ULJANA REPICA (Brassica sp.)

-seminarski rad-

SADRŽAJ:

1. UVOD……………………………………………………………………….…………. 3

2. BOTANIČKA KLASIFIKACIJA………………………………………….....………... 4

3.PORIJEKLO ULJANE REPICE...................................................................................... 6

3. UPOTREBA ULJANE REPICE...................................................................................... 7

4. ŠEMA DOBIJANJA ULJA I POGAČE.......................................................................... 8

5. BIODIZEL KAO GRORIVO BUDUĆNOSTI................................................................ 9

6. MORFOLOŠKE OSOBINE…………………………….………………………...…… 10

7. AGROEKOLOŠKI USLOVI GAJENJA.……………………………………………… 14

7.1. Odnos repica prema toploti………………………….....…..… ………………... 14

7.2. Odnos repica prema vodi……………………………….....……...…...……....... 14

7.3. Odnos repica prema svjetlosti……………………………......………………..... 14

7.4. Odnos repica prema zemljištu……………………………….......…………....... 14

8. FAZE RAZVOJA ULJANE REPICE.............................................................................. 15

9. AGROTEHNIKA GAJENJA REPICA……………………………..…………..……... 17

9.1. Plodored…………………...…………………………………....…………..……. 17

9.2. Obrada zemljišta……………………………….………..……....………..…….. 17

9.3. Đubrenje…………………………....…………........................…....………..….. 19

9.4. Sjetva………………………………..........……...............…………....……......... 20

9.5. Njega……………………………................................…..........................……..... 20

9.6. Žetva…………………………………….........................................……....…....... 25

10. LITERATURA…………….………………………………………………………….. 26

2

1.UVOD

Sinonimi: olajna repica, uljevka; Engleski: rapeseed, swedish turnips, turnip rooted,

canola, cabbage; Francuski: colza; Nemački: Raps, Winterfuterraps; Ruski: масличная

репа.

Uljana repica se danas uzgaja radi sjemena koje je bogato uljem koje se koristi u ljudskoj

ishrani i preradu u industriji, kao i radi proizvodnje pogača koje se koriste u stočnoj

ishrani.

Ranije su repice sadržavale do 50% eruka kiseline, koja je štetna za zdravlje a nema

hranjivu vrijednost. Ova kiselina oštećuje sistem za krvotok ljudi i životinja i izaziva

hemolitsku anemiju. Zato su mnoge zemlje svijeta zabranile upotrebu i promet životnih

namirnica koje sadrže više od 5% eruka kiseline. Današnje sorte dobivene selekcijom

imaju znatno manje ili minimalne količine eruka kiseline.

Uvođenjem novih selekcija uljane repice, ova kultura dobiva sve više na važnosti. U

novije vrijeme zapadne zemlje uzgajaju uljanu repicu za proizvodnju goriva – biodizel,

prije svega iz ekoloških razloga.

Brassica napus var. olleifera DC. (naslikao W. Thomé)

3

2.BOTANIČKA KLASIFIKACIJA

Uljana repica pripada:

REDU: Capparales

PORODICI: Brassicaceae

RODU: Brassica.

To su jednogodišnje i dvogodišnje zeljaste biljke.

Za proizvodnju su važne dvije vrste uljanih repica, i to:

1. kupusna uljana repica (Brassica napus oleifera DC),

2. ozima ogrštica (Brassica rapa oleifera DC).

Kupusna uljana repica (Brassica napus oleifera DC), ima dvije forme:

4

1. jare forme (jednogodišnje) i

2. ozime forme (dvogodišnje).

