U ZNAKU KRIŽA 2-2020 - sestre-sv-kriza.hr · List izlazi tri puta godišnje dopuštenjem Provincijalata Milosrdnih sestara svetoga Križa Graﬁ čka priprema Marinko Hardi, Đakovo

U ZNAKU KRIŽALIST MILOSRDNIH SESTARA SV. KRIŽA - God. XLI., br. 154./2, 2020.

U znaku Križa 2./2020.2

U ZNAKU KRIŽA god. XLI.br. 154./2.

KRIŽEVO2020.

Izdavač Hrvatska provincijaMilosrdnih sestara svetoga KrižaKralja Tomislava 2231400 Đakovo

Tel. 00385 031-801 200Tel/Faks 00385 031-811 141El. pošta: [email protected]

UređujeUredničko vijeće

Glavna i odgovorna urednicas. M. Jacinta [email protected]

Lekturas. Marija Stela Filipović

Korekturas. Nada Martinković

List izlazi tri puta godišnjedopuštenjem ProvincijalataMilosrdnih sestara svetoga Križa

Grafi čka pripremaMarinko Hardi, Đakovo

Tisak „Tiskara” Budrovci

Križ je mjesto pobjede,

a ne poraza.

Križ je izvor života,

a ne smrti.

Križ nije samo simbol,

sveti znak.

Križ je život.

U znaku Križa 2./2020. 3

Sadržaj

s. M. Jacinta Mandura Iz Uredništva ----------------------------------------------------------------------------------- 5s. Valerija Široki Riječ Provincijalne poglavarice -------------------------------------------------------------- 6

Tragom istine

s. Meri Gotovac Uzvišeni Križ blista --------------------------------------------------------------------------- 7don Vladislav Mandura, SDB Čistoća srca ------------------------------------------------------------------------------------- 9vlč. Davor Vuković Snaga molitve, klanjanja i tišine u svjetlu misli kardinala Roberta Saraha (nastavak, 2. dio) ------------------------------------------------------------------------------10s. Deodata Kočonda Križ boli sja ------------------------------------------------------------------------------------14Maja Vidosavljević Usidrena u Gospodinu -----------------------------------------------------------------------14o. Zvonko Šeremet, SCJ Molitve Križu ---------------------------------------------------------------------------------15s. Animira Adanić Kapljica ----------------------------------------------------------------------------------------16B. M. Molitva Presvetomu Srcu Isusovu ----------------------------------------------------------17s. Franciska Ulrika Sajdl, novakinja Putem Križa -----------------------------------------------------------------------------------18B. M. Vapaji sluge Gospodinova -------------------------------------------------------------------20s. Nada Martinković Duhom osnažen -------------------------------------------------------------------------------20s. Mariangela Žigrić Gospode, ja volim ----------------------------------------------------------------------------20s. Jolanta Sigeti Ispravio sam korake tvoje -------------------------------------------------------------------21s. Mariangela Žigrić Duše Sveti -------------------------------------------------------------------------------------21B. M. Neka mi je Križ spasenja zauvijek na prsima ---------------------------------------------22M. J. Srce ti svoje dajem----------------------------------------------------------------------------22

Duhovnost zajedništva

s. Rastislava Ralbovsky, priredila (Pod)nositi osobne patnje --------------------------------------------------------------------23s. Marta Kovačić Što rade obični anđeli? -----------------------------------------------------------------------26s. Animira Adanić Nemoj se bojati -------------------------------------------------------------------------------26s. Animira Adanić Ne boj se više zla -----------------------------------------------------------------------------26s. Jolanta Sigeti S tobom sam -----------------------------------------------------------------------------------27s. Mariangela Žigrić Po sestrici kiši --------------------------------------------------------------------------------28B. M. O vrlinama i manama ------------------------------------------------------------------------28s. Animira Adanić Dobri Pastir ------------------------------------------------------------------------------------28s. Krista Mijatović Bakin molitvenik------------------------------------------------------------------------------29s. M. Margita Gašparovsky Koronavirus -----------------------------------------------------------------------------------30

Nadi dajemo lice

s. Marija Petra Toman Objavljena knjiga s. Kriste Mijatović o redovničkom poslanju ------------------------32s. Berhmana Katić Bolest i lijek – uz koronavirus --------------------------------------------------------------32fra Siniša Pucić Izrada pamučnih maski – potreba vremena… --------------------------------------------33s. Fidelija Šatović Pandemija, premještaj, potres ---------------------------------------------------------------34Sestre Marijina doma u Zagrebu Kako su sestre iz Zagreba doživjele potres 22. ožujka 2020. ---------------------------36s. Marija Margarita Kovačević Župna zajednica na Rebru oprostila se od s. Lorete Vukalović ------------------------38s. Nada Martinković Prva sv. misa na Ljetnoj terasi Centra Amadea -------------------------------------------39s. Nada Martinković Proslava blagdana sv. Antuna na samostanskoj Ljetnoj terasi --------------------------40vlč. Davor Vuković Duhovna misao povodom blagdana sv. Antuna Padovanskoga 2020. godine --------42

Redovnička slavlja

s. Nada Martinković Rubinski i dijamantni zavjeti ----------------------------------------------------------------43Sestre novakinje U Đakovu svečano proslavljen blagdan bl. sestre Ulrike Nisch ------------------------44


Sadržaj

Sestre iz Prištine Proslava blagdana bl. sestre Ulrike Nisch -------------------------------------------------45s. Nada Martinković Blagdan bl. majke Marije Terezije Scherer u Đakovu -----------------------------------46vlč. Ivica Zrno Duh blažene majke Marije Terezije Scherer ----------------------------------------------47Dobrila Cvitanović, Vis U Visu obilježen blagdan bl. majke Marije Terezije Scherer ---------------------------47s. Nada Martinković Doživotni zavjeti sestre Rafaele Jozić -----------------------------------------------------48

Prenosimo iz Teodozije

Hilde Domin „Za tobom cvjeta”: Sestre različitih provincija: Od Prvih zavjeta do zavjetnih jubileja -------------------49s. Alcenia Barreto da Paz, Brazil U službi života na rubu odlagališta otpada ------------------------------------------------53s. Magdalena Walcher, Wels Deset godina Provincije Srednja Europa (Europa Mitte) -------------------------------54

Po(r)uka

o. Franjo Vlašić, OFM Iz pisane ostavštine o. Franje Vlašića, OFM (1930.-1985.) Iz pisama sestri pet: Blagdan Svih svetih --------------------------------------------------------------------------56 Vi ste duša koja želi ljubiti Boga -----------------------------------------------------------57 A najteže je gledati svoje ništa --------------------------------------------------------------58 Morate ući u smrt same sebe ----------------------------------------------------------------61 Samo milost čini nas čistima – odnosno svetima -----------------------------------------62 Vi svetost sami ne možete dosegnuti rukom, ma kako se propinjali -------------------65 Sasvim se otresite ljudskoga obzira – što tko o Vama misli ----------------------------68 Mene Bog gleda kroz Isusovu i Marijinu Muku ------------------------------------------69 Imate svoje pogreške. Ali, zar se noge ne zapraše dok se ide putem? -----------------70

Iz naše prošlosti

dr. s. Corona Bamber, OSB Zašto ne napustiti zvanje---------------------------------------------------------------------73

Na putovima svakodnevice s bl. majkom M. Terezijom Scherer

s. Deodata Kočonda, priredila Dobivaš onoliko koliko vjeruješ ------------------------------------------------------------82

Nada im je ispunjena

s. Meri Gotovac Sestra Boženka, Kata Čevid -----------------------------------------------------------------83s. M. Blaženka Perković Sestra Anita, Danica Bučković --------------------------------------------------------------85s. Marija Goreti Jovanovac Sprovod sestre Anite Bučković -------------------------------------------------------------87s. Meri Gotovac Sestra Suzana, Ruža Janjić ------------------------------------------------------------------87s. Marija Goreti Jovanovac Sprovod sestre Suzane Janjić----------------------------------------------------------------89s. Meri Gotovac Sestra Melanija, Dušica Ivanović -----------------------------------------------------------90s. Marija Goreti Jovanovac Sprovod s. Melanije Ivanović ---------------------------------------------------------------92s. M. Jacinta Mandura Sestra Božidarka, Katica Birtić -------------------------------------------------------------93Iz Provincijalata U vječnost su se preselili … -----------------------------------------------------------------94

Tekst: Mihaela PintarGlazba: Ignaz Mitterer Pjevaj Bogu zavjet svet: Himna Milosrdnih sestara sv. Križa Hrvatske provincije -95B. M. Molitva Gospi Žalosnoj ----------------------------------------------------------------------95


Iz Uredništva

Uz križ su stajale…Od početka svojega postojanja Mi-

losrdne sestre sv. Križa stječu iskustvo stajanja pod Križem i sjedinjenja s Raspetim Isusom, gdje nam i jest pravo mjesto. To je iskustvo zadnjih nekoli-ko mjeseci, uzrokovano ulaskom ko-ronavirusa u đakovački samostan, na poseban način bolno. Ali, pod Križem se najbolje uči i tu se pročišćava svaka misao, svaki osjećaj i svaka namjera.

U tom stavu nastajao je i ovaj broj našega glasila U znaku Križa. Teksto-vi, koje vam stavljamo na raspolaganje, posvjedočit će istinitost ove tvrdnje. Zahvaljujem svima koji su velikodušno sudjelovali svojim doprinosom: riječju, djelom ili molitvom.

Uvjerena sam da će čitatelji lako pronaći ono što ih obogaćuje ili što im pomaže na putu nasljedovanja Isusa Raspetoga i Uskrsnuloga.

Neka uz nas bude moćna zaštita Ne-beske Majke i njezin zagovor neka nas nosi kroz sve teškoće da i mi, poput Isusa, slavno uskrsnemo na novi život.

U tim mislima svima čestitam svet-kovinu

Uzvišenja svetoga Križa.

s. M. Jacinta Mandura, glavna urednica


Riječ Provincijalne poglavarice

Ljubavlju vječnom ljubim te,zato ti sačuvah milost. (Jr 31, 4)

Drage sestre!

Čestitajući vam svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, želim se osvrnuti na vrijeme obilježeno križem bolesti COVID-19, vrijeme kroz koje smo prošle i još uvijek prolazimo. Sve je započelo 22. lipnja ove godine, sa spoznajom da je koronavirus ušao u naš samostan. Izazvalo je to nevjericu i šok. Provele smo vrijeme samoizolacije/izolacije, hospitalizacije, testi-ranja…, vrijeme u kojem nismo imale svetu misu, ispovijed, zajedničku molitvu i obroke, rekreaciju…

Ovo breme nosile smo s vjerom da, po svemu što smo proživjele, Bog ravna našim putovima i usmjerava nas prema sebi. Kao Milosrdne sestre sv. Križa vjerujemo da je svaki križ milost.

Zato svaka pojedina od nas može na sebe primijeniti riječ Gospodnju, darovanu proroku Jeremiji: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost! Gospodin nam je darovao milost da iskustvom vlastite izolacije,

molitvom i kontemplacijom dublje uronimo u otajstvo Križa te u njegovu svjetlu bolje vidimo svoj osobni život, potrebu vremena i volju Božju za naše djelovanje u vremenu u kojem se nalazimo. Naša blažena sestra Ulrika Nisch rekla bi: Bez molitve nema milosti, bez milosti nema radosti ni mira.

Iz Kristova križa izvire život za svakog čovjeka. Svaki križ, kad je iz ljubavi prihvaćen, postaje izvor najveće ljubavi. Vjerujemo da će i ovaj križ donijeti plod i blagoslov za nas i za ljude kojima nas Bog šalje.

Neka se proslavi Gospodin po svakoj, bilo da je bila u izolaciji ili samoizolaciji, u bolnici ili da je tijekom ovoga vremena posluživala svoje sestre. Hvala vam, drage sestre, bilo da ste iz Đakova ili iz zajednica izvan Đakova, vama drage sestre novakinje, postulantice i kandidatice, što ste darovale sebe u službi ljubavi svojim sestrama u provincijalnoj kući tijekom vremena epidemije koronavirusa u našem samostanu. Vjerujem da bi otac Teodozije svakoj pojedinoj rekao: Neka te Bog uzdrži i ojača. S Božjom milošću sve ide.

S posebnim poštovanjem htjela bih zahvaliti za ljubav, brigu, dobročinstva i zauzetost ponajprije našoj dragoj vrhovnoj poglavarici, s. Mariji Brizar, vrhovnoj savjetnici s. Lucili Zovak, svim sestrama iz Vrhovnoga vodstva i sestrama ostalih provincija naše Družbe. Također, velika hvala mons. dr. Đuri Hraniću, nadbiskupu đakovač-ko-osječkom, i svim svećenicima koji su nam na bilo koji način iskazali brigu i dobročinstva. Velika hvala Sto-žeru civilne zaštite, epidemiolozima, liječnicima i svim našim dobročiniteljima.

Čestitajući svima svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa, povjeravam vas zaštiti i zagovoru naših Utemeljitelja i Blaženica.

Vaša

provincijalna poglavarica.


s. Meri Gotovac

Uzvišeni Križ blistaRazmatranje uz svetkovinu Uzvišenja sv. Križa kroz iskustvo pandemije koronavirusa u našem samostanu

Za misli i osjećaje koji nas duboko pogađaju često ne nalazimo prikladne riječi pa ono što želimo reći lakše izričemo slikom. Tako i ja, gledajući na situaciju u kojoj se nalazi današnji svijet, najlakše bih je opisala slikom gustih oblaka, sivila, tjeskobe, straha i mraka koji se nadvio nad našu zemlju. Ipak, za one koji vjeruju nije sve tako mračno, tjeskobno i mučno. Za njih postoji svjetlo koje razbija mrak i koje mogu samo oni vidjeti. To je svjetlo Križa Kristova. Na njemu je Gospodin visio i svojom nas je Krvlju otkupio.

Ako se usredotočimo na mrak, tjeskobu i tamu što nas pritišće i ovija, mislioci, fi lozofi , teolozi, znanstve-nici imaju svoja utemeljena tumačenja koja prepuštam njima. U svojem promišljanju uz svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa meni je želja usmjeriti pogled na blagoslovljeni Križ koji blista i svojim svjetlom rasvjetljuje dramatičnu situaciju u kojoj smo se našli pojavom koronavirusa u našem samostanu.

Započelo je to ovako: 22. lipnja ove godine kao grom iz vedra neba odjeknuo je glas među nama, sestrama, a onda i u svim domaćim i stranim medijima: „Ušao koronavirus u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu”. Tko bi mogao skupiti sva pitanja i dileme koje su u tom trenutku i toga dana prošle kroz glavu nas, sestara, i svih onih s kojima smo životom i radom povezani? Tko izreći osjećaje koji su nas tih dana obuzimali? Tko promotroti sve reakcije koje su se tih prvih dana širile po različitim medijima? Kao i mi same, i drugi su se pitali: otkuda to? Zašto baš koronavirus u samostanu? Zašto baš kod Milosrdnih sestara sv. Križa? Moglo bi se reći to je bila prva epizoda događanja izazvana pojavom koronavirusa u našem samostanu.

Počela je uskoro i druga epizoda, još teža, a zato i bogatija plodovima i milostima, a to je trenutak kada su se-stre, nakon zajedničkoga testiranja, počele dobivati rezultate testova. Uistinu, teško je opisati te prve dane, kada je počelo dijeljenje između sestara s pozitivnim i negativnim nalazom testa na koronavirus. Čudan doživljaj! Sestre s kojima si zajedno molila i sjedila kod stola, s kojom si zajedno radila, nakon pozitivnoga nalaza postaju za tebe izvor straha i nelagode. S druge strane, kod sestara s takvim nalazom bude se loši osjećaji jer znaju da u sebi nose nešto što može druge ugroziti i zaraziti.

S tim i takvim dramatičnim doživljajima i previranjima ulazimo u treću epizodu u kojoj su sestre možda više nego ikada mogle opipljivo, ali na jedan drukčiji način, doživjeti karizmu Milosrdne sestre sv. Križa. Dok smo dosad na svoju karizmu milosrdne ljubavi gledali više kroz prizmu svojih mnogobrojnih apostolata, gdje i koliko više iskazati milosrđe braći u potrebi, pogođene pandemijom koronavirusa Gospodin nam je htio dati mogućnost da se zaustavimo od svih svojih aktivnosti kako bismo otkrile ljepotu poziva Milosrdne sestre sv. Križa, dok u satima šutnje, molitve i kontemplacije provodi vrijeme u podnožju Križa, osluškujući svoju Ljubav, svojega Zaručnika koji je zbog mnogobrojnih svakodnevnih aktivnosti bio ostavljen i zaboravljen.

U vrijeme pandemije koronavirusa, koja je neodoljivom moći zaustavila svakodnevni ljudski život i rad, mnogi su svjedočili kako su u tom vremenu progledali, pročistili se i došli do spoznaje pravih vrijednosti i bitnih stvari ljudskoga života. Koliko je sve to mogla više doživjeti jedna redovnica kojoj je dana milost biti Milosrdna sestra sv. Križa, biti sestra Raspetoga Isusa, biti njegova ljubljena zaručnica, njegova tješiteljica koja svojom blizinom blaži njegove rane nanesene grijesima svijeta u kojem živimo. S druge strane, gledajući na svoj vlastiti život, stajati uz Križ Isusov nije ništa drugo nego biti na čistom izvoru ljubavi i milosrđa. U našim ljudskim


nastojanjima i pothvatima, pa i onim najplemenitijima, često se natalože sebične težnje. Stoga je velik dar stajati uz Križ, da nas Krv i Voda iz Isusova Srca čiste, rasvjetljuju i oplemenjuju za pravu ljubav i milosrđe.

Uistinu, bilo bi zanimljivo čuti svjedočanstva sestara o tome što je svakoj osobno značila ova naizvan neu-godna izolacija. Čudesna je ljubav! Uvijek zna pronaći put da dođe do ljubljenoga. Isus je u tome prvak. Njegov put križa doveo ga je u smrt koja je najveći iskaz ljubavi. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Iv 15, 13) I opet kad kaže: „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.” (Iv 12, 32) Tko slijedi njegov put Križa, istina, gubi sebe, ali u Duhu Svetom postaje jedno s Ljubljenim te može sa sv. Pavlom reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.” (Gal 2, 20) U tome i jest vrhunac ljubavi. Postati jedno s ljubljenim.

Osim snažne duboke povezanosti s Njim, Isus je isto tako htio u sestrama probuditi ljepotu milosrdne ljuba-vi dok poslužuju svoje sestre u izolaciji, dok znaju ostaviti svoje zajednice, obveze i planove te doći u pomoć sestrama kod pripreme jela i na naš bolesnički odjel te se izložiti svemu što sa sobom nosi taj nevidljivi koro-navirus.

Jednostavno, možemo reći da, dok smo testirane na koronu, jesmo li pozitivne ili negativne, ona je testirala nas: jesmo li milosrdne sestre prema Raspetom Isusu i prema svojim vlastitim sestrama u potrebi?

Završna epizoda našega hoda kroz pandemiju dovela nas je do iskustva slatkih plodova ljubavi, dobrote, ve-likodušnosti, potpore, zauzimanja, pomoći, ohrabrenja i utjehe koje je svjetlo Kristova Križa izazvalo u srcima mnogih naših dobročinitelja i prijatelja. Što drugo nego svima velika hvala! Ljubav budi ljubav. Stoga, kao što to inače činimo, sada s još većom sviješću zahvalnosti uzvraćamo usrdnom molitvom za svoje dobročinitelje. Gospodine, nagradi vječnim dobrom svima koji nam radi Imena tvoga dobro čine, a nama, koje se zovemo Milosrdnim sestrama sv. Križa, daj da budemo živa slika tvojega milosrđa i tvoje ljubavi među svima kojima nas šalješ. Učini da naše podnesene, duhovne i tjelesne boli, sjedinjene s tvojom patnjom na Križu, budu izvor blagoslova i zaštite od koronavirusa za naše sugrađane, za hrvatski narod i za cijeli svijet.


Tragom istine

don Vladislav Mandura, SDB

Čistoća srcaDok smo u prethodnom broju U znaku Križa razmišljali o čistoći ljudskoga uma, jasno smo spoznali da bi

mu hrana uvijek trebala biti svetopisamska samoobjava Boga koja se najjasnije očituje u utjelovljenoj Božjoj Riječi – Isusu Kristu. Svi, koji želimo biti njegovi učenici, slušamo glas Isusa - Dobroga Pastira - što i jest smi-sao zavjeta poslušnosti, osnovnoga zavjeta svih Bogu posvećenih osoba (Iv 10, 3-4). On nam u blaženstvima kaže: Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati! (Mt 5, 8) Kako jasna poruka!? – što ona znači i što nam poručuje.

Svaki čovjek u pravilu nešto najprije vidi, ponekad i čuje ili osjeti. To je prva i osnovna orijentacija i zato je Boga gledati od samih početaka Svetoga pisma jedinstvena i tipična čežnja, a time i tema biblijske objave. Sjetimo se samo Mojsija i gorućega grma (Izl 3, 1-6). I nije samo Mojsije, nego su u Starom zavjetu i svećenici oni koji ulaze u Svetinju nad Svetinjama i Boga gledaju. Boga gledati (vidjeti) nešto je jedinstveno i najveće. Samo onaj tko je u dubini svojega bića - iz srca – čist, Boga vidi. Vidjeti ga znači živjeti u njegovoj nazočnosti, osjećati njegovu blizinu i primati sve njegove darove. Tako obdaren čovjek je Kristov učenik, za kojega u uvodu rekoh da mu je Isus Krist Pastir. Isus nam tu izlaže da ovce idu za njim jer poznaju njega i njegov glas.

Dok smo svi mi svjesni da On nas sve poznaje, ostaje otvoreno koliko mi njega stvarno poznajemo. Ako nam je teško, a ponekad i ne želimo, živjeti evanđeoski čisto, nismo njegovi učenici. Naše srce i naši

osjećaji postaju samo dio našeg raspadljiva tijela. Zato bi svaki od nas trebao postići čistoću srca koja će nam omogućiti Boga gledati. Gledati ga kakav jest. A kad Boga vidimo, onda u nama nema tame i nema straha, a nema ih ni u svijetu u kojem živimo. Takvi, ne umišljeni i bahati, ne bogati, ne vladari, ne moćnici i vojskovođe ovoga svijeta…, vide očima vjere iz dubine svojega srca jer je čisto i jer je Bogu posvećeno. Naša ljubav, koju toliko ističemo i povezujemo sa srcem, postaje djelotvorna i po njoj Bog postaje sveprisutan. O čistoći ljudskoga srca govori nam isključivo to iskustvo: ona sama uprisutnjuje Boga i meni samomu, i u mojim bližnjima, i u čitavom svijetu. Ta čistoća preduvjet je istinske posvećenosti i vjernosti. Jednostavnim i praktičnim rječnikom rečeno: ljubav među ljudima i baš na svim razinama (u obitelji, u braku, u redovničkim zajednicama…, i u druš-tvu općenito) koja pomaže bratu ili sestri, roditelju ili djetetu, partneru, subratu, susestri ili poznaniku spoznati Boga, i ta ljubav je znak čistoće nečijega srca.

To je narav i bit biblijske antropologije. To je narav i bit biblijske vjere i Staroga, i Novoga zavjeta. Završno, još jedna misao iz Isusovih usta, koja nam govori i o čistoći našega srca: Ovaj me narod štuje usna-

ma, a srce mu je daleko od mene. (Mt 15, 8) Isus je i sam iskusio, kao što je to u Bibliji opisano tijekom čitave povijesti Božjega naroda, da je čovjek

sposoban i znati i govoriti o onom što je dobro i bitno, da poznaje i Božje i zemaljske zakone, a srce mu je često daleko od onoga što sam izgovara, tim više i od Boga.

Zato smo pozvani ljubiti Gospodina svim srcem…, a bližnjega kao sebe samoga (usp. Mk 12, 30-31).


Tragom istine

vlč. Davor Vuković1

Snaga molitve, klanjanja i tišine u svjetlu misli kardinala Roberta Saraha2

(nastavak, dio 2.)

Kardinal Sarah u svojim promišljanjima osobit naglasak stavlja na šutnju i tišinu i toj temi je posvetio možda i svoju najljepšu knjigu: Snaga tišine. Protiv diktature buke. Prema Sarahu, buka se uvukla u svijet, ali i u Crkvu. Buka, galama, bujica riječi, zvukova, glasova, pjesama, govora – i u svijetu, i u Crkvi. Sve je manje prostora za šutnju i tišinu. Pa i u liturgiji, i u misnim slavljima. Sarah poziva da stvaramo u Crkvi, u našem osobnom životu i u duhovnosti, ali i u zajedničkom životu, osobito u slavlju euharistije, prostore i oaze tišine i šutnje u kojima se onda može čuti Boga. Božji glas, naime, može se čuti tek u tišini, tek kada utihnu naše riječi i buka.

Šutnja i tišinaTek u šutnji i tišini riječi, ali i djela, dobivaju pravu vrijednost. Riječ dobiva na težini i značenju tek ako se

rađa iz tišine, inače postaje isprazna riječ. Bez tišine redovito dolazi do prazne bujice riječi - do logoreje i do zaglušujuće verbomanije. Tek u šutnji i tišini spoznaje se ono bitno, važno, istinito. Tek u šutnji i tišini istinski mogu susresti i upoznati sebe, drugoga, Boga. Stoga je važno za spas svijeta i čovjeka, za obnovu Crkve, ističe Sarah, ponovno obnoviti kulturu šutnje i tišine, tj. smisao za šutnju, tišinu, za slušanje.

Tišina je, prema rječnicima i leksikonima, „odsutnost buke, riječi, zvuka”. No, je li tišina stvarnost koja se može odrediti jedino negacijom – kao manjak nečega? Ne. Kardinal Sarah smatra da: „Tišina nije odsutnost. Naprotiv ona je očitovanje najsnažnije prisutnosti od svih prisutnosti. Omraza tišine, tj. neprijateljstvo prema tišini u modernim društvima, znak je teškoga i zabrinjavajućega oboljenja. Istinska životna pitanja postavljaju se u šutnji. Krv u našim žilama teče bez ikakve buke, a i kucanje srca možemo čuti tek u tišini.” (Snaga tišine, 29.)

Bez tišine, koja joj prethodi, riječ je u velikoj opasnosti da se pretvori u beskorisno, a često i štetno brbljanje. Čovjek koji previše govori, postaje brbljavac. A brbljanje, kaže Sarah, „ta nezdrava sklonost, dovodi do raz-golićenja svih dragocjenosti duše, izlažući ih i komu treba i komu ne treba, te neograničeno šteti duhovnomu životu. Okrenut izvanjskosti, u kojoj ima potrebu stalno govoriti, brbljavac se odmiče od Boga i od svake dublje djelatnosti. Život mu se trajno odvija na usnama i urušava se u valovima riječi koje uništavaju sve oskudniji plod njegove misli i njegove duše. On nema vremena ni volje da bi se sabrao, razmišljao, duboko živio. Budući da je površan i isprazan, brbljavac postaje i opasan.” (Snaga tišine, 41.-42.)

Osim toga, bez tišine nema opuštenosti, vedrine ni unutarnjega života. U graji svagdašnjice uvijek je prisutna određena uznemirenost, napetost, grozničavost koja se u čovjeku samo pojačava. Dreka nikada nije vedra i ne vodi razumijevanju, ni sebe samoga, ni drugoga. S kolikim je pravom Pascal zapisao u svojim Mislima: „Sva nevolja ljudima dolazi samo iz jednoga, a to je što ne znaju ostati mirni u svojoj sobi.” (Snaga tišine, 37.) Bez trenutaka tišine i šutnje u stalnoj smo opasnosti biti izvan sebe, a ne pri sebi. Drugim riječima, bez tišine i šutnje, postajemo razbacani, rastrojeni, nervozni i napeti.

1 Profesor KBF-a u Đakovu i sveučilišni kapelan Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.2 Izvorno je ovaj tekst objavljen u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije, 148 (2020.) 1, str. 8.-15. Ovdje donosimo izmijenjen i

dorađen tekst, koji je plod održanoga predavanja Milosrdnim sestrama sv. Križa u Đakovu, 24. siječnja 2020. godine.


Tragom istine

No, kako postići tišinu? Kako ju pronaći? „Buka zamara, a čak ako i prestane buka, postmoderni čovjek upada u gluhu i uznemirujuću tjeskobu. Naviknut je na trajnu podmuklu buku, koja ga čini bolesnim, ali mu ulijeva sigurnost. Ako prestane buka, čovjek postaje uznemiren, grozničav, izgubljen. Buka mu daje sigurnost, poput opijata, o kojem je postao ovisan. Dajući privid slavlja, buka je kovitlac koji odvlači mogućnost suočenja sa samim sobom. Uzbuđivanje postaje način opuštanja, sredstvo umirenja, šprica morfi ja, vrsta maštanja, za-nesenosti bez uporišta. No buka je štetan i prividan lijek, đavolska laž koja čovjeka navodi da se ne suprotstavi svojoj unutarnjoj praznini. Buđenje iz takvoga stanja mora biti vrlo bolno.” (Snaga tišine, 37.-38.) Na koncu knjige, Sarah jasno upozorava: „Vrijeme je da se pobunimo protiv strahovlade buke, koja nam pokušava zdrobiti srce i razum. Bučno društvo tužni je papirni ukras svijeta bez postojanosti, nezreli bijeg. Bučna Crkva postat će prazna, nevjerna i pogubna.” (Snaga tišine, 303.)

Buđenje je bolno, no moguće i nužno ako se želimo spasiti od pogubnosti buke i galame svijeta. Buđenje je i moguće, osobito kada pogledamo kako se u povijesti spasenja Bog uvijek javljao u tišini. Sjetimo se, primjerice, proroka Ilije kojemu se Bog ne javlja ni u vihoru, ni u oluji ili potresu, već u šapatu lagana i blaga lahora. Sveti Augustin također Boga ne susreće u buci i u metežu svijeta, ni u svjetovnim užitcima i strastima, već u tišini vla-stite nutrine. U trenutku svojega obraćenja shvaća da je on cijelo vrijeme bio izvan sebe, dok je Bog bio u njemu, u njegovoj nutrini. Pa i u svetoj misi „pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, najnečuvenija i najčudesnija otajstvena preobrazba, događa se u najvećoj svetoj tišini. Tišina je zakon božanskih nacrta” (Snaga tišine, 28.). U tišini se dogodilo i utjelovljenje, te rođenje Sina Božjega – u tišini štale maloga Betlehema, daleko od sjaja i buke grada Jeruzalema; u tišini Sin Božji umire na križu, osamljen i ostavljen, u tišini se događa i najveći doga-đaj spasenja, Isusovo uskrsnuće - bez svjedoka, bez buke i galame, već u dubokoj tišini uskrsne noći, tj. jutra.

Upravo u tišini, a ne u metežu i bučenju, Bog stupa u najbliskije dubine našega bića. O tome nam na osobit način svjedoče svetci. „Iznenađuje nas taj božanski zakon. Toliko je protivan našemu iskustvu o naravnim za-konima svijeta. U ovom svijetu svaka se duboka preinaka, pa i svaka izvanjska promjena, događa bučno. Kod Boga pak, najsnažnija djelovanja, najveće preobrazbe koje Bog izvodi, osobito one u čovjeku, događaju se u tišini” (Snaga tišine, 26.).

Sarah donosi snažne misli sv. Brune: „Koliko osama i tišina donose duhovnu korist i božansku radost onima koji ih vole, znaju samo oni koji su to osobno iskusili. Ovdje se, doista, ljudi jaki mogu sabrati do mile volje, mogu boraviti u svojoj nutrini, ustrajno njegovati klice krjeposti i hraniti se srećom rajskih plodova. (…) Ovdje se prepušta potpunom užitku i zaustavlja se u bezbrižnom zahvaljivanju. Ovdje Bog daruje svojim borcima, za njihov trud u borbi, željenu nagradu: mir koji je svijetu nepoznat i radost u Duhu Svetom. To je onaj bolji dio koji je Marija izabrala i koji joj se ne će oduzeti.” (Snaga tišine, 32.-33.)

Važno je stvoriti izvanjske uvjete za tišinu, svaki dan „prirediti” tišinu. Da bi se došlo do unutarnjega mira i tišine, prvi korak jest izvanjska tišina. Ona je nužna. Osobito danas važno je i nije lako izboriti se za izvanjsku tišinu jer je u suvremenom svijetu toliko buke, mnoštva riječi (logoreja), halabuka, metež, neprestana graja koja vlada suvremenim društvom. Stoga je važno svjesno isključiti uređaje oko sebe, televiziju, mobitel, svjesno naći kutak mira i tišine: u prirodi, u kapelici, u crkvi, u vlastitoj kući, sobi; stvoriti i naći prostor i ozračje gdje vlada mir i tišina. To je prvi korak: stvoriti izvanjske uvjete tišine, naći oazu mira i prostor tišine.

Tada počinje avantura unutarnje tišine, koja nije nimalo lagana. „Tišina nije laka, ali osposobljuje čovjeka da se prepusti Božjemu vodstvu. Iz tišine rađa se tišina. Po tihome Bogu možemo dosegnuti tišinu. I čovjek se ne će prestati iznenađivati svjetlom koje će tada poteći. Tišina je važnija od svakog drugog ljudskoga djelovanja. Jer ona iskazuje Boga. Istinski preokret dolazi iz tišine: ona nas vodi k Bogu i bližnjima, kako bi nas ponizno i velikodušno stavila njima na služenje.” (Snaga tišine, 64.) Tišina je mučna i teška. Osobito je teško postići unu-tarnju tišinu. Jer se u nama rađa duševna graja, misleno igranje, maštanja, razmišljanja, brige, planovi, unutarnja uzbuđenja. Sve to nas odvodi od tišine. Zato postizanje unutarnje tišine zahtijeva trud i vježbu, napor i borbu. Onomu, koji se odvaži na tu avanturu, Bog zasigurno ne će uskratiti i svoju milosnu pomoć i potporu.


Tragom istine

Sarah ukazuje da su svijet, ali i Crkva, danas u ozbiljnoj krizi te da je put obnove i izlaska iz te krize put ponovnoga povrataka Bogu, put molitve i klanjanja, ali i put šutnje i tišine. Nasuprot halabuci svijeta i diktaturi buke, Crkva ponovno mora otkriti spasonosnu vrijednost tišine i šutnje, ali i ponovno ozbiljno obnoviti osjećaj za sveto, za otajstvo, ponovno obnavljanje osjećaja (u)divljenja i strahopoštovanja pred božanskim, pred litur-gijom, pred euharistijom.

Jer u šutnji i tišini doći ćemo do sebe, istinski ćemo spoznati sebe; u tišini ćemo susresti sebe, ali i Boga; u tišini postajemo sposobni razlikovati bitno od nebitnog, dobro od zla, istinu od laži. „Čovjek mora ući u tišinu. Zaogrćući se tišinom, kao što je i sam Bog ogrnut dubokom tišinom, čovjek je pred nebom, ili još bolje, pušta Bogu da se očituje u njemu. (…) Božji je glas tih (…) Živeći s tihim Bogom i u Bogu, sami postajemo tihi (…) Za duhovu osobu, koja uživa u Bogu, tišina i Bog nekako se poistovjećuju. Jer Bog govori šutnjom i jedino šutnja može iskazati Boga (…) Bog je tišina i ta božanska tišina nastanjuje se u čovjeku.” (Snaga tišine, 22.-23.)

Prema Sarahu, osobito su redovnici i redovnice, te samostani, nada za spas svijeta pa i same Crkve. Samosta-ni su privilegirano mjesto tišine i šutnje, oaze mira, mjesta od kojih će poteći obnova Crkva. Dakako, obnova će uvijek zahtijevati prije svega osobno obraćenje, osobno ozbiljno okretanje Bogu, te svjesno vježbanje u šutnji i tišini, tihoj molitvi i klanjanju. Na tu smo obnovu pozvani svi, i redovnici i redovnice, i vjernici i svećenici. Iz takve osobne obnove i obraćenja svetih muškaraca i žena, poteći će nova snaga Crkve, kao i mnogo puta dosad u povijesti.

Snaga molitve, klanjanja i tišine u svjetlu misli kardinala Roberta Saraha (3)

Jedna od duhovnih stvarnosti koja je, prema kardinalu Sarahu, pala u zaborav jest klanjanje i s njim povezano tjelesno klečanje, klanjanje na koljenima. Gubitak osjećaja za Boga u svijetu usko možemo povezati s gubitkom smisla za klanjanje i za božansko. Kardinal smatra da se gubitak osjećaja za Boga i smisla za klanjanje nalazi u temelju svih kriza. Stoga hitno valja u život Crkve, svećenika, redovnika i redovnica, vratiti klanjanje i klečanje.

Klanjanje i klečanje

Klanjanje je čin ljubavi, smjerna duboka štovanja, djetinjega predanja i poniznosti pred veličanstvom Bož-jim i njegovom zastrašujućom svetošću. Ali klanjateljâ nam nedostaje. Da bi se klanjao Božji narod, trebali bi prvi klanjatelji biti svećenici i biskupi, redovnice i redovnici. Oni su pozvani trajno biti pred Bogom. Svojim postojanjem određeni su postati neprekidna i ustrajna molitva, trajna liturgija. Pri povlačenju konopa, oni su prvi. Klanjanje je osobni čin, srce uz srce s Bogom. Ako čovjek zaboravi Boga, na kraju počne slaviti sama sebe (Zamalo će večer, 38.-39.).

Stoga bi među središnjim točkama duhovnoga života svećenika i redovnika trebalo biti tiho, ponizno klanja-nje. Važno je pritom odvojiti vrijeme, učiniti napor volje i snage da bi se moglo klanjati Gospodinu. Klanjanje je dragocjen oblik molitve. Tiho klanjanje i fi zičko klečanje pred Presvetim, pred križem i pred Kristom na križu. Važno je iznova ulagati duhovne snage i napor u klanjanje kao temeljni stav duhovne osobe, kao izraz ljubavi i strahopoštovanja, kao izraz čitava bića koje Bogu predaje svega sebe. Isus istinske klanjatelje poziva na klanjanje u duhu i istini, na klanjanje kao temeljni molitveni stav pred živim i osobnim Bogom, na klanjanje kao duhovnost, kao stil duhovnoga života. Na tihu i osobnu molitvu, na kontemplaciju i meditaciju, na klanjanje u duhu i u istini, u šutnji i u tišini, pozvani su svi vjernici, no prvenstveno mi, svećenici, redovnici i redovnice ovoga našeg vremena. Klanjanjem predajemo svoje biće, svoj život, svoje planove, čitava sebe Bogu. Klanjanje je vrhunski oblik kontemplacije. Klanjanje i klečanje u tišini. Pustiti tišinu da govori. Da Bog u tišini govori i oblikuje naše biće, naše misli, riječi i djela. To bi nam trebalo biti središnje poslanje i zadaća, ono jedino bitno


Tragom istine

i potrebno, bolji dio koji se ne će oduzeti (usp. Lk 10, 42), bolji dio koji jedini može biti istinski temelj našega plodnog svećeničkog, redovničkog, crkvenog i pastoralnog djelovanja.

