Tomislav Maretić, Slaveni u davnini

7/29/2019 Tomislav Mareti, Slaveni u davnini

1/133

S L A V E N I U D A V N I N I .

NAPISAO

D R T . M A R E T I .

ZAGREB 1889.

N A K L A D A M A T I C E H R V A T S K E " .

TISAK K. ALBRECHTA.


2/133

'voj je mojoj knjiici zadaa prikazati u krup-nijem crtama, kako su slavenski narodi ulazili u isto-riju, a kada su ve uli, kakva ih je srea pratila u

prvo vrijeme istorikoga im ivota Iz ovoga e lasnosvaki itatelj dokuiti, da je ovakova radnja temeljpravomu poznavanju slavenskoga svijeta, kakav je biou davnini.

Veini e Matiinijeh" itatelja biti stvari, o ko-jima se govori u ovoj kn ji i ci , posve nove, i njimae po svoj prilici biti dosta i ovoliko, koliko samnapisao. Ali znam, da e se nai i gdjekoji itatelj,koji bi elio vie znati o Slavenima u staro doba nego

li moe nai u ovoj knjiici. Takvijem itateljima ve-lim, da ova moja radnja nije namijenjena strunjacima.Obilniju i potpuniju pouku o stvarima, to se ras-pravljaju u ovoj knjiici, daju specijalne radnje razli-nijeh pisaca i sveuilini profesori, koji o tom predaju.

Vjetaci e lako razabrati, to je u ovom poslutudje, to li je moje; oni e dobro znati, da nigdane bi ove knjiice na svijetu bilo, da se nije veliki

broj naunjaka trudio oko tamni jeh i muni jeh pitanja


3/133

kojih je puna slavenska s tarodrevno st. Ovakvo j knj izinije zadaa, da razlaganje ara udiljnijem citatima,nego treba da itatelju u. lakoj formi prua, to jeve po stalo dostoj anjem na uk e, a od hipotez a samo

one da uzima, koje su nune, t. j. gclje do sad nemasigurne istine. Mogao bih ja ovdje izbrojiti veliku i-tulu pisaca i njihovijeh knjiga, koje sam upotrebio priovom poslu, ali bojim se, da bi mogao tko rei, da

je to ra zm etan je u enou , ko je mu ne ma pr av og a mje-sta u knjizi ovake ruke.

itatelji e opaziti, da je poglavlje o Rusimamnogo vee nego li o ikojoj drugoj slavenskoj grani.Tomu ne treba nikakvoga drugog uzroka traiti negota j, to je stara ruska istorija mnogo jasn ija i pot-punija nego li je. ikojega drugog slavenskog naroda.Za to se moe o starijem Rusima govoriti i drugoto, ne samo izbrajati ratove i imena knezova. Po-glavlje je o Rusima i za to izilo njeto dulje, jersam hotio, da se itatelji malo upoznadu s vele va-nom Nestorovom kronikom.

Nastojao sam u razlaganju biti to objektivniji ]

klonei se krive i slijepe ljubavi prema slavenskomusvijetu, jer takva ljuba v veoma smeta pozn anju ist ine ;prikazivao sam dogadjaje i injenice, kakve jesu, ma-kar mi je i teko bilo otkriti gdjegdje stvari, kojima |

stari Slaveni ne mogu ponositi; u odredjivanjusegranica slavenskijeh naselja nijesam hotio biti poda-n i j i nego su mi doputali oevidni ili vjerojatni raz-lozi. S druge sam opet strane gledao, da mi se ob-

jekt ivnost ne izrod i u dr ve nast u be ut no st , koja ne

V.

osjea ni najmanje ljubavi ni simpatije prema pred-metu svojega istraivanja. Ostavljam pravednomu i-tatelju da presudi, koliko mi je za rukom polo do-

ve st i u sk lad pom en uto moje dv oj ako na stoj an je .

Dobro znam, da e strunjaci nai dosta pogrje-aka u ovoj knjiic i. N jima od govaram s Daniiem :Ne tajim, da se za ovaj posao hoe sile mnogo jaeod mojih. Slabost sila svojih osjeao sam i do sad usvakom poslu, ali me ona nije mogla odvratiti od njih,

je r sam svagd a mi sl io , da e i ono to mo gu ur a-diti kod svijeh nedostataka biti korisno narodnoj knji-evnosti, o emu sam se poslije dosta i uvjerio."

T. M.


4/133

Popis poglavlju.

Strana.Pristup i

I. Slaveni u doistoriko doba 3

II. Bugarski ili grki Slaveni 30

III. Hrvati i Srbi 59

IV. Slovenci i panonski Sloveni 82

V. esi 103

VI. Moravljani i Slovaci 126

VII. Poljaci . . . 145

VIII. Baltiko-polapski Slaveni 159

IX. Rusi 189


5/133

ananja istorika (povjesna) i filologika (jezikoslovna) [1.[nauka ima tvrdijeh dokaza, da je bilo njegda vrijeme,"kada su svi Slaveni sainjavali jedan narod, koji jegovorio jednijem jezikom i ivio u jednoj domovini.Tko dakle hoe to da zna o starijem Slavenima, njemu

je potrebno znati najprije koliko je mogue o praslavenskom

narodu i o praslavenskoj domovini, jer bi inae njegovo zna-nje bilo bez pravoga poetka i osnove. Za to emo i mi svojerazlaganje o slavenskijem narodima u staro doba otvoriti on-dje, gdje nam se Slaveni pomaljaju kao jedinstven narod, koji

jo nij e pres tupio one ograde, koja rastavlja doistoriko doba(t. j. doba do poetka njegove povijesti) od istorikoga. U pita-nja o praslavenskom jeziku ne emo se ni malo uputati, jerbismo se pri tom morali zavesti u teka i prostrana razlaganjagramatika (slovnika), koja bi lako mogla dotuiti mnogomuitatelju ove knjiice. Poto ispripovijedamo o praslavenskom na-

rodu i praslavenskoj domovini, koliko je potrebno, onda emoii od jednoga slavenskog naroda do drugoga i pratiti njegovivot po sauvanijem istorikijem biljekama sve do vremena,kada se koji narod preporodio, t. j. kada se krstio, jer kao u dru-gijeh evropskijeh naroda, tako i u Slavena s vremenom krtenjapoinje se nov ivot. Svaki je evropski narod, koji vie kojimanje doivio razlinijeh promjena, a gdjekoji i revolucija usvom kulturnom i politikom ivotu, ali nijedna se promjenai nijedna revolucija po svojoj vanosti i posljedicama ne moe

Mareti: Slaveni u davnini. I


6/133

Pristup.

mjeriti s dogadjajem, kada se koji narod krstio, t. j. uiniodjelo, koje je prekinulo sveze s prolou i uvelo narode unov ivot i novo doba. Za to emo staro doba slavenskijehnaroda raunati do poetka kranskoga im ivota. Nitko netreba da misli, da emo u ovoj knjiici sve razloiti, togodse zna o praslavenskom narodu i o pojedinijem slavenskijem

ograncima, jer bi za taj posao trebala mnogo vea knjiga, odkoje bi imali korist samo oni, koji se naroito time bave.Ja u gledati, da lakijem nainom priopim itateljima glavnestvari o Slavenima staroga doba, o tom, kako se koji narod'dijelio u plemena, gdje je koje pleme sjedilo, kako se kojinarod borio sa svo jim susjedima i kako je osnovao drav u.Spominjat u dakako i glavne junake u tijem dogadjajima.O starijem Hrvatima ne bi istina ba nuno bilo govoriti uovoj knjiici, jer o njima mogu itatelji nai lijepe i dovoljnepouke u Smiiklasovoj hrvatskoj povijesti. Ali kad se ovdje

ima govoriti o svijem Slavenima, ini mi se, da bi moja knji-ica bila krnja, kad bi se ikoje slavensko pleme izostavilo.

I.

Slaveni u doistoriko doba.Herodot. Skiti. Ostali narodi istome Evrope u Herodotovo

vrijeme. Neuri. Budini. Ima li jo Slavena u Herodo-tovo doba f Zavretak o Herodotu. Vrijeme poslije Herodota. Plinije, Tacit i Ptolemej. Vendi ili Vindi. Slaveni ti

Plinija. Slaveni u Tacita. Slaveni u Ptolemeja. Vrijemeposlije Ptolemeja. Slaveni u vrijeme hunskoga gospostva. Ras-cijep praslavenskoga naroda. Jo njesto o s lavenskoj pradomo-vini. Drugo prianje o slavenskoj pradomovini.

Malo koji pisac staroga grkog naroda ima toliku vanost [2.za dananje nae znanje, koliku ima prvi grki istorik (povjes-nik) Herodot. Da je s kojom nesreom propalo divno njegovodjelo, nae bi znanje o starijem kulturnijem i nekulturnijem na-rodima bilo vrlo jadno ili nikakvo. Koliko imamo biti zahvalniHerodotu za njegove biljeke o razlinijem narodima, o tomne treba nama ovdje govoriti, jer se nas ovdje drugi narodine tiu. Mi Herodota za to sada spominjemo , jer u njegovojistoriji i to u etvrtoj knjizi ima njekoliko biljeaka, iz ko-

ji h do zn aj em o njes to mal o o pra stari jem Slaveni ma. Hero-dot je njegdje oko godine 450. prije Hrista boravio nje-koliko vremena u gradu Olbiji, koji je bio grka naseobina,a leao je blizu dananjega ruskog grada Nikolajeva pri uurijeke Buga u Crno more. Herodot je vidio ua rijeki Dnje-stra, a moda i Dunava. U Olbiji, gradu trgovakom, imao


7/133

Slaveni u doistoriko doba.

je Herodot mnog o prilike doznati kojeta o var var ski jemnarodima, koji su ivljeli u dananjoj junoj i sjevernoj Rusiji.itavo je djelo Herodotovo dokaz, kako je otac istorije biou naunom obziru vrlo radoznao i da je svuda nastojao, kakoe to vie doznati o razlinijem narodima i zemljama. Zacijelo je on u Olbiji i u ope n a crnomo rskoj obali mnogoraspitivao za narode, do kojih mu nije bilo mogue doi, ava lj ad a je i vidio gdj ekoje ga ovjeka iz onije h zem alja i s njimpreko tumaa togod govorio. Na jednom mjestu svoje istorijeopisuje Herodot spoljanjost budinskoga naroda, i to bi moglobiti dokaz, da je bar nje kolik o Budina svojim oima vidio.Da su narodi u dananjoj evropskoj Rusiji bili to kulturniji ipitomiji, valjada bi Herodot i njih bio posjetio, kako je po-sjetio Egipane, Persijance, Feniane, Babilonce itd. Onda bidakako i njegove biljeke o narodima dananje Rusije bile

jasn ije i pot punij e; mi bismo o nj ima vie znali nego li ovakoznamo, gdje one narode jedva naziremo i to kao kroz magluili kroz rubac. Bilo bi veoma nepravedno, kada bi tko Hero-dota krivio, za to se nije potrudio to bolje i vie doznati oonijem narodima, ier je Herodot jedini Grk klasinoga doba, kojije u ope nje to i o oni jem narodim a zab iljei o; dragi su grkipisci njih tako prezirali, da nijesu nalazili za vrijedno samo im imespomenuti. Stari su Grci u ope bili svojom prosvjetom vrlo po-nosni i za to su varvarske narode gledali poprijeko kao mnogoniu vrstu ljudi. Dakle je Herodot visoko stajao nad predsudama

svoga naroda, dok je bar njeto zabiljeio o reenijem narodima,a mogao je utjeti, i nijedan mu Grk ne bi toga zam jer io!Ve poradi toga, to je u ope Herodot poao u Olb iju,da tamo njeto uje od svojih zemljaka i o sjevernijem varva-rima, zasluuje on nae potpuno priznanje i zahvalu.

Najznamiji narod, koji je u Herodotovo doba ivio u [3.dananjoj Rusiji, bili su S ki t i. O ovom narodu treba da njetomalo progovorimo ve s toga, to su gdjekoji pisci novijega

vremena mislili, da su Skiti bili slavenski narod. (Za asakemo vidjeti, kako je to mnijenje krivo.) Herodot veli, da su

Slavem u doistoriko doba.

se Skiti zvali sami S k o l o t i (), a ime Skiti da su imnadjeli Grci. On razlikuje prave Skite od nepravijeh; za prave

opet veli, da su se dijelili u dvoje, jedno su bili p a s t i r i ili

n o m a d i (-at ), a drugo c a r s k i Skiti (,-at

). Po svoj prilici ovo razlikovanje ne znai drugo,nego da su jedni i drug i b ili do due isti narod, samo su se

malo razlikovali govorom. Nepravi Skiti nijesu po svoj prilicini bili Skiti, nego samo skitski podanici ili kmetovi, a He-rodot ne znajui, kako su se upravo zvali, veli, da su i oniSkiti. Ove neprave Skite razliku je Herodot dvojako, jedno sumu Skiti o r a i ( - s t t ), a drugo su Skiti r a t a r i( ).

Skiti su bili hajduki narod, koji su ivljeli od boja i kojesu podjarmljeni narodi morali hraniti. Pored svega svoga ve-likog varvarstva ipak su imali njekakvu dravu, i to im jesvjedoanstvo, da nijesu ba bili posve divlji, jer divljaci ne

znaju, to je drava. Skitska je drava u vrijeme Herodotovoobuzimala prostor, koji lei medju utokom Dona i utokomDnjestra. Sjevernu je granicu njihovoj dravi inila rjeicaPsol, za tijem gornji Bug i Dnjestar.