SORTE

Na temelju clanka 63. Zakona o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja

("Službene novine Federacije BiH", broj 31/00), na prijedlog nadležnog kantonalnog

ministarstva i mišljenja i prijedloga Povjerenstva za priznavanje i zaštitu sorti, federalni

ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva utvrduje

POPIS DOMAĆIH I ODOMAĆENIH STRANIH SORTI POLJOPRIVREDNOG

BILJA KOJE SE OPRAVDANO NALAZE U PROIZVODNJI U FEDERACIJI

BOSNE I HERCEGOVINE

Vrsta bilja Naziv sorte

INDUSTRIJSKO BILJE

Brassica napus L.em. Metzg var. napus(Schübl, et Mart) Thell, syn. Brassicaoleifera Moench Belinda B 1/78 (1985) Bienvenu (1988) Danica (1990)

Darmor (1988) Elena (1988)

Elvira (1982) Glumander (1981) Góczanski = Brilland

Goriander (1981) Gundula (1988)

Jet neuf (1983) KB 21/77 (1984) Korina (1984) Meander (1986) Osijecka-88 (1988) Primor (1982) Quinita (1983) R-51 (1986) Tamara (1987) Tandem (1988) WW 843 (1984) Zora (1990)

5

3. PORIJEKLO ULJANE REPICE

Prema japanskim istraživačima, kupusna uljana repica je hibridna forma između ogrštice

(Brassica campestris L.) i vrste kupusa (Brassica oleracea L. et DC.).

Međutim, ogrštica je postala od divlje ogrštice (Brassica campestris L.).

Uljane repice su poznate u kulturi odavno. Antički Grci i Rimljani upotrebljavali su ulje

iz njihovog sjemena za osvetljenje. One su porjeklom iz Starog svijeta - iz Azije i

Sredozemlja. Proizvodnja uljane repice u Evropi je najprije počela u Belgiji.

Uljane repice, naročito kupusna uljana repica, najvažnije su biljke za proizvodnju ulja u

srednjoj i zapadnoj Evropi. Najveći proizvođač uljane repice u svetu je Evropska Unija, a

pojedinačno Kina.

EU24%

Kina21%

Kanada18%

Indija13%

SAD4%

Ostali20%

Najvažmije zemlje proizvođači uljane repice u svijetu (u %)

6

4.UPOTREBA ULJANE REPICE

Finalizacija proizvodnje uljane repice se ogleda u dobijanju dva proizvoda:

- SIROVOG ULJA

- POGAČA.

ULJE se koristi na više načina. Za proizvodnju boja, lakova, maziva, električnih ulja,

biodizela, raznih sapuna, u industriji tekstila i kože.

Nakon ceđenja ulja ostaje sačma i pogače, koja se koristi u ishrani domaćih životinja.

Uljane pogače i sačma sadrže u proseku oko 23% probavljivih proteina i oko 8% sirove

masti, 0.9% sirovih vlakana, 22% bezazotnih ekstraktivnih materija (BEM) pa su odlična

stočna hrana.

Od 1 tone sjemena uljane repice dobija se:

• oko 350 kg ulja i

• oko 650 kg pogača.

Posmatrano po jedinici površine dobija se minimalno 1 t/ha ulja i 2 t/ha pogača.

Od ukupne količine ulja oko 80% se esterifikacijom pretvara u biodizel, a ostatak se

koristi kao čisto ulje.

Sjeme

5.ŠEMA DOBIJANJA ULJA I POGAČE

7

Postupak presovanja je u 2 faze:

• I* u prvoj pripremnoj fazi se odvija sušenje semena uljane repice

• zatim njegovo grubo gnječenje radi lakšeg daljeg postupka,

• II* u drugoj fazi pomoću pužne prese sjeme uljane repice se postepeno presuje i

dobija se sirovo ulje sa primjesama, a sa druge strane pogače.

• Posle presovanja ulje se filtrira, pa kao veoma bistro odlazi u tankove za

lagerovanje.

6.BIODIZEL KAO GORIVO BUĆNOSTI

8

Prednosti korištenja biodizela u odnosu na fosilna goriva:

1. smanjena emisija sumpornih oksida, suspendovanih čestica i ugljenmonoksida,

2. smanjen efekat staklene bašte,

3. je obnovljivi izvor energije

4. smanjuje se potreba za fosilnim dizelom, čime se čuvaju rezerve i umanjuje rizik

od snabdijevanja,

5. dok sa ekonomskog aspekta dovodi do povećanja zaposlenosti, povećanja

industrijske proizvodnje; dodatno prelivanje sredstava ka poljoprivredi; doprinos

ekonomskom razvoju ruralnih sredina.

7.MORFOLOŠKE OSOBINE

KORJEN

9

Korijen je vretenast, u gornjem dijelu malo zadebljao.

