Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Ekonomski fakultet u Osijeku

Diplomski studij

Osijek

Boris Hrgović

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA REVIZIJA FINANCIJSKIH INSTITUCIJA

Tema:

Uloga Sarbanes-Oxley zakona u zaštiti investitora

Mentor: doc.dr.sc. Ivo Mijoč

Osijek, 2014.

Sadržaj 1. Uvod ............................................................................................................................ 1 2. Temeljne odrednice Zakona ..................................................................................... 2

2.1. Principi zakona.................................................................................................... 3 2.2. Pregled zakona po poglavljima i odabrani odjeljci ............................................. 3

2.2.1. Poglavlje I: Odbor za nadzor računovodstva dioničkih društava ................. 4

2.2.2. Poglavlje II: Neovisnost revizora.................................................................. 5 2.2.2.1. Aktivnosti izvan djelokruga revizije .......................................................... 5 2.2.2.2. Prethodno odobrenje usluga koje se ne odnose na reviziju ....................... 6 2.2.2.3. Rotacija revizora ........................................................................................ 6 2.2.2.4. Izvještaji revizijskom odboru ..................................................................... 6

2.2.2.5. Sukob interesa ............................................................................................ 7

2.2.3. Poglavlje III: Korporativna odgovornost .......................................................... 7

2.2.3.1. Revizorski odbor ........................................................................................ 7 2.2.3.2. Odgovornost za financijska izvješća .......................................................... 8

2.2.3.2.1. Sadržaj potvrđivanja ........................................................................... 9 2.2.3.2.2. Kontrole i procedure objavljivanja ................................................... 10

2.2.4. Poglavlje IV: Proširena financijska objavljivanja........................................... 11 2.2.4.1. Objavljivanja u periodičnim izvješćima .................................................. 11

2.2.4.1.1. Izvanbilančne transakcije .................................................................. 11

2.2.4.1.2. Pro forma financijske informacije .................................................... 12 2.2.4.2. Zabrana osobnih zajmova izvršnim direktorima ...................................... 12

2.2.4.3. Ekspeditivna objavljivanja transakcija .................................................... 12 2.2.4.4. Ocjena internih kontrola od strane menadžmenta .................................... 13

2.2.4.5. Postizanje sukladnosti .............................................................................. 14 2.2.4.6. Etički kodeks za više rukovoditelje ......................................................... 15

2.2.4.7. Financijski stručnjak revizorskog odbora ................................................ 16 2.2.4.8. Pravovremeno izvješćivanje .................................................................... 17

2.2.5. Poglavlje V: Sukob interesa analitičara .......................................................... 17

2.2.6. Poglavlje VI: Resursi i ovlasti SEC-a ............................................................. 18 2.2.7. Poglavlje VII: Studije i izvještaji .................................................................... 18

2.2.8. Poglavlje VIII: Korporativna i kriminalna odgovornost ................................. 19 2.2.8.1. Čuvanje dokumentacije ............................................................................ 19

2.2.9. Poglavlje IX: Pooštravanje kazni za činovnički kriminal ............................... 20 2.2.9.1. Korporativna odgovornost za financijske izvještaje ................................ 20

2.2.10. Poglavlje XI: Korporativne prevare i odgovornost ....................................... 20

2.2.10.1. Falsificiranje podataka ili sprječavanje službenog postupka ................. 20

2.2.10.2. Ovlaštenje zamrzavanja izvanrednih plaćanja ....................................... 20 2.2.10.3. Ovlaštenje zabrane vršenja dužnosti ...................................................... 21

4. Kritike zakona.......................................................................................................... 22 3.1. Troškovi tvrtki ....................................................................................................... 23 3.2. Trošak agenta i korporativno upravljanje .............................................................. 24

5. Utjecaj na investitore ............................................................................................... 28 6. Zaključak .................................................................................................................. 34 7. Literatura ................................................................................................................. 35

1

1. Uvod

Početak 21. stoljeća u SAD-u obilježili su korporativni skandali koji su uzdrmali

povjerenje javnosti, među kojima su najpoznatiji skandali vezani uz tvrtke Enron,

WorldCom i Tyco. Integritet financijskih tržišta doveden je u pitanje insajderskim

trgovanjem, krivotvorenjem financijskih izvješća, prevarama i krađama. Povjerenje

javnosti je iznimno značajno za održavanje i razvoj tržišta. Kada se učestalo pojavljuju

dokazi o korupciji ili prevari, investitori počinju investirati konzervativnije, a financijsko

tržište se može urušiti i dovesti do ozbiljne ekonomske krize.

Sarbanes-Oxley zakon, službena imena „Public Company Accounting Reform

and Investor Protection Act of 2002“1 donesen je u Kongresu Sjedinjenih Američkih

Država 2002. godine. Sarbanes-Oxley zakon je „jedan od najvažnijih zakona koji se tiču

korporativnog financijskog izvještavanja donesen u Sjedinjenim Državama od 1930-ih.“2

Svrha zakona je poboljšanje točnosti i pouzdanosti računovodstvenih izvješća

namijenjenih investitorima3, odnosno zaštita investitora i jačanje njihova povjerenja u

kompanije.

Iako je zakon na snazi već više od desetljeća a broj radova i istraživanja je

opsežan, tematika je i dalje vrlo zanimljiva ekonomistima. U prvom dijelu ovog rada dat

će se prikaz temeljnih odrednica zakona te prezentirati važnija poglavlja i odjeljke. Zatim

će biti prikazana istraživanja mnogih aspekata zakona, krenuvši od temeljnog pitanja –

koliko je zapravo regulacije tržišta potrebno, koje promjene zakon donosi, kakve su

koristi a kakvi troškovi koje nameće, te kako navedeno u konačnici utječe na investitore.

Stoga je cilj ovog seminarskog rada, proučavajući relevantnu literaturu, odnosno

metodom istraživanja sekundarnih podataka, doći do zaključka o utjecaju Sarbanes-Oxley

zakona na investitore. Pri pisanju rada javile su se poteškoće jer je dostupna literatura,

iako izdašna, isključivo na engleskom jeziku, te je zbog nužnosti prevođenja izrada rada

bila znatno zahtjevnija, osobito u vremenskom smislu.

1 U prijevodu: Reforma računovodstva javnih dioničkih društava i zakon o zaštiti investitora iz 2002

godine. 2 Haidan, L., Pincus, M., Rego Olhoft, S.: Market Reaction to Events Surrounding the Sarbanes-Oxley Act

of 2002 and Earnings Management, Working paper, University of Iowa, 2004., str. 1. 3 Ibid.

2

2. Temeljne odrednice Zakona

Osnovni cilj Sarbanes-Oxley zakona je poboljšanje kvalitete revizije dioničkih

društava. Temeljne odrednice zakona koncizno su opisane sljedećom definicijom:

„Sarbanes-Oxley zakon modificira pravila upravljanja, izvješćivanja i dostupnosti

informacija u dioničkim društvima, podupire kriminalnu i prekršajnu odgovornost za

financijske malverzacije, osniva novi odbor za nadzor revizijskih tvrtki kojega plaćaju

dioničari, revizijskim tvrtkama uvodi restrikcije za pružanje nerevizijskih usluga

njihovim klijentima, zahtijeva certifikate o osposobljenosti za provođenje interne

kontrole od izvršnih i financijskih direktora, te zabranjuje zajmove menadžerima.4

Osnovne odredbe zakona navode se u tablici 1.

Tablica 1.

Odjeljci Teme

101-109 Osnivanje PCAOB, nadzor, financiranje i zadaci

302, 401-406, 408-409, 906 Nova pravila o dostupnosti informacija, sustavi kontrole i certificiranje

rukovoditelja

201-209, 303 Regulacija revizije dioničkih društava i odnosa revizor - klijent

301, 304, 306, 407 Korporativno upravljanje za tvrtke izlistane na burzi (pravila o revizijskim

odborima, zabrana zajmova zaposlenima)

501 Regulacija rada analitičara vrijednosnica

305, 601-604, 1103,1105 Financiranje i ovlasti Komisije za vrijednosne papire

802, 807, 902-905, 1102, 1104, 1106 Zakonske sankcije

806, 1107 Zaštita zviždača

308, 803-804 Razno (razdoblje zastare za financijske malverzacije, stečajno pravo)

Izvor: prilagođeno prema: Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of Economic Perspectives 21, 2007.,

str. 97

4 Cunningham, L.: The Sarbanes-Oxley Yawn: Heavy Rhetoric, Light Reform (And it Might Just Work),

Boston College Law School, Research paper No. 01, 2002., str. 19.

3

2.1. Principi zakona

Zakon se temelji na tri principa: integritet, preciznost i odgovornost:5

Integritet: prema zakonu, ključno je za kompanije uvesti visoke moralne i profesionalne

standarde, u cilju vraćanja povjerenja investitora. Isto tako, zakon nastoji osigurati

integritet financijskih izvješća tako da izvješća budu reprezentativna i potpuna.

Zahtijevajući od kompanija da prezentiraju sve relevantne financijske informacije bez

iznimki, pokušava se onemogućiti prijevara i lažno izvješćivanje.

Preciznost: uz integritet podataka, nastoji se omogućiti pouzdanost i točnost informacija.

Zakon uvodi standarde koji kreiraju sustav otkrivanja i sprječavanja netočnog iznošenja

informacija u financijskim izvješćima.

Odgovornost: ono što je bilo zajedničko prijašnjim korporativnim skandalima bila je

nemogućnost određivanja odgovornih; u kompanijama nije bilo odgovornih pojedinaca

jer je sustav kreirao okruženje u kojem se krivnja prebacivala na druge. Zakon propisuje

da je vodeći kadar i ostalo osoblje koje se bavi financijskim izvješćima odgovorno za

integritet i pouzdanost izvješća.

2.2. Pregled zakona po poglavljima i odabrani odjeljci6

Iako je Zakon osmišljen kao jedinstvena cjelina, pojedinim njegovim odjeljcima

je pridavana veća pažnja, kako u istraživanjima, tako i u tvrtkama koje ga provode.

Razlozi tome su dvojaki: pojedini odjeljci imaju izravan utjecaj na usklađivanje

poslovanja sa zahtjevima zakona, ili im je pridavana veća pozornost s obzirom na

eventualne nejasnoće ili prepreke koje se u njima pojavljuju. U sljedećem dijelu rada daje

se pregled zakona po poglavljima sa objašnjenjem odabranih odredbi.

Sarbanes-Oxley zakon sadrži 11 poglavlja:

Poglavlje I - Odbor za nadzor računovodstva dioničkih društava (PCAOB)

Poglavlje II - Neovisnost revizora

Poglavlje III - Korporativna odgovornost

Poglavlje IV - Detaljnija financijska izvješća

5 Anand, S.: Essentials of Sarbanes-Oxley, John Wiley & Sons, New Jersey, 2007., str. 23-25. 6 Puni tekst zakona dostupan na: http://www.sec.gov/about/laws/soa2002.pdf, (1.10.2014.)