Što se tiče teologije i teologa, također su na važnom mjestu molitva i klanjanje. Poznate su i često citirane riječi Hansa Ursa von Balthasara o „teologiji na koljenima”. Nema, naime istinske teologije bez vjere, molitve, klanjanja i duhovnosti. Bez molitve, klanjanja, tjelesnoga klečanja, bez njegovane i razvijene duhovnosti, teolo-gija postaje sterilna i suhoparna, a teolog jalovi teoretičar o Bogu, čija misao postaje isprazna i beznačajna, bez snage i duha da prenese i aktualizira Božju riječ, objavu i istine vjere.

Liturgija

Središnje otajstvo kršćanskoga duhovnog života jest liturgija, osobito euharistijsko slavlje. Sarah upozorava da svagdanju i nedjeljnu euharistiju valja slaviti s velikom pažnjom, poštovanjem i žarom. Riječ je o nužnosti iskazivanja duhovnoga, svetoga i Bogu ugodnoga bogoslužja. Na misi mi smo u prvom redu prisutni za Boga. Ako ne usmjerimo korjenito svoj pogled prema Bogu, naša će vjera postati mlitavom, lutajućom i nepostojanom (Bog ili ništa, 67.). Liturgija, a pogotovo euharistijsko bogoslužje, nipošto se ne smije pretvoriti u prostor naše samopromocije, našega ljudskog djelovanja, govorenja, bujice ljudskih riječi, već treba biti ono što u svojoj biti i jest: sveti događaj i otajstvo u kojem je Bog u središtu, a naša je dužnost hvaliti ga i slaviti, njemu se klanjati i njega veličati. Stoga je krajnje neprimjereno svetu misu zatrpavati bujicom naših ljudskih riječi, pozdrava, pljeskanja, pa i prekomjerno svečanoga pjevanja i sviranja. Ponovno valja otkriti prostor tišine i šutnje, koji je gotovo potpuno iščeznuo iz liturgije. U slavlju euharistije Bog je u središtu, njega slavimo i hvalimo, njemu se klanjamo, njegovom se Riječju i Tijelom hranimo. Jer, ako to zanemarimo, u liturgiji počinjemo zapravo slaviti sami sebe. Liturgija postaje naša ljudska proslava. Gorući je stoga izazov, koliko god paradoksalno zvučalo, vratiti Boga u središte liturgije, osobito u središte euharistijskoga slavlja, a onda i iznova ozbiljno vratiti šutnju i tišinu u svetu misu, osobito tamo gdje je to i liturgijskim obrascima predviđeno: na početku svete mise, prije pokajničkoga čina, nakon čitanja Božje riječi ili homilije, tijekom pretvorbe, te nakon svete pričesti. Potrebno je iznova otkriti vrijednost šutnje i tišine, i u liturgiji, no i u cjelini duhovnoga života Crkve, u životima svećenika, redovnika i vjernika.

Kardinal smatra da, nažalost, odmah nakon Koncila, Konstitucija o liturgiji nije shvaćena, polazeći od kla-njanja, od ponizna klečanja Crkve pred Božjom veličinom, nego je više shvaćena kao knjiga recepata: »Pojavili su se svakovrsni tvorci, odnosno animatori, koji se trude ponajprije naći doskočice za privlačnije predstavljanje liturgije, kako bi se uključilo što više ljudi, ali zaboravljajući da liturgija postoji radi Boga. Ako Bog postaje neki veliki Odsutnih, moguća su sva skretanja, od najbezazlenijih do najrazornijih.” (Bog ili ništa, 144.). „Uvjeren sam da nije pretjerano reći da Crkva ima najdublju krizu sakramenata i euharistijske žrtve u svojoj povijesti.” (Zamalo će večer i dan je na izmaku, 167.) Sarah donosi i misli pape Benedikta XVI. o liturgiji: „Temeljni uvjet za obnovu Crkve jest prava obnova liturgije. Zapravo, opstojnost Crkve vuče svoj život od ispravna slavljenja liturgije. Crkva je u pogibelji kad se Božje prvenstvo više ne pojavljuje u liturgiji i, dosljedno tomu, u životu. Najdublji uzrok krize, koja je potresla Crkvu, nalazi se u pomračenju Božjega prvenstva u liturgiji.” (Zamalo će večer i dan je izmaku, 131.)

U liturgiji, u euharistijskim slavljima, „nedostaje onaj razmatralački susret, u tišini, licem u lice s Bogom, koji nas preobražava i obnavlja nam snage, što omogućuje da ga otkrijemo svijetu sve nezainteresiranijem za duhovna pitanja. Srž euharistijskoga otajstva jest slavljenje muke, tragične Kristove smrti i uskrsnuća; ako je to otajstvo zatrpano dugim, bučnim i nakinđurenim ceremonijama, treba se bojati svega najgorega. Na nekim je misama toliko komešanja da se nimalo ne razlikuju od pučke zabave.” (Bog ili ništa. Razgovor o vjeri, 144.)


Tragom istine

Prema Kardinalu, riječ je o ozbiljnoj krizi liturgije u Crkvi. „Pokazuje se sve više i više da čovjek pokušava zauzeti mje-sto koje pripada Bogu, pa liturgija postaje običnom ljudskom priredbom.” (Bog ili ništa. Razgovor o vjeri, 386.) Liturgijska slavlja tako zapravo postaju naša ljudska slavlja, u kojima mi, a ne Bog, postajemo središte; u kojima sve manje slavimo Boga, a sve više promoviramo i slavimo sami sebe. Potreban je stoga, i po pitanju liturgije, ozbiljan duhovni zaokret. Dužni smo, prije svega mi, biskupi i prezbiteri, redovnici i redovnice, iznova vra-titi Boga u središte euharistijskih i liturgijskih slavlja, te tišinom, klanjanjem i kontemplacijom, kao i pobožnim i dostojanstvenim ponašanjem tijekom liturgije (strahopoštovanje pred svetim i osjećajem za sveto), iznova otkriti bogatstvo kršćanske liturgije i Boga koji u njoj sjaji i blista.

s. Deodata Kočonda

Križ boli sja

Isuse,smijem li ti prići bliže?Dođi, radujem ti se!

Bol …danas,sutra,tjedan,mjesec dana …Isuse, tebi za ljubav!Peče,boli,znoj,noći besane …

I tebe su pekle ranegrijeha,bičevanja,trnjem krunjenja,nepravedne osude,rane na cijelom tijelu,križ,razapinjanje …

Želim doprinijeti što nedostajemukama Kristovimza Crkvu,za svakog čovjeka …

Kako je lijepobiti sudionica boliKrista moga,brata svojega,svih koji trpe!

Isuse, hvala ti za ovaj dar!

Maja Vidosavljević

Usidrena u Gospodinu

U oluji, što bijesni, usidrena u tebe.U bonaci, što ne da ni naprijed ni natrag, svejedno bacam sidro da se usidrim u tebi.U jutrima koja mirišu iščekivanjem i noćima koje nisu bile za odmor,sidrim se u Tebi.U tisućama pitanja i odgovorima koja daju šutnju, gledam kako se moje sidro spokojno spušta jer odgovori su tu, usidreni u tebe.O Ljubavi sigurna i tako čvrsta, velika i tako nemirna zbog siline tvojih poljubaca, usidrena sam u tebi jer samo ti donosiš mir.

21. 10. 2019.


Tragom istine

o. Zvonko Šeremet, SCJ

Molitve Križu

Molitva po križuU ovoj molitvi molimo Gospodina da nas po svojem jeruzalemskom križu, na kojem je visio za naše spase-

nje, izbavi od zla i grijeha.

Molitva pod ili pred križemTo je molitva u kojoj Raspetomu Gospodinu donosimo svoje boli i patnje, patnje Crkve i cijeloga svijeta.

Zajedno s Majkom Marijom stojimo pod križem i molimo za zaštitu i oslobođenje od zla.

Molitva za prihvaćanje križaU ovoj molitvi postajemo svjesniji vrijednosti križa. Križ nije tek običan teret, nego je on naša neizbježnost

i sudbina. Molitvom si posvješćujemo da ne smijemo bježati od križa i patnje, nego ih trebamo prihvatiti radi našega spasenja. Tako je činio i sam Isus, donijevši nam spasenje. Samo onaj koji svaki dan uzima svoj križ, može se nazvati Isusovim učenikom.

Put križa ili križni putProlazeći putem križa, to jest Isusove muke, približavamo se njegovoj patnji, suosjećamo s njim i učimo kako

svoju muku i patnju sjediniti s njegovom. Put križa put je Isusa i Marije, put kojim su oni pokazali kako se svaka muka i patnja mogu pretvoriti u uskrsnuće. Tekstovi iz Svetoga pisma pomažu nam da uđemo u tajnu trpljenja i spoznamo kako u trpljenju nismo sami. Križni put možemo moliti u crkvi, na otvorenom ili na osami.

Molitva u znaku križaSvaka molitva započinje i završava znakom križa. Pa i sam znak križa, učinjen polako i svjesno, jest molitva.

Najkraća molitva. Ta nas molitva uči tko smo, čiji smo, odakle dolazimo, što nam je činiti, kako nasljedovati Krista i kako dostojanstveno umrijeti.

Molitva svetomu križuU ovoj molitvi molimo Raspetoga Otkupitelja da izlije svoju dobrotu na nas, da odagna duha zloće, neopra-

štanja i osvete, da nas jača u nošenju križa i očuva od tjelesnih nesreća te pobudi u nama nadu u uskrsnuće.

Molitva križem – prostracijaOvom molitvom izražavamo svoje potpuno predanje, posvetu i želju za sjedinjenjem s Bogom. Prostracija

se čuva za najsvečanije trenutke: ređenje biskupa i svećenika, za početak službe Velikoga petka i na misi do-


Tragom istine

životnih zavjeta za redovnice. Jednako tako, stav prostracije možemo zauzeti i u osobnoj molitvi. Prostracija označava našu nemoć pred Svemogućim Bogom, zahvalu za odabranje i molbu da svoj poziv živimo u svetosti i predanosti u Božju volju.

Prostracija srca

Molitva je prostor prostracije srca. Prostrto srce preduvjet je Božjega pogleda jer Bog gleda na ponizna koji, u potpunom predanju, iz svojega srca izlijeva molitve kao mirisni kad pred Bogom. Jedino je prostrto srce svjesno svoje veličine. Njegova je veličina u malenosti. Prostracija srca lišava nas njegove uskoće. U njoj se oslobađa vlastite uskogrudnosti koja nam priječi otvaranje. Stoga je prostrto srce uvijek otvoreno. Ne skriva se pred Bogom. Prostire se s povjerenjem i ponizno očekuje Božju volju.

Blaženi oni koji mole pod križem, na križu i s križem u svojim srcima!

s. Animira Adanić

Kapljica Kad suza iz oka krene, kada kap prelije čašu, kad kapi rose blistaju na travi, kad ni kapi vode nema, sve su to

tihi i duboki sadržaji čovjekova bitka. Suze poteku od radosti, u tihom jecaju od bola, kad gorčina prelije čašu i kad dušu gane topla riječ prijatelja.

Kako nas zaustavi u hodu blistava kapljica rose na latici crvene ruže! I ne samo korak. Zastanemo i mi u čudesnoj ljepoti, cijelim svojim bićem.

I kad se biserom okiti zelena vlat trave. Zadivljeni promatramo tisuće kapljica u veličanstvenom slapu.Ima jedna kap koju pjesnici nisu opjevali, koja se danomice ulijeva u kalež vina kao simbol našega čovještva.

Upravo me ova kap u doživljaju djeteta iz našega Vrtića potaknula na razmišljanje. U Katehezi Dobroga Pastira, mi smo ovčice. Svoju je ovcu dječak postavio tik do kaleža te objasnio. Ta kapljica vode, to sam ja i kad se ulije u vino, više se ne može odvojiti.

Mi to znamo, a vjerujemo li u to? Petar je vjerovao Isusu, a ipak je ono zatajenje pred sluškinjom ušlo u anale povijesti i ne da se više izbrisati.

Cio su život kapljice suza tekle niz Petrovo lice, sve do mučeničke smrti.Cijeli je život ulijevao kapljicu svojega čovještva u kalež Kristove Krvi i nije se dao odvojiti od Isusa. Oprez. Kad se nađemo u „dvorištu”, nismo slobodni od onoga što jesmo.Prepoznat će to neka „sluškinja”.Onda nadolijmo svoju kap u kalež Kristove Krvi, u svjesnoj spoznaji da se više ne možemo odijeliti.


Tragom istine

B. M.

Molitva Presvetomu Srcu IsusovuO Rano Srca Isusova, utječem se tebi, zazivam te na sebe i cijeli svijet.Moćna snago Živoga Boga, daj mi snage izdržati sve zemaljske boli koje me sustižu poradi grijeha mojih.Veličanstveni Bože, žrtvovao si svojega Sina radi grijeha cijeloga svijeta. Molim te, udijeli mi milost njegova probodenog Srca.Srce Isusovo, puno boli, smiluj nam se!Srce Isusovo, kopljem probodeno, smiluj nam se!Srce Isusovo, snago mojega srca, smiluj nam se!Srce Isusovo, ranjeno na križu, smiluj nam se!Srce Isusovo, koje je kucalo u Bezgrješnoj utrobi, smiluj nam se!Srce Isusovo, iz kojega su potekle krv i voda, smiluj nam se!Srce Isusovo, izvore svega života, smiluj nam se!Srce Isusovo, prečisto veličanstvo nebeskih vlasti, smiluj nam se!Srce Isusovo, sva snago Božja, smiluj nam se!Srce Isusa Krista na vječnu slavu uskrsnulo, smiluj nam se!Srce prečiste ljubavi, utječem se tebi, stavljam se pod tvoju zaštitu.Molim te, očuvaj me od grijeha koji je ranio moje srce.Znam, Isuse, da si za mene na križu patio, da si se za mene krvavo znojio, da si za mene teški križ nosio i za mene da si umro.Znam, Isuse, da me ljubiš. Trebam te. Snago Srca Isusova, Srca probodena, probodi i moje srce ljubavlju živoga Boga - da mogu opraštati, ljubiti i graditi čist duh za vječnu radost.Želim, Isuse, poput Marije, Majke tvoje, zaplakati za tobom. Želim spoznati, duboko u svojem srcu, tvoju pre-svetu muku. Tvoj križ želim nositi s tobom.Isuse, molim te, ako je moguće, po volji svetoj tvojoj, udijeli mi milost ljubljenja tvojega križa. Daj, Isuse, da te još više ljubim. Isuse, sliko Boga svetoga, vapijem i molim te, cvilim srcem cijelim za srcem tvojim.Daj mi, Isuse, hrabrost i strpljenje, da situacije oko sebe raspoznajem i da djelujem po Duhu tvojem. Molim te i za cijeli svijet.O Prečisto Srce, ranjeno kopljem, smiluj se cijelomu svijetu!Očisti nas od sebičnosti, zavisti, bluda, prijevare, lažne ljubavi, đavolskih podlosti, pakosti, lijenosti, straha...Molim te, predobri Kriste, snagom svojega Srca, rastereti srce moje da u potpunosti može biti tvoje. Amen.

Poslije ove molitve može se moliti 40 Očenaša, na čast presvete muke Boga živoga, da nas stavi u krilo svoje i štiti po volji svojoj, da zauvijek budemo mi njegovi i on naš.


Tragom istine

s. Franciska Ulrika Sajdl, novakinja

Putem Križa Sjedim do tvojih nogu, glave pognute,Ne mogu pogled dignuti, gledati u tebe. Šutim, srce te želi.Moje, usne ne govore.Znaš sve moje misli, sve moje molitve… (D. Sisgoreo)

Da, i ja tako sjedim i promatram tebe i tvoj život, Isuse. Došao si iz ljubavi prema čovjeku, a ipak si od mnogih neprihvaćen, odbačen i prezren. Progonjen i mučen.

Gledam kako te osudiše. Učim od tebe. Učim poput tebe, dragovoljno i bez protivljenja prihvaćati osudu. To je početak nasljedovanja tebe.

Navališe na tvoja sveta ramena preteški križ, a ti se ne protiviš. Tako mene poučavaš i govoriš: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom (Mk 8, 34). Znam, tako ću te najbolje slijediti.

Padaš pod teretom naših grijeha, naše zloće i nevjera. Tim padom poručuješ mi kako je nekada potrebno i klonuti, čak i pasti, dopustiti Ocu da te po drugima pridigne. Nauči me, Gospodine, da u svim svojim padovima znam imati pouzdanja u tebe i u tvoju pomoć.

Susret. Kako ti je, Isuse, bilo gledati Majku koja zajedno s tobom pati, Majku, koja i u svojoj boli ponavlja ranije izre-čeno predanje: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj?Majko, po ovom susretu i ti me učiš da u svim bolnim trenutcima trebam ustrajati u predanju i ponavljati već izrečeni čin predanja - EVO ME!

Šimun iz Cirene. Primaš pomoć jednoga stranca, iako ti on ne pomaže drage volje. Trebao si pomoć na putu. Po ovoj gesti učiš i mene, dobri Isuse, da u svojim nemoćima prihvatim pomoć drugih, kako bih svoj križ iznijela do kraja.

Veronika. Dobra Veronika nije se bojala nikoga. S puno hrabrosti pristupila ti je, skinula svoj rubac i obrisala tvoje krvavo lice. Zauzvrat dobila je predivnu sliku tvojega lika. Po primjeru Veronike potičeš me, Gospodine, da svima, bez razlike i straha, priteknem u pomoć i tako u svakom otkrijem tvoju sliku.


Ponovno padaš. Često se pitam što mi želiš poručiti ovim padom. No, onda i sama vidim da čovjek često pada, Ovim svojim drugim padom ohrabruješ me i pokazuješ kako nakon svakoga pada treba ustati, nastaviti dalje, jer cilj još nije postignut.

Plač žena. Sigurno te dirnula ova bol dobrih žena, njihove suze, zato što ti ne mogu pomoći. Kao što si nekad rekao ovim jeruzalemskim ženama, tako danas govoriš meni: Ne oplakuj mene, nego sebe i svoje grijehe. Sa sv. Franjom sada govorim: Kako ne bih plakala, kad Ljubav nije ljubljena.

Evo još jednoga pada. U ovom, trećem padu prepoznajem, izmučeni Isuse, svoju slabost i nemoć. Po tom padu učiš me da u slabosti i nemoći trebam ustati i nastaviti dalje, a ne odustati.

Skinuše s tebe odijelo.I sada Bog, takav, nezaštićen, stoji pred svjetinom. Trebala bih od tebe naučiti da može biti nova snaga kad do-pustim da me ogole, oslobode od svega zemaljskog. Tada sa sv. Pavlom mogu uskliknuti: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. Svukoše ti odijelo, probodoše ti ruke i noge, Bože moj.

Razapeše te i uzdigoše na drvo Križa. Promatram te i prisjećam se tvojih riječi: Kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. Daješ mi primjer kako svakodnevno trebam umirati sebi i živjeti za druge. Tada ću sa sv. Pavlom i ja moći govoriti: Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.

Naklonivši glavu, predade duh. Isus je predao svoj duh Ocu. Sin Božji umro je na Križu. Svojim umiranjem i smrću poučava me da je potrebno životom očitovati nešto od one ludosti ljubavi koja je njemu donijela smrt na Križu, a čovječanstvu spasenje.

Zbog blagdana Pashe, skinuše tijelo s Križa i položiše ga Majci u krilo. Koliku je bol tada Marija morala pretrpjeti. Što je pohranjivala u svoje Srce? Gledam žalosnu Majku Mariju i u meni se budi želja da uz Raspetoga Sina budem u njezinu krilu, da i mene i moje rane ona pere svojim suzama.

A zatim ga polože u grob. Tišina je zavladala potpuno. Bog, koji je dosad činio mnoga znamenja, sada šuti. I čovjek u svojem zlu nakratko je zašutio.Ova me šutnja uči da sve trpljenje ovoga života nije ništa prema budućoj slavi i da ono nije kraj nego novi poče-tak. Smrtna borba i sama smrt nisu kraj, nego su to samo porođajni bolovi za novost života. Zbog toga i sigurnost da se iz trpljenja, kad se ono prihvati s ljubavlju, rađa nešto što se lagodnim hodom nikada ne bi rodilo. Po ovom Kristovu trpljenju za mene i za sve nas, grješne ljude, rodio se i rađa se novi život, vječni život s Bo-gom, u Bogu i za Boga.

Tragom istine


B. M.

Vapaji Sluge Gospodinova

Tko, Gospodine, stoji između tebe i mene, a da ga ti svojom silom, Svevišnji, uništiti ne možeš?O moj Gospodine, čuješ li me, vidiš li me?Vapijem ti, a ti šutiš. Ja sam tu. Nikamo ne idem.Jer te trebam Bože, k’o čedo mater svoju, k’o stado pastira svojega.Orosi me, Bože, Duhom svojim.Veselje mi srca svojega ulij.Priznajem ti, Gospodine, malenost svoju, priznajem ti neznatnost i slabost.Pred Tobom, Gospodine, padam na koljena, tebi se klanjam i tebi se utječem.O silo Svevišnja, daruj mi Duha Svojega da me očisti, obnovi i ojača u vremenu ovom, kada je, Gospodine, sve postalo varljivo.Gospodine, spominjem se zavjeta svojih i rado ti ih prikazujem i obnavljam, u potpunosti po njima ti se predajem.O radosti nebesa, izlij se na mene.Mili Isuse, vapijem ti, ljubim te, molim te, napoji me Krvlju svojom.Jaganjče Božji, na drvu Križa razapeti.Silo i snago Duha Svetoga, izlij se na mene i moje potrebe.Milostiv mi budi, o moj dobri Isuse.

Moćna desnica Boga svevišnjega neka me blagoslovi.Trnova kruno i znoju Isusa Krista, budi moja snaga na zemaljskom putu, da snagom muke Kristove prolazim kroz sve teškoće života. Daj mi, Isuse, milost, da sve podnosim na slavu Boga Oca. Amen.

19. 10. 2019.

s. Nada Martinković

Duhom osnažen

Tama te pobijediti ne možeJer Duhom napojenCrpiš nove udaheZa život vječnosti.

Tama te pobijediti ne možeJer molitve za tebe upućeneIsus čujeI s ljubavlju ti seRaduje.

O kako je divan tvoj izlazak.

s. Mariangela Žigrić (1931. – 1997.)

Gospode, ja volim…

Gospode, ja volim pred tobom šutke stati i datida tiho, sve tiše nestaje vidljivi svijet…Ja tako volim znati da me ni rođena mati shvatila bolje ne bi od tebe, Bože moj.Kad tiho, bez riječi stojim i s ljubavlju žarkom brojim kucaje Srca tvog…Gospode, ja tako volim pred tebe šutke stati, i datida ljubav me tvoja k’o veo ovije svu…

(Dragoj majci Amadeji, ožujak 1965.)

Tragom istine


s. Jolanta Sigeti (1941. – 2016.)

Da poslušam što mi to Gospodin govori…

Ispravio sam korake tvoje

Ispravio sam korake tvoje, ukorijenio se u srcu tvojem.Oduvijek sam te ljubio ljubavlju vječnom.Zaboravio sam sve nevjere tvoje, izbrisao im svaki spomen.Samilost me ganula tvoja i rekoh:bit ćeš moj Glas. Bit ću jedina Ljubav tvoja.Otvori srce svoje, jer ja ga želim.Otvori srce svoje, Ljubav da u njega izlijem vječnu,Izvor da provre u stijeni.Ne sumnjaj!Pruži svoju ruku, otvori oči, korakni smjelo –ruka te moja štiti, pogled moj te prati.Srce te moje zove:Prepusti SVE meni.

13. 9. 1984.

s. Mariangela Žigrić (1931. – 1997.)

Duše Sveti

Duše Sveti, dušo moje duše,koji moliš u meni, koji jecaš u meni kad se okrenem od Dobra i priklanjam taštini,kad se klanjam idolu - sebičnosti...,kad žrtve palim kumirima laži.

Jecaju moj preduboki,jecaj u meni poput djetetaneutješnodok se ne povratim svim srcemLjubavi pravoj duše svoje!

Duše Sveti, dušo moje duše,koji vapiš u meni kad sam u tami;koji ranjavaš čežnjom biće moje...i ne mogu se više utješiti jeftinom utjehom.Ta ona je prolazna poput rose jutarnje.

Duše Sveti, dušo moje duše!Čeznem za tobom, za vrutkom vode žive,za vrelom opojnim ljubavi životvorne...

Izvore nebeski,što ključaš radošću neprolaznomna dnu nedostupnom bitka mogai učiš me milo i neumornoda poput djeteta s tobom vapim:„Abba - Oče!”

Duše Sveti, dušo moje duše,obuzmi me,opoji me,užezi me,osvoji me...S Ocem i Sinom i braćom poveži me,neraskidivo. Amen.

Tragom istine


B. M.

Neka mi je Križ spasenja zauvijek na prsima.

Neka mi je Križ spasenja zauvijek na prsima.Njegova sveta Kruna zauvijek neka okruni moje srce.Neka Krv sveta predragocjena njegova zauvijek bude moja zaštita.Muka neka me krijepi. Čežnja neka me vodi.Vjera neka me povede krilima anđela prema Licu vječne ljubavi, Ocu svevišnjemu u krilo, mene malena i grješna.Neka Bog raspolaže sa mnom po svetoj Volji svojoj.

2020.

Srce ti svoje dajem

Da poslušam što mi to Gospodin govori…

Otvaram Srce da u njega uđeš, da u njemu nađeš sklonište i hranu obilnu. Nahrani se mojim Srcem! I Duha ti svojega dajem. Izlijevam ga na žedno tlo. On će u tebi moliti neizrecive uzdahe. On će u tebi kliktati, On će opijati tvoje sićušno srce mojom ljubavlju. Traži me i dat ću ti sve! Vjeruj u moju Ljubav! Vjeruj da mogu nasititi čitav svijet, jer ja sam Bog, a ne čovjek. Moja su radost djeca čovjekova. Čeznem za tobom, dijete moje! Zašto ne dođeš bliže? Zašto se bojiš Života? Za tebe živim. Dođi na Izvor, da ne umreš žedna pokraj Žive Vode. Tebi, Ljubljena moja, cjelov Mira i blagoslov na čelo. Ljubim te ljubavlju vječnom! – reci to svima koji me traže. Dovodi ih k meni! Utaži moju žeđ za dušama! Privini se na moje Srce, stavi svoje usne na Izvor i pij. Napoji se Ljubavlju mojom! Moj je život darivanje iz ljubavi.

M. J., 1984.

Tragom istine



s. Rastislava Ralbovsky, priredila

(Pod)nositi osobne patnje(prema: Grgur Galović, Marijina škola, Vjerski vodič za obrazovane žene i djevojke, Osijek, 1923.)

Uvod

K tebi vapijemo prognani sinovi Evini, k tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Tako pozdrav-ljamo Majku boli. Ljudsko je iskustvo da je ova zemlja „suzna dolina”. Malo kad nam se u oku pojavi suza od preobilne radosti, ali nam zato vrlo često teku suze zbog boli koja nas pritišće. Ima mnogo teškoća. Ako nas jedne mimoiđu, druge nas već dostignu.

Promotrit ćemo najprije osobno trpljenje, koje obuhvaća i tijelo i dušu.

Tjelesne patnje

Kao što tijelo, kad je zdravo, služi duši, tako joj mora i u danima bolesti služiti da može pravo trpjeti. Ko-likima je već bolest bila lijekom duše! Sveti bi Ignacije teško postao svetcem i utemeljiteljem Isusovačkoga reda, da nije morao, zbog ranjene noge, leći u krevet. Po Božjoj providnosti svaka bi bolest trebala imati ovakve učinke. Obično vrijedi poslovica koja kaže da bolest čovjeka ne popravlja, već samo pokazuje kakav on jest. Ali već spoznaja samoga sebe velika je milost i početak obraćenja. Svaka bolest pokazuje koliko vrijedi zdravlje, ali pokazuje i prolaznost svega zemaljskoga. Ona lomi u čovjeku samopouzdanje i usmjeruje mu misao prema gore, k vječnosti.

Kako često jedna iznenadna bolest pomrsi čovjeku račune za budućnost. Sred života smo - ali sve nas opomi-nje na smrt. Jedna glavobolja znade nas onesposobiti za rad. Zato su nam shvatljive riječi sv. Jakova: De sada, vi što govorite: ‘Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi’, a ne znate što će sutra biti. Jer što je vaš život? Dim što se načas pojavi i zatim ga nestane! Mjesto toga treba da govorite: ‘Ako Gospodin bude htio. I: Ako budemo živi, učinit ćemo ovo ili ono’. (Jak 4, 13-15) Ovakve misli čuvaju nas da ne živimo slijepo, gubeći vrijeme. Uče nas mudrosti života, olakšavaju nam trpljenje.

Mnogo se govori o ovisnosti duše o tijelu, kažu liječnici, a premalo o ovisnosti tijela o duši. Jaki duh podr-žava tijelo. Najteže je kada nas snađu boli ili nesreća iznenada. No, tko uvijek misli na svoju slabost, tomu ne će doći ništa iznenada.

Duševne patnje

Isus kao Spasitelj vrlo je rado pomagao i liječio bolesne. Ali on je imao više sućuti i brige za boli duše, negoli za tjelesne teškoće. I on sam mnogo je više trpio u duši nego u tijelu. U Getsemanskom vrtu duševne patnje bile su tolike da su izazvale krvavo znojenje. Majka Marija nije bila ni bičevana, ni razapeta, pa ipak njezine duševne boli nadmašuju sve muke koje su podnijeli mučenici. Njoj bi bilo lakše da je bila s Isusom razapeta.

Tako je i svakom čovjeku lakše podnijeti tjelesne boli nego duševne. Bog će svoje miljenike prije poštedjeti od tjelesnih nego od duševnih muka. Na to se osobito odnose riječi Duha Svetoga izražene u knjizi Sirahovoj: Dijete moje, ako želiš služiti Gospodinu, pripravi dušu svoju na kušnju. (Sir 2, l)



Kušnje

Među duševne patnje treba prije svega ubrojiti kušnje, napasti. To su unutarnje i vanjske poteškoće, na koje nailazimo u vršenju svoje dužnosti.

Neke ljude snalaze teške napasti na početku njihova ozbiljnog obraćenja k Bogu; druge opet čekaju te kušnje na koncu života; a mnogi ih imaju tijekom čitava života. Ali, obično preko napasti Bog iskušava vjernost onih duša koje su se njemu sasvim predale. Zato kaže sv. Jakov: Blago čovjeku koji trpi kušnju, jer će prokušan pri-miti krunu života. (Jak 1, 12)

Kušnje i napasti često su posljedica vlastitih grijeha. U tom slučaju treba ih podnositi ponizno, u duhu po-kore. One koji žele živjeti duhovnim životom, Bog kuša napastima, da bi ih očistio od pogrješaka i učvrstio u dobru. Čovjek mora uvidjeti da su krjeposti djelo milosti Božje, a to se događa onda kad vidi kako ga njegova pala narav vuče u one grijehe koji su protivni krjepostima koje želi postići.

Sveta Katarina Sijenska morala je vrlo dugo podnositi napasti od nečistih misli i predodžbi. Ljubav prema bližnjemu često biva prokušana tako što bez razloga najednom osjetimo odvratnost prema onima s kojima ži-vimo. Vjerske sumnje najviše muče one koji su čvrsti u vjeri. Žestoka želja za uživanjem često se pojavi u srcu onoga koji je umjeren i umrtvljen. Takve napasti, koje su čovjeku odurne, dozivlju mu u pamet njegovu slabost i gone ga da moli, kao što Pavao piše o sebi: Da se radi uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara, te se ne uzoholim. Zato sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: ‘Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje.’ Najradije ću se, dakle, još više hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni snaga Kristova. (2 Kor 12, 7-9)

Skrupuloznost

Duševne patnje mogu dušu obaviti potpunom tamom. U toj tami čovjek se boji da će svaki čas udariti o ka-men, da će sagriješiti. To je tzv. skrupuloznost, duševna bolest, koja može donijeti velike koristi, ako je čovjek strpljivo i razborito podnese. U takvom stanju duša je uvijek u strahu za svoje spasenje. Zapliće se, tapka kao poplašena ptica, ne zna sebe savjetovati ni utješiti. U takvom se slučaju treba dati voditi od iskusnoga duhovnog vođe, pa će doći čas oslobođenja.

Često je uzrok duševnim bolima neuspjeh u poslu koji smo poduzeli s ispravnom nakanom, kao i nezahval-nost za iskazana dobročinstva. Neskriveni prijezir, omalovažavanje od strane onih koje ljubimo, mogu zadati srcu neopisive boli.

Rastanak

K tomu pribrojimo još i boli rastanka. Ljudsko je srce vezano sa svijetom s tisuću nevidljivih niti i nijedna nit ne biva prerezana bez boli srca. Rastanak od onih koje ljubimo, osobito uzrokovan smrću, zna otvoriti u srcu takve rane koje nikad posve ne zarašćuju. Što su obiteljske veze nježnije, to su rastanci teži, osobito na smrtnoj postelji, premda smrću kršćanska ljubav ne prestaje, jer je vječna. O kakvim bi bolima mogli pripovijedati naši grobovi!

Osamljenost - napuštenost

Biti ostavljen od najmilijih i ostati sam u svijetu nije još vrhunac boli i trpljenja. Istom ćemo onda biti na vrhu Kalvarije kad budemo s Isusom vapili: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Bog se zna kod onih duša koje ga svim srcem ljube, koji put posve povući i nekako kao sakriti, da vidi hoće li one tražiti utjehe u kakvoj



stvorenoj stvari ili će u skrajnjoj bijedi duše vapiti sa psalmistom: Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: ‘Gdje ti je Bog tvoj’.” (Ps 41) Ako duša ustraje, tada Bog nagrađuje njezinu vjernost izvanrednim milostima. Blago onomu koji ovako trpi!

Patnje izazvane maštom

Razlozi za takve patnje ne postoje u stvarnosti, nego u mašti, ali zato te patnje znadu čovjeka probadati kao najoštrije trpljenje. Govori se o tzv. umišljenim patnjama. Misli se na stvarne patnje koje su izazvane nestvarnim razlozima.

Tako si netko može zamišljati da ga drugi mrzi, da mu podmeće zle namjere, da o njemu zlo misli i sl. Dru-gi put maštom si predočavamo tešku budućnost, ili nam mašta povećava sadašnje trpljenje. Od male boljetice mašta zna načiniti bolest koju kao da ni najbolji liječnik ne bi znao izliječiti, tako da osobu obuzme velik strah i briga. S obzirom na to, dobro je sjetiti se Isusovih riječi: Ne budite zabrinuti za sutra. Sutra će se samo pobrinuti za sebe. Svakomu je danu dosta njegove brige. (Mt 6, 34)

Još je gore kad mašta doziva u pamet i povećava ono što je prošlo, kao što su primjerice pretrpljene nepravde i uvrjede. Ovakve misli mogu prouzročiti veću bol od same već pretrpljene rane, pa stoga treba i više snage da se to svlada. Mašta ima osobitu veliku moć povećavanja.

Ove nam patnje ne šalje Bog, nego ih sami sebi tovarimo, time što ne čuvamo i ne upravljamo svojom ma-štom. Zato takvo trpljenje, izazvano maštom, trebamo smatrati napašću protiv koje se odlučno moramo boriti. Osobito se trebamo čuvati prilika za takve napasti.

Na prvom mjestu je nerad. Ženska mašta je osobito sklona tomu da u neradu stvara upravo strahote. Radina se žena ne mora bojati tih utvara. Ovo se zlo također pojačava utjecajem raznih društvenih medija, koji uzne-miruju maštu, a isto tako i ispraznim zabavama. Bavimo se uvijek ozbiljnim poslom, onda ćemo si uštedjeti trpljenje izazvano maštom (umišljajem).

Patnja zbog ispraznih želja

Isprazne želje spadaju među najobilnije izvore trpljenja. Čovjek vrlo rado gradi kule u zraku. Dakako, on želi da se ti sni ispune. Nažalost, to se uvijek ne događa, i onda dolaze razočaranja. Zato sv. Franjo Saleški govori da moramo biti osobito razboriti s obzirom na želje. Jednu jedinu želju imajmo, pa se ne ćemo nikada razočarati, a ta je: da se na nama ispuni ono što Bog hoće i da to sve vjerno izvršimo. Tako ćemo se očuvati od mnogih razočaranja koja sa sobom donose mnogo boli.

(nastavlja se)



s. Marta Kovačić

Što rade obični anđeli?U listopadu slavimo blagdan svetih anđela čuvara. Vjerujem da se rado sjećamo djetinjstva, kao i prvih mo-

litava koje smo tada naučili. Zasigurno, jedna od najdražih bila je ona: Anđele, čuvaru mili, svojom snagom me zakrili…

No, tko su anđeli i što oni „rade”? Za anđele čuvare sam naziv daje odgovor: naši anđeli čuvari čuvaju nas, štite, brane. Bog nam ih šalje kako bi nam bili zaštita i pomoć u borbi protiv zla i na putu dobra. Otprilike na ovaj način shvaćaju to i djeca.

Obrađujući temu anđela čuvara na satu vjeronauka, jedan me učenik drugoga razreda upitao: „A što onda rade obični anđeli, ako nas anđeli čuvari čuvaju?” Zanimljivo i jednostavno dječje pitanje! Možemo i mi nad njim kratko zastati i jednostavno u duhu Svetoga pisma odgovoriti: anđeli slave Boga. To im je prva i najvažnija svrha. Duhovna su bića. Stoje pred Božjim licem te mu se neprestance klanjaju i slave ga.

Sv. Ivan Damašćanski kaže: „Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka.” Ako je svrha anđela – bića koja su trajno u Božjoj blizini – slaviti Boga, ne bi li i naš ‘posao’ trebao biti slaviti Boga, ako želimo doći u tu njegovu blizinu?!

Stoga se već sada, iako smo na zemlji, moramo truditi da naš život bude takav da proslavlja Boga. Na tu nakanu zajedno s Crkvom molimo:

Ti, slavo svetih anđela,Čuvare ove poš’lji nam,Da k tebi sretno dođemo I s njima tebe gledamo.

s. Animira Adanić

Nemoj se bojati

Brašna iz ćupa nestat ne će u vrču ulja uvijek će biti kad isprazniš za drugog sve što imaš, tek onda imat ćeš i ti.

