Teorija.proza

8/13/2019 Teorija.proza

1/17

1. Umjetnika proza, naratologija ijednostavni oblici (12.

predavanje)

Tradicionalno, knjievnost je prije svega znaila pjesnitvo.Roman je stoljeima bio zanemarivan kao umjetnika forma

i bio je smatran zabavnom knjievnovu. U devetnaestom i posebno dvadesetom stoljeu situacija se

izmijenila. Od 1960-ih narativne forme su dole u sreditezanimanja kritiara i obrazovnog sustava (Culler).

Prie su se sve vie poele shvaati kao medij koji nam

govori o tome to se dogaa u svijetu. Na neki nain to je povratak iskonskoj naraciji: mitovi i

legende objanjavali su svijet.


2/17

2. Priroda narativnog iskaza

U znanstvenom diskurzu: kad iza a) slijedi b) izvjesno je dae rezultat biti c).

U ivotu nije tako: on ne prati uzrono-posljedine veze,nego logiku prie. Razumijeti priu znai shvatiti logiku fabule, a ne logiku

znanosti. Pria objanjava kakoje jedna stvar dovela dodruge, a ne zatose to dogodilo.

I povijesna paradigma je takva, ne prati uzrono-posljedineveze znanosti, ve narativnim postupcima objanjava kakose je iz jedne situacije razvila druga, ali ne i zato.


3/17

3. Naratologija kao teorija narativnih oblika

Teorija naracije, odnosno pripovijedanja (naratologija),sastavni je dio knjievne teorije. Ona objanjava razvoj

fabule, razliite vrste pripovjedaa i narativne tehnike. Ona pokuava razumjeti i objasniti sastavnice

pripovijedanja, ali i naine na koje pojedini pripovjedakiobrasci ostvaruju svoje efekte.

Pripovijedanje meutim nije samo predmet teorijske

rasprave a poznavanje pripovjednih postupaka nije iskluivoposljedica obrazovanja.

Tako na primjer djeca vrlo rano razviju narativnu(pripovjedaku) kompetenciju.


4/17

4. Narativna (pripovjedaka)

kompetencija

Sredinje pitanje je ovo: koji su to kulturni uvjeti narativnekompetencije itatelja. Na primjer: kako dijete zna da pria

nije ispriana potpuno, da ju roditelj nije dovrio pravilno?Otkud mu saznanje da nije ispriana u cijelosti ili naprimjeren nain?

Kljunopitanje: koji su elementarni preduvjeti prianjaprie? Kakav je njezin pravilni niz?

Aristotel kae da je fabula (zaplet) osnovni elementnarativnog teksta, te da dobra pria mora imati poetak,sredinu i kraj, a da zadovoljstvo prua svojim jedinstvomritma i zaokruenosti forme.


5/17

5. Osnovna struktura narativnog teksta

Vanaosobina fabule treba biti transformacija poetnesituacije. Fabula je organizacija koja humanizira vrijeme

dajui mu oblik (formu). Fabula mora imati poetnu situaciju, zatim promjenu snekim preokretom i razrjeenje.

Neki teoretiari smatraju da fabula mora sadravatiparalelizam: obrt u odnosu izmeu likova, razvoj od krive

optube do dokazivanja obrnutog, od zadavanja problema dorazrjeenja, od sraha ili proroanstva do realizacije iliinverzije ...

Samo slijed dogaaja ne ini priu. Mora postojati kraj kojireferira prema poetku.


6/17

6. Fabula i sie

Fabula je nezavisna od pojedinog jezika ili medijareprezentacije (roman, pria, film, predstava).

Fabula i njezina organizacija mogu se sauvati prenoenjemiz jezika u jezik; ili iz medija u medij (knjievno djelo ufilm).

Dva bitno razliita pristupa opisu fabule: Fabula kao nain na koji se prie oblikuju u originalnu priu; Fabulu oblikuje pripovijedanje prezentirajui istu priu na vlastiti

nain (na primjer pria o ljubavnom trokutu, bez obzira je liispriana iz perspektive mua, ene ili ljubavnika).U tom smislu pria je zadana, a diskursiprezentacije se mijenjaju.


