Toni Jončić: Upravljanje radiofrekvencijskim spektrom:pravne osnove i sprječavanje interferencija

Toni Jončić, Tonko Kovačević: Uporaba radiofrekvencijskog spektra i sprječavanje interferencija

UPORABA RADIOFREKVENCIJSKOG SPEKTRA I SPRJEČAVANJE INTERFERENCIJA

Toni Jončić, Tonko Kovačević

SAŽETAK: Upravljanje radiofrekvencijskim spektrom (RFS) složen je proces na koji utjecaj imaju stručna i politička tijela i organizacije. Stručna tijela određuju koji su frekvencijski pojasevi najpogodniji za pojedinu službu, razvijaju komunikacijske sustave, definiraju standarde i vrše raspodjelu frekvencijskih pojaseva. Politička tijela određuju smjer razvoja elektroničkih komunikacija kako bi one bile u najboljoj funkciji razvoja društva u cjelini. Političke organizacije (države) donose zakone i osnivaju regulatorna tijela koji vrše upravljanje RFS-om. Ovim radom sistematizirane su bitne organizacije koje utječu na regulaciju RFS-a u Republici Hrvatskoj te je dan pregled današnje situacije u raspodjeli spektra i načina rješavanja interferencijskih problema. Ključne riječi: radiofrekvencijski spektar, regulacija, legislativa, interferencija

Radio Frequency Spectrum usage AND prevention of INTERFERENCES

ABSTRACT: Radio spectrum management is a complex process influenced by technical and political bodies and organizations. Technical bodies define which frequency bands are the most optimal for a particular radio service; they develop communication systems, define standards and subdivide frequency bands. Political bodies decide on the national strategies for electronic communications development in order to gain a net social benefit. To achieve strategy goals political bodies develop radio spectrum management legislative and found national agencies in charge of radio spectrum management. This paper explains the hierarchical matrix of the bodies and organizations impacting radio spectrum management in Croatia, with an overview of current radio spectrum subdivision and procedures for resolving interference issues. Keywords: radio spectrum management, regulation, legislative, interference

1. UVOD

Clark Maxwell u svom je radu 1856. matematički predvidio postojanje elektromagnetskih valova, a 1887. Heinrich Herz eksperimentalno je dokazao točnost Maxwellovih teorija. Gugliermo Marconi prvi je 1901. uspostavio radiokomunikacijski prijenos između Engleske i Amerike. Mogućnost brzog prijenosa informacija eterom na velike daljine, bez dugotrajne gradnje skupe zemaljske infrastrukture bila je revolucionarna. Odmah je bila jasna potreba za regulacijom i da ona mora biti međunarodna jer širenje radiovalova ne poznaje državne granice. Postojeći telegrafski i telefonski sustavi, bili su sustavi gdje se informacija širila bakrenim vodičem, pa se regulacija bavila tehničkim normama, standardizacijom opreme i tarifama. Kod radiovalova, informacija se širi slobodnim prostorom, a odašiljači koji rade na istim ili bliskim frekvencija ometaju jedni druge. Stoga je bilo neophodno uvesti i regulaciju radiofrekvencijskog spektra kao ključnog faktora za funkcioniranje komunikacija putem radiovalova. Da bi se u potpunosti shvatilo upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, potrebno je imati uvid u međunarodnu legislativu koja regulira ovo područje, te rad i hijerarhiju međunarodnih organizacija koje ih donose.

2. RADIOFREKVENCIJSKI SPEKTAR

Radiofrekvencijski spektar teoretski je neograničen, ali ograničenja za upotrebu radiofrekvencijskog spektra za komunikacijske namjene ipak postoje.

Slika 1. Elektromagnetski spektar

Ukoliko govorimo o namjenjenom radiofrekvencijskom spektru za komunikacijske namjene, kako ga defnira ITU, vidimo da se on konstantno povećava.

Tablica 2.1 Namjena radiofrekvencijskog spektra po godinama [1]

Godina

ITU konferencija

Namjenjeni spektar (kHz)

1906.

Berlin

500 do 1000

1912.

London

150 do 1000

1927.

Washington

10 do 23000

1932.

Madrid

10 do 200000

1938.

Kairo

10 do 10500000

1947.

Atlantic City

10 do 40000000

1971.

Geneva (svemir)

10 do 275000000

U početku upotrebe radiovalova, prvo su se počeli koristiti radio valovi nižih frekvencija, a ralozi tomu su višestruki. U tom povijesnom razdoblju bilo je važno postići što veću udaljenost prijenosa informacija. Dugi valovi (niža frekvencija) znatno se bolje šire površinom zemlje, imaju bolji ogib, a limititajući faktor (za rad na višim frekvencijama) bila je i tadašnja tehnologija samih odašiljača. Za odašiljanje na dužim valovima potrebne su antene znatno većih dimenzija. Današnja situacija je potpuno drukčija. Globalni je trend da se sve informacije prenose u digitalnom obliku jer ne gube na kvaliteti. Glad čovječanstva za sve bržim protokom informacija gura nas u sve viša frekvencijska područja jer je brzina prijenosa informacija u direktnoj korelaciji sa frekvencijom vala nositelja i vrstom modulacije. Što su radio valovi viših frekvencija, to se više ponašaju kao svjetlost. Bolje se odbijaju, a lošije ogibaju od prepreka; teže prodiru unutar građevina. Lakše ih je usmjeravati, što nam omogućuje veće dobitke antena. Antene mogu biti manjih dimenzija. Obzirom na ukratko navedene fizikalne karakteristike radiovalova u odnosu na frekvenciju, jasno je da za svaku pojedinu radiokomunikacijsku službu postoji frekvencijski pojas koji joj je najoptimalniji za rad.