Posuda prazna spremna je primit ono što ti obećaje BOG. Jedna je žena razbila i nju za LJUBAV srca svog.

s. Animira Adanić

Ne boj se više zla

Ne boj se više zla, govori prorok Sefanija.„Tvoj Bog tebi će se radovati!”A ti ćeš svojim životom, svojim mirom i dobro-tom,Njemu hvalu dati.Raduj se radošću silnom,Ljubi te ljubavlju preobilnom!



s. Jolanta Sigeti (1941.-2016.)

S tobom sam

Da poslušam što mi to govori Gospodin…

Ovako govori Gospodin Zaručnici koju odabra sebi:Poslušaj moju riječ.Ne zaboravi moje Ime.Ljubim te. Snažno te ljubim.S tobom sam i kad me ne vidiš.S tobom sam i kad me ne čuješ.S tobom sam i kad me ne osjećaš.S tobom sam uvijek.U dubini tvojega srca moj je stan.Zašto govoriš u tjeskobi svojoj da sam te zabacio, da sam prestao slušati tvoj vapaj?Slušam svaki vapaj, slušam tvoj krik i skupljam suze tvoje za onaj Dan.Htjedoh samo da okusiš kako je biti sam.Tvojemu Zaručniku ovo bijaše svagdanji kruh, sjeti se.Zar nisam i ja suze lio vapeći Ocu ako je moguće da drugo bude…?I na križu, kad bijah posve sam, opet sam vapio Bogu svojemu…U toj molitvi bijaše i tvoja riječ: „Zašto si me ostavio?”Uzak je i strm moj put, Zaručnice ljubljena.Ali, tebi kažem, ponovno: Ustraj! Hrabra budi! Ja sam pobijedio svijet.Ne boj se napora mnogih. S tobom korača tvoj Bog.Blizu sam, u dubini srca tvojega. Samo hrabro, nastavi svoj put. Ja te vodim. Moraš prolaziti kroz bol.Zar što drugo u baštinu uzeh i sam?Sjeti se djela mojih u tebi, sjeti se i živi od Svjetla tog.Kažem ti: Ja sam pobijedio svijet. Pobijedit ću i u tebi sve. Iščekuj taj čas. Koračaj. Ja te vodim.

11. siječnja 1985.



s. Animira Adanić

Dobri Pastir

Pastiru Dobri, iznova želim ti reći hvala za sveti poziv!U glasu mi još drhtaj ganuća, jer ti si mislio na me. I kad me život izranio, da nigdje oslonca nemam, stavio si me na svoja ramena.

U rani tvojega Srca vrata su za me otvorena. Sva lutanja moja, sve boli, u Srcu tvojem su skrita.Nikada duša za cijenu ne pita, ona jednostavno v o l i !!!

B. M.

O vrlinama i manama

Vrlina nije samo svojstvo u odnosu prema drugima. Vrlinu ne prepoznaju samo drugi.Vrlina, kao i mana, dio je mene i moje izgradnje. Dakle, ja sam taj koji ju treba i mora uvidjetida bi znao postupati, odnosno graditi se u zajedništvu.I biti svjestan da temelj, koji je duboko ukopan, ima najviše tereta na sebi, a plitki temelj pada i ruši se pod daškom vjetra.Evo, dragi i predragi, braćo i sestre, ne ukopamo li dobar temelj, gradeći se manama i vrlinama, ne radostimo li duh i ne surađujemo li u tomu svemu s Bogom,možemo se nazvati plitkim temeljem koji pada.Ali, vjerujući, istovremeno možemo postati dašak koji podiže.Dakako, sve je na nama, sve nam je dano.Ostaje nam samo spustiti koljena na zemlju pred jedinim Bogom, zavapiti iz dna duše i reći mu: Ozdravi moje mane i vrline, slabosti i jakosti..

12. listopada 2019.

s. Mariangela Žigrić (1931. - 1997.)

Po sestrici kiši

Hvaljen budi, Gospodine moj,po sestrici kiši!Ona nas hladi i rosi, natapa raslinje da snažno raste i buja i plod nam donosi.Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestrici kiši!Daj i nama kišu milosti Tvoje da rastemo u Ljubavi Tvojoj.Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,zahvaljujte Njemu, služite Njemu svi u poniznosti velikoj…

12. kolovoza 1970.



s. Krista Mijatović

Bakin molitvenikPromatrala sam ih dok su, glave nagnute nad bilježnice, pisali molitve za dar praštanja. Praštanje je jedna

od ključnih temâ u nastavnom planu i programu vjeronauka u trećem razredu osnovne škole. Svijest vlastite grješnosti i nasušne potrebe da mi se prašta, nuka me da i ja praštam drugomu (onako kako meni Bog prašta). Potrebno je imati meko srce. Kao što je bilo Isusovo srce kad je s križa izgovarao riječi oproštenja. Dok su učenici pišući molili Gospodina da imaju snage za praštanje, ja sam koračala između njihovih klupa, pogledom prebirala ispisane retke i u tišini srca molila za njih.

Dođem tako do jednoga dječaka i pomislim: „Bože, što će u životu biti od njega?!” Pisao je molitvu na istrgnutom listu papira jer je bilježnicu zaboravio. Olovku je posudio od prijatelja s kojim je sjedio zajedno u školskoj klupi jer je svoju olovku zaboravio. Tako se redovito događalo. Dolazio je u školu bez pribora potreb-noga za nastavu, bez zadaće, vjerojatno bez ikakve želje za stjecanjem novoga znanja… U zbornici je bio česti uzrok nastavničkih uzdaha. Pravog obiteljskoga odgoja nije imao. Tata je bio u zatvoru zbog posla s drogom, a mama se također borila s ovisnosti. O nekakvom prakticiranju vjere uopće se nije moglo govoriti. Na nedjeljnoj euharistiji bio je nekoliko puta – s bakom. I to je sve. Opet se zapitah: „Što će u životu biti od njega?!”

Iz razmišljanja me trgnu glas jedne učenice, koja je htjela glasno izreći molitvu koju je napisala. „Naravno”, dadoh joj riječ. Uslijedile su molitve još nekolicine učenika. Molitve su bile tako iskrene, djetinje, s pouzda-njem… Zapazih da se za riječ javio i učenik kojega sam netom opisala. Iznenadila sam se. Nisam očekivala da će išta napisati. Kad sam mu dala riječ, započeo je: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svo-me!” Zatim se okrenuo prema učenicima, kao da im želi pojasniti: „Tako se kaže deset puta.” „Tko te naučio tu molitvu?” upitah ga oduševljeno. „Molio sam s bakom. Iz njenog molitvenika.” Lice mu je blistalo od radosti i ponosa.

Moje također. U isti tren prisjetih se svojih dviju bakâ. Doslovce sam bila njihova učenica u školi molitve. Jedna me naučila moliti krunicu, a druga me opskrbila molitvenicima s prekrasnim sličicama svetaca. Nisam na počinak išla dok ne bih izmolila sve prema bakinim uputama. Mama se pak, gledajući me kako molim, čudom čudila i pitala: „Što će biti od nje kad odraste?” No, bake su odgovor znale.

Izgleda da bake pouzdano znaju odgovor na to pitanje. Dijete postaje ono što se u njegovo srce stavlja. Vjero-jatno i baka onoga dječaka zna što će biti od njega u životu. Ona zna što je u njegovo srce stavljala. Dakle, Bog uvijek nađe put do ljudskoga srca. Često se posluži bakinim molitvenikom.



s. M. Margita Gašparovsky

KoronavirusNe mala panika nastala je po cijelom svijetu kada se pojavio koronavirus. Samo da ne dođe k nama, svi su

priželjkivali. Koje bi preventivne mjere trebalo poduzeti da se ne zarazimo. Oprez glede dodira, nošenje maski, dezinfekcija ruku, zabrana okupljanja, ograničenje putovanja. Velika virulentnost virusa i smrtni ishod sijali su strah kod ljudi. Počeli su se snabdijevati nekim prehrambenim artiklima, kako bi se osigurali kad se zaraza pro-širi. Počela su istraživanja za pronalazak lijeka, koji bi mogao dovesti do ozdravljenja. Ne malo novca se trošilo u te svrhe. Ti lijekovi najčešće su vrlo skupi i mogu si ih priuštiti samo bogataši.

Oduvijek je bilo bolesti koje su sijale strah. U davna vremena je bila guba, zatim kuga i kolera. U novije vrijeme došla je sida i ebola, pa razne smrtonosne virusne i bakterijske bolesti. Sada koronavirus. Što će biti sljedeće, to ne znamo.

Mislim da ćemo dugo pamtiti izolacije i ograničenja zbog koronavirusa. K tomu je došao još i veliki potres u Zagrebu 22. ožujka 2020. godine. Nakon njega mnoge kuće više nisu bile pogodne za stanovanje. Ljudi su bili u panici. Zbog koronavirusa nisu smjeli biti na ulici, a zbog urušenih domova, nisu smjeli biti u njima. Mnogi su spavali u automobilima ili u privremenim smještajima.

Kada sam se na svetkovinu Navještenja Gospodinova probudila i pogledala kroz prozor, snijeg, koji je prije nekog vremena počeo padati, još je uvijek padao. Padao je po cvijeću i po cvjetovima rascvalih voćki. Sjetila sam se svih onih koji, zbog potresa u Zagrebu, ne mogu biti u svojim domovima i svih onih koji nemaju drva za grijanje, sjetila sam se djece kojima su aktivnosti omeđene na jedan skučeni prostor, a snijeg ih mami van. Cijelu su zimu vapili za snijegom, a došao je sada, kada se ne mogu maknuti iz kuće. Iz srca mi se oteo vapaj: Bože moj, Bože moj, zašto si nas ostavio? Zar još i snijeg na svu ovu situaciju. Još nisam ni izgovorila do kraja, već sam se udarila u prsa i rekla: Bože moj, Bože moj, zašto smo te ostavili? Ti nas nisi ostavio. Darovao si nam svoga Sina da nas spasi od vječne propasti. Upravo svetkovinom Blagovijesti slavimo tu blagu vijest koju je anđeo navijestio Mariji. A mi ne hajemo za njega. Sve drugo nam je važnije od njega. Europa se odriče svojih kršćanskih korijena. Usvaja zakone, koji si uzimaju za pravo gospodariti tuđim životom. Onih još nerođenih i onih starih i bolesnih. Ne poštuje zakone prirode. Zbog profi ta uništava prirodni životni milje. Usvaja protupri-rodne zakone. A onda, kada nam se priroda osvećuje, pitamo Boga: ZAŠTO?

Dio odgovornosti u tom nehaju za Boga nosi i svatko od nas. Svima nam se dogodi da ponekad dajemo pred-nost svojemu sebeljublju pred ljubavlju prema Bogu.

Za sve te bolesti, koje pogađaju tijelo, svijet je vrlo uznemiren. No, ne uznemiruje se na sotonski virus koji se počeo širiti još u zemaljskom raju, a sada je već zahvatio čitav svijet. Praotac Adam virusom neposluha zarazio je cijelo čovječanstvo. Virus je to neposlušnosti, virus nemorala, virus egoizma, virus hedonizma, virus praktič-noga ateizma. Boga skidaju s prijestolja, a sebe postavljaju na njegovo mjesto. Samo što više novaca, užitaka, materijalne sigurnosti.

Kako se prenose sotonski virusi? Poslovica kaže: Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbiju. Sotona nam prilazi lukavo, kao Evi: Vi ćete

biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo (Post 3, 5b). Zagrizemo u taj plod, za oči zamamljiv, a za mudrost poželjan. A onda nam ostane gorak okus u ustima, u srcu, u savjesti i životu. Spoznajemo da smo goli. Da nas je grijeh ogolio. Virus zahvati čitavo tijelo. Mi ga prenosimo na druge, a drugi na nas. Vrlo često prenosi se taj virus i medijima, štampom, ponekad ga prenosi i škola, napose ulična. I naši političari znaju prenositi te viruse


donošenjem nemoralnih zakona o istospolnim zajednicama, prava na usvajanje djece od strane istospolnih bra-kova, ozakonjenje abortusa, eutanazije i slično.

Bog nije želio propast čovjeka. Nije htio da mi postanemo i ostanemo bolesni. Pritekao je u pomoć našoj bolesti. Nakon Adamova pada obećao je djelotvoran lijek protiv vječne smrti. Obećao je Spasitelja. Svojega ljubljenog Sina darovao je za sve nas. Isus, druga božanska osoba, oplijenio je sam sebe postavši poslušan do smrti. Njegove nas rane iscijeliše. Njegova poslušnost lijek je našoj neposlušnosti. I to vrlo djelotvoran. Ne treba prodati svoje imanje kako bismo ga kupili. Mogu si ga priuštiti i siromašni. Svima je dostupan. Vjera u Isusa štiti nas od zaraze, liječi naše rane.

Kleknimo pred Raspetoga i molimo zdravlje za sebe i za cijeli svijet. Iz njegovih rana slijeva se lijek milosti na sve nas. Dopustimo da nas Njegova krv opere od svih opačina, od svakoga zla i od svakog virusa, napose onoga sotonskog.


Nadi dajemo lice

s. Marija Petra Toman

Objavljena knjiga s. Kriste Mijatović o redovničkom poslanjuIz tiska je nedavno izašla knjiga u izdanju Glasa Koncila. Riječ je o disertaciji Razu-

mijevanje i ostvarivanje poslanja kod redovnica u Hrvatskoj danas u autorstvu s. Kriste Mijatović.

Knjiga se sastoji od teorijskoga i empirijskoga dijela. U teorijskom dijelu dinamizam poslanja posvećenoga života propituje se u svjetlu suvremene teološke, trinitarno-eklezio-loške paradigme razumijevanja poslanja. Poslanje se nadalje promatra u domeni esencijal-nosti, a ne isključivo u domeni funkcionalnosti.

Empirijsko istraživanje provedeno je u dvjema etapama. Cilj prve etape bio je prikupiti sociodemografska obilježja dvadeset i četiriju ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj, a u drugoj etapi upitnikom su se ispitivali stavovi redovnica o poslanju žen-

skih redovničkih zajednica u Hrvatskoj, poslanju vlastite družbe te o osobnom poslanju.Recenziju za knjigu napisale su prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić i prof. dr. sc. Ana s. Thea Fili-

pović.

s. Berhmana Katić

Bolest i lijek - uz koronavirusBolest iznenađuje čovjeka. Ona je pratilac života i zdravlja. Siromaštvo, bolest ili invalidnost, dvostruki je

križ za obitelj i pojedinca. Narodna je poslovica da nikada sit čovjek gladna ne razumije. Siromah često nema osnovnih sredstava za život, nema izvora prihoda, plaću za svoj rad, mirovinu ili invalidninu.

Bilježim jedno iskustvo. Radi zaštite građana od bolesti koronavirusa, ulice su prazne, kuće zaključane, ljudi prestrašeni. Policija prati građane. Sve pisane obavijesti i upozorenja na prozorima ustanova opominju građane da se izvan zgrada i kuća ne zadržavaju.

U popodnevnim satima zvoni zvonce na našoj ulaznoj kapiji. Sestra me doziva jer je došao siromah po hra-nu… Imale smo nekoliko pripravljenih vrećica hrane, u slučaju ako dođu potrebiti. Vrata su otvorena, a siromah, radi sigurnosti i zaštite od bolesti, stoji na cesti i čeka što će dobiti.

Čim sam ga vidjela, prepoznala sam ga. Čovjek bez ruku, koji stanuje u baraci – jednoj prostoriji, zajedno sa suprugom i troje male djece. Siromaštvo ga je prisililo da s periferije Vinkovaca dođe u centar grada zamoliti hrane, premda je kretanje gradom ograničeno radi zaštite od koronavirusa.

Iz udaljenosti doviknuo je: „Ja sam, sestro!” Prepoznala sam ga. Predala sam mu nešto hrane i ono najnuž-nije. Raduje se primljenomu daru, glasno i sav sretan mi govori: „Sestro, više nismo u baraci, dobili smo stan u Zagrebačkom bloku, u ulici Ljudevita Posavskoga. Dođite djecu nam vidjeti – kada ovo zlo prođe…”

Mahao je laktovima, jer su mu ruke odrezane do lakata (od posljedica udara električne struje). Zatvorila sam kapiju, a kroz dušu i srce, i misli, vezano uz njegovo ime, susrela sam drugoga Franju…, oca Franju iz Asiza… Franjo iz Asiza ostavio nam je poruku: Ne zaboravi siromahe. Moja Manja braća ali i Milosrdne sestre sv. Križa trebaju uvijek spremno i velikodušno gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, bolesna i utamničena pohoditi, mrtva pokopati, za žive i mrtve Boga moliti.

Hvala ti, oče Franjo, što i nas danas podsjećaš da i u ovo vrijeme tvojim duhom – Božjim Duhom - budemo pokretane i da Isusovim i Marijinim srcem ljubimo Boga, a isto tako i bližnjega svoga.


Nadi dajemo lice

fra Siniša Pucić

Izrada pamučnih maski – potreba vremena…Jedna molba iz zajednice bolesnih sesta-

ra (Dom sv. Josipa), upućena s. Mariji Klari Klarić, da izradi poneku masku za zaštitu od koronavirusa, bila je dovoljna da ona i još dese-tak sestara u Đakovu započnu obilnu proizvod-nju ovih, u vrijeme pandemije toliko potreb-nih artikala, za kojima vlada veliko zanimanje, kako zbog velike potražnje s jedne strane, tako i zbog njihove nestašice u specijaliziranim tr-govinama, s druge strane.

Tako su u tjedan dana predanoga rada vri-jedne sestre proizvele više od 1.500 komada maski i na toj količini ne staju, jer potrebe bol-nica i drugih institucija sve su veće. „Radi se o bijelim pamučnim maskama za višekratnu uporabu. Dijelimo ih besplatno pojedincima koji nas traže, djelatnicima u trgovačkim centrima, ljekarnama, bolnicama i domovima za starije osobe”, ističe s. Marija Klara, jedina krojačica među sestrama, naglasivši kako sestre djeluju u skladu s karizmom Družbe: Po-treba vremena, volja je Božja (o. Teodozije Florentini).

Na poziv provincijalne poglavarice, s. Valerije Široki, ovom karitativnom projektu odazvale su se i kandida-tice, i postulantice, kao i starije sestre koje su svojevremeno, kao medicinske sestre, radile u bolnicama. Kako su sada u mirovini, na ovaj način žele i dalje pomagati bolesnicima i svim potrebitima. Pokazale su dobru volju da nauče šivati maske te su brzo svladale tehniku i predale se radu.

Za izradu pamučne maske sestrama je potrebno u prosjeku dvadesetak minuta. Masku je potrebno oprati i obvezno izglačati na najvišoj mogućoj temperaturi.

Sestre zahvaljuju Radiju Tranzistor iz Đakova koji pomaže da glas o besplatnim maskama dođe u svako kućanstvo.

Sve nevolje koje te okružuju podnesi radi ljubavi Isusove i u svemu gledaj Providnost i volju Božju. fra Ante Antić


Nadi dajemo lice

s. Fidelija Šatović

Pandemija, premještaj, potresDok sam bila članica zajednice sestara na Rebru, još sam ponekad odlazila u bolničke odjele i ambulante.

A onda, paravani nasred hodnika, zabranjen prolaz. Koronavirus! Stoga više nisam išla. Brojila sam dane kada bih mogla prijeći na Vrhovec, a da ne ugrozim zdravlje sestara. Znali smo da je netko od liječnika na Rebru bio pozitivan na COVID-19. Tako sam još na Rebru bila u samoizolaciji.

Bila je subota, poslije 9 sati, kada me je pozvala provincijalna poglavarica, s. Valerija Široki, da se spremim i iziđem iz stana na Rebru. Istoga sam trena počela stavljati stvari u torbe. U 14 sati krenule smo žurno na Vrhovec. Još smo svratile na zelenu tržnicu po limun za bolesne sestre, jer ga u gradu nije bilo. To je bio moj premještaj s Rebra u Marijin dom na Vrhovcu.

U 15 sati redovito klanjanje s krunicom Milosrdnomu Isusu. Nešto malo stvari premjestila sam iz torbe u ormar. Molitva, večera, počinak, a ujutro - potres.

Spremna za svetu misu, slušala sam Radio Mariju. Upravo je završavala prva desetica Žalosne krunice. Sta-jala sam u sobi s krunicom u ruci kad najednom započe trešnja, tutnjava - potres! Mirno sam stajala. Pao je križ (bio je samo prislonjen) i otvorila su se vrata ormara. Ništa drugo. Iz srca mi je stalno izlazila molitva: Spasi nas, Spasitelju svijeta, koji si nas svojim križem i uskrsnućem oslobodio.

Izišla sam na hodnik i odmah krenula u kapelicu, k Isusu. Viseći lusteri još su se pomalo njihali. U sakristiji su popadali predmeti. U 7 sati svećenik je krenuo prema oltaru, svi smo bili u kapelici, spremni za slavljenje sv. mise. I opet potres, sada slabiji od prvog. Sišli smo u blagovaonicu i tamo smo slavili svetu euharistiju. Izmolili smo zatim Jutarnje hvale i krenuli na doručak. Uskoro je bio i treći potres, slabiji. Svi smo izišli van, u vrt.

Prvo smo saznali da je pao križ s jednog tornja zagrebačke, Stepinčeve katedrale. Kasnije smo doznale da je postradala bazilika Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj ul., kao i zgrada Rezidencije, Franjevački samostan i crkva, pa crkva sv. Katarine na Gornjem gradu, Remete, Jordanovac - isusovci, samostan sestara uršulinki, i još mnogo toga.

Kad sam od sestara čula da se na Kamenitim vratima ni vaza nije prevrnula, znala sam da ja Majka Božja Kamenitih vrata zaštitila Grad, stanovništvo. Potres, kad je već trebao biti, dogodio se u jutarnjim satima. Ne-djelja, kad ljudi nisu bili na ulicama. Zbog koronavirusa zabrana slavljenja svetih misa. Jedino je život izgubila mlada, 15-godišnja djevojka.

U vrtu, na hladnom, s krunicom u ruci i srcu, u iščekivanju novih potresa, došla nam je vijest da trebamo ići u Đakovo. Onako iz vrta, bez osobnih stvari. Tako je prvi kombi krenuo poslije 10 sati, da bi se na kraju Marijin dom preselio u Đakovo. Drage sestre poglavarice, kao i sve sestre u Đakovu, brižno su nas i s ljubavlju primile. Budući da je u đakovačkom samostanu velik broj sestara, mi smo trebale biti u jednoj vrsti samoizolacije. Smje-štene smo u prostor za duh. vježbe. Za molitvu imale smo kor, a velika gostinska soba bila nam je blagovaonica. U početku me je bilo strah: što ako koronavirus uđe u samostan, a nas je ovdje tako puno. Na koru je velika slika našega utemeljitelja, oca Teodozija, pa sam molila njega, bl. majku M. Tereziju, bl. s. Ulriku i bl. s. Zdenku, kao i sve naše pokojne sestre da čuvaju, nas, svoje živuće sestre. I evo, Bogu hvala, dosad smo očuvane, kao i cijelo Đakovo.

Uza sve druge molitve, molili smo i molitvu sv. Roku, zaštitniku od zaraznih i teških bolesti. I on se dobrim pokazao, Bogu hvala! I Gospa od Zdravlja štiti nas i čuva.

Život u samostanu odvijao se u šest zajednica. Čak nismo ni Uskrs slobodno jedna drugoj čestitale. No, Isus nas je povezivao. Svaki dan zajedno slavile smo sv. euharistiju. Imali smo i obrede Svetoga trodnevlja, kao i sve-


Nadi dajemo lice

čanu sv. misu na Uskrs. Kandidatice su posluživale kod oltara, četiri kandidatice uz svećenika. Bilo je svečano, lijepo, radosno. Pa kako i ne bi!? Isus je uskrsnuo! Za sve dragomu Bogu hvala!

U crkvi je izložena velika slika Milosrdnoga Isusa. Molili smo zajedno devetnicu, a svakoga dana u 15 sati krunicu Milosrdnomu Isusu za cijeli svijet.

Sv. misu predslavili su vlč. Mato Mićan jedan tjedan, pa drugi tjedan vlč. Grgo Grbešić, koji je imenovan novim rektorom samostanske crkve.

Nekoliko sestara obavlja manje službe, a većinom su „moliteljice”, za sadašnje potrebe Družbe, Domovine i svijeta. Osobito za bolesne i zdravstveno osoblje, te za Nacionalni stožer koji svakodnevno izvješćuje o stanju u Domovini, prati širenje i brine se o zaustavljanju koronavirusa, donosi odgovarajuće potrebne mjere za zaštitu građana u cijeloj Domovini.

I mi smo dužne poštivati i pridržavati se tih „mjera”.U osobnoj povezanosti s Gospodinom, u svakodnevnim molitvama, zajedno smo obavljale i godišnje duhov-

ne vježbe, poštujući propisane mjere zaštite od virusa, koliko se to moglo.I dalje upravljamo molitve dragomu Bogu, u čijoj je ruci sudbina naša i cijeloga svijeta. Mislim da je ovo

Božji poziv današnjemu čovječanstvu da uvidi i spozna da je Bog Gospodin, Gospodar svega stvorenja i da se svi Bogu poklonimo, Bogu obratimo.

I hvala dragomu Bogu, osjeća se veliko zalaganje jednih za druge. Medicinsko osoblje zalaže svoje živote pomažući oboljelima, i ne mali broj napadnut je koronavirusom dok su obavljali svoju službu. I za njih, kao i za bolesne, upravljamo trajno molitve dragomu Bogu i našoj Nebeskoj Majci Mariji.

Bog je s nama! Bogu hvala!

Đakovo, 15. svibnja 2020.


Nadi dajemo lice

Kako su sestre iz Zagreba, iz Marijina doma, doživjele potres 22. ožujka 2020. godine

s. Mirjam Bulić

Na balkonu sam, na 2. katu.Okrenuta prema našem voćnjaku.Oblaci, kako ste krasni! Slavite Boga moga, klanjajte se, igrajte!Uto zaigra i balkon… Čvrsto se prihvatih za ogradu. Pa to je potres!Isuse, kako si moćan, pa ti se igraš s nama! Hvala ti!Postigni ono što ovim želiš postići!Sve je ovo istovremeno prisutno u mojoj svijesti. Kako? Ne znam!Sve ovo u 86. godini života i 65. svetih zavjeta. Danas, uz Gospin: Evo službenice Gospodnje…I moj radosni i zahvalni: Zavjetujem i obećajem… /Đakovo, 25. ožujka 2020.

s. Doloroza Greganić

Kako sam doživjela potres? Teško. Zatekla sam se u kapelici, zajedno sa s. Finkom Tomas, kućnom poglavari-com. Počela je tutnjava, treslo se. Sve su klupe počele plesati. Povikala sam: S. Finka, idemo van! Dvaput sam to ponovila dok nismo konačno izašle i stale pod štokove vrata, porta nije bila otvorena.Za nekoliko minuta sve su se sestre strčale. Neke bez koprene, bose, uplašene. Otišle smo van, bilo je jako hlad-no. Toga je dana bilo više potresa, ali ne tako jakih kao ovaj prvi. Hvala Bogu, ipak smo imale sv. misu, iako u strahu.

s. Bernardeta Mihaljević

Ovaj potres mi je drugi u životu. U oba, koliko pamtim, nisam puno paničarila, nego sam zazivala pomoć Neba, predana volji Nebeskoga Oca. Na trenutke dođu i prođu uzbuđenja, ali ne mogu reći da i dalje u meni ostaje neki strah. Stalno ga pobjeđujem i tjeram od sebe.U ovom zadnjem potresu, u Zagrebu, utisnulo mi se više šokova. Sjedeći na krevetu, branila sam se od žbuke, kreča i svega što je po meni padalo. Ljuljajući se, uz zazive pomoći Božje, uspjela sam se ipak odjenuti, staviti nešto na sebe, uzeti najpotrebnije i iz sobice u potkrovlju spustiti se u hladno dvorište, gdje su već bile sestre. A vani, snježne pahuljice. Hvala Bogu, sve smo žive ostale. Obradovala nas je brzo pristigla vijest da sestre iz Đakova dolaze po nas. U svemu tom jadu ta mi je vijest orosila oči. Zahvalna Bogu, sestrinskoj ljubavi, posebno brizi sestara poglavarica i naših vozačica. Hvalim Te, Gospode, u svemu…

s. Davorka Barbarić

Tutnjava – sve pada, križ s ormara. Misao: sve je završeno. Bože, dokle? Povik s. Branimire: Potres, potres! Brzi izlaz iz kuće...


Nadi dajemo lice

s. Nedjeljka KovačevićOvaj proživljeni potres u Zagrebu bio mi je treći u životu. Jedan sam doživjela u Crnoj Gori, a dva u Hrvatskoj. Svaki od njih donio mi je strah i šok. Nije mi bilo svejedno kod sva tri potresa, ali sam u svemu tome, u velikoj vjeri, predavala pomoći Božjoj i njegovoj svetoj volji, moleći za sebe i za svoj narod.

s. Rozelina RibinskiMoj doživljaj potresa 22. ožujka 2020. godine. Iznenadni posjet Gospodinov!U rano jutro, dok smo se spremale nakon ustajanja, Gospodin nas je pohodio na poseban način: potresao je ze-mlju ispod Zagreba, kao i ispod našeg samostana na Vrhovcu.Kad se počelo tresti, a pojedine stvari počele padati, shvatila sam da je potres i uzviknula sam: Isuse, spasi nas!U meni je bio neki mir, premda su mi se noge tresle. Kad sam stigla u kapelu, a svećenik je bio već spreman za sv. misu, opet se tlo pod nama potreslo. Kako smo sve sestre bile na okupu, nekako sam bila sigurnija, ali smo ipak pošli u našu blagovaonicu, gdje smo imali sv. misu. I tu smo doživjele potres.Najteži mi je bio prvi potres, bila sam sama. Kad sam se našla među sestrama, bilo mi je sigurnije.


Nadi dajemo lice

s. Margarita Marija Kovačević

Župna zajednica na Rebru oprostila se od s. Lorete Vukalović

Misnim slavljem u Župnoj crkvi sv. Barbare, djevice i mučenice, u KBC-u Za-greb, na Rebru, na 6. vazmenu nedjelju, 17. svibnja, župna zajednica oprostila se od sestre Lorete Terezije Vukalović.

Misu je predvodio župnik, vlč. Zdenko Perija koji se, prije završnoga blagoslo-va, obratio nazočnima i zahvalio s. Loreti za 41 godinu predanoga služenja u Župi KBC-a Zagreb na Rebru. U zahvalnom govoru vlč. Perija prikazao je životni put s. Lorete navodeći službe koje su joj bile povjerene.

„Sve misnice, albe, sve što postoji na ovom oltaru, u velikom ormaru u sakristiji i na koru - sve je to pribavila s. Loreta. Što drugo reći nego velika hvala. (…) Kad mi je umrla majka, znao sam da odlazi netko tko je za mene molio. Prije godinu dana umrla je jedna karmelićanka u Kloštru Ivaniću koja je molila za mene, a sada će s. Loreta nastaviti moliti za mene”, rekao je vlč. Perija.

Na kraju zahvale na svim djelima dobrote vlč. Perija uručio je s. Loreti darove: srebrnu krunicu uz riječi: „da molite dok meni treba”, sliku Majke Terezije, uz napomenu da „s. Loreta puno sliči svojim životom Majci Tereziji”, te sliku Gospe Ilačke. Na misi je pjevao župni zbor uz pratnju na orguljama. Svirali su Jurja Mikec i Benjamin Črnjak.

Nakon misnoga slavlja dobročinitelji i župnik pripremili su za sve domjenak, a sudionici su imali priliku i osobno se pozdraviti sa s. Loretom.

Sestra Loreta Vukalović, krsnim imenom Terezija, rođena je 13. listopada 1937. godine u mjestu Oštrice kod Novoga Marofa, od oca Franje i majke Ljube rođ. Sudec, u obitelji s jednom sestrom i trojicom braće (Dragica, Ivan, Antun i Fabijan). Krštena je u Župnoj crkvi Kraljice svete Krunice u Remetincu (Varaždin-ska biskupija), gdje je također primila Prvu pričest i sakrament Potvrde. Osnovnu školu pohađala je u selu Ključ. S 12 godina uključila se u molitvenu zajednicu Kristovi borci. Revno je pohađala svete mise i obavljala pobožnost prvih petaka i prvih subota. S 18 godina odazvala se Spasiteljevom pozivu te stupila u samostan Milosrdnih sestara svetoga Križa u Đakovu. Godine 1957. stupila je u novicijat i dobiva redovničko ime sestra Loreta. U početku redovničkoga života bavila se kućnim poslovima, u župi u Piškorevcima i u Biskupskom dvoru u Đakovu. Godi-ne 1960. poslušnost ju je dovela u Srijemsku Mitrovicu i od tada počinje raditi u kuhinji. Godine 1967. odlazi u Stari Bar, Crnu Goru, i preuzima brigu za kuhinju. Tamo je završila Višu kuharsku školu. Nakon jakog potresa 1979. godine odlazi iz Staroga Bara. Na dječjem odjeljenju u Zagrebu, na Klinici Rebro, preuzima vodstvo mliječne kuhinje. Za tu dužnost tražila se velika preciznost i savjesnost. Uložila je svu svoju ljubav i znanje u pripravi raznih dijeta za oboljelu djecu. Imala je velik uspjeh, ali je sav uspjeh pripisala Božjoj pomoći i ostala je skromna. Godine 1998., nakon umirovljenja, ostala je na Rebru i preuzela brigu o župnoj crkvi i svim kućan-skim poslovima u župnoj kući. Obilazila je bolesnička odjeljenja i brinula se za vjerske potrebe bolesnika. Svo-jom tihom prisutnošću i strpljivim slušanjem životnih teških priča pojedinih bolesnika, ulijevala je bolesnicima pouzdanje i nadu. Svoje zadnje sile i dalje daruje Bogu na slavu i na dobro bližnjega.

Nakon potresa u Zagrebu 22. ožujka i epidemije bolesti COVID-19, odlukom redovničkih poglavarica i u duhu poslušnosti, s. Loreta odlazi u Marijin dom u Zagreb na Vrhovac, gdje će nastaviti slaviti Gospodina i moliti za dolazak Kristova Kraljevstva u srca ljudi.


Nadi dajemo lice


Prva sv. misa na Ljetnoj terasi Centra AmadeaIako još uvijek „ostajemo doma” i činimo samo najpotrebnije izvan svojih domova, u vremenu ublaženih

mjera za sprječavanje širenja bolesti koronavirusa, s velikom radošću sestre i kandidatice pripremale su Ljetnu terasu našega samostana za prvu svetu misu za vjernike, nakon više od mjesec dana praćenja svetih misa preko televizije ili interneta.

Na nedjelju Dobroga Pastira, 3. svibnja 2020. godine, na spomenutoj Ljetnoj terasi Centra i Udruge Amadea, vjernici su se s radošću okupili na svibanjske pobožnosti koje svakoga dana priprema i predmoli s. Doroteja Krešić s postulanticama i kandidaticama. Nakon molitve krunice i Lauretanskih litanija, svetu misu slavio je vlč. Tomislav Čorluka, župnik Župe Svih svetih, Đakovo. Uz poštivanje mjera dezinfekcije i razmaka među vjernicima, mogućnost svete mise na ovom lijepom, otvorenom prostoru, velika je radost i dar za sve vjernike koji su mogli prisustvovati slavlju.

Nastavljamo moliti Isusa, Dobroga Pastira, za ozdravljenje oboljelih, za sve one koji pomažu bolesnima i izlažu se opasnosti, kao i za prestanak ove velike nevolje. Vjerujemo da je Bogu sve moguće, ali znamo da je njegova volja i dalje slušati preporuke naših biskupa, preporuke koje su u skladu s uputama Nacionalnoga sto-žera civilne zaštite.


Nadi dajemo lice


Proslava blagdana sv. Antuna na samostanskoj Ljetnoj terasi

Kao i svake godine, vjernici su pohrlili u svetišta svetoga Antuna već u ranim, svježim, jutarnjim sati-ma, kako bi iznijeli svoje molitve i vapaje Gospodinu po zagovoru svojega omiljenog svetca.

Ove godine slavlje spomendana svetoga Antuna u Đakovu održano je na samostanskoj Ljetnoj terasi pri Centru i udruzi Amadea. U razmaku od sat i pol vjer-nici su sudjelovali na sv. misama, a u svojim propovi-jedima svećenici su istaknuli vrline i osobine svetoga Antuna, potaknuvši vjernike na nasljedovanje takve svetosti u našem vremenu i okolnostima.

Mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovač-ko-osječki, predslavio je svečanu misu u 11 sati, u koncelebraciji s tajnikom vlč. Domagojem Lackovi-ćem, te s vlč. Josipom Božićem.

Obrativši se i pozdravivši hodočasnike, već na početku sv. mise pozvao je sve da „predanjem, slobodom od sebe te darovanošću Kristu Gospodinu, prionu uz Njega kako bi doista, poput svetoga Antuna, mogli prihvaćati svoje životne poteškoće i kako bi iza sebe mogli ostaviti svijetli trag spasenja i mijenjati svoju sredinu od obite-lji, radnoga mjesta do čitave društvene zajednice, mijenjati u prostor kraljevstva Božjega.”

Nastavivši te misli u homiliji naglasio je važnost pravoga odgovora na životna pitanja. Potaknuo je roditelje da razmisle kako je bolje steći manje bogatstva, a imati vremena razgovarati s djecom, provesti s njima vrijeme u obiteljskoj opuštenosti, vidjeti o čemu oni razmišljaju i razgovaraju, pa i posvađati se s njima i nakon toga pomiriti, odgajati ih roditeljskom stegom.

Naveo je nekoliko važnih pitanja koja si vjernici trebaju postaviti u životu, kao što je „pitanje o smislu sve-ukupnosti života: pitanje u kakvom ću raspoloženju ja sam zaklopiti oči, kako ću proživjeti ostatak života i što će biti nakon moje tjelesne smrti, hoću li i u kakvom ću stanju nastaviti živjeti, što će meni Bog reći kad se po završetku svojega života pojavim pred njim.”