4

Poglavlje V - Sukobi interesa analitičara

Poglavlje VI - Resursi i ovlasti Komisije

Poglavlje VII - Studije i izvješća

Poglavlje VIII - Korporativna odgovornost i odgovornost za kriminal

Poglavlje IX - Pooštrene kazne za financijski kriminal

Poglavlje X - Korporativne porezne prijave

Poglavlje XI - Korporativne prevare i odgovornost

2.2.1. Poglavlje I: Odbor za nadzor računovodstva dioničkih društava

Odjeljkom 101 ovog poglavlja ustrojava se Odbor za nadzor računovodstva

dioničkih društava7, koji je podređen američkoj Komisiji za vrijednosnice i burze.8 Odbor

nije privatna institucija u tradicionalnom smislu, ali isto tako nije niti javna institucija.

Formalno, „...odbor predstavlja neprofitnu tvrtku kojoj je dan javni mandat za nadzor

revizora dioničkih društava u cilju javnog interesa za izradom informativnih, poštenih i

neovisnih revizijskih izvješća te zaštite investitora.“9 Ovlasti odbora uključuju:10

Registriranje javnih računovodstvenih tvrtki – kako bi se omogućila regulacija

računovodstvenih tvrtki, zadaća je odbora uspostaviti i voditi njihov registar.

Postavljanje standarda revizije, etike i kvalitete kontrole – kako su raniji skandali

pokazali utjecaj računovođa na koruptivne prakse (svjesno ili ne), Odbor uvodi i održava

visoke standarde kako bi se spriječila obmana investitora.

Nadzor računovodstvenih tvrtki koje se bave javnim poduzećima – uz donošenje propisa,

Odbor provodi i nadzor tvrtki kako bi se osiguralo njihovo poštivanje.

Provođenje istraga i disciplinskih postupaka – Zakon je Odboru dao ovlast provođenja

istraga nad tvrtkama i kažnjavanje onih koji ne poštuju postavljene standarde.

Odbor se sastoji od pet članova, uključujući predsjedavajućeg, koje imenuje

Komisija za vrijednosnice i burze. Pravila nalažu da barem dva člana moraju biti

7 engl: Public Company Accounting Oversight Board (PCAOB) 8 engl. Securities and Exchange Commission (SEC). 9 Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of Economic Perspectives 21,

2007., str 98. 10 Prilagođeno prema: Anand, S.: Essentials of Sarbanes-Oxley, John Wiley & Sons, New Jersey, 2007., str.

15.

5

ovlašteni računovođe. Godine 2007. Odbor je raspolagao budžetom od otprilike sto

milijuna dolara, što uključuje osam ureda i oko petsto zaposlenih. Za ilustraciju važnosti i

utjecaja Odbora ovi podaci se mogu usporediti sa podacima o budžetu Komisije za

vrijednosne papire, naime, istovremeno je budžet Komisije za vrijednosne papire devetsto

milijuna dolara, što uključuje osamnaest ureda i 3100 zaposlenih.

Odjeljak 103 odnosi se na reviziju, kontrolu kvalitete i standarde i pravila

neovisnosti. Bavi se ovlaštenim računovođama i izvješćima koja oni sastavljaju o

tvrtkama. Cilj ovoga odjeljka je osigurati da se izdaju točna izvješća u godinama nakon

provedene revizije, kako bi se sačuvali točni podaci u slučaju da zaključak revizora

zahtijeva potvrdu u kasnijem periodu.11

2.2.2. Poglavlje II: Neovisnost revizora

U drugom poglavlju naglasak se stavlja na jačanje neovisnosti vanjskih revizora

određivanjem odgovornosti računovodstvenih tvrtki, javnih kompanija i njihovih

nadzornih odbora. U skladu sa odjeljkom 208 (a) zaglavlja II, SEC je objavio konačna

pravila za primjenu pododjeljka (g) do (1) odjeljka 10A Zakona o burzi vrijednosnih

papira iz 1934. godine radi jačanja neovisnosti računovođa koji vrše reviziju i pregled

financijskih izvješća.

2.2.2.1. Aktivnosti izvan djelokruga revizije (poglavlje II, odjeljak 201)

Odjeljak 201 propisuje koje točno usluge revizori smiju obavljati za tvrtke u

kojima obavljaju reviziju. Uzrok ovakvoj odredbi leži u opasnosti od eventualnog sukoba

interesa. Primjerice, iako revizor može imati predodžbu o tome hoće li tvrtka zadovoljiti

standarde, on to ne smije obznaniti nikome jer bi se to smatralo uslugom savjetovanja i

moglo bi potaknuti izmjene odnosno krivotvorenje financijskih izvješća.

Revizijska tvrtka ne može obavljati poslove revizije javne tvrtke ukoliko za tu

tvrtku obavlja i usluge koje nisu u osnovnom djelokrugu revizije kao što su:

- Računovodstvo

- Planiranje i primjena financijskog informacijskog sustava

11 Sve informacije potrebne revizorima moraju se čuvati u vremenskom periodu od minimalno sedam

godina.

6

- Usluge ocjenjivanja i vrednovanja

- Aktuarske usluge

- Usluge interne revizije

- Menadžment ili upravljanje ljudskim potencijalima

- Brokerske usluge, usluge savjetovanja o investiranju, ili bankarske usluge

koje se odnose na investiranje

- Pravne i druge stručne usluge koje nisu povezane sa revizijom

2.2.2.2. Prethodno odobrenje usluga koje se ne odnose na reviziju (Poglavlje II, Odjeljak

202)

Odjeljkom 202 propisuje se kako eksterni revizori mogu pružati usluge koje nisu u

djelokrugu revizije, kao što su porezne usluge, ukoliko su te usluge prethodno odobrene

od strane revizorskog odbora. Revizorski odbor je obvezan u periodičnim izvješćima

objaviti takvu odluku. Ovaj zahtjev se ne primjenjuje za usluge (koje nisu revizijske)

ukoliko čine manje od pet posto ukupnog iznosa troška revizije.

2.2.2.3. Rotacija revizora (Poglavlje II, odjeljak 203)

Odjeljak 203 onemogućava da reviziju obavlja revizorska kuća čiji je glavni revizor

provodio reviziju više od pet uzastopnih godina za pojedinu tvrtku.

2.2.2.4. Izvještaji revizijskom odboru (Poglavlje II, odjeljak 204)

Revizorska tvrtka se obvezuje podnositi izvješće revizijskom odboru. Izvješće mora

sadržavati sljedeće informacije:

- Računovodstvene politike i prakse koje tvrtka koristi

- Alternativne računovodstvene postupke razmatrane sa menadžmentom

- Pismena priopćenja koja revizor dostavlja menadžmentu, uključujući listu

neusuglašenih revizijskih razlika

7

Investitorima moraju biti obznanjene informacije koje se odnose na revizijske usluge i

usluge koje nisu u domeni revizije, koje pruža tvrtka za reviziju koja je obavila reviziju

financijskih izvješća kompanije i kojoj se za to plaćaju naknade.

2.2.2.5. Sukob interesa (Poglavlje II, odjeljak 206)

Revizorska tvrtka ne može obavljati reviziju ukoliko je glavni izvršni direktor,

kontrolor, financijski direktor, voditelj računovodstva, ili osoba koja je na ekvivalentnoj

poziciji u tvrtki izdavatelja bila zaposlena od strane tvrtke za reviziju, u bilo kojem

svojstvu u toku jedne godine prije datuma početka revizije.

2.2.3. Poglavlje III: Korporativna odgovornost

U Poglavlju III Sarbanes-Oxley zakona se uvode novi standardi korporativne

odgovornosti raznih aktera u okviru javne kompanije, uključujući upravni odbor,

nadzorni odbor, i direktore. Ključne odredbe ovog poglavlja zahtijevaju neovisnost

nadzornog odbora, propisuju da za točnost financijskih izvješća odgovaraju glavni izvršni

i glavni financijski direktor koji potvrđuju kvartalne i godišnje izvještaje koji se podnose

SEC-u, uključujući izvještaje o efikasnosti internih kontrola.

2.2.3.1. Revizorski odbor (Poglavlje III, odjeljak 301)

Revizorski odbori su direktno odgovorni za postavljanje, nagrađivanje i nadzor

eksternih revizora kompanije. Angažirana revizorska tvrtka podnosi izvješća revizorskom

odboru. Svaki član odbora za reviziju mora biti član upravnog odbora kompanije i biti

neovisan. Da bi se smatrao neovisnim član revizorskog odbora ne može:

- primati bilo kakve naknade osim za člana upravnog odbora

- biti povezan sa tvrtkom ili njenom filijalom.

Od odbora se očekuje usvajanje procedura za:

- postupak sa žalbama u vezi sa računovodstvom, internim kontrolama ili

pitanjima koja se odnose na reviziju; i

8

- anonimne prijave zaposlenih u vezi pitanja koja se odnose na sumnjive

računovodstvene ili revizijske prakse.

Ove procedure se također bave žalbama dostavljenim od osoba koje nisu zaposlene u

kompaniji, kao što su dioničari.

2.2.3.2. Odgovornost za financijska izvješća (Poglavlje III, odjeljak 302)

Kako bi se izbjeglo prebacivanje odgovornosti, zakon u ovom odjeljku propisuje da

za točnost financijskih izvješća odgovaraju glavni izvršni i glavni financijski direktor.

Interni procesi moraju biti osmišljeni i uspostavljeni tako da izvještaji budu potpuni i

točni. U srpnju 2002. godine Komisija za vrijednosnice i burze prihvatila je tzv.

„lipanjske prijedloge“, koji proširuju odjeljak 302 novim pravilima koja određuju da su

izvršni i financijski direktor dužni ovjeriti efikasnost internih kontrola ne samo prilikom

revizije, nego i prilikom podnošenja brojnih izvješća Komisiji. Prema odjeljku 302 i

lipanjskim prijedlozima, izvršni i financijski direktor se smatraju odgovornima za:12

1. osmišljavanje, implementaciju i testiranje postupaka nadzora kako bi se osigurala

vjerodostojnost financijskih i pratećih kvartalnih i godišnjih izvješća.

2. odgovorni su za uspostavu, održavanje i procjenu unutarnje kontrole. Posljedično,

odgovorni su ukoliko se pokaže da interne kontrole nisu dostatne ili kvalitetne.

3. ovjeravaju da su iznijeli sve informacije u vezi efikasnosti kontrole i o svim

promjenama u financijskim izvještajima.

Izvršni i financijski direktor osiguravaju potvrde koje sadrže nekoliko iskaza:

- da su pregledali izvješće

- da prema njihovom saznanju izvješće ne sadrži neistinite činjenice ili izostavlja

značajne činjenice

12 Prilagođeno prema: Anand, S.: Essentials of Sarbanes-Oxley, John Wiley & Sons, New Jersey, 2007., str.

47., puni tekst dostupan na: http://www.sec.gov/rules/final/33-8124.htm (05.04.2014)

9

- da prema njihovom saznanju financijska izvješća i ostale financijske informacije

objektivno prikazuju, u svim značajnim aspektima, financijsko stanje kompanije,

rezultate poslovanja i novčane tokove za razdoblja prikazana u izvješću.

