

5. Tipurić, D. (2006): Nadzorni odbor i korporativno upravljanje Zagreb: Sinergija nakladništvo. Str. 57., 60.

6. Welytok, J. G. (2008): Sarbanes-Oxley for Dummies. SAD: For Dummies. Str. 20-24.

Udžbenici:

1. Crnković, L.; Mijoč, I.; Mahaček, D. (2008): Osnove revizije. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku.

Članci i radovi:

1. Hitrec, F. (2013): Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u poslovanju.

Zagreb: Računovodstvo, revizija i financije. 11/2013. Str. 126.-131.

2. Kosanović, T. (2008): Revizija poslovnih informacijskih sustava Sarbanes-Oxley

metodologijom. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet u Zagrebu. Str. 38., 47., 96.

Tomislav Duić 50

3. Tušek, B. (2008): Interne kontrole nad financijskim izvještavanjem. Zagreb: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika. ISBN: 978-953-277-017-9. Str. 55.-74.

4. Tušek, B. (2007): Revizijski odbor u sustavu korporativnog upravljanja. Zagreb: Ekonomski fakultet u Zagrebu. Str. 1., 3.-6., 7.-11.

Internet:

1. Aksentijević, S. (2013): Informacijska sigurnost – odlučujući čimbenik uspješnog

upravljanja informacijskim kapitalom [Online]. Zagreb: Orkis. Str. 14. Dostupno na URL: http://www.orkis.hr/Informacijska-sigurnost-u-funkciji-upravljanja-informacijskim-kapitalom-poduzeca-%282/3%29 (pristupljeno: 24.08.2014.)

2. Bašić, I. (2013): Odgovornost vanjskog revizora i osiguranje od profesionalne

odgovornosti s posebnim osvrtom na predstečajne nagodbe [Online]. Savjetovanje Hrvatske revizorske komore. Zagreb: Hrvatska revizorska komora. Slide br. 83.-84. Dostupno na URL: http://www.revizorska-komora.hr/pdf/Strucno%20savjetovanje_2013/6_Ba%C5%A1i%C4%87_final.pdf (pristupljeno: 24.08.2104.)

3. Catovic, N. (2010): Sarbanes-Oxley zakon [Online]. Portal: ITrevizija.ba. Objavljeni članak od 30.10.2010. Sarajevo: ITrevizija.ba. Dostupno na URL: http://itrevizija.ba/2010/10/sarbanes-oxley-zakon/ (pristupljeno: 23.08.2014.)

4. Dobrašin, M. (2007): Korporativni kriminal [Online]. Odjeljak: Etika biznisa. Portal: Poslovna.hr. Objavljeni članak od 27.04.2007. Zagreb: Poslovna.hr. Dostupno na URL: http://www.poslovni.hr/after5/korporativni-kriminal-41054?nomobile=# (pristupljeno: 22.08.2014.)

5. Lončar, J. (2014): Ericsson [Online]. Internet stranice poduzeća Ericsson Nikola Tesla. Odjeljak: ETK programi i projekti. Zagreb: Ericsson Nikola Tesla. Dostupno na URL: http://www.ericsson.com/hr/etk/novine/kom0905/sox.shtml (pristupljeno: 25.08.2014.)

Tomislav Duić 51

6. Microsoft Dynamics NAV (2007): Upravljanje financijskom imovinom [Online]. Studija – korištenje informacija o upravljanju financijskom imovinom radi poboljšavanja organizacijskih peformansi. SAD: Microsoft. Str. 5. Dostupno na URL: http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&cad=rja&uact=8&ved=0CCAQFjAB&url=http%3A%2F%2Fwww.eska.hr%2Fadmin%2F_upload%2F_files%2Fdownload.php%3Ffile%3DMicrosoft%2520Dynamics%2520NAV%25205.0%2520-%2520Financije.pdf&ei=zI3_U4GQM8W7ygPYioKIAg&usg=AFQjCNEYoA6ideoJa0dC3D_YLT_Bt4NrnA&bvm=bv.74035653,bs.1,d.bGE (pristupljeno: 26.08.2014.)

7. Narodne novine (2012): Zakon o reviziji [Online]. NN 01/12 i NN 138/12. Zagreb: NN. Dostupno na URL: http://www.nn.hr/Default.aspx (pristupljeno: 24.08.2014.)

8. Sarbanes-Oxley zakon (2014). Internet stranice [Online]. SAD: Soxlaw. Dostupno na URL: http://www.soxlaw.com/, http://www.soxlaw.com/s302.htm, http://www.soxlaw.com/s401.htm, http://www.soxlaw.com/s404.htm, http://www.soxlaw.com/s409.htm, http://www.soxlaw.com/s802.htm (pristupljeno: 18.08.2014.)

9. Sarbanes-Oxley zakon (2002). Internet stranice [Online]. SAD: 107th Congress. Dostupno na URL: https://www.sec.gov/about/laws/soa2002.pdf (pristupljeno: 24.08.2014.)

10. Vukšić, Z. (2013): Utjecaj Sarbanes-Oxley zakona na računovodstveno i porezno

zakonodavstvo [Online]. Zagreb: Porezni vjesnik 9/2013. Str. 118.-122., 124.-129. Dostupno na URL: http://www.ijf.hr/upload/files/file/PV/2013/9/vuksic.pdf (pristupljeno: 23.08.2014.)

11. Welch, J. (2011): Stvarni posao HR menadžera [Online]. Internet stranice Zavoda za javno zdravstvo BiH. Odjeljak: Odgovori na pitanja najuspješnijeg menadžera General Electrica u periodu 1981.-2001. Sarajevo: Zavod za javno zdravstvo BiH. Str. 2. Dostupno na URL: http://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2013/03/Stvarni-posao-HRM-menadzera.pdf (pristupljeno: 24.08.2014.)

Tomislav Duić 52

12. Wikipedia (2014). Slobodna enciklopedija [Online]. Odjeljak: Sarbanes-Oxley Act. Dostupno na URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Sarbanes%E2%80%93Oxley_Act (pristupljeno: 20.08.2014.)

Documents

ULOGA SARBANES-OXLEY ZAKONA U ZAŠTITI INVESTITORA · Ovaj seminarski rad bavi se povijesnim osvrtom na za četke i razloge donošenja Sarbanes- Oxley zakona, njegovom strukturom