Citirajući evanđeoski tekst o uskim vratima, podsjetio je na uska vrata koja se nalaze u Jeruzalemu, kroz koja je mogao samo ući čovjek bez tereta koji nosi ili koji je natovario na životinju koju vodi sa sobom. Pritom je naglasio važnost vrijednosti samoga čovjeka u usporedbi sa svim što je poveo ili ponio sa sobom. Naglasio je kako treba „voditi računa u našem životu da nam ne postane previše stvari našom životnom preokupacijom, a onda i našim teretom, jer ne će nas to moći spasiti. Ako smo puno toga na sebe natovarili, ne ćemo moći proći. Ne će nas to usrećiti ni spasiti. Evanđelje kaže da će na završetku prvi biti posljednji i posljednji prvi. Nije važno tko je tko, je li netko običan radnik, ministar, bogataš ili siromah, običan vjernik ili biskup. Pred Bogom smo svi, draga braćo i sestre, jednaki. Važno je kako mi ljudi živimo. Važno je da svatko od nas živi ljudskim životom, da bude čovjek, da bude častan i pošten, osjetljiv za moralno dobro, da ima u sebi, ali ne da previše toga nosi na sebi, da ide uskom stazom rada i poštenja, etičnosti i čovječnosti, da se sami oslobađamo pohlepe i nezasitnosti, da znamo za stegu Gospodnju i za njegove zapovijedi.”


Nadi dajemo lice

Nastavio je koliko je bitno „sami sebe tesati” i oslobađati se svoje uskogrudnosti, sebičnosti, samodostatno-sti, nepoštenja, gramzljivosti koja sve više postaje našim teretom te ne poznaje nikakve moralne zakone, kojoj ništa nije sveto. Zatim, osloboditi se utaje poreza, želje za profi tom i korupcije, makar manje imali.” I zaključio je kako samo prolazom kroz uska vrata poštenja možemo biti zadovoljniji, gajiti međusobno zajedništvo, pošte-nje, istinoljubivost, imati „ruha i kruha” za sve. Zbog naše vlastite sebičnosti stradava cijelo društvo. A našim poštenjem i naše društvo postaje humanije i pravednije.

Pojasnio je zatim pojam spasenja koji se ne odnosi samo na spasenje u zagrobnom životu, nego u evanđeo-skom smislu to je oslobođenje naših ljudskih odnosa u čestitosti, pravičnosti i poštenju, u obdržavanju Božjih zakona i zapovijedi, te da se to ostvaruje po našoj osobnoj preobrazbi.

Predstavivši život sv. Antuna, koji je išao kroz redovništvo u redu augustinijanaca, preko susreta s franjevci-ma koji su išli u Maroko dati život za Boga, nakon čega je prešao u red franjevaca, ali se zbog malarije morao vratiti, te je usljed nevremena lađa, umjesto u Portugal, doplovila u Italiju, gdje je i ostao. Istaknuo je kako je sv. Antun dopustio da ga Bog teše preko njegovih poglavara, te je dopustio da prođe kroz poniženja i kroz sve to stavi se Bogu u službu. Shvatio je da svoj život treba Bogu predati ne tako da prolije krv i bude slavljen kao mučenik, nego da prođe kroz poniženja, da se odrekne sebe, tereta koji nosi na sebi, da bude čovjek bez ikakva tereta na sebi, kako bi prošao kroz uska vrata te tako postao svet.

Zaključio je da „ne trebamo biti vjernici fanatici, nego vjernici koji, slobodni od svega, dopuštamo sebi po-stati Božja slika, poput sv. Antuna, u životnim okolnostima u koje nas je stavila Božja providnost. Biti ponizan sluga, ponizna službenica, poput sv. Antuna i poput Blažene Djevice Marije.”

U popodnevnim satima hodočasnici su dolazili pomoliti se pred likom sv. Antuna, a u 16 sati obitelji su sudjelovale u blagoslovu djece. Hodočašće je završilo večernjom sv. misom. Samostanski zbor uzveličao je pjesmom svetu misu u 6.30 sati, kao i svečanu misu u 11 sati.


Nadi dajemo lice

vlč. Davor Vuković

Duhovna misao povodom blagdana sv. Antuna Padovanskoga 2020. godine

Sveti Antun Padovanski svima nam može biti poticaj i primjer kako je moguće biti svet kada se čovjek iskre-no preda Bogu. Antun je živio relativno kratko, tek 36 godina, no ostavio je dubok trag u povijesti Crkve, ali i svijeta, sve do danas. I to ne zato jer je bio obdaren posebnom spoznajom ili darovima, nego prije svega zato što je svoj život iskreno predao Bogu, u Božje ruke. Antun je Boga tražio, s Bogom surađivao, predao sebe Bogu i zato je svet, zato je mogao činiti velika djela, govoriti snažne riječi.

I nama je poticaj, vjernicima ovoga našeg vremena, da tamo gdje jesmo, gdje živimo, da svoj život povjerimo Bogu, tražimo njegovu volju, s Bogom koračamo naprijed i pouzdajemo se u njegovu providnost i božansko vodstvo. Tko svakodnevno traži Boga i za njim ide, postaje svet – posvećuje sebe i svijet u kojem živi. Za sve-tost ne treba imati izvanredne darove ili spoznaje, nego treba ustrajno i strpljivo Boga tražiti i njemu svoj život predavati.

Sveti Antun bio je velik propovjednik. To je zato što je i sam živio od Božje riječi, visio je o Božjoj riječi, nalazio je vremena za čitanje Pisma. U Pismu je prepoznavao Božji glas, živu Božju riječ koja je kadra mije-njati život onomu tko s vjerom čita i moli, sluša i živi Sveto pismo. Poput Antuna i mi smo pozvani otvarati se toj snazi žive Božje riječi, pustiti da u nama djeluje i da donese ploda. Tada ćemo i mi moći riječima i djelima biti Božji svjedoci, tada će i naše riječi i djela biti snažni i poticajni, jer izviru iz odnosa sa živim Bogom i s njegovom živom Riječju. Nikada Antun ne bi bio velik i uspješan propovjednik da propovijedanju nije pretho-dilo strpljivo i ustrajno, ponizno i iskreno slušanje i čitanje Svetoga pisma, da njegovoj akciji nije prethodila kontemplacija – razmatranje i molitva Božje riječi. I mi možemo činiti velika djela, biti sveti, biti u ovom našem vremenu svjedoci i propovjednici Božje riječi – samo ako prije toga pustimo toj Riječi da postane dio nas, dio našega bića, naše duše, našega srca i uma.

Bog je Antunu bio sve. Njemu je povjerio i predao svoj život. Posve se otvorio snazi njegova Duha. I Bog je u njemu i po njemu ostavio dubok trag u povijesti Crkve i svijeta. I mi smo na to pozvani – na iskreno i predano otvaranje Bogu, pozvani smo slijediti Antunov primjer i staviti Boga, Krista, Duha Svetoga, u središe svojih života, kojemu god staležu i zvanju pripadali. Tada je duhovni plod neupitan, tada je svetost zajamčena. Ovu duhovnu misao bih završio s poticajnim i dubokim, evanđeoskim i prodornim mislima don Ivice Huljeva, župnika Pučišća i Pražnica:

Imamo pravo i dužnost moliti Antunov zagovor, ali nemamo pravo izdati Antunov primjer. Stati pred Antuna znači da nam je stalo plivati protiv struje, biti svojevrsna manjina koja primjerom svijetli i ondje gdje se mrak predstavlja kao žuđeno stanje. Da bi se to moglo, nije dovoljno poći i doći u Antunova svetišta, prići njegovim kipovima i slikama, zapaliti svijeću i izreći koju molitvu, odnosno njegovati antunovsku pobožnost ili tradicijsku sjetu za čarima izgubljena djetinjstva, nego nam sve to mora pomoći da se uvijek iznova damo pokrenuti istim Duhom kojim je Antun bio ražaren i koji uvijek iznova osvaja srca ljudi za novi svijet.

Zato, uz blagdan Svetca svega svijeta, slavnoga čudotvorca, svetca koji razumije i pomaže u nemoćima, branitelja pred nemoćima izgubljenosti, dolazimo s molitvom i žudnjom za povratkom izgubljena odnosa pre-ma Bogu, prema drugima i prema samima sebi. Da bi to bilo moguće, Antun nas poučava da je potrebno Boga staviti u središte svojega života. Bez toga su uzaludne molitve sv. Antunu za pronalazak izgubljenih stvari jer nas stvarnost odaje kao bića otuđena od njihova Izvora. Bez Boga sve je unaprijed izgubljeno, a s Bogom su i izgubljene stvari na sigurnom.


Redovnička slavlja


Rubinski i dijamantni zavjeti„Slavimo svoje redovničke jubileje,

zahvaljujući Bogu za ono što je bilo iza nas, a još više unaprijed zahvalni za ono što stoji pred nama, iako pred nama sto-ji smrt, ali uvijek stoji i život, kako sam Isus kaže, znajući da je On sam prošao otajstvo smrti. Zato i mi znamo da je pred nama vječni život.”

U kapelici Doma sv. Josipa u Đako-vu, 14. ožujka 2020. godine, navedenim je riječima fra Goran Malenica, OFM, voditelj duhovnih vježbi, započeo misno slavlje u kojem su proslavljeni redovnič-ki jubileji. Dvije sestre: s. Antica Tomić i s. Timoteja Topolko, proslavile su 70.

obljetnicu zavjeta, a šest sestara: s. Gracijela Sučić, s. Melanija Ivanović, s. Marija Jelica Bjelonjić, s. Anastazija Mišanec, s. Heliana Kodba i s. Margita Tot, 60. obljetnicu vjernosti Gospodinu.

Dalje je u propovijedi fra Goran slijedio misao iz uvoda te naglasio kako otajstvo slavlja zavjeta prati zahval-nost Gospodinu u radosti te da je slika naših zavjeta sjedinjenje, zajedništvo s Gospodinom, prema evanđeo-skom odlomku, u kojem otac govori o tom jedinstvu: „Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje tvoje je!” (Lk 15, 31) Zatim se osvrnuo na značenje smrti kao razdjelnice našega života, a središnja poruka jest život, život koji su naše slavljenice proživjele tijekom mnogih godina, ali i život koji je pred njima, jer je Isus rekao: „Ja sam život!” Zatim se osvrnuo na značenje zavjeta koje posvećene osobe žive u zajedništvu s Gospodinom, koji je i sam siromašan, poslušan i čist. Citirajući sv. Benedikta, podsjetio je na početke redovničkoga života u kojem su sestre počele vježbati poslušnost, stalnost, ustrajnost i obraćenje života, kao i budnost, kako bi čule što Gospodin govori. Povezujući vrijednosti koje je naglašavao sv. Benedikt, fra Goran je rekao da je sv. Franjo prvi uobličio taj način života trima zavjetima, a to su poslušnost, čistoća i siromaštvo. Nakon toga se osvrnuo na prvo misno čitanje iz Knjige proroka Miheja, u kojem prorok traži oprost za narod, te je povezao taj zahtjev s potrebom stalnoga obraćenja, koje na početku svakoga euharistijskoga slavlja preispitujemo, a slušanjem Božje riječi do-bivamo svjetlo po kojem nam Bog sam pomaže to i ostvariti.

Naglasivši kako su zavjeti prije svega Božje djelo, usporedio je zavjete sestara s krunom svega što su dosad živjele, ali i s onom krunom koju očekujemo u vječnom životu, kao što je rekao sv. Franjo: „Blaženi koji sve podnose s mirom jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.” Zaključio je da je kruna našega života sam Bog, jedinstvo s njim. Zatim je povukao paralelu od korizme, koja u usporedbi s trima zavjetima donosi paralelni trinom: mo-litva, post i djela milosrđa, preko odnosa prema Bogu, prema samima sebi i bližnjima, kako bi mladi danas rekli „3D”, tri dimenzije našega života: dušu, duh i družbu, tj. društvo, zajednicu u kojoj živimo, te da je to trodnevlje koje treba pratiti cijeli naš život.

Čestitamo našim sestrama jubilarkama i pratimo ih molitvom na putu koji je pred njima.


Redovnička slavlja

Sestre novakinje

U Đakovu svečano proslavljen blagdan bl. sestre Ulrike Nisch

Blagdan bl. sestre Ulrike svečano je proslav-ljen u svim našim zajednicama, pa tako i u samo-stanu u Đakovu. Slavlje smo započeli molitvom Časoslova, iz knjižice Časoslov blaženicâ, koju je naša Provincija pripremila za tisak, a koja je objavljena krajem 2019. godine. Iz te smo drage nam knjižice ove godine prvi put zajedno Boga slavili i molili zagovor prve Blaženice naše Družbe. Slavlje smo nastavili svetom misom koju je predvodio rektor samostanske crkve vlč. Grgo Grbešić.

U poslijepodnevnim satima sestre novakinje i s. M. Suzana Babić, voditeljica novakinja, upri-zorile su igrokaz „Iz ljubavi za Ljubav”, za koji je tekst sastavila s. Mariangela Žigrić (1931.-1997.), a koji govori o životu blažene sestre Ulri-ke. Sastavljen je u četiri slike.

U prvoj slici prikazana je bl. sestra Ulrika kako, nakon polaganja zavjeta, u molitvi razgo-vara s Marijom i Isusom, potpuno im se predavši. Druga slika prikazuje razgovor dviju susestara u kojem iznose svoje stavove o poniženjima koje doživljava sestra Ulrika. U trećoj slici prikazane su napasti i nasrtaji sotone, njezina borba i Bož-ja pomoć po blagoslovu sestre nadstojnice i po Kristovu govoru s križa. Četvrta slika uprizoruje sestru Ulriku na odru, uz koju mole njezine su-sestre i ističu dojmljiva sjećanja iz života s njom.

Slika završava riječima sestre Ulrike, koje iz-govara sestra nadstojnica:

Bez žrtve ne možemo spasiti ni sebe, a kamoli druge.

Sve prolazi, a križ ostaje vječno…Isplati se, dakle, živjeti i umrijeti IZ LJUBAVI

ZA LJUBAV…A onda…,onda VJEČNI USKRS!


Redovnička slavlja

Sestre iz Prištine

Proslava blagdana blažene sestre Ulrike NischNeplanirano, gotovo slučajno, ako ima slučaja, bl. sestra Ulrika duboko je ušla u živote sestara Regije Ko-

sovo. Gledano vremenski, događaji su se ovako posložili: na njezin blagdan, 2004. godine, u Prištini je vrhovna

poglavarica s. Louise- Henri Kolly uspostavila Regiju; nedugo nakon toga sestre u Prištini počele su okupljati gospođe srednje i starije dobi i s njima razvijati različite aktivnosti pod imenom Grupa Ulrika; kasnije izgrađen konvikt studentica također je pod zaštitom bl. sestre Ulrike i naziva se Konvikt Ulrika.

Koliko god poznajemo život bl. sestre Ulrike, on nam u mnogim dimenzijama ostaje i tajna. Ima nešto u nje-zinoj duhovnosti što nam svaki dan postaje sve većim izazovom. Dok mi glasno i nervozno opravdavamo svoje misli, stavove i ponašanja, ona nas provocira svojim tihim glasom, šutnjom i često sa suzama u očima. Imala je i ona pravo braniti se, opravdati se, ali nije to činila. Nije. Nije htjela. Čini nam se da je njezina mudrost, a ujedno i poruka nama, izrečena u njezinoj poznatoj izreci: Želimo trpjeti i činiti sve iz ljubavi za Ljubav.

I dok smo u njezinoj školi života, a to ide tako polako i teško, ne propuštamo tražiti nove ideje da svake godine blagdan obilježimo na različite načine. Ova je godina u mnogočemu drugačija. Bili smo bez osobnih kontakata, svi zatvoreni u svoje domove: konviktice, gospođe, a i mi sestre. Da osjetimo zajedništvo i blizinu, osmislile smo tijekom devetnice Blaženici snimiti svaki dan jedan video. Pratile smo misao i vodilju dana i, koristeći prirodne elemente našega dvorišta i vrta, snimale smo. Duhovno smo bile povezane sa svima koji su nas pratili preko Facebooka Regije, a Grupa Ulrika dodatno je primala snimak preko Vibera. Velika zahvalnost i radost potvrđene su mnogim komentarima i čestitkama za sam blagdan.

Klečeći u kapeli, pred oltarom u koji su ugrađene relikvije bl. sestre Ulrike, molile smo za sve naše prijatelje, suradnike, sestre, a osobito za sestre juniorke koje su toga dana obnovile svoje privremene zavjete.

Želja nam je imati ljubav prema svima, ljubav koja je svima sve i koja sve izgrađuje, prema riječima bl. sestre Ulrike Nisch.

Uz Satnu molitvu ovako je molila s. Ulrika Nisch:

Zahvaljujem ti, Bože, za sve sate svojega života. Udijeli mi milost da živim puninom života i da vedro umrem.

U Srce Marijino i u Isusove rane preporučamo se sada i u sve dane. Amen.

Zdravo Marijo...


Redovnička slavlja


Blagdan bl. majke Marije Terezije Scherer u Đakovu

Slavlje blagdana bl. majke M. Terezije, 16. lipnja 2020. godine, u samostanu u Đakovu, sestre su započele svečanim Jutarnjim hvalama Božanskoga časoslova te svetom misom koju je slavio vlč. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve i profesor na KBF-u u Đakovu.

Vlč. Grbešić u propovijedi se osvrnuo na liturgijska čitanja koja su utemeljena na milosrdnoj ljubavi. Istaknuo je kako ljubav može biti obična fraza ako nema pozadinu u našem životu u dubokoj povezanosti s Gospodinom.

Citirao je Anthonya de Mella, koji u govoru o ljubavi za primjer uzima tri slike: svjetiljku, stablo i ružu, te njima donosi karakteristike ljubavi. Prva karakteristika ljubavi jest da nije selektivna, ne daje svjetlo samo do-brima, nego i zlima, kao i svjetiljka koja daje svjetlo svima, također i stablo hladovinu, uspoređujući s Isusovim govorom u Mt 5, 45. Druga karakteristika ljubavi jest besplatnost, a treća da ljubav nije svjesna sebe.

Povezujući to s evanđeljem, naglasio je da oni koji ljube čine to iz dubine svojega bića, te nisu svjesni koliko dobra u svakom danu učine. Zaključio je četvrtom karakteristikom ljubavi, a to je sloboda. Gdje nema slobode, nema ni ljubavi. Svaka navezanost ubija ljubav u nama. Trebamo se ugledati na Božju ljubav koja je trajna.

Slavlje se nastavilo kod zajedničkoga stola u zajednici provincijalne kuće.


Redovnička slavlja

vlč. Ivica Zrno

Dan blažene majke Marije Terezije SchererU Srijemskoj Mitrovici jedna je samostanska kuća u kojoj žive i djeluju Milosrdne

sestre svetoga Križa. Dan njihove suutemeljiteljice, blažene majke Marije Terezije Scherer, svečano je proslavljen u utorak, 16. lipnja, u srijemskomitrovačkoj Župnoj crkvi svetoga Dimitrija, đakona i mučenika. Euharistijsko slavlje predvodio je domaći župnik, mons. Eduard Španović, u zajedništvu s laćaračkim župnikom Ivicom Zrno, s Milosrdnim sestrama sv. Križa te okupljenim vjernim pukom.

Bila je to prigoda da se vjernici pobliže upoznaju s likom i djelom blažene majke M. Terezije Scherer. Prigodno je pročitan njezin životopis, koji je osvijetlio njezine životne prilike.

U obraćanju okupljenoj zajednici mons. Španović istaknuo je blaženicu kao pri-mjer vrijedan nasljedovanja te spomenuo anegdotu vezanu uz nju i sestre sv. Križa:

„Jednom prilikom čovjek je objašnjavao kako osobno poznaje blaženu majku M. Tereziju, koju vidimo i na slici. Naravno, to nije moguće jer je preminula davno prije njegova rođenja. Ali, ako se bolje zamislimo, mi u našoj sredini imamo časne sestre koje nasljeduju djelo današnje Blaženice. I zaista, tko nastavlja djelo i tko je dionik karizme blažene majke Marije Terezije Scherer, on je odraz njezina lika. Gledajući u Milosrdne sestre svetoga Križa danas, trebali bismo prepoznati blaženu majku M. Tereziju koja se po njihovu djelovanju tako trajno uprisutnjuje u Srijemskoj Mitrovici”, poručio je mons. Španović.

Dobrila Cvitanović, Vis

U Visu obilježen blagdan bl. majke Marije Terezije SchererVeć više od 130 godina u našem gradu i na otoku Visu di-

jelimo život s Milosrdnim sestrama sv. Križa, i dobro i loše što život donese. Molitvom i pjesmom obilježavamo zajedno sve blagdane tijekom godine. Neki od nas, a među njima i ja, svakog se 16. u mjesecu, uz molitvu blaženoj majci Mariji Tereziji Scherer, molimo za različite nakane, uz zaziv: „Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se: po zagovoru majke Marije Te-rezije, usliši nas.”

Tako smo i ove godine 16. lipnja, u župnoj crkvi Gospe od Spilica, skromno, ali od srca, obilježili blagdan bl. majke Ma-

rije Terezije Scherer, utemeljiteljice i prve poglavarice Milosrdnih sestara sv. Križa. Župnik, don Milan Šarić, svečano je u nedjelju, na župnoj misi, najavio obilježavanje ovoga blagdana.

U lijepo uređenoj crkvi, s izloženom slikom bl. majke Marije Terezije Scherer i cvjetnim aranžmanima, koje uvijek lijepo uređuje naša vrijedna sakristanka, s. Arimateja Oršolić, i uz uobičajene mjere opreza zbog pan-demije koronavirusa, svetu misu započeli smo pjesmom „Pjesma nek’ jekne majci sirota…” koju je zajedno s nama uvježbala voditeljica našega crkvenog zbora s. Agnezija Juretić..

Bili smo radosni, što smo se, iako nažalost ne u velikom broju, pridružili velikoj obitelji Milosrdnih sestara sv. Križa, koja taj dan svečano obilježava u Hrvatskoj pa i u svijetu, gdje god postoje samostani Milosrdnih sestara sv. Križa.


Redovnička slavlja


Doživotni zavjeti sestre Rafaele JozićNasljedovati Krista zaručnika u ovoj evanđeoskoj obitelji i ustrajati do smrti - riječi su koje je 20. lipnja u

samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, polažući Doživotne zavjete, izgovorila sestra Rafaela Jozić, tijekom misnoga slavlja koje je predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u kon-celebraciji s dekanom KBF-a u Đakovu, mons. dr. Vlatkom Dugalićem, profesorima KBF-a u Đakovu i vodite-ljem duhovnih vježbi, o. Nikolom Stankovićem, SJ.

Sestra Rafaela Jozić svoju doživotnu odluku za Krista, u Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa, izrekla je pred provincijalnom poglavaricom, s. Valerijom Široki, u nazočnosti svojih susestara, svojih roditelja i rodbine, kao i okupljenih vjernika.

Obraćajući se u propovijedi prisutnima, mons. Ćurić ustvrdio je da često najveće stvarnosti i najdublje istine izričemo najkraćim rečenicama, zapravo najjednostavnijim riječima. Tu je jednostavnost i blizinu povezao sa spomendanom Marijina Bezgrješnoga Srca i s dan prije proslavljenom svetkovinom Presvetoga Srca Isusova.

„Shvaćajući u duhu evanđelja, u Srcu Isusovu, cijelo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegove osobe, prepo-znajemo Božjega Sina, beskrajnu ljubav, nestvorenu mudrost, počelo stvaranja, spasenja i posvećenja. Kad gle-damo vjerom i kad srcem razmatramo otajstvo Kristova Srca, zapravo se nalazimo pred otajstvom Božje istine, njegova života, a i njegovih djela. U Isusovu Srcu objavljuje nam se živi Bog, onaj koji vrši i ostvaruje za nas djelo spasenja. On nije neki daleki, nego on je S nama Bog.”

Propovjednik je nastavio, navodeći misli svetoga pape Ivana Pavla II.: „U probodenom Srcu Isusovu mi pro-matramo Isusovu bratsku ljubav prema ljudima koje je on do kraja ljubio. U isto vrijeme u njemu su odbljesci Majčina Srca. Njegova ljubav plodno je natopila njezino srce da se pod njim začne, raste i razvije utjelovljeno Spasiteljevo Srce. Najprije ga je ona zakrilila i primila svojim spremnim i iskrenim odgovorom Bogu. Najprije nam je ona pokazala koliko je važna otvorenost srca.”

Zaključnu misao - da nas redovničko slavlje današnjih zavjeta usmjerava prema srcima: Kristovu Srcu, preko Marijina Srca do naših srdaca koja odgovaraju na Božji plan djela ljubavi - povezao je s rečenicom, koju je s. Rafaela izabrala kao geslo svojega života: A povrh svega ljubav!



Hilde Domin

„Za tobom cvjeta.” Sestre različitih provincija

Od prvih zavjeta do zavjetnih jubilejaPredstavljajući sve sestre, koje su tijekom ove godine (2018.) mogle proslaviti prve zavjete, doživotne za-

vjete ili zavjetne jubileje, sestre iz različitih generacija i regija odgovaraju na pitanje: „Što znači za mene biti Milosrdna sestra svetoga Križa?”

Prvi sveti zavjeti s. Dorothy Nokolanda, Vikarijat Uganda

Milosrdna sestra svetoga Križa blagoslovljena je jer je na križu početak i izvor našega spasenja i naše kr-šćanske vjere.

Biti Milosrdna sestra sv. Križa za mene znači živjeti u dubokoj povezanosti s raspetim Gospodinom i zalagati se u konkretnim situacijama svakodnevnog života u službi bližnjima, prije svega siromašnima. To je pokušaj povezivanja molitve i služenja bližnjemu s ljubavlju, prihvaćanja svakodnevnoga križa, i tako slijediti Krista, hodati njegovim stopama i tako sudjelovati u spasenjskom djelu. To je ujedno i poziv da obratim pozornost na upute svojih nadređenih, potpuno svjesna da mi Bog govori preko njih. Zato želim biti voljna i spremna. To za mene znači spremnost tražiti Božju volju, i prihvaćanje svakog naloženoga posla, bez odlaganja, ostavljanje po strani mojih vlastitih planova i ideja. To također znači čvrsto vjerovati da sam voljena, pozvana i poslana sudje-lovati u otajstvu križa, smrti i Kristova uskrsnuća.

Kao Milosrdna sestra sv. Križa pozvana sam izgrađivati jak, povjerljiv odnos sa sestrama u zajednici. Ži-vim od opraštanja, od stalnoga obraćenja, od spremnosti na suradnju da u duhu sv. Franje budem zadovoljna stvarima koje imamo na raspolaganju i iskreno se radujem služenju najsiromašnijim ljudima. Drugim riječima, Milosrdna sestra sv. Križa ima mnogo mogućnosti kako težiti za svetošću.

Biti Milosrdna sestra sv. Križa za mene također znači neumorno ići putovima kojima su naši utemeljitelji prije nas prošli. Imali su otvorene oči i srca za nevolje koje su ih okruživale.

Dar je i izazov pripadati obitelji svetoga Križa, poziv koji pronalazi svoj početak i cilj samo u Bogu.


Doživotni zavjetis. Mary Murmu, Provincija Sjeveroistočna Indija

Gledajući unatrag, na protekle godine mojega života kao Milosrdne sestre sv. Križa, preplavljuje me osjećaj zahvalnosti i radosti. Kao i apostolu Tomi, riječi mi izlaze iz dubine srca: „Gospodin moj i Bog moj.” (Iv 20, 28)

Puna radosti posvetila sam svoj život milosrdnomu Gospodinu na dan svojih doživotnih zavjeta. Čeznula sam za ovim danom, kako bih proslavila bezmjernu ljubav Božju u svojem životu. Osjećam da je polaganje vječnih zavjeta kao Milosrdne sestre svetoga Križa vrhunac dugoga puta molitve, razumijevanja i žrtve. Imam osjećaj potpune pripadnosti i ljubavi prema Družbi i željela bih da Božje suosjećajno lice sjaji u mojem poslanju. Moje potpuno predanje Gospodinu rezultat je mojega stalnog razgovora s Bogom, koji me stalno zove. Moram obnavljati zavjete svaki dan svoga života, u poslanju, u zajednici, i kad se budem suočavala s neugodnostima i patnjama. Sada NJEGA, kojemu sam predala svoj život, doživljavam duboko u sebi. On mi daje snagu da prihvatim i suočim se sa životnim izazovima u slobodi, s nadom i hrabrošću. Raspeti Gospodin izvor je moje ljubavi, a sveti Križ daje mi snagu i energiju za služenje bližnjima i onima koji nisu voljeni i željeni. Kako bih to mogla, moram prepoznati Božju volju u svakom trenutku svojega života, slušajući druge, po znakovima i doga-đajima vremena. Vjerujem da će me moja zajednica podupirati, poticati i nadahnuti da živim svoj život predano i s punim smislom. Također sam sigurna da će me moja obitelj i prijatelji pratiti na mojem putu.

25 godina zavjeta

s. Augustína Hanišáková, Provincija Slovačka

Ovih dana slavim 25 godina zavjeta. Iznad svega želim zahvaliti Bogu za svoj život, vjeru, a osobito za poziv u Družbu Milosrdnih sestara sv. Križa. Tijekom ovih godina shvatila sam kako me Bog uvijek iznova iznenađivao svojom ljubavlju u mojoj svakodnevici. On me je sam naučio da ga upoznam, da ga volim, ali i da prihvatim njegov križ u različitim situacijama. Velika su mi potpora na tom putu nasljedovanja sestre s kojima smijem dijeliti život u radosti i patnji. 25 godina proteklo je. Mogla sam iskusiti mnogo milosti. Zato želim sve više učiti kako prihvaćati i darivati milosrđe.

50 godina zavjeta s. Miljenka Schnetzer, Vikarijat Tajvan

Gledajući unatrag na svoj život, vidim da je moja majka stavila u mene prvo sjeme milosrđa. Ako je nekomu bila potrebna pomoć u selu, često su je zvali. Ponekad sam ju smjela pratiti. Prvi duboki dojam dobila sam kad je umrla jedna starija susjeda. Njezin nas je muž pozvao da pomognemo. Otišle smo onamo, oprale ju, smjestile na odar i pobrinule se za mirnu atmosferu. Mojoj majci nikad ništa nije bilo previše.



S 19 sam ušla u samostan u Ingenbohlu. Izučila sam za medicinsku sestru i s 25 godina položila Prve sv. zavjete. Ime „Milosrdna sestra svetoga Križa” tek je kasnije postalo značajno za mene. Prije toga bila sam jed-nostavno sestra iz Ingenbohla!

Moja prva želja bila je pomoći ljudima u potrebi. Sve dublje sam shvaćala da je to moguće samo uz Božju pomoć. Tako je za mene pitanje „Što mi znači križ?” postajalo sve hitnije.

Za Krista je u središtu stajao čovjek, osobito onaj bolestan, izgladnio, potisnut na rub društva, a posebice žene i djeca. Živio je za njih i za sve ljude do posljednjega daha, sve do smrti na križu.

Htjela sam slijediti njegove stope. Ponekad su bile prevelike za mene. Raširene Isusove ruke na križu postale su moj dom. On me poziva kad mi sve postane previše, kad mi sve izgleda besmisleno, kad sam tužna i obeshra-brena, ali i kad sam radosna i sretna.

Međutim, radost mi pružaju također i ljudi kojima smijem pomoći. Sjećam se pacijenta oboljela od raka u tajvanskim brdima. Kad sam na Božić htjela poći na sv. misu, nazvao me: „Sestro, molim te, dođi!” Imao je bolove i jako se bojao. Te sam noći još tri puta navraćala do njega, promijenila mu zavoje i dala lijekove protiv bolova. Tada sam položila ruke na njega i molila s njim. Smirio se i mogao prihvatiti situaciju. Bio je to Božić za njega i za mene.

28. travnja 2018. godine, zajedno s još 14 sestara, proslavila sam 50. obljetnicu zavjeta. Svečanost, koja ostavlja duboke tragove, blagdan radosti i zahvalnosti. Hvala što i dalje smijem biti Milosrdna sestra svetoga Križa.

60 godina zavjetas. Maria Andrea Rendl, Provincija Srednja Europa

60 godina na putu kao Milosrdna sestra sv. Križa! Nekoliko aforizama uz to! Petak poslijepodne, 15 sati: Zvoni crkveno zvono i podsjeća kršćane na čas Isusove smrti na križu! Od

mojega djetinjstva ovo mi je vrijeme molitve važno i drago jer, prema riječima moje bake, ovim prisjećanjem mogu dosegnuti svaku umiruću osobu i pratiti ju s Isusom na križu, kroz smrt u vječni život. Pomisao na vlastito umiranje i molba za sretnim povratkom u vječnu domovinu tolikih dragih ljudi postali su jači tijekom godina. Danas to promatram kao svoju prvu misijsku zadaću, mene kao Milosrdne sestre sv. Križa.

Križu, ti si moja slava! - rado smo pjevale u prvim godinama redovničkoga života. Križ, jasan i snažan u imenu naše zajednice, simbol spasenja na sjecištu povijesti svijeta i spasenja, osnažio je u nama program koji smo si zacrtale za budućnost. Duboka teološka dimenzija tada nam vjerojatno još nije bila dovoljno jasna.

Nasljedujmo dragoga Gospodina noseći svoj križ - pjevale smo ovaj stih malo suzdržanije kod slavlja naših doživotnih zavjeta. Same smo ju izabrale. Ozbiljno smo shvatile sadržaj jer smo, nakon nekog razdoblja isku-stva, osjetile da je nasljedovanje križa izazovno, no doista smo željele ostati na ovom putu.

Razumjeti križ - kakav zadatak oca Teodozija! On je duboko vjerovao u preobražavajuću i iscjeljujuću snagu u zajedničkom životu, kada ljudi uočavaju potrebu drugih, nesebično i spremno pomažu, koliko je to moguće; ne odustaju i - u slučaju neuspjeha i uzaludnog truda - vjeruju u Božju vjernost i sve stavljaju u njegove ruke. Do današnjega dana to je srž našega vjerničkog života, težište našega služenja, da vjerujemo i radimo s tom otkupiteljskom snagom, u zajedništvu s Isusom na križu i solidarne sa svim ljudima koji pate.



Razumijevanje - koje nije stvar razuma, ne zahtijeva racionalno objašnjenje. Jer, mučno pitanje: „Zašto? Zašto si me ostavio?” odjekuje do danas, bez odgovora, i dovodi nas do naših granica u otajstvu spasenja. To zahtijeva srce, predanje, vjeru da se put s Raspetim dobro završava.

Jesi li bio ondje kad su razapeli Gospodina mojega? Volim ovu duhovnu misao, čak i ako je pitanje usmje-reno izravno na moju savjest i stalno me potiče da utvrdim gdje se trenutno nalazim. Gdje sam? Gdje je moje mjesto? Jer, ova su pitanja prikladna i nakon toliko godina redovničkoga života.

70 godina zavjeta, Provincija SADs. Mary Angela Sackmann

U proteklih 70 godina – tako barem vjerujem i nadam se – smjela sam ponešto pokrenuti u životima mnogih ljudi, jednostavnim dijeljenjem Božje ljubavi s njima.

Danas sam sretna zbog toga. Osjećam se ispunjenom i blagoslovljenom svime što mi život u mirovini sva-kodnevno pruža.

s. Mary Michael SmitsOsvrnuvši se na proteklih 70 godina svojega života kao Milosrdne sestre sv. Križa, osjećam se blagoslovlje-

nom jer sam mogla doći u doticaj s tolikim ljudima, mladim i starima, malima i velikima. 47 godina bila sam učiteljica na osnovnoj školi. Moja je zadaća bila podučavati, ali i sudjelovati u mnogim aspektima života župe. Tijekom svih tih godina radili smo zajedno, zajedno molili, smijali se i plakali, povezani u NJEGOVOJ ljubavi. Bilo je ponekih stvari koje, po prirodi, ne bih željela činiti, ali Bog je bio velikodušan sa svojim blagoslovima, i uvijek sam ga osjećala, kad sam ga najviše trebala. Hvala ti, moj Bože!

s. Mary Thomas ReichlDanas mi je to važno - i duboko sam zahvalna za to – što sam smjela iskusiti život u zajednici s ritmom mo-

litve, rada i odmora. Bila sam u službi svojih bližnjih u odgoju, dušobrižništvu i vođenju zajednice. Imala sam priliku surađivati s drugim organizacijama. To činim još i danas, u mirovini, koliko mi je moguće: aktivnosti zajednice, Vojska spasa, Udruga sv. Vinka, akcije za hispansku zajednicu.

s. Jeanne Marie BraunSluženje Božjemu narodu kao Milosrdna sestra svetoga Križa obdarilo me mnogim radostima u proteklih 70

godina. Posljednjih godina, obilježenih procesom starenja i zdravstvenim smetnjama, često nije bilo moguće iskusiti tu radost. Najveći izazov danas za mene jest zahvalno se radovati zbog onoga što sam ranije mogla činiti, i tako se povezati sa službom svojih sestara koje su još uvijek aktivne. Sada nalazim radost više u BITI, nego u ČINITI. I pokušavam ujediniti svoje boli i ograničenja s Isusovom mukom te moliti da ovaj moj stav može darovati život drugima.

Izvor: Theodosia 3./2018., str. 33. – 40.



U službi života na rubu odlagališta otpada s. Alcenia Barreto da Paz, Rio de Janeiro, Vikarijat Brazil

Pod motom „Ljubav koja liječi” služe žene i muškarci jedne bolnice u Rio de Janeiru u Jardim Gramachu, koji tako postaje mjesto susreta s Bogom. Naše su sestre stalne suradnice u tom osobitom apostolatu.

Misija „Ljubav koja liječi” jest akcija koju provodi bolnica „Francisco de Assis (HSF)” pod vodstvom oca Paula Batista, člana „Bratstva sv. Franje Asiškoga Božje Providnosti”. Bolnica se nalazi na sjeveru grada Rio de Janeira, u gradskoj četvrti Tijuca.

Jardim Gramacho predgrađe je mjesne zajednice Caxias u okrugu Rio de Janeira. Od 1976. do 2012. godi-ne ovdje se nalazilo najveće odlagalište otpada Latinske Amerike, gdje je radilo oko 5000 sakupljača otpada. Kad je deponij zatvoren, a sakupljači izgubili svoju zaradu, vlasti su obećale tečajeve daljnjega obrazovanja, poboljšanje opskrbe el. energijom i vodom. Nažalost, prazna obećanja! Danas ondje živi približno 20 000 ljudi u žalosnim okolnostima.

Kako je sve počeloKad je s. Maria Quirino pred bolnicom susrela jednoga mladića, koji je molio za posao, započela je „misija”.

Carlos je zaposlen u timu za čišćenje i higijenu bolnice. Jednoga je dana pozvao s. Mariju Quirino i o. Paula da ga posjete u njegovu stanu u Jardim Gramachu. Molili su ga da opiše uvjete stanovanja. Nakon nekoliko dana s. Maria Quirino i o. Paulo krenuli su na put. Ponijeli su mlijeko, stvari za bebu, pelene, namirnice itd.