3. POVIJEST RAZVOJA REGULACIJE KORIŠTENJA FREKVENCIJSKOG SPEKTRA RADIOVALOVA

Prvi razvojni korak u regulaciji elektronskih komunikacija bio je telegrafski promet. Već od polovice 19.-og stoljeća ostvaren je veliki broj međunarodnih sporazuma, a 1865. je osnovana Međunarodna telegrafska unija na konferenciji u Parizu. Na Berlinskoj konferenciji 1906. godine uz sudjelovanje 29 zemalja osnovana Međunarodna radiotelegrafska unija. Ta konferencija donijela je dva vrlo važna regulatorna principa koji se koriste još i danas:

1. grupiranje različitih radiokomunikacijskih službi u odgovarajuće frekvencijske pojaseve,

2. obvezan postupak prijavljivanja (notifikacije) frekvencijskih nacionalnih dodjela međunarodnoj registracijskoj agenciji

Na zajedničkom održavanju Telegrafske i Radiotelegrafske konferencije 1932. godine u Madridu, došlo je do spajanja i osnivanja Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) koja je i danas krovna međunarodna organizacija za pitanja propisa, standardizacije, raspodjele radiofrekvencijskog spektra za radiokomunikacije, telegrafiju i telefoniju. Na konferenciji ITU-a 1947. godine, uz već postojeći Međunarodni savjetodavni tehnički odbora za radio (CCIR–International Radio Consultative Committee), oformljen je i Međunarodni savjetodavni odbor za telegrafiju i telefoniju (CCITT-International Telegraph and Telephone Consultative Committee), Generalno tajništvo i Međunarodno tijelo za registraciju frekvencija (IFRB-Internacional Frequency Registration Board). Istovremeno je ITU integrirana u organizaciju Ujedinjenih naroda kao njena specijalizirana agencija. Ustanovljeno je pravilo „jedna zemlja-jedan glas“ bez obzira na njenu veličinu i financijsku snagu. [1, 4]

4. STRUKOVNE ORGANIZACIJE KOJE UTJEČU NA REGULACIJU RFS-a U RH4.1.Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU)

Statut i Konvencija ITU-a predstavljaju međunarodni ugovor između zemalja članica, koje ih potpisuju i ratificiraju. Cilj Statuta i Konvencije ITU je poboljšanje međunarodne suradnje među narodima, ostvarenje mirotvornih odnosa, te gospodarskog i društvenog razvoja putem učinkovitih telekomunikacijskih usluga.

Slika 2. Struktura Međunarodne telekomunikacijske unije [1]

Osnovni zadaci Međunarodne telekomunikacijske unije:

· utjecaj na raspodjelu radiofrekvencija, planova frekvencijske namjene, registraciju radiofrekvencijskih dodjela, raspodjelu pozicija na geostacionarnoj satelitskoj orbiti, izbjegavanje štetnih smetnji između radiopostaja različitih zemalja

· poboljšanje normizacije svjetskih telekomunikacija uz zadovoljavajuću kvalitetu usluga

· poticanje međunarodne suradnje u svrhu tehničke pomoći zemljama u razvoju i sudjelovanje u odgovarajućim programima Ujedinjenih naroda

· ostvarivanje što nižih tarifa telekomunikacijskih usluga

· promoviranje mjera za osiguranje ljudskih života uporabom telekomunikacija

· usuglašavanje napora na harmoniziranju razvoja telekomunikacijske opreme, naročito one koja se odnosi na svemirsku tehniku

Instrumenti Međunarodne telekomunikacijske unije:

Članice Unije su obvezne provoditi odredbe Statuta i Konvencije, te upravnih propisa za radio i telekomunikacije. To su dužni činiti i telekomunikacijski operateri u zemljama članicama, čiji rad trebaju nadzirati mjerodavne telekomunikacijske uprave.

Ovdje nećemo dalje ići u razjašnjavanje mehanizama rada i ovlasti pojedinih tijela ITU-a već ćemo samo navesti najvažnije propise i odredbe ITU-a koje direktno i indirektno utječu na današnju raspodjelu radiofrekvencijskog pojasa u Republici Hrvatskoj.

Jedan od najopsežnijih i najvažnijih upravnih propisa ITU-a su “Radiopropisi” (Radio Regulations), koji razmatraju pitanja upravljanja radiofrekvencijskim spektrom i njegove uporabe. Radiofrekvencijski spektar pripada u nacionalni resurs kojim svaka zemlja može podjednako raspolagati, ali u skladu sa statutom Međunarodne telekomunikacijske unije, mora voditi računa o racionalnoj uporabi tog resursa. Iako je radiofrekvencijski spektar gotovo neograničen resurs (do 300GHz), postoje tehnički i prirodni aspekti koji ga ograničavaju, pa ga u skladu s time treba upotrebljavati na maksimalno učinkovit način. Osnovni zahtjevi u uporabi frekvencijskog spektra na međunarodnom planu mogu se svesti na slijedeće:

· podjela frekvencijskog spektra na frekvencijske pojaseve koji koriste jedna ili više radiokomunikacijski službi

· podjela svijeta na 3 radiokumunikacijska područja ili regije u kojima je moguća zajednička (globalna) ili specifična uporaba frekvencijskih pojaseva za radiokomunikacijske službe

Radiopropisi ITU definiraju pravila koja se primjenjuju pri uporabi frekvencijskog spektra:

· namjena frekvencijskih pojaseva posebnim radiokomunikacijskim službama

· zahtjevi kod kojih se prethodno treba postići sporazum u slučajevima kada namjena zadire u posebne zahtjeve jedne zemlje ili skupine zemalja