Dva su dogadjaja u skitskoj istoriji prije Herodota vrijedna,da ih ovdje spomenemo: na poetku vlade medskoga caraKijaksara, t. j. oko godine 630., provalili su Skiti u Asiju iuharaili medskoga i frigijskoga cara. Ovo je skitsko gospo-dovanje trajalo 28 godina, dok nijesu Medjani svoje krvopijeprotjerali iz zemlje. Drugi je znatan dogadjaj vojna persijskogacara Darija protiv Skita oko god. 513. Obilno pripovijedaHerodot o toj vojni, a mi emo samo toliko zapamtiti, da seSkiti nijesu htjeli upustiti s Darijem u boj, nego su pred nje-govom vojskom bjeali i za sobom sve palili i pustoili. Nji-hova je namjera bila zamamiti Darija daleko u nutarnju zemljui onda ga tamo sa svom njegovom vojskom smrviti. OpaziviDarije, to Skiti hoe, vrati se bre bolje natrag u Asiju.

Za Skite je mislio i dokazivao eki naunjak afarik, da subili narod mon golske krvi. Kada ov jek ita a faf iko ve dokaze,


8/133


koji su osnovani na vijestima starijeh pisaca o zvijerskomgotovo ivotu i gnjusnijem obiajima skitskoga naroda, spremanje posve pristati uz afarikov zakl juak, da takav narod ni jemogao pripadati drugomu kakvomu rodu do mongolskomu.afarik je u svom dokazivanju za to zastranio, jer nije uzeo u

obzir druge injenice, koje isto toliko, ako ne jo vie, mogupomoi rijeiti pitanje, to su bili Skiti? Iste godine (na ime1837), kada je afarik u Pragu izdavao svoje Staroitnosti,u kojima se nalaze njegovi dokazi o mongolstvu skitskoganaro da, tampao je vrlo ueni Nijemac Z e u s s svoje veleznamenito djelo o staroj etnografiji evropskijeh naroda (DieDeutschen und die Nachbarstamme), gdje je imao prilike go-vor iti i o narodnosti Skita. Zeuss se drao podataka, ko ji suna m sauvani o jez iku i re ligiji skitskoga naroda, i uvj eri o se,da su Skiti morali biti indoevropske pleme i da su pripadali

iranskoj grani, t. j. da su bili srodnici Persijanaca, Afganaca^Jermena i drugijeh njekijeh plemena, koja se ovamo broje.Trideset godina poslije Zeussa naao se opet uen Nijemacna ime Mullenhoff, koji je poredei sauvane ostatke skit-'skoga jezika sa starobaktrikijem jezikom jo jae utvrdio misaosvoga pretee o iranskoj narodnosti skitskoga naroda. U Zeus-sovu i Mullenhoffovu dokazivanju nije ba sve potpuno si-gurno, ali mi ipak primamo njihovo mnijenje i drimo, da suSkiti doista bili iranske krvi, jer nas u tom utvrdjuje samHerodot, koji pripovijeda u etvrtoj svojoj knjizi (pogl. no

do 117) lijepu priu o postanju sauromatskoga ili sar-m a t s k o g a naroda. On veli, da su Sauromati ili Sarmati napola skitske krvi, jer govore pokvarenijem skitskijem je-zikom. To ne moe nita drugo znaiti, nego da su Sarmatii Skiti bili dva srodna plemena i da su govorili njeto raz-linijem jezicima. Mnogomu se Hrvatu, kada uje eki go-voriti, 'ini, da je eki jez ik pokvaren hrvatski, a tako su istari Skiti mislili o sarmatskom jeziku, i tako je izmiljenapria, koja je imala dokazati, kako se to dogodilo, da su Sar-mati toboe pokvarili skitski jezik. Kako Hrvati i esi pripa-


daju slavenskomu plemenu, tako su Skiti i Sarmati pripadaliiranskomu, jer za Sarmate znamo za cijelo, da su bili rodomIranci; dakle drugo nijesu mogli biti ni Skiti.

Osim Skita i Sarmata bilo je i drugijeh naroda u zemljama [4.iznad Crnoga mora. Herodot poimence nabraja ove: Aga-:ti r si ivljeli su njegd je u Erdelju i bili su po svoj prilici

Traani; Melanhleni sjedili su njegdje oko sreditadananje evropske Rusije i pripadali su valjada finskomu ple-menu; A n d r o f a z i prebivali su njegdje u ernigovskoji mohiljevskoj guberniji, a bili su po svoj prilici takodjer Fini,premda ih njeki naunjaci novijega vremena raunaju medjuSlavene. Nije mogue, da se ovaj narod sam zvao Andro-fazi, jer je to grka rije i znai ljudoderi, nego su ihtako Grci prozvali; isto je tako i M e l a n h l e n i grka rijei znai ljude, koji nose crne haljine. G e Io n i su bili po-var var eni Grci i iv lje li su u zem lji budinskoga plemena, okoje m emo kas nije govoriti (br. 6). Tauri su ivlj eli ujuno-iston om dijelu krimskoga poluostrva. Oni su bili po svo j \prilici okrnjak kimerskoga naroda, koji je prije Skita stajao uju n oj Ru siji , pak su se od Skita razbjeal i. K a l i p i dtakodjer je grko ime i znai ljude, koji imaju lijepe ko nje ; >ivljeli su njegdje u hersonskoj guberniji, a ne moe se nita lrei, koje su narodno sti bili. Oni su bili sitno pleme kao iA l a z o n i , koji su preb ivali nj ima na sje veru.

Budui da su Neur i bili narod slavenski (tako je bar veoma [5.vje roj atn o), za to emo o nj im a prozboriti malo vi e nego li lo prije spomenut ijem narod ima (br. 4.). Neuri su ivljel i koliko se moe po dosta nejasnijem Herodotovijem oznakama od-rediti u junom dijelu volinske gubernije i u istonoj Galiciji..U 105. poglavlju etvrte knjige govori Herodot o Neurimaovo (vidi u prijevod u A. Muica) : Neuri se dre skitskijehobiaja. Jedan ih je vijek ljudski prije Darijeve vojne zadesilo,te su morali ostaviti cijelu zemlju svoju radi zmija, kojih je.mnogo iz zemlje dolazilo, a jo ih je vie odozgo iz pu-stara navalilo, dok nijesu od nude ostavili svoju domovinu i


9/133

Slaveni u doistoriko doba. Slaveni u doistoriko doba.

k Budinima se preselili. Neuri ini se da su vraari, jer kauSkiti i Heleni, koji u Skitiji nastavaju , da se kod njih svakegodine jedan put svatk o za nj ekoliko dana u vuka pretvoripa opet svoje oblije dobije. Ja im to ne vjerujem, ali oni tosa svijem tijem tvrde i zaklinju se. udna je vijest ozmijama, koje su prisilile Neure seliti se u drugu zemlju; za toje Safaf ik mislio, da je u to j vije sti sakrita alegorija, i da senemaju misliti zmije u pravom smislu, nego ljuti neprijateljiNeura, na ime Skiti! Ova je S afarikova misao duhovita, alisigurna nikako nije. to Herodot veli, da se Neuri dre skit-skijeh obiaja, to ne moe biti nikakav dokaz, da su oni bilii skitske krvi, jer je poznato, da narod slabiji i manji radoprima obiaje veega i silnijega naroda. Da ne idemo daleko,dosta je spomenuti samo Srbe i Bugare, koji su u vrijemeturskoga gospostva kojeta poprimali od Turaka, a bili bi joi vie, da nije razlika u vjeri inila veliku prepreku. Daklesu i Neuri pored svojijeh skitskijeh obiaja posve lijepo moglibiti Slave ni, samo ako se njih ovo slavenstvo moe kak odrukije potvrditi. Herodot pie, da se svaki Neuranin popripovijedanju Skita i Grka pretvori svake godine na njekolikodana u vuka. U toj Herodotovoj biljeci misli afarik da jesauvano prastaro svjedoanstvo o vjeri u vukodlake, koja jevje ra poznata jo i danas svijem Slavenima. I drugi narodiistina priaju o vukodlacima, ali afafiku se ini, da je toprodrlo k drugije m narodima od Slavena. Kako se vidi, ova jSafarikov dokaz nije ba osobito jak, ali se moe uz drugejae i ta j upotrebiti. Sada pog led ajm o te jae dokaze.

U ruskoj Poljskoj u guberniji plockoj nalazi se varoicaN u r i blizu te varoice izlijeva se rjeica N u r e c u sjev erniBug. Ova imena Nur i Nurec dri Safafik za sigurne do-kaze, da je njegda tamo za cijelo ivio narod, to ga je He-rodot zabi l je io . Teko je ne pris ta ja t i uz afafika, oso-bito kada se uzme na um, da se u praslavenskom jezi ku, kak ose govorio u Herodotovo doba, nalazio dvoglas eu ba kao iu grkom jeziku; pae uporedna gramatika moe dokazati, da

Herodotu nije trebalo ni slovca promijeniti, kada je zapisaoime reenoga naroda, t. j. stari su Slaveni izgovarali kao iGrci Neuroi (u nominativu plurala.) Da se ovo ime budesauvalo do no vijega vremena, glasilo bi N u r i, j er je pra-slavensko eu promijenjeno kasnije u glas u, a praslavensko oina kraju rijei u glas i. afarik misli, da se zemlja pomenu-toga naroda zvala N u r , genitiv Nur i (staroslovenski ), kako jo i danas Rusi svoju zemlju zovu ,

gen. . U staroruskom se jeziku nalazila rije (nur')i znaila je zemlja, a prema tomu bi ime Neuroi ili Nuriznailo zemljaci ili u jo starijem znaenju doljani, jer

je sv a pr ili ka , d a se z n a e n je z e m lj a u p o m e n u to j r ij e i razvilo iz jo starijega znaenja dolina ili nizina. Ovo semisli poradi njekijeh rijei, koje su istoga korijena s rijeju ; korijen je na ime (u praslavenskom obliku) n e u r i

otud imamo rijei: staroslovenski il i (tonuti),ruski (tonuti), poljski nurzv (topiti), ruski (ronac), (dubljina, jama). Kako se dakle vidi, sva

ova pomenuta znaenja navode nas na misao, da je rije znaila dol ina ili nizina. Dosta budi ovoliko filolo-gikoga razlaganja, jer je valjada ve svaki itatelj uvidio, danajjai dokaz za slavenstvo Herodotovijeh Neura daje samonjihovo ime. Jo emo samo rei, da u tom ne treba naziratinikakvu nepriliku, to dananja varoica Nur lei dosta daleko odvolinske gubernije, gdje smo rekli, da su stajali Neuri, jer su seiza Herodotova vremena oni mogli pomai dalje na sjever iostaviti sebi spomen u imenima reene varoice i rjeice; ta znase, kako su se u stara vremena svaki as narodi seljakali!

I B u d i n i su bili narod slavenski, a da su to doista [6.bili, naj tvr dji je dokaz opet u samom imenu. Herodot im pieime , a tako je glasilo i u praslavenskom jeziku, a otud

bi se bi lo raz vilo B u d i , da se jo danas koji slavenski narod takozove, jer se i n u pluralu izostavlja, n. pr. singular g r a d j a n i n ,plural gradjani. U ovom imenu imamo dvoje, im nam se onoodaje kao slavensko, i to je i) skrajnje i n (Budin u nomina-


10/133

IO Slaveni u doistoriko doba.

tivu singulara), koje je pravi slavenski nastavak; isporedi n. pr.Srb/, Rusm, L i t v V z , Bugan, Tur*p jtd., 2) korijen budu imenu B u d i n i veoma je obian u geografikijem imenima,,kojih se nalazi po svijem zemljama, gdjegod ima Slavena.^Tako se u Rusiji nalazi rijeka B u d a (u mohiljevskoj guber-niji), potok B u d k a (blizu Poltave), za tijem veliko mnotvo^sela u zapadnoj Rusij i kao: B ud a, B u d a j e v a , B u di n a,,Budie, Budovka itd. U krajevima, gdje ive Hrvati iSrbi, takodjer ima mnogo ovakvijeh imena; evo ih samo nje-,koliko iz akademikoga rjenika: Budaci, Budak, Buda-,k o v a , B u d a n i c a , B u d a e v o , B u d i m , B u d i n i t d . J o emo samo spomenuti luiki grad u d i n. Ne zna sepravo, otkud su izvedena sva ova i slina geografika imena -^moda stoje u svezi s rijeju b u d a, k oja znai koliba, a na-lazi se u poljskom i u drugijem njekijem slavenskijetn jezicima;Poljaci imaju i glagol b u d o w a (graditi), tako i esi b u-d o v a t i (graditi). Mnogomu itatelju pada ovdj e na um nje-maka rije Bude, koja se u znaenju i obliku lijepo slaes poljskom ri je ju b u d a, ali treba znati, da su Nijemc i rije B u d e uzeli od Slavena, premda drugi obratno misle. Ako upomenutijem geogr. imenima imamo isti korijen, koji je u ri-jeima, to smo ih sada naveli iz polj skoga i ekoga jezik a^onda bi ona mjesta bila prozvana po kolibama ili u ope poogradama, a po mjestima su se mogle nazvati i vode, koje,pokraj njih teku. Prema tomu b i i Herodotovi B u d i n i bililjudi, koji ive u kolibama ili ogradama. Ako sva navedenaimena, pa i B u di n i ne stoje u svezi s rijeima kao: bu da ,b u do v at i, t. j. ako su Slaveni od Nij ema ca uzel i rije B ude r;onda moda stoje s osobnijem imenima kao: u d i m i r,Bu di s l av , B u d iv o j , B u d i l o i td ., gd je j e svuda i st i kori jen,;

koji je i u glagolu buditi. Ne treba se uditi, ako je doistanarodno ime B u d in i identino s linijem imenom B u d in ;(skraeno od u i mi r ili B ud is la v) , jer imamo dokaza,.da se n. pr. rije Hrvatin njegda upotrebljavala ne sarnO.kao narodno, nego i kao lino ime. o