Odvezli su se onamo i vidjeli! Vidjeli su, čuli i osjetili bol tih ljudi. Mnogi žive ovdje jer ne mogu platiti stanarinu. Došli su iz drugih područja u nadi da će pronaći posao, i razočarali su se. Dan za danom doživljavaju nasilje, strah i osamljenost. Ovdje žive potlačene žene, izrabljivana djeca, djeca adolescenata, ljudi sa slabom naobrazbom. Ne poznaju nikakvu vjeru i zaboravljeni su od Crkve. Nemaju adrese, a njihova je kultura obilje-žena ugnjetavanjem.

Od toga posjeta s. Maria Quirino i o. Paulo uvijek su se iznova pitali: ”Što možemo učiniti?” Planirano je da se provede misija. To se dogodilo na mjestu punom blata, prljavštine i crne, masne tekućine koju stvara otpad, a zovu je churumes. U maloj skupini, koja je vršila misiju, bila je jedna liječnica, nekoliko medicinskih sestara i redovnica. Donosili su rabljenu odjeću, hranu, lijekove i užinu za svakoga. Na rastanku navečer svi su već bili zaraženi virusom „Ljubav koja liječi” s malom gestom „pažnje”. Od tada, ova se misija događa jednom mjesečno.

Mi i sestre zajednice sv. Izabele /Tijuca također smo zaražene virusom ”Ljubav koja liječi” i stalne smo su-radnice. Na dan misije zbrinjavaju se svi koji žele liječnika, stomatologa, medicinsku sestru, vjersko usmjerenje ili socijalno savjetovanje. Cjelokupnu misiju fi nancijski podržavaju dobročinitelji koji doniraju za troškove zajedničkoga ručak i za užinu. Misija je dobila na dar autobus od ONG-a (organizacija Não Govermental) = „Više zdravlja”. U autobusu su smještene tri ordinacije i ljekarna. Ta organizacija, ONG, opskrbljuje misiju i lijekovima.

Što slijedi u nastavkuMisija „Ljubav koja liječi” rasla je poput rijeke, koja se širila iz izvora. Produžetak ove misije posjet je ka-

znionicama, gdje možemo ponuditi liječničke preglede, pomoć medicinskih sestara i vjersku skrb.



Druga misija odnosi se na beskućnike. Donosimo im odjeću i hranu, molimo i pjevamo s njima i uzimamo si vremena da budemo s njima.

Za nas, sestre, ova misija „Ljubav koja liječi” vrlo je važna. Pritom doživljavamo iskustva koja su u pot-punosti u duhu oca Teodozija i blažene majke Marije Terezije. Kad god sudjelujemo u misiji, osjećamo se snažnije motiviranima za revno i dragovoljno služenje. „Dodirujući” ove ljude, osjećamo da je Bog s nama. Sve doživljeno postaje u molitvi i klanjanju iskustvo Boga.

Izvor: Theodosia 3./2018., str. 50. -53.

Deset godina provincije Srednja Europa (Europa Mitte)s. Magdalena Walcher, Wels, Provincija Srednja Europa

Bilo je to novo područje, kada su se 2007. godine sedam provincija i jedan vikarijat ujedinili u novu europsku provinciju. Pogled unatrag održan je u trima različitim prigodama.

Provincija Srednja Europa „Dat ću vam budućnost i nadu.” (Jer 29, 11) Ovim Božjim obećanjem, 4. listopada 2007. godine, na svet-

kovinu zaštitnika sv. Franje Asiškoga, utemeljena je „Provincija Srednja Europa”. Ondašnje provincije Gornja Austrija-Salzburg, Štajerska-Koruška, Tirol-Vorarlberg, Beč-Donja Austrija, Bavarska, Mađarska i Vikarijat Slovenija spojeni su u novu Provinciju.

U listopadu 2017. godine osvrnuli smo se na proteklo vrijeme i zahvalili Bogu što nas je vodio. Našu deseto-godišnjicu osnutka proslavili smo s poslovođama, s odgovornima naših samostana i s još živućim nekadašnjim provincijalnim poglavaricama.

Susret poslovođa u provincijalnoj kući u Welsu 5. listopada 2017.Povodom 10-godišnje proslave pozvali smo naših 22 poslovođa na „dan susreta”. Kratki fi lm na početku

susreta podsjetio je na povijest Milosrdnih sestara svetoga Križa. Na povijesnim se korijenima temelji „Poziv na buđenje”, koji smo razradili u provincijalnom vodstvu (smjernice o poželjnom ponašanju u našim pogonima i odgovarajućim koracima djelovanja). S motom „Krenuti novim putevima” želimo apostolsko poslanje „Služiti ljudima i oživjeti evanđelje” danas iznova pojasniti našim suradnicima. Bilo nam je važno ojačati poslovođe kao bitne nositelje vrijednosti Milosrdnih sestara sv. Križa i kao kreatore kršćanske poduzetničke kulture. U radu u grupama, na plenumu i u razgovorima tijekom pauza bilo je žive razmjene iskustava i izazova. Vrhunac susreta bila je svečana molitva Srednjega časa u provincijalnoj kućnoj kapelici, s primopredajom novooblikovanoga „Poziva na buđenje” i s njegovim nalogom. Proslava je završila svečanim objedom.

Konferencije poglavarica u St. Klara, Vöcklabruck, od 9. do 11. listopada Poglavarice su se susrele na redovitoj konferenciji u Vöcklabrucku na temu: „Kako krenuti novim putevi-

ma”. Večer drugoga dana bila je predviđena za proslavu obljetnice. U okviru Večernjih hvala zahvalno smo se



osvrnuli na darovano vrijeme, a pomoću fotografi ja prisjetili smo se početaka i prekretnica naše 10-godišnje povijesti. Nakon toga nazdravili smo čašicom vina našoj obljetnici.

„Obljetnica ruža” 11./12. listopada

Vlastitom obljetničkom događaju radovale su se i nekadašnje provincijalne poglavarice iz bivših provincija i vikarijata. U provincijalnoj kući organizirali smo slavlje susreta, i to tematski, liturgijski i društveno. Od 20 još živućih provincijalnih poglavarica, na ovom jedinstvenom susretu moglo je biti prisutno 13 sestara. Radost zbog ponovnoga susreta bila je velika. Večer je bila ispunjena osvrtom na njihovo vrijeme službe, na temelju izvornih fotografi ja i priča o izazovima i proživljenim iskustvima. Iznenađujuće je bilo: u gotovo svim provincijama bile su, u jednako vrijeme, iste glavne teme: potraga za duhovnim buđenjem 70-ih i 80-ih godina, savjetovanja i odluke o osiguranju budućnosti za sestre i postrojenja, proces spajanja provincija.

Drugoga dana pogledali smo 10-godišnju povijest Provincije Srednja Europa. Što je u ovom vremenskom razdoblju poraslo, što se promijenilo u zajednicama, postrojenjima? Kao ilustracija nastala je slagalica (puzzle) od sedam dijelova, a prikazivala je „Našu provinciju na putu”. Sljedeće glavne točke osvijestile su nam bogat-stvo događanja, i potakle nas na zahvalnost:

Proces spajanja provincija: U početku je bila borba za jačanjem onoga što nas povezuje te zajedničkim razvijanjem novoga, unatoč različitosti kultura. Ponuđene su bile kreativne mogućnosti za međusobno upo-znavanje sestara. To je rezultiralo mnogim sestarskim kontaktima i srdačnim odnosima.

Naš zajednički put: Žarišne teme s generalnih i provincijalnih kapitula, s kongresa provincijalnih poglavari-ca, konferencija, obljetnica i radnih skupina obilježili su naš put i potaknuli naše srastanje u novu provinciju.

Naše sestre: Prilikom osnivanja provincije bilo nas je 809 sestara, danas nas je 503. Smrt, istupanje iz Druž-be, nova zvanja i povratak iz misije – sve je to izazvalo gibanja i promjene u našoj provincijalnoj zajednici.

Naši pogoni: Na početku je bilo oko 4200 suradnika, a danas u trenutno 41 pogonu radi oko 7200 suradnika. S njima smo izradili smjernice i uzore. Kako bi duh Milosrdnih sestara sv. Križa ostao živ, usprkos padu broja sestara u pogonima, promičemo duhovnu, društvenu i ekološku orijentaciju u našim institucijama pod motom „Krenuti novim putevima”.

Impulsi na duhovnom putu bili su godišnji tematski dani zajednica uoči duhovnih vježbi, radi produbljivanja naše duhovnosti i naše karizme.

Oproštaj i novi početak za fi lijale: U ovih 10 godina dokinuto je više od 30 djelokruga, a osnovane su dvije nove zajednice.

Vizija budućnosti: Oslonjene na Božje obećanje, želimo se uvijek iznova usuditi poći novim putevima, ima-jući u vidu potrebe našega vremena.

U svečanom misnom slavlju zahvalili smo Bogu sa simboličnim darovima: križem, spisima o našoj karizmi i tamjanom. Naš zajednički put obilježila je duhovnost koja povezuje i koja se živi. Obilježavanje obljetnice završilo je svečanim objedom.

Theodosia, 1./2018., str. 32.-35.

S njemačkoga prevela s. Elizabeta, Helena Koščak



Po(r)uka

Iz pisane ostavštine o. Franje Vlašića, OFM (1930.-1985.)

Iz pisama sestri petBlagdan Svih svetih!

Ovome se blagdanu uvijek radujem. U pojedine svece gledam kao na nedostižive vrhunce, ali u svete gledam kao na blage brežuljke na koje se mogu popeti i mala djeca… Izdvajam samo jednu rečenicu: Zar čovjek uopće može biti pred Bogom čist? Naravno da ne može. No Bog to i ne zahtijeva. On samo zahtijeva da priznamo svoju nečistoću i da se pouzdamo u njegovu dobrotu, ljubav i milosrđe da će nas ipak jednog dana posve očistiti!

Ne čitamo li u današnjem 1. čitanju:Ovi odjeveni u bijele haljine tko su i odakle dođoše?Oni dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj.

Bili su, dakle, prljavi! Sada su u Nebu u bijelim haljinama i kao djevice slijede Janje.Upravo naš mali Marijin put tome vodi: ostati malena, bijedna – ali se čistiti – nikada ne gubeći strpljivost, mir i pouzdanje. Malodušnost se u nama javlja onda kad želimo biti veliki (u bilo čemu), i ne uspijevamo!Biti malena u svetosti (ili duhovnom životu) znači: učiniti ono malo što možemo; boriti se protiv pogrešaka koliko možemo; strpljivo podnijeti poraz; ne mjeriti dobro koje smo učinili, ali se ne bojati zla koje smo učinili, jer imamo Zagovornika kod Oca, Isusa! Sa svima biti blaga i dobrostiva. Pružiti jednu ruku Majci..., itd.


Po(r)uka

Kažete da se ne usuđujete pisati ako Vam nisam odgovorio... Znate onu narodnu: U srdita prosjaka prazna torba – ja bih nadodao: i u bojažljiva, sramežljiva… Barem se preda mnom ne smijete ustručavati, jer stvarno nisam ništa; i želim da ništa nemam, osim ovozemaljske haljine koja mi je neophodno potrebna da uđem u Kraljevstvo Božje, a zove se b i j e d a, jer Isus reče: Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko! Možda ćete pomisliti: Lako Vama tako govoriti… Istinu Vam kažem: imao sam želju postati (svecem), ali sam od toga odustao. Imao bih snage mrcvariti se… No nije to moj put. Želim u Mariji postati i ostati malen i skriven! To je, međutim, lako. Dovoljno je samo ići tamo gdje je niže; ukloniti se velikima itd. U tome nam i naša duhovna svagdanja bijeda (pogreške i grijesi) pomaže.Pa to je svetost – reći ćete. Jest, jer smo dužni biti sveti.Ali svetost u Srcu Majke. Mala svetost. Svetost grešnika. Jer nešto drugo ne zaslužujemo. Čak kad bismo i zaslužili, morali bismo je odbiti, jer je Sin Božji bio m a l e n, Marija također, i Josip – najviši uzori svetosti. Možda se vrtim u krugu..., razumjet ćete što želim reći.Dakle, Sestro, morate postati m a l a s v e t i c a u Srcu Majke!

1. 11. 1973.

Vi ste duša koja želi ljubiti Boga

Ja još uvijek (i do konca života) vjerujem u Vas, makar bacate blato na se. Vi ste duša koja želi ljubiti Boga; i koja, istovremeno, odviše oštro zapaža svoje nedostatke. Zato često doživljava ono što je u starom vijeku doživio legendarni letač I k a r. Bili su zasužnjeni na nekom otoku on i otac. Otac napravio krila. Prije leta upozorio ga da se ne približava Suncu. Mali nije poslušao, približio se, vosak se rastopio, kojim su krila bila slijepljena, i survao se u more...Bog zna da se Vi bez njegove pomoći ne možete dignuti do Njega. On od Vas samo traži da imate srca za let Njemu! Marija Vam je blizu. – Istinu govoreći, ne vjerujem ja ni sebi ni Vama – što se tiče osobno nas, naše naravi itd., nego vjerujem da ću sam uspjeti, i Vi također, jer nas Marija osobito ljubi! Ni Vi ni ja nismo velike duše. Mi smo sasvim male duše.


Po(r)uka

Ja sam možda velik u riječima, u željama; zanosim se itd. pa bi možda netko mogao pomisliti da sam već iznad zemlje, oblaka i oluja…, a ja sam duboko u prašini kao dijete… Samo su mi oči uprte u oblake… Vjerujem da ću jednom izaći iz ovoga gliba zemaljskoga i ploviti sa svojom jedinom pravom Majkom na oblaku prema Suncu! Ne smijete se žalostiti! Zar Ona nije tako moćna da nas savršeno očisti u Krvi svoga Sina, koju je gledala kako teče s Križa!? Ta se Krv stoljećima prolijeva po svoj zemlji preko naših oltara, kroz ruke nekoliko stotina tisuća svećenika!Vi me s one moje crne strane ne poznate… Mogao bih i ja udariti u kuknjavu. Ali u životu još nikada nisam plakao, ni kao dijete, pa neću ni sada. Nego, dušu u se, ako treba stisnuti zube, učiniti i to, dignuti prljavu glavu najdražoj, najljepšoj i najboljoj Majci, sveopćoj Majci, samo Milosrdnoj Majci, koja nema i ne pozna Pravde – pa neka od mene radi što god hoće, JER SAM NJEZIN I JER NE ŽELIM BITI NIČIJI NEGO NJEZIN, NJEZINA STVAR I SVOJINA, NJEZIN ROB LJUBAVI – i konačno, uvijek: NJEZINO DIJETE!Vjerujem, dok budem živ, da nikada neću sloviti kao nešto osobito, ni u kojem pogledu. Na mojem će grobu narasti visoka trava. Kameni križ će pokazivati da tu pod njim leži i čeka uskrsnuće jedno MALO MARIJINO DIJETE…Na Vas gledam samo kao na PRAVU PRAVCATU SESTRU u Isusu i Mariji. Tako gledam na svaku dušu u Mariji. Ne poznam narav! Zato Vas ne mogu ni zaboraviti, ni prezreti. Zato mi ne možete dosaditi. Zato Vas ne promatram k r i t i č k i, nego kroz oči Božje Ljubavi i Božjeg Milosrđa – kao i sebe. U svemu je bitno: Bože, ja h o ć u, ja ž e l i m...Priznanje: Ja sam g r e š n a, p o t r e b n a… Ali i: J a s e u z-d a m… što otvara vrata riznice Božje milosti!Naše slabašno nastojanje samo je potvrda da ono gore nisu samo riječi. Mislim da je nemoguće da netko ovo gore govori, a da ništa ne nastoji.Neka Vas DIJETE ISUS, naš zajednički BRAT u Mariji, obraduje, osokoli srce da gledate u visine…

18. 12. 1973.

A najteže je gledati svoje ništa

Vjerujem da ćete ipak osjetiti kakvu takvu olakšicu nakon bolovanja i odmora. Gospodin, eto, hoće da iskušate i taj križ! Čudan je taj naš duhovni život. Možda mislite: Lako Vama! Vi ste jaki. Vi sve stoički podnosite… A


Po(r)uka

ja nisam sposobna ni za što. Ja klonem na sitnici… Mislim da shvaćam u čemu je stvar.

Ne bih Vam savjetovao da idete liječnicima pripovijedati o svome unutrašnjem životu. Oni to svode na naravni faktor, u kome bitnu ulogu najviše igra ljubav između muškarca i žene... Manjak topline, nježnosti. Podsvjesna težnja za potomstvom itd. Sigurno je da i to može imati odraza na naš intimni život, ali ako smo sve posve svojevoljno i rado predali Gospodinu i ako u tome nalazimo smisao svoga života, tada je to faktor po strani, stvar koja tek od vremena do vremena može utjecati na naša raspoloženja.

Ja bih ovako ocrtao Vaše stanje:

1. Vaši su živci zaista osjetljivi. Kad dođe do iscrpljenosti i premorenosti, onda to jače osjetite.

Ali ste normalni.

2. Vaš melankolični temperament to pojačava. Ali ipak to nije glavno u Vašem životu…

3. Glavna stvar je tzv. m i l o s t k r i ž a.

Onaj koga ljubite povukao se, izgubio u mraku duše, šuti, pustio Vas samu kao dijete koje se zaplelo, zalutalo u šumi… Možda nećete vjerovati da već dugo proživljavam sličan mrak. Neki dan nehotice rekoh (na glas): „Moj Isuse, gotov sam; kapitulirao sam!” Kad čovjeku sve postane teško, kad ne nalazi utjehe ni u molitvi. Kad mu nitko neće i ne može pomoći… Kad treba sam samcat, potpuno duhovno oguljen do kože ići… Prije sam svetost više vidio u molitvi i radu, danas je više gledam u KRIŽU, što znači: Prihvatiti sve što nam pošalje Gospodin! U tome ne gledati na sebe. Ne misliti na dobitak – čak ni na kraju života. Uopće ne misliti na sebe, nego na Onoga radi kojega trpimo!

Glavno je u Vašem slučaju ovo: Vi želite, hoćete, ali ne vidite rezultata svojih želja i nastojanja: Prije sam spomenula velike ideale ili bolje moje želje; jedino želim, naučiti ići i živjeti u Božjoj prisutnosti, s njim raditi, trpjeti, veseliti se, shvaćati život kako on želi i shvaća, živjeti u onoj unutarnjoj slobodi bez brige za vlastiti život i posve-ćenje, a sve je upravo suprotno. Da nije suprotno, Vi ne biste trpjeli (možda samo prividno!) nego uživali u onome što činite za Boga, a Bog bi u tome našao veoma mnogo sebičnosti. Bog hoće da opipljivo vidite i osjetite s v o j u p o s v e m a š n j u b i j e d u. Nije to tako samo kod Vas, tako je na vlas isto i kod mene i kod mnogih duša. A naj-teže je gledati svoje n i š t a! Sada treba smoći tek toliko snage da činimo ono što znamo da treba činiti. Barem je nama redovnicima to lako: svoje svagdanje dužnosti m o l i t v e i r a d a.

Možda ćete odgovoriti: Ja drugo i ne želim, no samo kad bih barem to či-nila, ali ja ni to ne činim… Ne činim ni ja sve kako treba. Ali nastojim činiti! Vi se, sestro, morate s tim zadovoljiti.


Po(r)uka

4. Ponavljam Vam ono isto što sam u drugim zgodama govorio: Što manje mislite na svoj stav prema Gospodinu, odnosno na svoju bijedu, jer to i najhrabrijima reže krila!!! Budite kao dijete koje gleda tek 2-3 koračića ispred sebe.

5. I ne uveličavajte svoje pogreške i svoju bijedu – kao da ništa dobra nemate u sebi. Ja znam da imate. Vi ste dosta jaka. Znam da Vas Marija ljubi i da Vas okružuje osobitom pažnjom. Vi ste, jednom riječi, NJEZINO DIJETE!

6. Čudite se zašto velečasni ne uhvati Vaš problem u svoje ruke i ne riješi ga… Ne bi Vas razumio ni uz najbolju volju. Vidio bi mnogo drveća, ali ne bi vidio š u m e. Ja za svoju nutrinu ne nalazim ni kod koga razumijevanja, niti se kome otkrivam, osim jednom čovjeku koga je Bog stavio na moj put. Njemu mogu sve reći i on sve razumije.

Radi se naime o posebnom putu kojim nas Bog vodi! Vjerujete li to?… Ja bih taj put nazvao: Marijin put ili Put Križa.

7. I drugi ljudi idu tim putem, ali Marija nas uranja u otajstva tog puta, u dubine… Da postanemo maleni, djeca, mi moramo u m r i j e t i s e-b i. Ta duhovna smrt daleko je teža od naravne. Može je u nama proizvesti samo Bog. Onaj tko umire, protiv svoje volje umire, dakle p a s i v n o (trpno). To je milost velika kao što je velika milost BITI BOŽJE I MARIJINO DIJETE. Ta je milost naime u tome da nas Bog poziva da budemo SAVRŠENO njegovo i Marijino dijete.

Morao bih se već početi ljutiti na Vas: toliko ste sa mnom i još mi ne vjerujete!? Ne vjerujete mi da Vas Bog upravo takvu ljubi. Ne vjerujete mi da je taj mrak u kome se nalazite m i l o s t.

Da crna slika koju imate o sebi nije istinita, jer osim te slike u Vama postoji i svjetla slika – strana. Vi jeste sama po sebi ništa, bijeda, nevolja, nestalnost, sebičnost itd., ali ste istovremeno i drago Božje i Marijino Dijete koje su oni čvrsto odlučili spasiti i posvetiti. Oni rade u Vašim dubinama, u mraku… Vi ste kao dijete koje spava dubokim snom dok nad njim sa smiješkom bdiju Otac i Majka… A to dijete sanja ružan san: da su ga roditelji odbacili i prepustili divljim zvijerima…

Jedan od zadataka treba da Vam bude: energično tjerati te crne misli koje koče Vaš polet, koje narušavaju Vaš mir i sreću. Bog ne želi, dok trpite, da se i mučite.

Dok je Marija stajala pod Križem, trpjela je smireno – s vjerom i nadom. Tako i Vi, dok gledate svoje ništavilo, vjerujte i nadajte se u Božju ljubav, dobrotu i milosrđe, jer je On jači od naših grijeha i propusta.

Ono o prokletstvu žene odbacite.

Nije li Bog upravo među ženama odabrao n a j v i š u od svih ljudi i anđela!? Ne zbiva li se obnova svijeta po jednoj Ženi? Nije li nam Bog došao po Ženi?! Ta Žena je naša i Božja Majka. Majka svih živih.


Po(r)uka

Razgovori sa psihijatrima će Vam malo koristiti. O d m o r – da, tako i s p a v a n j e, j e l o i r e k r e a c i j a u društvu svojih sestara.

Ali trebate znati da su „bratu magarcu” ograničene sile. Nema on krila da može letjeti kao njegova sestrica duša...! Zato jadan klipše… Dajte mu odmora!

Uza sve to, podnosite njegove slabosti.

Ne može se trpjeti, a da se ne trpi. I u potpunoj slomljenosti, mraku, suhoći, napetosti i jadu… sačuvajte trunak vjere, nade i mira… kao svoju malu svjetiljčicu!

Blagoslov i Mir BEZGREŠNE i Duha Svetoga neka siđe na Vas!

8. 2. 1974.

Morate ući u smrt same sebe, tj. u mrak razuma, volje i osjećaja, u mrak vjere, u trpljenje.

Primio sam u redu Vaša oba pisma.

Pisma su po tonu različita. Jedno ste pisali u svjetlu, drugo u mraku. Pokušat ću Vam po točkama odgovoriti:

1. Duhovne vježbe sigurno su Vam koristile. Vi češće u pismima spominjete, osobito u zadnjem, kako Vam ništa ne koristi što činite: da to nije zaslužno pred Bogom; to biva zato što je zaprljano Vašom bijedom. To pišete zato što sebe mjerite onako kako osjećate, a istina je iza osjećaja.

Možete li mi barem malo vjerovati? Ne pišem Vam da Vas tješim. Govorim Vam onako kako bih sebi govorio: istinu bez obzira kako će se dojmiti.

Vi ste dobro Božje i Marijino dijete.

Zaslužujete iz dana u dan sve više i više.

Glavna Vam je pogreška (u ova dva pisma) što mislite da se može osjetiti kakav je Vaš odnos s Bogom, i onda stvarate zaključak prema onome što osjećate. Jednom ćete se osjećati lijepo, kao da ste u Srcu Božjem i Ma-rijinu, drugi put kao da ste lešina koja se raspada od zloće...

Tako pijan čovjek ide: s jedne strane ulice u drugu... i, naravno, da se izudara i da konačno izmoren pada na putu.

Znam da želite postići č i s t u v j e r u, a čista vjera jest neosjetna.

To je vjera mraka, Križa.


Po(r)uka

Ne osjećam Boga i njegovu ljubav; dapače, suprotno osjećam, ali ja vje-rujem da sam njegovo dijete, jer ja to hoću. I tako biva, jer nas je tome učio Krist. Ja sam takva stanja godinama prolazio. Progonila me misao: Bogu nije sta-lo do tebe. Ti si zrnce prašine u svemiru... Ipak sam išao kao što ide siroče, ozeblo i gladno. I jedanput mi je Bog pokazao da me ljubi, da me pozna po imenu (fra Frane) i da računa na moj rad... Sada mi je svejedno. I sada znam osjetiti kao da ništa nema u duši, kao da sam hrpa blata. Ali se na to ne obazirem, nego gazim dalje, jer nije važno da li vrijedim ili ne vrijedim, nisam ja važan. Važan je Bog kome idem. Čvrsto vjerujem da me neće odbaciti jer ga tražim! Eto, tako je i s Vama. Želite li ostati razmaženo Božje dijete, koje uvijek cmizdri kad nema Oca i Majke, onda nastavite dalje svoju pjesmu... Molim Vas, nemojte se na me ljutiti što Vas ovako drastično korim. Jer Vi niste dijete u duhovnom životu. Vi ste odavno odrasla osoba. Ali jednom već stanite nogom na tu melankoliju i pesimizam, jer tako ubijate samu sebe. Dakle, ne tražite Boga u osjećanju i raspoloženju. I Isus je na Križu govorio: Bože moj, Bože moj, zašto si me zapustio... To je bio osjećaj. Naravno da je Otac bio stalno uza Sina. Isus nije tada očajavao. To su uostalom riječi psalma koji je molio na Križu! A Vi, kad je mrak, zatvorite oči. Zar ne znate da je Marija na drugom svijetu, a u drugi se svijet ide samo kroz vrata smrti. Želite li Mariju gledati već na ovome svijetu, morate ući u smrt same sebe, tj. u mrak razuma, volje i osjećaja, u mrak vjere, u trpljenje. Vi sasvim normalno proživljavate ono što se u duhovnom životu zove čišće-nje duše na putu rasvjetljenja, samo što to potencirano doživljavate. Vi to stanje nazivate „biti bez vjere”. To je zapravo ulazak u čistu vjeru. I Marija je bila izgubila Isusa. I Ona je stajala pod Križem na kojem je visio mrtav Isus. Zato joj je dušu mač boli probo!

2. „Prosjak Božje ljubavi” - bolje: dijete Božje koje ima pravo na Božju ljubav. Idite Bogu kao d i j e t e Njegovo. Tako je išao i izgubljeni sin: da se nije osjećao djetetom, ne bi bio pošao ocu, ne bi naime u nj imao pouzdanja. Govori on, doduše, „reći ću mu da više nisam dostojan zvati se njegovim sinom”, istina je, ali je ipak sin! I Vi Bogu možete sto puta na dan reći: Nisam dostojna zvati se tvojim djetetom, ali time ne prestajete biti njegovo dijete; kao što i izgubljeni sin ne bi prestao biti očev sin da je ma koliko puta bio izgubljen i mrtav. Svoju ljubav prema Bogu možete temeljiti samo na tome temelju. Ona poniznost, koja nas uništava, nije zdrava poniznost. Nadnaravna poniznost uvijek ima u sebi pouzdanje i mir. Nerijetko se iza lažne poniznosti skriva sotona. Tako je upropastio Judu.


Po(r)uka

Jer, ako ništa ne valjamo, što nam preostaje? U smeće; u pakao! Tjerajte iz glave takve misli i osjećaje. Kažem Vam: i mene je to dugo vremena salijetalo pa znam što je to i čemu nas može odvesti.

3. U svome duhovnom životu trebate misliti i na svoje osjetljive živce. Prava, čista istina nalazi se između dvije povišene temperature: prevelikog oduševljenja, osjećaja sreće, nježnosti – i malodušnosti, bezvoljnosti. Prava istina o nama jest ona crvena nit koja ravno ide kroz valove naših zanosa i malodušnosti. Najtočnije o sebi mislimo kad smo smireni... Reći ćete: Kako ću onda ići k Bogu kad ne znam što sam? Mi i ne možemo znati što smo! Samo nas Bog svojim sveznanjem može izmje-riti i mjeri. To uostalom nije ni potrebno. Za nas je dovoljno da činimo ono što ovaj čas smatramo da je dobro ili bolje. Kad bi se dogodilo da je ono što smo jučer mislili da je dobro – zlo, nama će Bog i to upisati u dobro. Jer mi se krećemo u području vjere, ne gledanja. Zato volim upotrijebiti riječ: nastojanje. Dovoljno je da nastojite u svemu izvršiti volju Božju.

4. A što je volja Božja? Volja je Božja da spavate, jedete, da molite, radite, odmorite se... Dakle, sve ono što čini život jedne obične redovnice Družbe sv. Križa. Marija je bila obična domaćica... S tim u svezi želim Vam napomenuti da nastojite, koliko god je moguće, održavati sa svakim normalnim ljudske odnose.Ljudi i priroda neće Vas udaljiti od Vaše Ljubavi, nego ćete svojoj Lju-bavi omogućiti da se prelije i na druge, kao što se iz drugih prelijeva u Vas... Jer mi smo ljudi Božja zajednica, Kristovo otajstveno tijelo.Morate ljubiti i samu sebe, svoje tijelo i dušu, svoj život, rodbinu, svoj narod, sav svijet... Bog Vas je u nj postavio kao svoje dijete da živite u Njemu. Pročitajte poslanicu sv. Vinka Paulskog – u časoslovu, 27. 9. ali, opet, nemojte otići u drugu skrajnost (posvetiti se samo bližnjima, sebe zapustiti). Potrebno je da se i povučete, da nasamo raz-govarate s Bogom, Isusom i Marijom, oči u oči, jer mi imamo i svojih taj-na koje samo njima izravno možemo reći. Istom će u Nebu biti ostvareno savršeno jedinstvo.

Eto sam Vam dosta toga napisao.Molim se za Vas. Nema govora da bih Vas zapustio. Zar Brat može napustiti Sestru? Kao što Vas Marija ne može i neće zapustiti, jer ste joj Dijete, tako i ja nastojim činiti. Ja sam njezino najmanje dijete koje je Ona iz čistog milosrđa našla na cesti i pokupila... Zato sam sretan ako kome od njezine djece, a moje braće i sestara, pomognem...

28. 9. 1974.


Po(r)uka

Samo milost čini nas čistima - odnosno svetima

Javio sam Vam se s puta kratko. Danas me je dočekalo na stolu i Vaše zadnje pismo... Kad sam pogledao prvo i vidio da ste ga pisali 1. 12. 1974., bilo mi je žao što sam Vas tako dugom šutnjom izmučio. Niste sami. U zadnje vrijeme dolazili su poslovi tako jedan za drugim da nisam imao snage sjesti za stol, pomoliti se, smiriti i uspostaviti vezu s dušama našeg kruga... Oprostite mi! Ali i ta žalost je na Vašu korist.Daleko od toga da sam ikada i na časak pomislio da od Vas dignem ruke... ili da ste teški... ili da nema koristi s Vama raditi... Kad bih i htio, ja Vas ne bih mogao i smio odbaciti, jer nisam ja uspostavio vezu s Vama, nego O n a. Niste Vi moja, nego N j e z i n a. Ja sam uvijek sretan da Vam mogu govoriti, jer Joj se na taj način o d u ž u j e m (barem malo). Osim toga, ja sam toliko malen i jadan pred Bogom, Isusom i Njom, da i ne pomišljam bilo koju dušu odbaciti. Mene toliko zaboli kad netko skrene s Božjeg puta (ne toliko od mog načina...), kao da se radi o rođenoj sestri ili bratu. Dakle, to sebi jednom zauvijek izbijte iz glave. Ali Vi ćete reći: On se strpljivo muči sa mnom, i za to će primiti plaću, a što ću ja dobiti...?! Ja Vam velim: Ako budete kao dosad tražili Gospodina, željeli ga ljubiti i vjerno mu služiti, pa ne uspijete, da ćete se na koncu života, kad preda nj stupite, naći čista i lijepa kao Marija u trenutku začeća!!! Ja to vjerujem i za sebe!Ne možemo mi sebe učiniti čistima i svetima – čak ni uz naš maksimalni napor i sudjelovanje s milošću. S a m o m i l o s t n a s č i n i č i s t i-m a - o d n o s n o s v e t i m a ! Jer m i l o s t uvijek ostaje milost: i kad nam se daje bez ikakve naše zasluge i kad je sudjelovanjem zaslužimo. Zapamtite riječ: NASTOJANJE. Ništa drugo. Vi se samoj sebi pričinjate kao djevojčica od dvije godine koja tati i mami „pomaže”: kuhati, prati, čistiti... A, u stvari, čini nered! Roditelji su ipak zadovoljni što njihova mala „radi”. Strpljivi su da iza nje popravljaju... Oni dobro znaju da nije sposobna još raditi. Drago im je da je u kući i da ima volju pomoći im...Ako Bog to čini s Vama, zašto biste se tome protivili? Zašto se mjerite pred Bogom? Zašto želite biti velika i teška? Vi kao da želite z a s l u ž i-t i svetost i nebo!...Budite dijete! Svaki dan, kad se probudite, počnite iznova – kao da nije bilo jučer i kao da neće biti sutra. Ako Vam se učini da ste „jučer” sve porazbijali, zaprljali i zapleli, počnite „danas” čistiti, sređivati i rasplitati..., makar drugi dan stvar bila još gora i mučnija...Strpljivo podnosite samu sebe, takvu kakva jeste, i nastojte od sebe štogod učiniti, bez obzira hoćete li išta uspjeti.Ja sam pročitao mnogo knjiga o svetosti. Imao sam točno zacrtan plan. Da sam njime išao, vjerojatno bih već bio u Raju! Ali nešto moja slabost, a najviše Bog i Marija, sve su mi pobrkali i sada ne znam ni gdje je početak ni gdje je svršetak... Onda sam pustio taj „ćoravi posao” i odlučio živjeti


Po(r)uka

kao duhovni proleter, malo dijete... Živjeti bezbrižno od časa do časa, gledajući mirno, bezazleno i zadovoljno u Oca i Majku koji sve čine. Za sebe sam odlučio činiti ono što mogu i kako znam. O rezultatima, pozitivnima ili negativnima, ne vodim gotovo nikakva računa. To nije moj posao. Znam da nemam ništa i da ne mogu ništa. Ali ipak h o ć u, ž e l i m, NASTOJIM! I, začudo, čvrsto vjerujem da ću u Vječnosti biti ono što je Bog odvjeka htio da budem: Njegovo i Marijino savršeno dijete! Sve drugo i svaka druga „svetost” mi se – gadi (oprostite na izrazu!), u tom svjetlu gledam i druge, sve ljude, i kao takve ih ljubim i podnosim (najčešće ovo zadnje, jer sam slab).Upravo sve ovo i Vi u prvom pismu želite, hoćete i nastojite činiti. Ali je rezultat, kao i kod mene, n u l a. Pa što onda? Želimo li biti n e-š t o? Zar nije bolje biti pred Bogom n i š t a? Ludo bi bilo da se zbog toga uznemirujemo, jer je On O t a c, a Ona je M a j k a, a mi smo D i j e-t e. Toga se moramo drsko držati! Ne bojte se!Malo duhovnih osoba razumije ove rečenice.Najteže je nositi svoje pogreške, grijehe i dugove. Najteže je gledati vlastitu gubu. Teško, veoma je teško imati osjećaj da ne ljubimo onoga koga zaista ljubimo! Ali to je Žrtva, KRIŽ. Naša ljubav nije svijetla, sretna ljubav, nego r a s p e t a, patnička, „grešnička”.Da me bolje shvatite, evo jedne slike.Jedna mala djevojčica sjedi na rubu šume i plače. Prilazi joj netko i pita je: - Mala, zašto plačeš? Možda nemaš tate i mame? - Imam – odgovara mala. – Možda te ne vole? – Mala prijekorno podiže oči prema nepoznatom čovjeku i veli: - I te kako me ljube! Plačem, jer ja njih ne ljubim... Stranac se nasmije i otiđe ganut nevinošću djeteta ...

2. 4. 1975.

Vi svetost sami ne možete dosegnuti rukom, ma kako se propinjali

I ovaj put sam produžio s odgovorom... Nisam htio, ali kad meni dani tako brzo lete! Vaše pismo, kao i druga, držim skupa i često ih pregledavam (kome treba prije odgovoriti?). Kad Vaše pogledam, mislim: nedavno sam ga dobio, može još malo počekati..., ali kad pogledam datum, onda se uhvatim za glavu...!Vaše zadnje pismo puno je vedrine i mira. Dakle, i sami ste napokon jednom priznali da nije u Vama sve crno, jadno i propalo!Sviđa mi se Vaše dolaženje „Ocu nebeskom” i trpljenje „u šutnji”, „opravdavanje drugih”...