2.2.3.2.1. Sadržaj potvrđivanja

Potvrde koje nova pravila zahtijevaju moraju biti u točno propisanoj formi od strane

SEC-a i ni u kom se slučaju ne mogu mijenjati. SEC je detaljno odredio formu

potvrđivanja i dao razne forme koje se zahtijevaju u skladu sa zakonima o vrijednosnim

papirima. Forme potvrđivanja:

- Iskaz koji se odnosi na materijalnu točnost i kompletnost periodičnih izvješća koja su

obuhvaćena ovim iskazom, odražava postojeće zakonom propisane standarde

objavljivanja za "materijalnu" točnost i kompletnost informacija sadržanih u

izvješćima.

- Iskaz u potvrđivanju koji se odnosi na objektivno prikazivanje financijskih izvješća se

bavi prezentiranjem financijskih objavljivanja kompanije. Ova financijska

objavljivanja uključuju: financijska izvješća (uključujući fusnote); odabrane

financijske podatke; diskusiju i analizu menadžmenta o financijskom stanju i

rezultatima poslovanja; i druge financijske informacije u izvješću. U ovoj potvrdi se

izjavljuje da sva financijska objavljivanja objektivno prikazuju, u svim značajnim

aspektima, financijsko stanje kompanije, rezultate poslovanja i novčane tokove. Ovaj

iskaz nije ograničen samo na iskaze da su financijska izvješća i druge financijske

informacije prikazane u skladu sa općeprihvaćenim računovodstvenim načelima. Kod

primjene ovih pravila SEC je izrazio namjeru da ovaj iskaz osigura dokaz da

financijske informacije prikazane u izvješću, gledano u cjelini, zadovoljavaju

standard ukupne materijalne točnosti i kompletnosti što je šire od zahtijeva

financijskog izvješćivanja u skladu sa GAAP-om. Ovo potvrđivanje također uključuje

nekoliko detaljnih iskaza koji se odnose na interne kontrole kompanije i tekući nadzor

tih kontrola. Za svrhu ovog potvrđivanja koji se zahtijeva Odjeljkom 302(a)4 SOX

zakona, termin "kontrole i procedure objavljivanja" obuhvaća širi koncept kontrola i

10

procedura koji je planiran da osigura usuglašenost sa zahtjevima objavljivanja u

općem smislu.

2.2.3.2.2. Kontrole i procedure objavljivanja

Rukovoditelji koji vrše potvrđivanje su odgovorni za uspostavljanje i održavanje

kontrola i procedura objavljivanja. U pravilima za primjenu odjeljka 302 SOX zakona

SEC je uveo koncept "kontrola i procedura objavljivanja". To su kontrole i procedure

koje se odnose na kvalitetu i pravovremenost objavljivanja značajnih financijskih i

nefinancijskih informacija koje su uključene u javna izvješća. SEC je istaknuo kako se

kontrole i procedure objavljivanja razlikuju od ranijeg koncepta internih kontrola koje se

odnose na financijsko izvješćivanje izdavatelja i kontrolu njegovih sredstava kao što je

trenutno definirano u odjeljku 13(b) Zakona iz 1934. godine i u odjeljcima 302(a)(5) i

(a)(6) i Odjeljku 404 SOX zakona.

U skladu sa propisom koji je donio SEC, od kompanija se zahtijeva da imaju

procedure i kontrole za objavljivanje kako bi se osiguralo da značajne informacije, koje

se moraju prikazati, mogu biti identificirane i pravovremeno priopćene menadžmentu,

uključujući odgovorne osobe koje vrše potvrđivanje. U vezi s time SEC zahtijeva da

izvršni direktori i financijski direktori ili drugi rukovoditelji koji vrše potvrđivanja,

potvrde da su:

- Odgovorni za planiranje, uspostavljanje i održavanje kontrola i procedura za

objavljivanje kako bi osigurali da im značajne informacije budu dostavljane,

posebno u razdoblju za koji se periodično izvješće sastavlja;

- Ocijenili efikasnost kontrola i procedura za objavljivanje 90 dana prije datuma

dostavljanja izvješća;

- Prezentirali u izvješću svoje zaključke o efikasnosti kontrola i procedura

- Objavili eksternim revizorima kompanije i revizorskom odboru sve značajne

nedostatke u internim kontrolama kompanije, koje mogu utjecati na mogućnost

prikupljanja i prezentiranja financijskih informacija, zatim prevare, bilo da su

materijalno značajne ili ne, koje uključuju menadžment ili druge zaposlene koji

imaju važnu ulogu u internim kontrolama kompanije.

11

Od kontrola i procedura za objavljivanje se zahtijeva da osiguraju potpuno i

pravovremeno prikazivanje za svrhu periodičnih i tekućih izvješća. Od svakog izdavatelja

se očekuje da razvije proces koji je konzistentan sa njegovim poslovnim praksama i

praksama internog upravljanja i nadzora. Međutim, SEC preporučuje da kompanije

osnuju odbor koji će razmatrati materijalni značaj informacija i pravovremeno odrediti

obaveze objavljivanja. Taj odbor podnosi izvještaj višem menadžmentu, uključujući

izvršne i financijske direktore, koji su odgovorni za planiranje, uspostavljanje,

održavanje, pregled i ocjenu kontrola i procedura za objavljivanje.

2.2.4. Poglavlje IV: Proširena financijska objavljivanja

U Poglavlju IV Sarbanes-Oxley zakona od javnih kompanija se zahtijevaju proširena

objavljivanja u periodičnim financijskim izvješćima. Ključna objavljivanja obuhvaćaju

izvješća o efikasnosti internih kontrola i procedura za financijsko izvješćivanje i

objavljivanja koja obuhvaćaju izvanbilančne transakcije i pro forma financijske

informacije. Od svih javnih kompanija se zahtijeva da objave jesu li usvojile etički

kodeks za više financijske rukovoditelje. Na kraju, Poglavlje IV zahtijeva ekspeditivna

objavljivanja od strane menadžmenta, direktora i glavnih dioničara u vezi sa izvjesnim

transakcijama koje uključuju vrijednosne papire kompanije.

2.2.4.1. Objavljivanja u periodičnim izvješćima (Poglavlje IV, odjeljak 401)

Financijska izvješća sastavljena u skladu sa općeprihvaćenim računovodstvenim

načelima moraju odražavati sve značajne korekcije koje su utvrđene od strane revizorske

tvrtke.

2.2.4.1.1. Izvanbilančne transakcije

SEC je izdao završna pravila (odredbe) kojima se zahtijeva prošireno objavljivanje

značajnih izvanbilančnih transakcija u izvješćima o registraciji, godišnjim izvješćima,

izvješćima punomoći i informacijskim izvješćima koja se dostavljaju SEC-u. Informacije

12

koje moraju biti objavljene obuhvaćaju sve značajne izvanbilančne transakcije,

aranžmane, obaveze (uključujući potencijalne obaveze), i druge odnose kompanije sa

nekonsolidiranim entitetima ili drugim osobama koje mogu imati utjecaja na financijsko

stanje, promjene u financijskom stanju, rezultate poslovanja, likvidnost, troškove

kapitala, kapitalne resurse ili značajne komponente prihoda ili rashoda.

Odjeljkom (MD&A = Diskusije i analiza menadžmenta) dokumenata za objavljivanje se

već zahtijevaju objavljivanja u vezi sa izvanbilančnim aranžmanima i drugim mogućim

obavezama. Ta objavljivanja obuhvaćaju čitav niz korporativnih događaja, uključujući

događaje, promijene vrijednosti i neizvjesnosti za koje se inače ne zahtijeva da budu

objavljene u skladu sa općeprihvaćenim računovodstvenim načelima.

2.2.4.1.2. Pro forma financijske informacije

Pro forma financijske informacije moraju biti prezentirane tako da se u njima tvrdi da ne

sadrže neistinit iskaz značajnih činjenica ili da se propustilo prikazati neka značajna

činjenica.

2.2.4.2. Zabrana osobnih zajmova izvršnim direktorima (Poglavlje IV, odjeljak 402)

Kompanijama se zabranjuje odobravanje i održavanje aranžmana za osobne zajmove

direktorima ili rukovodstvu. Ova zabrana se ne odnosi na zajmove od javnih depozitarnih

institucija odobrenih njihovim direktorima, ili na zajmove depozitarne institucije

direktorima povezanim sa javnim holding komanijama, pod uvjetom da su zajmovi u

skladu sa restrikcijama državnog bankarskog zakona koji se odnose na davanje pozajmica

insajderima.

2.2.4.3. Ekspeditivna objavljivanja transakcija koja se odnose na menadžment i glavne

dioničare (Poglavlje IV, odjeljak 403)

Svi vlasnici više od 10% običnih dionica registriranih u skladu sa odjeljkom 12 Zakona o

burzi vrijednosnih papira iz 1934. godine, koji su direktori ili drugi izvršni rukovoditelji

13

kompanije koja izdaje vrijednosne papire, moraju dostavljati izvještaje SEC-u u kojima

prijavljuju vlasništvo običnih dionica kompanije. Ranije je odjeljak 16(a) Zakona o burzi

vrijednosnih papira zahtijevao da se o tim transakcijama podnose izvještaji mjesečno u

roku od 10 dana poslije kraja svakog kalendarskog mjeseca u kojem se dogodi promjena

u vlasništvu, kupovini, prodaji ili prodaji swap ugovora vrijednosnih papira. Sada se od

osoba odgovornih za izvještavanje zahtijevaju izvještaji o svim transakcijama koje su

predmet odjeljka 16(a) prije kraja drugog radnog dana koji slijedi dan u kojem je

transakcija obavljena. Izvještaj mora sadržavati:

Izvještaj o količini običnih dionica izdavatelja za čije je dostavljanje odgovoran vlasnik

(nositelj prava); i

Izvještaj koji označava vlasništvo od strane osobe koja podnosi izvještaj na dan

podnošenja izvještaja, sve promjene u vlasništvu, kupovinu i prodaju swap ugovora, koji

su se dogodili od trenutka posljednje registacije.

2.2.4.4. Ocjena internih kontrola od strane menadžmenta (Poglavlje IV, odjeljak 404)

SEC je predstavio propise kojima se zahtijeva da svi godišnji izveštaji koje izdaju

javne kompanije u skladu sa Odjeljkom 13(a) ili 15(d) Zakona o burzi vrijednosnih

papira iz 1934. godine, sadrže i izvještaj o internim kontrolama. Ovaj izvještaj treba

sadržavati:

- Izjavu o odgovornosti menadžmenta za uvođenje i održavanje adekvatnih internih

kontrola i postupaka za financijsko izješćivanje;

- Zaključke menadžmenta o efikasnosti internih kontrola i postupaka za financijsko

izvješćivanje na kraju godine na bazi ocjene menadžmenta; i

- Potvrdu da je revizorska tvrtka atestirala i izvijestila o ocjeni kontrola i postupaka

kompanije.