Najintenzivniji rast korijena odvija se na početku vegetacije.

Upojna moć korijena je slaba.

Korijen se razvija u dubinu 80 do 100cm.

Između pravog korjena i lisnog korjena nalazi se vrata korena, iz koga izbijaju bočni

korjenovi.

U jesen počinje da deblja i u njemu se gomila razervna

hrana.

STABLO

Stablo je zeljasto, pokriveno voštanom prevlakom, uspravno, razgranato.

Raste u visinu od 1.5m, što zavisi od uslova gajenja, i sorte.

Stabljika se grana sa 3-7 postranih grana, obično na visini 60-80cm od zemlje.

Stabljika je najčešće plavkastozelene boje i bez dlačica kod kupusne uljane repice.

A kod ogrštice stablo je zeleno, manje-više maljavo.

LIST

List je plavkastozelene boje i gladak.

Donji i srednji listovi su izduženi i

zaobljenog vrha. Gornje lišće je

kopljastog izgleda. Donje lišće nalazi se

na peteljkama, a gornje je sjedeće.U

ogrštice listovi su tanji, maljavi,

travnastozelen, a u kupusne uljane repice

deblji, glatki, plavičasto zeleni.

Kod ogrštice, vršni listovi svojom

osnovom potpuno obuhvataju stablo.

Različiti oblici lisova uljane repice

10

Ozime forme do ulaska u zimu stvaraju rozetu. Cvetno stablo se pojavljuje tek u proleće.

Listovi u formiranoj rozeti

CVIJET

Cvijetovi imaju: 4 zelena čašična i 4 žuta krunična listića, 6 prašnika (4 kraća, 2 duža) i

tučak. Cvijetovi su skupljeni u cvast grančicu.

Cvetanje traje 25-30 dana. Zbog dugog perioda cvetanja, uljane repice sazrevaju dosta

neravnomjerno.

Oprašivanje je ksenogamo i autogamo. Pri ksenogamom oprašivanju, glavnu ulogu

imaju insekti, naročito pčele, stoga su uljane repice i važne biljke za pčelinju pašu.

Korisna je medonosna biljka jer daje oko 50 kg/ha meda.

11

Građa cvijeta uljane repice

PLOD

Plod je komuška, dužine 4-11cm. Komuška po sredini ima pregradu zvana Tin.

Kod kupusne uljane repice u komuški se nalazi 20-40 sjemenki, i dužine oko 5 do 10cm.

U ogrštice plod je manji, dužine 3 do 8 cm, sa 25 do 40 semenki.

Plod (ljuska)

12

SJEME

Sjeme je sitno, okruglo. Promjera 1.5 – 2.5mm. U kupusne uljane repice sjeme je nešto

krupnije i plavičasto-crnkasto, u ogrštice nešto sitnije i mrkocrvenkasto.

Masa 1 000 sjemena je 3-7g. Hektolitarska težina 65-66kg.

Sjeme sadrži: 40-44% ulja i 18-23% proteina.

Fabričkom preradom dobija se iz 100 kg semena 35-38 kg ulja.

Sjeme

8.AGROEKOLOŠKI USLOVI GAJENJA

13

7.1. Odnos prema toploti.- Potrebe uljanih repica u toploti su umjerene. Kupusna uljana

repica je biljka umjereno toplog, ali vlažnijeg podneblja.

Prema mrazevima je osetljiva, naročito ako nije pokrivena snijegom. Pod snježnim

pokrivačem može da izdrži mrazeve i do -25°C, a bez snega, ako zemljište nije mnogo

vlažno, do -15°C. Međutim, ako je zemljište pretjerano vlažno, ona strada pri mrazevima

od -7° do -10°C.

Najnepovoljnije na ozimu kupusnu repicu djeluju nagle temperaturne promjene u toku

jeseni i zime - zamrzavanje i kravljenje zemljišta, a pogotovo ako je ono vlažno kada

korjen počinje trunuti.

Na ozimoj kupusnoj uljanoj repici nepovoljno se odražava i periodično ponavljanje

mrazeva u toku proljeća, naročito kad vegetacija otpočne. Na ovu biljku nepovoljno

utiče i ledena kora.

