Aleksandar Trajkovski

SVETO TROJSTVO

Novi Travnik, 2011

© Aleksandar Trajkovski

Izdavač: Kršćanska baptistička crkva

Internet adresa teksta: https://kbcnt.net/index.php?

option=com_docman&task=doc_download&gid=5&Itemid=33

Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati su iz Biblije u izdanju"Kršćanske sadašnjosti", Zagreb 1994. Za Novi Zavjet prijevod Bonaventure

Dude i Jerka Fućka.

2

SadržajPredgovor........................................................................... 7Uvod.................................................................................. 9Bog je jedan – Trojica su Bog............................................11

Bog Otac..............................................................................11Bog Sin.................................................................................12

Tekstovi koji govore da je Sin Bog....................................12Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem ................14Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista .........15Pojedini tekstovi u Starom Zavjetu koji govore o Jahvi, u Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista ........................17Djela koja je činio i čini Bog, čini i Krist .........................19Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin ...........................20Krist prima božansko štovanje..........................................21

Bog Duh Sveti......................................................................22Duh Sveti je biće, osoba...................................................23Tekstovi koji direktno govore o Duhu kao o Bogu...........24Riječi koje je rekao Jahve pripisuju se i Duhu Svetom......25Djela koja su činili i čine Bog i Isus, čini i Duh Sveti.......27Osobine Duha su Božije osobine.....................................28Dodatni dokazi................................................................29

Zaključak..............................................................................30Trinitarni biblijski tekstovi................................................33

Tekstovi Starog Zavjeta koji govore o Bogu u množini..........33U početku Bog ................................................................33Načinimo čovjeka na svoju sliku......................................34Bog i Abraham.................................................................35U Psalmima.....................................................................36U Izrekama......................................................................37Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!.................................37

3

U stvaranju......................................................................38U Radosnoj vijesti............................................................38

Novozavjetni tekstovi............................................................39U ime Oca i Sina i Duha Svetoga ..................................39Još nekoliko primjera.......................................................40

Djelo Trojice u Radosnoj vijesti.........................................43Pozadina Evanđelja...............................................................43Djelo Boga Oca u Evanđelju.................................................45Djelo Sina u Evanđelju.........................................................46

Zamjena...........................................................................46Opravdanje......................................................................47Pomirenje .......................................................................48Oproštenje grijeha...........................................................48Otkupljenje.....................................................................49

Djelo Duha Svetog...............................................................51Tumačenje nauke o Trojstvu..............................................53

Pojam osobe.........................................................................53Jednakost osoba....................................................................54Različitost osoba...................................................................55Trojica su bila, jesu, i bit će...................................................56Šta Trojstvo nije....................................................................58Kako objasniti Trojstvo?........................................................60Zaključak..............................................................................63

Bogočovjek Isus Krist........................................................65Zemaljski život Isusa Krista...................................................66Analiza Kristove ljudskosti....................................................67Razlike Kristove ljudske i božanske naravi.............................69Bogočovjek je jedna osoba....................................................69Razmišljanja o nekim tekstovima..........................................72Kako ovo razumjeti...............................................................76Zaključak..............................................................................78

4

Važnost nauke o Trojstvu......................................................81Važnost božanstva Isusa Krista..............................................81Važnost božanstva Duha Svetoga..........................................82Važnost reda u božanstvu......................................................83Važnost nerazumijevanja Svetog Trojstva...............................84Važnost vjerovanja Riječi Božijoj...........................................85

Zaključak..........................................................................87D O D A C I....................................................................89Dodatak I......................................................................... 91

Nauka o Trojstvu kroz povijest..............................................91Dodatak II........................................................................97

O božanstvu Isusa Krista......................................................97Dodatak III.....................................................................101

Vječno postojanje Isusa Krista............................................101Prvorođenac svakog stvorenja.........................................102Jedinorođenac................................................................103Rođenje.........................................................................104''Stvaranje'' mudrosti.....................................................105Početak Božijeg stvorenja...............................................106

Bibliografija....................................................................107

5

6

Predgovor

U predgovoru knjige ''Mir s Bogom'', Billy Graham je primijetioda mnogi pisci knjiga vjerskog sadržaja pišu za druge pisce iliteologe. Malo je onih koji se obraćaju mnoštvu ili običnomčovjeku. Knjiga koju imate u ruci pisana je za vas. Preciznijerečeno, napisana je za sve one koji vjeruju u Isusa Krista kao svogaGospodara i Spasitelja, ali i za one koji ne vjeruju u Kristovobožanstvo (ovdje prvenstveno mislim na ''Jehovine svjedoke'' islične organizacije). Prvima želim da se ohrabre i učvrste u istiniRiječi Božije, a drugima da upoznaju Onoga koji je put, istina iživot.

7

8

Uvod

Kada spominjemo pojam Trojstvo, pod tim obično mislimo dapostoji jedan Bog u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. U vezi s timse pojavljuju mnoga pitanja. Jedno od njih je: "Odakle ideja dapostoji jedan Bog u tri osobe?" Mnogi bi dali različite odgovore.Cilj ove knjige je pokazati da je to nauk Svetog Pisma – Biblije, išta Biblija o tome govori.

Kroz povijest, pa sve do danas, postojale su mnoge rasprave oTrojstvu. Neki su naučavali da Trojstvo ne postoji. Po njimapostoji samo jedan Bog, ali On nije u tri osobe, nego je samoOtac pravi Bog. Sin Božiji za njih nije pravi Bog, nego prvostvoreno biće, te je manji od Boga. Za Duha Svetog su, također,rekli da nije Bog.1 Danas ovako uče Jehovini svjedoci.

Da li su oni u pravu? Kako Isus može biti Bog kad se moli BoguOcu? Kako može biti jedan Bog, a tri osobe? Ne znači li to dapostoje tri Boga? Nije li nauka o Trojstvu došla iz poganstva, a neiz Biblije jer se riječ Trojstvo u Bibliji i ne spominje? Na većinuovakvih ili sličnih pitanja ću dati odgovor na temelju Biblije. Čvrsto vjerujem da svoju vjeru i život trebamo temeljiti na BožijojRiječi – Bibliji. To je knjiga koju je sam Bog Stvoritelj daočovjeku s određenim ciljem. Taj cilj je da čovjek može spoznatisebe: ko je on, kakav je, šta je svrha i smisao njegovog postojanja,ali prije svega i iznad svega da upozna svoga Stvoritelja i Spasiteljate ima zajedništvo s Njim. Biblija je, budući da joj je autor sam

1 Poznati zastupnik ove ideje bio je Arije u četvrtom stoljeću.9

Bog, u izvornom tekstu lišena bilo kakvih grešaka. Sve što tvrdi inaučava jeste apsolutna istina, bilo da govori o sadašnjosti,prošlosti, budućnosti, vjeri ili bilo čemu drugome.

Zato je važno da se naša vjera temelji na Bibliji. Sve ono što jesuprotno Božijoj Riječi treba odbaciti. Tako i nauku o Trojstvu,ukoliko ona nije biblijska. Međutim, istražujući ovu temu, vidiosam da je ona biblijska i kroz ovu knjigu to želim pokazati.