Sarbanes-Oxley zakon ne određuje standarde za sadržaj izvještaja o atestiranju, ali

zahtijeva da se atestiranje obavi u skladu sa standardima postavljenim od strane Odbora

za nadzor računovodstva dioničkih društava. Iako u zakonu nije posebno definiran

koncept internih kontrola, prema Zakonu o burzi vrijednosnih papira iz 1934. godine

interne računovodstvene kontrole moraju osiguravati objektivan dokaz da su:

14

- Transakcije odobrene na pravilan način;

- Transakcije knjižene tako da omogućavaju sastavljanje financijskih izvješća u skladu sa

općeprihvaćenim računovodstvenim načelima ili drugim kriterijima koji se primjenjuju

na ta izvješća i da se održava odgovornost za sredstva;

- Sredstva zaštićena od neovlaštenog ili nepravilnog korištenja;

- Evidentirana sredstva se redovno upoređuju sa postojećim sredstvima i poduzimaju se

odgovarajuće mjere ukoliko se ustanove razlike.

2.2.4.5. Postizanje sukladnosti

Sarbanes – Oxley zakon uvjetuje uspostavu internih kontrola u cilju zaštite

interesa dioničara, no ne pojašnjava kako bi tvrtke trebale uspostaviti mjere interne

kontrole. Jedan od prvih koraka za postizanje sukladnosti je uspostava okvira koji će

omogućiti procjenu unutarnje kontrole. Najčešće se koristi okvir Odbora pokroviteljskih

organizacija (COSO13)

Principi COSO metodologije iz 2013.:14

1) Procjena rizika. Prije nego što su primijenjene potrebne kontrole, rukovoditelji

informatičkog sektora moraju procijeniti i shvatiti područja rizika koja utječu na

kompletnost i ispravnost financijskih izvješća. Stoga se mora utvrditi kako se koriste

sustavi poduzeća i koja je razina točnosti trenutačno postojeće dokumentacije. Područja

identificiranog rizika definiraju preostale četiri komponente COSO radnog okvira.

2) Kontrolna okolina. Ona utječe na svijest potrebe za kontrolom koju bi trebali imati

svi zaposleni u poduzeću i predstavlja osnovu svih drugih komponenti interne kontrole

pružajući potrebnu strukturu. Čimbenici kontrolne okoline uključuju integritet, etičke

vrijednosti i znanja te sposobnosti zaposlenih, filozofiju uprave te operativni stil, odnosno

način na koji uprava dodjeljuje odgovornosti i autoritet upravljanja te organizira i razvija

ljudske resurse.

13 engl. Committee of Sponsoring Organisations 14 http://www.coso.org/documents/COSO%20McNallyTransition%20Article-

Final%20COSO%20Version%20Proof_5-31-13.pdf, (07.04.2014.)

15

3) Kontrolne aktivnosti. Obuhvaćaju politike i procedure koje osiguravaju da će upute

uprave biti izvršene. One pomažu osigurati poduzimanje potrebnih akcija kako bi se

smanjili rizici ostvarenja ciljeva organizacije. Pojavljuju se u cijeloj organizaciji, na svim

razinama i funkcijama te uključuju niz aktivnosti u koja spadaju autorizacije, provjere

operativnih procedura, sigurnosti imovine te podjele dužnosti. U informatičkom

okruženju, kontrolne aktivnosti tipično uključuju opće kontrole, poput kontrola pristupa

programima, promjenama programa i zahvatima na računalnim sustavima.

4) Nadzor. Proces i raspored revizije trebaju biti razvijeni na taj način da primarno

smanjuju područja visokog rizika unutar informacijskih sustava. Zaposleni u

informatičkim odjelima trebali bi često vršiti interni nadzor, no nadzori i revizije trebaju

biti vršeni i od strane vanjskih revizora po rasporedu koji odgovara razinama

percipiranog rizika. Za rezultate takvih revizija uprava mora imati jasnu odgovornost.

5) Informiranje i komuniciranje. Bez pravovremenih i točnih informacija, rukovoditelji

informatičkih službi teško mogu proaktivno identificirati i pratiti područja rizika. Moguć

je i izostanak reakcije na novonastale probleme. Rukovoditelji moraju pokazati

razumijevanje svih mjera koje je potrebno poduzeti da bi se bilo u sukladnosti sa

Sarbanes-Oxley zahtjevima i načinima postizanja te sukladnosti

2.2.4.6. Etički kodeks za više rukovoditelje (Poglavlje IV, odjeljak 406)

Propis iz odjeljka 406 zahtijeva da javne kompanije objavljuju jesu li usvojile etički

kodeks koji se primjenjuje na više financijske rukovoditelje, uključujući izvršne

direktore, financijske direktore, voditelje računovodstva, kontrolore i druge osobe koje

obavljaju slične funkcije. Od kompanija se također zahtijeva promptna objava

amandmana i odustajanja od etičkog kodeksa koji se odnosi na ovo osoblje.

Konačni propis definira etički kodeks kao standarde u pismenoj formi koji su

objektivno namijenjeni unapređivanju:

- Poštenog i etičkog ponašanja, uključujući etičko riješavanje stvarnih ili očiglednih

sukoba interesa u osobnim i profesionalnim odnosima;

- Potpuna, objektivna, točna, pravovremena i razumljiva objavljivanja u izvješćima i

dokumentima koja registrirana javna kompanija dostavlja SEC-u i

16

- Primjenu federalnih i državnih zakona, pravila i propisa;

- Promptno interno izvješćivanje o prekršajima etičkog kodeksa odgovarajućoj

odgovornoj osobi ili osobama određenim kodeksom;

- Odgovornost za poštivanje kodeksa.

Specifični standardi, poštivanje standarda i disciplinske mjere za kršenje etičkog

kodeksa su prepušteni kompanijama. Međutim, SEC potiče kompanije da usvoje kodekse

koji su širi i sveobuhvatniji od minimalno propisanog.

Konačna odredba SEC-a zahtijeva da kompanije objave sve promjene, ili

odustajanja ili implicitna odustajanja od svog etičkog kodeksa. Termin "odustajanje"

znači odobravanje značajnog odstupanja od određene odredbe etičkog kodeksa. Termin

"implicitno odustajanje" znači propust da se poduzme akcija u razumnom vremenskom

periodu u vezi značajnog odstupanja od odredbe etičkog kodeksa sa kojim je upoznato

rukovodstvo kompanije.

Informacije koje moraju biti objavljene obuhvaćaju prirodu amandmana etičkog

kodeksa kompanije, prirodu odustajanja (odbacivanja), ime osobe kojoj je kompanija

odobrila da izvrši odustajanje i datum odustajanja. Zahtijevana objavljivanja moraju biti

izvršena u roku od pet radnih dana nakon što kompanija dopuni ili modificira svoj etički

kodeks ili odobri odustajanje (odbacivanje).

2.2.4.7. Financijski stručnjak revizorskog odbora (Poglavlje IV, odjeljak 407)

Konačna odredba iz odjeljka 407 zahtijeva od kompanija da imaju bar jednog

financijskog stručnjaka koji je član revizorskog odbora. Ukoliko kompanija ima

financijskog stručnjaka u nadzornom odboru, potrebno je tu činjenicu objaviti kao i

izjavu o njegovoj neovisnosti o menadžmentu.

Financijski stručnjak revizorskog odbora je definiran kao osoba koja:

- poznaje općeprihvaćena računovodstvena načela;

- ima sposobnost ocijenjivanja opće primjene takvih načela kada su u pitanju procjene,

vremenska razgraničenja i rezerve;

- ima iskustvo iz sastavljanja, revizije, analize ili ocjenjivanja financijskih izvješća koji

prikazuju širinu i stupanj kompleksnosti računovodstvenih pitanja koja su uglavnom

17

usporediva sa širinom i stupnjem pitanja koja se mogu objektivno očekivati u

financijskim izvješćima kompanije, ili iskustvo u kontroli jedne ili više osoba

angažiranih u tim aktivnostima;

- upoznata je sa internim kontrolama i procedurama za financijsko izvješćivanje

- poznaje funkcije odbora za reviziju.

Financijski stručnjak nadzornog odbora navedena iskustva stječe kroz jednu od

sljedećih aktivnosti:

- obrazovanje i iskustvo kao financijski direktor, voditelj računovodstva, kontrolor, javni

računovođa, revizor, ili iskustvo na jednoj ili više pozicija koje obuhvaćaju obavljanje

sličnih funkcija;

- iskustvo iz aktivne kontrole financijskog direktora, voditelja računovodstva, kontrolora,

javnog računovođe, revizora ili osobe koja obavlja slične funkcije;

- iskustvo iz nadzora i ocjenjivanja poslovanja kompanija ili javnih računovođa u vezi sa

sastavljanjem, revizijom ili ocjenom financijskih izvješća

- druga relevantna iskustva.

2.2.4.8. Pravovremeno izvješćivanje (Poglavlje IV, odjeljak 409)

Ovim se odjeljkom zahtijeva da sve bitne obavijesti tvrtka mora objavljivati ekspeditivno

i pravovremeno. Iako su takvi propisi postojali i ranije, ovaj odjeljak propisuje dodatne

situacije kada su takve obavijesti obavezne. Tako se omogućuje da investitori imaju

informacije o svim važnijim događajima te se ne moraju oslanjati na prethodna izvješća

koja mogu biti netočna odnosno zastarjela.

2.2.5. Poglavlje V: Sukob interesa analitičara

Sarbanes-Oxley zakonom se zahtijeva unaprijeđenje i objektivnost investicijskih

istraživanja i preporuka kojima se bave analitičari angažirani od strane investicijskih

bankarskih tvrtki, uključujući investicijske banke povezane sa financijskim institucijama.

U Poglavlju V se zahtijeva da SEC ili nacionalna burza vrijednosnih papira usvoje

pravila koja se bave sukobom interesa kada analitičari vrijednosnih papira daju preporuke

18

u izvještajima i javnim nastupima. Standardima se također zahtijeva da analitičari u

javnim nastupima objave sukobe interesa, a registrirani brokeri-dileri u svakom izvještaju

o istraživanjima. Svrha zahtjeva za objavu su informacije o naknadama koje su

kompanije platile brokerima-dilerima ili analitičarima što bi moglo imati utjecaja na

objektivnost informacija o kompaniji koje se dostavljaju investitorima.

SEC je odobrio primjenu pravila koje je izdala burza u New-Yorku i Nacionalna

udruga trgovaca vrijednosnim papirima. Ova pravila se bave, između ostalog,

ograničenjima u vezi sa odnosima i komunikaciji analitičara, naknadama investicijskih

bankarskih tvrtki od kompanija koje su predmet izvještaja, naknadama analitičara,

mirnim periodima za vrijeme kojih se ne objavljuju izvještaji, te osobna trgovanja

analitičara.