Zbog svega toga, ova je biljka nepodesna za krajeve u kojima su zime oštre, vetrovite i

bez snijega.

Nasuprot tome, ozima ogrštica manje je osetljiva prema oštrom podneblju te se može

gajiti u krajevima surovijih zima.

7.2. Odnos prema vlazi.- Potrebe u v1azi su veće, naročito kod kupusne uljane repice.

Ona se odlikuje velikim transpiracionim koeficijentum koji se kreće od 650 do 750.

Naročito je važno da imaju dovoljno vlage u fazi nalivanja zrna. Sušu ne podnose pa jako

podbacuju u prinosu.

7.3. Odnos prema svetlosti.- Uljane repice, i ozime i jare forme, biljke su dugog dana.

Period jarovljenja traje 30-40 dana, a jarovizacija se obavlja pri temperaturi od 2°C.

7.4. Odnos prema zemljištu.- U pogledu zemljišta, ove dve biljke se razlikuju. Ozima

kupusna uljana repica mora se obavezno gajiti na plodnim, strukturnim i dubokim

zemljištima, dok ogrštica podnosi i nešto slabija zemljišta. Međutim, na zemljištima u

kojih je nivo podzemne vode visok, korijen truli. Kisela zemljišta ne podnose. Najbolje

uspevaju na zemljištima u kojih se pH kreće između 6,5-6.

9.FAZE RAZVOJA ULJANE REPICE

14

I faza

Klijanje

Voda prodire u sjeme kroz sjemenjaču što izaziva bubrenje. Nakon bubrenja sjemena

počinju se pojavljivati korjenčići. Stabalce sa kotiledonima klija iz sjemena i raste prema

površini zemlje. Faza nicanja: kotiledoni probijaju kroz površinu zemlje (epigeičan).

II faza

Rast lišća

Kada su kotiledoni potpuno razvijeni počinju se formirati listovi, zatim se pojavljuje

cvjetni pup, internodi i lisna drška. Pojava internodija predstavlja rast stabla.

III faza

Početak cvijetanja

Prisutni su cvijetni pupoljci (žuti pupoljci) koji su još uvijek zatvoreni.

IV faza

Cvijetanje

Cvijetovi se neravnomjerno otvaraju. Prvo se otvore cvijetovi glavne cvasti, pa se glavna

cvast izdužuje. Poslije otvaranje cvjetova, starije latice opadaju.

V faza

Razvoj ploda

Počinje neravnomjerno razvijanje ploda.

VI faza

Sazrijevanje

Sazrijevanje je gotovo kada su skoro sve mahune zrele, sjeme crno i tvrdo.

VII faza

Starenje

Biljke su uginule i suve, vrijeme za žetvu.

15

Dinamika razvoja uljane repice

10.AGROTEHNIKA GAJENJA REPICA

16

8.1. Plodored. - Uljane repice se moraju obavezno gajiti u plodoredu. Kao najbolji

predusjevi za ozime forme smatraju se, zrnene mahunarke, crvena djetelina i ranostasne

okopavine. Međutim, za prolećne forme kao predusjevi podesne su i kasne okopavine.

Inače su uljane repice, a naročito ozima kupusna uljana repica, vrlo dobri predusevi za

ozima žita. Na isto mesto mogu se vraćati kad prođu bar 3-4 godine.

8.2. Obrada zemljišta - Zemljište se obrađuje što dublje (oko 30 cm), a posebnu pažnju

treba obratiti na uništavanju korovskih biljaka. Takođe, posebnu pažnju treba obratiti

pripremi za sjetvu, jer je sjeme uljanih repica sitno, površina zemljišta mora da bude

dobro poravnata i usitnjena.

Obrada zemljišta

Za ozime uljane repice zemljište se mora obraditi ranije u toku ljeta ili potkraj ljeta, za

prolećne repice u jesen, a može se obraditi i nešto kasnije. Ako uljane repice dolaze u

plodoredu poslije zrnenih mahunarki, crvene djeteline ili drugih biljaka poslije kojih na

površini zemljišta ostaju organski ostaci, onda se zemljište obrađuje tako da se najprije

zaoru ti ostaci, a duboko oranje počinje 4-5 nedelja posle toga.