Slaveni u doistoriko doba. II

Premda je dakle nesigurno postanje imena B u d i n i , alije muno opirati se oevidnomu njegovu slave nstvu, a ako jeslavensko ime, onda je za cijelo i narod bio slavenski. OBudinima bismo imali jo dosta govoriti tumaei Herodotove

bil je ke o njima, ali poto smo naveli najglav niji dokaz zanjihov o slavenstvo, rei emo o njima samo jo njeto malo;O spoljanjosti budinskoga naroda veli Herodot, da je taj narod

bio plavijeh oiju, a puti ukaste. Ova se oznaka podudarasa spoljanjou dananjijeh Rusa i Poljaka. Ali ovo je slabapotpora za slavenstvo Budina, jer su njeki njemaki naunjaciupravo poradi toga raunali Budine medju Nijemce, a drugiopet medju Fine!

udno su zamrene vijesti u Herodota o zaviaju budin-skoga naroda. Vidi se iz onoga, to je prije reeno (br. 5.), dasu Budini morali biti susjedi Neurima, dakle da su ivljelinjegdje uz sjeverni dio Dnjepra. Ali iz drugijeh Hedotovijeh

bi lj e ak a o Budinima izlazi, da su prebiva li iza Dona nj eg djeu saratovskoj guberniji! Kako je mogao Herodot tako zabraz-diti te isti narod metati sad uz Dnjepar, sad u saratovsku gu-

be rn iju ! O tom su razl ini pisci razlinoga mn ije nja, a midrimo, da Herodotova pometnja nije ba tolika, kolika se iniu prvi mah. Ima dosta primjera u staroj slavenskoj etnografijia i mi emo ih vidjeti u ovoj knjiici njekoliko, da ovo iliono narodno ime pripada takvijem ograncima, koji su daleko

jed an od drugoga i govore posve razlin ijem dijal ektima. Zasada nam je dosta zapamtiti najpoznatiji primjer: Srbi se zovunaa jednokrvna braa ovdje na slavenskom jugu, ali isto imepripada i siunomu slavenskom u plemen u Luianima, tamodaleko u Njemakoj. Medju luikijem i medju junoslaven-skijem Srbima tolika je razlika, kolika samo moe biti medjudva slavenska ogranka, oni se govorom tako razli kuj u, da bise mogli samo s velikom mukom i to posve malo razumjeti.Tako je moglo biti ve i u Herodotovo vr ije me : mogla subiti dva slavenska plemena, jed no pri Dnje pru, a drugo izaDona, pa su se i jedni i drugi zvali istijem imenom: B u d i n i !


11/133

12 Slaveni u oistoriko doba.

Vid jel i smo prije (br. 3), da je Herodot osim pra vi jeh [7.Skita poznavao i neprave Skite, a to su bili S k i t i or a i iS ki ti r at ar i. Oni su bili jedni drugima susjedi, a sjedili sunjegdje od srednjega Dnjepra do gornjega Buga i Dnjestra.Premda nita ne znamo o njihovoj narodnosti i jeziku, opet nijenevjerojatno, da su S k i t i o r a i i S ki ti r at ar i bili takodjerSlaveni, ali su bili robovi pravijeh Skita, koje su morali svo-jim uljevima hraniti. S jedne se strane zna, da su Slaveniod pamtivijeka bili izvrsni teaci i kopai i da su upravos ljubavlju obradjivali polja, as druge se strane ne zna, dabi u oni jem krajevima, gdje su iv ljeli Herodotovi S k i t iorai i Skiti ratari, igda stajala za dulje vremena kakvaneslavenska plemena, nego uvijek nalazimo tamo sve do danasSlavene. To su eto dva razloga, za to mi s drugijem piscimai pomenuta dva plemena takodjer brojimo medju Slavene.

Bez sumn je je bilo u Herodotovo doba jo i vie sla- [8.ve ns ki jehple me na nego li su do sad navedena; ali kako Herodotza druge nije nita doznao, nama ne ostaje drugo nego sezadovoljiti pukijem nagadjanjem, koje je u toliko osnovano,to znamo, da su se u kasnij e istoriko doba cije paliSlaveni na veliko mnotvo plemena, dakle je ve i u slaven-skoj pradomovini moralo biti zametaka tomu cijepanju, s amoje dakako vje na tajna, kakvi su bili ti zameci. Dosta je ko-jeta nesigurno i tamno u Herodota, ali jed na je stvar pri-lino, ako ne posve sigurna, da pradomovina Slavenal e i u s r e d n j o j e v r o p s k o j R u s i j i u z r ij ek e B ug, ( do nj i,a moda i gornji) Dnjepar, Dnjestar i Don.

Jo bismo kako tako pregorjeli, to onako malo doznaje- [9.mo iz Herodota o praslavenskom narodu i domovini, kadbismo iz dru gijeh pisaca pos lije nje gov a vre mena dozn avalito obilnije i sigurnije o Slavenima. Ali vijesti drugijehpisaca jo su oskudnije od Herodotovijeh, tako da se vrlomalo moe o Slavenima razabirati. Kada poslije Herodotaprvi put doznajemo za Slavene, ve je od onda m nogo ko-jeta pr om ijen je no ; svije t je isto drugi, jer nj im vla daj u silni

Slaveni u oistoriko doba.

rimski carevi. Promijenjena je i evropska Rusija: u njoj ne go-spoduju vie Skiti, ve po n j o j are i pale arm a ti. Znatno

ve iz onoga, to je nap rij ed reeno (br. 3.), da su Sarmati bilisrodni sa Skitima, ali su Sarmati poeli oko god. 400 pr ijeHrista (dakle njekoliko godina iza Herodota) prelaziti prekoDona i sve vie pritjenjavati Skite, dok ih nijesu napokon

posve pritijesnili, tako da se u vrijeme oko poroda Hristovanalazilo samo njeto malo ostataka pravijeh Skita, a ostali seskitski narod izgubio ili bolje govorei: posarmatio se. Sarmatisu zavladali svom onom zemljom, koja je njegda bila skitska,pae Sarmati su jo i dalje pretegnuli svoje gospostvo nasjever i na zapad. (U dananjoj Rumuniji ivljeli su u vrijemeoko poroda Hristova Geti, koji su bili trako pleme). Sarmatisu bili razdijeljeni u njekoliko plemena, kakva su bili: Alani rJaksamati, Roksolani, Jazigi (ovi su se u kasnije vrijeme pomnijenju njekijeh naunjaka doskitali a u Ugarsku, pa se po

njima jo i danas kraj blizu Debrecina oko Tise zove J a i g i j , madarski Jaszag, ali je mogue, da je Jaszag samo uenoime bez realne podloge). Kako su Sarmati u vrijeme svogagospostva bili najjai i najpoznatniji narod itave istoneEvrope, za to su grki i rimski pisci esto pod imenom Sar-mata mislili sve narode istone Evrope, a da je to velika po-grjeka, to uvidja svatko.

Plinije, Tacit i Ptolemej jesu jedina tri pisca, koji su u [10*svojim djelima njekoliko mrvica ostavili o starijem Slavenima,svojim suvremenicima. Prije nego te mrvice pokupimo, reiemo njekoliko rijei o pomenutijem piscima. U rimskoj suknjievnosti poznata dva pisca Plinija; jedan se zove C. PliniusSecundus i li Plinius Maior, a drugo je njegov posinakmladji Plinije. Mi imamo ovdje posla samo s onijem prvijemPlinijem. On se rodio god. 23. poslije Hrista, a umr-o je god. 79.pri erupciji Vesuva. On je napisao veliko djelo od 37 knjiga;djelo se zove Naturalis historia, a u njemu se govorikao u kakvoj enciklopediji o svijem strukama ljudskoga znanjaonoga vremena. Mladji suvremenik Plin ijev bio je K or ne -


12/133


l i j e Ta ci t, koji je rodjen oko god. 54. poslij e Hrista, aumr-o je oko god. 119. Tacit je napisao njekoliko djela, odkojih su najzreliji i najznatniji plod njegova uma: Annales.Za nau svrhu nema ovo znam enito djelo interes a kao nidruga Tacitova djela izuzevi djelo G e r m a n i a , u kojemima vele dragocjenijeh biljeaka za germansku z emlj u i ger-

manske narode onoga vremena, a s njekoliko se rijei sjetiopisac i sta rijeh Slavena. Trei je pisac g rki geograf K l a u-di je P tolemej, k oj i je pisao svoju geograf i ju () oko god. 160. poslije Hrista. Ovaj je pisac bio vrlo

uen ovjek, jer se bavio ne samo geografijo m, ve takodjermatematikom, astronomijom i musikom. (To je isti onaj Pto-lemej, koji je dokazivao, da je naa zemlja sredite svemira ioko nje da se vrte drage planete , pa i sunce. Istom je Ko-pernik ovu Ptolemejevu nauku oborio, poto je gospodovala14 vijekova).

Jo ne moemo priop iti bilje aka navedenijeh triju [11.pisaca o starijem Slavenima, jer prije treba dokazati, da suV e n d i ili V i n d i isto to S l a v e n i . Nj ih tr oj ica na ime neznaju nita za slavensko ime, nego govore samo o Vendimaili Vindima. Slaveni sami sebe nigda i nigdje nijesu zvali V e n d i(Vindi), ali treba znati, da su ih njegda tijem imenom zvaliNijemci, a gdjeto ih jo i danas tako zovu, i to Slovencepo Kranjskoj, Korukoj i tajerskoj, za tijem luike Srbe. Imamnotvo topografikijeh imena kao: Windehausen, Windisch-thal, Windsberg, Windischgratz, Wenddorf, Wendeburg itd.

ne samo po onijem zemljama, gdje danas ive Nijemci raza-suti medju Slavenima, nego i ondje, gdje su Slaveni ve odavnaieznuli, a Nijemci su im preuzeli zemlju. Danas Nijemcigovore Winde ili Wende (plural: Winden, Wenden), anjegda su govorili (u starom njemakom jeziku) Winid ili

W i n e d . Otk le je Nije mc ima ovo ime, to se ne mo e dan asrei, ali je sigurno, da su njim zvali Slavene od pamtivijeka.Dakle je posve naravno, da su preko Nijemaca reena tri piscasaznala za reeno ime i upotrebljavala ga za Slavene. To je


isto onako, kako su Turci i Madari Nijemce u svojim je-zicima prozvali onijem imenom, koje slui Slavenima: turskiN e m e l j, madarski N e m e t, premda se Nijemci sami nigdai nigdje nijesu zvali onako, kako ih zovu Slaveni. udno je,to se ime V e ne t i (koje je isto to i Vendi) nalazi u starodoba ne samo za Slavene, nego i za druge njekoje narode,

koji su bili od Slavena posve razlini. Tako znamo za Veneteu maloasijskoj pokrajini Paflagoniji, koje ve Homer u Ilijadispominje pod imenom ; drugi su Veneti ivljeli u starojGaliji pri rijeci, koja se danas zove Loire, a trei i najznatniji

Ven eti sje di li su u go rn jo j Ita lij i, nji ma je trag jo do danassauvan u imenu svemu svijetu poznatoga grada: Venezia(Mleci). to su bili paflagonski Veneti, to jest: kojega ple-mena, o tom se ne moe ba nita rei; galski su Veneti bilikeltiki ogranak, a gornjoitalski Veneti ilirski ogranak. Bilo jepokusa, te se hotjelo dokazati, da su ovi posljednji t. j. gornjo-

italski Veneti bili Slaveni, pak da su istom poslije romanizirani,ali ti su dokazi veoma slabi i ne dokazuju nita.