· usvajanje plana ako za to postoji praktična potreba

· prethodna koordinacija u slučajevima gdje se koristi isti frekvencijski pojas

· usvajanje postupaka za prijavljivanje (notifikaciju) i registraciju frekvencijskih dodjela u planiranim i neplaniranim frekvencijskim pojasevima

Po preporuci Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), nacionalna organizacija upravljanja radiofrekvencijskim spektrom treba imati shemu kao na slici 3, kako bi bilo moguće učinkovito upravljanje. [1, 4]

Slika 3. Shema nacionalne organizacije za upravljanja radiofrekvencijskim spektrom [1, 4]

4.2. Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava - CEPT (European Conference of Postal and Telecommunications Administrations)

Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT) je neovisna o svim političkim i gospodarskim organizacijama. Uvažava Svjetsku poštansku konvenciju kao i Statut i Kovenciju Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU). U CEPT se udružuju samo državne telekomunikacijske i poštanske uprave dok operateri imaju svoju vlastitu organizaciju. Hrvatska je članica CEPT-e od 1992.godine. CEPT ima stalnu radnu grupu ITU koja ostvaruje odnose sa Međunarodnom telekomunikacijskom unijom. Dio CEPT-e koja se bavi telekomunikacijama naziva se Electronic Communication Committee (ECC). On pak ima radne grupe za:

· regulatorne poslove

· upravljanje frekvencijskim spektrom

· tehnička pitanja spektra

· pripremu konferencija

· interkonekciju i pristup

· numeriranje, imenovanje i adresiranje

· projektni tim 1 za IMT

Osnovni cilj CEPT-e je utvrđivanje odnosa između uprava, članica CEPT-a, kako bi se osigurala harmonizacija i praktična primjenanjihovih upravnih i tehničkih usluga. [1, 3]

4.3. Europski Institut za telekomunikacijsku normizaciju (ETSI - European Telecommunications Standards Institute)

Od EU priznati institut koji u svojoj nadležnosti ima razvoj i donošenje novih standarda iz područja elektroničkih komunikacija poput standardizacije GSM, DECT i TETRA sustava, standarda za Smart Card i elektronski potpis, itd. Republika Hrvatska je članica od 1994.godine [5]

4.4. 3GPP (The 3rd Generation Partnership Project)

3GPP je projektna udruga koja okuplja 7 svjetskih organizacija koje se bave telekomunikacijskom standardizacijom i razvijanjem novih telekomunikacijskih sustava (ARIB, ATIS, CCSA, ETSI, TSDSI, TTA, TTC). Zadatak udruge je bio zajednički razvoj sustava treće generacije (3G) pokretnih komunikacija(UMTS). Kada je taj project završen, organizacija je nastavila raditi na četvrtoj generaciji(4G) (LTE), a danas radi na razvoju pete generacije (5G) mobilnih komunikacija (IMT-2020 ITU naziv). Projekt se bavi razvojem pristupnog radio dijela, transportne mreže (core), razvojem novih codec-a, sigurnosti,tj. osigurava potpunu specifikaciju sustava. Specifikacije obuhvaćaju i uključivanje WiFi mreža u rad sustava. Predviđa se da će 5G potpuno izbaciti iz upotrebe PSTN, pa mora biti izuzetno robustan i pouzdan. Cilj sustava 5G je da osigura max. brzinu prijenosa od 10Gbps, a minimalnu na rubu ćelija 100Mbps kako bi se mogli zadovoljiti uvjeti za UHD video, ali i za prijenos velikih količina informacija za Machine Type Communication (MTC) koje bi omogućilo uporabu brojnih aplikacija IoT-a (M2M) poput e-health uz upotrebu wireless body area network (WBAN) senzora, virtualna stvarnost, vehicle-to-vechicle (V2V),itd. Da bi se moglo ostvariti takvu brzinu prijenosa podataka, planira se koristiti više frekvencijskih pojaseva, od onih nižih oko 500MHz, pa do onih iznad 60GHz. Obzirom da su niže frekvencije uglavnom već zauzete postojećim službama, poseban teret ovdje će biti na nacionalnim operaterima koji će morati osloboditi što veći dio frekvencijskog pojasa za ovu namjenu, a tamo gdje to bude nemoguće, morati će se izmjeniti legislativa kako bi se omogućilo djeljenje pojaseva sa postojećim službama [9, 10]

5. POLITIČKE ORGANIZACIJE KOJE UTJEČU NA REGULACIJU RFS U RH5.1.Svjetska trgovinska organizacija (WTO-World Trade Organisation)

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) prvenstveno se bavi globalnom liberalizacijom trgovine roba i usluga. Važna zadaća WTO-a je uklanjanje prepreka globalnoj konkurenciji u elektroničkim komunikacijama. Liberalizacija omogućuje i povećanje broja elektroničkih komunikacijskih operatera i davatelja usluga koji se međusobno natječu i time pomažu u kvaliteti usluživanja korisnika usluga i snižavanju cijena. Jedan od osnovnih principa regulacije je uspostavljanje tržišnog natjecanja (konkurencije) na elektroničkom komunikacijskum tržištu za nove operatere i davatelje usluga, zatim osiguranje interkonekcije (međupovezivanje) između elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga operatera, te spriječavanje dominantnih operatora ili operatora sa značajnom tržišnom snagom od zloupotrebe njihove pozicije prema novim konkurentima na tržištu. [1]

5.2.Europska Unija (EU)

Osnovni temelj za provedbu legislative Europske unije je Lisabonski ugovor kojega su sve zemlje članice potpisale 13. prosinca 2007., te kasnije ratificirale u nacionalnim parlamentima. Europska komisija je izvršno tijelo Europske unije i neovisna je od nacionalnih vlada. Ona je neka vrsta vlade Europske unije. Rad Europske komisije razdjeljen je po Glavnim direktoratima za pojedina područja. . Za naše razmatranje regulacije radiofrekvencijskog spektra najbitniji je Glavni direktorat za Informacijsko društvo i medije. Ovaj direktorat preuzima odgovornost za 3 glavne uloge u suvremenim elektroničkim komunikacijama:

· radiodifuziji

· računalnim mrežama

· uslugama elektroničkih komunikacija

Osnovni zadaci direktorata su za Informacijsko društvo i medije su slijedeći:

· Promocija Europskog informacijskog društva koje se temelji na inovaciji, kreativnosti i uključivanju u informatičko društvo.