7/17

7. Dogaaji, fabula, pria i diskurs

Tri razine odnosa, izmeu dogaaja, fabule (prie) i diskurzaoblikuju se kroz dvije oporbe:

Oporba DOGAAJI / FABULA Fabula ili pria predstavlja materijal koji se prezentira, ali zadan iz

odreene toke gledanja uvjetovanjem diskursa. Ali sama fabula predstavlja i oblikovanje dogaaja. Fabula je konstrukcija itatelja na temelju ukljuivanja u diskurz.

Oporba PRIA /DISKURS Glavni element razlikovanja je izmeu fabule i prezentacije,

odnosno prie i diskurza (terminologija varira, postoji distnikcijaizmeu fabule i siea, gdje je fabula oblikovana kroz sie).


8/17

8. Tekst kao prezentacija prie

Tekst: svi oblici reprezentacije, ukljuujui roman, film i dr.

Tekst predstavlja jednu odreenu prezentaciju prie.

U tom tekstu postoje razne varijable u odnosu na druge pries istim fabularnim modelom (kriminalistiki roman, na

primjer). One su uvjetovane ovim elementima:

1. Tko pria priu?

Bitna razlika izmeu prvog i treeg lica jednine. Ja formaili pripovijedanje u treem licu.

Ja moe biti protagonist, sudionik radnje ili promatra.


9/17

9. Pria kao prezentacija II.

2. Tko pria kome? itatelj u tekstu prepoznaje pripovjedaa, glas koji pria

priu, iskazuje tekst, oblikujui fabulu. Narator se obraa implicitnim ili identificiranim itateljima

(posebno u prii u prii, gdje drugi likovi postaju publikom). Obraanje moe biti implicitno ili eksplicitno. Recipijent

moe naoko biti i zanemaren. 3. Tko pria kada? Pripovijedanje moe biti smjeteno u vrijeme dogaanja

prie. Najee meutim: nakon to su se dogaaji zbili.


10/17

10. Polifoninost romana

Mihael Bahtin: roman je polifonina forma:

Dijalogian je, a ne monologian;

U osnovi romana je injenica da on predstavlja pozornicurazliitih glasova ili diskursa;

U njemu se zbiva sukob drutvenih perspektiva irazliitih svjetonazora u vremenu.

4. Kako je zamiljen autoritet pripovjedaa?

Kraljica je bila lijepa i dobra. Recipijent ne propituje takvutvrdnju, on vjeruje, ako ga tekst ne uvjeri drukije.


11/17

11. Pozicija pripovjedaa

Pripovjeda u narativnom/pripovjednom tekstu moe biti: Pouzdan: itatelj mu vjeruje jer ima pouzdanja u njegovu

verziju prie; Nepouzdan: kad pripovjeda prui itatelju dovoljno

dokaza da se posumlja u pouzdanost njegoveinterpretacije dogaaja i opisa.

Samosvjestan: raspravlja u tekstu problem pripovijedne

perspektive, a esto svojim iskazom podcrtava problemnarativne perspektive.

Vrijeme pripovijedanja: moe se poklapati s vremenomitanja, ali najee se ne poklapa, ovisno o vanosti koju

pripovjeda daje pojedinim dijelovima prie.


12/17

12. Perspektive fokalizacije

5. Tko vidi dogaaje i uvjetuje diskurzivno ukljuenje? Radi se o pitanju perspektive iz koje je pria ispriana. Pria moe biti fokalizirana iz perspektive lika. Fokalizator, arite iz kojeg je pria ispriana moe, ali

ne mora biti istovjetan pripovjedau/naratoru. Postoje triglavne karakteristike uspostavljanja fokalizacije prie: A) Vremenska dimenzija: Pria o djetinjstvu (uzmimo kao

primjer roman U registraturi, poglavlje Djetinjstvo IviceKimanovia) moe biti ispriana iz perspektive djetinjstva, ilimoe biti fokalizirana s uzimanjem u obzir znanja i iskustva(odraslog) u kojem je ispriana pria.