P l i n i j e pie na jednom mjestu svojega pomenutoga [12.djela, da blizu rijeke Visle pored Sarmata i dvaju germanskijehplemena Skira i Hira prebivaju takodjer V e n e d i t. j. Slaveni.Nije mogue, da bi Venedi ovdje znailo sav slavenski narod,koliko ga je onda bilo, jer je bez ikakve sumnje onda vebilo toliko Slavena, da se uz Vis lu ne bi bil i mogli smjestit ipa jo ivljeti s drugijem narodima. Za to je posve sigurno,da Plinijevi Venedi znae samo jedan ogranak slavenskoga

naroda, a drugi su slavenski ogranci bili raireni dalje po da-nanjoj Rusiji. Uzaludan bi trud bio, tko bi kuao odrediti,kojemu su dananjemu slavenskomu plemenu praoci PlinijeviVenedi . Por ed sve sv oje kra tkoe ipak je nave dena Pl in ijev abi ljeka vel ike cije ne, je r je ona iza Hero dotova vrem ena prva,koj a spominje Slavene. Isto je tako drag ocjen a i druga jednaPlinijeva biljeka, gdje izbraja narode, koji sjede od kimer-skoga Bospora dalje prema sjeveru. Tu ispisuje Plinije njeko-liko imena vie ili manje tamnijeh, ali na veliku nau radost


13/133

l6 Slaveni u doistariko doba.

jedno je medju njima ne samo posve jasno, nego i oevidnoslavensko, a to su Srbi, ili kako Plinije pie Serbi! Ovo jedakle prvi primjer, gdje istorija biljei jedno pravo slavenskonarodno ime, jer Venedi, kako znamo, nije ime, kojimbi se Slaveni sami zvali. Nae vesel je nad ovako stari jem svje-doanstvom nije dakako potpuno, jer osim gologa imena nita

nam drugo Plinije o Srbima ne veli, pae i vrlo je teko rei,gdje su upravo nastavali ti Plinijevi Srbi. Za to se moramozadovoljiti s oznakom sasma openom i kazati, da su ivljelinjegdje blizu Dona, samo je Don na nesreu duga rijeka,pa je onda malo koristi od reene oznake! Vrlo bismo datorado znali, jesu li Plinijevi Srbi praoci dananjih junoslaven-skih ili moda luikih Srba, a moda i drug ijeh Srba, kojimje poslije ime ieznul o? Na ta pitanja ne moe nitko ivodgovoriti ni crne ni bijele. Ako su Plinijevi Srbi ivljeli okoDona, a Vene ti ili Venedi uz Vislu, onda je valjada sigurno,

da su izmedju Visle i Dona be z p r e k i d a ivljela slavenskaplemena. A to nije nikako preveliki prostor za Slavene, kojisu od pamtivijeka poznati sa svoje velike mnogobrojnosti.Ovijem se ni malo ne dira u pitanje o gustoi slavenskogapuanstva, koja nije morala biti bog zna kolika.

U zadnj em t. j. 46. poglavlj u svoje Germanije pie Tac it , [1S.da iza germanskoga naroda Sueva t. j. njegdje iza Visle sjedePeukini, V en e ti i Fini (Peucinorum, V e n e t o r u m q u eet Fennorum nationes). O ovijem narodima priznaje Tacit,da ne zna pravo, pripadaju li medju Germa ne ili medju Sar-

mate, ali za Venete mu se ipak ini, da b lie stoj e Germa-nima nego li Sarmatima. To on zaklju uje po nainu ivotavenetskoga ili slavenskoga naroda, jer Ven eti kao i Germanigrade kue, u ratu vojuju pjeke i brane se titovima, dokSarmati nemaju kua, ve ive u kolima i na konjima. OVene tima javl ja nje to Tacit, to im ba nije na ast, kaena ime, da su to hajduci, koji ive o grabeu po svemu pro-storu, koji rastavlja peukinsku zemlju od finske. Pita se samo,jesu li to bol ji od Veneta ( Slavena) bili Sarmati i Peukini;


oni su jamano dosta pakostili Slavenima, pa kako se u onodivlje doba moe zamjeriti Slavenima, ako su i oni svojimsusjedima vraali milo za drago ! Na pitanje, gdje trebatraiti Tacitove Slavene ili Venete, odgova ramo : nje gdje okoVisl e, u dan an joj Gal iciji i u istonoj rus koj Pol jskoj. Tozakljuujemo iz Tacitovijeh rijei, gdje veli, da Veneti hajdu-

kuju po planinama izmedju peukinske i finske zemlje; a zaPeukine od drugud znamo, da su nastavali njegdje oko Kar-pata; iza njih su dakle dolazili Slaveni, a iza Slavena Fini,koji se jo i danas nalaze razasuti po sjevernoj Rusiji. Poonome, to smo rekli pri Pliniju, koji takodjer svoje Venete(ili Venede) stavlja u blizinu Visle, samo se po sebi razumije,da ni pod Tacitovijem Venetima ne valja misliti sav slavenskinarod onoga vremena, nego samo jedan dio.

U istom (46.) poglavlju Germanije pie Tacit njekoliko ri-jei o ivotu finskoga naroda, ali to moemo preskoiti, pak

e bolje biti, da njeto reemo o drugom jednom narodu, okojem njeto doznajemo iz Tacita.

Od svijeh indoevropskijeh naroda Slaveni su najsrodnijis L i t a v c i m a i Le ti ma . Ova su dva plemena jo i danas uivotu i govore jezicima, koji su dosta nalik jedan na drugi.Litavci ive uz obalu baltikoga mora i dalje na istok nasuhoj zemlji u kraljevstvu pruskom i u carstvu ruskom, a imaih oko 1,800.000 dua. Leti su njihovi neposredni sjeve rnisusjedi i ive po Kurlandiji i po junom dijelu Livlandije, aima ih njeto preko milijuna. Njegda je bilo jo i tree pleme,,

koje je stajalo u etnikoj zajednici s Litavcima i Letima, ato su bili stari P r u s i, koji su do kraja pon ijemeni u XVII.

vi je ku ; oni su ivl jeli uz don ju Vislu i Njemen. Danan ji li-tavski jezik sa svojim glasovima i oblicima sauvao je mnogo

vie starin e od letskoga jez ika, i tko uzme makar posve po-vrno porediti litavski jezik sa staro slove nskijem, opazie tolikusrodnost, kolike ne pokazuje ni jedan drugi indoevropski

jez ik. Ova srodnost dopire tako daleko, da su dananji jeziko-slovci tvrdo uvjereni, da je bilo njegda vrijeme, kada se govorilo

Mareti : Slaveni u davnini. 2


14/133

8 Slaveni u doistoriko doba.

litavsko-slavenski, i istom poslije toga vremena rascijepljena jezajednica, te je nastao pralitavski i praslavenski jezik, a taj serascijep dogodio svakakako njekoliko vijekova prije Herodota,moda oko god. 1000 prije Hrista. Ovoliko budi dosta o li-tavskoj grani, a sada emo rei, to o njoj pie Tacit. IzTacitovijeh rije i u 45. pogla vlju Germ anije razabiramo, da suLitavci (dakako s Letima i s Prusima) ivljeli ondje, gdje ihnalazimo i u istoriko doba. Dalje doznaje mo iz Tacita, dase Litavci oblae kao i Germani, pa da imaju i germanskeobiaje, ali jezik da im je sliniji britanskomu, nego german-skomu. U ovoj se posljednjoj stvari Tacit grdno prevario, alito mu se moe oprostiti, jer on nije nita znao ni o litavskomni o britanskom jeziku, dakle je mislio, da su ta dva n jem unepoznata jezika nalik jedan na drugi. Tako bi i danas ka-kvomu Francuzu usred Pariza, koji se nigda nije ni malo bavioni hrvatskijem ni madarskijem jezikom, mogao tko dokazati,da ova dva jezika blizu stoje jedan drugomu. Jo veli Tacit,da su Litavci marljiv narod, da su vrsni ratari, a pored togana morskoj obali da kupe dragocjeni jantar. Napokon doda-jemo, da Tacit za Litavce ima na zi v: A e s t i i .

Istonu Evropu t. j. dananju Rusiju zove P t o l e m e j [14.Sarmatija () i veli, da u toj zemlji ima i krupnijeh isitnijeh naroda. U krupne narode osim njekijeh sarmatskijeh i

germanskijeh plemena broji Ptolemej i Slavene, ili kako ih onzove : V e n d i (). Vendim a veli Ptole mej da iveuz itav vendski zaliv (/, ). Taj vendski zalivne moe biti drugo do sjeveroistoni dio baltikoga mora,samo je neprilika, to su tu sjedili, kako znamo iz Tacita, neSlaveni (Vendi), nego Litavci. Za to nam valja misliti, da jePtolemej medju Slavene (Vende) brojio takodjer Litavce, a toje mogao s tij em lake uinit i, jer su se u nje gov o doba Sla-veni i Litavci manje razlikovali govo rom, nego se danas raz-likuju, pak je mogao njetko obavijestiti Ptolemeja, da su iLitavci Vendi. Ako dakle Slaveni ili Vendi nijesu prebivali uzobalu baltikoga mora, onda su za cijelo prebivali daleko u


nutarnjoj zemlji, ali kako daleko, toga Ptolemej ne veli. Lako

se moe dopustiti, da su gdjegdje Slaveni dopirali do balti-koga mora. O vo bi se moglo posvjedoiti, to se usred da-nanje ruske Litve nalazi varoica Windau i pokraj nje rje-ica istoga imena. Mi dobro znamo, da ime Windau sluti naSlavene, koje su Nijemci zvali i zovu Winden ili Wenden.

S i t n i j i h n a r o d a u S a r m a t i j i n a b r a j a P t o l e m e j o k o 5 0 . a -fafik se u svojim Staroimostima mnogo namuio tumaei

veliki ta j br oj narodni jeh imena, ali kako Ptol emej osim goli jehimena slabo to drugo dodaje, nije udo., da je to vrlo teakposao. K tomu treba jo i ovo dodati: ve je Ptolemej mnogaimena bez sumnje krivo zapisao, kako svatko moe vrlo lakopogrijeiti piui rijei i imena iz posve nepoznatijeh jezika, ato je jo gore, iz takvijeh jezika, kojih narodi jo nemajupisma, kakvi su onda bili istonoevropski narodi. to je Pto-lemej jo s kolikom tolikom vjernou zabiljeio, to su kasniji

prepisivai njegove geografije dosta iskvarili, i tako su dodanas dola imena istonoevropskijeh naroda u takvu obliku,da e njih velika veina ostati do vijeka tajnom. ovjek sedoista mora diviti velikoj otroumnosti i marljivosti Safari-kovoj, ali opet aza to valja priznati, da je afaiik u opesamo u rijetkijem sluajevima stvar tako rasvijetlio i dokazao,da je svaka sumn ja raspran a. Mi emo ovdje samo kao zaogled navesti dvatri imena sitnijih istonoevropskih narodaiz Ptolemeja, koja pripadaju Slavenima.

ili bit e = Suljani t. j. pleme, koje ivi uzrijeku Sulu, a u dananjoj poltavskoj guberniji doista tee rje-ica Sula.

veli Ptolemej da dopiru blizu Alana t. j. njegdjena sjeveroistonoj strani Dnjepra. U poljskom jeziku ima rijestaw, koja znai jezero, dakle bi prema tomu znailo jezerani. Moglo bi i to biti, da je krivo za-pisano mjesto t. j. Slaveni. Pristajali mi ili uz prvo

ili uz drugo tumaenje, svakako je velika vjerojatnost, da se podnavedenijem imenom ima misliti jedno slavensko pleme. Na


15/133


drugom mjestu stavlja Ptolemej Alanima u blizinu narod, ko-jemu pie ime , a to su takodje r Slaveni ili Sloveni.

ivljeli su po Ptolemejevijem rije ima uzdu vend-skoga zaliva. To su za cijelo istoriki V e l e ti, k oji su se ta-kodjer zvali Ljutii, a pripadali su medju polapske Slavene,kako emo poslije vidjeti (br. 89.).

Jo moramo spomenuti dva plemena iz Ptolemeja, jednosu , a drugo . Ono su prvo bez sumn je namapoznati iz Herodota B u d i n i , a e biti identini s He-rodotovijem Neurima. Svoje Bodine stavlja Ptolemej od pri-like onamo, gdje smo mi rekli da su ivljeli zapadni Budini.Muka je s Ptolemejevijem Navarima, jer ih pisac mee nje-kamo oko dananje Poltave uz Dnjepar, a Herodotovi Neurisjedil i su dosta daleko od Poltave na zapadu. Moda je mo-gue izravnati kako ovu tekou.

Napokon imamo znati, da i Ptolemej spominje S r b e() i veli, da s drugijem njekijem narodima sjede u asij-skoj Sarmatiji t. j. u zemlji iza Dona. Sva je prilika, da suPtolemejevi i Plinijevi Srbi isti narod, jer ako su Ptolemejevi

sjedili i z a Dona, a Plinijevi ok o Dona, to ne treba ni maloda nas smeta kod onakvij eh pisaca, koji sami nijesu nigda

vi dj el i istone Evrope, ve su pisali samo po uvenju!Ako su Plini jeve, Tacitove i Ptol emejeve bil jek e o stari- [15.

jem Slavenima mnogo krae nego bi nama drago bilo, a onoiza Ptolemeja prolaze ne samo godine, ne samo deceniji, negoi vijekovi, da o Slavenima doznajemo jo manje, nego li izreenijeh triju pisaca. Kada su se ve na poetku III. vijekaposlije Hrista poela germanska plemena komeati i otvarati

burno ono doba, koje je poznato pod imenom seoba na-roda, a ono Slavena kao da i nema na svijetu, tako se maloo njima govori! Ne emo prije priopiti, to nam je poznatoiz toga vremena o Slavenima, dok ne reemo, to se dogo-dilo s junom Rusijom poslije Ptolemeja. Junoj Rusiji kaoda je u starini bilo sudjeno, da se iz nje zapovijeda ostalojRusiji. U Herodotovo vrijeme vidjeli smo da su gospodari

Slaveni u doistoriko doba. 21

june Ru sije Skiti, a pod nji ma su staj ala pod jar mljen a i uha-raena oblinja plemena; u vrijeme navedenijeh triju pisaca(Plinija, Tacita i Ptolemeja) Skitima nema ve gotovo nitraga, nego na njihovu mjestu vladaju Sarmati i pritjenjavajuizokolne narode. Ali ni sarmatska vlast nije imala biti vijena,i ona je satrta, a satrli su je novi gosti, a to su bili G o t i .