· Podrška inovacijama putem stimuliranja konkurentnosti sektora informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT-Information and Communication Technology) i ICT temeljnih proizvoda i usluga i izvrsnosti u istraživanju, poboljšanjem osposobljenosti okoliša za temeljne ICT inovacije i promocija našireg i najefikasnijeg preuzetog dijela od ICT, posebno među malim i srednjim poduzetnicima

· Njegovanje kreativnosti poticanjem rasta novih i nastankom novih tržišta posebno na području audiovizualnih usluga i digitalne tehnologije

· Poticanje uključivanja putem pomaganja široko rasprostranjenog pristupa na ICT i uporabu temeljnih ICT usluga kako za građane tako i za poslovne korisnike

· Približavanje informacijskog društva ljudima i poslovnim korisnicima putem poticanja sagledavanja i utjecaja informacijskog društva i politike medija na razinu EU i zemalja članica[1]

Kako bi stvorila uvjete za ostvarenje gore navedenih ciljeva Europska unija već dugi niz godina donosi cijeli niz direktiva koje su mahom sve vezane za postepenu deregulaciju tržišta elektroničkih komunikacija i poticanje konkurencije. Treba napomenuti da su do 80-tih godina 20. stoljeća, gotovi svi operateri na tržištu elektronskih telekomunikacija u zemljama članicama EU, bili u potpunom ili djelomičnom državnom vlasništvu. Proces liberalizacije odvijao se postepeno, a najznačajniji dokumenti za tu liberalizaciju su:

· 1987. Zelena knjiga o telekomunikacijama

· 1988. Direktiva o liberalizaciji terminalne opreme

· 1990. Direktiva o liberalizaciji VAS-a

· 1991. Zelena knjiga o satelitskim komunikacijama

· 1992. Zelena knjiga o pokretnim komunikacijama

· 1994. Liberalizacija satelitskih komunikacija

· 1995. Liberalizacija usluga (VAS) putem kabelske TV mreže

· 1996. Liberalizacija pokretnih radiokomunikacija

· 1998. Potpuna liberalizacija

Nakon toga, 2002. godine EU je donijela Direktivu o konkurenciji na tržištu elektoničkih komunikacijskih usluga temeljem 6 već prije donešenih direktiva koje uvode potpunu Reregulaciju tržišta elektroničkih komunikacija

1. Direktiva za usluge (satelitski sustavi, kabelski sustavi , pokretne komunikacije, potpuno natjecanje, vlasništvo kabelskih sustava, otvoreni pristup mreži)

2. Okvirna direktiva (licenciranje, direktive za GSM, ERMES, DECT, S-PCS, UMTS, odluka o europskom broju za opasnost)

3. Direktiva za autorizaciju (opće ovlaštenje umjesto licencija)

4. Direktiva za pristup (interkonekcija, pristup na mrežu elektroničkih komunikacija, usluge i povezanu opremu)

5. Direktiva za univerzalnu uslugu (definira minimalni broj usluga određene kvalitete koje stoje na raspolaganju svim korisnicima uz umjerenu cijenu bez obzira na geografsku lokaciju)

6. Direktiva o zaštiti privatnosti (regulira postupanje osobnim podacima)

Novi val promjena u EU regulativi nastupio je 2009. godine kad je donešeno nekoliko novih direktiva, a za regulaciju radiofrekvencijskog spektra najznačajnije je Uredba(EC) br.1211/2009 o osnivanju BEREC-a (Body of European Regulators for Electronic Communications) – Tijela europskih regulatora u elektroničkim komunikacijama. [1]

5.3.Regulacija radiofrekvencijskog spektra u Republici Hrvatskoj

Elektronička komunikacijska legislativa u Republici Hrvatskoj temelji se na Strategiji razvoja elektroničkih komunikacija koju donosi Sabor RH na prijedlog Vlade. Ova strategija predstavlja temeljni dokument kojim se dugoročno uređuju osnovna načela i smjernice razvoja elektroničkih komunikacija te se određuju nacionalni prioriteti u planiranju razvoja njihovih usluga i djelatnosti. Sabor RH donosi Zakon o elektroničkim komunikacijama na prijedlog Vlade RH, a podzakonske propise, odnosno pravilnike, donosi ministar mjerodavan za području elektroničkih komunikacija. Hrvatska agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) može donositi uredbe iz područja elektroničkih komunikacija.

5.4.Hrvatska agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM)

Do procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, nadležnost nad regulacijom radiofrekvencijskog spektra, izdavanjem dozvola za rad odašiljača i svom ostalom tematikom vezanom za tržište elektroničkih komunikacija, imalo je Ministarstvo prometa i veza RH. U cilju što veće liberalizacije tržišta i odvajanja nacionalnog regulatora od političkih tijela, Europska unija traži da nacionalni regulator bude neovisno tijelo sastavljeno od stručnjaka, koje neće biti financirano iz državnog proračuna, već od strane operatera i davatelja usluga elektroničkih komunikacija, a sve u svrhu odvajanja od političkih struktura i njihova utjecaja na rad regulaturnog tijela. 2008. godine oformljena je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti – HAKOM. To je samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima, koja obavlja regulatorne i druge poslove u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih Zakonom o elektroničkim komunikacijama, Zakonom o poštanskim uslugama i Zakonom o regulaciji tržišta željezničkih usluga. HAKOM-om upravlja Vijeće, koje ima pet članova, uključujući predsjednika i zamjenika predsjednika. Predsjednika, zamjenika predsjednika i članove Vijeća HAKOM-a imenuje i razrješava Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Vijeće HAKOM-a podnosi Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske godišnje izvješće o radu. [2] Ovdje ćemo se fokusirati samo na zadatke HAKOM-a koji su direktno ili indirektno povezani sa regulacijom radiofrekvencijskog spektra (RFS).