17

Unošenje žetvenih ostataka u zemljište tanjiranjem

Unošenje nadzemnih ostataka u zemljište ima nekoliko prednosti u poređenju sa

spaljivanjem. Njima se najviše povećava promet organske materije, stimuliše biološka

aktivnost u zemljištu, pozitivno utiče na voda-vazdušne odnose, a u vezi s tim i na

strukturu zemljišta. Pri razgradnji žetvenih ostataka, snažno se deluje na disanje

zemljišta, pa oslobođeni ugljen dioksid razrahljuje zemljište. Osim toga, u teško zemljište

uneseni nadzemni ostaci dok nisu razgrađeni, povećavaju dreniranost zemljišta do dubine

unošenja organskih materije.

Odmah po oranju ili paralelno sa oranjem potrebno je izvršiti zatvaranje brazde radi

sprečavanja gubika vlage. To se radi najčešće tanjiračama.

18

Đubrenje. - Uljane repice trebaju mnogo hranivih materija, naročito kupusna uljana

repica. Upotrebljava se stajsko đubrivo i mineralna đubriva. Za formiranje srednjeg

prinosa uljanim repicama potrebno je oko 120 kg/ha azota, 60 kg/ha fosfora i 140 kg/ha

kalijuma. Iz toga razloga se zemljište mora obilato đubriti.

Stajsko đubrivo unosi se u zemljište pod duboko oranje u količini od 30 do 40 t/ha. Ono

je naročito značajno za zemljišta koja oskudevaju u organskim materijama.

Rasturanje stajnjaka

Od mineralnih đubriva daju se: azotna, fosforna i kalijumova.

Azotna đubriva pospešuju opšte razviće biljaka, dok fosforna i kalijumova pored toga

povećavaju otpornost uljane repice prema mrazevima. Stoga su ona vrlo značajna za

gajenje ozimih sorti.

Kalijumova đubriva povećavaju sadržaj ulja u sjemenu.

Azotna đubriva unose se u zemljište dijelom prije sjetve sa ukupnim količinama fosfora i

kalijuma (1/3 od predviđene količine za đubrenje), 1/3 rano u proljeće pred početak

vegetacije, 1/3 u fazi intenzivnog porasta.

19

Sjetva - Za sjetvu treba upotrebiti kvalitetno sjeme. Čistoća sjemena treba da iznosi 98%,

klijavost 90%, a vlažnost 12%. Najbolje je sjeme iz prethodne godine.

Ozima kupusna uljana repica je usev najranije sjetve; ona se sije potkraj ljeta ili u

početku jeseni. Ranom sjetvom postiže se i bolje razviće usjeva, a ona je i profilaktička

mera u borbi protiv štetočina. Pored toga, pri ranijoj sjetvi, ona ranije i stasava i donosi

veći prinos.

Ozima ogrštica može se sijati 10-15 dana kasnije.

Sije se u redove širokoredo na rastojanju između redova od 30 do 60 cm. Kod nas,

najbolji rezultati postignuti su pri sjetvi na rastojanju od 35 do 40 cm između redova.

Ako se te biljke gaje za stočnu hranu, onda se siju uskoredo na razmak od 15 cm. Pošto

je sjeme uljane repice sitno, sije se plitko na 1,5- do 2,5 cm. Za sjetvu je potrebno 5 do 8

kg/ha sjemena. Posle sjetve sjeme treba pokriti, drljanjem lakšim drljačama i valjanjem

površine.

Njega. - Mere njege su: drljanje,

valjanje, kultiviranje,

prorjeđivanje, prihranjivanje,

katkad i ogrtanje. Kod

sjemenske proizvodnje pod

mjermama njege podrazumijeva

se i zaštita od korova, insekata i

bolesti.

Faza cvjetanja uljane repice

20

Drljanje-Drlja se samo ukoliko se pre nicanja usjeva po površini zemljišta uhvati

pokorica. Ona se razbija drljanjem lakšim drljačama ili valjanjem rebrastim valjcima

popreko na smijer redova.