Ovaj germanski narod ivio je j o u Ptole mejevo doba priVisli, ali oko god. 200. ostavie Goti tu zemlju i odselie seu junu Rusiju na crnomorsko primorje i nastanie se izmedjuDnjestra i Dnjepra, a po malo se rairie na istok a do Dona,a na zapad do Dakije i preko nje. Kada tako osilie, onda sei razdijelie u dvoje, te se poee jedni zvati istoni, adrugi z a p a d n i G oti. Sarmati su ispred novijeh i jaijeh si-ledija morali bjeati u zemlje iza Dona, jer onaki razbijai iskitalice, kakvi su bili Sarmati, nijesu navikli ivljeti podjar mom drugoga naroda, za nj raditi i hran iti ga. Ova je

sudbina snala za rat neuvjebane i k tomu neujedinjene Sla-vene. Istonogotski kr al j E r m a n a r i k obrnuo je pod svoju vlas tosim drugijeh naroda takodjer Slavene, pae i daleke Litavce.Ovo nam izrijekom potvrdjuje pisac nesuvremenik Jordanili J o r n a n d, od ko jega je ostala kratka istorija gotskoga na-roda napisana u latinskom jeziku. Jordan je pisao tu istorijuoko god. 550. On je bio kranski svetenik, a po svoj pri-lici i biskup u Krotonu, gradu june Italije. Rodom je bioAlan (dakle Sarmat), ali se on vol io drati Gotom. On Sla-vene zove V e n e t i, a Litav ce A e s t i.

Gotski je kra lj Ermanar ik pokorio Slavene oko god. 350. [16.poslije Hrista. Kada je njegova drava bila najsilnija, te se i-nilo, da jo j se ne treba boja ti nikoga na svijetu, onda se najed no od njekud iza Dona stvore divl ji H u n i i odmah pris ilegotskoga kralja, da s njima mejdan dijeli. Junaki Ermanarik,koji je bio ve u velikom mnotvu bojeva, izidje i u ovajbo j kao starac od no godina, ali hunski pogl avica Bal ambe rsmlati gotsku vojsk u, a gotsku drav u uharai . Starac se Er-manarik od alosti probode, a njegov nasljednik trebalo je da


16/133


pazi, kako e se s Hunima pogadja ti. Tko je samo malo 'itoitao stare istorije, tomu je dobro poznato, da su Huni biligrozan narod, grozn iji od svij eh varvara, to su ih prij e njihugledali uplaeni Grci i Rimljani. Taj eto narod postade izapobjede nad Ermanarikom god. 376. gospodar june Rusije isvih tamonjih naroda. Koliko su god Huni bili divlji, opetse ini, da Slaveni od njih nijesu imali ba mnogo trpljeti.Slaveni su na ime kao marljivi i vrsni ratari hljebo m hranilii gladne opore hunske, kako su prije hranili Gote, Sarmatei Skite. Videi Huni veliku korist, to je imaju od Slavena,nijesu ih hotjeli drati u onako krutu jarmu, kako su dralidruge narode, koji su se mogli svaki as dignuti na oruje.Huni su Slavenima ostavili njihove knezove, neka vladajunjima, kako znaju, samo da im plaaju danak u novcu i uhljebu i u vrijeme rata da im pomau svojim etama. Nje-koji pisci, medju njima osobito afarik, mislili su i misle, nesamo da su Huni putali Slavene u m iru i u prilinoj slobodi,

ve da su Huni bili up ravo pr ij at el ji i bra ni te lji Slavena . Ko-liko je to mnijenje opravdano, ne emo ovdje raspredati, negoemo navesti iz pomenutoga Jornanda jedan dogadjaj, ne tolikoda potvrdimo nedokazano prijateljstvo izmedju Huna i Slavena,nego je dogadjaj vrijedan, da se upamti, poradi toga, to je izonoga vremena, iz kojega vrlo malo doznajemo o Slavenima.

Ermanankov nasljednik Vinithar muno je podnosio hunskuvlast nad sobom, za to je gledao, da se kako ispod nje izvij e.Prije nego e pokuati bojnu sreu s Hunima, udari na Sla-

vene. Uzrok to j na val i nij e poz nat . U prv om bo ju ostane po-bje da na sla ven skoj strani, a kad iza toga Vinitha r i dru gomudari na Slavene, poslui njemu srea. Okrutnik se nije za-dovoljio samom pobjedom, ve je uhvaenoga slavenskogkneza s njegovijem sinovima i sa sedamdeset druge velikegospode dao objesiti. uvi hunski poglavica Balamber to ve-liko grdilo, kojega ne bi ni Huni poinili, krene odmah naVinithara, da ga kazni, pa ga sv oj om ru ko m pos ije e . Ovose dogodilo oko god. 384. Zahvalni smo Jornandu, to nam

Slaveni u doistoriko doba. 23:

nije zaboravio zapisati ime nesretnoga slavenskog kneza, kojije onako tuno zaglavio po zapovi jedi okrutnoga Vinithara .Jornand pie njegovo ime Booz (ili Boz po drugijem ru-kopisima), gdje oo po svoj prilici znai duljinu vokala, seima itati kao , te tako bi slavenski ono ime glasilo Bo(staroslovenski ), a to je skraeno od o i d a r ili o -

e t j e h ili od drugoga slinog imena, kako je n. pr. V u kskraeno od: Vukosav ili Vukovoje itd. Kada bi kakavpjesnik hotio proslaviti znatnije muenike slavenskoga naroda,koji su poginuli od bijesa dumanskoga branei svoj narod,treoalo bi da kao elovodju svijem slavenskijem muenicimaproslavi reenoga B o z a ! Upamtimo i mi ovo ime ve stoga razloga, to je o prvi Slavenin, kojega nam istorijapoimence spominje.

Evo nas ve pri konc u doistorikoga dob a! Sto nam [17.poslije pomenutijeh Jordanovijeh biljeaka javlja istorija o Sla-

veni ma , tu su ve oni ras tavlj eni u plemena, i sva ko plem egradi svoju sudbinu. Ne moemo dakako rei, kada su seprastari Slaveni poeli cijepati u samostalna plemena, jer tonije nigdje zabiljeeno, a sve da je koji stari Grk ili Rimljaninhotio takvo to zabiljeiti, ne bi mu bilo mogue, jer rascijepkojega naroda, ili to e isto rei: jezika, u manje dijelove,jest do ga dj aj , ko ji se ne zb iva pre ko no i ; tom u treb a viegodina nego li dopire i najdulji ljudski vijek; za to takvijehdogad jaja ne mogu ljudi motriti, jer su za nae opaan je od-

vie spori, te mi mo emo opazit i isto m got ov resultat. Jo

kako tako mogu suvremenici motriti cijepanje naroda (ili je-zika), ako su s njim u drubi vidljivi dogadjaji n. pr. seobe,

bune, rat ovi ; ali ako se narod (ili jezik) mirn o cijepa, ondaje ta j dogad jaj za nas, kao da se zbiva pod zemljom, kamoljudsko oko ne dosee. A za prastare je Slavene sva prilika, dasu se mirno cijepali. Evo zato mi tako mislimo . Iz dosada-njega naega razl aganja svakomu je itatelju posve jasno, daje slavenska prad om ovin a u sr ed nj oj evrops koj Ru sij i. Kad jekojemu dijelu naroda postao njegov zaviaj tijesan, onda je


17/133


mogao protegnuti se dalje na kojugod stranu svijeta, jer jeprostora svuda bilo dosta. Ta znamo, da je R usija jo i da-nas slabo napuena prema drugijem evropskijem zemljama,a kamo li u ono dob a! Velike siled ij e: Skiti, Sarmati, Gotii Huni nijesu bili rasprani po svoj zemlji, kojom su vladali,

jer bi ih onda moralo biti mnogo vee mnotvo nego li ih

je bilo, a to se tie fms kijeh naroda, oni su svu da pred Sla-venima uzmicali, kako su uzmicali u istoriko doba (u sred-njem vijeku) pred Rusima. Dakle Slavenima nije trebalo dase medju sobom kolju o zemljite, je r ga je bilo u pradom o-vini izob ila. Zato su se oni mirno i polagano cij epa li. Kazalismo ve, da se ne moe odrediti vrijeme tomu cijepanju; aliako se itatelj ove knjiice hoe i moe zadovoljiti pukomhipotesom, mnijenjem, kojega ne moemo utvrditi dokazima,onda eriio rei, da su u Herodotovo doba Slaveni jo bili

jedan narod nera scij epan, a u vri jeme Plin ija i Tacita rekl i

bismo da su se ve bili poeli cijepati, ali su se jo svi medj u so-bom posve dobro raz umi jevali , jer sura zlike me dj u poj edi nij emgovorima bile neznatne u razmjeru prema kasnijemu vremenu.

Na pitanje, kako ili u kojim su se smjerovima cijepaliprastari Slaveni, ne moe nijedan istorik ni etnograf nita od-govo riti ; ako oni o tom hoe to da znadu, treba da pit ajugramati ka, koj i e im uz pomo svoj e nauke moi dosta si-gurno razbistriti reeno pitanje. Motrei gramatik slavenske

jezike, kakvi mu se pri kaz uju u isto riji i danas, opaa med jujednij em jezicima koje ta zajednik o, ega dru gi jezici nema ju .

Tako se junoslavenski jezici (hrvatskosrpski, slovenski, bu-garski i izumrli staroslovenski) slau m edju sobom u mnogostvari, a s druge se strane opet medju sobom u kojeemslau zapadnoslavenski jezici (eki, poljski, gornjoluiki,donjoluiki i jezik ponijemenijeh polapskijeh Slavena.) Ovedvije grupe t. j. junoslavenska i zapadnoslavenska stoje jednaprema drugoj svaka sa svojim karakteristinim osobinamakao dvije samostalne cjeline. Medju navedenijem jezicima nijespomenut ruski jezik, koji s maloruskijem i s bjeloruskijem


jezikom ini treu grup u. Ova trea grupa ima pojava, koj ihne nalazim o ni u prvoj ni u drugoj, i tijem se ruski jezici odajukao samostalna grupa. Tako n. pr. ruski jezici i samo ruski jeziciimaju glasove oro ili olo, gdje je u praslavensko vrijeme biloor, ol; n. pr. , (krava, glava), a jezici prve i drugegrupe imaju u takvijem sluajevima drukije glasove. Za tijem

ruski jezici mjesto praslavenske konsonantske grupe dj imaju; n. pr. (kradja), (vodjen), a svi drugi sla-vens ki jez ici im aj u drukije. Ali ima gramatikijeh pojava, kojise osim u zapadnijem jezicima nalaze takodjer u ruskijem je-zicima , a u j un ije m ih nikako nema. Ovamo ide na pr.prijedlog vy, mjesto kojega junoslavenski jezici imaju prijedlogiz ili drugi koji; n. pr. eki v y m y s l i t i , poljski w m y-e l i , ruski (izmisliti) ili eki d a t i, poljsk iw d a , ruski (izdati) itd.*) Za tijem se moe spo-menuti rije d e s n i (dexter), koja je poznata samo junosla-

venski jem jezicima (raunajui med ju njih dakako i staroslo-venski), a jezici zapadne i ruske grupe ne ma ju te rijei, negomjesto nje govore: eki p r a v / , poljski r a w , ruski. Jo nijesmo svrili karakteristine razlike izmedju po-

jedinijeh grupa slavenskijeh jezika, jer valja znati, da ima itakvijeh pojava, u kojima se ruski jezici slau s junoslaven-skima, a odjeljuju se od zapadnoslavenskijeh. N. pr. jezici za-padne grupe ostavljaju glasove t i d ispred /, a ostali ih jeziciizbacuju: eki plet l , poljski m o d l i , ruski , ,staroslovenski , , hrvatskosrpski p l e o (postalo iz

l e 1), m o l i t i i td. R i j e i c v i j e t , z v i j e z d a i m a j u n apoetku cv, zv u junoslavenskijem i u ruskijem jezicima (ruskii staroslovenski ', 4), a zapadni jezic i ima ju kv i gv( h v ) : p o l j s k i k w i a t , g w i a z d a , eki kvet, hvezda i td .

*) Moramo dodati, da se pomenuti prijedlog posve sporadiki nalaziu zapadnijem krajevima s l o v e n s k o g a jezika t. j. po Korukoj; n. pr.

v i a t i , v i g n a t i . Ali tko zna, nije su li praoci onoga dijel ka sloven-sko ga naroda, koji m govori, jo u doistoriko doba taj prijedlog uzeliod kojega susjednog slavenskog plemena, n. pr. od ruskoga?


