OSNOVE GLOBALNOG GOSPODARSTVA

SADRAJ:

1. TEMELJNI EKONOMSKI POJMOVI 1.1. EKONOMSKI ZAKONI 1.2. KAPITAL 1.3. KAPITALIST 1.4. KAPITALIZAM 1.5. VRIJEDNOST 1.6. TROKOVI PROIZVODNJE 1.7. CIJENA 1.8. PROFIT 1.9. INFORMACIJA 1.10. IDEJA 1.11. ROBA 1.12. VRIJEDNOSNI PAPIRI 1.13. NOVAC 1.14. INFLACIJA 1.15. DEFLACIJA 1.16. ROBNA PROIZVODNJA 1.17. BURZA 1.18. NADNICA 1.19. SINDIKAT 1.20. SUSTAV 2. PRIVREDNI SUSTAV 2.1. PROIZVODNI MEHANIZMI 2.2. MEHANIZMI RAZMJENE 2.3. REGULACIJSKI MEHANIZMI 2.4. RAZVOJNI MEHANIZMI 2.4.1. MEHANIZMI ZA UDRUIVANJE IDEJA I KAPITALA 2.4.2. MEHANIZMI SELEKCIJE 3. TEHNIKO TEHNOLOKI RAZVOJ 3.1. ZATITA OKOLINE 3.2. PRIVREDNE KRIZE 3.3. NEZAPOSLENOST 3.4. PRIVREDNA STABILNOST 4. LJUDSKE ZAJEDNICE 4.1. VRSTE LJUDSKIH ZAJEDNICA 4.2. DEMOGRAFSKI PROBLEMI 4.3. POTREBE LJUDSKIH ZAJEDNICA 4.4. BOLESTI LJUDSKIH ZAJEDNICA 4.4.1. NARKOMANIJA 4.4.2. PROSTITUCIJA

4.5. 5.

4.4.3. KORUPCIJA 4.4.4. TERORIZAM 4.4.5. LIBERALIZAM 4.4.6. KOLEKTIVIZAM LIJEENJE BOLESNIH ZAJEDNICA

STRATEKO PLANIRANJE 5.1. POSLOVNI STRATEKI PLANOVI 5.2. FINANCIJSKI STRATEKI PLANOVI 5.3. GEOPOLITIKI STRATEKI PLANOVI 5.4. STRATEGIJE OTPORA 5.1.4. VOJNA STRATEGIJA OTPORA 5.4.2. OBAVJETAJNA STRATEGIJA OTPORA 5.4.3. FINANCIJSKA STRATEGIJA OTPORA 5.4.3.1. UPRAVLJANJE NARODNOM BANKOM 5.4.3.2. UPRAVLJANJE DRAVNIM PRORAUNOM 5.4.3.3. UPRAVLJANJE RAZVOJNIM BANKAMA 5.4.3.4. REGULIRANJE POSLOVANJA POSLOVNIH BANKAMA 5.4.3.5. UPRAVLJANJE BURZOM 5.4.3.6. UPRAVLJANJE ROBNIM REZERVAMA 5.4.3.7. UPRAVLJANJE INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA

6. INDUSTRIJSKI TOTALITARIZAM 6.1. MARKSIZAM 6.2. KOMUNIZAM 6.3. SOCIJALIZAM 6.4. FAIZAM 6.5. DEMOKRACIJA 6.6 KOMUNISTI 6.7. RADNIKA KLASA 6.8. POKRET ZELENIH 6.9. MASONI 6.10. OBAVJETAJNE SLUBE 6.11. GLOBALIZACIJA 7. PRESPEKTIVE GLOBALNOG RAZVOJA 7.1. PERSPEKTIVE RAZVOJA PREZADUENIH ZEMALJA 7.2. PERSPEKTIVE RAZVOJA RAZVIJENIH ZEMALJA 7.3. UJEDINJENI NARODI

1.

TEMELJNI GOSPODARSKI POJMOVI

U ovom poglavlju objanjeno je znaenje osnovnih ekonomskih termina te termina koji su blisko povezani s gospodarstvom.

1.1.

EKONOMSKI ZAKONI

Ekonomski zakoni su pravila koja nam objanjavaju kako ekonomske sile prisiljavaju gospodarske subjekte da se na ekonomskom prostoru ponaaju na tono odreeni predvidljiv i gospodarski ispravan nain. Poznavanje ekonomskih zakona omoguuje nam da predvidimo poteze drugih gospodarskih subjekata, da racionaliziramo svoje ponaanje na privrednom polju, te da izgradimo mehanizme koji nam omoguuju da ostvarimo svoje ciljeve uz to manja ulaganja. U prirodi i drutvu sve pojave odvijaju se pod djelovanjem odreenih sila u odreenim uvjetima. Osnovna ekonomska sila je interes. Svaki privredni subjekt nastoji ostvariti svoje ciljeve a manje ga zanimaju ciljevi drugih. Iz interesa proizlaze svi ekonomski zakoni. Jedan od osnovnih ekonomskih zakona je zakon ponude i potranje. Ovaj zakon nam omoguava da predvidimo kako e se mijenjati cijene ako se promijeni ponuda, ili potranja za robom. Ako se povea ponuda robe na tritu cijena te robe e pasti, pod uvjetom da su ostale cijene nepromijenjene. Ako se ponuda smanji uz istu potranju cijena e rasti. Za razliite vrste roba postoje male modifikacije ovog zakona iz tono odreenih razloga koji proizlaze iz interesa i kupovnih mogunosti pojedinih privrednih subjekata. Cijena robe koju trai ponuditelj robe uvijek je vea, ili jednaka njegovim trokovima proizvodnje. Isto tako, cijena robe je jednaka, ili manja od vrijednosti te robe za pojedinog kupca. Ako na tritu postoji vie prodavatelja i vie kupaca cijena se formira na tritu. Proizvoai koji imaju trokove proizvodnje vee od te trine cijene, mogu nastaviti prodaju samo uz gubitak. Kupcima, isto tako, svaka roba u odreenom trenutku vrijedi odreeni iznos, a oni kojima roba vrijedi manje od cijene nee je kupovati. Razlika koju prodava ostvari izmeu ukupnih trokova i cijene je profit, a razlika koju kupci ostvare izmeu njima poznate vrijednosti i cijene je korisniki viak. Kao to na automobilima postoje amortizeri koji ublaavaju udarce pri nailasku na rupu, tako je mogue stvoriti mehanizme koji mogu ograniiti nagle promjene cijena u sluaju naglih promjena ponude ili potranje. Ti se mehanizmi temelje na robnim rezervama, emisijskoj i eskontnoj politici, carinama, porezima i sl. Mogue je smanjiti potranju i na taj nain sniziti cijene ili zaustaviti njihov rast. Svi ovi mehanizmi za svoje djelovanje trae odreenu energiju. tj. odreena ulaganja. Razni totalitarni reimi pokuavali su zabraniti ovaj zakon ponude i potranje. Bilo je ak i prijedloga da se zabrane prirodni zakoni fizike. Ako bi neki vojskovoa pokuao zabraniti zakon gravitacije s njim se nita ne bi dogodilo. Jedino to topnici ne bi smjeli raunati pad zrna, ve bi morali protivnika gaati direktno kroz cijev, bez obzira na udaljenost. Posljedice bi bile promaaj cilja, otkrivanje vlastitog poloaja i unitenje od strane protivnika. Sline stvari dogaali su se reimima koji su pokuavali administrativno zabraniti ekonomske zakone. U sluaju da drava odredi cijene nie od trinih dolazi do poveanja potranje i smanjenja ponude. Posljedica je nestaica, redovi pred trgovinama, bonovi i opi pad produktivnosti. Svi koji su htjeli ukinuti zakon ponude i potranje trebali su znati da to i nije isto ekonomski zakon, ve opi drutveni zakon. Npr. ako u nekom selu veina djevojaka ode ivjeti u grad, tada ima viak momaka. Rezultat je da preostale djevojke mogu birati i lake nai odgovarajueg partnera. Istovremeno u nekom drugom selu gdje ima vie djevojaka mukarci su u poziciji da biraju.

Osim zakona ponude i potranje postoje i drugi ekonomski zakoni. elja ljudi da sa to manje rada to bolje ive natjerala je ljude da se specijaliziraju za proizvodnju onoga to najbolje znaju raditi. Ovo je dovelo do proizvodnje radi prodaje tj. do robne proizvodnje. Zakon robne proizvodnje je pravilo koje nam kazuje zato je robna je proizvodnja gotovo svugdje zamjenila naturalnu proizvodnju. Svi kupci nastoje da svoje potrebe zadovolje sa to manje izdataka, tj. nastoje svu robu kupiti sa to manje novca. Svaki kupac je spreman za potrebnu koliinu robe dati odreenu koliinu novca, a to je za njega vrijednost te robe. Ako nae robu ija je cijena manja ili jednaka toj procijenjenoj vrijednosti on e robu kupiti. Ovo ekonomsko pravilo zove se zakon vrijednosti. On nam objanjava zato kupac nastoji kupiti robu po nioj cijeni, s tim to, u svakom trenutku, postoji maksimalna cijena, tj. vrijednost, iznad koje on nee kupovati potrebnu koliinu neke robu. Kupnjom svake robe kupac ostvaruje neku svoju potrebu i time ostvaruje neku korist za sebe. to vie robe kupi njegova potreba za robom se smanjuje, tj., korisnost te robe se smanjuje. Ovo pravilo da korisnost nekog dobra opada sa poveanjem stupnja zadovoljenja potreba zove se Gosserov zakon. Tenja ljudi da to lake ispune svoje potrebe, nagoni ljude da stalno smiljaju nove ideje, koje im omoguuju da lake, jeftinije i jednostavnije proizvode sve bolje i funkcionalnije proizvode. Ova tenja ljudi rezultirala je time da se nove ideje stalno stvaraju i realiziraju u obliku stalnog razvoja novih tehnika i tehnologija. Zakonitost koja nam objanjava ovu tendenciju zove se zakon stalnog razvoja proizvodnih snaga. Brzina ovog razvoja ovisi o broju inovatora i investitora, te o efikasnosti razvojnih mehanizama. Novi proizvodi koje kupci trae prodaju se po viim cijenama pa proizvoai ostvaruju viu profitnu stopu. S novim investicijama ponuda te robe raste, cijena pada a cijena sirovina raste. Rezultat je nia profitna stopa. Ovo pravilo zove se zakon investicijske digresije. U sluaju da se izgrade pretjerano veliki kapaciteti moe se dogoditi i gubitak. Za proizvodnju svakog proizvoda koristi se vie sirovina, vie razliitih faktora proizvodnje. Neke faktore mogue je supstituirati, a neke nije. Za proizvodnju svakog proizvoda postoji optimalna kombinacija proizvodnih faktora. Ako se proizvodnja povea ili smanji, potronja nekih faktora se mijenja u istom postotku, a s nekim faktorima se to ne dogaa. Pojava da na svakoj razini proizvodnje postoji optimalna kombinacija proizvodnih faktora proizvodnje zove se zakon optimuma. Za proizvodnju svakog proizvoda koristi se razliita oprema i strojevi koji ne ulaze u sastav proizvoda. Ovi faktori proizvodnje troe se vremenom bez obzira na koliinu proizvodnje, i izazivaju fiksne trokove. S veom proizvodnjom udio fiksnih trokova u cijeni kotanja proizvoda postaju sve manji. Zahvaljujui tome cijena proizvoda koji se proizvode u serijskoj proizvodnji nia je od onih koje se proizvode u zanatskoj proizvodnji. Ova pojava zove se zakon proizvodnje u masi. U proizvodnji razliitih proizvoda, ija je proizvodnja odavno razvijena i proirena postoji mogunost da razliiti proizvoai imaju razliite prihode u odnosu na ulaganja. To se dogaa npr. kad neki rudnik ima bogato rudno leite, a drugi siromano, kad jedan vadi rudu iz dubine, a drugi s povrine itd. Ova pojava zove se zakon neproporcionalnosti prihoda u odnosu na ulaganja i posljedica je prirodnih razlika. Kao to je koliina zraka i vode gotovo neograniena s obzirom na ovjekove osobne potrebe, tako isto postoje i prirodni resursi ija koliina je ograniena i nejednako rasporeena. Posljedica je da ti resursi imaju na tritu vrlo visoku cijenu. Zemlje koje

nemaju ovakve sirovine moraju ih uvoziti i njihov nejednak raspored je jedan od osnovnih faktora zbog kojeg sve drave moraju sudjelovati u meunarodnoj razmjeni. Ova pojava zove se zakon ogranienosti proizvodnih faktora i ta ogranienost moe biti kvalitativna, kvantitativna, prostorna i vremenska. Svi nabrojeni ekonomski zakoni djeluju mimo neije volje. Oni koji ih se pridravaju ekonomski napreduju, a ostali ekonomski propadaju. Svi koji poznaju ekonomske zakone lake mogu predvidjeti ponaanje svojih dobavljaa, kupaca, konkurenata i ostalih privrednih subjekata, pa i svoje poteze mogu bolje planirati. Odreene negativne posljedice djelovanja ekonomskih zakona drava moe predvidjeti i sprijeiti uz pomo privrednih i socijalnih regulacijskih mehanizama. Svi ovi mehanizmi troe odreenu energiju tj. sredstva. Ako su ekonomski efekti regulacije manji od utroenih sredstava drava ekonomski slabi i zaostaje za ostalima. Drava ne moe upravljati privredom administrativnim mjerama, poto svi privredni subjekti na njih reagiraju, ne onako kako bi drava htjela, ve u svom vlastitom interesu. U ovakvom privrednom okruenju, svi koji uspiju podmititi dravne slubenike slobodnije kre zakone, bre napreduju i imaju vee profitne stope. Rezultat je korumpiranje vlasti, ekonomski napredak svih koji ne potuju zakone, te propast pravne drave, jer oni koji potuju propise prvi propadaju ak i ako su najsposobniji. 1.2. KAPITAL