2.2.6. Poglavlje VI: Resursi i ovlasti SEC-a

U Poglavlju VI se povećavaju sredstva Komisije za vrijednosnice i burze za 2003. godinu

u iznosu 776 milijuna dolara, od čega 98 milijuna za angažiranje dodatnog osoblja za

nadzor revizije i revizijskih poslova. Odredbe Poglavlja VI također omogućavaju SEC-u

zabranu ili uskratu prava da zastupanja pred Komisijom ukoliko osoba ne posjeduju

potrebne kvalifikacije, karakter, integritet, ili su namjerno prekršili savezne zakone,

pravila i propise o vrijednosnim papirima.

2.2.7. Poglavlje VII: Studije i izvještaji

U Poglavlju VII, središnjem uredu za računovodstvo se daju upute o potrebnoj analizi i

izvješćima o konsolidiranju društava za reviziju. Također se od Komisije za vrijednosnice

i burze zahtijeva da prouči i izvijesti o ulozi i funkciji agencija za kreditni rejting na

tržištu vrijednosnih papira, broju osoba koje su prekršile savezne zakone o vrijednosnim

papirima, prirodu njihovih prekršaja itd.

19

2.2.8. Poglavlje VIII: Korporativna i kriminalna odgovornost

U poglavlju VIII se propisuju strožije kazne za korporativne i kriminalne prevare, te

zaštita zaposlenih koji su istupili s dokazima o prevarama.

2.2.8.1. Čuvanje dokumentacije (Poglavlje VIII, odjeljak 802)

Ovim odjeljkom se od revizora zahtijeva čuvanje svih radnih papira revizije u razdoblju

od pet godina od kraja fiskalnog perioda u kojem je revizija zaključena. Pravilom SEC-a

za primjenu ovog odjeljka period je produžen na sedam godina. Dva kriterija za

relevantnost su da su materijali (1) kreirani, poslani ili primljeni u vezi sa revizijom ili

pregledom, i (2) da sadrže zaključke, mišljenja, analize ili financijske podatke koji se

odnose na reviziju ili pregled.

2.2.8.2. Zaštita zviždača (Poglavlje VIII, odjeljak 806)

Javnim kompanijama je zabranjeno davanje otkaza, degradacija, suspendiranje,

prijetnje, uznemiravanje ili na bilo koji drugi način diskriminiranje rukovoditelja,

zaposlenih, ili ugovornih strana zbog njihovog sudjelovanja u:

- davanju informacija ili pomaganju na drugi način u istraživanjima u vezi sa ponašanjem

za koje ta osoba objektivno smatra da je njime izvršen prekršaj zakona o prevarama sa

vrijednosnim papirima

- prijavljivanju, prouzrokovanju da budu prijavljeni, svjedočenju, sudjelovanju ili

pomaganju na bilo koji drugi način u procesu koji se odnosi na navodni prekršaj zakona o

prevarama sa vrijednosnim paprima.

U poglavlju III, Odjeljak 301 zakona, revizorski odbor je odgovoran osigurati

pretpostavke za zaštitu onih koji prijave slučajeve prevare. Radnik koji je otpušten ili

diskriminiran zbog prijavljivanja prevara može tražiti naknadu štete od kompanije u roku

od 90 dana od trenutka kada je primijenjen akt diskriminacije.

20

2.2.9. Poglavlje IX: Pooštravanje kazni za činovnički kriminal

Poglavljem IX se mijenjaju neke odredbe ranijih zakona na način da se određuju oštrije

kazne za činovnički kriminal.

2.2.9.1. Korporativna odgovornost za financijske izvještaje (Poglavlje IX, odjeljak 906)

Ovim odjeljkom se za kršenje obveze o potvrđivanju financijskih izvješća od strane

izvršnih i financijskih direktora spomenutu u ranijim odjeljcima propisuju kriminalne

kazne. Kazne za kriminal se primjenjuju kada se dokaže da potvrđivanje obmanjuje ili je

izvještaj lažan.

2.2.10. Poglavlje XI: Korporativne prevare i odgovornost

Poglavljem XI definira se dodatna odgovornost SEC-a i drugih regulatornih tijela u

poduzimanju raznih mjera protiv korporativnih prevara.

2.2.10.1. Falsificiranje podataka ili sprječavanje službenog postupka (Poglavlje XI,

odjeljak 1102)

Ovim odjeljkom se propisuje kako: namjerno mijenjanje, uništavanje, pravljenje štete, ili

sakrivanje dokumenata, podataka ili drugog objekta sa namjerom da se smanji identitet ili

raspoloživost za korištenje u službenom postupku, ili na bilo koji drugi način vršenje

opstrukcije, utjecanje na ili sprječavanje službenog postupka predstavlja kriminalno

djelo.

2.2.10.2. Ovlaštenje zamrzavanja izvanrednih plaćanja (Poglavlje XI, odjeljak 1103)

SEC može izdati privremeni nalog za zamrzavanje izvanrednih plaćanja direktorima,

drugim rukovoditeljima, partnerima, osobama koje obavljaju kontrolu, zastupnicima ili

zaposlenima u toku istrage koja obuhvaća moguće prekršaje saveznog zakona o

vrijednosnim papirima.

21

2.2.10.3. Ovlaštenje zabrane vršenja dužnosti (Poglavlje XI, odjeljak 1105)

SEC može da izdati naredbu o zabrani vršenja dužnosti rukovoditelja osobama koje su

počinile prijevare sa vrijednosnim papirima.

22

4. Kritike zakona

Zakon je naišao na brojne kritike kao „zakonodavno pretjerivanje“15 koje previše

financijski pritišće kompanije.

Česte se kritike ne odnose na financijske pritiske koje zakon donosi, nego na

pitanje o samom meritumu zakona; česta je tvrdnja kako zakon, u svojim temeljnim

odrednicama, donosi odredbe koje već postoje u federalnim zakonima. Npr.: „...jedan od

ciljeva zakona jeste postići da financijska izvješća budu istinita i vjerodostojna, što se

nastoji postići odredbom da glavni i financijski direktori moraju potpisivati da su

financijska izvješća takva. Postojeći zakon iz 1930-ih već sadrži takvu odredbu, čak je

proširuje na sve članove upravnog odbora.“16 Ili: „...o svim promjenama koje je zakon

donio su već diskutirali stručnjaci iz područja korporativnog upravljanja i računovodstva.

Gotovo sve su već bile implementirane, bilo vlastitim izborom, bilo da su nametnute od

strane burzi, regulatora, zakona pojedinih država, ili federalnih zakona. U tom smislu,

promjene mogu biti dalekosežne, ali teško da ih možemo zvati reformama.“17 Kada je

javni tužilac države New York otvorio istragu u slučajevima analitičara, investicijskih

fondova, osiguravajućih društava i NSE, bilo je to na temelju zakona donesenih mnogo

ranije nego Sarbanes-Oxley. Drugi autor navodi sljedeće: „Mnogi upravni odbori su

promijenili načine upravljanja u posljednjim godinama, ali te su promjene bile rezultat

promjene pravila burzi, a ne donošenja ovog zakona.“18

Ray Ball19 piše: „Zakonodavni odgovor na računovodstvene skandale kao da je

napisan prema scenariju Stiglera i Peltzmana“20. Primjenjujući Peltzmanovu teoriju,

15 Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of Economic Perspectives 21,

2007., str 91. 16 Cunningham, L.: The Sarbanes-Oxley Yawn: Heavy Rhetoric, Light Reform (And it Might Just Work),

Boston College Law School, Research paper No. 01, 2002., str. 19. 17 Ibid. 18 Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of Economic Perspectives 21,

2007., str 92. 19 Ball, R.: Market and Political/Regulatory Perspectives on the Recent Accounting Scandals, Journal of

Accounting Research, Vol. 47, No. 2, 2009., dostupno na : http://ssrn.com/abstract=1272804, (10.01.2015.) 20 Za više informacija: Peltzman, S.: Toward a More General Theory of Regulation, Journal of law and

Economics 19, 1976., Stigler, G.J.: Public Regulation of the Securities Markets, Journal of Business 37,

1964., Stigler, G.J.: The Theory of Economic Regulation, Bell Journal of Economics and Management

Science 2, 1971.

23

Watts i Zimmerman21 obrazlažu kako politika ima poticaj izbjeći odgovornost za gubitke

investitora te da su zakonodavne akcije pokušaj izbjegavanja krivnje. „Potaknuti

pritiskom Bijele kuće i medija, narušenim ugledom države, deprecijacijom dolara,

smanjenjem cijena vrijednosnih papira, događajima 11. rujna, te padom ekonomije,

Kongres brza sa donošenjem zakona.“22 Također je zanimljiv zaključak: „U frantičnoj

političkoj okolini u kojoj je zakon donesen, zakonodavci su prihvatili prijedloge

predlagatelja bez pažljivog razmatranja i bez uzimanja u obzir literature koja negira

učinkovitost propisanih mjera.“23

3.1. Troškovi tvrtki

Za troškove nametnute kompanijama sigurne su četiri stvari:24 (1) značajni su, (2)

teško ih je procijeniti, (3) imaju fiksni udio i radi toga su značajniji za manja poduzeća,

(4) smanjuju se vremenom.

Anketa provedena nad 207 tvrtki sa prihodima većim od 5 milijardi dolara

procjenjuje troškove udovoljavanju odjeljka 404 zakona u iznosu 4,36 milijuna dolara.

Prema drugim izvješćima troškovi se smatraju još i većima. Velike revizorske tvrtke

podnijele su izvješće u kojem stoji kako je za devedeset velikih tvrtki prosječni trošak

iznosio 7,8 milijuna dolara. AMR Research procjenjuje kako se godišnje ukupno troši

oko šest milijardi dolara kada se u obzir uzmu svi vezani troškovi, uključujući povećane

revizorske naknade.25

Izravni troškovi sastoje se od troškova potrebnih za udovoljavanje zahtijevima

zakona, te povećanih revizorskih naknada. Naknada Odboru za nadzor računovodstva

javnih društava je poznata i nije značajna.26 Naknade za revizorske usluge su povećane

nakon donošenja zakona, ali „udio povećanja vezan specifično uz zakon, ne može se

21 Watts, R. L., Zimmerman, J. L.: Positive Accounting Theory, Englewood Cliffs, Prentice-Hall, 1986. 22 Ball, R.: Market and Political/Regulatory Perspectives on the Recent Accounting Scandals, Journal of

Accounting Research, Vol. 47, No. 2, 2009., str. 15., dostupno na : http://ssrn.com/abstract=1272804,

(10.01.2015.) 23 Romano, R.: The Sarbanes-Oxley Act and the Making of Quack Corporate Governance, NYU, Law and

Econ Research Paper 04-032, 2004., str. 246. 24 Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of Economic Perspectives 21,

2007, str 107. 25 Anand, S.: Essentials of Sarbanes-Oxley, John Wiley & Sons, New Jersey, 2007., str. 106. 26 Za polovicu dioničkih društava je 2004. godine iznosila tek 1000,00 dolara.