Svrha svega je da se oni koji vjeruju u Isusa Krista detaljnijeupoznaju s naukom o Trojstvu kako bi se učvrstili u vjeri u IsusaKrista, ali i da se uvjere oni koji ne vjeruju, te dođu do spasenjakoje je samo i jedino u Kristu.

10

1

Bog je jedan – Trojica su Bog

Biblija uči da je Bog jedan, a istovremeno Trojicu naziva Bogom

Na početku je važno primijetiti da Biblija jasno govori da je Bogjedan. Navest ću nekoliko tekstova koji to pokazuju:

"Čuj, Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan." (Pnz 6:4-5) "Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš!" (Jak 2:19) "Ja sam Jahve i nema drugog. Osim mene Boga nema." (Iz 45:5)

"Ja Sam Bog i nema drugog. Bog, nitko mi sličan nije." (Iz 46:9)

Očito je da postoji samo jedan Bog. Nema dva (jedan manji,jedan veći) ili tri Boga, nego samo jedan. Biblija ustvari govori daima mnogo lažnih bogova i idola, ali samo jedan pravi Bog.

Međutim, govoreći o tri osobe, Ocu, Sinu i Duhu Svetom, Biblijaih direktno i indirektno naziva Bogom (pravim Bogom). Tu ćutvrdnju i pokazati iz Biblije. Jasno će se vidjeti da nauk o Trojstvunije ljudska filozofija, nego Božije otkrivenje.

Bog Otac

"Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!" (Mt 6:9)

11

Biblija na mnogo mjesta govori o Bogu Ocu. On je Otac IsusaKrista ali i Otac vjernika. Nakon što je uskrsnuo, Isus je poručiosvojim učenicima: "Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogusvomu i Bogu vašemu." (Iv 20:17) Navedeni tekstovi pokazuju idokazuju postojanje i božanstvo Boga Oca.

U Bibliji možemo vidjeti i to da se ime Otac ponekadupotrebljava općenito za Boga, a ponekad samo za prvu osobuTrojstva. Ime se koristi i za Krista koji je nazvan Otac vječni.

Bog Sin

Božanstvo Sina ćemo razmotriti kroz nekoliko tačaka.

Tekstovi koji govore da je Sin Bog

U Bibliji postoje tekstovi koji jasno i nedvosmisleno Isusanazivaju Bogom. Pogledajmo neke:

"Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Imemu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni…"(Iz 9:5)

Prorok Izaija Krista naziva Bog silni. Apostol Ivan u svomEvanđelju piše:

''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog.''(Iv 1:1) ''I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.'' (Iv1:14)

Iz tekstova vidimo da je Riječ, koja je Bog, tijelom postala (Bog je

12

postao i čovjek) i nastanila se među nama, a to je Isus Krist. Vrlojasno vidimo da Biblija Krista naziva Bogom.

Kada je apostol Toma vidio uskrslog Krista izjavio je: "Gospodinmoj i Bog moj!" Na to mu je Isus odgovorio: "Jer me vidiš,vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati a da nisu vidjeli." Isus ovimodgovorom potvrđuje ispravnost Tomine izjave. Da je Toma rekaonešto što nije istina, Isus to ne bi potvrdio, nego bi, vjerovatno,ukorio Tomu.

Apostol Pavao pišući Rimljanima kaže:

"Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega,Bog blagoslovljen u vjekove. Amen." (Rim 9:5)

Apostol Ivan piše:

''Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mismo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti iŽivot vječni.'' (1 Iv 5:20) Pisac poslanice Hebrejima pokušava vjernicima pokazati ko jeKrist. U prvom poglavlju, osmi stih, citira Stari Zavjet i kaže:"Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo –žezlo je tvog kraljevstva." Tu pisac citira Psalam 45:7 i Kristanaziva Bogom.

Otkuda, dakle, ideja da je Isus Krist Bog? Očigledno je da je toučenje Božije Riječi. Možda će neko pitati: ''Zašto onda neki nevjeruju da je Isus Bog iako to Biblija jasno kaže?'' Oni koji ne želevjerovati da je Isus Bog imaju svoja objašnjenja za tekstove koje

13

smo vidjeli. Na primjer, za tekst iz proroka Izaije, gdje IzaijaKrista naziva Bog silni, kažu da Isus jeste Bog silni, ali nijesvesilni. Tako su, navodno, dokazali da Isus nije svemogući Bog.Za Rimljane 9:5 kažu da prije riječi Bog treba staviti tačku, takoda se riječi ''Bog blagoslovljen u vjekove'' ne odnose na Krista. Nasličan način pokušavaju objasniti i druge tekstove. Takva obja-šnjenja bi površnog čitaoca mogla zadovoljiti, ali ne i ozbiljnogistraživača Biblije. Da bismo dokazali da je Isus uistinu Bogblagoslovljen u vjekove, pogledat ćemo još mnoštvo biblijskihdokaza.

Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem

Oni koji se bore protiv Trojstva na gore navedene tekstove kažu daSin jeste Bog, ali ne pravi – jednak Ocu, nego manji. On je zanjih stvorenje koje je, eto, zaslužilo da se zove bogom (malimslovom). Pogledajmo tekstove koji govore o jednakosti Sina sOcem:

"Budući da u njemu (Kristu), stanuje stvarno sva puninabožanstva…" (Kol 2:9)

Postavimo pitanje na gornji tekst: Koliko božanstva stanuje uKristu? Odgovor je: Sva punina. Dakle, on nije manji Bog, nitipola Boga, nego sva punina.

"Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu, da svi poštujuSina kao što poštuju Oca." (Iv 5:23)

Postavimo, opet, pitanje na tekst: Kako treba poštivati Sina? Tekst

14

kaže – kao i Oca. To nam pokazuje jednakost Sina s Ocem. Da jeSin manji od Oca, ili da je stvorenje, ne bismo Ga smjeli poštivatikao Oca. Štaviše, Riječ kaže da je grijeh iskazivati štovanjestvorenju umjesto Stvoritelju (Rim 1:25). U Bibliji jasno vidimoda Krista štuju i On prima to štovanje, za razliku od Petra, Pavla ianđela (Dj 10:25-26; 14:13-15; Otk 22:8-9). Kako drugačijeobjasniti ovaj stih osim da je Sin jednak Ocu?

"Težite za onim za čime treba da težite u Kristu Isusu! On, božanskenaravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego senje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kaočovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to smrti nakrižu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato imekoje je iznad svakog drugog imena ..." (Fil 2:5-9)

Ovdje vidimo Krista koji je božanske naravi. Trajno postoji kaoBog, to znači da je jednak i jedno s Bogom. Ali On nije gledaosamo na svoju korist, kao što to ljudi obično rade, nego je mislio ina našu, pa je privremeno napustio nebesku slavu, te sišao nazemlju postavši čovjekom. Međutim, na zemlji nije ostao trajno,nego se vratio u božansku slavu koju je imao i prije postankasvijeta (Iv 6:62; 17:5). Ovaj tekst jasno govori o Kristovojjednakosti s Ocem.