Kapital je sve to ovjek moe upotrijebiti u neku korisnu svrhu. Postoji vie vrsta kapitala kao: zemljite, zrak, voda, hrana, zgrade, strojevi, znanje, iskustvo, kulturni i poslovni obiaji, pravna infrastruktura, tehnologija, sirovine, energija, materijalni proizvodi, usluge, novac itd. Bez nekih vrsta kapitala ovjek ne moe ivjeti a to su zrak, voda, hrana i sl. Vrijednost ostalih vrsta kapitala mijenjala se kroz povijest. U plemenskoj zajednici najvrjednije vrste kapitala su lovno podruje, lovako znanje i iskustvo itd. Otkriem koplja, te luka i strijele ovo oruje postalo je najvaniji upotrebni kapital svim lovakim zajednicama. Plemena koja su imala koplje bila su jaa od ostalih, lake su dolazila do hrane, te su se bre razmnoavali i irili svoj teritorij. Narodi koji su ivjeli uz obale mora mogli su puno lake doi do hrane, a izumom jednostavnih plovila, amaca i splavova, plovei uz obalu proirili su se itavim svijetom. Plemena koja su ivjela u umama lovila su divlja, dok su se ene i djeca kretala od jednog do drugog drveta sa jestivim plodovima, oko kojih su istili prostor loei drvee koje ne daje jestive plodove. Time su nesvjesno, poveavali postotak voaka u umama, daleko vei nego je to u prirodnoj umi. Zahvaljujui tome mogli su pribavljati hranu tokom itave godine, ukljuujui zimu kad su mogli skupljati pojedine jestive plodove, ili koru pojedinog drvea. Kod naroda koji su ivjeli na otvorenim stepama koliina hrane je jako varirala tijekom godine. U vrijeme kia bilo je obilje ivotinja za lov, nakon toga bilo je sjemenja za skupljane, a za vrijeme sua vladala je glad, kad su zapadali u stanje oaja. Zahvaljujui oaju bili su prisiljeni smiljati inovacije, te su upravo ti narodi prvi pripitomili ovce, goveda i konje, te paljenjem stepa razvili uzgoj jema i penice, odnosno rie i kukuruza tamo gdje su prirodno rasle te divlje vrste. U ovih stoarskih i ratarskih naroda stoka i ito su bila najvaniji kapital, koji je omoguio vrlo veliki porast broja stanovnika, te nastanak prvih drava. Otkriem bakra i

bronce ona je postala vrlo vrijedan kapital, te su narodi koji su izmislili broncu vrlo brzo potisnuli ostale. Isto se dogodilo kad je izmiljeno eljezo, tj. narodi s eljeznim maem su vrlo brzo protjerali, ili porobili ostale narode, a vrijednost bronce je viestruko smanjena. Jaanjem meusobne razmjene i izumom novca, kao sredstva za olakanje razmjene, novac je postao jedan od najvanijih kapitala. U nastalim prvim organiziranim dravama najvaniji kapitali bili su novac, zemljite, robovi, oruje, zanatske vjetine itd. Izumom viestruke koloture brodovi jedrenjaci postaju sve vei i bri. To je dovelo do poveanja vrijednosti brodogradnje, a trgovake sposobnosti postale su sve vanije. Trgovci koji su iz novih podruja poeli donositi nove vrste proizvoda doprinijeli su tom da su zaini, svila, krumpir, kukuruz i slini proizvodi postali sve ei i vredniji, ime je poela era zapadnog kolonijalizma. Time su europski narodi i njihova kultura postali dominantni, te su se proirili itavim svijetom. Izumom vatrenog oruja ono je postalo najvanije sredstvo svake vojske, a ostalim vrstama oruja vrijednost je viestruko opala. Izumom parnog stroja drvo, a poslije i ugalj postali su sve vaniji kapital. Borba za ugljen postala je razlogom za pokretanje ratova. Razvojem industrijskog drutva, tehnika i tehnoloka znanja i vjetine postali su postupno sve vrjednije, a time i sve cjenjenije vrste kapitala. Za izgradnju sve produktivnijih industrijskih pogona novani tj. financijski kapital postao je sve vaniji. Daljim razvojem industrijskog drutva i izumom novih pogonskih strojeva, nafta je postala sve vaniji svjetski kapital zbog kojeg se ratovalo gotovo itavo dvadeseto stoljee. Borba se vodila unutar drava izmeu krupnog kapitala s jedne i sitnog obrtnikog kapitala s druge strane, te izmeu drava koje imaju naftu i onih koje ga nemaju. Izumom robota, kompjutera i sredstava elektronskog komuniciranja nova znanja i vjetine postali su najvaniji, a njihovi posjednici sve moniji. Kroz itavu ljudsku povijest zrak, voda i hrana su najvrjednija, apsolutna dobra, dok se vrijednost svih ostalih kapitala mijenjala. Svaki od nabrojanih kapitala ima svoju upotrebnu vrijednost koja ovisi o korisnicima, i svoju trinu vrijednost tj. cijenu koja ovisi o ponudi i potranji. U svakodnevnom ivotu kapital se obino smatra upotrebno dobro koje ima visoku trinu vrijednost. Svaki novi kapital donosio je veu mo vlasnicima tog novog kapitala, u odnosu na vlasnike zaostalih kapitala ija je mo opadala. Poetkom 21. stoljea najvaniji kapital je postao novac, nafta, oruje i znanje, a borba za mo se vodi na svjetskom nivou izmeu krupnog meunarodnog i sitnog nacionalnog kapitala. Najvaniji aduti krupnog kapitala je zakon proizvodnje u masi koji omoguuje jeftiniju proizvodnju, lake korumpiranje, te veu snagu za ucjenjivanje i unitavanje manjih, dok manji imaju prednost u veoj inovativnosti. 1.3. KAPITALIST

Veina ljudi smatra da je kapitalist osoba koja ivi od kamata, od dividendi na dionice, od rente na zemlju ili od profita vlastitog poduzea. U stvari, ovi novani iznosi rezultat su iznajmljivanja kapitala jedne osobe drugoj odnosno rezultat ulaganja kapitala. Iznajmljivanje kapitala poznato je od poetka ljudskog drutva. I prvobitna plemena mogla su pod odreenim uvjetima dozvoliti lov, ili prijelaz teritorija, drugom plemenu.

U robovlasnikom drutvu pozajmljivanje novca, robova ili drugih vrsta kapitala bilo je uobiajena vrsta poslovanja. ak su i pojedine drave ponekad iznajmljivale svoje vojne jedinice drugim dravama za odreene protuusluge. Razvojem drutva razvili su se mnogi razliiti oblici iznajmljivanja razliitih vrsti kapitala. Pravo znaenje rijei KAPITALIST je potpuno drugaije. Kapitalist je osoba koja ima pravo donijeti odluku o ulaganju kapitala u neku novu ideju tj. neprovjerenu informaciju. Pri donoenju odluke o investiranju, odluku pripremaju strunjaci koji ocjenjuju profitabilnost ideje u koju se investira. Strunjaci mogu proraunati vrijednost onih faktora sadranih u ideji, koji su znanstveno proueni i praktino iskuani. Ali pri svakoj investiciji javljaju se neki faktori koji se ne mogu egzaktno proraunati, odnosno znanost ih ne moe potpuno predvidjeti. U takvoj situaciji netko mora na osnovu subjektivnih informacija donijeti svoju subjektivnu ocjenu o vrijednosti tih nepredvidljivih faktora. Funkcija kapitalista je upravo u tome da vri procjenu tih nepredvidljivih dijelova svakog investicijskog projekta. Koliko e biti efikasne odluke koje donose kapitalisti ovisi o znanju, iskustvu, inteligenciji i motiviranosti svakog kapitaliste posebno. Kapitaliste moemo podijeliti na kapitaliste - investitore kojima je novac sredstvo, i na kapitaliste bogatae kojima je novac cilj. Onima koji nastoje ostvariti neku ideju (dobru ili lou) novac je sredstvo, a oni koji trae samo osjeaj sigurnosti, vie vrijednosti ili nadmoi novac je cilj. Za efikasnost drutvene zajednice bitno je da funkciju kapitalista obavljaju najsposobniji i najmotiviraniji pojedinci spremni na rizik i investiranje. Kao to u svakom kombajnu postoje sita koja odvajaju ito od kukolja isto tako u svakoj drutvenoj zajednici postoje mehanizmi koji vre selekciju meu lanovima zajednice i o tim mehanizmima ovisi tko e vriti funkciju kapitalista. Da bi se osigurala sposobnost kapitalista potreban je mehanizam za selekciju prema sposobnosti, a da bi se osigurala motiviranost kapitalista potrebno je da postoji mehanizam koji nagrauje svaki uspjeh i kanjava svaki neuspjeh. Potrebno je odvojiti sposobne kapitaliste - investitore kojima je novac sredstvo, od nesposobnih kapitalista - bogataa kojima je novac cilj. U plemenskoj zajednici funkciju kapitalista obavljali su plemenske poglavice i vraevi koji su odluivali kad e se i gdje loviti, to e se raditi s vikom, kad e se i kako ii u rat itd. U robovlasnikom drutvu funkciju kapitalista obavljali su kraljevi i carevi, latifundisti, bankari, vojskovoe, zanatlije, robovlasnici, trgovci i ostali koji su imali kapitala za investiranje. U feudalnom drutvu najvaniji kapitalisti bili su kraljevi, feudalisti, crkveni velikodostojnici, vojskovoe, upravitelji zemljinih imanja, bankari i trgovci. Poetkom ere kolonizacije sve vie funkciju kapitalista obavljaju trgovci, bankari, brodovlasnici, brodograditelji i kolonijalni osvajai. U ovom razdoblju naglo se razvija novi organizacijski oblik udruivanja individualnih vlasnika kapitala oko neke ideje tj. dionika drutva. U ovim udruenjima vlasnik kapitala je ujedno i kapitalist u trenutku kad odluuje o ulaganju kapitala u drutvo i u trenutku kad ga odlui povui iz drutva, tako da proda dionice. Dok se uloeni kapital nalazi u drutvu, funkciju kapitalista vre lanovi upravnog odbora i menaderi. Ova udruenja nastala su kao posljedica izuzetno velikih

trokova, potrebnih da bi se financirale istraivake trgovake ekspedicije i osvojile nove kolonije u vrijeme nizozemskih kolonijalnih osvajanja. Industrijalizacijom, najvei kapitalisti postaju industrijalci, bankari, vlasnici rudnika, politiari i generali. U post-industrijskoj informatikoj zajednici menaderi sve vie preuzimaju ulogu kapitalista. U parlamentarnim sustavima, odreenu funkciju kapitalista u trenutku glasovanja imaju svi glasai koji na izborima procjenjuju efikasnost i pouzdanost politiara, koji, opet, procjenjuju efikasnost i pouzdanost dravnih slubenika koji upravljaju dravnom imovinom. U jednopartijskim, marksistikim sustavima ulogu kapitalista obavlja komunistika partija, pa bi se ovakve drave mogle nazvati drave jednopartijskog kapitalizma. U svim sustavima postojao je sukob izmeu krupnih i sitnih kapitalista. Krupni su bili jai, ali su sitni bili inovativniji te su uvijek uspijevali opstati. Tek u komunizmu krupni dravni monopolistiki kapitalisti su uspjeli potpuno unititi sitne, te je nestalo inovativnosti. Zbog nedostatka konkurencije nisu imali trinog pritiska za ulaganje i razvoj vlastitih inovacija, a unitenjem sitnih kapitalista vie nisu imali od koga krasti inovacije, te je to jedan od osnovnih razloga propasti komunizma. 1.4. KAPITALIZAM

