Edgar Wallace2

Kula terora

3

Edgar Wallace

Edga

r W

allace

Kula terora

Kula

ter

ora

Soldier, poet, war correspondent, reporter and playwright. Edgar Wallace was all of these. He was also the prolific writer of popular detective and suspense stories and practically invented the modern thriller. However, Wallace’s literary output — more than 170 books, 15 plays, and countless articles and review sketches — have under-mined his reputation as a fresh and original writer. Edgar Wallace was born in Green-wich, and was brought up as an adopted child in the family of Dick Freeman, a Lon-don fish porter. His parents were actors, Polly Richards and Richard Horatio Edgar actors, Polly Richards and

King of the Thrillers

Edgar Wallace4

Kula terora

5

NAKLADNIKkj

ZA NAKLADNIKAIv

UREDNIKSt

DISTRIBUCIJAGo

GRAFICKA PRIPREMAH

PREVELAIL

CIP zapis dostupan u računalnom kata-logu Nacionalne i Sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxxxxxxxx

Edgar Wallace

Kula terora

Edgar Wallace6

Kula terora

7

Iskreno govoreći, neprilično je, da ne kažem neza-konito, da se onima «privilegiranima» koji ulaze i

izlaze iz zatvora za psihički poremećene osobe u Bro-admooru ukazuju posebne časti, koliko god ozloglaše-ni ili slavni bili prije nego što su ih liječnici i milostiva porota izručili ovom mjestu bez nade. Ali često se pr-stom upiralo u Johna Flecka, dok se vukao igralištem, s rukama na leđima i pognute glave; visok, suhonjav sta-ri čovjek u prevelikom sivom odijelu, koji nije govorio ni sa kim i kome su se obraćali samo rijetki:

- To je taj Flack; najpametniji lopov na svijetu… Ludi John Flack…devet ubojstava!

Ljudi koji su bili u Broadmooru zbog ubojstva bili su prilično ponosni na starog Johna i slavili su ga u trenutcima nadahnuća. Policajci koji su ga noću zaključavali i čuvali dok je spavao imali su malo toga reći protiv njega, budući da nije pravio nikakve prob-leme, a tijekom šest godina robijanja nikada ga nije obuzela ona vrsta ludila koja je mnoge zatvorenike odvela do ćelije obložene gumom, kako bi se smirili.

Većinu svojeg vremena provodio je pišući i čitajući, jer bio je majstor pera i pisao je nevjerojatnom brzi-nom. Ispunio je stotine bilježnica svojim velikim trak-

Edgar Wallace8

Kula terora

9

tatom o zločinu. Imao je i naklonost guvernera, koji mu je dopuštao da posuđuje knjige, očekujući zauzvrat da će mu John ustupiti bilježnice kako bi ih pribrojio svojem ionako zanimljivom muzeju.

Jednom mu je stari John velikodušno ukazao pov-jerenje i dao mu svoju knjigu da je pročita. Guverner je pročitao i ostao bez daha. Bila je naslovljena “Metoda pljačkanja bankovnog trezora kada ga čuvaju samo dva stražara”. Guverner, koji je bio vojnik, čitao je i čitao, zaustavljajući se samo povremeno da se počeše po gla-vi; ovaj dokument, napisan vještim i čitkim rukopisom Johna Flacka, neobično je podsjećao na vojni plan na-pada. Nijedan detalj nije bio nebitan; svaka mogućnost bila je predviđena. Ne samo da su bili navedeni točni ljekovi koji su trebali “smirti vanjskog stražara”, nego je bilo I dodatno objašnjeno: “Ako taj lijek nije dostupan, preporučujem da operativac posjeti lokalnog liječnika i opiše slijedeće simptome… Liječnik će tada, brzo i bez oklijevanja, prepisati lijek. Potrebno je osigurati šest doza te upotrijebiti sljedeću metodu kako bi se iz navedenog lijeka izdvojila potrebna droga…”

- Jeste li napisali još nešto slično ovome, Flack? - upitao je začuđeni policajac.