Radiofrekvencijski spektar je prirodno ograničeno dobro Republike Hrvatske.

Agencija upravlja RFS-om i planira uporabu satelitskih orbita u skladu sa Statutom, Konvencijom i radijskim propisima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), te odredbama Zakona o elektronskim komunikacijama (ZEK) i Zakona o izmjenama i dopunama ZEK-a, te podzakonskih propisa. Upravljanje RFS mora se temeljiti na načelima objektivnosti, transparentnosti, nediskriminacije i usklađivanja na europskoj i međunarodnoj razini. [1]

Jedan od najvažnijih podzakonskih propisa je Pravilnik o namjeni frekvencijskog spektra, čiji je sastavni dio Tablica namjene RFS. Tablica određuje namjenu radiofrekvencijskih pojaseva za pojedine radiokumunikacijske službe. Za svaki pojas se utvrđuje:

· namjena za jednu ili više radiokomunikacijsklih službi

· dodjela za jednu ili više primjena ili tehnologija

· namjena u svrhu civilne i/ili vojne uporabe

· uvjete dodjele koje upućuju na druge mjerodavne propise (ITU, CEPT i dr.)

· način izdavanja dozvole za upotrebu RFS (planovi dodjele i podjela područja RH radi zaštite od djelovanja smetnja, podjela RF kanale, širina kanala, razmak i sl.)

Uvjeti dodjele i uporabe radijskih frekvencija

Uvjeti dodjele i uporabe radijskih frekvencija utvrđuju se planovima dodjele radijskih frekvencija, koje donosi Agencija. Planovi dodjele između ostalog sadrže:

· Podjelu državnog područja Republike Hrvatske na područja za dodjelu dozvola za uporabu RFS, pri čemu se mogu odrediti posebni uvijeti uporabe radi zaštite susjednih područja od djelovanja smetnji

· Podjelu radiofrekvencijskih pojaseva na radiofrekvencijske kanale, zajedno sa širinom tih kanala, razmakom između tih kanala i zaštitnim kanalima.

Vrste dozvole za uporabu radiofrekvencijskog spektra

Opća dozvola može se dobiti ukoliko se prema Tablici namjene RFS može upotrebljavati za svrhu opće dozvole i ukoliko imamo zanemarivu opasnost od smetnji ili kad se radi o harmoniziranim frekvencijski pojasevima prema odluci CEPT-a

Pojedinačna dozvola izdaje se temeljem:

· zahtjeva za RFS u kojem je to utvrđeno Tablicom uporabe RFS

· zahtjeva nadležnog tijela državne vlasti ili nadležne sigurnosno-obaviještajne agencije

Agencija može ostvariti izdavanje pojedinačne dozvole putem javnog poziva odnosno javnog natječaja ili može provesti Javnu dražbu ukoliko je tako određeno u Tablici namjene RFS.

Privremena dozvola izdaje se u svrhu tržišnog ili tehničkog ispitivanja, istraživanja, projektiranja ili za potrebe priredbi ograničenog karaktera.

Bez dozvole – odnosi se na oružane snage RH, policiju i sigurnosno-obavještajne agencije, ali samo u pojasevima RFS koji su njima namjenjeni.

Za uporabu radiofrekvencijskog spektra plaća se naknada Agenciji koja se propisuje pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije. [1, 2]

Baza podataka radiofrekvencijskog spectra

Agencija vodi i redovito obnavlja bazu podataka radiofrekvencijskog spektra koja treba biti prikazana na web stranici Agencije. Baza podataka mora sadržavati popis dodjeljenih i raspoloživih radijskih frekvencija i radiofrekvencijskih kanala u skladu s planovima dodjele radijskih frekvencija, i s pripadajućim podacima o uvjetima namjene, dodjele i uporabe tih radijskih frekvencija i kanala, geografskom području njihove namjene te nositeljima dozvola za uporabu.

Kontrola radiofrekvencijskog spektra i zaštita od smetnji

U svrhu usklađivanja uporabe radiofrekvencijskog spektra na domaćoj i međunarodnoj razini te obavljanja kontrole, mjerenja, ispitivanja i utvrđivanje uzroka stvaranja smetnji u radiofrekvencijskom spektru, unutar Agencije se ustrojava sustav kontrolno-mjernih središta (4 središta – Zagreb, Split, Rijeka i Osijek) i kontrolno-mjernih postaja (10 daljinski upravljanim postaja), s potrebnom mjernom, računalnom i komunikacijskom opremom, programskom potporom te mjernim i drugim vozilima (5 mjernih vozila). Operateri elektroničkih komunikacija mreža moraju obavljati poslove mjerenja, ispitivanja i utvrđivanja uzroka smetnja te poduzimanje mjera za njihovo uklanjanje unutar vlastite komunikacijske mreže, dok Agencija obavlja te poslove za radijske postaje, radijske sustave i drugu RiTT opremu izvan elektroničkih komunikacijskih mreža operatora. [2]

Oduzimanje dozvole za uporabu radiofrekvencijskog spektra

Agencija donosi odluku o oduzimanju dozvole za uporabu radiofrekvencijskog spektra ako:

· je dozvola izdana temeljem netočnih podataka ili dokumentacije od važnosti za provedbu postupka izdavanja dozvole

· nositelj dozvole, ni nakon izricanja propisanih mjera inspektora elektroničkih komunikacija, nije postupio u skladu s uvjetima dodjele i uporabe dozvole

· nositelj dozvole, ni nakon izricanja propisanih mjera inspektora elektroničkih komunikacija, nije uskladio uporabu dodjeljenih radijskih frekvencija s Tablicom namjene radiofrekvencijskog spektra, odgovarajućim planom dodjele radijskih frekvencija ili pravilnikom agencije

6. TRENUTNA RASPODJELA RADIOFREKVENCIJSKOH SPEKTRA U RH

Trenutno važeća raspodjela frekvencijskog spektra u Republici Hrvatskoj može se pronaći u Tablici namjene na www.hakom.hr službenoj web stranici HAKOM-a. Obzirom da je tablica namjene vrlo opširna, ovdje ćemo pokušati grupirati samo najvažnije pojaseve i službe.

Tablica 6.1 Namjena radiofrekvencijskog spektra u RH

Frekvencijski pojasevi

Služba

Dozvola

9kHz do 30MHz

Pomorska i zrakoplovna navigacija i službe uz nešto radioamaterskih pojaseva, te nekoliko radiodifuznih HF pojaseva

Opće dozvole i na zahtjev

30MHz do 87,5MHz

Sustavi obrane uz nešto radioamaterskih i astronomskih pojaseva (prije bio VHF1 analogne TV)

Opće dozvole i na zahtjev, te bez dozvole za vojne sustave

87,5MHz do 108MHz

VHF radio

Na zahtjev/Javni poziv/Natječaj

108MHz do 144MHz

Zrakoplovne i meteorološke službe, te nešto sustava obrane

Opće dozvole i na zahtjev, bez dozvole

144MHz do 146MHz

Radioamaterski pojas

Na zahtjev

146MHZ do 174MHz

PMR/PAMR pokretne profesionalne i privatne komunikacije (walkie-talkie)

Na zahtjev

174MHz do 240MHz

Radiodifuzija (DTV, T-DAB) prije bio VHF3 analogne TV

Javni poziv/Natječaj

240MHz do 385MHz

Sustavi obrane

Bez dozvole

385MHz do 406MHz

TETRA, Hitne i Meteorološke službe

Na zahtjev

406MHz do 470MHz

PMR/PAMR, satelitska pokretna, amaterska radiolokacija (bila MOBITEL mreža na 415MHz), širokopojasni bežićni pristup

Na zahtjev, Javni poziv/Natječaj

470MHz do 790MHz

Radiodifuzija DTV (prije bio UHF pojas analogne TV)

Javni poziv/Natječaj

790MHz do 862MHz

IMT (UMTS) bio UHF pojas analogne TV

Javni poziv/Natječaj

862MHz do 870MHz

Bežične audio primjene, mikrofoni,..

Opća dozvola

870MHz do 880MHz

PMR/PAMR, R-GSM

Opća dozvola,na zahtjev

880MHz do 960MHz

GSM, IMT(UMTS)

Javni poziv/ Natječaj/Javna dražba

960MHz do 1452MHz

Zrakoplovna nav.,radari, GALILEO, sustavi obr.,GPS,astronomija,veze točka-točka

Na zahtjev, opća dozvola i bez dozvole

1452MHz do 1492MHz

MFCN (downlink za prijenos podataka za mobilne mreže uslijed asimetrije)

Javni poziv/

Natječaj/Javna dražba

1492MHz do 1518MHz

Sustavi obrane

Bez dozvole

1518MHz do 1710MHz

IMT-2000 satelitska sastavnica, satelitski pokretni sustavi, meteorološki sateliti

Na zahtjev i opća dozvola

1710MHz do 2025MHz

GSM, IMT (UMTS), IMT-2000 satelitska sastavnica, DECT

Javni poziv /Natječaj/ Javna dražba, opća dozvola

2025MHz do 5350MHz

Sustavi obrane, veze točka-točka (modulacija za VHF radio)IMT(UMTS), radari, WAS/RLAN, satelitske veze

Javni poziv/ Natječaj/ Javna dražba, opća dozvola,na zahtjev

5350MHz do 10GHz

Radari i navigacija, mikrovalne veze velikog kapaciteta, WAS/RLAN,veze tipa točka-točka, satelitske veze,

Opća dozvola,na zahtjev,

10GHz do 275GHz

Širokopojasni bežični pristup,radari, satelitska radiodifuzija, satelitski pokretni sustavi, veze tipa točka-točka,nepokretni bežićni pristup

Javni poziv/Natječaj/Javna dražba, opća dozvola, na zahtjev

7. PROBLEMI SA SMETNJAMA U RADIOFREKVENCIJSKOM SPEKTRU

Generalno gledano, problematiku smetnji koje se javljaju pri uporabi radiofrekvencijskog spektra možemo podijeliti u nekoliko kategorija:

· smetnje u licenciranim pojasevima (dozvole na zahtjev ili Javnipoziv/Natječaj/Javna dražba) izazvane od strane operatora usluga u drugim zemljama

· smetnje licenciranim pojasevima od strane neispravnih ili uređaja bez dozvole

· smetnje nastale „starim korisnicima“ nakon nove raspodjele frekvencijskih pojaseva

· smetnje unutar nelicenciranih pojaseva (opće dozvole)

Na svaku prijavljenu smetnju u HAKOM-u se žurno reagira, a ista se otklanja u najkraćem mogućem roku. Treba napomenuti kako HAKOM svakodnevno kontrolira radiofrekvencijski spektar, a rezultat su otkrivene i uklonjene smetnje i prije nego su iste prijavljene od strane određenih korisnika. Ovisno o lokaciji izvora smetnje, HAKOM iste uklanja na području RH, a u slučaju izvora smetnje u susjednim zemljama upućuje nadležnoj administraciji prijavu za njeno žurno uklanjanje.