Prema navedenim tekstovima treba biti jasno da je Krist Bog, i nesamo to, nego Bog jednak Bogu Ocu.

Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista

U Bibliji postoje mnoga imena koja se koriste za Boga. Neka odnjih su: Spasitelj, Pastir, Jahve pravda naša (Jer 23:6), Gospodar,

15

Stijena, itd. Pogledajmo neka detaljnije:

Prvi i Posljednji. U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve za sebe kaže da je"Prvi i Posljednji". U Otkrivenju 1:17, Krist je "Prvi i Posljednji".Znamo da mnoge osobe mogu imati ista imena, ali Prvi iPosljednji može biti samo jedan, a to je Bog.

U Otkrivenju 1:8, Svemogući Bog je Alfa i Omega, a u 22:13,Krist je Alfa i Omega. Alfa i omega su prvo i posljednje slovogrčkog alfabeta. To ustvari znači isto što i prvi i posljednji.

Ja jesam (grč. ego eimi). U knjizi Izlaska 3:14 (i Iz 48:12), Bog seMojsiju objavljuje pod tim imenom. U Ivanovom evanđelju Isuskoristi ovo ime kada se obraća Židovima: ''Stoga vam i rekoh:'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete daJa jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24)

Sin Božiji. Ovo ime jasno govori o božanstvu Isusa Krista. Možeimati šire značenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su Židovireagirali kada ga je Isus koristio. Kada su čuli da se Isus nazivaSinom Božijim i da je jedno s Ocem, rekli su da huli, jer se praviBogom: "Isus im odgovori: 'Mnoga vam dobra djela Očevapokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?' Odgovoriše muŽidovi: 'Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: štoti – čovjek – sebe Bogom praviš.'" (Iv 10:32-33)

Neki tvrde da Isus nije Bog, jer je Sin Božiji. Međutim, vidimo štaje ime Sin Božiji značilo za prve slušatelje. Značilo je da je IsusBog. U Ivanu 5:18 apostol je zapisao: ''Zbog toga su Židovi jošviše gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boganazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.'' Vidimo da je

16

i apostol Ivan zaključio da se Isus izjednačava s Bogom jer Ga jenazivao svojim Ocem. Dakle, imena Isusa Krista potvrđuju da jeOn Bog.

Pojedini tekstovi u Starom Zavjetu koji govore o Jahvi, u Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista

U šestom poglavlju knjige Izaije proroka, Izaija opisuje viđenjekoje je imao: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana,u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvunad Vojskama!" Dalje piše da je čuo glas Gospodnji kako mukaže: "Koga da pošaljem i tko će nam poći?" Izaija je odgovorio:"Evo me, mene pošalji!" Tada mu Gospod reče: "Idi i reci tomnarodu: Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte dobro, al’nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši,zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem nerazumije kako bi se obratio i ozdravio."

Ovo je tekst iz Starog Zavjeta. Pogledajmo kako to tumači apostolIvan u svom Evanđelju (Iv 12:37-43). Govoreći o Kristu kaže daje činio mnoga čudesa pred narodom, ali Mu nisu vjerovali. Daljecitira gore navedeni tekst iz Izaije i tumači ga na sljedeći način:"To reče Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio." Izkonteksta (vidi 42. stih) vidimo da se radi o Kristu. Ivan kaže daje Izaija vidio Kristovu slavu, a vidjeli smo da sam Izaija kaže da jevidio Jahvu nad Vojskama. Za apostola Ivana Krist je Jahve, BogSvemogući.

U Psalmu 68:18 piše: "Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! Na visinuuzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio pa i one što ne želeprebivati kod Boga." U poslanici Efežanima 4:7-11, apostol Pavao

17

govori o Kristu koji je dao darove, te citira isti tekst iz Psalma 68.Dalje Pavao piše: "Ono 'uzađe'– što drugo znači nego to da jenajprije i sišao u donji kraj zemlje? Sam koji siđe jest i onaj kojiuzađe iznad svih nebesa da ispuni sve." A to je Krist. Dakle, Kristje Jahve.

Kroz proroka Izaiju, Jahve kaže: "Obratite se k meni da se spasite,svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom sesamim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će sepreda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezikzaklinjati." (Iz 45:22-23)

Pavao, apostol, u poslanici Filipljanima 2:10-11 kaže: "... da se naime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika ipodzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' –na slavu Boga Oca." Isus je taj Jahve pred kojim će se poklonitisvako koljeno.

U Rimljanima 10:13, apostol Pavao govoreći o Kristu kaže da ćese spasiti ko god zazove ime Gospodnje. Prorok Joel piše da ćeoni koji prizivaju ime Jahvino biti spašeni (Jl 3:5). Imaju li dvaimena po kojima se trebamo spasiti? Biblija jasno kaže da je samojedno ime dano ljudima po kojem se trebaju spasiti. To ime je IsusKrist, a On je Jahve.

Šta reći na ovo? Jasno je da je Isus Krist Jahve. Postoje i drugislični primjeri. (Vidi Ps 8:2-3 i Mt 21:15-17; Ps 102:19-28 i Heb1:10-12; Zah 11:12-13 i Mt 26:14-15; Iz 40:3-5 i Mt 3:3, itd.)

18

Djela koja je činio i čini Bog, čini i Krist

Prva rečenica u Bibliji objavljuje da je Bog u početku stvorio neboi zemlju. Poslanica Hebrejima 1:10, govoreći o Kristu kaže: "Ti si,Gospodine, u početku udario temelje zemlje, a nebesa su djeloruku tvojih." Taj Bog, koji je u početku stvorio nebo i zemlju,jeste Krist.

Neki će reći da je Bog sve stvorio kroz Krista. Prvo je stvorioKrista, pa kroz Njega sve ostalo. Ali Biblija ne kaže tako. U knjiziproroka Izaije Bog govori: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, kojisam nebesa sam razapeo, i učvrstio zemlju bez pomoći ičije." (Iz44:24) Vidimo da je Jahve Bog bez ičije pomoći, stvorio nebesa izemlju, a vidjeli smo da je Krist stvorio nebo i zemlju.Zaključujemo da je Krist Bog Jahve.

Sljedeće što ćemo pogledati je da se Isus u Novom Zavjetuobjavljuje kao onaj koji istražuje srca i bubrege, što je premaStarom Zavjetu djelo Jahvino. Isus je rekao:

''I znat će sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca' – i'dat ću' vam 'svakomu po djelima.'" (Otk 2:23)

Preko proroka Jeremije Jahve govori:

''Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom ponjegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.'' (Jer 17:10)

Ovim Isus jasno kaže da je On taj starozavjetni Bog Jahve. Dalje možemo vidjeti da Isus prima i uslišava molitve. U

19

Evanđelju po Ivanu Isus uči svoje učenike da mu se mole: "Akome što zaištete u moje ime, učinit ću." (Iv 14:14) Pisac poslaniceHebrejima, govoreći o Kristu kao velikom svećeniku, ohrabrujenas da s pouzdanjem pristupamo prijestolju milosti (Heb 4:16).U Djelima apostolskim vidimo Stjepana koji se moli GospodinuIsusu riječima: "Gospodine Isuse, primi moj duh!" (Dj 7:59)Postoje i drugi biblijski primjeri.2

Šta nam ovo govori? U Bibliji jasno stoji da Bog ne dozvoljavaljudima da se u molitvi obraćaju umrlim ljudima, anđelima iarkanđelima (ili bilo kojem drugom stvorenju). Oni koji su točinili smatrani su idolopoklonicima. Upućivati molitve Kristu nijeništa drugo nego smatrati Ga Bogom.