24

izmjeriti“.27 Neki izvori također tvrde kako je zakon povećao troškove revizije i interne

revizije, kod poduzeća koja imaju prihode od milijun do milijardu dolara, iako omjer

troškova revizije i prihoda opada kako tvrtka raste. Za 2005. godinu (tri godine nakon

donošenja zakona), menadžeri poduzeća govore o smanjenju troškova uzrokovanih

zakonom za 15%, dok revizorske kuće govore o smanjenju za čak 40%.28

Neizravne troškove, kao što je primjerice oportunitetni trošak vremena koje je

menadžer proveo baveći se upravljanjem rizicima, još je teže izmjeriti. Smatra se da se ti

troškovi također smanjuju s vremenom, kako se početna pozornost pridavana zahtjevima

zakona počinje vraćati na normalne poslovne aktivnosti.

3.2. Trošak agenta i korporativno upravljanje

Razdvajanje funkcija vlasništva i upravljanja poduzećem, kao što je u

ekonomskoj teoriji odavno poznato29, zbog različitih interesa menadžmenta i dioničara,

dovodi to tzv. troška agenta, odnosno razvoja agencijske teorije. Trošak agenta su u

teoriju uveli Jensen i Meckling koji agencijski trošak definiraju kao trošak nastao iz

agencijskog odnosa, odnosno ugovora o zastupanju, tj. kao „odnos u kojem jedna ili više

osoba (principali) angažiraju drugu osobu (agenta) da izvrši neke usluge u njihovu korist,

što uključuje prenošenje prava na donošenje nekih odluka. Ako obje strane nastoje

maksimirati svoje koristi, postoji dobra osnova za pretpostavku da agent neće uvijek

djelovati u najboljem interesu principala.“30 Intencija Sarbanes-Oxley zakona jeste,

naravno, smanjenje negativnog utjecaja troška agenta te poboljšavanje korporativnog

upravljanja, i to na način da se ostvare sljedeći ciljevi31: povratak povjerenja u

računovodstvenu profesiju, promjene koje se tiču vodstva kompanija, poboljšanje

27 Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of Economic Perspectives 21,

2007., str 107. 28 Ibid. 29 Vidi: Berle, A., Means, G.: The Modern Corporation and Private Property, Macmillan, New York, 1932. 30 Jensen, M., Meckling, H.: Theory of the Firm: Managerial Behavior, Agency Costs and Ownership

Structure, Journal of Financial Economics, 1976, str. 308. 31 Za više informacija vidi: http://www.sec.gov/news/press/2003-89a.htm (03.12.2014)

25

kvalitete financijskog izvješćivanja, poboljšanje djelovanja organizacija i odbora za

nadzor, proširenje spektra raznih zakonskih sankcija.32

Slijedi prikaz utjecaja zakona na korporativno upravljanje sa aspekta dva odjeljka

zakona – o neovisnosti revizorskih odbora, te o pružanju nerevizorskih usluga od strane

nerevizorskih tvrtki. Navode se zaključci znanstvenih istraživanja o predmetnoj

problematici.

1. Neovisni revizorski odbori – odjeljkom 301 zakona određuje se kako članovi

revizorskih odbori moraju biti u potpunosti neovisni. Revizorski odbor dobiva zadaću

imenovanja vanjskog revizora, a tvrtke obvezuje da revizorskim odborima osiguraju

savjetnike koji će im pomagati u obavljanju njihovih dužnosti. Revizorski odbor je

odgovoran za uspostavljanje procedura za zaprimanje i istraživanje pritužbi uposlenih u

vezi sa provođenjem računovodstvenih politika. Brojna su istraživanja pokušavaju

odgovoriti na pitanje da li neovisni odbori33 poboljšavaju korporativno upravljanje.

Mnoga od njih dolaze do zaključka kako neovisni odbori nemaju pozitivnog učinka na

korporativno upravljanje, nego štoviše – negativno utječu.34 Kada se govori specifično o

neovisnosti članova revizorskih odbora, zaključak je istraživanja koje se bavilo tom

tematikom također negativan.35

2. Pružanje nerevizorskih usluga – odjeljkom 201 revizorskim tvrtkama se

zabranjuje pružanje nerevizorskih usluga kompanijama za koje obavljaju reviziju, što

uključuje dizajniranje sustava za financijsko izvješćivanje, usluge procjene vrijednosti,

usluge interne revizije, investicijskog bankarstva, pravne i stručne pomoći nevezane uz

reviziju, brokerske, te aktuarske usluge. Iako se je ovaj odjeljak usmjeren na

računovodstvenu, odnosno revizijsku profesiju, može se govoriti i o utjecaju na

korporativno upravljanje, s obzirom da zakon nameće odborima, a samim time i

dioničarima, kako provoditi poslovnu politiku poduzeća, odnosno u ovom slučaju koje

32 Npr. mogućnost privremenog zamrzavanja sredstava za počinitelje prekršaja iz zakona o financijskom

poslovanju 33 Ne samo revizorski odbori, nap.a. 34 Bhagat, S., Black, B.: The Uncertain Relationship Between Board Composition and Firm Performance,

Business Lawyer (54), 1999. 35 Vidi: Klein, A.: Firm Performance and Board Committee Structure, Journal of Law & Economics, (41),

1998.

26

usluge mogu zatražiti od revizorske tvrtke koju unajme.36 Znanstvena istraživanja koja se

bave tematikom utjecaja pružanja nerevizorskih usluga na kvalitetu revizije su brojna.

Većina istraživanja, 19 od ukupno 25, ne nalazi povezanost između pružanja

nerevizorskih usluga i kvalitete revizije, jedno istraživanje ne nalazi povezanost kada

reviziju provode pet najvećih revizorskih tvrtki37,dok tri istraživanja čak zaključuju kako

pružanje nerevizorskih usluga zapravo poboljšava kvalitetu revizije.38

Linck et.al., proučavajući, između ostalog, korporativno upravljanje, zaključuju

kako „Sarbanes-Oxley predstavlja prekretnicu na području korporativnog upravljanja“39,

a promjene koje donosi su sljedeće:40

- Obujam posla i izloženost rizicima menadžmenta povećava se nakon donošenja

zakona

- Povećava se učestalost sastanaka raznih odbora, osobito revizijskog

- Odbori su veći i neovisniji

- Velike kompanije povećavaju broj neovisnih članovima u odborima

- Javlja se tendencija razdvajanja funkcija glavnog izvršnog direktora i

predsjednika upravnog odbora

- U članstvima odbora smanjio se broj aktivnih izvršnih članova, a povećao broj

umirovljenih izvršnih direktora, financijskih stručnjaka, odvjetnika i konzultanata

S obzirom da se po donošenju zakona javljaju dodatne naknade predsjedavajućem i

članovima revizijskog odbora, te se povećavaju premije osiguranja za izvršni

menadžment, iz tog aspekta se može govoriti o povećanju agencijskih troškova. Ranije

navedeno istraživanje Lincka et.al. zaključuje kako je nakon donošenja zakona došlo do

značajnog povećanja troškova menadžmenta, te, radi većih tj. brojnijih odbora, većih

naknada odborima (osobito kod velikih tvrtki). Iako su odbori postali veći, neovisniji i

36 Romano, R.: The Sarbanes-Oxley Act and the Making of Quack Corporate Governance, NYU, Law and

Econ Research Paper 04-032, 2004., str.41. 37 Koje su zapravo najbitnije u ovom kontekstu, jer one provode reviziju nad većinom javnih kompanija. 38 Romano, R.: The Sarbanes-Oxley Act and the Making of Quack Corporate Governance, NYU, Law and

Econ Research Paper 04-032, 2004., str. 45. 39 Linck, J., Netter, J., Yang, T.: The Effects and Unintended Consequences of the Sarbanes-Oxley Act on

the Supply and Demand for Directors, AFA 2006 Boston Meetings Paper, FMA Online, 2008., str. 7.,

dostupno na: http://ssrn.com/abstract=902665 (20.11.2014.) 40 Ibid., str. 33.

27

zaposleniji, ne donosi se zaključak kako to utječe na ukupno poslovanje poduzeća (osim,

očito, većih troškova).

28

5. Utjecaj na investitore

Kada se govori o utjecaju Sarbanes-Oxley zakona na investitore, postavljaju se

dva pitanja. Prvo se odnosi na utjecaj zakona na položaj investitora, tj. na koji način

zakon zaštićuje investitore, a drugo na promjene vrijednosti dionica koje su se dogodile

zbog implementacije zakona.

Utjecaj zakona na investitore u vidu troškova je teško izmjeriti s obzirom da su

troškovi raspoređeni u normalne poslovne aktivnosti tvrtki. Iako su neke tvrtke uspjele

kvantificirati troškove, njihovi iznosi su ipak nejasni i neprecizni.41 Poneki specifični

troškovi su jasno mjerljivi, kao što su, primjerice, troškovi plaća novog osoblja ili

vanjskih revizora. Troškovi koje nije lako kvantificirati su oni troškovi koji su posljedica

promjene normalnih aktivnosti u tvrtki, odnosno povećanja obujma poslova, na primjer

zbog potrebe da zaposlenici bilježe, dokumentiraju i pohranjuju detalje o njihovim

dnevnim aktivnostima.42

Česta je hipoteza kako su troškovi i koristi implementacije zakona točno ugrađeni

u cijene dionica. Međutim, različita istraživanja na tu temu dala su drukčije rezultate.43

Istraživanje koje se bavilo kretanjima tržišta prije donošenja zakona i neposredno nakon

njega, pokazalo je kako su investitori zakon smatrali uzrokom značajnih troškova, te su

tržišne vrijednosti vrijednosnih papira pokazale gubitak u iznosu od 1,4 trilijuna

američkih dolara.44 Uzroci tome su višestruki: izravni troškovi implementacije, neizravni

troškovi i očekivani troškovi budućih legislativnih zahtjeva. Nadalje, analiza presječnih

implikacija glavnih odredbi zakona ukazuje na to da ostvareni prinosi vrijednosnica

opadaju kako se povećava korištenje nerevizorskih usluga i kompleksnost poslovanja.

Takvi nalazi navode na zaključak kako zabrana korištenja nerevizorskih usluga (ranije

spomenuta u opisu odjeljka 201), i novi propisi oko interne kontrole (odjeljak 404) tvrtki

nameću značajne troškove. Zaključak je ovog istraživanja kako zakon ne donosi

očekivane koristi poduzeću, nego mu zapravo šteti, iako je prvotna namjena zakona

41 Holt, M.F.: The Sarbanes–Oxley Act: Costs, Benefits and Business Impact, Cima Publishing, Oxford,

2008., str. 53. 42 Ibid. 43 Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of Economic Perspectives 21,

2007., str 106. 44 Za više informacija pogledati: Xiying Zhang, I.: Economic Consequences of the Sarbanes-Oxley Act of

2002, University of Rochester, 2005.