13/17

13. Perspektive fokalizacije II.

B) Dimenzija udaljenosti i brzine. Pria moe biti fokalizirana krozmikroskop ili teleskop. Ona moe polako i detaljno inzistirati nadetaljima ili brzo izrei to se dogodilo: Kralj je dao ruku svoje

keri Princu, a kad je umro princ ga je naslijedio na tronu i ivjeli susretno dugo godina. Problematika vremena pripovijedanja. C) Ograniavanje i proirivanje znanja pripovjedaa. U svojoj ekstremnoj pojavnosti fokalizacija se moe zbiti kroz vrlo

ogranienu perspektivu: kroz oko kamere ili kroz perspektivu

muhe na zidu. Fokalizirati se moe i kroz perspektivu u kojoj je pripovjeda vrlo

informiran i ima pristup skrovitim podatcima i zna najskrovitijemotive svojih likova: U tom asu jo nismo znali da e ga za dvasata usmrtiti hitcima iz revolvera.


14/17

14. Funkcija pria

Prvo, prie pruaju zadovoljstvo. Aristotel smatra da onepruaju zadovoljstvo imitacijom ivota i njegova ritma. One

oduevljavaju sluatelje/itatelje preokreui poznatesituacije. Zadovoljstvo narativnog vezano je uz udnju. Radi se o

udnji da se sazna, jer elimo otkriti tajnu, saznati kraj iliotkriti istinu.

Teoretiari povezuju prie sa udnjom i znanjem. Didaktika funkcija: Prie nas ue ivotu, pokazuju nam

kako on funkcionira.


15/17

15. Podtekst narativnog

Pripovijedanje doprinosi otkrivanju naeg pravog identiteta,a njega autori smijetaju u svijet ljubavi i osobnih odnosa, a

ne javnog djelovanja. Istovremeno, naracija predstavlja oblik drutvenog

kriticizma a esto se odnosi prema nacionalnom kontekstu. Vano pitanje: je li naracija izvor znanja ili iluzije? Da bismo na to pitanje odgovorili moramo pronai

alternativno znanje takve opsenosti koje nije narativno, tetek tako moemo spoznati je li narativno izvor znanja iliiluzije.

To je pitanje koje ostaje otvoreno.


16/17

16. Odnos subjekta prema

diskursivnim ukljuivanjima. Stvaraju li likovi u pripovjednim tekstovima svoju sudbinu ili su njezine

rtve? Pitanje je vezano uz pitanje subjektiviteta kao agenta (agent: koliko i

pod kojim uvjetima ja mogu biti odgovoran subjekt koji sam bira svojepostupke).

Teorija smatra da biti subjekt znai biti podreen razliitim izvanjskimdiskurzivnim praksama: socio-psiholokoj, seksualnoj, jezinoj.

Pitanje koje ostaje otvoreno jest: Je li identitet subjekta neto dano ili

neto konstruirano? Konstrukcija subjekta predmnijeva da subjekt treba postati ono to ve

jest prema drutvenoj uvjetovanosti. Snaga knjievne interpretacije ovisio prostornoj kombinaciji pojedinanog i primjera.

Ali, ega su subjekti u pripovjednom tekstu primjeri? Sami tekstovi na tone daju odgovor. Koju klasu ili grupu zastupa lik?

O tome e vie biti rijei kasnije, tijekom procesa prouavanja


17/17

17. Jednostavni oblici

Osim novele i romana, te pripovijetke kao srednje prozneforme, ovdje emo navesti nekoliko jednostavnih oblika.

Mitkao posebni nain odnosa prema ivotu i svijetu. Oblikkoji na temelju mitskog iskustva oblikuje odreenu priuredovno vezanu s porijeklom svijeta u cjelini ili pojedinih

pojava (Solar).

Legendasrodna mitu, a izraz nalazi u opisu ivota nekog

ovjeka iji ivotni stav i ponaanje ine uzorak jednog tipaponaanja, stava prema ivotu i svijetu.

Ostali jednostavni oblici: Bajka, saga (predaja), vic,zagonetka, poslovica.

Documents

Teorija.proza