Međuredno kultiviranje je obavezna mjera, a izvodi se u jesen i u proljeće. U jesen se

kultivira samo onda ako se za to ukaže potreba, tj., ako se i korovske biljke pojave u

većim razmjerama. U proljeće je kultiviranje obavezno, kultivira se rano čim to vreme

dozvoli.

Prorjeđivanje se može obavljati u jesen ili u proljeće. U jesen se usev proređuje samo u

onim krajevima gdje ne postoji opasnost od izmrzavanja biljaka; inače se prorjeđivanje

odlaže za proljeće, i to što ranije -prije nego što u biljaka počnu da rastu stabla.

Proređivanje je ručno, a biljke se ostavljaju na rastojanju od 10 do 20 cm u redu.

Prihranjuje se u proljeće, azotnim đubrivima. Za tu svrhu daju se 2/3 od predviđenih

količina tih đubriva. Prihranjuje se jednovremeno uz prašenje, a posle prorjeđivanja.

Ogrtanje se primenjuje samo izuzetno, ako postoji opasnost od izmrzavanja biljaka u

toku zime. Ogrće se što kasnije u jesen, pošto prestane vegetacija. Na isti način se njeguju

i proljećne forme ovih biljaka.

Mjera suzbijanja korova

Treba izvrštiti kombinovanjem mjera obrade zemljišta i hemijskim sredstvima-

herbicidima.

Suzbijaju se na 3 načina:

1. inkorporacijom herbicida u zemljište prije sjetve,

2. poslije sjetve, a prije nicanja repice i

3. rano u proljeće na početku vegetacije repice.

21

Najčešći korovi

Setaria spp. – muhari

Avena spp. – divlja zob

Digitaria spp. – svračica

Sorghum halapense – divlji sirak

Agropiron repens – pirika

Matricaria spp – divlja kamilica

Od hemijskih sredstava, odnosno herbicida se najčešće koriste: dual, lasso, prohelan,

stomp 330, cobra, sencor, galaxi, fokus, ultra, dynam, kao i desikanti basta, fortelon i dr.

Setaria spp. – muhari Avena spp. – divlja zob

22

Sorghum halapense – divlji sirak Matricaria spp – divlja kamilica

Digitaria spp. – svračica Agropiron repens – pirika

Najčešće štetočine

Meligethes aeneus – sjajnik

Athalia roseal L. – atalije

Phyllotreta nemorum – buhača

Suzbijanje se vrši insekticidima, najčešće u dva navrata, koji bi trebali biti na bazi

fosalona (Zolone npr. ).

23

Meligethes aeneus – sjajnik Athalia roseal L. – atalije

Phyllotreta nemorum – buhača

Najčešće bolesti

Sclerotinia

Foma

Najefikasniji način sprečavanja pojave bolesti je plodored i izbor otpornih sorata.

24

U slučaju jačeg napada zaštita se može izvršiti nekim fungicidom (Ronilan npr.).

Žetva. - Zreli plodovi uljanih repica pucaju, a sjeme se osipa. Zbog toga se žanje prije

potpunog sazrijevanja plodova dok su oni još mekani (elastični) i dok sjeme u njima još

čvrsto stoji. Žetva se vrši dvofazno (žetelicama) i jednofazno (kombajnima), na koje se

prethodno postavljaju odgovarajuća sita. Usev požnjeven žetelicama veže se u snopove, a

snopovi stavljaju u krstine. Sjeme u snopovima brzo dozrjeva, pa se oni prenose sa njive

pod kakvu nastrešnicu gde se suše, a sjeme, ako se ospe, može se prikupiti. Pri žetvi

žetelicama sjeme se ovrši na običnim vršalicama za žita. Poželjno je radi sukcesije

dozrevanja (po etažama) obaviti desikaciju, čime se u velikoj meri smanjuje gubitak zrna

prilikom kombajniranja.

25

Žetva uljane repice

11. LITERATURA:

1. Todorović, J., Lazić, Branka, Komljenović, I. (2003): Ratarsko – povrtarski

priručnik. GrafoMark. Laktaši

2. Gatarić, Đ., (2005): Sjemenarstvo sa osnovama oplemenjivnja. Banjaluka.

26