Smetnje unutar licenciranih pojaseva izazvane od operatora usluga u drugim zemljama Najizrazitije su smetnje od strane talijanskih radiodifuznih i telekomunikacijskih operatera. Vrlo su poznate smetnje u radiodifuziji po cijelom obalnom pojasu, a na obalnom području Istre izražene su smetnji i kod operatera mobilnih komunikacija. Smetnje su izazvane prvenstveno uporabom nedozvoljenih frekvencija, uporabom odašiljača veće snage od propisane, te neadekvatnih antenskih sustava. S početkom prelaska na digitalnu televiziju u sjevernoj Italiji, te puštanjem u rad novih međunarodno neusklađenih odašiljača u prosincu 2010., dodatno je narušena kakvoća prijma digitalne televizije u priobalnom dijelu Istre. Daljnom digitalizacijom u Italiji do kraja 2012. smetnje su se proširile i na ostali dio jadranske obale sve do Prevlake. Velik problem predstavljaju i radijske smetnje iz Italije, koje su vrlo izražene, a svake godine razina i broj smetnji kulminira u ljetnim mjesecima. HAKOM svake godine, nakon provedenih mjerenja, šalje administraciji Italije prijave smetnji za odašiljače, koji protivno međunarodnim propisima odašilju na frekvencijama dodijeljenim RH i koje je potrebno isključiti iz rada. U posljednjih sedam godina, temeljem utvrđenih smetnji, poslano je više od 3200 međunarodnih prijava smetnji administraciji Italije sa zahtjevom za njihovim uklanjanjem, o čemu je istovremeno izvještena Međunarodna telekomunikacijska zajednica (ITU), odgovorna za provedbu međunarodnih sporazuma iz područja elektroničkih komunikacija. Intervencijama HAKOM-a spriječene su neke dodjele novih frekvencija od strane talijanske administracije koje bi dodatno uvećale postojeće smetnje. Ulaskom RH u Europsku uniju, HAKOM je pokrenuo inicijativu i aktivno se uključio u rješavanje problema smetnji između Italije i susjednih država putem Radne grupe o prekograničnoj koordinaciji pri savjetodavnoj Skupini za politiku upravljanja radiofrekvencijskim spektrom Europske komisije. U okviru navedene radne skupine ostvareni su pozitivni pomaci u području televizije, ali na području FM radija stanje je i dalje nepromijenjeno. Kao rezultat aktivnosti RH i stručnjaka HAKOM-a u međunarodnim aktivnostima, Italija je donijela uredbe i zakon temeljem kojih je izmijenjen plan TV frekvencija te su izuzete frekvencije koje smetaju susjednim zemljama, osnovan je kompenzacijski fond i osigurana sredstva te propisan postupak za isključivanje ometajućih odašiljača. Značajniji pomaci u otklanjanju smetnji s talijanske strane ipak još uvijek nisu učinjeni. O svim aktivnostima u ovom području HAKOM izvješćuje i nadležna ministarstva, prije svega Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koja su se uključila u rješavanja ovog problema i na diplomatskoj razini. Tijekom posljednjih nekoliko godina, dobivena su brojna obećanja i rokovi za rješavanje smetnji, potpisani su sporazumi i zaključci s predstavnicima Ministarstva regionalnog razvitka, talijanske regulatornog tijela AGCOM i diplomacije, ali nažalost Italija do danas nije uklonila niti jednu značajniju smetnju, prijavljenu od RH. [7]

Smetnje licenciranim pojasevima od strane neispravnih ili uređaja bez dozvole

Smetnje u licenciranim pojasevima mogu se javiti i od neispravne ili neatestirane opreme ili opreme koja je donešena u Republiku Hrvatsku, a kupljena je u zemljama gdje su frekvencijski pojasevi drugačije raspodjeljeni. Sva radiokomunikacijska oprema koja se stavlja na tržište RH mora biti u skladu sa Pravilnikom o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi (RiTT) [6] što znači da bi svaki uređaj trebao raditi unutar zato predviđenog radiofrekvencijskog pojasa i sa dozvoljenim snagama. Ukoliko se detektiraju takvi uređaji (a najčešće ih otkrivaju operateri mobilnih komunikacija kojima izazivaju smetnje), uređaji se lociraju te stavljaju van uporabe od strane HAKOM-ove inspekcije. Na slici ispod možemo vidjeti jedan takav primjer iz prakse.

Primjer 1: Operator je primjetio smetnju unutar licenciranog UMTS pojasa. Osnovna postaja je isključena, a na prijemnu antenu osnovne postaje spojen je spektralni analizator kojim je potvrđeno postojanje ometajućeg (interferirajućeg) signala. Obavješteni su inspektori HAKOM-a koji su locirali i isključili ometajući DECT uređaj.

Slika 4. Signal DECT uređaja koji se našao u frekvencijskim spektrom UMTS

Smetnje nastale „starim korisnicima“ nakon nove raspodjele frekvencijskih pojaseva

Napuštanjem frekvencijskog pojasa 790-862 MHz od strane televizije te uvođenjem širokopojasnih mreža pokretnih komunikacija u taj frekvencijski pojas, zbog prijamnika prilagođenih za prijam u cijelom pojasu 470-862 MHz, otvorena je mogućnost pojave smetnji LTE sustava televizijskom prijmu kod gledatelja. S obzirom na povećanu dinamiku puštanja u rad LTE baznih postaja u frekvencijskom području 800 MHz, broj prijavljenih smetnji postaje sve veći. HAKOM u suradnji s mrežnim operatorom i operatorima pokretnih komunikacija na terenu utvrđuje uzrok smetnji i pronalazi se odgovarajuće rješenje za njeno uklanjanje. Kako bi se gledateljima olakšao postupak prijave i otklanjanja smetnji te kako bi se oslobodili od mogućih troškova prilagodbe opreme, u opravdanim slučajevima HAKOM je predvidio sredstva za financiranje nabave i ugradnje filtera za uklanjanje smetnji nastalih zbog zastarjelih TV prijamnika krajnjim korisnicima.