Po(r)uka

To je put Marijine djece, koja žele u ovome životu živjeti njezinim duhom.Zanima Vas trpe li duše koje u životu postignu savršenu ljubav prema Bogu? Vidio sam jednu takvu izbliza. I do dana današnjega se ne mogu načuditi onome što sam vidio.Jednom mi se, davno, učinilo kao da sam razgovarao s Isusom; od te osobe bila je samo njezina kora, ostalo je bio Isus. Isus obučen u čovjeka, u bijedu (izvanjsku). Takve osobe trpe. Točnije, sav se njihov unutarnji, čak i izvanjski život pretvori u trpljenje. Razlika je između njih i nas u tome što mi trpimo jedva jedvice strpljivo, a njima je to isto što i ljubav. Oni misle da, kad bi prestali trpjeti, prestali bi i ljubiti. U njih se riječi LJUBAV – TRPLJENJE poistovjećuju. Ljube trpeći, trpe ljubeći. Zato, ako želite postići savršenu ljubav prema Bogu, pokušavajte uzeti sebe kakva jeste, ne želite biti druga; sa svim svojim slabostima, dobrim i lošim sklonostima, ispravljajući se koliko možete; i kao takva neprekidno se nudite Bogu, dolazite preda nj, ne želeći, bez njegove volje, biti drukčija, svetija, bezgrešnija itd.Vi svetost sami ne možete dosegnuti rukom, ma kako se propinjali. Možete samo iskusiti da je nedostiživa. Nju nam daje Bog, jer hoće da nam je dade i daje nam je jer nastojimo oko nje. Ona je najveći dar Božji nama i njegov najčistiji dar.Bog vam je mene stavio na put da Vam pomognem. Prema meni možete uvijek biti slobodni kao prema rođenom bratu. Ali, znajte, Bogu se uvijek dolazi sama. Uvijek sama morate učiniti korak naprijed u mraku. Kada se trpi, tada se osamljena trpi i umire. Isus je bio zapušten na Križu, makar je uz Križ stajala njegova najdraža i najsvetija Majka. Zašto je to tako? Zato što nas može razumjeti, ljubiti i potpuno usrećiti samo BOG! Mi jedni drugima, ma kako bili sveti i sretni, to ne možemo dati. Čovjek je konačno s a m a c u s v e m i r u sve dotle dok ne dobije odgovor od Onoga koji ga je stvorio. Mi samo u njemu možemo biti b r a ć a i s e s t r e, v o l j e t i s e i b i t i j e d n i z b o g d r u g i h s r e t n i. Ali u ovome zemaljskom životu moramo hrabro prolaziti kroz k a t a r z u (čišćenje). Ja Vam mogu samo „u mraku” doći i šapnuti: Niste sami! Samo naprijed! – Ne bih Vam bio pomoćnik kad bih Vam digao osamljenost i križ.Ja tako držim svaku dušu: više je volim od rođene sestre, brata, oca ili majke – ali je držim daleko od sebe: Ona je Božja, njegovo vlasništvo, ona je svetinja, ne smijem dirnuti, svojatati! Smatram je kao pokaznicu, hostiju, u kojoj je Isus!Čuo sam jedanput prigovor nekih da sam „intiman s dušama”, a malo tko manje „traži” duše kao ja, malo se tko drži daleko od svakoga kao što se ja držim... Ja se zapravo „silim” da održim kontakte s ljudima. Jednom zauvijek sam svoje srce, tijelo, dušu – čitavo biće – predao MARIJI, po Njoj ISUSU BOGU. Sto posto znam da ni s kim na zemlji ne bih mogao biti sretan! Prikloniti se bilo kome, za me bi značilo isto što i svjesno samoubojstvo. U tome ne poznam sredine, i u tome ne mogu sebi lagati. Ja ne bih mogao, kao što to neki čine, uzeti dio sebe i dati drugima, ili jedno vrijeme se dati


Po(r)uka

drugima pa se ponovno vratiti Bogu. Nisam ni savršen ni svetac, dapače sam vrlo nesavršen i daleko od svetosti, ali je ta alternativa u meni – još od djetinjstva duboko usađena.Ja sada samo trpim kad mi se Bog sakrije, tj. kad ne vidim smisao svoga života (kad se Nebo sasvim zatvori!).Eto sam Vam nešto rekao o sebi, da lakše sebe razumijete. Uvjeren sam da i Vi imate milost: BITI SAMO BOŽJA! No ja sam malo spretniji u borbi nego Vi. Hrabriji sam u mraku od Vas, jer je mnogo toga prešlo preko moje glave što me učinilo neosjetljivim.Vas uvjeravam: HODITE HRABRO! NA DOBRU STE PUTU! Vaša naravna i nadnaravna bijeda nije uzrok malodušnosti i očaju, nego Vam samo pruža veću šansu da budete POTPUNIJE BOŽJA. Što smo mi više NIŠTA, to je u nama BOG VIŠE ono što On zaista i jest „JA SAM ONAJ KOJI JESAM”, tj. SVE. A to je svetost. Ne moramo je vidjeti na ovome svijetu. Još manje ju moraju vidjeti drugi!Oslobodite se svih strahova: od sebe, od ljudi, čak i od Boga... K Njemu idite kao DIJETE OCU, kao ZARUČNICA ZARUČNIKU i kao DIJETE MAJCI!Naš odnos prema Bogu nije odnos STVOR – STVORITELJ, niti sluga – gospodar, niti krivac – sudac, niti radnik – poslodavac, nego l j u b a v naprama LJUBAVI. Naše je l j u b i t i! Mi to možemo. To nam je u naravi. A pred tim i sam Bog pada na koljena, jer je on sama LJUBAV!!! To je jedino moćno sredstvo kojim možemo osvojiti Boga.Treba igrati tom kartom.Oni koji misle da mogu Boga dobiti „kreposnim činima”, „zaslugama”, „vjernošću”..., slični su djeci koja žele oponašati starije... Oni ubrzo osjete da im se Bog udaljuje, da im izmiče iz ruku. Mi Boga ne možemo „zaslužiti”! Možemo samo, kad nam se objavio kao Ljubav, ljubiti ga. No ta ljubav nije sretna ljubav. To je konačno, u svome najsavršenijem obliku, križna ljubav. To nije ljubav čistog anđela, nego jadnog, palog čovjeka, dakle bijedna ljubav. Ona se zapravo svodi na ono nastojanje ljubiti, pokušaj. Što smo više svjesni svoje nemoći i u tome, to imamo više šansa, jer Bog zna, ako nam On ne dadne tu ljubav, da Ga apsolutno ne možemo ljubiti.No, mi njega možemo ljubiti, a da tu ljubav i ne osjećamo. Zato u svome nastojanju da ljubimo moramo biti smioni, odvažni. Ne smijemo se prestrašiti nevidljivosti, neosjetnosti ljubavi i od svakojakih strašila oko nas (naši grijesi, hladnoća ljudi, itd). To je ono što Vam kažem: Treba biti hrabra u mraku! Uvjeren sam, budete li išli ovim putem, da ćete jednog dana izaći iz ovog mraka č i s t a k a o a n đ e o i sva puna ljubavi kaom e t e o r v a t r e !

28. 7. 1975.


Po(r)uka

Sasvim se otresite ljudskoga obzira – što tko o Vama misli

Ja ni Vama ni drugima ne mogu sam po sebi pomoći, nego nam svima pomaže Marija. Ona nas svakoga napose vodi. Da osjetimo Kristov Križ, mi moramo osjetiti i onu samoću koju je Krist osjetio u vrtu Getsemanskom, kad su oni, koji su ga posebno ljubili, spavali; ili kao što je osjetio na Križu kad ga je Otac zapustio...

I meni se nerijetko dogodi da sam sâm...

Mnogo stvari u duhovnom životu moramo sami, bez svjedoka obaviti. Mislim da i Vi toga imate na pretek.

K tome, Bog nas želi vezati samo na se. On nas kida od svih drugih veza, makar bile dobre.

Meni ni Vi, ni bilo koja druga ništa ne smeta. Dapače, smatram vas sve za više nego rođene sestre...

A ono prisluškivanje bacite preko leđa i ne mislite na to. Neka prisluškuju ako baš hoće!

Jer ima takvih koje nemaju što raditi u svojoj duši, sasvim su vani, pa ih to interesira...

Moraju od nečega živjeti. To naše zajednice razara.

Kad bi svaka više radila na sebi, imala bi manje što reći ili sumnjati o drugima...

To primite kao i svaki drugi Križ!

Što više se oslobađajte svega onoga što Vam diže mir, mislite češće na ono što je bitno u Vašem životu: na ljubav kojom Vas Bog ljubi! Zaboravljajte jučerašnji dan i ne mislite što će biti sutra, nego mislite što je s a d a. A sada se može živjeti u Bogu i za Boga. Bog krvlju svoga Sina svaki čas je spreman očistiti našu dušu – čim svoj pogled, pun pouzdanja, upravimo njemu.

O, kad biste me u ovome poslušali:

Ako je moguće, sasvim se otresite ljudskog obzira – što tko o Vama misli!

A neka Vam bude jedino stalo: što Bog o meni misli, kakva sam pred njim?

Pred njim sam uvijek, kad god to hoću, njegovo dijete, makar kako zla i nevjerna bila... Dovoljan je pogled pun kajanja i pouzdanja. Dovoljno je naše nastojanje da budemo dobri...

On nije nemilosrdan otac koji batina sina zato što mu je kući donio jedinice... On odmah naše jedinice okreće u petice! Bog je dobar! Bog je dobar!

A istom Marija! Zar se Nje možemo bojati? Zar ne možete u duhu vjere doći k Njoj, nasloniti svoju glavu na njezino majčinsko Srce i trenutak počinuti od svega što Vas muči?! Makar poslije toga proslijedila ista pjesma...


Po(r)uka

Molit ću za Vas u duhovnim vježbama, a i Vi se sjetite mojih velikih potreba upravo te dane.Šaljem Vam i svoj svećenički blagoslov +

27. 8. 1975.

Mene Bog gleda kroz Isusovu i Marijinu Muku

Primio sam Vaša oba pisma. Uvijek sam bio potpuno uvjeren u ono što Vam govorim; sada to očito vidim. Pisma su međusobno dijametralno različita: jedno je pisano u svjetlu, drugo u mraku. Meni nimalo ne smeta u Vas, ni jedno ni drugo stanje. I u jednom i u drugom ste BOŽJE i MARIJINO DIJETE. Čini mi se da sam Vam jednom zgodom iznio ovu sliku: slični ste djevojčici (u ovom zadnjem pismu) koja sjedi na zemlji pred kućom i plače jer je u igri poderala i uprljala haljinicu... Plače, jer misli da je zbog toga tata i mama neće više onako jako voljeti... A ona je jedinica. Tata i mama su bogataši. Što je njima kupiti za svoju malu i tisuću takvih i ljepših haljinica...! (pismo pisano u svjetlu) Djevojčica koja se sretno ogledava i vidi da je lijepa i uredna i da je zbog toga tata i mama vole...Ovo se više manje često ponavlja u Vašem životu. Vi kao da hoćete u sebi pronaći razloge da Vas Bog i Marija imaju za što voljeti; ili, obratno, u sebi nalazite razloge da Vas odbace! A zašto to?Pred tri dana mi se dogodilo malo zlo: nešto mi od hrane naškodilo, povraćanje i naglo mi pao tlak. Imao sam ujutro rano putovati, ali se nisam uspio ustati, glava kao olovo. Prije toga sam imao povišen tlak. I što je prirodnije nego pomisliti na s m r t! „Evo sad bih mogao i umrijeti!” U prvi mah sam se prestrašio Božjeg suda. „Možda ja sebe preblago sudim? Božji sud je strog, pravičan! Morao bih sve do u sitnice ispovijedati, za sve se savršeno pokajati i dati dostojnu zadovoljštinu...!” Te se misli nisam mogao drukčije otarasiti nego sam jednostavno počeo moliti i ubrzo se povratio m i r : „Kakav sam takav sam – dijete sam Božje i Marijino, i kao Dijete dolazim pred Oca i Majku da mi sude!” - „Između mene grešna i Boga stoji Isusov Križ i žalosna Marija. Moji grijesi tu staju, ne idu dalje pred Lice Božje, tu se uništavaju... Mene Bog gleda kroz Isusovu i Marijinu Muku...” Sada sam odlučio: nastaviti isti tempo života (rada za duše), na isti način pristupati Bogu (slobodno kao Dijete!) i uopće se ne brinuti kako ću proći na sudu! ZAR SE DJECI SUDI?! E valaj, kako kažu naši Bosanci, svoju pamet neću mučiti takvim glupostima!Vi se morate silom oslobađati takvih misli i osjećaja, jer Vas to ubija i koči. Ako ih ne možete odbiti suprotnim mislima, tada ih prezrite, jednostavno ne mislite koliko ste pred Bogom teški. Zašto sebe sudite kad Vas Bog nije osudio i neće Vas osuditi? Sin Božji nije došao na ovaj svijet


Po(r)uka

suditi, nego spašavati. Naši su grijesi uništeni i uništavaju se neprekidno na Križu. Grijesi su inače po sebi duboki crni ponori. Budemo li gledali u njih, zamantat će nam se i izgubit ćemo duševnu ravnotežu. Bolje je, prolazeći pokraj njih, gledati z v i j e z d e kamo idemo!

Ja Vas sasvim dobro i realno gledam o č i m a v j e r e, ne ljudskog umovanja.

Vi ste normalni. To u Vas nisu živci. Ali ste ipak svoje živce, zbog stalne napetosti, izmorili, istančali pa i oni utječu na Vaše raspoloženje.

Kad ste već obavili duhovne vježbe, tada je najbolje upravo to što Vas je zapalo (ne još jedne ili u Bugarsku), nego o d m o r i t e s e kao čeljade.

Dobro obavljene duhovne vježbe nisu baš u tome da se u njima ispunimo nekom jakom svjetlošću, mirom i jakošću. One su dobro obavljene ako smo ih željeli dobro obaviti. Vas su izmučile. Dobro, je li to zlo? Ja najjasnije vidim kad me nešto i z m u č i; i najjači sam kad me nešto pritisne. Svjetlost i mir kratko traju. Kad bi trajali duže, napuhao bih se i ispružio po zemlji u sigurnosti i samozadovoljstvu...

Mi nastajemo - n o v i, b o ž a n s k i – pod neprekidnim udarcima Kristova Križa.

Ja Vas nimalo ne žalim što trpite. Žao mi je jedino što se bez potrebe u muci mučite; što na teret dana gomilate i drugi teret „tjeskobu savjesti”, kad možete na to ne misliti.

Ja Vas nikada nisam pokušao t j e š i t i nekim zavaravanjem. Pišem Vam ono što u sebi tako jasno vidim. Pišem Vam pod okriljem Majke koja je iza nas! Ona nam daje tu nadu.

Teško će Vas tko shvatiti u toj Vašoj zapletenosti ako nije to iskusio. Zato je bolje da se svakome i ne povjeravate. Radije se u muci i tjeskobi, koja mora doći, požalite Isusu i Mariji. Vi ste kao ćilim: tko Vas naravno gleda, vidjet će zbrku (onu drugu stranu ćilima); tko Vas gleda u Božjem svjetlu, vidi Vas lijepu u Srcu Bezgrešne Majke (pravu stranu ćilima). A Vi kao navikli gledati onu drugu... i još, k tome, izvlačiti i trgati konce, jer da taj Vaš ćilim ne vrijedi ni za što...

12. 8. 1976.

Imate svoje pogreške. Ali, zar se noge ne zapraše dok se ide putem?

Što se tiče prvog pisma, u kojem se osvrćete na moj posjet, niste trebali razbijati glavu... Ja sam sâm znao i vidio da nije bilo ni vremena da se možete posve slobodno „otvoriti”. Meni je bilo glavno da Vas vidim i čujem


Po(r)uka

nakon toliko godina. Bog će ponovno upriličiti susret u kojem biste morali imati mogućnost sve izreći..., premda dobro poznam Vaše dubine!Mislim da ste morali steći povjerenje u moju bijedu (koju je ipak Marija uzela u svoje ruke da po njoj čini dobro onima koje ljubi!) i zato me poslušajte kao Brata u Isusu i Mariji. Ne govorim Vam svoje, nego ono što mi Ona daje. Ja uostalom po tome i živim, jer sam odavno rekao svojoj mudrosti zbogom.Ovo o Vama mislim:1. Vas Bog na osobit način ljubi. I Marija je, koja u svemu slijedi volju

Presvetog Trojstva, bacila svoj materinski nježan pogled na Vas: ljubi Vas kao svoje izabrano dijete. Tome svjedoči sve u Vašem životu, osobito zvanje i ustrajnost u zvanju sve do sada.

2. U Vašem životu sada nema ništa zbog čega biste morali padati u malodušnost, žalostiti se i očajavati. Uvjeren sam da je Bog zadovoljan Vašim životom. Niste svetica. Imate svoje pogreške. Ali, zar se noge ne zapraše dok se ide putem? Spasiteljeva je dužnost i sreća da nam pere noge na ovom zemaljskom putu. Stoga biste Vi morali energično poraditi oko toga da se otresate svih depresivnih, crnih i tjeskobnih misli, jer time, ukoliko im se svojevoljno predajete, gubite jedan dio milosti; postajete naime nesposobni primiti ih u onoj mjeri u kojoj Vam se daju. To smatram Vašom glavnom pogreškom. Opet ponavljam, ta pogreška ipak nije takva da bi priječila onaj obični, normalni rast milosti u Vašoj duši. Ovo se odnosi na „obilje milosti”, na „puninu” koju biste mogli primati kad biste više truda ulagali u to da se otresate crnih, žalosnih misli – o nekoj svojoj bezvrijednosti i odbačenosti od Boga i slično...

3. Smatram, naprotiv, da je stanje duhovnog siromaštva, u kojem Vas Bog gotovo stalno drži, jedna od izvrsnijih milosti koje Vam je Bog dao. Da nemate te milosti, ne biste mogli biti na osobit način Marijina! I Marija je slično osjećala kad je izgovarala riječi: „Što pogleda na n e-z n a t n o s t službenice svoje!” Ali Ona nije očajavala nad svojim stanjem „neznatnosti”, ništetnosti, nego se u pouzdanju sve više uzdizala prema Bogu koji je s v e i od kojega dolazi „svaki savršen dar”. Zato i veli: „Gle, odsada će me svi naraštaji zvati blaženom!” Mene Bog također tim putem vodi. Da nemam u sebi neke hercegovačke tvrdoglavosti, ja bih se odavno, kao jež, zamotao u sebe i tu zahirio. Očepušan do kože, ogoljen, dižem se i idem u sve većoj noći k Njemu i k Njoj... Vaše stanje dobro razumijem jer me Bog vodi istim putem. A Bog je dopustio da Vas upoznam upravo radi toga da Vam pomognem pa i to možete smatrati osobitom milosti.

4. A sada da reknem i onu odlučnu riječ koju očekujete: U ime Božje i Marijino kažem Vam: BOG VAS ŽELI IMATI U DRUŽBI SESTARA SV. KRIŽA! Jednom zauvijek odbacite svaku misao o promjeni Družbe. Budite zadovoljni s onim dijelom koji Vam je Duh Sveti udijelio. Zar ste VI važni? Zar je važno da VI postanete sveti? Zar nije dovoljno da je Bog važan u Vašem životu i da je On u Vama svet? Vi budite, naprotiv, sretni što


Po(r)uka

ste nesavršeni, i potpuno, u svakom pogledu, Boga nedostojni, tako da On ima prigode do kraja Vam se smilovati. Zar svojom bijedom, i Vi i ja, ne dajemo Bogu prigodu da bude pred anđelima i svetima savršeno MILOSRDAN?! – Dovoljno je da mi vjerujemo u Božje milosrđe! Bog ne može odbiti svoje milosrđe onome tko u nj nepokolebivo vjeruje, makar bio zločest kao onaj razbojnik na križu! K Bogu se najsavršenije ide u svijesti totalne nevrijednosti. Onda se ne oslanjamo na neke tobožnje svoje „zasluge”, nego isključivo na Božju dobrotu, ljubav i milosrđe.No, reći ćete, a što je s našim sudjelovanjem? Da, moramo sudjelovati u onome što Bog u nama radi. – A tko će nam reći sudjelujemo li i koliko moramo sudjelovati? Često puta sam Vam ponovio riječ NASTOJANJE. Sve je u tome da nastojimo; to je sasvim dovoljno. Zar to nije minimum koji Bog od nas traži? Zar to nije lako? Upravo za djecu! Djeca ne mogu opravljati poslove u kući. Roditeljima je dovoljno da su spremni, da hoće, da žele. Zar Vi ne izražavate gotovo u svakom pismu želju da Boga i Mariju savršeno ljubite? I upravo se lomite na tome što vidite kako ne uspijevate. Da ste, recimo, mlaki, Vama ne bi ni na kraj pameti padalo da se zbog toga žalostite.

5. Pomozite mi! Radimo zajedno za „Marijinu djecu” koja su u opasnosti da se vječno izgube; za „Marijinu djecu-apostole” da ne spavaju dok vukovi razdiru njihovu braću i sestre. Predajte se Bogu i Mariji bez rezerve – ovako kao Vaš Brat, ali ne mijenjajući svojom voljom svoje okolnosti, jer to ni Krist nije činio. Prpajte se tu gdje jeste onako kako znate i umijete, jer ljubav može sve! I za me bi bio raj povući se u kontemplativni red (npr. među kartuzijance!). No, da me je Bog htio tamo, On bi me zacijelo otpočetka usmjerio prema njemu. STVORIMO RADIJE OD SVOGA SRCA SAMOĆU I ODIJELJENOST OD SVEGA, a ostanimo među BRAĆOM I SESTRAMA koji su izvrgnuti opasnosti da se izgube i pomozimo im na način kojim nam je PROVIDNOST BOŽJA odredila meni kao franjevcu, Vama kao sestri sv. Križa, na mjestima na koje nas naši poglavari postave. O tome uopće ne bismo trebali razmišljati, nego radije razmišljajmo: kako ćemo savršenije odgovoriti volji Božjoj i Marijinoj na ovome mjestu i u sadašnjem trenutku! Upravo u današnjem drugom odlomku iz SP čitamo o Crkvi kao o Kristovu tijelu. Svakom je udu tog Tijela dana određena zadaća po Duhu Svetome. Može li ud mijenjati po svojoj volji svoju zadaću?... Ne može. Da Vas je Duh Sveti želio drugdje, On bi Vas sigurno odmah u početku tome usmjerio. Uostalom, sama družba ili red, ovaj ili onaj, ovo ili ono mjesto – ništa po sebi ne doprinosi našem posvećenju. Ono što nas posvećuje jest vršenje volje Božje. Najsigurniji znak da je nešto volja Božja jest prihvatiti svoje stanje onakvo kakvo jest. Nama redovnicima(-cama) je u tome mnogo lakše nego laicima i svećenicima, jer nam je volja Božja jasno i sigurno izražena u volji poglavara. Kad bi nas oni sami poslali u drugi red ili družbu, onda da! Inače stoj gdje već jesi!

23. 1 . 1977.


Iz naše prošlosti

dr. s. Corona Bamber, OSB

Zašto ne napustiti zvanje1

Draga braćo i sestre!Naše svagdanje brige postaju malene kad nam Bog jasno progovori, kao jučer preko vijesti o nagloj smrti

našega Pape (Ivan Pavao I.), koja nas je sve potresla. Sami od sebe otvaraju nam se drugi vidici, kao sami od sebe otvaramo se i pitamo: Što nam Bog želi reći?

U ovoj situaciji nismo samo pred naglom smrti jednoga, i to ovoga Pape. Takvo je naše vrijeme. Svako vri-jeme, ali naše u naročitoj mjeri. Zbog razloga koje bih kasnije željela napomenuti, ovo je vrijeme jedinstven Božji izazov nama.

Ako na njega trijezno gledamo, ako ga ne dramatiziramo, ako ga prihvatimo i dopustimo da nam bude izazov, onda nam može postati šansa da Bogu progovorimo, da čujemo Božji zov i da taj zov slijedimo bez „ako” i „ali”.

Dakako, svi smo mi ljudi. Radije svoj život sami sređujemo. Ne dopuštamo da se stave u pitanje naše na-vike, ono što nam je postalo drago, što nam je moguće razmotriti, planirati. Svagdašnjica još k tomu doprinosi da postajemo gluhi ili da čak uopće više ne čujemo Božju riječ i njegove znakove. Stoga je dobro da se, kao mi sada, na nekoliko sati, oslobodimo posla ili svojega umora pa da se s istomišljenicima okupimo na slavlje i svjedočenje. I dobro je da prigodom svečanosti posvete ove časne katedrale i neovisno o tome, svjedočeći svoj poziv u ovoj crkvi, kao Crkva razmislimo o Božjem izazovu ovdje i danas.

Zašto ne napustiti zvanje - tema koju ste mi zadali - prikladna je za ovaj čas, za ovu situaciju. Pokušajmo, da tako kažemo, držeći se njegove ruke, malo pipati u pravcu koji nam Bog pokazuje. Niste namjerno stavili upitnik iza pitanja. Zašto ne napustiti zvanje – to je stvarno slojevito. To može biti kušnja obeshrabrenja, napast sumnje, rezignacije. Ali to nas poziva i sili na razmišljanje, na odlučivanje, na polaganje računa o svojoj odvaž-nosti, da dalje nastavimo svojim životom u zajednici. I razmišljanje i polaganje računa, oboje je veoma aktualno, treba nositi svjedočenje i, preko slavlja i svečanih dana, žariti u našu svagdašnjicu, daleko iznad nas samih, u našu tako često zbunjenu sadašnjost, u ovu Crkvu i u ovaj svijet.

No, dopustite mi ponajprije da ipak, u prvom dijelu ovoga predavanja, stavim iza ovoga pitanja upitnik. Samo ako kušnju i napast uzmemo ozbiljno, ako naučimo izdržati, možemo govoriti, ne naivno i euforički, o svojoj odlučnosti da napustimo zvanje, kako bih to htjela pokušati reći u drugom dijelu. Uza svu duhovnu dubinu, kraj sve unutarnjosti, potrebno nam se ispuniti onim što jest, potrebna nam je zrelost nedramatske bliske stvarnosti, inače lebdimo između neba i zemlje, inače naši motivi ne vrijede, inače naše oduševljenje i svjedočenje završava na crkvenim vratima, inače ne će opstati u buri i oluji ono što smo obećali Bogu i njegovoj Crkvi.

I. K U Š N J A

Da čovjek ne ide tek danas kroz buru i oluju, može vam pokazati slika o lovu na zeca iz ranoga monaštva. Možda ju i znate. Ne mora li se čovjek zbuniti kad mnogi svoju monašku halju vješaju o klin? – glasilo je po-

1 Benediktinska opatija „Sveti Križ”, Herstelle (Njemačka) Ovaj „duhovni nagovor” održan je u rujnu 1978. godine, prigodom Redovničkoga dana u Münsteru, Westfalen, Njemačka, pred 1800

redovnika. Budući da od svoje aktualnosti nije ništa izgubio, donosimo ga u cijelosti. (Uredništvo, 1980.)


četno pitanje. A evo odgovora: Pogledaj jednom lovačke pse. Nanjuši li jedan od njih zeca, skoči i trči za njim. Ostali psi nisu nanjušili i nisu ništa vidjeli, ali oni trče s njim, skaču i jure z njim. Doduše, samo komad puta, onda jedan za drugim gube volju, umaraju se, okreću se, odustaju. Onaj naprijed to uopće ne zapaža. On gleda samo svojega zeca. I trči i trči za njim, bez obzira što mu je na putu – šipražje, trnje, kamenje... Posljednjim silama, ali ne odustaje dok ne ulovi zeca. „Tako treba onaj, kojemu je stalo do Isusa Krista, ostati smjelo njemu usmjeren i izručen, sve dok ne bude kod njega”, rekao bi tumačeći stari monah.

Mislim da je slika krajnje točna. Tu je u prvom redu i prije svega ustrajnost koja se nikakvim zadržavanjem, ni pod koju cijenu, ni pod kakvim uvjetima ne napušta i to zbog toga jer vidi zeca. On ima cilj za koji sve daje, pa čak i život: radi se o Kristu Gospodinu. No, tu su i oni koji nisu vidjeli zeca, nesigurni, koji su jedan za drugim kapitulirali, postali umorni. Izgubili su volju, nisu više ni htjeli ni mogli. No stoji u usporedbi i ovo: da i ja sam odustajem, jer sam i ja jedan od onih koji ne vide zeca, već umjesto toga vidim mnogo štošta što nije zgodno: broj članova koji opada, starost, preopterećenje, kuće koje više ne možemo držati, osjećaj da je sva muka uza-ludna, ili, kako se to kaže, da sjedimo u brodu koji tone, dok druge grupe, drugi pokreti u Crkvi i izvan nje cvatu, nude nam iznenađujuće statistike, privlače mladež, što nama često nedostaje. U svakom slučaju, zbog našega institucionaliziranog oblika života, malen broj ima za nj smisla. I često se tek tada zainteresiraju za redovnički život kad im pred oči dođe kakva izuzetna osoba, kao kakva Majka Terezija ili kakav prior Roger Schutz.

Tada počinje kušnja o kojoj sada govorimo. Čovjek zbog malodušja i nemira postaje nepravedan. Gubi str-pljivost sa sobom i s drugima. Ne može više moliti, ne može čitati, ne može više slušati o Bogu i o duhovnim stvarima. Uklanja se svakomu s puta, nakostrušen je i zahvaćen grozničavom žurbom, postaje strastveni TV – gledatelj ili robuje drugim drogama, ne poznaje sebe i nema sebe u vlasti. To može trajati mjesecima i godinama. Dok jednoga dana ne dođe do toga da mu redovnički život visi još samo na tankoj niti. Tada ne treba mnogo da nit pukne.

Što je krivo u tome?

Navikli smo krivnju pripisati nepovoljnim okolnostima za taj proces koji je često opterećen žalosnim svr-šetkom i suprotnostima. Naravno, tko može nijekati da ima u tome nešto što je sve prije nego povoljno za naš život. Spominjem samo nivelaciju, uklapanje u ono što po krivom shvaćanju Koncila ide mimo stvarnosti, da, čak i mimo našega poziva. Ili napuštanje osnovnih pravila, normi i oblika ili zakržljalost religioznoga rječnika, popuštanje molitve, ali ne samo u našim zajednicama. Ili, težnja za izvanrednim, pošast iskustva koje ne izlazi na kraj sa svagdašnjicom, onom posve običnom. Ili ne želi konfrontaciju na mnogim područjima, izmiče prema lakšem, površnom, opsjenama i simptomima. Ili tjeskoba i strah postaju životno ozračje – svaki čas može se nešto strašno dogoditi i događa se. Ili pak nesposobnost da budemo sami, ali u isto vrijeme i nesposobnost za životne odnose. Ili radikalnost: sve ili ništa, što opet vodi u fanatizam i netrpeljivost, a ne u kršćansku strpljivost i prema „malom putu velike nade” (Klaus Hemerle). Ne na posljednjem mjestu, uza svu (često samo „pročitanu) psihologiju, nedostatak iskustva o samom sebi, tako da čovjek ne može stvarno sresti sebe i drugoga i nesposo-ban je obnoviti kontakte, a da pri tom sebe ne izgubi.

Takvi i mnogi drugi krivi stavovi ili mišljenja stvaraju posve općenito ozračje mrzovolje koja koči ili pak nastaje grozničava bespomoćnost koja također ne ostaje bez utjecaja na nas. K tomu još pridolazi tobožnje ili stvarno jadno stanje pojedinoga reda, određene zajednice, čijoj krivnji s više ili manje prava pripisujemo nečiji odlazak. Tada nerijetko počinjemo uzroke tražiti u sporednim stvarima: krut dnevni red, zastarjeli ili izostav-ljeni, a nenadomješteni drugim vježbama duhovnoga života redovnički običaji, premalo odmora, previše ili premalo džeparca i tako dalje. Ili govorimo o psihičkoj labilnosti, nedovoljnoj stabilnosti, premalo čvrsto „ja” ili, napose kod mlađih, o moralnim nedostatcima. Sve je to točno. Ne možemo to previdjeti i jednostavno htjeti zbrisati. Naime, fi zičko i psihičko zdravlje ipak je kod većine danas uzdrmano.

Iz naše prošlosti


Prilično različit, u mnogo čemu drugačiji od generacije pred nama, opterećen znatno težim hipotekama dola-zi danas, u posljednjoj četvrtini 20. stoljeća, čovjek k nama, i u naše zajednice. Pa kad bi čak i to bilo netaknuto; vjerska i s njom ruku o ruku humana zrelost i osobna izgradnja odvija se mnogo, mnogo teže nego prije možda čak i kojega desetljeća. Toga moramo biti uvijek svjesni. Za to ne može biti nikako kriv konkretni oblik zajed-nice redovničkoga života. Što u tom smislu mora cijelo čovječanstvo podnijeti, to mora izdržati i svatko od nas. Nije nam u tom ni lakše, ni teže.

Izvještaj ranokršćanskoga monaha

Je li to nama teže nego ranokršćanskomu monahu? Ipak su poznavali vrlo dobro znakove te mrzovolje koja je danas postala zarazna. S jasnoćom, koju bismo mogli samo poželjeti, psihološki opisuje tako nešto Evagrije Pontski, jedan od teologa (ili teoretičara) monastičkoga života. Na jednom mjestu piše: „Duh mrzovolje združu-je se s duhom tugaljivosti. Prouzrokuje nemir i klonulost, mržnju prema mjestu boravišta (pustinja ili samostan) kao i prema braći koja s njim žive.”

Poznajemo mi to. Počinje s nekom neshvatljivom i neodređenom bezvoljnosti. Tomu se još pridružuje ne-pokretnost i depresivna tromost, mrzovolja prema okolini, subraći, susestrama. Duhovni život, pojedinačno i s drugima, više ne prija. Čovjek se povlači od Boga, od njegovih pouka, znakova, i konačno zatvori svoje srce. Onda postaje zatvoren, ravnodušan i ciničan. Uvijek i svuda prigovara, ništa više ne riskira, ničeg se ne hvata, tone u zagušljivoj svagdašnjici, ili pak bukne.

Ostavimo otvorenim pitanje je li to nama teže nego prijašnjim monasima. Ostavimo postrani barem zasad i pitanje je li naš život u cjelini postao složeniji nego nekoć, zahtjevniji s obzirom na posao, problematičniji u međuodnosima u zajednici i izvan nje, tako da se možda ne može baš tako jednostavno reći: ako netko ode, to je samo zato jer je izgubio iz vida Krista, kao pas zeca.

Nešto nam stari ipak imaju reći, a to mi se čini veoma važnim za nas danas. Oni su se probili do jezgre na-pasti. Smatrali su acediju – kako su nazivali mrzovolju – bolešću. I shvatili su da je njezino žarište u srži života.

Jezgra kušnje: bolest u srži života

Držim da je ovo i za nas vrijedno razmišljanja. Ne radi se samo o pogoršanoj radnoj atmosferi koju bi mogla popraviti poglavarica. Niti se radi samo o problemima međuodnosa niti samo o kakvoj razvojnoj krizi, osobito srednje dobi, koja spada na psihoterapeuta.

Ne, tu se radi o smislu odlučivanja kojim preuzimamo životni rizik. Radi se o tome hoće li taj smisao biti promašen ili ostvaren. A to znači: radi se o tome hoćemo li, u jedinstvu s Bogom, postati oni koji trebamo po-stati. Kao ljudi jedni s drugima, jedni za druge, kao i osobno pozvani. Takvi ne možemo postati ako napustimo trag na koji nas je poziv stavio: kao u usporedbi s lovom na zeca: miris Isusa Krista, našega Gospodina. Njegova dražest, ljepota i privlačnost bilo je ono što nas je kao i proroke „zavelo”, zahvatilo, nadvladalo. Onda kad smo se odlučili nasljedovati ga u svojoj družbi ili redu. Nekoć, kad smo vjerovali da smo pozvani da ga nasljedujemo i kad nam nije ništa draže bilo od Krista.

Braćo i sestre! Ako pripadamo onima koji su postali umorni, zbog čega je to? Postoji li možda nešto što nam je u međuvremenu postalo važnije od Krista, netko tko nas je više fascinirao? Ili je put postao suviše mukotrpan? Traje li lov predugo? Ili smo previše izranjeni od života – u redu, u zajednici, na radnom mjestu, u svećeničkom životu? Ili smo blizu tomu da izgubimo pouzdanje: što ako trčimo uzalud, što ako plijen svoje čežnje ne ćemo

Iz naše prošlosti


uloviti u ovom životu? Je li nas spopao strah da takvim postavljanjem cilja, koji nadilazi sve ovostrano, ne ćemo moći sami sebe ostvariti? Ostvariti smisao svojega života koji je nepovratan?

Specifi čan strah

U najmanju ruku jako dobro poznajemo prije spomenutu sumnju, strah. I to ne samo iz ilustriranih časopisa i masmedija. Jer ovdje, mislim, može nas, redovnike, koji smo se obvezali na odricanje prema evanđeoskim savjetima, spopasti još jedan svojevrstan strah. Njega sigurno izaziva i pojačava opća temeljna nestabilnost u kojoj se koji put čini da nam gotovo apokaliptički nestaje tlo pod nogama. Obuzima nas smetenost i sve veća tjeskoba pred budućnošću čovječanstva i strah pred svojim ne-življenim životom u tolikoj mjeri da nas nagoni na često paničan kult vlastitoga „ja”, na sebičnost pod svaku cijenu. A baš to ne smijemo činiti. Kad je u pitanju zvanje, onda se ne pita za cijenu. Valja nam sebe napustiti i zaboraviti, nasljedujući Krista. Moramo, tako kaže misao vodilja vašega Redovničkog dana: Dnevno umirati za život.

Mogu li ja to? Smijem li ja to uopće? Ne krije li se iza te tako zvučne i herojske parole baš ona bezvoljna, tu-galjiva zlovolja o kojoj ovdje govorimo, ona pasivnost koja može čovjeka našega vremena napasti kad vidi sve veće i veće zahtjeve koji ga obeshrabruju, tako da on i ispravan poticaj na samoprihvaćanje i vlastito ostvarenje ne mora samo provesti - usprkos anonimnomu pritisku i zauzimanju - nego i uskladiti sa zakonom evanđeosko-ga nasljedovanja. Sasvim točno rečeno: ne stvara li si čovjek na taj način, ili određenim odgojem, disciplinom, mentalitetom jedan alibi baš za tu „acediju” u svojevrsnoj mučnoj pobožnosti punoj smrti i trpljenja, u kojoj, barem u patosu, može čovjek sebe osjetiti, kad već nije drukčije pronašao taj toliko spominjani identitet?

Odlučujuća točka

Sad smo stigli, po mom mišljenju, do odlučujuće točke. Ni vihor vremena, kako god nam snažno puhao u lice, pa ni neosporno teške često zastrašujuće situacije mnogih naših zajednica, pa ni opća klima, nego nas, prije svega, poput demonske razorne moći, može napasti ovo: da se poziv Božji protivi, da nije u skladu s neposred-nim potrebama i težnjama naše naravi, da Gospodnji zahtjev otkriva našu slabost, da nas suočava s nemoguć-nošću da mu odgovorimo, a da se sebi ne suprotstavimo. Ne postajemo ljudi, ne postajemo oni koji jesmo bez određene samopotvrde. S druge strane pred nama stoji Bog u Raspetom kao Sebedarje. On i od nas zahtijeva potpuno napuštanje sebe sve do nijekanja samoga sebe. To je, mislim, istinska dilema. Trenutačno ili u polaga-nom slabljenju snaga može ona i za nas u Redu postati nesnosno prezahtjevna. Što onda učiniti?