29

poboljšanje korporativnog upravljanja i poboljšanje položaja investitora. Ove rezultate je

potrebno uzeti s rezervom s obzirom na ranije navedene različite zaključke drugih

istraživanja.45

Prema Johnu Coatesu, prednosti zakona su evidentne. On navodi: „Iako bi dokazi

u ovom području prije trebali biti tretirani kao indikativni nego kao konačni, većina

dokaza upućuje na to da zakon donosi koristi“.46 Prema tom autoru, jedan od važnijih

načina na koji je zakon zaštitio investitore jeste taj da su smanjene manipulacije

profitom.47

Hochberg et.al. zaključuju kako su „investitori imali izrazito pozitivna očekivanja

o efektima zakona, osobito za dio vezan uz poboljšavanje financijskog izvješćivanja. Ta

očekivanja su opravdana, unatoč raspravama o implementaciji pravila i neočekivanom

porastu troškova za postizanje sukladnosti. Rezultati istraživanja su konzistentni sa

stavom kako će zakon poboljšati financijsko izvješćivanje, transparentnost i korporativno

upravljanje, te na taj način smanjiti zloupotrebe i loše upravljanje, te kako bi te koristi u

konačnici mogle biti veće od troškova implementacije“48, dok Duarte et. al. zaključuju

kako „postojeći dokazi upućuju da je zakon koristan za američke investitore, međutim

strane kompanije će se zbog zakona teže izlistati na američkim burzama.“49

Još jedna od prednosti koje je zakon donio je povećanje povjerenja investitora.

Povjerenje investitora drastično je smanjeno nakon ranije navedenih skandala, što se

jasno moglo vidjeti promatrajući likvidnost tržišta. Istraživanje koje su proveli Kim, Jain

i Rezaee pokazalo je kako je likvidnost tržišta značajno porasla nakon donošenja zakona,

kratkoročno i dugoročno.50 Zakon je omogućio smanjivanje asimetričnosti informacija

tako što je povećao pouzdanost financijskih izvješća, što je rezultiralo povećanjem

45 Pogledati: Leuz, C.: Was the Sarbanes-Oxley Act of 2002 really this costly? A Discussion of Evidence

from Event Returns and Going-Private Decisions, Journal of Accounting and Economics, 2007.; u ovom

radu razmatraju se metodološka ograničenja ovakvih istraživanja postavljajući pitanje mogu li se navedeni

negativni povrati nedvosmisleno pripisati primjeni zakona. 46 Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of Economic Perspectives 21,

2007., str 106. 47 Ibid, prema: Cohen, D.A., Dey, A., Lys, T.Z.: Trends in Earnings Management and Informativeness of

Earnings Announcements in the Pre- and Post-Sarbanes Oxley Periods, 2005., str. 31. 48 Hochberg, Y., Sapienza, P., Vissing-Jorgensen, A.: A lobbying approach to evaluating the Sarbanes-

Oxley Act of 2002, Journal of Accounting Research 47, 2009., str. 40. 49 Duarte, J., Kong, K., Young, L., Siegel, S.: The Impact of the Sarbanes-Oxley Act on Shareholders and

Managers of Foreign Firms, Review of Finance, Forthcoming, 2011., str. 18. 50 Kim, J., Jain, P., Rezaee, Z.: Trends and Determinants of Market Liquidity in the Pre- and Post-Sarbanes-

Oxley Act Periods, 14th Annual Conference on Financial Economics and Accounting, 2006., str. 27.

30

likvidnosti. Istraživanje zaključuje kako je donošenje zakona omogućilo povratak

povjerenja sudionika tržišta u korporativno upravljanje, financijska izvješća i rad

revizorskih tvrtki. To su potvrdili i financijski direktori, koji su ranije uglavnom upućivali

kritike na račun zakona. U anketi koju je proveo Financial Executives International, 83%

financijskih direktora u kompanijama čiji su prihodi veći od 25 milijardi dolara, složili su

se da je povećanje povjerenja investitora rezultat donošenja zakona.51

Pojedina istraživanja upućuju na smanjenje preuzimanja rizika od strane

kompanija izlistanih na američkim burzama kao posljedicu donošenja zakona. Koristeći

uzorak engleskih kompanija kao benchmark, došlo se do zaključka kako su američke

tvrtke značajno reducirale ulaganja u istraživanje i razvoj, te općenito kapitalne izdatke.

Autori ne prosuđuju „koliko je smanjenje preuzimanja rizika nakon donošenja zakona

pozitivno za investitore“, međutim smatraju da su „promjene u pogledu preuzimanja

rizika kao posljedica zakona, nedostatne. Također, ukoliko je problem u tome da

menadžeri imaju veću averziju prema riziku nego što bi dioničari to htjeli, tada zakon

može samo „pojačavati taj problem, vodeći daljnjem urušavanju vrijednosti.“52 Također

se dolazi do otkrića kako su promjene u preuzimanju rizika negativno povezane sa

budućom volatilnošću povrata dionica, ali se zaključuje kako „ne postoje dokazi da bi te

promjene bile vezane za eventualno buduće loše poslovanje.“53

Isti autori, uspoređujući inicijalne javne ponude u SAD-u i Engleskoj, zaključuju

kako je nakon donošenja zakona, broj javnih ponuda u Engleskoj značajno porastao,

zaključujući kako je zakon oslabio američka financijska tržišta, potaknuvši neslužbena

trgovanja, te prelazak stranih tvrtki na druge svjetske burze. Također istražujući inicijalne

javne ponude, Leon54, dolazi do zaključka kako je implementacija zakona skupa dok je

zaštita investitora minimalna, a podaci upućuju na to da američko tržište kapitala

značajno zaostaje za svjetskim u inicijalnim javnim ponudama. Engel et.al.55 također

51 http://www.financialexecutives.org/KenticoCMS/News---Publications/Press-Room/2006-press-

releases/FEI-Survey--Sarbanes-Oxley-Compliance-Costs-are-Dr.aspx#axzz30f18wrLu (13.11.2014.) 52 Bargerona, L., Lehna, K., Zutter, C.: Sarbanes-Oxley and Corporate Risk-Taking, Katz Graduate School

of Business, University of Pittsburgh, 2008., str. 26. 53 Cohen, D.A., Dey, A., Lys, T.Z.: The Sarbanes Oxley Act of 2002: Implications for Compensation

Contracts and Managerial Risk-Taking, 2007., str. 28. 54 Leon, G.: Stigmata: The Stain of Sarbanes-Oxley on U.S. Capital Markets, Duquesne Business Law

Journal vol. 9, 2007. 55 Engel, E., Hayes, R., Wang, X.: The Sarbanes-Oxley Act and Firms' Going-Private Decisions, 2004.,

dostupno na: http://ssrn.com/abstract=546626 (20.01.2015.)

31

primjećuju negativne reakcije tržišta, osobito u kontekstu manjih tvrtki. Johnston i

Madura56 istražuju utjecaj zakona na promjene cijena dionica neposredno nakon

inicijalnih javnih ponuda te razdobljima nakon toga, uspoređujući uzorak američkih i

kanadskih javnih ponuda. Otkrivaju kako su inicijalni povrati u prosjeku značajno niži

nakon donošenja zakona na američkom tržištu, dok povrati na kanadskom tržištu ostaju

nepromijenjeni, te izvode zaključak kako je zakon omogućio potpisnicima i investitorima

kvalitetnije informacije prilikom vrednovanja inicijalnih javnih ponuda, odnosno smanjio

asimetričnost informacija, time ostvarujući svoj osnovni cilj.

Singer i You istražuju utjecaj zakona na kvalitetu zarade (engl. earnings quality) u

smislu pouzdanosti i relevantnosti. Koristeći skupinu izlistanih tvrtki koje nisu obvezne

prilagoditi poslovanje zakonu kao kontrolni uzorak, otkrivaju kako su tvrtke koje su

poslovanje prilagodile zahtjevima zakona poboljšale kvalitetu dobiti u odnosu na

kontrolni uzorak. Preciznije, obzirom na pouzdanost, zaključuju kako „tvrtke iskazuju

značajno poboljšanje pouzdanosti dobiti što se očituje u smanjenju apsolutne vrijednosti

diskrecijskih obveza“57, dok u odnosu na relevantnost, mjereći moć predviđanja budućih

prihoda u tijekovima novca, zaključuju „kako je moć predviđanja značajno veća kod

tvrtki koje su poslovanje prilagodile zakonu“58. Investitori su bolje reagirali na promjene

dobiti kod tvrtki sa prilagođenim poslovanjem u odnosu na kontrolnu skupinu. To navodi

na zaključak kako je ostvaren temeljni cilj zakona – poboljšanje točnosti i pouzdanosti

korporativnih financijskih izvješća.

Kako se u proučavanju Sarbanes-Oxley Zakona često nalaze oprečni rezultati

istraživanja, tako se istraživanju Singer i You suprotstavlja istraživanje Apilado i

Stephen, koji istražuju učinak financijskih analitičara nakon uvođenja zakona, koristeći

univarijatnu i multivarijatnu analizu, te zaključuju kako „su predviđanja dobiti postala

nepreciznija nakon uvođenja zakona“59. Uočavaju značajnu razliku u pristranosti

56 Johnston, J., Madura, J.: The Pricing of IPOs Post Sarbanes-Oxley, The Financial Review, Vol. 44,

2009., dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1344763, (20.12.2014.) 57 Singer, Z., You, H.: The Effect of Section 404 of the Sarbanes-Oxley Act on Earnings Quality, Journal of

Accounting, Auditing & Finance 26, 2011., str. 583., također vidjeti: Lobo, G., Zhou, J.: Did conservatism

in financial reporting increase after the Sarbanes-Oxley Act? - Initial evidence, Accounting Horizons 20,

2006., gdje se također primjećuje smanjenje diskrecijskih obveza, te se posljedično uvođenju zakona

zaključuje o konzervativnijem financijskom izvještavanju. 58 Ibid. 59 Apilado, V., Stephen, S.: Financial Analysts’ Forecasting Performance Post Sarbanes-Oxley, Journal of

Accounting and Finance 12, 2012., str. 90.

32

predviđanja za male u odnosu na veće tvrtke s time da su analitičari pesimističniji u

predviđanju dobiti velikih tvrtki. Iz rezultata izvode nekoliko zaključaka; prvo, unatoč

opširnosti zakona, informacijsko okruženje u cjelini se nije poboljšalo, drugo,

informacijsko okruženje malih tvrtki nije se uopće promijenilo, i treće, financijski

analitičari postaju pesimističniji u svojim prognozama.60

Andrade et.al.61 istražuju utjecaj primjene zakona na trošak kapitala poduzeća kao

posljedicu eventualno poboljšane pouzdanosti korporativnih financijskih izvješća.