Pod kapitalizmom obino se smatra drutvo u kojem se industrija i ostali privredni subjekti nalaze u rukama privatnih vlasnika. Poetkom industrijskog doba filozofi (socijalisti, komunisti, marksisti) su nove bogatae, koji su bogatstvo stjecali ulaui kapital u nove tehnike i tehnologije, nazvali kapitalisti. Od malih sitnih poduzetnika vrlo brzo su nastali veliki industrijski poduzetnici - "kapitalisti". Postupno je taj naziv prenesen na sve privatne investitore i vlasnike kapitala za investiranje. Marksisti i socijalisti su po tome svako drutvo, u kojem privatnici imaju pravo legalno ulagati u proizvodnju, nazvali kapitalizam. Nasuprot tome, smislili su drutvo u kojem ne bi postojali privatni investitori i nazvali su ga komunizam, po uzoru na ideju koju prije u svojim djelima iznijeli Platon(Drava) i Thomas More(Utopija). Smislili su, takoer, i socijalizam kao razdoblje u kojem se oduzima kapital od privatnika i predaje u ruke drave, a u praksi vladajue partije. Osnovna greka ovakvih stavova je to ideolozi socijalizma nisu mogli shvatiti to je to kapitalist i to je njegova drutvena uloga. Poto je svaka upotrebna vrijednost kapital i poto je svaki investitor istovremeno kapitalist to znai da je svako drutveno ureenje kapitalistiko, a o vrsti kapitalizma ovisi razvoj tehnologija, porast produktivnosti i standard stanovnitva. Najefikasnija vrsta kapitalizma je sitni poduzetniki trini kapitalizam u kojem se mnogobrojni proizvoai na tritu bore protiv konkurencije za osvajanje kupaca. Suprotnost od trinog kapitalizma je monopolski kapitalizam kojeg prema vlasnitvu moemo podijeliti na privatne, dravne, ili partijske monopole, odnosno prema obuhvatu na iste monopole, duopole, ili oligopole organizirane u razliite oblike kartela i trustova. Svi monopoli jednako su nezainteresirani za razvoj novih tehnologija, ali su privatni sposobni za restrukturiranje i smanjenje trokova to je dobro za vlasnike i kupce. Dravni i partijski

inovativni su jedino u izmiljanju novih radnih mjesta na koja zapoljavaju dravne, ili partijske podobnike, na tetu kupaca i drave. Jednopartijski kapitalizam uspio je uspostaviti gotovo potpunu monopolizaciju svih proizvodnih djelatnosti, a rezultat toga je unitenje efikasnog, privatnog, poduzetnikog, kapitalizma i stvaranje neefikasnog depresivnog drutva u kojem nema nikakve inventivnosti. Poticajni sukob izmeu krupnog kapitala koji eli monopol i sitnog kapitala koji eli postati krupniji u socijalizmu je potpuno nestao pa je nestalo i razvoja, osim u vojnoj proizvodnji, poto tu konkurenciju sa drugim vojnim silama nisu mogli unititi. 1.5. VRIJEDNOST

U poetku razvoja ekonomske znanosti pojam vrijednosti je izjednaavan sa cijenom i smatralo se da vrijednost ovisi o uloenom ljudskom radu. To je takozvana radna teorija vrijednosti. Razvojem ekonomske znanosti dolo se do spoznaje da svako dobro zadovoljava odreenu potrebu kupaca ime kupci ostvaruju odreenu korist. Ta korisnost ovisi o stupnju zadovoljenja potrebe i to je potreba vie zadovoljena korisnost se smanjuje, to je u ekonomskoj teoriji definirano takozvanim Gosserovim zakonom. Svaka upotrebna vrijednost tj. kapital ima svoju vrijednost, tj., korisnost. Vrijednost svakog dobra ovisi o njegovoj FUNKCIJI , te o POTREBAMA korisnika. Svako dobro slui za zadovoljenje jedne ili vie potreba korisnika. Na osnovi funkcija nekog dobra svaki potencijalni kupac je spreman da za eljeno dobro da odreenu koliinu nekog drugog dobra. U robno novanoj privredi to drugo dobro je novac. Koliko neko dobro, tj. neki kapital odnosno neka roba vrijedi nekom kupcu moemo odrediti ako znamo sve funkcije te robe i ako znamo potrebe tog kupca. FUNKCIJE upotrebnog dobra moemo podijeliti na: 1. Tehniko tehnoloke funkcije; 2. Estetsko psiholoke funkcije; 3. Ekonomske funkcije; Zrak je dobro koje ima osnovnu funkciju da omogui ovjeku ivot, te svakom ovjeku on vrijedi vie od bilo kojeg drugog dobra. Kolika je njegova vrijednost ljudi postaju svjesni tek kad se susretnu s njegovim nedostatkom. Ljudi koji ive u zagaenim sredinama spremni su sve vie plaati da dou do istog zraka odlaskom na more ili u planine. Voda kao drugo osnovno sredstvo za ivot takoer vrijedi kao i sam ivot. Vrijednost vode kao sirovine za proizvodnju mnogo je manja. Hrana, kao tree apsolutno dobro, ne nalazi se svuda oko nas pa je moramo proizvoditi. Poto je njena koliina ograniena i cijena je visoka. Kod hrane ve i estetsko psiholoka funkcija ima odreenu vrijednost to utjee na cijene pojedinih vrsta hrane. Npr. crni kruh bioloki vrijedi vie od bijeloga ali bijeli ima veu cijenu jer je, navodno, ljepi. Isto tako, razni dodaci koji popravljaju ukus, a nemaju nikakvu hranjivu vrijednost, postiu na tritu visoku cijenu, to znai da im kupci pridaju veliku vrijednost.

Estetsko psiholoka funkcija sve vie dolazi do izraaja kod proizvoda iju kvalitetu kupci ne mogu procijeniti, pa se oslanjaju na poznate marke, zbog ega napredovat mogu samo proizvoai koji velika sredstva ulau u promidbu i izgled ambalae. Ekonomska funkcija ovisi o tome moe li se roba kupiti da bi se naknadno prodala, ili ugradila u neki drugi proizvod. Neke robe se mogu skladititi, a druge ne, nekima cijena vremenom raste, a drugima pada itd. Koliko neko dobro vrijedi kupcu odreuju njegove POTREBE koje moemo podijeliti na : 1. osnovne fizioloke potrebe ; 2. drutvene potrebe bez kojih ovjek, kao vrsta, ne bi mogao preivjeti. Ovdje moemo ubrojiti potrebu za sigurnou zajednice, za djecom, seksom, druenjem, prijateljstvom, moi, prestiem. Ove potrebe postoje kod svih ljudi, ali su za razliku od fiziolokih, razliito izraene kod raznih pojedinaca. 3. trea vrsta potreba je potreba za stvaralatvom kao posebna duhovna potreba koju ima jedino ovjek. Sve ostale potrebe priroene su i ovjeku i ivotinjama. Potreba za stvaralatvom omoguuje ljudsku kreativnost i potie ga da u mislima rjeava zamiljene, nove dotad nepoznate probleme, za razliku od ivotinja koje mogu samo uiti na osobnim, ili tuim sluajnim otkriima. Ova potreba je jae razvijena samo kod pojedinaca koji su spremni sve dati da bi materijalizirali ideju kojom su opsjednuti. Kod veine, ova je potreba vrlo slabo razvijena, iako ona osigurava napredak itavoj zajednici. Pojedini ljudi imaju razliitu hijerarhiju potreba, tj. istim potrebama pridaju razliitu vanost. U normalnim uvjetima, svakom pojedincu najvanije su osnovne osobne potrebe. Meutim, u uvjetima kada je zajednica tj. obitelj, porodica, nacija, drava, ili neka druga grupa kojoj ovjek pripada ugroena, tada veina ljudi svoje osnovne potrebe zanemaruje u interesu zajednice. Koliko je pojedinac spreman zanemariti svoje osobne potrebe ovisi o osjeaju pripadnosti zajednici, o osjeaju ljubavi prema zajednici i o procijenjenom stupnju ugroenosti zajednice. Kupci, pravne osobe imaju mnogo racionalnije izraene potrebe. Poduzee tono zna koliko moe platiti za neku robu, a da ne ode u gubitak. Ako na ovo premalo paze mogu otii u gubitak i bankrot. Ovo, isto tako, vrijedi i za trgovce koji moraju biti sposobni procijeniti vrijednost pojedinih karakteristika tj. funkcija robe, moraju znati koliko roba vrijedi kojem kupci, i kolike su cijene na tritu. Poto razliiti kupci trebaju razliitu koliinu dobara, i tim dobrima pripisuju razliite vrijednosti, vrijednost svakog dobra na jednom tritu moe se prikazati funkcijom koja se zove funkcija tranje. Funkcija tranje nekog dobra moe se promijeniti ako se promijeni dohodak kupaca, ili ako se promijene potrebe kupaca ili se promijeni neki proizvod koji je komplementaran ili je supstitut promatranom dobru. Ako se povea funkcionalnost komplementarnog tj. nadopunjujueg dobra poveat e se i vrijednost promatranog dobra. Ako proizvoa povea, nekom izmjenom ili inovacijom samo dobro, poveat e se i funkcija tranje za tim dobrom. Ako se povea funkcionalnost supstituta tada vrijednost i funkcija tranje opada. Prema tome ako elimo poveati funkciju tranje nekog upotrebnog dobra moramo poveati, ili njegovu funkcionalnost, ili funkcionalnost komplementarnog dobra. Do poveanja funkcije tranje moe doi i ako se povea dohodak stanovnitva, broj stanovnika, ili veliina trita. Vrijednost jednog upotrebnog dobra na tritu dijeli se na:

1. trokove proizvodnje; 2. profit proizvoaa; 3. potroaki viak. Profit proizvoaa i potroaki viak su novostvorena vrijednost. Trokovi proizvodnje ovise o proizvoaima i mogu se prikazati krivuljom koja se zove funkcija ponude ili funkcija trokova. Ako postoji mali broj proizvoaa tada ova funkcija lii na uzlazne stube, a ako je broj proizvoaa vei tada lii na uzlaznu krivulju. Profit jednog proizvoaa dobije se tako da se od prihoda odbiju svi trokovi, a profit svih proizvoaa na tritu dobije se ako se zbroje profiti svih proizvoaa na tritu. Potroaki viak je razlika izmeu trine vrijednosti tj. cijene proizvoda i vrijednosti tog proizvoda kupcima. Ukupni potroaki viak na tritu dobije se, ako znamo funkciju tranje, upotrebom integralnog rauna tako da se izrauna povrina izmeu cijene i krivulje tranje. Poveanjem funkcionalnosti proizvoda primjenom nekog izuma, inovacije, tehnikog unapreenja, promjenom dizajna, poboljanjem estetsko psiholokih karakteristika proizvoda poveava se vrijednost proizvoda. To poveanje se dijeli na stvaratelje tj. one koji su uloili u ideju ili kapital, na kupce, koji imaju novi, bolji proizvod, te na dobavljae koji zbog vee potranje mogu prodati vie svojih proizvoda po vioj cijeni. Najveu profitnu stopu ostvaruju stvaratelji novog proizvoda. Direktni kupci i dobavljai ostvaruju manje poveanje profitne stope, ali zbog veeg angairanog kapitala ostvaruju vei profit, tj. pripada im vei dio novostvorene vrijednosti, bez ikakve vlastite zasluge (sluajna sretna okolnost). Daljnjim, i manjim dobavljaima i kupcima profitna stopa i profit se minimalno poveavaju. Velike multinacionalne kompanije kod realiziranja novih proizvoda taj proizvod esto i same upotrebljavaju, a same proizvode i dijelove za taj proizvod. One istovremeno vre i funkciju osnovnih dobavljaa i kupaca, pa i najvei dio novostvorene vrijednosti, zahvaljujui tome, ostaje kompaniji. Sposobnost multinacionalnih kompanija da ulau velika sredstva u nove ideje, te mogunost da zadre vei dio novostvorene vrijednosti, osnovni je razlog opstanka ovih kompanija, pored manjih, efikasnijih i fleksibilnijih poduzea, koja kod izuma novog proizvoda, zbog malog angairanog kapitala ne mogu prisvojiti velik dio novostvorene vrijednosti. Male inventivne kompanije, ako uspiju pribaviti dovoljno kapitala za osvajanje trita, najvea su opasnost za velike kompanije koje, najee ne mogu prepoznati nove kvalitetne ideje dok se ne dokau na tritu. Tada te male kompanije postaju plijen kojeg velike kompanije nastoje otkupiti ili unititi. Istovremeno konkurenti koji proizvode proizvod sa starom funkcionalnou imaju sve manju potranju za svojim proizvodima, te im se smanjuje profit i profitna stopa. Multinacionalne kompanije esto otkupljuju nove ideje i patente, ali ih ne rabe dok god zarauju na starim proizvodima. Patentni zakoni prilagoeni su velikim kompanijama koji imaju dovoljno novca za financiranje velikih trokova zatite, te zbog toga uspijevaju postati vlasnici brojnih patenata. Tek kad im konkurenti ponu istiskivati proizvode s trita, oni izvlae iz ladica gotove, ve pripremljene projekte novih ili poboljanih proizvoda, te organiziraju njihovu proizvodnju. Na ovaj nain one usporavaju propast tehnologija koje jo mogu donositi profit, i usporavaju tehnoloki napredak. Najbolja zatita protiv ovog negativnog aspekta rada multinacionalnih kompanije su dobri antimonopolski

zakoni iako se, u meunarodnoj praksi, oni vrlo slabo primjenjuju, pa multinacionalne kompanije, esto u manjim dravama uspijevaju marginalizirati ovakve zakone, U tom cilju bilo bi dobro ograniiti veliinu kompanija na odreeni broj zaposlenika, ovisno o djelatnosti. Broj uposlenika trebao bi biti dovoljno velik kako bi omoguio financiranje istraivanja i razvoja novih proizvoda, ali istovremeno bi morao sprijeiti takvu koncentraciju kapitala, koja moe ometati razvoj konkurencije. Kod svakog poboljanja funkcionalnosti, tj. kvalitete nekog proizvoda, ili kod stvaranja novog proizvoda potrebne su dvije stvari. IDEJA I KAPITAL Ako netko ima ideju, bez kapitala ne moe nita uiniti dok ne pronae potrebnu minimalnu koliinu kapitala za realizaciju te ideje. Istovremeno, netko tko ima kapital za investiranje, a nema nikakvih ideja, moe ga uvati na tednji, da ne bi propao, ili ga moe uloiti u neiju tuu ideju. Da bi se stvorilo dijete potrebna je ena i mukarac, a da bi oni inili cjelinu u trojstvu potrebno je da su povezani silom ljubavi. Isto tako, da bi se stvorila nova vrijednost potrebni su ideja i kapital. Nova vrijednost je dijete nastalo u braku izmeu ideje i kapitala. Ideja, kapital i novostvorena vrijednost su trojstvo povezano silom interesa i o ovom trojstvu ovisi gospodarski napredak zajednice.