Što učiniti?

Ova dilema, po mom mišljenju, nije samo dilema našega redovničkog života, nego općenito dilema naše kršćanske vjere – kako mogu postati čovjek i biti kršćanin? Ovu dilemu valja jednom ponajprije uočiti.

Jesmo li to u svojim Redovima stvarno uvijek radili? Jesmo li mislili da to još nikako nije loše ako se u na-gonu za samoodržanjem javi kakva elementarna potreba? Jesmo li se dovoljno obazirali na ono što je svakom pojedincu, kao mogućnost, naložio Stvoritelj, u čem doduše ne smijemo pretjerati, ali što ne smije ostati nerazvi-jeno. I ako se pojedinci ili čak mnogi, često ne najgori, pokušavaju obraniti od prevelika pritiska, od planiranja i stresa u poslu, jer toga ipak povremeno ima u našim zajednicama; kako je to običaj, kimamo glavom: što si sve ti ne dopuštaju, kako malo smisla za cjelinu, kako malo duha žrtve, i kamo će nas to odvesti… Znamo li možda

Iz naše prošlosti


iz vlastitoga iskustva da je ovdje potrebna stručna pomoć za ispravan osobni razvoj, a da ipak taj razvoj ne traži suviše prostora, tako da nadilaženje sebe u vjeri ne bude više moguće (inače to više ne bi bilo legitimno)?

Katastrofa

Govorim ovdje o problemu o kojem se može i mora dugo govoriti. Za sada samo toliko: Gdje smo takvu pomoć pružali samo preko volje ili nikako, tamo smo suodgovorni za poznate katastrofe. I katastrofa, braćo i sestre, ovdje ne znači samo: odlazak. I kod nas redovnika postoji u srcu ipak nešto poput onoga prastarog „ne”. Ne samo ovom ili onom zahtjevu dana, zajednice, poglavara, nego jedan temeljiti, potpuni „ne”. A taj baš može provaliti ako netko bude ostavljen sam u svojem strahu, u svojoj nemoći. I to može rasti do strahovite mržnje protiv svega što Bog hoće, sve do otvorene pobune, pa i kod nas, redovnika, protiv njega, dobra i protiv toga sam ja, čovjek, ovisan o njemu, inače se mučim od početka uzalud. Sasvim je svejedno ode li onda takav čovjek iz Reda ili ostane u redovničkom životu mlitav, pospan, rezigniran: Tko toj sklonosti, prema takvom „ne”, po-pusti, taj je otpao. Jer on se zatvara pred onim koji mu jedini može pomoći. Jer je Bog najdublje i najvrjednije ostvarenje bitka svakog pojedinca. Jer je on smisao koji se daruje.

Korak od sumnje k vjeri

Zadržat ćemo se danas na ovom pratemelju svojega zvanja. Čini mi se da je u tom šansa našega vremena. I sigurno ne bez temelja govori Sinoda njemačkih biskupa u Zaključku o redovnicima o „potpunom odlučivanju vjere” (2.1.3). Ovdje smo na području vjere. Redovnički život jest život u vjeri ili to nije uopće redovnički život. Naše vrijeme, koje nam je istrglo iz ruku tolike važne motive, tjera nas neumoljivo na to. Nemamo drugoga izbora nego učiniti taj korak od sumnje k vjeri. Jednom i uvijek nanovo; kao zajednica i sasvim osobno. Znako-vito, u poslušnosti prema našem temeljnom poslanju. Ne učinimo li to, promašit ćemo ono za čim smo krenuli, za što smo sve ostavili, za što smo sve stavili na kocku. A to nije samo naš redovnički život, to je Isus Krist i u njemu Bog koji je Obećanje i Spas svakoga čovjeka. Bez njega, kaže Sinoda kratko i sažeto, bio bi život redov-nika – kršćanina „potpuno besmislen” (2.1.5.)

Ovaj korak od sumnje k vjeri zahtijeva nekoliko stvari. Zahtijeva da se „oslobodimo od svjetskih sigurnosti i ispunjenja” za Božji zov. (2.1.3.) On zahtijeva da „tražimo najprije Kraljevstvo Božje i da živimo od Duha Isusove ljubavi, koja ne poznaje mjere i koja se ne obazire na sebe” (2.1.2.). Taj korak traži od nas da, ozbiljno uzimljući evanđelje, svjedočimo za jedno potrebno, time što smo po Duhu postali slobodni za „Boga i njegovu spasiteljsku volju, za Kristovo poslanje za nezdravu situaciju u svijetu” (2.1.3.). Ovaj korak zahtijeva od nas dosljednost života u siromaštvu, bezbračnosti i posluhu. I nije nam slobodno sa svojim traženjima i planovima ostati u postojećem i uobičajenom. Duh Isusov potiče nas na uvijek nov početak, na odlazak iz svoje „domo-vine”, na hrabrost za rizik koji se s njegove strane može odvažiti: u susretu s Vječnom Ljubavi u obraćenju i pokori (2. 2.; usp. Pogovor). I tako bih mogla i dalje navoditi zaključke Sinode da razjasnim što to znači da mi tek kao vjernici možemo svladati opasnu i mračnu napast rezignacije, poraza i volje za napuštanjem zvanja.

Poslanica Hebrejima (11, 1) kaže: „A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, osvjedočenje o zbilj-nostima kojih ne vidimo.” Stoga su stari mislili da se ovdje radi o odlučnoj točki u borbi za spasenje, koju ne može nitko sam za sebe izvojštiti, nego svi mi u povezanosti s Isusom Kristom, i to ne protiv tijela i krvi, to jest ljudi, nego protiv sila koje Boga niječu.

Iz naše prošlosti


Zašto konačno ne napustiti zvanje – ovo pitanje je sve prije nego bezazleno. Tko ga postavlja, taj mora znati da se ne radi o odlučivanju između ovoga ili onoga oblika života, između više ili manje ugodne okoline, ovoga ili onoga. No, alternativa glasi: Bog ili Ne-bog, Ispunjenje smisla ili besmisao, dakle život bez smisla!

II. ODLUKA

Time sam stigla do drugoga dijela mojih napomena. Da tako kažem, do druge modulacije moje teme. Zašto ne napustiti zvanje – to više nije napasničko pitanje, to je sada razmišljanje i odlučivanje, ispovijest i polaganje računa pred milošću i nadom.

Motivi da izdržimo

Upitajmo se najprije koji su to motivi zbog kojih smo ostali, usprkos protivnim izvanjskim činjenicama koje prijete postojanju naših bolnica, škola, dječjih vrtića i tako prijete kršćanskomu doprinosu za čovječniji svijet, usprkos preuzete brige za osobni razvoj u našim zajednicama.

Na to možemo različito odgovoriti. Možda volim raditi kod bolesnika, ili me raduje djelovanje među mlade-ži. Imam, dakle, pozitivan odnos prema svome radu. Uz njega svojski prianjam. Ili, za deset, dvadeset, četrdeset godina svoje pripadnosti ovomu i nijednom drugomu redu ili samostanu, postala sam upravo omorika koju se ne može bez rizika presaditi, i od koje se u svakom slučaju ne može stvoriti jela; jasnije rečeno: nema trapista od jezuita, ili obično nema sretne majke od sestre milosrdnice, itd. Ono što me je držalo, da nisam izašla iz Reda, možda su i ljudi koji mi čine dragim moj posao, kuću, zajednicu, koji mi pomažu nositi neka neriješena pitanja. Može to biti i atmosfera neke zajednice u kojoj se dobro osjećam, u kojoj slutim nešto od one odgovornosti i međusobnoga poticanja koje, kako kaže Zaključak Sinode o redovnicima, „omogućuje da bolje slijedimo poti-caje Duha” (2.1.2.). Nadalje, može to biti doduše i jedna sretna nedosljednost, neki unutarnji mehanizam koji mi pomaže da idem dalje tamo gdje više nema puta, dok jednoga dana ne zasine smisao, koji ljudi ne mogu dati. Ali, najposlije ostaje presudan samo jedan motiv: iza sve ustrajnosti, bilo to u borbi za mir, za društvenu pravdu, za humano ozračje u odgoju i u službi nemoćnima, iza svega toga ne stoji nikakva ideologija, ni bilo što drugo, nego Bog koji spašava. On čini da ustrajnost nije bezizlazna.

A s obzirom na to što nismo napustili zvanje, to nam on poklanja, da tako kažemo, u svojoj vlastitoj osobi, u neumornosti na koju nas potiče. To da znamo da iza svega možemo vidjeti Boga koga zazivamo, što se od nas zahtijeva i što nam se može oduzeti, ali i darovati, to je, ja mislim, istinska snaga koja nam pomaže da možemo ostati u svom zvanju i dalje djelovati. To je najdublji i najjači motiv. Drugim riječima: ne napuštamo zvanje jer vjerujemo u Boga koji nas je pozvao.

Poziv kao karizma

Znate da se danas opet govori - pomalo previše moderno i nediferencirano - o karizmi. I s pravom se ne plaše i naše zvanje nazvati karizmom. Ono to i jest. Ono je dar milosti, to znači po Duhu djelatan nalog življenja evan-đelja na jedan nama svojstven način u znakovitoj vjeri. Nije svejedno, draga braćo i sestre, shvaćamo li mi sami svoje zvanje tako ili ne shvaćamo. I ja mislim, ne samo s obzirom na ono što o tom govorimo ili što odgovorimo, ako nas netko upita. I naročito za našu temu nije to bez značenja. Jer gdje Duh šalje, tamo on i osposobljava za

Iz naše prošlosti


ispunjenje poslanja. To smijemo znati, smijemo vjerovati: Bog ne zahtijeva od nas rad sve do iscrpljenosti, nego ponajprije i konačno on nas prekomjerno i preobilno dariva! To doduše pretpostavlja siromaha, onoga praznih ruku, koji je sposoban primati poput djeteta. Koga Duh ne nađe takvim, toga često on dovoljno osiromaši. Božje lišavanje milosna je, dobrostiva sudbina onih koje Isusov Duh želi zahvatiti. Nismo li već nešto od toga iskusili? I nismo li tada doživjeli paradoks da je to baš u skladu s nama? Čudnovato, besmisleno, ali tako jest, tako da (sam od sebe) nestaje strah da nam se i samo pitanje osobnoga razvitka i ostvarenja čini smiješnim. Baš u liša-vanju, u odreknuću, nismo li sigurniji nego li ikada prije da je to baš tako? To se ne može razumom razjasniti. To je zalog budućega (usp. Ef 1, 14). To je okus Duha, predokus života posred umiranja. Možda krvarimo iz mno-gih rana. No, mi znamo da Bog ozbiljno s nama računa. I to nas usrećuje. S nama je pomalo kao s Apostolom kojega je Isus Krist oborio na zemlju, lišio ga snage i vida. Tri je dana ležao kao mrtav, dok ga Gospodin nije ispunio Duhom preko Ananije, kako bi mogao voditi mladu zajednicu (usp. Dj 9, 3-19). Od tada nije više ništa drugo imao na umu, osim dohvatiti milost svojega poziva „jer sam i zahvaćen od Krista” (Fil 3, 12). Nikada ne napustiti Krista – to će biti izvor snage za Pavla. Odatle mu proistječe snaga u borbi protiv svih zaprjeka, u nemoći, da u napuštenosti izgrađuje djelo bez kojega je nemoguće zamisliti Crkvu. Od tada se usudio poduzi-mati i najneznatnije, maleno kao i veliko. Znao je hvaliti i kuditi, razlikovati, naređivati, organizirati, izvršiti poruku, prenositi riječ o križu u zgodno i nezgodno vrijeme, kad su mu odobravali i kad su mu se rugali sve do posljednjega daha. Od tada je imao i strpljivost koja nije nikada prestajala da se nada, da oprašta, da drugima pristupa, da može podnositi i lažnu braću, koja ostaje radosna, mirna i puna spokojne dobrote u zatočeništvu, u nerazumijevanju i neuspjehu. I konačno, tada mu Krist ulijeva čežnju da se suobliči njegovoj smrti (usp. Fil 3, 10). Nije želio da njemu bude bolje nego njegovu Gospodinu: „da spoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim”. To sigurno nije nikakav bijeg. Ni traga mazohističkoj težnji za patnjom. To je jednostavno ljubav. Ljubav koja odgovara: koja hiti za onim što je pred njom, kako dalje u poslanici Filipljanima kaže: „k cilju hitim, k nagradi višnjega poziva Božjeg u Kristu Isusu” (Fil 3, 14).

Opet smo kod „lova”, braćo moja i moje sestre. I shvaćamo: to je naš lov. Ali, prije nego smo se mogli otvo-riti, „ulovio” nas je Gospodin. Ovdje završava usporedba. Augustin to ovako dalje vodi: „Gledaj, Gospodine, moje unutarnje uho pred tobom je. Otvori ga i reci mojoj duši: Ja sam tvoje spasenje. Želim trčati za tim glasom i tebe dohvatiti. Ne skrivaj od mene lice svoje.” (Ispovijesti I, 1.)

Dakle, zašto ne napustiti svoje zvanje? Jer Bog nas ne napušta. Jer više ne možemo biti slobodni od njega koji nas je zahvatio. Kao Carles de Foucauld, koji više nije bio slobodan kad je povjerovao, nego mu je sve neograničeno poklonio. „Čim sam povjerovao”, piše on, „da postoji Bog, postalo mi je jasno da više ništa drugo ne mogu učiniti, nego samo za njega živjeti.” Ne može se jasnije reći u čemu je karizma našega poziva. Ako ne prestanemo otvarati se ovoj temeljnoj kršćanskoj karizmi, moleći, napuštajući sebe, ako uvijek ponovno poku-šavamo živjeti u svoj nedostatnosti dara – postat ćemo slobodni. Slobodni od straha pred zahtjevom da budemo ljudi. Ali i slobodni od bezobzirne drskosti da vlastitim silama želimo osigurati i oblikovati svoju sudbinu i svoju budućnost. Tada će u nama provreti izvor radosti i bit ćemo dionici one ljubavi koja čini sposobnima i nas slabe da budemo vjerni.

Borba i smirenost

Samo, kako živjeti tu karizmu? Kako se konkretno dati Bogu? U traženju i tapkanju, ipak postoji konačno oštra borba za poziv. Isto tako neumoljiva kao i smrtna borba; u brzom slijedu lomova i kretanja ipak doživlja-vamo to danas više „na svojoj koži”, nego generacije prije nas, koje su bile nošene obdržavanjem od pravila do pravila, bez postavljanja pitanja. Često, osobito kao odgovorni za zajednicu, za kuću ili posao, ne znamo više ni kud ni kamo. Ipak, to još nije sve, s tim se još iziđe na kraj. Živimo jedni pred drugima tako da neizvjesnost

Iz naše prošlosti


sljedećega koraka, koji još danas možda moram učiniti, za onoga koji želi biti poslušan, bude posve u skladu sa sigurnošću da je smjer ispravan. Borba za zvanje ne isključuje (niti izaziva) ni paniku, ni osjećaj sloma. Može, doduše, ona postati slična Jakovljevoj borbi, u kojoj nas Bog sam napada i kroz tamu može samo jedno učiniti: baciti nas na svoje srce. A nije li to baš smjer za nas? Pred zoru, hramljajući, ali zato nikad bliže Bogu, Jakov je rekao: „Vidjeh Boga licem u lice i na životu ostadoh.” (Post 32, 31)

To je naša šansa. Ako ju spoznamo i prihvatimo, primit ćemo ono znanje bez znanja, da u svemu – bitnom – traženju i pipanju, budemo potpuno zaštićeni. Bog će pokazati kamo nam je poći. Bog to već zna. Moramo samo dopustiti da nam to pokaže. Nerijetko služi se on „protivnim vjetrom da nas dovede u luku”, kao ono jednom brata Charlesa.

Iz takve budnosti, smirenosti nabijene energijom, iz takve mirne sigurnosti (koju bih nazvala kontemplaci-jom), oslobodit će se neslućene sile za nova planiranja, za smjelo poduzimanje utemeljenih eksperimenata, za neslućene odgovore kao pokušaj da odgovorimo na potrebe koje se uvijek ponovno javljaju; snagu da čujemo zov nebrojenih ljudi koji ne osjećaju sposobnost da vjeruju, a ipak žele vjerovati, zov njihova beznađa i nje-gove često samo skrivene volje da bude dobar. Tako bismo pustili da nas u biti mimoiđu društvenopolitička i crkvenopolitička programiranja. Time ne dajem ni u kojem slučaju riječ nedjelatnoj pasivnosti. Niti pobožnom slučaju ili građanski obilježenom privatizmu. Opasnost bijega iz meteža, opasnost nutrine koja isključuje svijet, potpuno je razumljiva. No, to je nešto sasvim drugo nego mirna sigurnost da je Bog u svemu prisutan i da nam je on u Kristu sve već darovao. Ne mogu li ljudi, ne mogu li zajednice, ako dopustite da budu tako obdarene i ako se dokažu kao obdarene, ne mogu li one u jednom vremenu, koje tako nemilosrdno hoće imati i tako zagrižljivo želi raditi, ne mogu li one postati znak od gotovo nenadmašive aktualnosti?

Nesigurnost i rizik, od toga nitko nije pošteđen, od toga se u stvarnom životu nitko ne može „izvući”. No, onaj koji treba živjeti evanđelje, taj je pozvan ne samo slijediti Raspetoga i Proslavljenoga, nego ostvarivati na-sljedovanje kao znak, ovdje i danas. Od takvoga mnogi otvoreno ili potajno očekuju da bude smiren i slobodan u borbi. Očekuju od njega bezbrižnost, slobodnu od svijeta, ne izvan svijeta, ali ni svjetsku. Da je miran i ujedno opušten u angažmanu, bez obzira na samoga sebe, i u posve tihom pouzdanju da će to Bog učiniti. Nas će ovo, kao i svako drugo iskustvo, razočarati. Većina od nas ipak je dosta prosječna, često smo kukavice, zavodi nas mnogostruka sumnja, uzmičemo pred poništenjem o kojem su svetci držali da je najbolje što nas može snaći.

No, u konačnici, ne radi se o tome da budemo savršeni. Samo kad ne bismo prestali prepuštati se Bogu da nas podržava i dariva „Isus ostaje”, kaže brat Charles. On je to rekao živeći životom koji nije imao nikakva vidljiva uspjeha, koji je bio pun zapuštenosti, a ipak pun nepogrješivosti koja ne prestaje nikada. I pokleknuo je šuteći, da bi bez riječi pao pogođen hitcem svojega ubojice, poput pšeničnoga zrna koje će umirući donositi mnogo ploda.

Institucija Duha

Umirući, osamljen utemeljitelj Male braće i sestara, potiče nas i na ono zadnje pitanje. Za mene je ono osobi-to važno. Ne zahtijeva li sam Bog jedno posve određeno odricanje? Jasnije rečeno: zar ne bi trebao nastati neki posve nov način zajedničkoga života prema evanđelju, kad je već, kako se kaže, prošlo vrijeme velikih redova na koje je utjecalo društvo i kad se u tom smislu ne može očekivati neki novi red? Malo prije govorili smo o po-kretima, težnjama i grupama koje danas nastaju i imaju skoro neobičnu snagu širenja i privlačnosti. Zar ne će oni stvarno zamijeniti nas, institucionalizirane redove i družbe? Drugim riječima: zar nema dinamika Duha prednost pred stabilnošću institucije? Mnogi se to pitaju, pa i mi sami. I mnogi su skloni dati odgovore: da, pogotovo mladi ljudi sustežu se često pred javnim i trajnim vezama, životnim vezama prema evanđeoskim savjetima. Boje se pravila i propisa koji dopiru i u intimno, pred određenim redom i autoritetom. Izgleda da je upravo to znak da

Iz naše prošlosti


ne trebamo napustiti svoje redove. Baš mi ne. Ne postoji samo dinamika Duha! Postoji nestalnost koja začuđuje i sve veća nesposobnost za zajednički život. Tu je potrebno nešto dosljedno, nešto što nadilazi vrijeme i ukazuje na ono trajno – a to su naši redovi, barem po svojoj strukturi. Društvu je to potrebno. Potrebno je to Crkvi. Ona nije tek moj vlastiti doživljaj, niti iskustvo jedne ili više grupa, nego sakrament, i prema tome ustanovljeni znak, „mjesto Duha” povijesno ostvareno, a seže u vječnost.

Crkva se ne može odreći te gotovo sakramentalne prisutnosti svojega bića u zajednicama, bića koje nije sazdalo tijelo i krv, nego Duh. Upravo danas ne može se toga odreći, kada prema izjavi Biskupske konferencije u Fuldi, „treba govoriti o katekumenalnoj situaciji koja dopire sve do u srž naših zajednica”. Naravno, znamo da institucija može postati kruta i nepokretna i da to ona često i jest. No, moramo znati i suprotno, da se Duh razlijeva bez nekog oblika, da naročito Krist zahtijeva instituciju. Opasnost ukrućenja i razlivenosti moguće je spriječiti tako da u Crkvi dinamika Duha živi trajno u zajedništvu na što smo, mislim, napose pozvani mi, redovnici. Kao „institucija Duha” trebamo postati objava Crkve, i u današnje nestalno doba trebamo biti Crkva (2.1.7.). Nemojmo reći da je to motiv koji su izmislili teolozi za pisaćim stolom, kao bi nas zadržali u redovnič-kom zvanju. Ovdje smo u srcu kršćanskoga vjerovanja. Treba konačno zakoraknuti iz sumnje u vjeru. Što dublje shvaćamo crkvenost svojega zvanja, sa svim konkretnim posljedicama, to veću snagu dobivamo iz središnjega otajstva živoga Krista, to dublje ulazimo u znak koji je on sam, tim više možemo i druge povući iz sumnje u vjeru „da mogu vjerovati da je Gospodin u njihovoj sredini”, kaže Sinoda (2.1.7.) To je „Cantus fi rmus” svega što činimo i što jesmo – a mnogo valja činiti i dopustiti: da mu dademo prostora, da mu ponudimo mjesto, njemu koji nas zove i osposobljava da postanemo jedno i da se ljubimo međusobno.

Izvidnica ili posljednje mjesto?

Jesmo li izvidnica u povorci onih koji, znali to ili ne, idu za njim i očekuju njegov povratak. Ja bih to drukčije rekla. Pozvani smo odabirati posljednje mjesto. To je dobro znao papa Ivan Pavao I. Posljednje mjesto bila je možda njegova osobna tajna. Možda je to tajna osmjeha. Sigurno je posljednje mjesto otajstvo evanđelja – rado-sne vijesti. Bez toga Otajstva ne može nasljedovanje Krista postati istinski i konkretan znak: ne bez poniznosti, izborne lozinke pokojnoga Pape.

To znači: razdati se, dati se, siromašan biti sa siromašnima, ljubiti do boli (Majka Terezija iz Kalkute), iz-gubiti svoj život poradi Krista koji je radi nas postao sluga. Tada nas ništa drugo ne treba zabrinjavati. To je opet nešto posve drugo od često citiranoga „ars moriendi”. Ne radi se o našem „umijeću umiranja”. Radi se o stvarnom umiranju, s pogledom uprtim u njega koji nas nikada ne gubi iz vida, da, u kojem mi jesmo, kao i on u nama. Tako je u našoj smrti, u našem umiranju, prisutan život za mnoge i plod mi ne znamo kako.

Zašto ne napustiti zvanje – moja braćo i sestre! Jer to zvanje ima smisla. Jer je bogato smislom. Tako bogato da ga ne bih mogla napustiti kad bih ga imala jedina na svijetu. Nisam to ja. Ja sam tu sa svima vama. S onima koji se ne mogu pronaći u statistikama, uključeni smo u biće i poslanje Crkve, u biće i poslanje Isusa Krista, u „veliki grad koji silazi s neba”, a čija je slika ovaj Božji dom. Imajući to u vidu, preostaje nam samo zahvaliti Onomu koji nas potiče, koji nas privlači - Raspetomu i Uskrslomu, Onomu koji dolazi i ne prestaje nikada po-ticati ljude da s njim danomice umiru za život.

Prevela: s. Mariangela Žigrić (1931.-1997.)

Objavljeno u: U znaku Križa, 1980., br. 1, str. 5.-20.

Iz naše prošlosti


Na putovima svakodnevice s bl. majkom M. Terezijom Scherer

s. Deodata Kočonda, priredila

Dobivaš onoliko koliko vjeruješ1 Zašto smo danas došli na hodočašće bl. majci Mariji Tereziji? Zato što idu i

drugi: došli smo nešto tražiti, moliti, dobiti, iskusiti, ponijeti...Jesmo li po ovom euharistijskom slavlju, po našem zajedništvu i po molitvi bl.

majci Mariji Tereziji ojačani u vjeri ili?Vjera je dar – za mene i za druge. Ona traži uzdarje..., rast... Sveti Jakov u Posla-

nici kaže: Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.Vjera nije gledanje, ali se u vjeri vidi više i bolje: otkriva se Bog na djelu. U

Bogu se mičemo i jesmo. Za prve kršćane vjerovati je značilo biti svjedok Božje dobrote. Riječ Bog sadrži u sebi bogatstvo jer je bogat ljubavlju, dobrotom. Ja nisam samo religiozan čovjek. Ja sam vjernik, uronjen u Boga, predan Bogu Isusa Krista.

Ateisti, agnostici oko tebe pitaju te: „Kako možeš vjerovati sve što Isus kaže?”Vjerniku je normalno vjerovati. Zašto? Zato što je povjerovao i doživio promjene na sebi i oko sebe. On svojim

duhovnim sposobnostima komunicira s Isusom Kristom, doživljava da mu je Isus blizak, da mu pomaže, da može s Isusom razgovarati kao čovjek s čovjekom. Vjernik vidi da upravo u tom hodu s Isusom Kristom, u vjeri, postaje drugačiji, bolji, kreativniji u dobru, spašen, on je povjerovao i počeo činiti onako kako Isus kaže te je doživio da su mu se otvorila vrata u neki novi, čudesan svijet čovječnosti, ljubavi, povjerenja.

U Ivanovu evanđelju (14, 12) čitamo: Reče Isus svojim učenicima: ‘Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu!’

Isus kaže da će oni koji mu povjeruju činiti djela kakva je on činio. Što to znači njemu povjerovati? To znači povjerovati da je Isus Bog, da je prema tome svemoćan i da te može osposobiti za čudesna djela. Smiješ sasvim iskreno, staloženo, jednostavno i trijezno zamoliti Isusa da ti dadne takvu vjeru koja, kako kaže, i brda premješta:

A u Mt 11, 12 piše: Isus im odvrati: ‘Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: ‘Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli, i bit će vam!

Ako vjeruješ Bogu, činit ćeš Božja djela – ako vjeruješ samo čovjeku, činit ćeš djela ljudska; ako imaš povjere-nje u životinju, npr. psa, dobit ćeš samo ono što ti on može dati: stanovitu zaštitu, zabavu ... Ako vjeruješ djetetu, dobit ćeš samo ono što ti dijete može dati.

Zato Isus kaže: Imajte vjeru Božju. Što to znači? To znači otvoriti se toliko duboko i široko koliki je sam Bog. Nemoj Isusu vjerovati onako usko kako vjeruješ svojim prijateljima, susjedima, ljudima koje susrećeš, ljudima koji ti puno obećavaju ...

Ako Isusu vjeruješ samo kao čovjeku, ne ćeš od njega primiti silu Božju, jer se od Boga traže Božja djela, a ne ljudska. O mjeri tvoje vjere ovisi što ćeš i koliko od njega dobiti.

Potrebno je od Boga moliti velike stvari: kao što je mir u Domovini, pomirenje u obitelji, ozdravljenje braka ili bolesnoga pojedinca... Samo ljudi koji vjeruju punim srcem i na zemlji dostižu život u izobilju.

Blažena majka M. Terezija Scherer u vjeri je prihvaćala sve što joj je Bog stavljao ili pripustio na životni put – nerazumijevanje, klevete, dugove…

Zamolimo još jednom, na kraju ovoga susreta, zagovor bl. majke M. Terezije:Isuse, sine Davidov, smiluj nam se! Po zagovoru majke Marije Terezije, usliši nas!

1 Mala škola života, 16. listopada 2019.



Sestra BOŽENKA, Kata ČEVID

Rođena 2. kolovoza 1927.Prvi zavjeti 28. travnja 1949.Umrla 10. svibnja 2020.

Lijepo je kada se u životu čovjeka prepozna poveznica zemaljske i nebeske stvar-nosti.

Upravo se to očitovalo kod naše sestre Boženke, koja se u nedjelju, 10. svibnja, u 9,30 sati, nakon duge bolesti i borbe, u dobi od 93 godine, s osmjehom na licu i s veli-kim mirom, preselila Gospodinu, nakon što je preko razglasa u svojoj bolesničkoj sobi

čula riječi navještena evanđelja 5. vazmene nedjelje, koje se čitalo na misi u kapeli Doma sv. Josipa. Svećenik je upravo čitao riječi koje je Isus govorio svojim učenicima: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.”

Isusovo obećanje za sestru Boženku bila je živa realnost. Dok se naviještala njegova riječ, on sam došao je po nju da ju povede u stanove nebeskoga Oca, jer je svojim redovničkim životom uvijek i u svemu potvrđivala da je Isus njezin Put, Istina i Život. Čitajući kratak Životopis njezina tako duga života i slušajući svjedočanstva onih s kojima je živjela, lako je uočiti koliko se trudila suobličiti Kristu svojim tihim služenjem, svojom marljivošću, samozatajnošću i profi njenim odnosima sa sestrama.

Svoj zemaljski život sestra Boženka započela je 2. kolovoza 1927. godine u Trbounju, kotar Drniš, od kato-ličkih roditelja, oca Ivana i majke Mande rođ. Seper, koji su je nastojali odgojiti u kršćanskom duhu. Imali su četvero djece, ona je bila druga po starini. Prisjećajući se djetinjstva, sestra Boženka piše da je imala dobre, ali stroge roditelje, osobito majku, koja je malo kad udovoljila njezinoj želji. Već od malena pokazivala je sklonost prema molitvi i svetoj misi. Kao malenu djevojčicu mama ju je vodila u crkvu i to ju je jako veselilo. U sedmoj godini krenula je u školu, što je jako voljela. I na vjeronauk je rado išla, osobito kada im je kateheta počeo da-rivati svete sličice, ako su dobro znali vjeronauk. U drugom razredu primila je Prvu sv. Pričest. Kateheta ih je lijepo pripravio. To je, kako svjedoči, bio jedan od najsretnijih i najljepših dana u njezinu životu, kad se po prvi put dragi Spasitelj udostojao doći u njezino srce. Sestra Boženka piše: „Sjećam se kako sam s velikim strahom i počitanjem, kojega onda još nisam razumjela, prvi put mu svoja usta otvorila. Zaista su to bili najsretniji časovi.”

Prisjećajući se dalje svojega djetinjstva, priznaje svoju veselu narav i sklonost prema igri i plesu. Od trinaeste do četrnaeste godine osjećala je u sebi neki nemir. Htjela je otići nekamo od kuće. Roditeljima se to nije svidjelo. Kada im je rekla da bi išla kod svojih rođaka, koji su živjeli u Borovu, onda su je pustili. Tako je, kako kaže, ve-sela, s četrnaest godina, napustila svoju obitelj i svoj dom. Od rođaka je više puta išla u Đakovo, u samostansku crkvu. Tamo je vidjela puno časnih sestara. Svidjela joj se njihova odjeća. Kako je bila daleko od svojih dragih, priznaje da je često puta plakala jer je bila bez drage majke. I kaže: „Čim sam se tužnijom osjećala bez svoje zemaljske majke, tim sam se više počela utjecati pod okrilje nebeske Majke. Vruće sam ju molila da me ona vodi i da mi ona bude umjesto moje majke. Zaista je tako i bilo.”

Prema opisu daljnjega tijeka njezina mladenačkog života, nije moguće odgonetnuti kako je dospjela do naših sestara u Osijeku, ali je zapisala da je prije ulaska u samostan bila s časnim sestrama u Osijeku nekoliko godina. Tamo je pomagala u kući što je već trebalo. Sestre su je jako voljele i bile su dobre prema njoj. Uvijek su joj iskazivale majčinsku ljubav. Sa sestrama se osjećala kao član zajednice jer su sestre prepoznale njezinu namjeru



da želi biti redovnica i to su cijenile, a ona im je bila na tome jako zahvalna. No, kad je konačno trebala javno otkriti svoju želju za samostan, kako sama piše, bilo joj je jako teško, jer se smatrala nedostojnom. Tako se neko vrijeme s tim mučila. Nakon borbi u sebi, ipak je jednoga dana skupila svu snagu da kaže svoj da.

Kada se konačno odlučila poći u samostan, otišla je to reći i roditeljima. No oni, kada su to čuli, nisu bili spremni pustiti ju. Ne znajući kako dalje, opet se utekla Nebeskoj Majci za pomoć, neka ju ona vodi kuda hoće. I majka je Marija pomogla. Roditelji su popustili i dopustili su joj da ode u samostan. Tako ju je Nebeska Majka, kako sama sestra Boženka piše, 15. rujna 1946. godine, dovela u samostan. I njoj je zahvalna za milost zvanja. Na početku joj je bilo teško, ali se ubrzo snašla i zavoljela redovnički način života.

Nakon postulata i novicijata sestra Boženka položila je 28. travnja 1949. godine Prve svete zavjete. Njezino prvo radno mjesto bilo je u Vinkovcima gdje je kuhala za sestre. Iz Vinkovaca došla je u Đakovo, u provinci-jalnu kuću, i tu je kao kuharica ostala jednu godinu. Zatim je dvije godina bila kuharica u skloništu za žene u Zagrebu. Godine 1954. odlazi u Stari Bar gdje je trinaest godina radila u bolnici, njegujući bolesnike, a onda je petnaest godina pomagala u operacijskoj sali u Knez Selu. Poslušnost ju je tada odvela u Schifferstadt, u starački dom, gdje je sedam godina s ljubavlju njegovala starije osobe. Iz Njemačke dolazi u Đakovo i na bolesničkom odjeljenju jednu je godinu bila u njezi naših bolesnih sestara. Iz Đakova polazi u Sveti Vid, na otoku Krku, gdje je vršila službu kućne poglavarice i obavljala razne kućne poslove. Zatim je godinu dana u zajednici u Vinkov-cima, opet kao brižna Marta baveći se raznim kućnim poslovima. Zatim slijedi četrnaest godina u praonici rublja u Franjevačkom samostanu na Trsatu, da bi 2009. godine došla u Zagreb, u Marijin dom, gdje je vršila male službe u zajednici.

Sestra Boženka prolazila je životom tiho, imajući ruke kod posla, a srce kod Boga. Obavljala je više vrsta dužnosti, ali je sve prihvaćala spremno. Velikodušno se, svim srcem, zalagala u svemu što je činila. Bila je do-bra, marljiva i pobožna sestra. Gospodin ju je pohodio križem teške bolesti. Doživjela je moždani udar. Svoje najteže dane dogorijevanja životne svjetiljke proživljavala je na bolesničkom krevetu, u bolnici i na našem bolesničkom katu u Đakovu.

Opraštajući se s našom sestrom Boženkom na kraju istaknimo još jednu poveznicu koja se očitovala u nje-zinu životu i smrti. Ne samo da je Isus ispunio svoje obećanje i došao po nju, već je to učinila i Nebeska Majka Marija, s kojom je toliko bila povezana. I kao dar za to dolazi po nju na blagdan Gospe Trsatske, u čijem je Sve-tištu tiho i predano služila. Znajući sve to, ne iznenađuje njezin prijelaz u kuću Očevu sa smiješkom na usnama.

Draga naša sestro Boženka, hvala za primjer svetosti života! Isuse i Marijo, predajemo vam dušu naše sestre Boženke. Neka kroz svu vječnost uživa u zajedništvu s vama

i sa svim svetima.

Đakovo, 10. svibnja 2020.s. Meri Gotovac



Sestra ANITA, Danica BUČKOVIĆ

Rođena 9. studenoga 1933.Prvi zavjeti 15. svibnja 1959. Umrla 9. srpnja 2020.

Samo nekoliko dana – od prve subote do četvrtka, 9. srpnja - trajala je zadnja pri-prava drage sestre Anite za ulazak u radost Gospodara života. Deset posljednjih go-dina bila je članica novicijatske formativne zajednice te bi se za nju moglo reći da je cijeloga života ostala revna novakinja, kako se to nekad u odgoju mladih rado prepo-ručivalo. Tako je mogla i u poznoj dobi biti uzor mladima. No, neprilike, koje su nas

snašle ovih mjeseci, dotaknule su njezino zdravlje, a visoka temperatura i upala pluća zaustavili su njezino srce i smiješak koji joj nije nikada silazio s lica. Baš kako joj i krsno ime govori, bila je poput zvijezde Danice koja je oko sebe širila svjetlost i vedrinu navješćujući Sunce, Isusa, kojemu je povjerovala i predano služila u zajednici Milosrdnih sestara sv. Križa, posvuda kamo ju je vodila poslušnost. Uvijek je žurila i gotovo lepršala, idući pu-tem od molitve do dužnosti, od dužnosti do zajedničkih vježbi. Tako je neočekivano odlepršala i u nebo, ususret Onomu koji ju je odabrao, pozvao i čuvao sve do ovoga Dana.

A njezin je životni put počeo 9. studenoga 1933. godine u selu Male Mune/Istra, kada je rođena bračnomu paru Josipu i Mariji rođ. Samsa. Tu je odrastala uz četiri sestre i brata. U selu je bila samo talijanska škola. Stoga je mala Danica već s četiri godine pošla u talijanski vrtić učiti jezik kako bi mogla pohađati talijansku školu. Završila je treći razred kada je Drugi svjetski rat zaustavio njezino daljnje školovanje, a u ratnim neprilikama svi su stanovnici sela morali na godinu dana napustiti mjesto. Po povratku, u svibnju 1945. godine, trebalo je naj-prije popraviti školu. Nakon toga dovršila je četiri razreda pučke škole te se ujedno, zajedno sa svojim mlađim sestrama, pripremala za Prvu svetu Pričest. Bila je jako sretna što je u 14. godini prvi put primila Isusa u svoje srce te je osjetila veliku čežnju za Spasiteljem. Od tada je još više zavoljela vjeronauk, svetu misu i pjevanje u crkvi. Uvijek sam polazila u crkvu s nekim svetim veseljem. To mi je bila najmilija i sveta dužnost - opisuje ona svoje sretne dane. U šesnaestoj godini pohađa krojački tečaj u Rijeci te se nakon obvezne prakse vraća kući i nastavlja šivati. Boraveći kod kuće, cijelo je vrijeme čeznula za nečim, a da nije pravo znala za čim. Poslije je shvatila da je to bila čežnja za redovničkim životom.