- Ovome? - John Flack je slegnuo svojim mršavim ramenima. - Radim to iz zabave, samo kako bih tes-tirao memoriju. Već sam napisao šezdeset i tri knjige na tu temu, i tvrdim kako je te stvari nemoguće dalje usavršavati. Tijekom posljednjih šest godina, koliko

sam ovdje, nisam uspio smisliti ništa savršenije od svojeg starog sistema.

Da li se on to samo podsmjehivao? Je li to bila samo zanesenost poremećenog uma? Guverner, naviknut već na njegove provokacije, nije bio siguran.

- Mislite, vi ste napisali enciklopediju zločina? - pi-tao je u nevjerici. - Gdje se to može pronaći?

Tanke usne staroga Flacka iskrivile su se u oholi os-mjeh, ali nije se udostojio odgovoriti.

Šezdeset i tri rukom pisana sveska pretstavljala su životno djelo Johna Flacka. Bilo je to jedno postignuće na koje je bio ponosan.

Jednom drugom prilikom, kada je guverner spomen-uo njegove izuzetne literarne napore, rekao je:

- Položio sam golemo bogatstvo u ruke jednog pa-metnog čovjeka, uvjerivši se, naravno -zamislio se - da je to odlučan čovjek i da će mu knjige doći u ruke na vrijeme; u ovo vrijeme vrtoglavih znanstvenih otkrića, što je danas novo, sutra je već najobičnija stvar.

Guverner je prije imao svoje sumnje u postojanje ovih nesretnih svezaka, ali ubrzo nakon ovog razgov-ora morao je promijeniti mišljenje. Scotland Yard, koji rijetko ili nikada lovi utvare, poslao je višeg inspek-tora Simpsona, koji je bio čovjek bez imalo mašte te je zbog toga čak bio i unaprijeđen. Njegov razgovor s

Edgar Wallace10

Kula terora

11

ludim Johnom Flackom bio je kratak.

- Što se tiče ovih tvojih knjiga, John - rekao je - bilo bi strašno da padnu u pogrešne ruke. Ravini kaže da imaš stotine svezaka negdje skrivenih..

- Ravini? - stari John Flack pokazao je zube. - Slušaj, Simpsone! Misliš li ti mene držati u ovom užasnom mjestu cijeli život? Jer ako misliš, očekuje te još jedno iznenađenje. Preskočit ću ogradu jedne od ovih čudnih noći - možeš reći i guverneru ako želiš - a onda ćemo Ravini i ja malo porazgovarati.

Njegov glas je postajao bahat i strašan. Onaj stari bljesak ludila, koji je Simpson primijetio ranije, vratio se u njegove oči.

- Sanjarite li ikada, Simpson? Ja imam tri sna! Novi plan koji će mi omogućiti da pobjegnem s milijun funti: to je jedan, ali nije važan. Drugi je Reeder; možete reći J. G.-ju što sam rekao. Sanjam kako se srećemo nasa-mo jedne lijepe, mračne, maglovite noći, kada policija ne može nikako odrediti odakle dolaze krikovi. A treći je Ravini. George Ravini ima jednu jedinu šansu, a to je da umre prije nego što ja izađem van!

- Vi ste ludi! - rekao je Simpson.

- Zato i jesam ovdje - iskreno reče John Flack.

Ovaj razgovor sa Simpsonom te onaj s guvernerom bila su dva najduža razgovora koja je John Flack vo-dio tijekom šest godina, koliko je bio u Broadmooru.

Uglavnom je, kada nije pisao, lutao dvorištem, pog-nute glave i ruku prekriženih na leđima. Povremeno bi odšetao do stanovitog mjesta blizu visokog zida, a glasine kruže da je bacao pisma preko, iako je to vrlo malo vjerojatno. Ono što je možda bliže istini je da je pronašao glasnika koji je nosio njegova brojna i šifrirana pisma u vanjski svijet te u zamjenu donosio jednosložne odgovore. Bio je Flack i jako dobar pri-jatelj s voditeljem svoga odjela. Jednog ranog jutra taj je čovjek pronađen prerezana grkljana. Vrata odjela bila su otvorena, a John Flack je izašao u svijet kako bi ostvario svoje snove.