Ideja moe biti dobra ili loa, ostvariva ili neostvariva. Ako uloimo kapital u dobru i ostvarivu ideju moemo dobiti profit, pri emu profitna stopa ovisi o kvaliteti ideje. Ako kapital uloimo u razvoj loe ili trenutno tehniko tehnoloki neostvarive ideje, moemo oekivati samo gubitak. Svaka ideja ima razdoblje razvoja i ispitivanja, razdoblje irenja, te razdoblje stagnacije i zastare. Za razvoj nove ideje potrebno je nai kapitalistu spremnog na rizik koji e ulagati svoj kapital sve dok nova ideja ne postane novi proizvod koji donosi profit. Koliina kapitala potrebnog za razvoj i ispitivanje nekog proizvoda moe biti od nekoliko dolara do vie milijardi dolara, a vrijeme potrebno za razvoj nove ideje moe biti od nekoliko trenutaka do vie stotina godina. Za razvoj ideje nije dovoljno razviti samu ideju (prototip, ili tehnologiju), potrebno je razviti i trite za taj proizvod, to esto zna biti tee nego razvoj samog proizvoda ili tehnologije. U predindustrijskoj civilizaciji razvoj novih ideja ovisio je o zanatlijama, ili mecenama koji su financirali razvoj novih ideja. Poetkom ere kolonizacije stvoreni su, te u industrijskoj civilizaciji usavreni mehanizmi za udruivanje ideja i kapitala, tako da su se nove ideje sve bre i sigurnije materijalizirale. Na vrhuncu industrijske civilizacije razvoj novih proizvoda od ideje do serijske proizvodnje trajao je u veini sluajeva izmeu 5 i 10 godina. Razvojem raunala i irenjem informatike ere vrijeme potrebno za razvoj novih proizvoda postaje sve krae. irenje novog proizvoda poinje kad se proizvod ispita u praksi i kad se na tritu, meu korisnicima, vidi njegova profitabilnost. im se ostvari prvi profit poinje izgradnja novih proizvodnih kapaciteta, trokovi proizvodnje po jedinici proizvoda postupno opadaju, profitna stopa brzo dostigne maksimum, ukupni profit se poveava, funkcionalnost proizvoda raste kako se proizvod usavrava, te potranja za proizvodom sve vie raste. irenje novog proizvoda u poetku se odvija brzo na jednom tritu, a poslije sve sporije.

Na primjer, irenje toka, od izuma, traje do danas, a jo po dunglama postoje oaze gdje je nepoznat. irenje novijih proizvoda kao to su radioaparati, televizori, roboti i raunala traje od poetka dvadesetog stoljea i ve su osvojili gotovo itav svijet. Kad novi proizvod osvoji vei dio jednog trita dolazi do usporavanja rasta proizvodnje, novi kapaciteti se ne grade, jedinini trokovi proizvodnje padaju usporenije, cijene polako opadaju, a profitna stopa se smanjuje. Zastara proizvoda nastaje kad netko izmisli neki novi proizvod koji supstituira stari, te stari zastarjeli proizvod se prestaje proizvoditi zbog izostanka potrebnog profita. Ako netko izmisli i razvije novi proizvod, koji je komparativan starom, vrijednost tog ve postojeeg proizvoda se poveava, pa se poveava njegova potranja, proizvodnja i profitabilnost. Ovo se danas moe najbolje uoiti na tritu dionica. Kad netko razvije novi, bitno bolji proizvod, svi nastoje kupiti njegove dionice (ako je imao novca za kvalitetnu meunarodnu zatitu) jer znaju da e se poveati profit, a isto tako kupuju i dionice veih dobavljaa, jer e se i njihov profit poveati. Istovremeno cijene dionica konkurentskih firmi, koje nemaju nove proizvode, padaju. 1.6. TROKOVI PROIZVODNJE

Svaki proizvoa nastoji pobijediti konkurenciju, ili barem sprijeiti vlastitu propast, a za to je potrebno ostvariti to vei profit. To moe postii ili poveanjem proizvodnje i prodaje ili poveanjem profitne stope. Poveanje proizvodnje moe se postii boljom upotrebom kapaciteta, ili izgradnjom novih kapaciteta. Poveanje profitne stope postie se ili snienjem trokova po jedinici proizvoda tj. racionalizacijom proizvodnje, ili poveanjem funkcionalnosti proizvoda. Racionalizacija se moe izvesti smanjenjem karta, optimalizacijom koliine proizvodnje, nabavom novih, boljih ili jeftinijih sirovina, poluproizvoda ili usluga, nabavom funkcionalnijih strojeva i opreme i sl. Upravo zbog smanjenja jedininih trokova u razvijenim zemljama strojeve se zamjenjuje svakih 3 do 5 godina iako su tehniki potpuno ispravni. Vrlo vana je i optimalizacija proizvodnje kao rezultat planiranja izmeu minimalnih trokova i maksimalnih prihoda, pri emu je potrebno nai toku gdje je dobit najvea. Veliku korist u ovome pruaju operativni matematiki modeli rjeavanja parcijalnih problema. Trokove proizvodnje nekog proizvoda, svih proizvoaa na jednom tritu moe se prikazati krivuljom koja se zove funkcija trokova, ili funkcija ponude, a povrina izmeu ove krivulje i cijene je ukupni profit svih proizvoaa. 1.7. CIJENA

Cijena je novani iznos koji je potrebno dati da bi se kupila neka roba. Na slobodnom tritu cijena se formira na osnovu ponude i potranje. Cijena (C) je jednaka ili manja od vrijednosti (V), odnosno vea ili jednaka trokovima (T). Kupci kojima roba vrijedi

manje od cijene nee je kupovati, a proizvoai koji ne mogu zaraditi prodajom proizvoda nemaju interes proizvoditi ga. T =< C =< V U administrativnim privredama gdje drava odreuje cijene mogua su dva sluaja: 1. Administrativna cijena je vea od trine. Tada ponuda raste a potranja pada. Rezultat je gomilanje zaliha i rasprodaja robe po cijeni ispod propisane. 2. Mnogo ei sluaj je da su cijene manje od trinih. Rezultat ovoga je pad ponude, nestaica robe, redovi pred trgovinama, pojava nove robe koja je minimalno izmijenjena ali s novom cijenom, prodaja preko veze, korupcija drutva, pojava ilegalnog trita itd. Ovakvim nainom odreivanja cijena politiki demagozi toboe pomau sirotinju, a stvarni rezultat je smanjena proizvodnja zbog nemotiviranosti, i bogaenje pojedinaca s dobrim politikim vezama. Na slobodnom tritu poveanjem cijene pada potranja. Postoje i izuzeci od tog pravila kod inferiornih tj. osnovnih dobara (Giffenov paradoks). Npr. ako doe do velikog porasta cijene kruha, potranja za kruhom moe porasti zbog tog to ljudi nemaju dovoljno novca za kupnju supstituta vie kvalitete. Ovo nastaje samo kod apsolutno inferiornih dobara tj. dobara ija potranja pada s porastom dohotka i kod kojih je efekt dohotka velik. 1.8. PROFIT Profit je iznos koji ostaje poduzeu nakon pokria svih trokova tj. materijalnih trokova, energije, informacija, usluga i radne snage. Porez na profit, porez na prihod i porez na promet, porez na dodanu vrijednost, troarine i sl. imaju na poduzee isti znaaj kao i trokovi. U trinoj privredi profit je osnovno sredstvo koje omoguuje rast, razvoj i opstanak u borbi protiv konkurencije. Privatni proizvoai koji imaju lokalni, nacionalni, ili globalni monopolski poloaj esto profit pretvaraju u jedini cilj, dok dravni monopolisti esto uope ne brinu o profitabilnosti, ve im je osnovni cilj zaposliti to vie ljudi kako bi zadovoljili zahtjeve rodbine, prijatelja, sindikalista i politiara, to je i u jednom i u drugom sluaju deformacija koja ometa privredni razvoj. Profit se moe podijeliti na dva dijela. Prvi dio je onaj koji se ulae u novu proizvodnju, a drugi onaj koji pripada vlasnicima i dravi. Poveati profit mogue je ili poveanjem koliine proizvodnje i prodaje, ili poveanjem profitne stope. Poveanje proizvodnje i prodaje mogue je ostvariti poveanjem stupnja upotrebe kapaciteta ili izgradnjom novih kapaciteta. Profitna stopa je odnos izmeu utroenog kapitala i profita. Profitna stopa je vea kod poduzea koja imaju veu produktivnost, a kad profitna stopa padne na nulu prestaje interes proizvoaa za proizvodnju. Do poveanja profitne stope moe doi ako se snize jedinini trokovi, ako se povea vrijednost proizvoda. Proizvoa moe sniziti jedinine trokove ako proizvodi optimalnu koliinu proizvoda, smanji utroak materijala, energije, radne snage i sl. ili kupovinom funkcionalnijih strojeva i opreme, ili pronalaskom jeftinijih sirovina. Proizvoa moe poveati vrijednost proizvoda tako da izumima, inovacijama, tehnikim unapreenjima, novim dizajnom i boljom promidbom povea tehniku, ekonomsku ili psiholoku funkcionalnost proizvoda. Profitna stopa moe se poveati i bez utjecaja proizvoaa zbog promijene u okruenju. Trokovi proizvodnje po jedinici proizvoda mogu pasti ako se snizi cijena sirovina i ostalih ulaznih faktora proizvodnje koji izazivaju trokove. Do poveanja vrijednosti proizvoda moe doi i ako kupci iz razliitih razloga poveaju potranju za

proizvodom zbog razvoja novih tehnologija, promjene navika potroaa, promjene prirodnih uvjeta, politikih razloga, straha od nestaice, poveanja cijena, rata, elementarnih nepogoda i sl. Zbog svih nabrojanih razloga profit i profitna stopa moe i padati, a najsigurnije pada ako konkurenti poboljaju funkcionalnost svojih proizvoda. Profit kao osnovno sredstvo razvoja i proizvodnje nije jednako izraen kod svih vlasnika profitabilnih organizacija. Sitnim dioniarima, pekulantima i investicijskim fondovima koji ne ele upravljati kompanijama profit je prvi i jedini cilj ulaganja. Sitnim dioniarima koji rade u poduzeu prvi cilj je zadrati radno mjesto i dobru plau. Dioniari koji su u poduzee uloili ideju prvi cilj je ostvariti ideju, a profit je drugorazredni cilj. Dioniarima koji su lanovi nadzornog ili upravnog odbora esto je prvi cilj pobijediti konkurenciju, a profit je tek osnovno sredstvo, ili tek dugoroni cilj. Ovoj vrsti dioniara, osobito u sluaju ako su manjinski dioniari, a imaju vlast u poduzeu, esto, osnovni cilj moe biti ostvarivanje profita u drugim poduzeima gdje imaju vei postotak vlasnitva, a koje su dobavljai kompanija u ijim upravnim, ili nadzornim odborima se nalaze. Dobavljai kao dioniari najzainteresiraniji su za opstanak poduzea, ak kad ono i ne proizvodi profit. U takvoj situaciji postoji velika opasnost da kompaniju preuzme konkurencija, a dobavljai koji su istovremeno i dioniari su najvei protivnici preuzimanja, za razliku od ostalih sitnih dioniara koji nastoje to bolje prodati svoje dionice. Politiari i njihovi predstavnici koji se nalaze u upravnim odborima, a zastupaju interese drave kao vlasnika, esto nisu zainteresirani za razvoj i profit, ve im je osnovni cilj zaposliti svoje zaslune lanove stranke, osigurati donacije stranci, ili pomoi u dobivanju posla veim sponzorima njihove stranke. 1.9. INFORMACIJA

Informacija je skup podataka koji za korisnika imaju neko znaenje. Stvaranje i prikupljanje informacija je jedino sredstvo pomou kojeg se odupiremo prirodnoj tenji svakog sustava za porastom entropije tj. nereda (drugi zakon termodinamike). Prema tome, informacije nam slue da u sustavu odrimo red. Informacije moemo podijeliti na objektivne i subjektivne. Sve nove, neprovjerene, netrivijalne ideje su subjektivne informacije. Tek nakon razvoja i ispitivanja, ideje postaju objektivne informacije. Informacije povezuju sve sustave s okolicom i elemente sustava meusobno. Informacije su dio svakog sustava i o njihovoj pouzdanosti ovisi efikasnost i pouzdanost samog sustava. Vrijednost informacije se smanjuje tijekom vremena i svaka informacija ima vrijeme upotrebe i vrijeme zastare. Pri prijenosu informacija, dio se gubi te one vremenom postaju nepouzdane. Pouzdanost objektivnih informacija ovisi o kvaliteti komunikacijskih kanala. to je pouzdanost informacija vea to je i njihova objektivnost vea. Padom pouzdanosti, informacije postaju sve vie subjektivne i njihova vrijednost sve vie postaje stvar subjektivne procijene. Objektivne, pouzdane informacije su kapital i njihova vrijednost ovisi o tome koliko su korisne vlasniku ili korisniku. Vlasnik takvu informaciju moe ponuditi na prodaju i ona tada postaje roba. Subjektivne informacije mogu biti robe, ako potencijalni kupci povjeruju u njezinu vrijednost, to vie moe biti povjerenje u onog tko nudi informaciju, nego to prosjean kupac moe sam ocijeniti vrijednost takve informacije.