Krist oprašta grijehe. Kada su farizeji i pismoznanci to čuli reklisu: "Tko može opraštati grijehe osim Bog jedini?" Niko i ne možeopraštati grijehe koje smo učinili protiv Boga, osim Njega. Budućida Krist to čini, pokazuje da On jeste Bog.

Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin

Iz Biblije saznajemo da je Bog sveprisutan, bezgrešan,nepromjenljiv, sveznajući, svemogući, itd., ali i Krist također. Bogje vječan, i Krist je. Pogledajmo to detaljnije. Prorok Mihej,proričući Kristovo rođenje kaže: "A ti, Betleheme Efrato, najmanjimeđu kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji ćevladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnihvremena." (Mih 5:1) Apostol Pavao u poslanici Hebrejima piše:"... za Sina, naprotiv, veli: 'Prijestolje tvoje, Bože, postoji

2 Vidi Dj 1:24, 9:10-16, 1 Kor 16:22, 2 Kor 12:8, Otk 22:20, Ps 102 uz Heb 1:10-1220

vječno'..." (Heb 1:8) Izaija Ga naziva Otac Vječni (Iz 9:5). OvaKristova osobina govori da On nije stvoren3, nego je od vječnosti,kao i Bog Otac. To je jasan dokaz Kristovog božanstva.

Krist prima božansko štovanje

Trebamo li Krista častiti i štovati? Ako bi Krist bio stvorenje, bilobi idolopoklonstvo štovati Ga. Riječ Božija kaže da je potpunopogrešno častiti i štovati stvorenje umjesto Stvoritelja (Rim 1:25).To izaziva Božiji gnjev. Ali Biblija uči da Krista treba častiti ištovati jednako kao Boga Oca i zajedno s Ocem. Isus je rekao dasvi treba da časte Sina kao što časte Oca (Iv 5:23). U Otkrivenjuvidimo primjer kako Krista štuju zajedno s Ocem:

I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i umoru – sve na njima i u njima govori: 'Onomu koji sjedi naprijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!'I četiri bića ponavljahu: 'Amen!' A starješine padnu ničice i poklonese." (Otk 5:13-14)

Jaganjac je Isus Krist. Očito je da sva stvorenja slave Oca i Sina, astarješine se klanjaju pred Njima. Ako Isus nije Bog, onda ovajtekst dokazuje da i u nebu ima idolopoklonstva. Ali Isus je Bog, iu nebu nema niti će biti idolopoklonstva. Isus prima božanskoštovanje kako i zaslužuje. U Evanđeljima i Djelima nalazimomnoge primjere gdje se apostoli i drugi klanjaju pred Kristom iOn to prima, za razliku od apostola i anđela, koji su odbili da imljudi iskazuju štovanje, jer ono pripada samo Bogu. Bog izapovijeda da se Krist štuje. U Hebrejima 1:6 kaže: "A opet, kad

3 Neki žele reći da je Krist stvoren – prvostvoreno biće. Ali vidjeli smo da je Onod vječnosti. Opširnije vidi u Dodatku III.

21

uvodi Prvorođenca u svijet, govori: 'Nek pred njim ničice padnusvi anđeli Božji.'" Ne samo da Ga štuju ljudi nego i anđeli. Još jezanimljivije da su citati uzeti iz Psalma 97:7 ili iz Pnz 32:434 ukojima se zabranjuje štovanje idola i poziva na štovanje Jahve. Na osnovu do sada rečenog, vidjeli smo da je Sin, Isus Krist,ustvari Bog. Bog je Otac, ali je Bog i Sin, a nisu dva Boga, negojedan, jer su te dvije osobe, Otac i Sin – jedno. Filip je zamolioIsusa: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" Isus jeodgovorio: "Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus – i time, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (…)Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?" Isus je uIvanu 8:19 rekao: "Kad biste mene poznavali, poznavali biste iOca moga." Može li ijedno stvorenje tvrditi da je upoznati njegaisto što i upoznati Boga, ili vidjeti njega isto što i vidjeti Boga?Trebalo bi biti jasno da to ne može tvrditi niko osim samogaBoga.

Isus Krist je Bog. On nema početka ni kraja. On je sva punina božanstva, jednak Bogu Ocu.

Osim što je Sin, Isus Krist – Bog, On je i čovjek. U prethodnomtekstu sam citirao Riječi iz poslanice Filipljanima gdje apostolPavao kaže da se Krist jedno vrijeme lišio svoje jednakosti sBogom te uzeo narav sluge i postao čovjekom.

Bog Duh Sveti

(Duh Božiji, Duh Jahvin, Duh Kristov, Duh Sina, Duh Isusov,Duh Slave, Duh Istine, Duh posvetitelj, Duh milosni i molitveni,

4 Apostol citira stari grčki prijevod Starog Zavjeta, Septuagintu (LXX).22

Duh vječni...)

Ko je Duh Sveti? Neki koji tvrde da Trojstvo ne postoji, govore daje Duh Sveti neka neosobna sila. Drugi, da se radi o Muhamedu.Treći govore o nekom stvorenom biću. Ono što ćemo nedvojbenovidjeti iz Biblije je to da je On osoba i to božanska osoba – Bog.

Duh Sveti je biće, osoba

Biblija Duhu Svetom pridaje osobine koje može imati samoosoba. Pogledajmo neke tekstove koji to jasno pokazuju:

''I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Danotkupljenja!'' (Ef 4:30)

Apostol Pavao piše zajednici vjernika u Efezu i opominje ih da nežaloste Duha Svetog. U rečenicama prije i poslije ove, govori oraznim grijesima koje vjernici moraju odbacivati. Usred tognabrajanja, upozorava ih da ne žaloste Duha Svetoga.Zaključujemo da vjernik grijehom žalosti Duha Svetog kojim jezapečaćen za dan otkupljenja. Šta o Duhu Svetom možemo rećina temelju ovog teksta osim da je On osoba koja posjedujeemocije (žalosti se) kao i svaka druga osoba? Zar pored ovakvogteksta možemo misliti da je Duh Sveti neosobna sila?