18/133


Iz ovoga maloga gramatikog prijegleda razabiramo, daruski jezici s njekijem pojavima pokazuju svoju samostalnostprema ostalijem jezicima, ali na drugoj strani veu ruske je-zike sad s junima, sad sa zapadnima znatni njeki gramatikipojavi. Otud se s obzirom na etnografiki rascijep praslaven-skoga naroda nanudja kao sam sobom ovaj zakl jua k: U sla-

vensk oj su se pradomovini (u vri jem e recimo izmedj uHerodota i Plinija) praoci zapadnijeh Slavena poeli trgati iz,zajednice, koju su do tad inili s ostalijem Slavenima, ali suse trgali tako, da su s praocima rusk ije h. Slavena jo i poslijedulje vremena ostali u doticaju, poto su se ve bili otudjilipraocima junije h Slavena. Ovi su posljednji poslije pomenu-toga dogadjaja s Rusima ostajali u zajednici i istom poslijenjekoliko vijekova udarili su i oni svojim putem i tako serastavili od Rusa. Onda je rascijep bio dovren: jedan je diopoao iz pradomovine na zapad (na ime Poljaci, esi, luiki

Srbi i izumrli polapski Slaveni), drugi je dio krenuo na jugprema dunavskijem zemljama (Slovenci, Bugari, Hrvati i Srbi),a trei je dio ostao u pradomovini, samo se po malo staoiriti na sve strane dananje Rusije.

Da je srednja evropska Rusija pradomovina slavenskijeh [18.naroda, to drimo za sigurnu istinu iz a svega onoga, to je dasad razloeno na osnovi biljeaka iz grkijeh i rimskijeh pisaca,staroga doba. Gdjekojemu e se itatelju ove knjiice initi tomalo udno, i to onima, kojima je poznato pripovijedanje otrojici brae Cehu, Lehu i Rusu, koji su toboe sa svojim

rodom otili iz Hrvatske i nastanili se prvi u ekoj, drugiu Poljskoj, trei u Rusiji. Po naem tvrdom uvjerenju reenopripovijedanje nema istorikoga temelja, nego pripada medjuba jke. Koliko mi znamo, najst ariji se trag naveden oj prii hrvatskoj knjievnosti nalazi u pisca Fausta Vrania, ito u njegovoj knjiici: ivot nikoliko izabranih divicx< URimu 1606. Na kraju te knjiice spominje Vrani eha,Leha i Rusa, ali dodaje, da nije istina, to se o njima govori.Marljivi pisac P av l e Vi t e z o v i pie 90 godina poslije


Vran ia u sv oj oj kronici (god. 1696) pod godinom 650. po-slije Hrista ove rije i: okolu ovoga vreme na nik oteri hote,da su tri brata eh, Leh i Rus hrvatska gospoda zaradi Ijudo-morstva s vnogimi prijateljmi, slugami i podloniki prik Dravei Dunaja otili, i eh eko, Leh leko aliti poljsko, a Rusrusko kraljestvo zasadili. Rijei n i k o t e r i h o t e doka-

zuju, da ni sam Vitezovi nije pravo vjerovao ovomu pripo-vi je da nj u. Va lja nam dodati, da je Vite zovi sv oju kronikuod poetka svijeta pa do god. 1578. sloio na osnovi kronikeA n t u n a V r a m c a , koj a je tampana god. 1578. u Lju-bl ja ni (K roni ka vezda zno vi zpr avl jen a). Vitezovi je Vramcato doslovno ispisao, to malo promijenio, to opet potpunio,ali je vrijedno znati, da Vramec nema ni rijei u svojoj kro-nici o ehu, Lehu i Rusu!

Mi emo navesti samo jedan tvrd dokaz, da je pripovije-danje o onoj trojici brae pria i to bez ikakvoga temelja.

Trei se brat toboe zvao R u s, i od njeg a je iziao ruskinarod. Vitezovi veli, da se on iselio iz Hrvatske oko god.650. poslije Hrista, a nama je iz posve sigurnijeh i vjerodo-stojnijeh izvora poznato, da su se Rusi ovijem imenom poelizvati istom u IX. ili jo bolje u X. vijeku, i to se oni nijesuprozvali po kakvom ovjeku, nego su uzeli ime normanskoganaroda, koji je u Rusiji prebivao i po malo se poslavenio. Otkledakle praotac Rus !

Jo bismo mogli navesti i dru gije h dokaza, da Ceh, Leh iRus pripadaju medju bajke, ali ne treba duljiti ovoga posla,

koji ne zasluuje, da ga pobijamo istorikijem dokazima. Na-vedeno pri pov ije dan je o ehu, Lehu i Rusu izmisl io je zacijelo kakav knjievn ik, koji je hotio malo rasvijetliti davnuprolost. Ne vjerujemo, da je to pripovijedanje poteklo iz pro-stoga naroda, jer je u XVI. vijeku (a nekmo li prije!) Rusija

bi la h rv a ts k o m u s e lj a k u z e m lj a p o sv e n e p o z n a ta , o k o j o j je o nmanje znao nego li o Americi, dakle nije ni mogao izmislitiprie, kojom bi doveo u savez Ruse s Hrvatima. Ako danasgdje u hrvatskom Zagorju narod pripovijeda o ehu, Lehu i


19/133


Rusu, to su za cijelo medju narod unesli knjievni ljudi. Mo-ramo dodati, da ve njekoliko decenija prije pomenutoga Vran-ia priu o Cehu i Lehu (ne Rusu) ima posve nepouzdani ekipisac Hajek. (Vidi lani V. Klaia, u Vie ncu 1889. str. 92.)

Nao j tvrdnji, da je pradomovina svijeh Slavena bila sred- [19.ja evropska Rusija, protivi se vjerodostojni i ozbiljni jedan pisac

srednjega vijeka, na ime staroruski kronist Nestor. Ovaj pisacveli na poetku sv oje kronike (u 3. pog lav lju ), da su Slaveninjegda sjedili u Podunavlju (gdje je sada zemlja ugarska i

bug ars ka ) pa se otud iseli li u dru ge zemlje, kada su se nanjih oborili Vlasi (t. j. Kelti ili po dragom tumaenju:Rimljani) i stali ih muiti. Ali je Nestor mislio, da Slaveni uprastaro doba nijesu sjedili samo u Podunavlju, nego ih je u istovr ijem o bilo i u R usij i. To razabi ram o iz njeg ov e bi lj e ke (u 5.poglavlju), koja veli, kako je sveti apostol Andrija prolazio krozRusiju i doao do Novgoroda i tako posjetio ruske Slavene.

Vel e um ni je Safarik dra o, da je u Ne storo voj vij esti oslavenskoj pradomovini u Podunavlju sauvana istorika istina.Kako ni jedan drugi pisac prije Nestora nita ne zna o tojslavenskoj pradomovini, nego je Nestor najstariji pisac, kojito javlja (a njegova je kronika pisana prvijeh godina XII.vije ka), za to je Safar ik mislio, da je Nestor zabi ljeio reenuvi jes t po nar odnoj tra dicij i, ko ja se do njegova vrem ena sa-uvala u pjesmama ili pripovijetkama. Mi priznajemo velikuotroumnost Safarikovu u tumaenju navedene biljeke Nesto-rove, ali nijesmo ipak uvjereni, da je praslavenski narod ivio

u Podunavlju i otud se raselio po drugijem zemljama. Evouzrok, zato nijesmo uvjereni. Mi znamo, da su narodi u opekratke pameti u pamenju istorikijeh dogadjaja. Srpski narodistina pamt i Kosovo ve 500 godina i svoj e vladaoce prije iposlije kosovske bitke, ali to pripada medju izuzetke, i velikoje pitan je, hoe li za 500 godina prost i srpski naro d jo zna tito o kosovskom boju i o caru Lazaru! Nema sumnje, da eto sve prosti Srbi isto onako pozaboravljati, kako su Hrvati(mislimo prosti narod) ve odavna izgubili svaku uspomenu

Slaveni u doistoriko doba. 29

o dogadjajima iz vremena narodne dinastije: doli su drugidogadjaji, koji su narodu zadali mnogo brige i borbe, pa jetako zaboravljeno ono, to se prije zbivalo. Ako sa afafikomreemo, da je Nestor na poetku XII. vijeka zabiljeio na-rodnu tradiciju, koja je govorila,, da su se slavenski narodiraselili iz Podunavlja, onda treba misliti, da je prosti ruski

narod pamtio stvar, koja se dogodila prije i.ooo ili vie go-dina. Nama je vrlo teko to dopustiti, kad znamo, kako na-rodi ovako stare dogadjaje ili isto zaboravljaju ili ih bar takoiskrivljuju, da vie u njima nita nema istorikoga.

Po naem mnijenju Nestor je zabiljeio ne narodnu tradi-ciju, ve njeiju izmiljotinu, moda kaludjersku, kada je na-pisao, da su Slaveni u staro doba ivljeli u Podunavlju. Nijenemogue, da je reena biljeka upravo njegova misao ili kom-

binaci ja, ko ja je mogla ova ko nastati. Nestor je dobro znao,da je u vrijeme sv. Cirila i Metodija ivio u Podunavlju na-

rod, koji se zvao S l o e n i (). Ovo isto im e Slo-ve ni do bi lo je u Ne sto rovo vri je m e iroko znaenje za sveslavenske narode kao jednu cjelinu, i Nestor je prvi pisac,koji u tom irokom znaenju upotrebljava reeno ime. Dakleje mogao Nestor ili drug i pomisli ti, da je pra dom ovina slaven-skijeh naroda ondje, gdje su u Cirilovo doba sjedili S l ov e n i.

Moramo priznati, da je ovo pitanje iz Nestorove kronikeveo ma teko, i da bi trebalo mnogo muke, dok bi se posv esigurno dokazalo, da je N estorova vijest bez ikakvoga temelja, ali s druge strane i oni dokazi, kojima se brani istinitost

te vijesti, jesu slabi i ne mogu uvjeriti. Za to dok se jakijemdokazima ne utvrdi ili ne obori Nestorovo svjedoanstvo oslavenskoj pradomovini u Podunavlju, bit e najbolje ostaviti topitanje u miru i drati se onoga, to sigurno razabiramo izHerodota, Plinija, Tacita, Ptolemeja i Jornanda, na ime, da

je reena pra dom ovina bila u sred njoj evr ops koj Ru sij i.


20/133

II.

Bugarski ili grki Slaveni.Otkle sto doznajemo o bugarskijem ili grckijem Slavenima:'

Prve vijesti o njima. Vrijeme poslije Prokopija. Slaveni uvizantijskoj slubi. Slaveni i Avari. Slaveni i iraki narodi. Slaveni u grckijem zemljama ispod Dunava. Slavensko

sirenje i po drvgijem zemljama grkoga carstva. Bugari. Njekoliko rijeci iz najstarije bugarske istorije. Krtenje bugar-

skoga kneza i njegova naroda. Zivovanje Slavena po Heladi iPeloponezu. Narodnost danasnjijeh Grka. Imena bugarskijehili grkijeh Slavena. Plemena bugarskijeh ili grckijeh Slavena.. Kojim su jezikom govorili bugarski ili grki Slaveni?

Kako su bugarski ili grki Slaveni sve od vremena, kada [20.su se pomolili u istoriji, stajali u neprestanom dodiru s istono-rimskijem ili grckijem ili vizantijskijem carstvom, tako nijeudo, to su vizantijski pisci dosta pomno pratili njihova kre-tanja i biljeili ih u svojim istorikim djelima. S narodimazapadne Evrope nijesu bugarski ili grki Slaveni imali gotovonikakva posla, za to sredovijeni pisci zapadne Evrope i neznaju malo ne nita o njim a. Tako dakle togod znamo oovom slavenskom ogranku, sve gotovo znamo iz vijesti vizan-tijskijeh pisaca. Ne moe se rei, da se u vizantijskoj lite-raturi nalazi vrlo mnogo zabiljeeno o bugarskijem ili grckijemSlavenima; pae treba znati, da su vizantijske vijesti dostanepotpune i krnje, ali pored svega toga ipak ih ima toliko

Bugarski ili grki Slaveni. 31

-da moemo uhvatiti prilinu sliku o onom dijelu Slavena,oko kojega emo se sada zabaviti. Najznatniji vizantijski pisci,kojih nam djela slue u ovom poslu, jesu ovi: Pr o ko -p i j e e s a r e j a c (pisao oko god. 550), Me n an da r (pisao-oko god. 600) Te o f il a k t s i m o k a t s k i (pisao oko god.630), Teofan (pisao oko god. 810).

Kada se poslije smrti hunskoga cara Atile (god. 454) [21.brzo razasulo hunsk o carstvo, onda je za sve narode istoneEvrope nastalo novo vri jeme, je r je nestalo strane hunskesile, koja je tako pritiskivala izokolne narode, da se nijesumogli ni micati. Tako su i Slaveni prema koncu petoga vijekamogli misliti, kako e se i kamo e se iriti. U Atilin o su

vrijeme Huni sjedili u dananjoj Ugarskoj med ju Dunavom iTisom i otud nasrtali na zemlje sad istonoga, sad zapadnogarimskog carstva. Iza Atilin e smrti nije vie med ju Hunima

bilo ovjeka, koji bi ih sve znao ujediniti, za to ne mogoe

odoljeti navalama podjarmljenijeh plemena, ostavie Panoniju ivrat ie se natrag u ju nu Rusiju na crnomorske obale, gdj ese brzo trag zatr-o njihovu imenu.

Njekoliko godina iza toga javljaju nam se u istoriji prviglasovi o slavenskom micanju, tako da ne moe biti sumnje,da slavenski pokret stoji u uzronom savezu s propau hun-ske sile. Na poetku VI. vijeka veliki je dio Slavena sjedio uzemljama, koje danas zove mo: istoni Erdelj, Vlaka i Molda-

vija . Mora se dopustiti kao mogunost, da su Slaveni u tije mzemljama sjedili jo u vrijeme hunskoga gospostva. Pae nije

nemogue ni nevjerojatno, da su upravo Huni uinili tonavlas to nehotice pokret medju Slavenima, jer kad su seHuni iz june Rusije pomakli u Ugarsku, onda je u razmje-taju naroda june Rusije moralo nastati promjena.