1.10.

IDEJA

Knjiga postanka mogla bi se skraeno, dananjim jezikom prevesti ovako: U poetku bijae ideja. Ideja je materijalizirana postepeno, kroz sedam perioda, faza, (dana). (1 U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog. 2 Ona u poetku bijae kod Boga. 3 Sve je po njoj postalo i nita to postoji nije bez nje postalo. Evanelje po Ivanu.) U ovom uvodu u Evanelja po Ivanu, ako rije "Rije" zamijenimo rijeju "Ideja" moemo shvatiti kako je u poetku, kao to nam govori Knjiga postanka sve postojalo samo kao ideja, ili vizija, ideja koja je bila kod Boga i bila je sam Bog, te se postepeno materijaliziravi pretvorila u sve to postoji. Svaka ideja, inovacija, izum dolazi iz uma i plod je uma i duha koji drugi mogu naslutiti tek kad se pretvori u rije, a vidjeti ideju mogue je tek kad se pretvori u djelo, tj. materiju, odnosno kapital. Na samom poetku Knjige postanka rijeena je najvea dilema prosvjetiteljske, industrijske civilizacije u kojoj su umnici raspravljali je li starija ideja ili materija, tj., kapital, te su u toj raspravi pobili stotine milijuna ljudi, ne shvaajui da ideja bez materije ne moe postati djelo, a materija bez ideje moe biti samo kaos. Materijalni svijet je sam po sebi stvoren kao jedna velika ideja, kao poligon za testiranje, kao mjesto gdje svaki ljudski duh polae prijemni ispit za duhovni svijet. Za znanstvenike koji se bave istraivanjem i otkrivanjem onoga to postoji materija je objekt koje oni istrauju, te je za veinu njih materija ispred ideje. Za razliku od njih inovatori i izumitelji, koji od postojeih elemenata stvaraju ono to ne postoji znaju da svaki novi proizvod nastaje najprije kao ideja, inovacija, ili izum u neijem umu, tj., dolazi iz uma, a tek se onda moe materijalizirati. Znanstvena otkria mogu nastati sluajno kao npr. dinamit, ali izume nitko ne stvara sluajno, oni moraju najprije biti zamiljeni, a tek onda ostvareni. A sama zamisao, ideja, moe doi sluajno kad ovjek uoi neki problem i odmah uoi rjeenje, ili planski kad ovjek svjesno nastoji iznai rjeenje problema koji ga mui. A mogue je i da ovjeku rjeenje nekog problema doe iznenada, kad je ve i zaboravio na problem koji je nekad davno uoio. Ideja je, pored kapitala osnovni faktor svakog stvaralatva, svakog stvaranja nove vrijednosti. Za stvaranje ideje potrebno je uoiti neki problem i nai neko novo rjeenje za taj problem. Ako problem rijeimo na neki ve poznati i provjereni nain, rije je o znanju i iskustvu drugih, a ako problem rijeimo na bolji, novi, nama nepoznati nain, rije je o ideji. Ideja je proizvod meusobnog djelovanja znanja, iskustva, inteligencije, radoznalosti i Duha. Ideja kao plod Duha i uma, samo zajedno s kapitalom kao materijalnom vrijednou, moe stvoriti novu vrijednost. IDEJA MOE BITI OSTVARIVA I NEOSTVARIVA. Ideja je neostvariva zato to se ne moe realizirati na sadanjem stupnju tehniko tehnolokog ili drutvenog stupnja razvoja, odnosno to nije mogue prikupiti dovoljno kapitala za njen razvoj.

IDEJA MOE BITI DOBRA ILI LOA; loa zato to ne moe funkcionirati tj. pogreno je zamiljena. IDEJA MOE BITI PROFITABILNA ILI NEPROFITABILNA. Profitabilne su one ideje koje obeavaju profit. Realizacijom ovakvih ideja bave se privatna poduzea i dionika drutva. Neprofitabilne ideje su one koje ne omoguuju direktan profit. To su razna znanstvena istraivanja, humanitarne ideje, i sl. Realizacijom ovakvih ideja bave se uglavnom razne dobrotvorne fondacije, crkve, udruge graana i dravne institucije. Ako se ovakve organizacije financiraju iz dravnog prorauna onda se dogaa da gotovo sav novac potroe na plae zaposlenih. Financiranje privatnim donacijama je mnogo kvalitetnije zbog toga to u tom sluaju moraju dokazati sponzorima da je njihov novac korisno upotrijebljen, s tim da ocjena korisnosti ovisi o svakom pojedinom sponzoru. Zato je potrebno da poduzea imaju mogunost da jedan dio poreza na profit, alternativno, uplate na raun ovakvih organizacija. IDEJA MOE BITI DRUTVENO KORISNA ILI TETNA. Destruktivne ideje koje tete ljudskoj zajednici su tetne. Da bi netko uloio novac u razvoj ideje stvaratelj ideje ga mora uvjeriti da je to dobra i korisna ideja. Samo ljudi natprosjenih sposobnosti mogu prepoznati dobru ideju. Zbog toga, za to bru realizaciju dobrih ideja, potrebno je da meu vlasnicima kapitala postoji snana selekcija prema sposobnosti, te da postoji snana motivacija za ulaganje u nove ideje. Samo ondje gdje postoji efikasan mehanizam selekcije investitora prema sposobnosti, i gdje postoje legalno izgraeni mehanizmi za udruivanje ideja i kapitala mogu je razvoj novih ideja i brz gospodarski razvoj. Vjerojatnost da e stvaratelji ideja nai ulagaa ovisi o visini minimalno potrebnog kapitala, o broju informativno dostupnih potencijalnih ulagaa, o motiviranosti potencijalnih ulagaa, o prilikama za promociju ideje, te o razvijenosti pravne drave i mehanizama za udruivanje ideja i kapitala. Velika veina ljudi voli stanje sigurnosti i ne voli nikakve nove ideje. Prosjean ovjek je spreman neto uloiti u novu ideju tek kad doe u stanje oaja, pa zahvaljujui takvom stanju esto nije sposoban razlikovati dobru i korisnu ideju od loe i destruktivne ideje. Zahvaljujui ovakvim ljudskim osobinama profitabilne ideje koje zahtijevaju manja ulaganja najbre se razvijaju u kompanijama koje se nalaze u situaciji stagnacije i vidljivoj perspektivi propasti koja ih dovodi do oaja, dok se ideje koje zahtijevaju velika ulaganja najlake razvijaju u ratu i stanju velikog straha od rata. Prosjeni investitori su spremni ulagati u nove ideje tek ako im se znanstveno dokae kako su to ostvarive i profitabilne ideje, ne shvaajui kako je svaka znanstveno provjerena ideja ekonomski zastarjela. Ulaui u takve znanstveno provjerene ideje neto zaraditi mogu samo oni koji imaju najniu cijenu radne snage, ili oni koji imaju nekakav lokalni monopol. Oni koji to nemaju zaradu mogu osigurati samo ako sami znanstveno provjere ideju, to jest ako sami naprave prototip, ili pilot projekt, te ako ga sami testiraju. Sve to moraju napraviti tajno, kako konkurenti ne bi mogli nita doznati. Poto je itav taj postupak znanstvene provjere skup onaj tko donosi odluku o takvom ulaganju mora biti natprosjeno sposoban za donoenje odluke na osnovu osobne procijene, mora biti vrlo motiviran za takvu odluku, te mora imati mo donoenja odluka. Najvei problem je motiviranost i spremnost na rizik, a najpogodnija situacija kad se investitor nae u oajnoj situaciji kad mu je ulazak u rizik jedina mogunost opstanka na tritu. Zbog toga je oaj najvaniji faktor tehnolokog razvoja.

ivotni vijek ideje moemo podijeliti na etiri razdoblja: 1. razdoblje nastanka i traenja kapitala za razvoj; Ovo razdoblje poinje onog trenutka kad autor ideje smisli ideju. On tada poinje planirati kako realizirati tu ideju. Ako sam nema dovoljno kapitala za to, mora nai nekoga tko e uloiti svoj kapital. Hoe li autor ideje nai investitora ovisi o kvaliteti i razumljivosti ideje, o broju sposobnih i motiviranih investitora koji imaju dovoljno kapitala za razvoj ideje, o spremnosti stvaratelja ideja i ulagaa za potenu suradnju, te o efikasnosti mehanizama za udruivanje ideja i kapitala. Jednostavne ideje koje predstavljaju malo poboljanje postojeeg proizvoda, ili racionalizaciju postojee tehnologije, bre mogu nai kapital potreban za razvoj i uvoenje u proizvodnju. Ideje koje predstavljaju potpuno novi proizvod ili tehnologiju vrlo teko, gotovo sluajno mogu nai kapital potreban za razvoj, najee u kompanijama koje se nalaze pred propau svoje osnovne proizvodnje, a i kupce je teko uvjeriti u korisnost tog novog proizvoda. Ako taj novi proizvod ili tehnologija predstavljaju konkurenciju nekim postojeim proizvodima ili tehnologijama moe se, od ugroenih vlasnika, konkurenata, oekivati i aktivni otpor, tj. bojkot krae, sabotae, ili otkup s namjerom zatakavanja svih podataka o nekoj konkurentskoj ideji, proizvodu ili tehnologiji. U ovome znatnu ulogu imaju i obavjetajno sigurnosne slube razvijenih drava koje se bave industrijskom pijunaom (bussines inteligence). Ovakve slube, izmeu ostalog, prikupljaju informacije o novim tehnikama, tehnologijama i proizvodima, te utjecaj tih novosti na postojee tehnologije. Ako otkriju kako postoji opasnost da nove tehnologije znatnije poremete postojeu ravnoteu i ugroze domaa radna mjesta one nastoje usporiti usvajanje tih novih tehnologija, dok se postojee kompanije ne pripreme za novosti. Razvojne odjele velikih kompanija lako je kontrolirati, ali problem su im mali poduzetnici inovatori koji stalno neto smiljaju i nije ih mogue kontrolirati. Kad otkriju kod njih neki opasan novi proizvod nastoje usporiti razvoj takvih poduzetnika. Takve poduzetnike nastoje marginalizirati u javnosti, oteati dobavu kredita, sprijeiti kvalitetnu patentnu zatitu i slino. Jedan patentni zahtjev zatien na svjetskom nivou kota oko 200.000. &, a jedan novi proizvod u prosijeku vee oko 50 patentnih zahtijeva (Potrebno je zatititi svaki novi dio, te alat za te nove dijelove, kako ih konkurenti ne bi zatitili na svoje ime.). Zbog tog za kvalitetnu patentnu zatitu prosjenog novog proizvoda na svjetskom nivou potrebno je oko 10. milijuna &, a to mogu izdvojiti samo velike multinacionalne kompanije. Zbog trokova patentne zatite mnogi inovatori propadaju i odustaju od razvoja svoje ideje. Onima koji ipak uspiju zainteresirati neku kompaniju za svoju ideju, obavjetajne slube, preko prijateljskih kompanija nastoje otkupiti patent, te ga spremiti u ladicu. Ako ni to ne uspiju mogua je i fizika likvidacija takvog poduzetnika inovatora. Tek ako se radi o ideji korisnoj za vojnu uporabu obavjetajne slube ju nastoje tajno razviti, osobito ako je zemlja u ratu, ili neposrednoj ratnoj opasnosti. 2. Razdoblje razvoja; Ovo razdoblje je vrijeme u kojem autor ideje i vlasnik kapitala zajedno planiraju realizaciju ideje, ispitivanje i provjeravanje tonosti pretpostavke o vrijednosti ideje, te rjeavaju nove nepredviene tekoe itd. Duina ovog razdoblja ovisi o samoj ideji i o raspoloivom kapitalu. Neke ideje mogue je realizirati za nekoliko trenutaka, a za neke je potrebno vie stotina godina. S vie kapitala mogue je angairati vie ljudi i materijala pa