Osim toga vidimo i druge osobine koje jasno pokazuju da je DuhSveti osoba. Biblija kaže da Duh Sveti istražuje (1 Kor 2:10-11),govori, uvjerava ljude, pokazuje (Post 6:3, Iv 16:8), nanovo rađa,stvara, uči, pomaže, posreduje, postavlja, šalje, daje duhovnedarove, itd. Sve su to odlike koje su nespojive s nekomneosobnom silom. Ako samo razmislimo o darovima koje daje

23

Duh Sveti (1 Kor 12), jasno je da se radi o kompletnoj osobi.Kada bi Duh Sveti bio samo sila, ne bi vjernicima mogao datiništa drugo osim možda silu. Međutim, u navedenom tekstuvidimo da On daje mudrost, znanje, vjeru, dar ozdravljanja,učiteljstva, apostolstva, itd. Kako bi neosobna sila nekome mogladati dar učiteljstva, ili znanja? Tekst još kaže da to Duh daje posvojoj volji, svakome kako hoće (1 Kor 12:11).

Kako čovjek može biti tako nepošten i reći da je Duh Sveti samosila a ne stvarna osoba? Kako može reći da su ovi tekstovi uBibliji, koji o Duhu govore kao o osobi, samo slikoviti načinizražavanja?

Jedan teolog je dobro primijetio da, ukoliko bi Duh Sveti biosamo sila, neki tekstovi ne bi imali smisla. Npr.:

"Isusa iz Nazareta 'Bog pomaza Duhom Svetim' i snagom." (Dj10:38)

Ako bi Duh Sveti bio samo sila, onda bi ovaj tekst mogli prevestiovako: "Isusa iz Nazareta Bog pomaza silom i silom."

Ako je Duh Sveti osoba, a jeste, pitajmo se o kakvoj osobi je riječ?Ko je On?

Tekstovi koji direktno govore o Duhu kao o Bogu

Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao DuhuSvetomu i odvojio od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi litvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se natakvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" (Dj 5:3-4) 24

Petar u trećem stihu kaže da je Ananija slagao Duhu Svetom, a učetvrtom: "Nisi slagao ljudima, nego Bogu." Za Petra je slagatiDuhu Svetom isto što i slagati Bogu.

"Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svimi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu seGospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu." (2 Kor3:17-18)

"Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da seklanjaju." (Iv 4:24)

Riječi koje je rekao Jahve pripisuju se i Duhu Svetom

U knjizi proroka Jeremije nalazimo sljedeće:

"Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kad ću s domom Izraelovim i sdomom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio socima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemljeegipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov– riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domomIzraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj stavitiu dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oninarod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći:'Spoznajte Jahvu!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko – riječ jeJahvina – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovihneću više spominjati." (Jer 31:31-34)

Apostol u poslanici Hebrejima daje sljedeće tumačenje (citirajućigore navedeni tekst5):

5 Ponekad vidimo da se novozavjetni citat Starog Zavjeta (SZ) pomalo25

"A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: 'Ovo je Savezkojim ću se svezati s njima nakon ovih dana', Gospodin govori:'Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. Igrijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.'" (Heb10:15-17)

Jeremija tvrdi da je ovo riječ Jahvina, a apostol objašnjava da je toDuh Sveti. Dakle, Jahve Bog je i Otac i Sin i Duh Sveti. U knjiziproroka Izaije vidimo kako Gospod Jahve poziva Izaiju.

"Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajtedobro, al' nećete spoznati.' Otežaj salom srce tom narodu, ogluši muuši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da nerazumije kako bi se obratio i ozdravio." (Iz 6:9-10)

U Djelima apostolskim apostol Pavao piše:

"Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao rečejoš jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim:"Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati – i nećeterazumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srcenaroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima nečuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim." (Dj 28:25-27)

U knjizi proroka Izaije stoji da je to rekao Jahve, a apostol Pavaobez ikakvog objašnjenja piše da je to rekao Duh Sveti. Šta reći naovo osim da je Duh Sveti Gospod Jahve? (Vidjeli smo da apostol

razlikuje od teksta koji je citiran. Razlog tome je što su NZ citati prevodihebrejskog teksta na grčki, jer je SZ pisan na hebrejskom jeziku, a NZ nagrčkom.26

Ivan ovo tumači i primjenjuje na Krista jer Jahve je Otac, Sin iDuh Sveti.)

Djela koja su činili i čine Otac i Sin, čini i Duh Sveti

Duh govori preko proroka. Kada Biblija govori o Božijimprorocima i njihovim porukama, kaže da je Bog govorio prekonjih. Ono što su proroci govorili u ime Božije je nadahnuta BožijaRiječ. U poslanici Hebrejima apostol piše:

"Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima.''(Heb 1:1)

Slične tvrdnje vidimo i na mnogim drugim mjestima. Međutim,ista Biblija uporedo tvrdi da je i Duh Sveti govorio po prorocima.U prošlom poglavlju smo vidjeli da je Jahve govorio prorokuIzaiji, dok apostol Pavao u Djelima apostolskim kaže da je togovorio Duh Sveti (Iz 6:9, Dj 28:25).

Duh Sveti je stvarao. Biblija tvrdi da je Bog stvorio svijet ičovjeka na zemlji. Tvrdi i to da je Isus Krist stvorio nebo i zemlju(Post 1:1 i Heb 1:7-10). Ista Biblija kaže da je Duh Sveti stvoriosvijet i čovjeka. Job izjavljuje:

"Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene." (Job33:4)

U trideset i trećem Psalmu čitamo:

"Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom6 usta njegovih sva

6 Hebrejska riječ ruah uglavnom se koristi za Duha Svetoga.27

vojska njihova." (Ps 33:6)

Duh nanovo rađa. U Evanđelju po Ivanu, Isus uči Nikodema onanovom rođenju od Duha Svetoga (rođenju odozgo) koje sedogađa po vjeri u Isusa Krista (Iv 3:1-21). Apostol Ivan, u svojojprvoj poslanici, uči da je onaj koji vjeruje da je Isus Krist, od Bogarođen. Da li to znači da se trebamo roditi i od Boga i od DuhaSvetoga? Ne, to je jedno te isto.

U vjerniku stanuju Otac, Sin i Duh Sveti. Biblija uči da jevjernik hram Božiji (1 Kor 3:16). U 2 Korinćanima 6:16 kaže daje vjernik hram Duha Svetoga. Duh Sveti je Bog.

U Evanđelju po Ivanu 14:23, Isus govori da će se On i Otacnastaniti kod vjernika, a prije toga (Iv 14:15-17) da će Duh Svetibiti u vjerniku. Ako ove tri osobe nisu jedan Bog, onda bi ovo bilatotalna zbrka.

Osobine Duha su Božije osobine

Čitajući Bibliju uočavamo određene Božije osobine. Otkrivamoda je vječan, svet, sveprisutan, istina, ljubav, itd. Biblija pokazujeda te osobine važe i za Duha Svetog. Pogledajmo detaljnije:

U Jeremiji 23:24, Bog kaže da On ispunja nebo i zemlju. Značida je Bog svuda prisutan. S bilo kojeg mjesta u kosmosu možemouputiti molitvu Bogu i On nas čuje. Sveprisutnost je istina i zaDuha Svetog. U Psalmu 139:7, kralj i prorok David kaže: "Kamoda idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?"