Promjene u trošku kapitala mjere koristeći spreadove CDS ugovora i strukturni model

određivanja cijene CDS-ova za određivanje korporativne transparentnosti62 za 252 tvrtke

u razdobljima prije i nakon donošenja zakona.63 Rezultati pokazuju smanjenje medijana

troška kapitala za 17,7 baznih bodova64 godišnje za promatrane tvrtke kao rezultat

povećanja korporativne transparentnosti. Ovaj podatak je značajan ukoliko se uzme u

obzir kako je bezrizična stopa iznosila 330 a medijan kreditnog spreada 111 baznih

bodova u razdoblju nakon donošenja zakona. Kada se navedeni podatak prenese u

novčani iznos dolazi se do uštede od 843 milijuna dolara godišnje (za tvrtke iz uzorka)

kao rezultat percipiranog poboljšanja kvalitete financijskih izvješća. Zaključuje se kako:

(1) parametar transparentnosti je povezan sa karakteristikama tvrtke s obzirom na

pouzdanost financijskih izvješća, gdje su faktori kvaliteta obveza i potraživanja,

neovisnost uprave, S&P Transparency and Disclousure rejting itd. Tvrtke sa nižim

navedenim faktorima imaju smanjenu korporativnu transparentnost kalibriranu CDS-

ovima, te posljedično veći trošak kapitala, ceteris paribus, (2) parametar korporativne

transparentnosti značajno je poboljšan u razdoblju nakon donošenja zakona i (3)

poboljšanje transparentnosti zamjetno je kod tvrtki čije je poslovanje obuhvaćeno

zakonom.

60 Postoji mišljenje kako su analitičari manje izloženi kritikama ukoliko su njihove prognoze pesimistične,

stoga se njihovi postupci tada mogu objasniti ranije pojašnjenom agencijskom teorijom. 61 Andrade, S., Bernile, G., Hood, F.: SOX, Corporate Transparency, and the Cost of Debt, Midwest

Finance Association Annual Meeting Paper; 21st Australasian Finance and Banking Conference, 2008,

dostupno na http://ssrn.com/abstract=1257002, (04.01.2015) 62 engl. calibrated opacity parameter 63 Korporativna transparentnost samo je jedna od determinanti kreditnih spreadova, pa se u analizi podataka

koristi pretpostavka ceteris paribus. 64 =0,177%

33

Utjecaj zakona na vrijednost obveznica su proučavali DeFond et.al.65 Koristeći

modele očekivanja koji sadrže veći broj faktora za koje je poznato da utječu na vrijednost

obveznica dolaze do zaključka o značajnom smanjenju vrijednosti portfelja korporativnih

obveznica u razdoblju donošenja zakona. Kod nekih izdavatelja korištenih u istraživanju

došlo je do transfera vrijednosti od imatelja obveznica ka imateljima dionica. Probit

analizom autori utvrđuju kako je transfer vrijednosti uzrokovan većom neovisnošću

uprave, što je u skladu sa očekivanjima sudionika na tržištu kako neovisnost uprave

usklađuje ciljeve menadžmenta i dioničara, te na taj način koristeći dioničarima na račun

vlasnika obveznica.

65 DeFond, M., Hung, M., Karaoglu, E., Zhang, J.: Was the Sarbanes-Oxley Act Good News for Corporate

Bondholders?, University of Southern California, 2008., dostupno na: http://ssrn.com/abstract=964865

(12.12.2014.)

34

6. Zaključak

Sarbanes-Oxley zakon deklarativno nudi brojne prednosti za investitore: manji

rizik od gubitka zbog prevare ili krađe, pouzdanije financijsko izvještavanje, veću

transparentnost i odgovornost. Tvrtke će imati niži trošak kapitala i ekonomija će

profitirati od bolje alokacije resursa i bržeg rasta. Jesu li se ta očekivanja ispunila?

Mišljenja znanstvenika, ali i predstavnika tvrtki i investitora o svrsishodnosti, temeljima,

implementaciji, troškovima i koristima koje zakon donosi, su podijeljena. S obzirom da je

troškove zakona teško kvantificirati, a koristi još teže, svaka ocjena zakona nužno mora

biti kvalitativna. To, naravno, ne znači da nije bilo pokušaja kvantifikacije, ali svaki

rezultat toga je, zbog kompleksnosti zakona, diskutabilan, te provedena istraživanja daju,

kao što je ranije opisano, različite rezultate. Stoga je zaključak ovog rada kako zakon

donosi brojne prednosti, kako za investitore, tako i za tvrtke, iako za sada ne postoji

metodologija koja bi omogućila sumiranje prednosti u novčanom iznosu kako bi se

prednosti mogle usporediti sa troškovima, koji su značajni.

35

7. Literatura

1. Anand, S.: Sarbanes-Oxley guide for finance and information technology

professionals, John Wiley & Sons, New Jersey, 2006.

2. Anand, S.: Essentials of Sarbanes-Oxley, John Wiley & Sons, New Jersey, 2007.

3. Andrade, S., Bernile, G., Hood, F.: SOX, Corporate Transparency, and the Cost of

Debt, Midwest Finance Association Annual Meeting Paper; 21st Australasian

Finance and Banking Conference, 2008, dostupno na

http://ssrn.com/abstract=1257002, (04.01.2015)

4. Apilado, V., Stephen, S.: Financial Analysts’ Forecasting Performance Post

Sarbanes-Oxley, Journal of Accounting and Finance 12, 2012.

5. Ball, R.: Market and Political/Regulatory Perspectives on the Recent Accounting

Scandals, Journal of Accounting Research, Vol. 47, No. 2, 2009., dostupno na :

http://ssrn.com/abstract=1272804, (10.01.2015.)

6. Bhagat, S., Black, B.: The Uncertain Relationship Between Board Composition

and Firm Performance, Business Lawyer (54), 1999.

7. Bargerona, L., Lehna, K., Zutter, C.: Sarbanes-Oxley and Corporate Risk-Taking,

Katz Graduate School of Business, University of Pittsburgh, 2008.

8. Berle, A., Means, G.: The Modern Corporation and Private Property, Macmillan,

New York, 1932.

9. Bertus, M., Jahera, J. S., Yost, K.: Sarbanes-Oxley, Corporate Governance and

Strategic Dividend Decisions, Department of Finance, Auburn University,

Auburn

10. Coates, J.: The goals and promise of the Sarbanes-Oxley Act, Journal of

Economic Perspectives 21, 2007., dostupno na

http://pubs.aeaweb.org/doi/pdfplus/10.1257/jep.21.1.91, (11.11.2014.)

11. Cohen, D.A., Dey, A., Lys, T.Z.: Trends in Earnings Management and

Informativeness of Earnings Announcements in the Pre- and Post-Sarbanes Oxley

Periods, 2005.

12. Cohen, D.A., Dey, A., Lys, T.Z.: The Sarbanes Oxley Act of 2002: Implications

for Compensation Contracts and Managerial Risk-Taking, 2007.

13. CRA International: Sarbanes-Oxley Section 404 Costs and Implementation

Issues: Survey Update, Washington, 2005., dostupno na:

http://www.crai.com/publications/listingdetails.aspx?id=6928&terms=cost+and+i

mplementation+issues (01.10.2014.)

14. Cunningham, L.: The Sarbanes-Oxley Yawn: Heavy Rhetoric, Light Reform (And

it Might Just Work), Boston College Law School, Research paper No. 01, 2002.

15. DeFond, M., Hung, M., Karaoglu, E., Zhang, J.: Was the Sarbanes-Oxley Act

Good News for Corporate Bondholders?, University of Southern California,

2008., dostupno na: http://ssrn.com/abstract=964865 (12.12.2014.)

36

16. Duarte, J., Kong, K., Young, L., Siegel, S.: The Impact of the Sarbanes-Oxley Act

on Shareholders and Managers of Foreign Firms, Review of Finance,

Forthcoming, 2011.

17. Engel, E., Hayes, R., Wang, X.: The Sarbanes-Oxley Act and Firms' Going-

Private Decisions, 2004., dostupno na: http://ssrn.com/abstract=546626

(20.01.2015.)

18. Garner, D.E., McKee, D.L., McKee, Y.A.: Accounting and the global economy

after Sarbanes-Oxley, M.E. Sharpe, New-York, 2008.

19. Haidan, L., Pincus, M., Rego Olhoft, S.: Market Reaction to Events Surrounding

the Sarbanes-Oxley Act of 2002 and Earnings Management, Working paper,

University of Iowa, 2004

20. Hochberg, Y., Sapienza, P., Vissing-Joergensen, A.: A lobbying approach to

evaluating the Sarbanes-Oxley Act of 2002, Journal of Accounting Research 47,

2009.

21. Holt, M.F.: The Sarbanes–Oxley Act: Costs, Benefits and Business Impact, Cima

Publishing, Oxford, 2008.

22. Jain, P., Rezaee, Z.: The Sarbanes-Oxley Act of 2002 and Security Market

Behavior: Early Evidence, Contemporary Accounting Research, 2006.

23. Jensen, M., Meckling, H.: Theory of the Firm: Managerial Behavior, Agency

Costs and Ownership Structure, Journal of Financial Economics, 1976

24. Johnston, J., Madura, J.: The Pricing of IPOs Post Sarbanes-Oxley, The Financial

Review, Vol. 44, 2009., dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1344763,

(20.12.2014.)

25. Kim, J., Jain, P., Rezaee, Z.: Trends and Determinants of Market Liquidity in the

Pre- and Post-Sarbanes-Oxley Act Periods, 14th Annual Conference on Financial

Economics and Accounting, 2006.

26. Klein, A.: Firm Performance and Board Committee Structure, Journal of Law &

Economics, (41), 1998.

27. Leuz, C.: Was the Sarbanes-Oxley Act of 2002 really this costly? A Discussion of

Evidence from Event Returns and Going-Private Decisions, Journal of

Accounting and Economics, 2007.

28. Linck, J., Netter, J., Yang, T.: The Effects and Unintended Consequences of the

Sarbanes-Oxley Act on the Supply and Demand for Directors, AFA 2006 Boston

Meetings Paper, FMA Online, 2008.

29. Leon, G.: Stigmata: The Stain of Sarbanes-Oxley on U.S. Capital Markets,

Duquesne Business Law Journal vol. 9, 2007.

30. Lobo, G., Zhou, J.: Did conservatism in financial reporting increase after the

Sarbanes-Oxley Act? - Initial evidence, Accounting Horizons 20, 2006.

31. Ribstein, L.: Market vs. Regulatory Responses to Corporate Fraud: a Critique of

the Sarbanes-Oxley Act of 2002, Illinois law and economics working paper series,

working paper NO. LE02-008, 2002

37

32. Romano, R.: The Sarbanes-Oxley Act and the Making of Quack Corporate

Governance, NYU, Law and Econ Research Paper 04-032, 2004.

33. Singer, Z., You, H.: The Effect of Section 404 of the Sarbanes-Oxley Act on

Earnings Quality, Journal of Accounting, Auditing & Finance 26, 2011.

34. Switzer, S. : Internal Audit Reports Post Sarbanes-Oxley, John Wiley & Sons,

New Jersey. 2007.

35. www.sec.gov/news/press/2003-89a.htm (03.12.2014)

36. www.sec.gov/about/laws/soa2002.pdf, (1.10.2014.)

37. Xiying Zhang, I.: Economic Consequences of the Sarbanes-Oxley Act of 2002,

University of Rochester, 2005.