se realizacija ideje moe donekle ubrzati. O vrijednosti ideje te o sposobnosti autora ideje i vlasnika kapitala ovisi hoe li ideja biti uspjeno realizirana. 3. Razdoblje upotrebe i irenja; Upotreba i irenje realizirane ideje poinje kad je ideja razvijena i provjerena, tj. materijalizirana. Ideja je postala gotova roba; o kupcima ovisi njeno dalje irenje. Hoe li e se neka nova roba iriti ovisi o kupcima koji nastoje ostvariti to vei korisniki viak pri zadovoljenju svojih potreba, a za to su potrebna velika sredstva za promidbu novih proizvoda ili usluga, kako bi oni postali nova potreba. Ako kupci prihvate taj novi proizvod, stvaratelji proizvoda tj. autor ideje i investitor poinju ostvarivati profit koji nastoje uloiti u proirenje proizvodnje. U nove kapacitete ulae se dok se ostvaruje natprosjena profitna stopa, a kad profitna stopa padne na prosjenu nastoji se odrati postojee kapacitete. Vrijeme irenja materijalizirane ideje ovisi o korisnosti, tj. vrijednosti ideje i o sredstvima komunikacije. Novi proizvod se iri dok ne osvoji itav svijet ili dok se ne pojavi novi bolji proizvod koji s trita potiskuje loiji. Svaka nova ideja u poetku se iri polako, pa sve bre, a poslije brzina irenja polako opada. 4. Razdoblje zastarijevanja; Novi proizvod poinje zastarijevati onda kad se na tritu pojavi proizvod koji svojom funkcionalnou nadmauje promatrani i smanjuje interes kupaca za njim. Proizvoai promatranog proizvoda poinju ostvarivati sve manju profitnu stopu, smanjuju proizvodnju, a kad ponu raditi s gubitkom obustavljaju proizvodnju. Jedini nain da ovo sprijee je taj da ponovo usavre svoj proizvod ili da bitno racionaliziraju proizvodnju te proizvod ponovo uine konkurentnim. U trinoj praksi proizvoai najee stalno usavravaju nove proizvode i na taj nain osiguravaju svoj opstanak na tritu. Samo najsposobniji investitori velikih sposobnosti, znanja, i spremnosti za rizik sprema je za tajno ulaganje u razvoj novog proizvoda, kako konkurencija nita ne bi otkrila prije vremena. Manje sposobni investitori, kao i njihovi znanstveni savjetnici najee pokuavaju ulagati u znanstveno provjerene ideje , ali to se obino pokae kao poslovni promaaj na kojem mogu zaraditi samo oni koji imaju nekakav lokalni monopol barem na neke sirovine ili trite, niu cijenu radne snage, ili nie poreze. U poetku industrijske civilizacije filozofi su se podijelili oko pitanja vrijednosti ideja. Filozof Hegel i njegovi sljedbenici su "ideji" pridavali apsolutnu vrijednost, ne shvaajui kako ideja vrijedi tek kad se materijalizira, a bez materije sama po sebi ostaje jalova, beskorisna. Nasuprot njima materijalisti su vrijednost pridavali samo materiji, kapitalu, a vanost ideja nisu shvaali. Hegel je na osnovu svoga sakatog shvaanja "ideja" razradio "filozofiju dijalektike", te je razvio i tri zakona te dijalektike, od kojih je najpoznatija jedna budalatina koju je nazvao "zakon negacija negacije". Po ovom tzv., zakonu svaka faza u razvoju apsolutne ideje negira jednu prethodnu fazu, te biva negirana slijedeom fazom, to jest, svaka faza je negacija negacije prethodnih faza. (Do ovakvih zakljuaka vjerojatno je doao gledajui postupak proizvodnje nekog proizvoda, od sirovine do gotovog proizvoda, kroz razliite faze proizvodnje, pa je pomislio kako jednostavnu plansku djelatnost proizvodnje moe prenijeti na bioloke i drutvene strukture.) Po ovoj teoriji svaki ivot je negacija prethodnog ivota, a dosljedno primjenjujui Hegelovu dijalektiku mogli bi rei; muko je teza, ensko je antiteza, a njihovo spajanje je sinteza, dok je dijete njihova negacija, odnosno negacija negacije vlastitih predaka. Zbog ovakvog ogranienog shvaanja "ideje" Hegel nije mogao shvatiti ni kako "ideja" moe biti

i tehniki, tehnoloki, organizacijski, ili bioloki neostvariva, a i one koje su ostvarive mogu za ljude biti korisne ili tetne. Po njegovim dijalektikim pretpostavkama, kvalitetnije ideje su same po sebi proizlazile iz manje kvalitetnih ideja, iako ideja ne moe stvoriti novu ideju, svaka budala moe smisliti neostvarivu, tetnu, ili zastarjelu ideju, ali samo vrlo rijetki pojedinci mogu ujediniti znanje, iskustvo, sposobnost i dovoljno kreativnog duha potrebnog za stvaranje nove, ostvarive i korisne ideje, kvalitetnije od postojeeg provjerenog stanja znanja. Dijalektika teorijska glupost svidjela se filozofima materijalistima poput Marksa i Engelsa koji su na osnovu nje razradili teoriju o razvoju drutvenih zajednica u nekakve vrste faze prema, po njihovom miljenju, prevladavajuim oblicima proizvodnje. Tako su te faze nazvali "proizvodni odnosi", a robovlasnitvo je prema toj teoriji nastalo negacijom prvobitne zajednice, feudalizam je nastao negacijom robovlasnitva, odnosno negacijom negacije prvobitne zajednice, dok je kapitalizam negacija feudalizma, odnosno negacijom negacije robovlasnitva. I tako je nastala filozofska ideja koja je dovela do najveeg terorizma u ljudskoj povijesti, a sve zaodijenuto u plat "znanosti". 1.11. ROBA

Roba je svaki kapital koji se nalazi na tritu. To je svako upotrebno dobro koje vlasnik ponudi na razmjenu vlasniku druge robe. Robu moemo podijeliti na materijalne proizvode, usluge, energiju, objektivne informacije itd. Materijalni proizvodi postaju roba onda kad dou na skladite gotovih proizvoda i postanu dostupni kupcima. Zalihe na skladitima sirovina, reprodukcijskog materijala i poluproizvoda jesu kapital ali nisu roba, osim ako ih vlasnik ponudi na prodaju. Nekretnine, kao to su zemljita, tvornice, kue i ostali objekti su upotrebna dobra tj. kapital ali nisu roba dok ih vlasnik ne ponudi na prodaju. Dionice dionikih drutava dio su vlasnitva nad tvornicom. Ako vlasnik dionica ponudi dionice na prodaju on prodaje dio vlasnitva nad tvornicom. Svaka dionica ponuena na prodaju je roba, a one koje su izvan trita jesu kapital ali nisu roba. Energija ponuena na prodaju takoer je roba. Usluge koje jedno poduzee prodaje drugom takoer su roba. Nadnica koju poduzee kupuje od radnika takoer je usluga kupljena od pojedinca. Naime, poduzee zaposlenima ne plaa vrijeme provedeno na poslu, niti proizvode koje napravi na svom radnom mjestu, ve ih plaa za usluge koje oni moraju obaviti u odreenom vremenu, na odreenom mjestu. Objektivne, provjerene informacije takoer su kapital, a ako ih vlasnik ponudi na prodaju postaju roba sa svojom trinom cijenom. Svakoj robi na tritu formira se trina cijena izraena u novanim jedinicama. Koliina robe na tritu poveava se poveanjem proizvodnje, smanjenjem zaliha sirovina i poluproizvoda, smanjenjem potronje, poveanjem ponude zemljita, vrijednosnih papira itd. Ako se smanji proizvodnja, poveaju zalihe sirovina i poluproizvoda, te ako se smanji uvoz, ponuda zemljita, vrijednosnih papira, itd. smanjit e se i koliina roba na tritu.

1.12.

VRIJEDNOSNI PAPIRI

Vrijednosni papiri, tj. dionice, obveznice i sl. predstavljaju dio neke imovine. Vrijednosni papiri su kapital, a dio koji se nalazi na tritu predstavlja robu. Vlasnici dionica imaju pravo na dividendu, pravo donoenja odluka, pravo biranja upravnog odbora, to znai da su oni suvlasnici poduzea. Oni donose odluke pa su kapitalisti kad donose odluke o kupnji dionica, o prodaji dionica, o izboru upravnih odbora ili kad na skuptini odluuju o izdvajanju za nove investicije. Vlasnici obveznica imaju pravo na dividendu, ali nemaju pravo na odluivanje. To znai da vlasnici obveznica vre funkciju kapitalista samo onda kad kupuju i prodaju obveznice. Ponuda dionica nekog poduzea raste kad vlasnici ele investirati u neke druge poslove, kad se smanji imovina poduzea, kad kupci smanje interes za robom tog poduzea, kad se poveaju cijene dobavljaa, kad izbiju trajkovi, kad se pogora politika situacija u zemlji ili susjedstvu itd. Potranja za dionicama nekog poduzea raste kad poduzee razvije neki novi, bolji proizvod, kad sklopi neki dugoroni ugovor o prodaji, kad se povea potranja za proizvodima, kad nabavi novu, bolju opremu, kad dovri nove investicije, kad izvri racionalizaciju proizvodnje, kad padne cijena sirovina, kad bankrotira neki konkurent, kad proradi nova tvornica koja treba taj proizvod itd. Prosjena cijena dionica ovisi o profitnoj stopi poduzea, ali se na tritu ta cijena formira na osnovu oekivane budue profitne stope. Na osnovu nabrojenih faktora razni kupci ili prodavai izraunavaju razliitu oekivanu profitnu stopu, pa se u razliitim trenucima odluuju na kupovinu ili prodaju dionica. U sluaju da se dogodi neto zbog ega bi mogao pasti profit, cijena dionica moe naglo pasti. Zbog vrlo raznolike koliine dionica na tritu, u razliitim trenucima, vrijednosni papiri imaju vrlo kolebljive cijene. Posljedica tog moe biti strah od investicija u proizvodnju, nagla rasprodaja velikih koliina dionica koje do tada uope nisu bile na tritu, krah burzi, te ulaganje u manje rizine stvari kao to su nekretnine, plemeniti metali, strane sigurne valute i sl. Rezultat je nagli pad proizvodnje, te pojava vrlo velike nezaposlenosti. 1.13. NOVAC

Novac je kapital kojemu je osnovna funkcija da slui kao sredstvo za razmjenu roba. Na domaem tritu papirnati novac nije roba zato to njegova koliina ovisi o volji drave, ali na inozemnom tritu novac ima karakter robe. Valute drugih drava uvijek se mogu zamijeniti za neku drugu robu, ija koliina ne ovisi o volji vlastite drave, te stoga ima sva svojstva robe. U poetku razvoja drutva razmjena je vrena trampom tj. roba je mijenjana za vrijednosno adekvatnu koliinu druge robe. Vremenom se odreena vrsta robe poele koristiti kao sredstvo razmjene, a izum novca predstavlja najvei izum u podruju razmjene dobara. Najdue razdoblje u dosadanjoj povijesti kao novac je koriteno srebro i zlato zbog

svoje trajnosti, djeljivosti i rijetkosti. Do polovine dvadesetog stoljea srebro i zlato funkcioniralo je kao svjetski novac. Danas novac veine zemalja nema neko realno pokrie u plemenitom metalu, ve novanice imaju iskljuivo nominalnu vrijednost, koja ovisi o volji dravi. U privrednom sustavu uloga novca se najbolje moe usporediti s uljem u motoru. Ako ga ima premalo motor moe zaribati, a ako ga ima previe isto ne valja. Isto tako, ako u privrednom sustavu ima premalo novca dolazi do deflacije i recesije, a ako ga ima previe dolazi do inflacije koja, takoer vrlo brzo izaziva privrednu krizu. FUNKCIJE NOVCA su slijedee: Novac je sredstvo razmjene roba. Novac je sredstvo za usporedbu vrijednosti i cijene kapitala tj. mjerilo vrijednosti, cijena i trokova. Novac je sredstvo plaanja. Novac je sredstvo osiguranja vrijednosti imovine. Novac je sredstvo reguliranja raspodijele. Novac je sredstvo regulacije kreditnog poslovanja. Novac je sredstvo regulacije cijena. Novac je sredstvo regulacije privrednog razvoja. Novac je sredstvo oporezivanja. Novac je sredstvo regulacije izmeu dobra i zla. Novac kao sredstvo razmjene roba zamijenio je trampu te je ovo prva i osnovna funkcija novca. Uz upotrebu novca razmjena je laka, bra, i sigurnija. ovjek zahvaljujui novcu ne mora istovremeno prodavati i kupovati, ve kupovinu moe odloiti. Razmjena moe biti domaa i meunarodna. U domaoj razmjeni domaa valuta slui kao sredstvo razmjene, dok u meunarodnoj razmjeni, kao svjetski novac, danas, funkcionira nekoliko najjaih svjetskih valuta kao to su US $, i sl. Odnosi izmeu pojedinih valuta na meunarodnom tritu ovise o stabilnosti pojedinih valuta te o bilanci meunarodne razmjene zemlje iju valutu promatramo. Stabilnost valute ovisi o stabilnosti privrede i o ispravno koritenim monetarno regulacijskim mehanizmima, dok bilanca razmjene moe varirati izmeu deficita i suficita. Novac kao sredstvo obrauna cijena omoguuje da se formira trina vrijednost svih roba, tako da se cijene svih roba mogu meusobno usporeivati. Ovo nam je omoguilo da ista roba u razliitom prostoru i vremenu ima priblino istu cijenu. Novac kao sredstvo plaanja omoguio je kupcima da se pojave na tritu, a da istovremeno nita ne prodaju. Novac kao sredstvo osiguravanja vrijednosti imovine omoguio je vlasnicima da svoje kapitale pretvore u novac i tako imovinu sauvaju od starenja i pada vrijednosti. Razvojem bankarstva ova funkcija novca je sve vie dola do izraaja, te je omoguila lake prenoenje vrijednosti kapitala s jednog na drugo mjesto, te lake uvanje od krae, kvarenja i sl. Novac kao sredstvo reguliranja raspodijele omoguuje ljudima da bre i lake raspodijele zajedniku imovinu, a drava lake ubire svoje poreze. Novac kao sredstvo regulacije kreditnog poslovanja omoguuje bankarskim institucijama regulaciju potranje za pojedinim robama izmjenom kamatnih stopa i ostalih