Božija osobina je i vječno postojanje. On je bio, jeste i bit će. Isto

28

je i s Duhom Svetim. U poslanici Hebrejima pisac Ga naziva"vječni Duh" (Heb 9:14).

Biblija uči da je Božija osobina i istinitost. Isus za sebe kaže da jeOn put, istina i život. Duh Sveti se u Bibliji naziva Duhom Istine(Iv 16:13). Biblija dalje govori da je Duh svet, ljubav, milosni, itd.

Jasno je da je Duh Sveti osoba, i to ne bilo kakva, nego vječni iistiniti Bog.

Dodatni dokazi

Novi Zavjet donosi još nekoliko značajnih dokaza u prilogbožanstva Duha Svetoga. Ako Duh Sveti nije Bog, onda je sljedećitekst besmislen:

"Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, kolikigod bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na DuhaSvetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Jergovorahu: 'Duha nečistoga ima.'" (Mk 3:28-30)

Vidimo da postoji grijeh protiv Duha Svetoga, odnosno, ljudigriješe huleći na Njega. To pokazuje da je On osoba. Štaviše, kadačovjek griješi i huli protiv Sina, može naći oproštenje, ali ako hulina Duha Svetoga, krivac je grijeha vječnoga. Iz teksta se vidi da suneki za djelovanje Duha Svetog u Kristu govorili da je djelovanjenečistog duha. Zato im Isus i upućuje ove riječi. Opasno je oDuhu Svetom govoriti ono što nije istina, tvrditi da je On samosila ili stvorenje. Zašto bi bilo neoprostivo huliti na neku silu ilistvorenje?

29

Još jedan značajan tekst stoji u poslanici Korinćanima:

"A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubineBožje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega unjemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega." (1Kor 2:10-11)

Šta je duh čovječji? Teško je precizno reći, ali svakako je tonematerijalni dio čovjeka, njegov unutrašnji život koji nije vidljivizvana. Duh čovječji je nerazdvojan od čovjekove osobe. ApostolPavao uspoređuje duh čovjekov i čovjeka s Duhom Božijim iBogom. Duh čovječji zna sve ono što se događa u čovjeku, a takoi Duh Božiji zna ono što je u Bogu, jer On je jedinstven s Bogomi nerazdvojan, odnosno jednak Bogu. Iz ovoga proizlazi da je DuhSveti sveznajući Bog, jer zna sve što je u Bogu. Zar bi išta drugomogli zaključiti iz ovoga teksta?

Razmišljajući dalje, vidimo još neke činjenice. U Starom Zavjetunalazimo da su proroci govorili u ime Jahvino. Kada biprorokovali rekli bi: "Ovako govori Jahve", ili "Riječ je Jahvina".Novozavjetni proroci koriste izraz: "Ovo veli Duh Sveti..." (Dj21:11), ali i "Krist govori u meni" (2 Kor 13:3). Zar su ovo noviBogovi ili se Jahve potpuno objavljuje kao Trojedini Bog?

Zaključak

Ukratko ću ponoviti ono što sam iznio u ovom poglavlju. Vidjelismo da, bez ikakve sumnje, postoji samo jedan Bog. Istovremenopostoje i tri osobe koje Biblija naziva Bog: Bog Otac, Bog Sin iBog Duh Sveti. Svaka od ovih osoba je u potpunosti Bog, sa svimosobinama božanstva, bez ikakve inferiornosti u odnosu na ostalu

30

dvojicu. Ova Trojica su na neki čudesan način jedno, jer smovidjeli da mnoge istine koje kažemo za jednoga, vrijede i zadrugog i za trećeg. Kada ne bismo rekli više ništa, ovo što je dosada rečeno bilo bi dovoljno da pokaže i dokaže da je nauka oTrojstvu Božija objava.

Važno je vidjeti da su božanske osobe samo tri. Ne dvije, ili četiriili pet, nego tri. One nisu Otac, Sin i majka, kako su mislili nekiheretici, nego Otac Sin i Duh Sveti.

U narednim poglavljima ću iznijeti još biblijskih dokaza kojigovore o trojičnosti osoba u Božanstvu, te objasniti i preciznodefinirati Trojstvo.

31

32

2

Trinitarni biblijski tekstovi

U Bibliji postoje tekstovi koji direktno otkrivaju množinu osobau Božanstvu

U ovom poglavlju promatramo biblijske tekstove koji govore oBogu u množini. Postoje dvije osnovne vrste tekstova. Prvi noseideju o trojedinom Bogu (Bogu u množini lica), dok drugi govoreo zajedničkom djelovanju triju osoba. Osim tekstova u kojima segovori o sve tri osobe Trojstva, postoje i tekstovi koji ponekadgovore o samo dvije osobe Božanstva. Oni su posebnointeresantni u kontekstu Starog Zavjeta.

Tekstovi Starog Zavjeta koji govore o Bogu u množini

Stari Zavjet naučava nauku o Trojstvu, samo što ona nije takoopširno objavljena kao u Novom Zavjetu. (Isto je i s mnogimdrugim temama.) Stoga ne možemo tvrditi da je nauka o Trojstvusamo novozavjetna objava (kao što neki tvrde), jer ćemo vidjeti dase ona polako otkriva i kroz Stari Zavjet.

U početku Bog ...

Na samom početku Biblije, u prvom stihu, možemo primijetitinešto neobično. Riječ Bog u hebrejskom tekstu je Elohim, a to jeimenica muškog roda u množini. Iza imenice u množini stoji

33

glagol (stvori) u jednini.7

Neki tumači nisu skloni da u ovom obliku imenice vide aluziju naTrojstvo, već to, uglavnom, pripisuju hebrejskom načinuizražavanja. Bilo kako bilo, interesantno je primijetiti činjenicu omnožini imenice Elohim. Posebno zato što u prvom poglavljuBiblije nalazimo još jednu množinu.

Načinimo čovjeka na svoju sliku

"I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da budegospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – isvim gmizavcima što puze po zemlji." (Post 1:26)

Ne samo da su neke imenice u množini nego sam Bog govori umnožini. U Postanku 3:22 kaže: "Evo, čovjek postade kao jedanod nas (...)"

Šta ovo znači? Zašto Bog govori u množini? Mnogi tvrde da seradi o kraljevskom načinu izražavanja. Naime, mnogo kasnijekraljevi i velikaši su govorili i pisali u množini (npr. "Mi, GajJulije Cezar."). Međutim, u čitavoj Bibliji ne vidimo nijednogkralja da se tako izražava jer to uopće nije bio običaj u ono

7 Jeff Miller piše da ovakva konstrukcija rečenice zvuči vrlo čudno, čak ipovršnom poznavaocu hebrejske gramatike. Dalje navodi da se pluralni oblikriječi Elohim, u Starom Zavjetu, koristi oko 2900 puta uz glagol u jednini. Ponjegovom uvjerenju, nas se time želi podsjećati na Božje jedinstvo i različitost,odnosno, prema kontekstu, na Božju trojstvenu narav (Jahve, Bog Svemogući,Zagreb, Duhovna stvarnost, Daruvar, Logos d.o.o., 2000). Robert Morey,govoreći o Trojstvu u Starom Zavjetu, spominje korištenje imenica (Elohim,Adonaj), zamjenica, glagola i pridjeva u množini u odnosu na Boga (TheTrinity: Evidence & Issues, Las Vegas, Christian Scholar's Press, 87-103). 34

vrijeme. Jedino Bog o sebi govori u množini.8

Drugi smatraju da se Bog obraća anđelima. To je nemoguće, jer ustvaranju čovjeka nisu učestvovali anđeli. Ako ozbiljno shvaćamoBibliju (kao što bismo i trebali), vidjet ćemo da je čovjeka stvorioBog, Krist (Kol 1:16) i Duh Sveti (Job 33:4). Tako bi najboljeobjašnjenje bilo da Bog govori u množini, jer je On množinaosoba.