Već punoljetna, potražila je zaposlenje u Rijeci. Kad je bila odbijena, ušla je sva slomljena u crkvu Presveto-ga Srca Isusova na Sušaku pomoliti se. Po nadahnuću Božjem ušla je u Dom staraca, koji je bio u blizini crkve. Tu je susrela sestru dvoriteljicu staraca koja ju je poslala u kuću k časnim sestrama, radi zaposlenja. Veliko povjerenje stekla je u sestri Klementini Franz, koja joj je pomogla privremeno naći posao. Poslije je uvidjela da je Isus sve tako uredio da ne dobije posao jer ju je on zvao u svoju službu. Stekla je povjerenje u časnu sestru i priopćila joj je kako i ona želi poći u samostan. Rado je i često bila kod časnih sestara na Sušaku. Kada je izre-kla roditeljima svoju želju za životom u samostanu, oni su se tomu protivili i nisu joj htjeli dati svoj pristanak, no ona se nije dala smesti pa je otišla i bez njihova dopuštenja. Tako je u 23. godini života stupila u samostan u Đakovu. Bilo je to 1. ožujka 1956. godine. Bila sam sretna, presretna! - reći će o tome danu.

Ubrzo se snašla u dužnostima koje su joj povjerene u kandidaturi – šivaonica, te je već iduće godine započela postulat, bližu pripravu za novicijat. Sreću svoje duše pronalazila je u tome što je svaki dan smjela pristupati Isusu kao njegova zaručnica. Kada je, nakon postulata, pošla kući pozdraviti roditelje, oni su, vidjevši njezi-nu sreću, obećali da ne će više tugovati za njom - sjećala se ona svojih prvih posjeta roditeljima. Radovala se ulasku u novicijat i to je mjesto i vrijeme smatrala svetinjom. Na ulasku u novicijat dobila je ime sestra Anita.



Prve svete zavjete položila je 15. svibnja 1959. godine te je krenula na put Milosrdne sestre sv. Križa, dajući se u službu zajednici i Crkvi.

Njezina radinost, smisao za ručni rad i spremnost na sve što se od nje očekivalo, a napose njezina vedrina - bila su posvuda rado prihvaćene i cijenjene.

Njezina zadaća bili su kućni poslovi – a to znači sve što se od posla nađe u kući i treba ruku i srce. Prvo mje-sto djelovanja bilo je u sakristiji u Županji. Nakon jedne godine pošla je u Opatiju, za sakristanku u župi na godi-nu dana. Put ju je opet vratio u Županju gdje je služila punih 12 godina kao sakristanka župne crkve. Franjevački samostan u Slavonskom Brodu, sa svojom velikom crkvom i sakristijom, bio je od 1975. godine mjesto njezina predanog služenja. Crkva i samostan obnavljali su se pa je čišćenja i spremanja bilo na pretek. „Sestro Anita, nemojte toliko trčati za poslom, ne će vam on pobjeći” - zaustavljao je otac gvardijan njezinu revnost, ali ona drugačije nije mogla. Zaista je sustizala posao uvijek raspoložena i vedra. Ovdje, i u još nekoliko zajednica, bila joj je povjerena dužnost kućne poglavarice. Iz Slavonskoga Broda poslušnost ju je odvela na Sušak, gdje je do 1989. godine, opet u Isusovoj blizini, najrevnije vršila sakristanske poslove, spremajući misno ruho, spremajući crkvu i kiteći oltare. Sa Sušaka pošla je na Trsat, u Franjevački samostan. Tamo je ostala šest godina, do godine 1995. Spremala je po kući, dvorila goste i bila kućna poglavarica. Dobro joj je došlo znanje talijanskoga jezika jer su u svetište Gospe Trsatske često dolazili hodočasnici iz Italije. S mora se vratila u Slavoniju, u Đakovo. Tu je dvije godine, do 1998., radila u samostanskoj šivaonici. S njom su mogle sestre poglavarice računati gdje god im je zatrebalo, a bila je posvuda i od sestara rado primljena. U Novoj Bukovici tako je 1998. preuzela brigu za sakristiju i crkvu, kao i odgovornost za malu zajednicu sestara. To je bilo poratno vrijeme koje su ljudi s mnogim traumama nosili u duši te su dolazili k sestrama ispričati svoje tegobe. Ona ih je nastojala strpljivo poslušati, utješiti i pomoći koliko je mogla. Iz Nove Bukovice dolazi u Slavonski Brod, u našu kuću, i ostaje tri godine, do 2007. Tamo je radila u šivaonici i pomagala je u Franjevačkom samostanu. Tu je dočekala i Zlatni jubilej, koji je proslavila 27. lipnja 2009. godine. Učinila je sve da se sestre u zajednici lijepo osjećaju. Za sve, koje je susretala, uvijek je bila susretljiva i raspoložena pomoći. I kao zlatna jubilarka daje se na raspolaganje sestrama poglavaricama te iz Slavonskoga Broda 2010. godine dolazi u samostan u Đakovo, u šivaonicu.

Sestra Anita svoj je posao uvijek obavljala brižno, marljivo i tiho. Bila je vedra i skromna. Svaku je priliku iskoristila da, šivanjem ili ručnim radom, učini sestrama usluge. Bila je jako pozorna na potrebe i želje sestara. Rado je malim znakovima pažnje predusrela njihove opravdane želje i nema sestre kojoj ona nije nešto sašila, popravila ili pokrpala. Trudila se svima sve završiti, kako ne bi, kako je ona to znala reći, ostala nikomu dužna. Njezino posljednje polje rada bila je šivaonica u samostanu, a mjesto svjedočenja njezina redovničkog života novicijatska formativna zajednica.

Bila je živo evanđelje nama, u novicijatskoj zajednici, u kojoj je rado provodila sve svoje slobodno vrijeme. Krunica joj je bila najveće oružje u svakom danu. S njom bi zaspala i s njom bi se budila. Bila je dobri duh novicijatske zajednice. U zajednici je bila pravi anđeo, znala je sa svakom suosjećati i radovati se. Vedra, tiha, nenametljiva, diskretna, jednostavno sva Božja – posvjedočile su sa suzama u očima sestre novakinje i sestra magistra.

Draga naša sestro Anita, budući da si novicijat na početku svojega redovničkog puta označila svetinjom, svidjelo se Gospodinu da u toj svetinji provedeš desetak zadnjih godina zemaljskoga života, u društvu radosnih mladih pripravnica za redovnički život. Tvoje vedro lice svjedočilo je o tvojem druženju s Isusom, koji je bio sreća tvojega života i nada u vječnu radost, u društvu njegovih miljenika.

Uđi u tu radost i moli za nas!

s. M. Blaženka Perković



s. Marija Goreti Jovanovac

Sprovod sestre Anite BučkovićPogreb naše drage sestre Anite Bučković bio je određen za 11. srpnja, točno u podne, na đakovačkom groblju. Na posljednji ispraćaj mogao je doći samo mali broj sestara, zbog epidemioloških ograničenja, a i zbog za-

raze koronavirusom gotovo cijeloga samostana. Tako su, uz vlč. Grgu Grbešića, rektora samostanske crkve, bile prisutne po jedna sestra iz Bogoslovnoga

sjemeništa, jedna iz katedrale i dvije iz Doma za starije svećenike. Neobičan sprovod bez, uvijek u velikom broju prisutne, samostanske zajednice, bez brojne rodbine. Posebice je ova zabrana pogodila sestre novakinje i njihovu sestru magistru, jer je sestra Anita pripadala upravo novicijatskoj zajednici.

Pogrebni obred započeo je pjesmom Spasitelju dobri Isukrste. U svojem je nagovoru voditelj obreda, vlč. Grgo Grbešić, ponovio poruku koju je dobio od jedne kandidatice: Danas pokapate svetu sestru. Zatim je ista-knuo da Isus uvijek onima koji ga iskreno ljube daje da odžive neku epizodu ili otajstvo iz njegova života. Sestri Aniti dao je sličnost sa svojim ukopom. Znamo da je kod Isusova polaganja u grob bila prisutna njegova Majka i samo još nekoliko njegovih vjernih prijatelja.

Od mrtvačnice do mjesta počinka sestara na đakovačkom groblju molile smo naglas krunicu Božjega milo-srđa. Na kraju završnih molitava otpjevali smo pjesmu koja izražava uskrsnu nadu: Gospodin slavno uskrsnu.

Uz grudu zemlje, koju smo bacili na lijes, bacio je svatko od nas i bijeli karanfi l kao zahvalu i zadnji pozdrav našoj dragoj i dobroj sestri Aniti.

Đakovo, 14. srpnja 2020.

Sestra SUZANA, Ruža JANJIĆ

Rođena 19. veljače 1936. Prvi zavjeti 11. svibnja 1958.Umrla 22. srpnja 2020.

Ima li što veće kada svoj život, a nada sve svoju smrt, možemo vidjeti u zrcalu Božje riječi, koja je svjetiljka nogama našim i putokaz prema konačnom cilju u nebu, gdje nam je Gospodin Isus pripravio mjesto?

Dok Crkva danas, o blagdanu sv. Marije Magdalene, naviješta evanđeoski ulomak o susretu Marije Magdalene s njezinim ljubljenim Učiteljem, upravo tako, rano ujutro,

još za mraka, oko 4,30 sati, dogodio se susret sestre Suzane s uskrslim Gospodinom. Iako je taj susret svjesnije iščekivala već tamo od 2008. godine, kada je imala operaciju srca, on se dogodio baš danas, nakon što je nekoli-ko zadnjih dana osjećala pojačane zdravstvene tegobe, ali ne takve koje bi ukazivale na trenutak prijelaza u kuću Očevu. Jednostavno, sve nas je iznenadila. Drugu paralelu između Marije Magdalene i pokojne sestre Suzane


iščitavamo u činjenici što su u tom neizrecivom događaju susreta obje bile same. Kao što iz evanđeoskoga ulom-ka o ukazanju uskrsloga Isusa Mariji Magdaleni vidimo da je sama došla na grob tražiti Isusa, i sestra Suzana bila je sama u svojoj sobi dok je u smrtnoj boli „po ležaju svojem tražila onoga koga ljubi duša” njezina. To, što se dogodilo Mariji Magdaleni - da je kroz suze, čežnju i ljubav dozivala Isusa te joj se očitovao živ i proslavljen - vjerujemo da se dogodilo i sestri Suzani. Gospodin je istom ljubavlju odgovorio na bol, smrtnu muku i čežnju susreta kad je sestru Suzanu imenom pozvao u svoje nebesko Kraljevstvo.

Sestra Suzana rođena je u kršćanskoj obitelji, od oca Vidana i majke Marte rođene Ivkić, koji su Crkvi i svojem hrvatskom narodu darovali jedanaestero djece. Ona je bila najstarija. Četvero djece umrlo je u najranijoj dobi. Ostalo ih je sedmero, tri brata i četiri sestre. U Vidovicama je i krštena te je dobila ime Ruža. Tu je završila i osnovnu školu. Prvu svetu Pričest primila je u devetoj godini, a svetu Potvrdu u četrnaestoj godini, u istoj Župi.

Ona je, kao najstarije dijete, pomagala roditeljima gdje god je mogla, a najviše je čuvala mlađu braću i sestre. Bile su to teške, poratne godine. Kada joj je bilo petnaest godina, obitelj se preselila u Županju gdje se otac zaposlio na željezničkoj pruzi, kako bi lakše mogao prehraniti svoju brojnu obitelj.

Od ranoga djetinjstva molila se dragomu Bogu i Majci Božjoj da bude časna sestra. Njezine rođakinje - naše sada već pokojne s. Euzebija, s. Emanuela, s. Bogoslava i živuća s. Eustahija - već su bile u samostanu. Ona je, gledajući njih, i sama to željela postati. Želja joj se ostvarila i došla je u naš samostan 1954. godine, kada je navršila osamnaest godina.

Cijeli svoj redovnički život radila je teške i, za mnoge, neprivlačne poslove. U kandidaturi radila je jedno vrijeme u vrtu, zatim u praonici rublja. Nakon toga bila je na fi lijali u Vrbanji. Tamo je spremala i radila sve kućne poslove. Radovala se pozivu da dođe u Đakovo, u postulat. Tijekom toga vremena radila je u kuhinji. U novicijat je ušla 1957. godine. Položivši Prve sv. zavjete, 11. svibnja 1958. godine, s. Suzana započela je svoj redovnički život radeći uglavnom u kuhinji i u vrtu. Prva fi lijala poslije položenih zavjeta bila je u Franjevačkom samostanu u Iloku, zatim u Privlaci, na Visu, u Otoku, u Zagrebu na Vrhovcu, u Ivankovu, Brodskoj Varoši, u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, u Slavonskom Brodu, Prištini, i Drenovcima gdje se razboljela na pluća. Kada joj se zdravlje popravilo, premještena je u Trnavu i tamo je, zbog slaba zdravlja, obavljala sitne kućne po-slove te je njegovala i brinula se za cvijeće. Dalje je kao kuharica djelovala u Đakovu, zatim u Vinkovcima. Tu su počele ozbiljne poteškoće sa srcem te su je poglavari poslali u Lipik, u manju kuhinju. Nažalost, srčane tego-be povećavale su se pa je, po liječničkoj preporuci, poslana u Zagreb, na Rebro, na operaciju srca. Sestre, koje su bile uz nju u tim teškim danima, svjedoče kako je, makar svjesna toga rizičnog i ozbiljnog kirurškog zahvata, u iščekivanju operacije bila potpuno predana u ruke Božje. Svjesno se pripremala za susret s Gospodinom, koji ju je mogao svaki čas pozvati k sebi. No, to je On odgodio do daljnjega. Bogu hvala, operacija je dobro prošla. Ugrađena joj je premosnica. Kada se oporavila, ostala je u Zagrebu na Vrhovcu. Od 2008. do proljeća 2020. go-dine bila je u Marijinu domu u Zagrebu, a onda je, nakon potresa u Zagrebu, s ostalim sestrama prevezena u Đa-kovo,. Tu je pomagala u malim kućnim službama, radila je ručni rad, a najviše vremena provodila je u molitvi.

Sestra Suzana bila je zahvalna dragomu Bogu za sve svoje godine, koje je proživjela u zajednici Milosrdnih sestara sv. Križa, posebice što joj je dao da je doživjela Zlatni jubilej, koji je slavila 2008. godine.

Za sestru Suzanu možemo reći da je bila prava Milosrdna sestra sv. Križa. Godinama je radila na teškoj duž-nosti u kuhinji, za koju se može slobodno reći da je najbrži put posvećenja. Samo je Gospodinu znano koliko je na toj službi žrtve podnijela, koliko je obroka pripremila, koliko je gladnih usta nahranila i kolike je obradovala. Njezin redovnički život, koliko god je bio vezan uz iste poslove, nije bio jednoličan. Zbog njezine raspoloživo-sti, na nju se moglo uvijek računati, znalo se da je uvijek spremna poći gdje bila potreba. Često je trebalo zami-jeniti koju sestru kuharicu u drugoj zajednici i u drugoj župi. Tako je upoznala puno mjesta i puno ljudi. Nije to bilo lagano, često mijenjati okolinu, zajednicu, nove okolnosti. Sestra Suzana nije se opirala niti tužila, iako je imala zdravstvenih teškoća. Svoje dužnosti uvijek je na vrijeme završavala i obavljala ih je savjesno. Po naravi



je bila energična, hitra, ponekad i nagla, ali i pomirljiva te se znala ispričati i tražiti oproštenje. Sestre, koje su s njom živjele, mogu posvjedočiti kako je uvijek nastojala biti pripravna za potrebe sestara i kuće u kojoj je djelovala. Dokle god je mogla, ustrajala je na radnom mjestu. U svojem Životopisu zapisala je ove lijepe riječi: „Izmjenjujući svoj redovnički život molitvom i radom, prikazujem to na veću slavu Božju i svoje posvećenje, kao i za duhovna zvanja, za velike potrebe Crkve, Kongregacije, naše Provincije i spasenje cijelog svijeta.”

Draga naša sestro Suzana, s pouzdanjem u Gospodina, koji je rekao: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, ne će mu propasti plaća” (Mk 40, 42), vjerujemo da zbog svih bogatih stolova hrane koje si drugima pripremala uživaš na gozbi vječnoga Kralja u nebeskom Kraljevstvu.

Isuse, Kralju vječne slave, pokaži se milostiv duši naše sestre Suzane, a nas neka u ovim danima teškoća zbog pandemije koronavirusa prati njezin zagovor.

s. Meri Gotovac


Sprovod sestre Suzane JanjićSprovod sestre Suzane Janjić drugi je po redu od kako je koronavirus zahvatio velik broj sestara u provinci-

jalnoj kući u Hrvatskoj. Stoga se uz lijes drage sestre Suzane, 23. srpnja 2020. godine, u 12 sati, na đakovačkom groblju okupilo tek 5 osoba: vlč. Mato Mićan, ispovjednik i duhovnik sestara u Domu sv. Josipa, vlč. Vlado Mikrut, svećenik u miru, gospođa koja se brine za ukopna mjesta sestara na đakovačkom groblju i nas tri, nje-zine susestre.

Na početku obreda vlč. Mićan osvrnuo se na riječi koje stoje na osmrtnicama pokojnih sestara: Živimo li dakle ili umiremo Gospodinovi smo (Rim 14, 8), te je nastavio: Vjerujemo da je sestra Suzana nastojala sve vrijeme svojega dugog redovničkog života pripadati samo Gospodinu, očekujući u bolesti i starosti susret s njim u slavi. Okrijepljena svetim sakramentima, rano ujutro, na blagdan svete Marije Magdalene, susrela se s uskr-slim Gospodinom. Vjerujemo da je sada s njim u slavi njegova uskrsnuća. Sa sestrom Suzanom, kao i sa svim preminulim sestrama, povezuje nas napose molitva i nada u buduće zajedništvo s njima u slavi, kako to kažu Konstitucije Milosrdnih sestara sv. Križa. Lijepo je znati da imamo mnogo preminulih sestara koje mole za nas, a mi se ovdje sada molimo za njih.

Zatim je vlč. Mićan naveo nekoliko rečenica iz nekrologa sestre Suzane: Za sestru Suzanu se može reći da je bila prava Milosrdna sestra sv. Križa. Kao kuharica pripremila je veliki broj obroka, nahranila mnoga gladna usta i nebrojene obradovala. Život joj nije bio jednoličan. Zbog svoje raspoloživosti bila je spremna uskočiti gdje god je trebalo. Iz Životopisa sestre Suzane vlč. Mićan pročitao je riječi koje je ona zapisala kao program svojega redovničkog života. Izmjenjujući svoj redovnički život s molitvom i radom, prikazujem to na veću slavu Božju i svoje posvećenje, kao i za duhovna zvanja, za velike potrebe Crkve, Kongregacije, naše Provincije i spasenje cijeloga svijeta.

Dok smo koračali za lijesom, molili smo Krunicu Božjega milosrđa, preporučujući dušu drage pokojnice i drugih preminulih sestara Božjoj ljubavi i njegovu milosrđu. Na kraju sprovodnih obreda zapjevale smo pjesmu Majci Božjoj: O mila Majko nebeska…



Kako je sestra Suzana bila na službi u Župi rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu za vrijeme dok je župnik bio vlč. Vlado Mikrut, on je na kraju sprovodnih obreda zahvalio sestri Suzani za sav njezin trud, kao i svim sestrama s kojima je surađivao. Zahvalio je također za prisutnost sestara na župama i za podršku koju je imao u sestrama u svojem svećeničkom radu. Riječi zahvale zamolio je vlč. Mikrut da prenesemo sestri Valeriji Široki, prov. poglavarici.

Bacivši grudu zemlje na lijes drage sestre Suzane, s molitvom da joj bude laka hrvatska zemlja, stajale smo uz mjesto ukopa dok lijes nije bio prekriven zemljom. Položile smo zatim cvijeće i zapalile svijeću za pokoj duše drage nam sestre Suzane.


Sestra MELANIJA, Dušica IVANOVIĆ

Rođena 28. studenog 1937. Prvi zavjeti 28. svibnja 1960.Umrla 24. srpnja 2020.

Kako razumjeti da ljudi, koji su cijeli život proveli u ljubavi služeći bližnjima, umiru sami, bez prisutnosti onih koje su zadužili svojom ljubavlju i žrtvom? Već zare-dom nekoliko je naših sestara umrlo izvan molitvenoga okruženja sestara, kako obično ispraćamo umiruće sestre.

Tražiti odgovor na to pitanje možemo samo u svjetlu križa. Ako znamo da svaka ljubav ima obilježje križa, onda je razumljivo da će oni, koji su ljubavlju slijedili Isusa, biti mu slični i u smrti. Ako je u smrtnoj muci Isus bio sam i napušten od ljudi i od Oca, onda je razumljivo da će ih i u smrti pratiti sudbina Onoga za koga su živjele kao Milosrdne sestre sv. Križa. Imajući pred očima lik i život sestre Melanije, svaka od nas i svi koji su je poznavali lako će posvjedočiti da je bila pravi uzor i primjer Milosrdne sestre sv. Križa. To se očitovalo već od ranoga jutra, kada je među prvima dolazila u crkvu na molitvu. Prije toga pomogla bi sestri u kuhinji donijeti mlijeko te, kako bi olakšala dužnost sestri na službi u sakristiji, prozračila bi crkvu prije nego što sestre dođu na molitvu. Nema sestre koja nije doživjela njezinu ljubav i dobrotu. Iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu raditi isti posao, i to ne samo danju, već i noću, a opet s ljubavlju, to je herojstvo. Ljubav nema mjere - riječi su blažene sestre Ulrike koje su se jasno očitovale u životu i djelovanju sestre Melanije. Nije bilo dosta što je po cijele noći prala sestarsko rublje te, bez odmora, sljedećega dana nasta-vila s glačanjem i slaganjem, već bi ga, oprana i složena, mnogim sestrama donijela u sobu. To samo ljubav zna i može. To je umijeće onih koji su pošli uskim i strmim putem križa, spremni izgubiti svoj život da bi drugima bilo ljepše, bolje i lakše. To je bila i takvu ćemo pamtiti sestru Melaniju.

Da joj je život već od djetinjstva bio posut križevima, ocrtava se u njezinu Životopisu iz kojega saznajemo sljedeće. Sestra Melanija rođena je u Janjevu 28. studenog 1937. godine od oca Adolfa i majke Anke rođ. Ciri-motić. Imala je još dvije sestre i dva brata. Krštena je 5. prosinca u Janjevu i dobila je ime Dušica. Kada joj je bilo samo sedam godina, umrla joj je majka. Devet mjeseci nakon majčine smrti, umro joj je i jedan brat. To je



bio vrlo težak trenutak i za oca, i za njih, djecu. Tata je jako žalio za majkom i nije se nikada više ženio. On je sa starijom sestrom preuzeo brigu za obitelj. Starija sestra imala je samo devet godina, ali je nju i brata pazila i, koliko je mogla i znala, brinula se o njima, češljala ih, prala, krpala i kuhala im.

Već kao malena djevojčica išla je Dušica redovito na svetu misu nedjeljom, a kada je završila prvi razred osnovne škole, onda je išla svaki dan na svetu misu. Nije joj bilo važno je li lijepo vrijeme ili pada kiša, ili snijeg. Iako nije po zimi imala prikladnu odjeću, svejedno je išla u crkvu. Dok se ona vratila iz crkve, otac je s ljubavlju pripremio doručak. Kasnije je i on išao svaki dan s njom u crkvu. To ju je posebno veselilo i bila je sretna. Budući da je tako često sudjelovala na svetoj misi, zavoljela je Isusa i u trinaestoj godini poželjela je poći u samostan. Otac se tomu protivio, ali ona je ustrajala u svojoj namisli i nije se dala ničim zastrašiti. Ocu je pomagala u kući i išla je s njim u šumu po drva. Nastojala mu je u svemu udovoljiti, samo da ju pusti. Kada je otac vidio da ne odustaje od svoje namisli, onda je popustio i dopustio joj je da pođe u samostan. S još jednom djevojkom iz Janjeva došla je u Đakovo i bila je primljena u kandidaturu. Ta druga djevojka nije se snašla, jako je plakala i htjela se odmah vratiti kući. I Dušicu je zvala da se i ona vrati, ali je Dušica ustrajala i uz Božju pomoć ostala je u samostanu.

Kao kandidatica bila je na fi lijali u Vukovaru. Tamo se vrlo lijepo snašla i pomagala je gdje god je trebalo. Rado se prihvaćala svakoga posla i bila je vrlo marljiva. U 21. godini bila je pozvana do dođe u postulat. Ula-skom u novicijat dobila je ime sestra Melanija.

Prve svete zavjete položila je 28. svibnja 1960. godine. Pošla je u Zagreb, na Vrhovac, i završila je domaćin-ski tečaj. Uz to je pomagala u kuhinji. Nakon godinu dana premještena je na Kosovo, u Bec, i tamo je kuhala za sestre. U Becu je ostala jednu godinu, a tada je preuzela sakristansku službu i domaćinske poslove u Sikirev-cima. Ondje je imala i brigu za župnika, kojega je prihvaćala kao oca kojega treba slušati. Kada se župnik raz-bolio, ona ga je s puno ljubavi i požrtvovnosti dvorila sve do njegove smrti. Na tom je mjestu provela punih 27 godina. Znala je svaku obitelj i mnogima je svojom molitvom i savjetima pomagala u teškim situacijama. Sestra Melanija voljela je svoj posao, voljela je ljude i svi su je pamtili kao jednostavnu, dobru i požrtvovnu sestru. Iz Sikirevaca je 1989. godine došla u Đakovo i od tada do prije mjesec dana, kada je zbog pojačanih simptoma koronavirusa odvezena u bolnicu, gdje ju je zatekla smrt, radila je u praonici rublja.

Samo je Gospodinu poznato, koliko je noći provela perući rublje, jer je tada struja jeftinija. Nije se nikad štedjela. Svaki je komad rublja i po nekoliko puta prelazio preko njezinih ruku. Kada bi sestre, nakon svete mise i doručka došle u glačaonicu rublja, sestra Melanija već bi sve oprala, posušila i pripremila za glačanje. I nakon ručka ostajala bi na radnom mjestu, a za odmor bilo bi joj dovoljno, naslonjenoj na stol, malo zadrijemati. Nakon dugogodišnjeg, tako teškoga rada, nije ni čudo da su je ruke i noge boljele. Ali, ona se ni tada nije štedjela. Uzela bi lijek te bi i dalje marljivo i strpljivo prala i glačala rublje svojim sestrama.

Kada smo čuli da je odvezena u bolnicu te da je na respiratoru, sve nas je to rastužilo. Svakodnevno smo molile za nju i za ostale bolesne sestre u bolnici i na našem bolesničkom odjelu. Vijest o smrti sestre Melanije primili smo s bolom, ali u nadi da u nebu imamo još jednu svetu sestru.

Gospodine, koji proničeš srca i bubrege, vječnim životom nagradi ljubav i dobrotu sestre Melanije. Daj joj da sa svetima u kraljevstvu nebeskom uživa radost izabranika tvojih.

Draga sestro Melanija, hvala ti na svemu! Moli za nas!

Đakovo, 25. srpnja 2020.s. Meri Gotovac




Sprovod sestre Melanije IvanovićU roku od 15 dana sahranili smo tri naše drage sestre: sestru Anitu Bučković, sestru Suzanu Janjić i sestru

Melaniju Ivanović. Zbog drugoga vala epidemije koronavirusa, koji je zahvatio i naš samostan u Đakovu, nismo ih mogle ispratiti do privremenoga počivališta njihovih zemnih ostataka onako kako smo navikle i kako svaka od njih zaslužuje.

Dok su na sprovodu prvih dviju sestara bile samo tri sestre - iz Bogoslovnoga sjemeništa i Svećeničkoga doma - sestru Melaniju ispratilo je, 27. srpnja 2020. godine u podne, 11 sestara, koje su izašle iz izolacije, i nekoliko poznanika. Lijes s posmrtnim ostatcima drage sestre Melanije dovezen je iz osječke bolnice direktno na dio samostanskoga groblja u Đakovu, gdje smo ga dočekale moleći krunicu. Našu je molitvu pratio zvuk posmrtnoga zvona s tornjića grobljanske kapele.

Vlč. Mato Mićan, duhovni suradnik samostana Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, vodio je sprovodni obred. Za otpjevni psalam izabrao je Ps 23. Pjevanu antifonu Gospodin je pastir moj ponavljale su sestre poslije svake kitice. Sestra Melanija zaista se uvijek pouzdavala u Gospodina, u svim prilikama života, te je s njim, Dobrim Pastirom, stigla na zelene poljane i za obilno prostrtu trpezu.

Iz Nekrologa vlč. Mićan posebice je naglasio da se sestra Melanija isticala velikom ljubavlju prema svakom čovjeku, počevši od službe u Sikirevcima, gdje je bila 27 godina. Poznavala je sve župljane i pomagala im, a njezina požrtvovna služba i briga za župnika, sada pok. Josipa Markovića sve do njegove smrti, također je izraz njezine kršćanske ljubavi i svijesti redovničkoga poslanja. Njezine se dobrote sjeća i mons. Vladimir Dugalić, dekan KBF-a u Đakovu, prisutan na sprovodu, koji je jedno vrijeme službovao u istoj župi.

Dok je sestra Melanija bila na službi u praonici rublja u Đakovu, imale smo dojam kao da svaki dan živi ge-slo: Ljubav nema mjere. Bila je neumorna na poslu, kao vrsna žena koja se i noću ustaje i brine za svoju čeljad, a danju nastavlja svoj posao.

Žao nam je što je sestra Melanija u zadnjim trenutcima ovozemaljskoga života bila lišena fi zičke prisutnosti svojih susestara, ali vjerujemo u molitveno zajedništvo kojim smo ju pratile. Vjerujemo nadasve da su Isus, Dobri Pastir, i njegova presveta Majka bili uz nju i poveli je u vječnu radost.




Sestra BOŽIDARKA, Katica BIRTIĆ

Rođena 16. travnja 1934.Prvi zavjeti 23. lipnja 1962.Umrla 2. kolovoza 2020.

Gospa ju je povela u nebo! rekle su sestre, doznavši da je sestra Božidarka, u ve-černjim satima blagdana Porcijunkule, blagdana koji je obilježio od početka njezinu mladost i poziv, prešla u vječnost.

Rođena je u Starim Perkovcima 16. travnja 1934. godine i odrasla u pobožnoj, sla-vonskoj obitelji, kao osmo od desetero djece Grge i Bare rođ. Svilanović. Krštena je istoga dana u župnoj crkvi u Donjim Andrijevcima. Nadjenuli su joj ime Katica.

U to doba život nikoga nije mazio, ali je bilo puno ljudskosti, radosti, opuštenosti i zdrava kršćanskog duha. Uživala je djedovu naklonost pa ju je od milja zvao drago moja, zbog čega ju je brat često zadirkivao. Po naravi uvijek je bila vesela i voljela je veselo društvo. Očeva smrt 1955. godine unijela je ozbiljnost u njezin život. Neko se vrijeme rado povlačila u samoću. Ali, kad je vrijeme žalovanja prošlo, ponovno je oživjela njezina sklonost veselu društvu, plesu i zabavi.

Prvi put osjetila je privlačnost redovničkoga života kada je za Porcijunkulu 1958. godine sa svojim društvom hodočastila u franjevačku crkvu u Slavonskom Brodu. Tada je cijelu noć i cijeli dan, na sam blagdan, provela u Svetištu. Tu je vidjela Milosrdne sestre sv. Križa što ju je potaknulo na razmišljanje. Kasnije je u marijanskom svetištu Dragotinu, iste godine, o blagdanu Velike Gospe, spoznala da je njezin put vezan uz zajednicu Milosrd-nih sestara sv. Križa i odlučila je stupiti u samostan. To je i učinila iste godine u listopadu.

Nakon deset mjeseci pouka i boravka u samostanu, poslana je u Krapinu na ispomoć. U Krapini je ostala godinu dana, sve do postulata. U novicijatu dobila je ime sestra Božidarka. Nakon novicijata, 23. lipnja 1962. godine, položila je Prve sv. zavjete. Godinu dana kasnije stupila je i njezina nećakinja, danas sestra M. Serafi na Funarić, u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa.

Odmah poslije Prvih zavjeta sestra Božidarka poslana je u Zagreb gdje je pohađala domaćinsku školu. Nakon završene domaćinske škole, povjerena joj je dužnost kuharice i tu je službu tijekom cijeloga redovničkog života vršila u brojnim zajednicama. U Skoplju preživjela je razorni potres 1963. godine. Zbog nastalih neprilika krat-ko vrijeme provela je u našoj kući u Vinkovcima, a onda je 1967. poslana u kuhinju Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu gdje je ostala 7 godina. Slijedilo je Kosovo, Franjevački samostan u Đakovici. U ovoj je zajednici, uz poslove u kuhinji, od 1974. godine vršila i dužnosti kućne poglavarice. Godine 1978. ponovno se vraća u Slavo-niju, u Franjevački samostan u Slav. Brodu, a zatim je 1986. godine premještena u župsku kuću u Vinkovce 1. Tri godine kasnije preuzima ponovno dužnost kuharice u kuhinji Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu, a nakon godinu dana, 1990. godine, poslana je u Split, u samostan otaca kapucina. Od 2000. godine s ljubavlju kuha u Vinkovcima, kod otaca franjevaca konventualaca, odakle je nakon godinu dana premještena u Franjevački samostan u Iloku. Od 2004. godine dobiva dužnost u manjoj kuhinji sestarske zajednice u Donjem Miholjcu. Dvije godine kasnije, od 2006. godine, s već ograničenim snagama, služi sestrama u zajednici u Vinkovcima. Zbog istrošenosti i ozbiljnijih zdravstvenih teškoća 2012. godine prelazi u Đakovo, u Dom sv. Josipa, u zajed-nicu starijih i bolesnih sestara. U ovoj zajednici je obavljala male službe, primjerene njezinim snagama – sve dok nije dobila moždani udar. Uz zarazu koronavirusom bila je podvrgnuta teškim pretragama u KBC-u, Osijek.



U vječnost su se preselili:

Veronika Olujić – sestra s. Davorke, s. Danimire i s. Pavle;Petar Bulić – brat s. Mirjam;Vida Čenan – sestra s. Meri;Valentina Pitaqi s djetetom u sedmom mjesecu trudnoće – šogorica s. Irene;Božo Batalić – brat s. Maritane;Barica Horvatović – sestra s. Regine;File Junčaj – sestra s. M. Svjetlane;Milica Krstačić – sestra s. Beatrice;Josip Banfi ć – brat s. Aveline;Katica Plavšić – sestra s. Zore i s. Žarke;Kaja Lamešić – majka pok. s. M. Gabrijele;Kata Tomašević - majka s. Mirjane Tomašević.

Molimo za pokoj njihovih duša.

Ali i tada je dočekala sestre s osmjehom i radošću, te podnosila tegobe s velikom strpljivošću. Nakon operacije ileusa, bila je neko vrijeme na respiratoru. Slijedile su višednevne borbe ali se nije uspjela oporaviti i u bolnici je preminula.

Svugdje se pokazala kao vrsna i marljiva kuharica. Voljela je kuhati. Odlikovala se izdržljivošću. Malokad se žalila na zdravstvene teškoće, iako ni njima nije oskudijevala. Posla je bilo uvijek napretek, osobito u velikim kuhinjama. Unatoč svemu, zadržala je vedar duh, hranjen molitvom, svjesna da joj samo od Boga dolazi sna-ga. Rane jutarnje sate, kad god joj je to bilo moguće, rado je provodila u molitvi. U slobodno vrijeme, umjesto odmora držala je kačkalicu u ruci. Izrađivala je vrlo lijepe ručne radove i uživala u njima. Voljela je time obra-dovati i druge.

Sve je radila za Onoga kojemu je darovala sav svoj život. Zato je u radu bila strpljiva i požrtvovna. Do zadnjega je očuvala vjernost molitvi. Molitvom je započinjala dan i poslove koji su bili pred njom. P rigodom zlatnoga redovničkog jubileja, svoju je molitvu sažela ovim riječima: Na dlanu ti nosim, Gospode, svoga srca ljubavi žar, i molim te primi, ne odbij moj dar!

O njezinu prijelazu u vječnost neka joj se duša ispuni svjetlošću i mirom. Očišćenu patnjom, kao ponizno Marijino dijete, neka ju prigrli milosrdna Očeva ruka i odredi joj mjesto među svojim svetima.

Zajednica s puno razloga zahvaljuje Bogu za dar njezina života, za godine predana rada, molitve, požrtvov-nosti i trpljenja.

Počivala u miru Božjem! Amen.

s. M. Jacinta Mandura


Molitva Gospi ŽalosnojPrevelika tuga nadvila se nad Majkom.Oh, Sina joj razapeše, mrtvo tijelo njoj u krilo staviše. O Majko, o Majko, srca si probodena, znoja si gorka i od jauka bez glasa si ostala.Jauk tvoj cijeli je svijet čuo, gorko cviljenje i plač, o Majko, sve nas je sazdao u jedno.Molimo i danas Majku Božju Žalosnu da nam postane moćnom zagovornicom kod Boga. I u ovoj molitvi izrecimo svoju nakanu…Gospođo časna, Dragoljube ljubavi, Ozračje mira, Istino živoga Boga, utječem se tebi da me ogrneš ljubavlju svojeg probodena srca i žalosne duše. O Majko, spoznajem tvoje boli i želim da me tvoja bol ozdravi i okrijepi.Da, Majko, priznajem ti svoje slabosti, ali neka me tvoja bol ohrabri.Da, Majko, priznajem da sam sve dalje od Boga, ali neka me tvoje milosrđe dovede k Njemu. Na radost spasenja, Bog neka podigne blagoslov svoj i ovu molitvu osluhni milosrđem svojim.Zdravo Marijo 3 x

B. M. (3. ožujka 2020.)

DUHOM BOŽJIM POKRENUTE HRABRO NA PUTU

Logo Kapitula izradila s. Jelica Đuzel

X. Provincijalni kapitul:

Generalni kapitul:

3. – 9. 10. 2019. Prvo zasjedanje

7. – 11. 10. 2020. Drugo zasjedanje

11. 8. – 9. 9. 2020.*

* Zbog koronakrize sva događanja u 2020. godini a su za sljedeću godinuodgo enđ

Documents

U ZNAKU KRIŽA 2-2020 - sestre-sv-kriza.hr · List izlazi tri puta godišnje dopuštenjem Provincijalata Milosrdnih sestara svetoga Križa Graﬁ čka priprema Marinko Hardi, Đakovo