Smetnje unutar „nelicenciranih“ pojaseva (opće dozvole)

U područjima radiofrekvencijskog spektra koji je pokriven tzv. „općim dozvolama“ nalaze se službe tj. uređaji niskih snaga signala koji svojim radom ne bi trebale moći izazivati smetnje komercijalnim. Tu spadaju razne dječje igračke na daljinsko upravljanje, garažni senzori, daljinski upravljači, Wi-Fi uređaji, medicinski implantati, itd. Obzirom da se za takve uređaje ne mora zatražiti nikakva dozvola, nije moguće niti zatražiti zaštitu HAKOM-a od mogućih smetnji već sami korisnici moraju pronaći rješenje. Ovdje bi kao posebnu stavku trebalo izdvojiti Internet of Things-IoT (Internet stvari) u kojemu se „pametni uređaji“ spajaju na internet kako bi mogli autonomno komunicirati sa drugim uređajima (M2M) ili kako bi se njima moglo upravljati pomoću aplikacija. Primjeri takvih „pametnih uređaja“ su različiti bežični senzori koji služe za prikupljanje najrazličitijim mjernih podataka, nadzorni senzori, senzori za beskontaktno plaćanje, medicinski senzori, senzori za automatizaciju rasvjete,itd. Takvi senzori za bežično spajanje na internet koriste neke od danas već standardiziranih tehnologija poput NFC, RFID, ANT, RF4CE, ZigBee, Bluetooth-a, WiFi-a, Z-Wave, KNX, EnOcean, WiMAX, 2.5-4G, itd. [8] Sve šira uporaba IoT sustava stvara sve veću onečišćenost spektra, tj. dovodi do međusobnih smetnji. Na slici 5. prikazan je primjer interferencije signala koji se koristi za prijenos senzorskih podataka u IoT (Internet of Things) aplikaciji s drugim signalima iz istog frekvencijskog područja. Frekvencija nosioca signala fC je 2,448 GHz a pojasna širina B iznosi 2 MHz. Na promatrani signal veliki utjecaj ima WiFi signal (n standard) kao što je prikazano na slici 5. Pored toga u istom području u neposrednoj blizini postoji i bluetooth signal. Za izbjegavanje smetnji u promatranom primjeru trebalo bi primijeniti neku od tehnika za sprečavanje interferencije kao što su FHSS (Frequency Hopping Spread Spectrum) i DSSS (Direct Sequence SpreadSpectrum).

Slika 5. Primjer interferencije na 2,448 GHz

8. ZAKLJUČAK

Upravljanje RFS-om u Republici Hrvatskoj u potpunosti slijedi propise ITU-a, kao krovne strukovne organizacije koja definira radijske službe i njima dodjeljene frekvencijske pojaseve. Zakonska regulativa u Republici Hrvatskoj uvažava direktive Europske Unije (EU) i Svjetske Trgovinske Organizacije (WTO). To se prvenstveno odnosi na liberalizaciju i uspostavljanje tržišne utakmice na području elektroničkih komunikacija. Slijedeći preporuke ITU-a i EU, Republika Hrvatska je 2008. oformila Hrvatsku regulatornu agenciju za mrežne djelatnosti – HAKOM. To je samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima, koja obavlja regulatorne i druge poslove u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih Zakonom o elektroničkim komunikacijama. HAKOM izdaje dozvole za uporabu RFS-a, vrši kontrolu RFS-a, te pronalazi i isključuje iz rada nelegalne ili uređaje koji izazivaju interferencije na području RH. Ukoliko interferirajući signali dolaze iz susjednih država, HAKOM poduzima korake za isključenje istih preko međunarodnih tijela (ITU, Radna grupa o prekograničnoj koordinaciji pri savjetodavnoj Skupini za politiku upravljanja radiofrekvencijskim spektrom Europske komisije). Nažalost, svi ti koraci pokazali su se neučinkoviti jer smetnje od strane talijanskih radiodifuznih i telekokomunikacijskih operatera niti do danas nisu uklonjene.

Literatura:

[1] Marin, D., „Elektroničke komunikacije – regulativa,sustavi,norme“, Alfatel Zagreb 2011.

[2] https://www.hakom.hr/ [Online; accessed 25-September-2016]

[3] http://cept.org/cept/ [Online; accessed 26-September-2016]

[4] http://www.itu.int/en/history/Pages/ITUsHistory.aspx [Online; accessed 20-September-2016]

[5] http://www.etsi.org/ [Online; accessed 22-September-2016]

[6] http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2012_02_25_645.html [Online; accessed 5-October-2016]

[7] HAKOM, „Godišnje izvješće o radu Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti za 2015.godinu“, Hrvatski Sabor, Klasa:021-12/16-09/41, Urbroj:65-16-02

[8] T. Kovačević, S. I. Vrdoljak, S. Jenčić, “Internet stvari:Norme bežičnih komunikacijskih tehnologija”, KOM 2015.

[9] http://www.3gpp.org/about-3gpp [Online; accessed 15-October-2016]

[10] 4G Americas, “5G Spectrum Recommendations White Paper”, August 2015.

(13)KOM 2016 |