Bog i Abraham

U knjizi Postanka stoji zanimljiv izvještaj. Jahve se ukazujeAbrahamu. Biblija to opisuje ovim riječima:

"Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu ušator za dnevne žege. Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stojenedaleko od njega." (Post 18:1-2)

Je li beznačajno to što je rečeno da se Jahve ukazao u obliku tričovjeka? Imamo li na umu istine koje smo vidjeli u prvom dijelu,da su tri osobe Bog, to neće biti ni beznačajno ni čudno.

Dalje čitamo o Abrahamovom razgovaru s Jahvom, te da na krajujedan od trojice odlazi, a dvojica idu u Sodomu i Gomoru da jeunište. Neki misle da ovo nije primjer Trojstva, jer tekst dvojicukoji idu za Sodomu naziva anđelima. Riječ anđeo znači glasnik.Nekad se primjenjuje na stvorena duhovna bića a nekad i na

8 Čak i kada Biblija kaže da je Jahve jedan (Pnz 6:4), koristi riječ ehad koja se često odnosi na kolektivno jedinstvo. Npr., koristi se u Post 2:24 kada se kaže da muž i žena postaju jedno (ehad) tijelo. Ili kada se kaže da je narod postao kao jedan čovjek.

35

obične ljude (Post 32:4), ali i na Jahvu (Post 16:7-13, 31:11-13) ina Krista (Mal 3:1). Ako ova dvojica nisu Jahve, zašto onda uPostanku 18:21 Jahve kaže da ide u Sodomu da vidi šta sedogađa? Lot im se obraća izrazom "Gospodine" (Adonaj).Zanimljivo je i to kako Biblija opisuje uništenje Sodome iGomore:

"Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba daždod sumpora i ognja, i zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude ugradovima i rod zemaljski."9 (Post 19:24)

Riječ ''Gospod'' u hebrejskom tekstu je Jahve. Vidimo kako jeJahve pustio dažd od sumpora i ognja – od Jahve s neba. Prematome, govori se o Jahvi u množini.

U Psalmima

Psalmi sadrže nekoliko tekstova koji nose ideju o više osobaunutar Božanstva.

"Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezloje tvog kraljevstva! Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stogaJahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojihdrugova." (Ps 45:7-8)

Ovo je mesijanski psalam, tj. govori o Mesiji koga naziva Bogom.U tekstu vidimo i Jahvu, Njegovog Boga. Hebreji su zasigurnomorali znati da je samo jedan Bog i iz ovog teksta su mogli

9 Prijevod je od Daničića i Karadžića, jer neki naši prijevodi ne donose potpun tekst, kao što je u izvorniku.36

prepoznati Mesijino božanstvo.

Slična je situacija s još nekim psalmima i tekstovima koji govore oMesiji. I oni sadrže ideju o Mesijinom božanstvu.

U Izrekama "Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabravode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kakomu se zove sin? Znaš li?" (Izr 30:4)

Tekst govori o dvije osobe Božanstva – Ocu i Sinu. Mnogi tumačivide Krista i u tekstovima koji govore o mudrosti. Smatraju da jemudrost koja govori ustvari Krist.

Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!

Šta reći o viziji proroka Izaije? U šestom poglavlju Izaija opisujeviziju koju je imao. Vidio je Jahvu nad vojskama. Iznad Njega sustajali serafi (anđeoska bića) i govorili: "Svet! Svet! Svet Jahve nadVojskama!" Zanimljivost ove vizije je u tome što serafi tri putaponavljaju "Svet". Zašto baš tri puta?10 U prvom dijelu ove knjigeopazili smo da Novi Zavjet, tumačeći ovu viziju, riječi koje jerekao Jahve pripisuje Kristu (Iv 12:37-43), ali i Duhu Svetom (Dj28:25). To još jače potvrđuje misao da serafi nisu slučajnoponovili riječ svet, nego da slave Trojedinog Boga. Možda jeovome dobra potvrda i to da sam Gospodin govori (kako neki

10 Neki smatraju da se ovim tekstom ne može potkrijepiti nauka o Trojstvu jerse radi o hebrejskom superlativu. Calvin piše da nema sumnje da se ovdje radio Trojstvu, ali smatra da nije dobro koristiti ovaj tekst kao dokaz jer postojedrugi koji su puno uvjerljiviji (Commentary on Isaiah, sv.1).

37

tekstovi donose) u množini:

"Tad čuh glas Gospodnji: 'Koga da pošaljem? I tko će nam poći?'" (Iz6:8)

Mnogi vide Trojstvo i u svećeničkom blagoslovu u knjizi Brojeva6:24, ali i u drugim tekstovima.

Promotrimo tekstove koji govore o zajedničkom djelovanju osobaTrojstva.

U stvaranju

"Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta Njegovih svavojska njihova." (Ps 33:6)

Vidimo Jahvu, Riječ i Dah (heb. Ruah) kako zajednički djeluju ustvaranju. (Riječ, u Novom Zavjetu, je ime za Krista.) To ne bitrebalo zvučati neobično, jer smo do sada vidjeli da su samo SvetaTrojica učestvovala u stvaranju svijeta. To i jeste u skladu s opisomkoji nalazimo u prvom poglavlju Biblije. Susrećemo Boga, Riječ iDuha koji lebdi nad vodama.

U Radosnoj vijesti

"Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me daradosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; dazarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima..." (Iz61:1)

U knjizi proroka Izaije stoji proročanstvo o dolasku i službi Isusa38

Krista. U njemu prepoznajemo djelovanje sve tri osobe Božanstva.Sina, koji je poslan i pomazan; Jahvu koji šalje i pomazuje i DuhaSvetog kojim se pomazuje.

U Bibliji učestalo susrećemo Oca, Sina i Duha Svetog uprimjerima Božijeg djelovanja prema stvorenju. Možemorazmišljati i o drugim tekstovima, ali i ovi dovoljno pokazuju daideja o Trojstvu nije nešto što se pojavilo pod uticajemnebiblijskih učenja, nego nauka koju otkriva sama Biblija počevšiveć od Starog Zavjeta. Smiješne su i lažne tvrdnje pojedinih danauka o Svetom Trojstvu nije biblijska nauka.