uvjeta za dobivanje kredita. Ovim je stvorena mogunost osiguranja sredstava na onim mjestima gdje je najpotrebniji i gdje postoji najvea mogunost oplodnje. Novcem drava moe regulirati cijene robi tako da poveava ili smanjuje koliinu novca na tritu ovisno o svojim interesima. U vrijeme zlatnog vaenja novca drava je mogla ovakvu regulaciju vriti ako je imala dovoljnu rezervu u trezorima. Uvodei nominalnu vrijednost drava moe potpuno slobodno regulirati opi razina cijene upotrebom regulacijskih novanih instrumenata, kao to su eskontna kamatna stopa i obvezna stopa likvidnih rezervi u trezorima banaka. Novcem drava moe regulirati cijene svih roba kojima se cijena formira na tritu, moe namjenskim kreditima prouzroiti rast ili pad cijena pojedinih roba te time moe regulirati potranju za robama iji porast ili pad proizvodnje eli ubrzati ili usporiti. Jedino se monopoli mogu oteti djelovanju monetarnih mehanizama. Koliina namjenskih kredita moe se regulirati ili izmjenom kamatnih stopa ili izmjenom uvjeta za dobivanje kredita. Npr. drava moe iz primarne emisije kreditirati stambenu izgradnju, ili strateke infrastrukturne objekte. Kamata na ovakve kredite moe biti i 0%, a koliina kredita se moe regulirati izmjenom uvjeta za dobivanje kredita. Ako cijene opreme, graevinskog materijala, zemljita i usluga ponu rasti uvjeti za kredite se oteavaju, a ako ove cijene padaju uvjeti za kredit se olakavaju. Novcem drava moe regulirati privredni razvoj tako da niim primarnim kamatnim stopama potie opi privredni razvoj, ili da dravnim narudbama razvija odreene privredne grane. Novac kao sredstvo oporezivanja omoguuje dravi da neprimjetno oporezuje sve stanovnike s tim da visina poreza ovisi o veliini raspoloivog novca u depovima i na raunima vlasnika. Ovo oporezivanje drava vri tako da uzima kredite od emisijske banke ali ih ne vraa. Na taj nain smanjuje se imovina svim pravnim i fizikim osobama koje posjeduju novac. Ako drava na ovaj nain povea koliinu novca na tritu, vie od poveanja koliine robe, dolazi do inflacije. Koliina novca na tritu moe se izraunati ako poznajemo koliinu banknota u opticaju, koliinu novca na iroraunima, tekuim raunima i tednim knjiicama, ako znamo broj obrtaja novca, iznos odobrenih kredita te iznos dospjelih i naplaenih rata. Poveanjem koliine banknota, broja obrtaja i odobrenih kredita, te smanjenjem dospjelih rata koliina novca na tritu poveava se, a u obrnutom sluaju opada. Novcem se moe poticati i dobro, a i zlo. Novcem svatko glasuje o dobru i o zlu svaki put kad neto kupuje, ili prodaje. Novac se moe stjecati prodajom vlastitog rada, znanja, vjetina i iskustva, a takoer se moe stjecati iznajmljivanjem vlastite imovine, ime se ostvaruje renta ili profit. To moe biti dobro ili loe za ostale ljude. Ako netko pri proizvodnji zloupotrebljava druge ljude ini zlo. Ako zagauje okolinu pri proizvodnji, transportu, skladitenju, prodaji, upotrebi ili odlaganju ostataka ini zlo. Ako prodava pri prodaji svojih proizvoda ili usluga naruava moralne ili zakonske norme ini zlo. Ako trgovac robu prodaje na dan odmora, a moe ju prodavati drugim danima on svojim radnicima onemoguava tjedni odmor ime ini zlo. I kod potronje novca moe se initi dobro ili zlo. Ako potroa svoju plau troi na sportske susrete on otvara radno mjesto nekom sportau, a ako plau potroi u bordelu otvorio je radno mjesto nekoj bludnici. Ako sponzorira izgradnju neke crkve otvorio je radno mjesto nekom zidaru, a ako potroi u kockarnici otvorio je radno mjesto nekom kockaru. Ako kupuje uvoznu robu on otvara radno mjesto u inozemstvu, a ako kupuje

domau robu otvara radno mjesto svom susjedu. Ako blagdanom kupuje ono to je mogao kupiti drugi dan on radnike u trgovini sprjeava u koritenju tjednog odmora ime ini zlo. Ako netko novac investira u novi pogon on otvara nova radna mjesta i ini dobro, a ako ga koristi za zadovoljenje samo vlastitih uitaka bez obzira to time moe natetiti drugima, on ini zlo. Dobro je biti investitor koji otvara nova radna mjesta, a loe je biti bogata koji novac koristi samo za vlastite uitke. Novac je sam po sebi moralno neutralan, ali i pri stjecanju i pri potronji moe snano poticati i dobro i zlo, to ovisi o vlasnicima novca. Vlasnici sami o tom odluuju te je to osnovno demokratsko sredstvo u svim reimima; i u diktaturama i u demokracijama. Drava i na ovo osnovno sredstvo demokracije moe snano utjecati poreznom politikom, kreditnom politikom, a osobito promidbom. Kad mediji neto pretvore u modu to postaje traena roba bez obzira na stvarnu fiziku korisnost. Kod investiranja dobro je kad je novac koncentriran u rukama najsposobnijih i najpotenijih kako bi se najkorisnije upotrijebio, ali kod potronje dobro je kad je to ravnomjernije rasporeen kako jedni ljudi ne bi mogli zloupotrebljavati druge. Uskladiti ova dva principa u distribuciji kapitala osnovni je zadatak svake politike. 1.14. INFLACIJA

Inflacija je naziv za stanje privrede kad cijene roba na tritu rastu. Inflacija je simptom koji nam govori da je koliina novca na tritu vea od koliine robe, tj. da je potranja za robama vea od ponude. Inflacija je informacija koja nam govori da je potrebno uskladiti koliinu novca i robe na tritu. Cijene roba rastu ako se koliina novca tj. potranja poveava bre od porasta koliine robe tj. ponude. Koliina robe moe se poveati: Veom proizvodnjom koja moe biti uzrokovana sezonskim utjecajem, stalnim rastom zbog ulaganja u proizvodnju, novih investicija i porasta produktivnosti. Uvozom robe iz inozemstva moe se poveati koliina robe ako drava ima devizne rezerve, ako nabavi inozemni kredit ili ako stranci investiraju u zemlju. Smanjenjem izvoza takoer se poveava koliina robe na domaem tritu. Prodajom robe s robnih rezervi kratkorono se poveava koliina robe na tritu. Smanjenjem zaliha sirovina, poluproizvoda i reprodukcijskog materijala na zalihama poduzea poveava se koliina tih roba na tritu. Emitiranjem i prodajom dionica, poduzea postaju roba koja se kupuje i prodaje na tritu. Svaka dionica dio je vlasnitva nad poduzeem tj. prodajom dionica prodaje se dio poduzea. Nekretnine su kapital koji najee nisu roba. Kad ih vlasnik ponudi na prodaju pretvaraju se u robu. Razna umjetnika djela, autorska prava, intelektualna i slina prava su roba ako ih vlasnici ponude na prodaju. Usluge su roba koja se ne moe skladititi. Nadnica koju poduzea plaaju radnicima takoer su usluge. Poveanjem ponude usluga poveava se koliina robe na tritu to djeluje na smanjenje inflacije ako se drugi faktori nisu izmijenili. Ponuda radne snage tj. usluga koje zaposleni prodaju poduzeima moe se poveati produenjem radnog vijeka,

produenjem radnog tjedna, smanjenjem duine kolovanja, smanjenjem socijalnih prava, uvozom radne snage, bankrotom veeg broja poduzea i otputanjem vika radnika itd. Obrnutim mjerama, koliina radne snage smanjuje se. Poveanjem koliine informacija na tritu, takoer se poveava koliina robe, jer i informacije su roba, to smanjuje inflatorni pritisak. Energija je roba koja moe imati materijalni oblik poput uglja, nafte i sl, te nematerijalni poput el. energije. Devizna sredstva plaanja takoer su roba. Poveanje koliine deviza na tritu takoer djeluje antiinflatorno. Koliinu novca na tritu mogue je regulirati na vie naina. Smanjenjem koliine banknota na tritu smanjuje se koliina novca na tritu. Smanjenjem koliine izdanih ekova, mjenica i kredita smanjuje se koliina novca na tritu. Smanjenjem broja obrtaja novca smanjuje se i njegova koliina na tritu. Koliinu banknota na tritu regulira dravna banka. Potrebna koliina banknota ovisi o razvijenosti trgovake mree, te o nainu plaanja. U uvjetima visoke inflacije potrebna koliina novanica je manja jer ih svi nastoje, to prije pretvoriti u druge vrijednosti. Navika kupovanja kreditnim karticama i ekovima takoer smanjuju potrebnu koliinu novanica na tritu. Nacionalna banka bi morala imati instrumente za praenje koliine banknota odreene nominalne vrijednosti te bi morala poveavati koliinu onih banknota koje u trgovakoj mrei nedostaju, a smanjivati koliinu banknota one nominalne vrijednosti kojih ima previe. Koliinu kredita mogue je smanjiti regulacijskim mehanizmima kao to su eskontna kamatna stopa i stopa obaveznih likvidnih rezervi, ili izmjenom drugih uvjeta za dobivanje kredita. Da bi ovi regulacijski mehanizmi mogli uspjeno djelovati nacionalna banka mora imati informacije o neusklaenosti izmeu koliine roba i novca na tritu. Potrebne informacije mogle bi se dobiti praenjem koliine roba i novca na tritu. Ovakav nain skupljanja informacija bio bi vrlo skup i neprecizan. Neto jednostavniji i jeftiniji nain skupljanja potrebnih informacija je praenje ukupne ponude i potranje za pojedinim robama. Najefikasniji i najprecizniji nain dolaska do potrebnih informacija je praenje kretanja cijena tj. same inflacije. im nacionalna banka primijeti da cijene rastu trebala bi poveavati primarnu kamatnu stopu, ili stopu obaveznih likvidnih rezervi poslovnih banaka. U sluaju da cijene ponu padati postupak bi trebao biti obrnut. Poveanje stope obaveznih likvidnih rezervi osim to djeluje antiinflacijsko, poveava sigurnost uloga u bankama, ali i smanjuje profite banaka. Broj obrtaja novca najvie ovisi o samoj inflaciji. Dok je stopa inflacije niska broj obrtaja novca je stabilan. Kad ljudi primijete da se vrijednost novca svakodnevno smanjuje poinju se oslobaati novca i kupovati robu. Ako potezi politiara upuuju na to da narodna banka nema namjeru voditi ozbiljnu antiinflacijsku politiku, ve socijalnu politiku financira iz primarne emisije, nastoje to prije sve novane vrijednosti pretvoriti u druge vrste vrijednosti, tj. materijalne proizvode, nekretnine ili devize. Ovakvo ponaanje privrednih subjekata koje djeluje izrazito inflatorno, posljedica je toga to privredni subjekti nastoje u danoj situaciji da se ponaaju to racionalnije, tj. brane svoj interes, a o interesu drave trebaju brinuti dravni slubenici koji su za to i plaeni. Zahvaljujui ovome broj obrtaja novca se poveava a koliina robe na tritu se smanjuje. To izaziva daljnje naglo