Onaj dio Slavena, koji je na poetku VI. vijeka sjedio upomenutijem zemljama, bio je razdijeljen u dva plemena;jedno se pleme zvalo Sloven i, a drugo Ant i , ili kako suih Vizantinci zvali: () i ". Slovenisu bili zapadno pleme, a Anti istono. Ne moemo ni iz da-

B ki ili ki Sl i


21/133

Bugarski ili grki Slaveni.

leka odrediti granice izmed ju Slovena i Anta, kada su se na-lazili u reenijem podunavskijem zemljama, ali jo je poredtoga i druga neprilika. Iz Prokop ijevijeh na ime vijesti izlazi,

. da su i Slaveni i Anti ivlj eli u nj egovo doba u pome nut ijemzemljama, a drugi pisac, i to poznati nam ve Jordan ili Jor-nand javlja, da su Anti (Antes) prebivali izmedju Dnjestra i

Dnjepra , a Sloveni (Sclaveni) u prostoru izme dju Dnjestr ai Visle. Kako se dakle vidi, Prokopije se dosta razl iku je odJordana. Mogue je, da Jordanova biljeka vrijedi za zadnjegodine V. vijeka, a Prokopijeva za prve godine VI.; i akotako reemo, onda moemo izravnati protivnost med ju tij emdvjema piscima, koji su ivljeli u isto vrijeme.

A sada emo pogledati , kak o su se Sloveni i An ti udara lis grkijem carstvom. Oni su mirovali sve do poetka vladecara Justinijana L, koji je zavladao god. 527., a poevi odte godine provaljivali su u veim i u manjim etama preko

Dunava traei tamo novijeh postojb ina te sijekui i haraju ito im se god oprlo. Just inij an je inio to mu je bilo mo-gue, da odvrati varvare i da ih ne pusti preko Dunava, alise brzo pokazalo, da grko carstvo nema sile zaprijeiti Sla-ven ima pri je laz prek o Dun ava. Malo je koja godi na pro la,da ne bi varvari prelazili Dunava i plijenili po Mesiji, Trakijii Maedoniji. U Prokopija se o tijem provalama nalazi dosta

bil jeaka , a nama ih ni je nu no navoditi. Bit e nam dosta za-pamtiti, da su te provale bile Grcima velika boja pedepsa,

jer su Slaveni pusto ili i ub ijal i kao na jgr ozni ji var var i. Jedno

bilo je to god. 550 psvoji e Slaveni pomorski trakigrad Toper iza duljega podsjedanja. Tada poklae nita manjenego 15 tisua mukin ja, a djec u i ene odvedoe u roblje.Teko je i preteko bilo onijem jadnic ima, koje su odlazeiispod osvojenoga grada uhvatili; svakoga su ubili, ali groznijemnainom; njeke bi ive naticali na kolje, drugima bi glav&smrskavali, a tree bi ive palili. Slino su radili i inae, kadasu dolazili u pohode tun ijem Grc ima! Odovud vidimo, danemaju pravo oni, koji dre i govore, da su stari Slaveni bili


narod ne znam kako bezazlen i dobroudan. Iz Prokopija pisca, koji zasluuje, da mu se vjeruje vidimo, da se Slaveniu ratno doba ni malo nijesu razlikovali od najstranijih varvarasrednjega vijeka. U mirno su doba istina bili Slaveni premasvakomu vrlo gostoljubivi, ali ako hoemo biti pravedni, imnogi su drugi primitivni narodi vrlo gostoljubivi; pa za-to

ipak ne moemo za svaki gostoljubivi narod rei, da je golu-bi nj e udi, ka ko mno gi mis le o star ijem Slav enim a. Vidj et emo,da su polapski Slaveni znali biti grozno okrutni protiv Nije-maca (ne smije se dakako smetnuti s uma, da ni Nijemcis njima nijesu bili bolji), a njekoja slavenska plemena po Ru-siji bila su, kako pripovijeda Nestor (i to emo pokazati), usvojim obiajima i ivotu strani divljaci, te su bili malo

bol ji od ljud o de ra. Tko sve ovo uzm e na um, ta j e uvi-djeti, da u istinu dobro i plemenito srce i meku ud dajesamo prosvjeta, a dok je narod varvarski, dotle je on u vije k

sklon na svaka kve strahote i neovjetva. Ni Slaveni ne ineu tom obziru izuzetka! Ne smijemo biti u svojoj objektivnostipretjerani, nego nam valja rei, da u starijeh pisaca vizanrij-skijeh ima vijesti, koje govore o Slavenima kao o eljadiu svojim domovima mirnoj i pitomoj. Za to emo rei, dasu u starijeh Slavena neovje na djela i ratne grozote pripa-dale medju rijetkosti i dogadjale su se u asovima, k ada suse Slaveni kao zabora vili. Znamo, da se mogu esto zabora-

vit i i pro svi jet lje ni naro di pa po initi u rat noj obij esti , to imse kasnije grsti; a kamo li se ne e zaboraviti varvari!

Prokopijeve biljeke dopiru do god. 552. Pisci, koji na- [22.stavljaju Prokopija, pripovijedaju manje o slavenskijem prova-lama ; provale su u drugoj polovini VI. vijeka bivale rjedje, aliprestale nika ko nijesu . Za to su sada manj e p relazili Slavenipreko Dunava? Za to, jer ih se veliko motvo ve naselilo uprvoj polovini VI. vijeka po Mesiji. Maedoniji i Trakiji. Takoih je dakako bilo manje u zemljama Dunavu na sjeveru. Prava,i jedina je u ope svrha slavenskijeh provala na reene zemlje

bila ta , da .ondje iz vo ju ju sebi ze ml ji t a i da se tam o stalnoMareti: Slaveni u davn ini. '-'

B ki ili ki Sl i Bugarski ili grki Slaveni 35


22/133

34Bugarski ili grki Slaveni.

nastane. Zadnjih godina VI. vijeka vladao je u Carigraduestiti car Mavrikije (od 582 do 602). Videi on, da je Sla-

vena ve dosta u gr koj zem lji, i znaju i, kak o je sva ka novaslavenska provala carstvu ubitana, odlui upokoriti Slavenena njihovom zemljitu, da vie ne budu mislili na prelae njepreko Dunava. Njeto je takvo bio pokuao ve Justinijan L,

-ali bez uspjeha. God. 592. opravi car Mavrikije svoga vojvoduFrika u Dakiju t. j. u zemlju iznad Dunava, gdje su sjediliSlaveni i Anti, da tamo pritisne varvare. Slaveni se po svojprilici nijesu nadali, da e im Grci iskazati ast i posj etiti ihu njihovoj zemlji! Upravo onda, kada je Prisk preao prekoDunava, spremao se slavenski jedan knez sa svojim etama,da prijedje u Mesiju. Taj se knez zvao R a d o g o s t (u Te-ofilakta: ) Prisk navali iznenada ob no na Rado-gosta i razbije mu vojsku, tako da je sam knez jedva ivutekao. Prisku dodje u ake velika mnoina suanja, koje sve

dade opraviti u Carigrad kao za svjedoanstvo caru Mavri-kiju, kako je njegova vojska vojevala s varvarima. Jo posluisrea Prisku, te i drugoga jednoga slavenskoga kneza izne-

buha zaskoi i sata re mu vojsk u, a kne za sam a ulovi iva.Kako se taj knez zvao, to je dodue zabiljeio Teofilakt, alitako nerazgovijetno, da se ne zna, kako mu je bilo pravoslavensko ime, u Teofilakta na ime stoji . CarMavrikije postane njeto nezadovoljan s Priskom i poalje nanjegovo mjesto svoga brata Petra, da bude vrhovni zapo-

vjedni k carskijeh eta u ne pr ijat el jsko j zem lji . I Petar je sretn o

voj eva o sa Slavenima, ali samo iz poetka, kad a mu je poloza rukom nadvladati vojsku kneza Prvogosta (),ali posl ije se Petru samo mu trebalo braniti, kada su se Sla-

ve ni pr ik up il i i sta li ud arat i na Gr ke . Carska je voj sk a tak o

vo je va la na va rv ar e u n ji hovoj ze m lj i s veom ili manjomsreom sve do smrti cara Mavrikija.

Prokopije pripovijeda, da je Justinijan I. poslao protiv [23.Slavena, da im put zaprijei, svoga vodju, kojemu je ime zabi-ljeeno : . Mi drimo, da je grijekom kasnijih prepi-


ivaa X napisano mjesto M i da se onaj vizantijski vodjazvao t. j. slavenski M i l b u d (koje je pravo slavenskoime). Da je taj ovjek doista bio Slavenin, toga ne veli Pro-kopije, ali na drugom mjestu pripovijeda o njekakvom lukavomAnt u, koj i se takod jer zvao t. j. (M i 1-b u d). Dakle je onaj Ju st in ij an ov vo jv oda im ao sl av en sk o

ime i bio je za cijelo Slavenin. Drugi jedan Vizantina c spo-min je po im enu trojicu Slavena, ko ji su vojevali u grkojvo js ci pro tiv Pe rsi janaca god. 556. Oni su se zv al i: D o b r o -j e d (;), V s e g r d i l i S v e g r d () i S a-ru n (). Viz ant ina c (Agatija) za Dobrojezda izrijekom

veli, da je bi o Ant , za Sv aru na, da je bio Slov en in, a za

Svegrda ne veli, kojeg a je naroda bio sin, ali je bez ik akve

sumn je bio ili Slovenin ili Ant, jer m u je ime isto slavensko.Teofilakt veli, da je one sunjeve, koje je iz varvarske zemlje

vo jvod a Prisk slao u Car igra d, vodio nj ek ak av T at i m i r . I

ovo je za cijelo Slavenin, jer mu to svjedoi ime. Onakovaan posao mogao se po vj er it i samo dost a ve likomu asniku,dakle je Tatimir (^) morao biti asnik vizantijske voj-ske. Ako jo svemu ovomu dodamo, to Prokopije pie, dasu se i Sloveni i Anti u veliku broju nalazili u etama slav-noga vizantijskog vojvode Belisarija, kada je vojevao u Italijiprotiv istonije h Gota (god. 537547), onda je svakomujasno , da ni jesu ba svi Slaveni bil i rata ri, nego da su gdje-koji rado za novce sluili u vojsci grkoga cara. U spome-nutijem biljekama imamo ujedno dokaz, da su pojedinci medju

Slavenima morali biti lju di razumni , dok su bili prikladni zaasnika mjesta u vizantijskoj vojsci (Dobrojezd i Svegrd bilisu takodjer asnici).

Ovdje je najljepa prilika, da progovorimo njekoliko rijeio tobonjem slavenstvu samoga grkoga cara Justinijana I.esto se ita kojeg dje, da je Justi nijan I. bio S lavenin i damu je slavensko ime bilo U p r a v da ; njego v otac da sezvao slavenskijem imenom Istok, sestra i mati Vil jenica,njegova ujna (ena cara Justina) da se zvala L j u p k i n j a .

k l k Sl


23/133


Sve se ovo dodue nalazi u jednom izvoru, ali je taj izvorvrlo su mn jiv, tako da mu se ne mo e nita vj er ov at i; reenaslavenska imena u njemu jesu njeija izmiljotina ili patvorinaiz novijega vremena. Osim toga sva 4 navedena imena udnosu nainjena, jer im nema potvrde medju pravijem narodnijemslavenskijem imenima, kojih je veliko mnotvo sauvano do

danas, a jo ih je vie bilo u prola vremena. Prokopije idrugi vjerodostojni stari izvori ne vele nita, da bi Justinijan I.

bio slavenske krv i, a kad je tako, onda mi dan as nem amonikakvoga prava brojki ga medju Slavene. On je po svoj pri-lici (kao i ujak mu Justin) bio rodom Ilir, tako da se da-nanji Arbanasi moda imaju pravo ponositi njime, a Sla-veni nik ako.

Medju najgnusnije varvarske narode srednjega vijeka [24.idu bez sumnje Avari. Dosta emo imati prilike u ovoj knjiicinjih spominjati, a ovdje emo rei njekoliko rijei o njihovu

dolasku u Evropu i njihovu dodiru sa Slavenima. Avari subili narod turske krv i. Zloglasno se nj ihov o ime prv i put spo-minje oko god. 450. u djelu Vizantinca Priska. Onda su onisjedili jo daleko na istoku, njegdje oko Volge. Od tada pro-lazi 100 godina, da se za Ava re nita ne zna, i istom okogod. 558. nalazimo ih po vijestima vizantijskijeh pisaca Me-nandra i Teofilakta u krajevima izmedju Dona i Dnjepra.Dakle su se oevidno za 100 godina pomakli dobrano nazapad' slijedei smjer, to su ga slijedi li i drugi asijski var-

vars ki opor i pr ij e nj ih i posli je nj ih . Pr imakn uv i se Ava ri

Dnje pru gledali su prijei tu rijek u i ii sve dalje na za pad.Ali na tom putu nagazie na slovensk o ple me An te, ko ji sunam ve poznati. Razumije se po sebi, da su Anti imali dosta

ja da pre trp lje ti od ha jd u ki jeh Avara , a nj eto je o tom za-bil je io i Mena ndar .