poveanje cijena, te ako narodna banka ne poduzme odlune poteze dolazi do galopirajue inflacije. Rast nadnica uzrokovan sindikalnim pritiscima ima znatno djelovanje na rast inflacije. Vee nadnice znae manji profit za razvoj i nova ulaganja. Posljedica toga je smanjenje proizvodnje, dugorono poveanje nezaposlenosti, to znai znatno smanjenje koliine robe na tritu. Ako se i koliina novca ne smanji za isti iznos inflacija jaa. Visoka inflacijska stopa ima vrlo nepovoljan utjecaj na produktivnost i proizvodnju. Svi privredni subjekti nastoje da novac to prije zamijene za devize ili za sirovine, da to prije naplate potraivanja, a to kasnije da plate svojim dobavljaima. Istovremeno svima se smanjuje mogunost za planiranje, te optimalizaciju proizvodnje i zaliha, ime se trokovi poveavaju. Odgovornost za inflaciju snosi iskljuivo drava, jer ona jedina posjeduje instrumente za regulaciju inflacije. Osim dravne emisione banke, na inflaciju se moe djelovati i drugim instrumentima. Dravne robne rezerve trebale bi pratiti kretanje cijena pojedinih roba, te kad primijete da nekoj vrsti roba cijene rastu, ili padaju iznad prosjeka moraju ispitati dogaa li se to zbog tehniko tehnolokog napretka, ili zbog neeg drugog. Ako su promijene posljedica tehniko-tehnolokog napretka treba ih podrati, a u suprotnom uprava robnih rezervi treba poduzeti odgovarajue protumjere. Ako cijene nekoj robi rastu treba s dravnih zaliha iznijeti odreenu koliinu na trite. Ako cijene padaju treba poveati dravne zalihe. Uprava robnih rezervi trebala bi raditi neovisno o izvrnoj vlasti, osim u sluaju proglaenja elementarnih katastrofa, izvanrednog stanja, ili rata, a morala bi imati pravo zaduenja kod emisijske banke. Osim na ovaj nain drava moe poveati koliinu robe : -emitiranjem obveznica; -prodajom dravnih poduzea, stanova, zemljita, prava i sl.; -prodajom deviznih rezervi; -poticanjem uvoza smanjenjem carina i sl.; -smanjenjem stimulacija za izvoz ; -poticanjem prodaje nekretnina smanjenjem poreza na promet i sl.; -poticanjem prodaje kapitala koje privredni subjekti ne koriste u privredne svrhe; -poticanjem graana na prodaju imovinu koju koriste kao sredstvo za odranje vrijednosti kapitala; -poticanjem privrednog rasta, konkurencije, razvoja i ope efikasnosti svih proizvodnih, regulacijskih, prometnih i ostalih podsustava privrednog sustava. U uvjetima visoke inflacije novac gubi neke svoje funkcije. Funkcija novca kao sredstva za ouvanje vrijednosti imovine postaje marginalna, te ovu funkciju preuzimaju devize, dionice, ili trajna materijalna dobra. Kako inflacija raste, tako funkcija novca kao mjerila vrijednosti nestaje jer novac vlasnicima sve vie vrijedi kao zidarima metar izraen od gume. Pri vrlo velikoj inflaciji novac gubi sve funkcije i postaje bezvrijedan papir. Pri razmatranju problema inflacije treba uzeti u obzir da robe koje se razmjenjuju trampom, tj. raznim kompenzacijama nisu na novanom tritu, te ih treba odbiti od ukupne koliine roba. To znai da trampa, tj. prodaja bez posredovanja novca poveava inflaciju, ili smanjuje deflaciju. Kompenzacije su u uvjetima inflacije tetne a u uvjetima deflacije korisne.

Osnovni uzrok inflacije je prevelika dravna potronja, tj. kad drava porezima ne moe skupiti dovoljno sredstava za svoje rashode, pa pretjerano koristi funkciju novca kao poreznog sredstva. Drave koje ele imati stabilan privredni sustav morale bi zakonski onemoguiti deficitarno financiranje iznad visine rasta nacionalnog bruto proizvoda u uvjetima inflacije. Ovo se najlake postie tako da se dravne emisijske i razvojne banke definiraju kao samostalni, i o izvrnoj vlasti neovisni organi, koji imaju zadatak da reguliraju trine cijene po trinim segmentima i odnose u razmjeni. U administrativnim privredama inflacija se esto pokuava suzbiti zamrzavanjem cijena. Posljedica je pritajena inflacija. Nominalno, cijene ne rastu, ali se javlja nestaica robe, razvoj ilegalne trgovine, korupcija, raspad drutvenih normi ponaanja i slabljenje pravne drave. Nakon liberalizacije cijena dolazi do naglog rasta cijena to razara itav sustav. Vlada drave koja ima visoku inflaciju, ako ozbiljno eli stabilizirati privredni sustav mora istovremeno djelovati na smanjenje koliine novca i poveanje koliine robe na tritu. To znai prije svega da svoju potronju mora prilagoditi raspoloivim prihodima. Visoka inflacija moe dovesti do raspada financijskog i bankarskog sustava, a raspad bankarskog sustava mogu izazvati i male brzorastue banke koje visokim kamatama otimaju tedie veim bankama. Ako emisijska banka na vrijeme ne reagira, a velike banke prihvate igru kamatama dolazi do naglog rasta kamatnih stopa na uloge. Kamate rastu na 5%; 10%; 20%; 30% i vie mjeseno dok se ne isisa sav kapital s trita. Tada ovako izgraena financijska piramida puca, ulagaima ulozi propadaju, pravni sustav se raspada, kriminalci ostvaruju zaradu, a strane sigurnosno obavjetajne slube stjeu mogunost preuzimanja kontrole nad politikom kadrovskom politikom. Raspad financijskog sustava najee i organiziraju strane obavjetajne slube uz pomo domaih kriminalaca i korumpiranih lokalnih politiara. 1.15. DEFLACIJA

Deflacija je pojava kad cijene roba padaju. Deflacija je bila esta dok je novac imao zlatnu podlogu. Poetkom industrijske revolucije i legalizacijom slobodnog djelovanja razvojnih mehanizama, tj. trinog mehanizma selekcije i mehanizama za udruivanje ideja i sredstava dolo je do naglog porasta produktivnosti i proizvodnje. Vea proizvodnja dovela je do naglog poveanja koliine roba na tritu. Proizvodnja zlata nije mogla pratiti taj tempo rasta pa je zlato vaeno iz trezora da bi se koliina novca izjednaila s koliinom roba tj. da bi cijene ostale stabilne. U trenutku kad su zalihe zlata tj. novca presuile dolazilo je do pomanjkanja novca i smanjenja cijena. Posljedica toga je bila: - gomilanje robe na skladitu; - nemogunost prodaje; - smanjenje proizvodnje; - otputanje radnika ; - nastojanje da se sve vrijednosti pretvore u zlato; - gomilanje zlata u trezorima . U ovim deflacijskim krizama odvijao se brzi proces poveanja zaliha zlata na skladitima, tj., zlata(novca) je na tritu bilo premalo, a u trezorima previe. Rezultat tog

skladitenja zlata je pad cijena veini roba, te je nakon nekog vremena dolazilo do stabilizacije cijena roba na znatno nioj razini. im su se zalihe roba smanjile, a zalihe zlata poveale, dolazilo je do oporavka privrede i novog razvojnog ciklusa. Ovakve cikline promjene privrednog razvoja i kriza bile su redovite u svim zemljama gdje je postojao brz razvoj produktivnosti i proizvodnje. Razdoblja punjenja i pranjenja zlatnih trezora prestala su onda kad su drave ukinule zlatno vaenje novca, i kad su poele novac koristiti kao regulator cijena. Uvoenjem nominalne vrijednosti novca deflacijske krize postale su rijetkost, ali su zato inflacijske krize postale este. Kad politiari shvate da novac u privrednom sustavu ima ulogu slinu ulozi ulja u motoru automobila, vrlo lako mogu izgradit mehanizme koji efikasno kontroliraju njegovu koliinu na tritu. Mogua je i pojava pritajene deflacije. Kad u dravi pravni sustav ne funkcionira, obveze se ne plaaju, steajni postupak je spor i neefikasan zakon o ovrsi i hipoteci titi dunike, moe se dogoditi da su cijene nominalno stabilne, a na tritu naglo raste nelikvidnost. Tada dolazi do stvaranja dva paralelna trita, novano trite i kompenzacijsko trite. Poduzea, da ne bi morala smanjivati proizvodnju i otputati radnike, prodaju i onima za koje znaju da nee moi platiti u novcu, ve samo u nekakvoj drugoj robi. U privredi dolazi do pojave da svatko svakom neto duguje, svi meusobno prebijaju svoja potraivanja, a novcem se plaa samo porez i bar dio plae. Ovakvo stanje moe funkcionirati dok veina poduzea koja posluju s dobiti, mogu osigurati novac za porez i plau. Kad i najbolja poduzea dou u blokadu irorauna ovakav sustav se raspada, poduzea prestaju prodavati onima koji ne plaaju, smanjuju proizvodnju te otputaju viak radnika. Rezultat je nagla deflacija i recesija. Monetarne vlasti u ovakvim situacijama esto ne znaju ispravno reagirati, najee zato to institucije koje statistiki prate kretanje cijena, daju krivu sliku stanja u privredi. U prikrivenim deflacijskim krizama obino rastu monopolske cijene (zbog elje monopolista da nadoknade gubitke nenaplativih i otpisanih potraivanja), i cijene osnovnih ivotnih potreptina (Giffinov paradoks - zbog nemogunosti stanovnitva da kupuje supstitute vie kvalitete), a istovremeno padaju cijene nekretnina, poljoprivrednih sirovina i proizvoda, industrijskih sirovina i proizvoda, dionica i sl. Zbog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, monetarne vlasti vide inflaciju pa vode antiinflacijsku politiku, ime krizu samo pojaavaju. Da bi se to sprijeilo, cijene bi trebalo posebno pratiti po kategorijama: 1) osnovni prehrambeni proizvodi, 2) monopolski proizvodi i usluge, 3) uvozni proizvodi i usluge koje domai proizvoai ne mogu isporuiti u dovoljnim koliinama, 4) ostale vrste roba(proizvodi, usluge, nekretnine, dionice i sl.). im cijene ostalih vrsta roba ponu padati emisijska banka bi morala iz primarne emisije poveati koliinu novca (kredita) u sektorima gdje cijene padaju. Istovremeno bi institucije robnih rezervi trebale poveati narudbe roba kojima cijene padaju, a na skladitima smanjiti koliine onih roba kojima cijene rastu. Lobiji velikih banaka, koje ele unititi konkurenciju na bankarskom tritu mogu i namjerno izazvati deflaciju, ako imaju pomagae u emisijskoj banci. To izvode povlaenjem vee koliine novca, u odabranom trenutku, u trezore, te tako stvore nestaicu novca na tritu. Pomagai u emisijskoj banci tada dobiju zadatak da umjesto snienja

kamatnih stopa proguraju povienje kamatnih stopa. Ovakva restriktivna monetarna politika vodi u jo dublju deflaciju i privrednu krizu. Kad korisnici bankarskih kredita dou u situaciju da ne mogu vraati krediti, nastaje panika na tritu, tedie diu novac s rauna, te banke koje nisu pripremile dovoljne rezerve novca odlaze u steaj. Nakon ovako izazvanog raspada bankarskog sustava na tritu ostaje znatno manji broj banaka. To se esto dogaalo u prolosti kad je postojalo zlatno vaenje novca i kad su deflacijske krize bile este. Najvea kriza izazvana na ovakav nain bila je velika ekonomska kriza iz 1929. Ako monetarne vlasti ne znaju, ili ne ele prepoznati stanje deflacije, ili ee prikrivene deflacije moe se dogoditi da drava pokuava odrati monetarna stabilnost valute, a da se, istovremeno, nedovoljno titi stabilnost cjelokupnog pravnog sustava. 1.16. ROBNA PROIZVODNJA

Robna proizvodnja je proizvodnja za prodaju. Proizvoa ne proizvodi za svoje potrebe ve za kupce, s ciljem ostvarivanja profita, poveanjem svoga drutvenog utjecaja ili moi, ili s ciljem ostvarenja vlastitih vizija i ideja. Posljedica je vea produktivnost proizvodnje, ali i vea ovisnost pojedinca o zajednici unutar koje se odvija razmjena. Prije robne proizvodnje prevladavala je, i jo djelomino postoji naturalna proizvodnja, u kojoj proizvoa proizvodi za svoje potrebe a tek eventualne vikove iznosi na trite. Robna proizvodnja pojavila se vrlo rano, ve s pojavom prvih stoarskih i ratarskih kultura u kojima su se pojavili zanatlije specijalizirani za proizvodnju bronanih predmeta potrebnih ratarima, stoarima i ratnicima. Postupno se, zbog vee produktivnosti, robna proizvodnja sve vie irila, tako da je danas u razvijenim zemljama naturalna proizvodnja marginalna pojava. Robna proizvodnja je, ve u robovlasnikom drutvu postala gotovo iskljuivi nain proizvodnje materijalnih proizvoda. U feudalnom drutvu dolo je do potiskivanja trgovine, a time i robne proizvodnje, tj. naturalna proizvodnja i administrativna raspodjela unutar feuda postala je dominantna. Robna proizvodnja je poela ponovo osvajati europske prostore nakon razvoja trgovine, koja je doivjela zamah nakon kriarskih ratova. Razvojem velikih jedrenjaka i bujanjem prekomorske trgovine dolo je do ponovnog naglog rasta robne proizvodnje. Pojavom industrijskog naina proizvodnje robna proizvodnja je postala gotovo iskljui