Ako su se An ti trpei avar ski zulum tjeili pos lovi com :svaka sila za vremena, nijesu se prevarili, jer ve oko go-dine 563. nalazi istorija Avare daleko od Anta i to u srednjojUgarskoj. Moda bi Avari prije ili poslije sami bili poli u

Bugarski ili grki Slaveni.37

Ugarsku, u zeml ju, koja je i druge varvare primaml jivala, alionda ih pozvae na pomo Langobardi, koji su se bili zapleliu boj protiv svojih neprijatelja Gepida, s kojima su se bilismrtno omrazili. I Langobardi i Gepidi bili su germanskaplemena; Langobardi su u navedeno vrijeme ivljeli u juno-2apadnoj Ugarskoj, a Gepidi su bili njihovi istoni susjedi.

Av ar i do dj u na pozi v Langoba rda i obore se za jed no s nj im ana Gepide, koji ne mogoe odoljeti udruenoj stranoj sili i

jadn o izgiboe, tak o da im se pos lije toga brzo trag zam eo.Poto su Gepidi uniteni, valja da bi se Avari onda zaratili sasvojim saveznicima Langobardima, jer bi brzo moralo nastatipitanje: tko e biti gospodar Ugarske, da li Langobardi ili

Av ar i? AH do bo ja ni je dolo, jer su se Lan gob ard i ve god.568. iz Ugarske iselili u gornju Italiju. Tako zavladae AvariUgarskom i podjarmie sva izokolna plemena.

An ti su se dakle osl obo dil i lju tih svo jih du m an a, ko ji ih

iz Ugarske nijesu mogli tlaiti, jer su bili odvie od njihudaljeni. Za to pokuae Avari uharaiti Slovene, koji su im

blie bili, jer znam o, da su A nt i bili iston o pleme, a Slovenizapadno. Pie Men andar, kako je avarski hagan (ili knez)Bajan poruio slovenskom knezu Dobrencu (-: uMenandra), neka mu se s dobra preda i poalje hara, jer druk-ije moe znati, ta ga eka. Reeni Dobrenac nije bio kuka-

vica, ko ji bi se odmah preplaio, pa odgo vori ava rsk ije m po-slanicima ove rijei, koje mu jo i danas slue na ast: Nitkose nije rodio niti ga sunce grije, koji bi nas mogao podjar-

miti! Mi smo navikli zapovijedati drugijem narodima, a nedrugi nama; toga emo se i od sele drati, dogod bude bo-

jev a i ma e va ! uvi te viteke rije i avars ki poslanici, stanuvik ati i pri je tit i u ime svoga gospodara, a Sloveni se na torazgoropade i uine, to ne bi smjeli uiniti: ubiju poslanike.

Av ars ki se haga n dak ako vrlo raz gnjevi i da mu je bilo mo-gue, bio bi odmah krenuo na Slovene i kaznio ih, ali se

bo ja o pora za. ekao je nj ek ol iko god ina, da iskali srce nanjima, dok napokon ne doeka godine 578. priliku. Te je go-

B ki ili ki Sl i


24/133

Bugarski ili grki Slaveni._

dine krenulo veliko mnotvo Slovena preko Duna va u grkezemlje, i tada dodje hagan u slovensku zemlju pa je nemiloopusto i i zarobi to se dalo zarobiti . Nema se misliti, da jetom vojnom hagan podjarmio Slovene, jer svuda kasnije vi-dimo Slovene slobodne kao i prije.

Mogao bi tko upitati: jesu li zemlje ispod Dunava: Me- [25.ija, Maedonija i Trakija u VI. vijeku bile prazne, da su Sla-veni njih izabrali za cil j svojih koloniz acija, a ako nije su bileprazne, kakav su narod Slaveni ondje nali, jesu li ga unitiliili rastjerali? Na jpr ije moramo rei, da na ova pitanja na-lazimo za udo malo upute u vizantijskijeh pisaca onoga vre-mena, i tako su naunjaci dananjega vremena prisiljeni svakakose pomagati, da malo razj asne ona pit anj a. Osim Carigrada injegove okolice, za tijem osim Helade ili Grke u uem smislu,gdje su ivljeli isti Grci ili Heleni, sav ostali dio balkanskogapoluostrva bio je prije dolaska Slavena naseljen trima glavnijemplemenima, koje se svako cijepalo u njekoliko sitnijih ogra-naka. Ona su tri plemena bila: Tr a an i, Il ir i i Ma e do -E p i r o a n i ; Traani su bili najvee pleme i obuhvatali suistoni "dio balkanskoga poluost rva; Iliri su sjedil i u sjevero -zapadnom dijelu, a s pojedinim svojim ograncima dopiralisu a u Italiju, Dalmaciju i Panoniju; Maedo-Epiroani sjedilisu u junozapadnom dijelu balkanskoga poluostrva. Ova sutri pomenuta plemena bila medju sobom srodna od prilikeonako, kako su medju sobom danas srodni slavenski na-

rodi. Dananji se Arnauti ili Arbanasi dijele u dva plemena,od kojih se jedno, i to sjeverno, zove G e gi , a juno sezove Toski; oni su prvi potomci starijeh Ilira, a drugi supotomci Maedo-Epiroana. Kako se dakle vidi, nijesu Slaveniistrijebili onijeh dvaju plemena, koja su pri njihovu dolaskusjedila na zapa dno j strani balkans koga poluostrva. Ali ni Tra-ana nijesu istrijebili, jer su se Traani sklonili veinom u brda,tamo se bavili stoarstvom i ouvali svoju narodnost. Slavenisu im dali ime V l a s i . Ovi su Vlasi t. j. potomci starijehTraana bili u vrijeme slavenskoga naviranja romanizirani, t. j.


ve su bili izgu bil i prv u svo ju narodnost i jez ik i pretvorili seu varvarske Rimljane. Poto su ne mijeajui se mnogo saSlavenima njekoliko vijekova medju njima boravili, poeli su seprvijeh godina XIII. vijeka listom seliti u zemlje Dunavu nasjeveru, gdje su prebivali Daani i Geti, koji su tako djer biliod iskona trake krvi, ali su poslije rimskoga osvojenja Dakije

(t. j. istone Ugarske i drugijeh zemalja sve do Dnjestra) ro-manizirani. Dananji su dakle Rumunji izili od smjese roma-niziranijeh Geta, Daana i onijeh trakijeh (vlakijeh) plemena,koja su se u XIII. vijeku onamo doselila ispreko Dunava.

Rekli smo, da su Mesija, Maedonija i Trakija bile na koncuVI. vijeka ve pun e Slav ena; i posl ije toga poma lo su jodolazile nove gomile. Al i se sav narod slavenski nije preseliopreko Dun ava; neznatna ih je man jin a ostala i bila kasnijestisnuta odasvud Rumunjima. Ostatak Slovena drao se svedo poetka XIX. vijeka u Erdel ju, a onda je ieznuo med ju

Rum unjima . Taj je ostatak govorio posebnijem jezikom, kojije naj bli e stajao dan anjem u bug arskom u jeziku. O njihov uje jez iku (u koliko je poznat) pisao Mikloi, kako znadu oni,koji se bave slavenskom gramatikom. Po Mikloievu primjerunajbolje je reene ieznule Slavene zvati: aki Sloveni,a njihov jezik d a ko sl o v e n s ki . Da se s kojom nesreomdogodilo, te da su izgublje na sva istorika djela vizantijskije hpisaca, koja govore o Slovenima, mi bismo ipak posve si-gurno mogli zakljuivati, da je njegda moralo biti u DakijiSlavena poradi pomenutijeh dakijeh Slovena, a da ih je bilo

veliko mnotvo, to bi nam dokazivala mno gobr ojna topogra-fika imena po dan anjoj kr aljevini Rumuniji, koja su oe-

vidn o slavenskoga izv ora ; n. pr. Dragaani, Radovan, Gra-ditea, Prisieni, Staniesci, Sokola itd. itd.

Poslije cara Mavrikija (602.) ve n i j e d a n grki car ni je [26.na to mislio, kako e ouvati od Slovena i od Anta Mesiju, Ma-edoniju i Trakiju. Te su zemlje bile za grko carstvo vekao izgubljene, jer se od poetka vlade Justinijana I. pa dokonca VI. vijeka toliko mnotvo Slavena razlilo po tijem

Bugarski ili grki Slaveni


25/133

4


zemlja ma, da bi bio svaki trud uzaludan, kad bi se nastojaloprognati Slavene ili novijem gomilama put zaprijeiti, koje sujo prelazi le pre ko Dun ava. Polit ika je dakle vizant ij ske dr-ave od poetka VII. vije ka mogla samo ta biti, da se na-stanjeni ve Slaveni to vie pritegnu pod vizantijsku vlast.

Dosta se u sauvanijem izvorima govori i poslije cara Mavri-

kija o bojev ima izmed ju Grka i Slavena, ali svuda se imajumisliti domai t. j. po vizantijskijem zemljama nastanjeni Sla-veni. Mi emo te bojeve samo u njeko lik o ri jei spomen uti .God. 626. za vlade junakoga, ali ne svagda sretnoga H er a-k l i j a inilo se, da je prijestolnici carstva dolo poslj ednj e vri-jeme. Tada su se stvori li grozni Avari pred Carigrad om, adoli su, da ga osvoje. Kako je bilo pri srcu jadnijem Grcima,'moemo lako dokuiti, kada pomislimo na avarsko divljatvoi na to, da su osim Avara i Persijanci prijetili carstvu pro-pau. Velika se srea ipak nasmijala Grcima i spasla im grad,a s njim i dravu. Avari na ime nijesu doli sami pod Ca-rigrad, nego su se s njima udruili i Slaveni; jedan je dioSlavena natrkivao na grad s Avarima s kopna. U malom nje-kakvom okraju podje Grcima za rukom unititi veliki brojslavenskijeh ladjica, tako da se mnotvo Slavena potopilo. Kojisu se plivanjem spasli, njih dade hagan posmicati drei, dasu svojom nevaljaltinom skrivili sami svoj poraz. Kada videostali Slaveni, to se to radi s njihovom nevinom braom,odustave avarsku vojsku i razidju se kud koji. Na to budeusilovan avarski hagan maknuti se ispod Carigrada. Tako suSlaveni izbavili prijestoln icu istonoga carstva i hrianstva izpropasti. Oni Slaveni, koji su doli u drutvu s Avarima pod.zidove carigradske i poslije izili iz toga drutva, bili su grkiSlaveni t. j. sin ovi onijeh Slovena i A nta, ko ji su se kroz VI.vi jek nastanil i po gr k ijem zeml ja ma ispod Dun ava. Kako jeSlavenima mnogo stalo da osvoj e Carigrad, vidi se iz toga,to je po moru plivalo i mnogo enskijeh tjelesa i to sla-ven skije h ena, ko je su sa sv oj im mu ev ima bile krenule na

Carigrad.


Nije poznato, kako je dolo do saveza avarsko-slavenskoga,ali je sigurno, da su Slaveni bili prema Avarima posve slo-

bod an narod, dok su na jed no ost avi li Ava re na cjedi lu, ka dim je ve bilo dosta njihova drutva. Pod Carigradom su biliSlaveni jedan jedini put i to god. 626. s Avarima, kako smosada vidjeli. Tijem su ee dolazili Slaveni pod jedan drugi

grad grkoga carstva t. j. pod Solun ili Tesaloniku. Uz vrijemeod kakvijeh 100 godina (poevi njegdje od konca VI. vijeka)pokuali su Slaveni est puta osvojiti taj grad, ali je gradjani masvaki put polo sretno za rukom osloboditi se pogibije. Opisiovijen podsjedanja nalaze se u grki pisanom ivotu sv. Di-mitrija, koji je bio zatitnik solunski. Ovi Slaveni, koji su do-lazili pod Solun, bili su takodjer ve nastanjeni ispod Dunava,samo ih dakako jo nije prosvjeta toliko obasjala, da im srcene bi bilo eljno grabea. Slaveni su po Mesiji, Maedoniji iTrakiji ivljeli isto onako, kako su njegda ivljeli iznad Du-

nava t. j. nijesu dotle dotjerali, da bi imali jednu ili viedrava, ve je svako pleme ivljelo posve samostalno podpatrijarkalnom vladom svojih knezova ili vojvoda, koji suimali vlast samo u vrijeme rata, a u mirno doba slabo je tkoza nj ih i pitao. O pisa nije m zakonima ni je bilo ni govora,"nego je narod sam sudio po svojim obiajima. Prvi put namse pod god. 657. spominje Mesija (a moda i Maedcnija)pod imenom S l o v e n i j a (* u Teofana), ali ovoime ne znai dravu slovensku, jer je nije bilo, nego samozemlju, gdje ive Sloveni. Reeno ime biljei Teofan ondje,

gdje javlja, kako je car Konstant II. prodr-o s vojskom u slo-ven sku ze ml ju, i mn ogo Slo vena odveo u rob lje , a dru ge po-korio. Vidi se dakle, da je grka dravna vlast po malo poela

varva rima odo lij eva ti.Do sad smo vidjeli, kako su Slaveni poplavil i Mesiju, [27.

Maedoniju i Trakiju, a to su u glavnom one zemlje, gdje jo idanas ive potomci naseljenijeh starijeh Anta i Slovena, naime dananji Bugari (Mesija je zemlja dananjih Bugara iznadBalkana, Mae

Documents

Tomislav Maretić, Slaveni u davnini