Novozavjetni tekstovi

U Novom Zavjetu nalazimo nekoliko tekstova u kojima se otkrivatrojstvena Božija priroda.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga

Vrlo važna istina o Bogu i Njegovoj naravi nalazi se u posljednjemgovoru Isusa Krista, neposredno prije Njegovog uznesenja. Isusučenicima daje nalog, koji danas poznajemo pod nazivom Velikoposlanje.

"Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u imeOca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vamzapovjedio!" (Mt 28:19)

Učenici trebaju biti kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Spomenute su tri osobe koje smo kroz dosadašnje proučavanje

39

prepoznali kao osobe Božanstva. Primijetimo da Isus ove tri osobenabraja pod jednim imenom. On uči da se krsti u ime (jednina),ne u imena (množina).

Neki smatraju da Isus ovdje objavljuje novo Božije ime.Prethodno sam objasnio da imena u Bibliji nisu puke riječi, većpružaju važne istine o njihovim nosiocima. Kako drugačijeshvatiti ovaj tekst osim da Isus njime otkriva trojstvenu Božijuprirodu?

S druge strane, ime u Bibliji podrazumijeva autoritet. Raditi neštou ime nekoga znači s njegovim autoritetom ili ovlastima. Vidimoda se krštava s autoritetom ili ovlastima Svete Trojice. Time ih sestavlja u isti rang, odnosno isti položaj.

Još nekoliko primjera

Postoje još mnogi tekstovi u kojima se spominju tri osobe – SvetoTrojstvo u svom djelovanju. Kada čitamo o krštenju Isusa Krista,nailazimo na tri osobe: Oca koji govori s neba, Sina koji se krsti iDuha Svetoga kako silazi u obliku goluba (Mt 3:16-17).Pogledajmo još nekoliko tekstova:

"Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; irazličita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima." (1 Kor 12:4-6)

"Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo DuhaSvetoga sa svima vama!" (2 Kor 13:13)

"Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeništva u Pontu,Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, po predznanju Boga Oca,

40

posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljenikrvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira!" (1 Pet 1:1) "Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas ipomaza, on nas i zapečati i u srca naša dade zalog – Duha." (2 Kor1:21)

"A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se uDuhu Svetom, uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđeGospodina našega Isusa Krista za vječni život." (Jd 1:20)

''...kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenjekoje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji,a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnimdjelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.'' (Heb 2:3-4)

U Novom Zavjetu postoje i tekstovi koji govore o odnosu izmeđuOca i Sina, Sina i Duha Svetog, te Oca i Duha.

U prvom poglavlju sam naglasio da postoji jedan Bog, ali i da suOtac, Sin i Duh Sveti Bog. U drugom poglavlju su predočenitekstovi koji govore o množini unutar Božanstva, odnosnotekstovi koji, govoreći o Božijem djelovanju, spominju tri osobe.Vjerujem da je do sada jasno pokazano i dokazano da je BogTrojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti. Možda ne vjeruješ da je Bog Trojstvo? Ne vjeruješ da je Isus Kristvječni Bog? Možda je to za tebe ludost? To je znak da nisi nanovorođen. Duh Sveti ne prebiva u tebi. Biblija jasno kaže: "Naravančovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i nemože spoznati jer po Duhu valja prosuđivati." (1 Kor 2:14) Zato

41

te potičem da pažljivo čitaš naredno poglavlje.

42

3

Djelo Trojice u Radosnoj vijesti

Božija trojstvena narav otkrivena u djelu Evanđelja

U ovom poglavlju gledamo koja je, za nas, najznačajnijadjelatnost Svete Trojice. Ovdje mislim na Radosnu vijest,odnosno Evanđelje11. Promatrajući Božije djelo u Evanđelju, očitoje da je Bog Trojstvo.

Pozadina Evanđelja

Evanđelje je Radosna vijest. Zašto je radosna? Za koga je radosna?Koliko je značajna ta vijest?

Da bismo ovo shvatili, vratit ćemo se na sam početak, na stvaranječovjeka. Prisjetimo se da je Bog u početku stvorio čovjeka i ženu(Adama i Evu), i smjestio ih u Edenski vrt da ga čuvaju iobrađuju. Čovjek i žena su imali prisan odnos s Bogom. Ali Bogih stavlja pred jedan test, da li će mu biti poslušni ili ne, da li ćeubrati sa stabla spoznaje dobra i zla (što im je Bog izričitozabranio) ili neće. Čovjek i žena biraju neposlušnost.

Pročitamo li pažljivo prvih nekoliko poglavlja knjige Postanka,vidjet ćemo da je grijeh prvih ljudi imao teške posljedice čijugorčinu osjetimo i mi danas. Biblija kaže da je po jednomčovjeku, Adamu, grijeh ušao u svijet, a po grijehu smrt, i ne samo

11 Riječ Evanđelje ovdje se ne koristi kao da se odnosi samo na pisanja četvoriceevanđelista, nego u smislu cjelokupne nauke o Božijem naumu spasenja.

43

to, nego grijeh prijeđe i na sve ljude (Rim 5:12). Riječ smrt se uBibliji koristi u trostrukom smislu. Postoji fizička smrt – to jesmrt tijela; zatim duhovna smrt: grijeh je prekinuo čovjekovblizak odnos s Bogom; te vječna smrt, vječna propast – pakao. Toznači vječno odvojenje od Boga.

Plod grijeha nije samo smrt nego i mnogi drugi problemi i nevoljekoje vidimo i doživljavamo u životu. Nema nijednog čovjeka kojije izuzet od grijeha, budući da se već rađa grešan, s grijehom kojije naslijedio od Adama. Njegov životni put obilježen je grijehom:svađom, zavisti, mržnjom, pohlepom, nemoralom, idolopo-klonstvom, ubijanjem, pijanstvom, lažima, nepravdom,sebičnošću, ohološću, nemarom za Boga i Njegovu volju, imnogim drugim zlodjelima (naravno, ne samo zlodjelima, negoponekad i dobrim stvarima).

Biblija kaže da su svi sagriješili i lišeni su slave Božije (Rim 3:23).Pravednog nema nijednog (Rim 3:10). Plaća grijeha je smrt (Rim6:23), i to trostruka. Stanje čovječanstva je opasno, jer grijeh jepoguban. Biblija nedvojbeno objavljuje da je čovjek nesposobanda promijeni ovakvo stanje, iako to (svjesno ili nesvjesno)pokušava. Religijama, dobrim djelima, žrtvama, i mnogimdrugim izumima, čovjek pokušava doprijeti do Boga. Ti supokušaji uzaludni. Biblija kaže:

"Ta nitko sebe ne može otkupit ni za se dati Bogu otkupninu: životuje cijena previsoka, i nikada je neće platiti tko želi živjeti dovijeka ine vidjeti jamu grobnu." (Ps 49:8-10)

Mnogi ne prepoznaju da je grijeh čovjekov najveći problem. Misleda je problem u malim plaćama, malim penzijama, visokim

44

cijenama, nezaposlenosti, manjku obrazovanja, slaboj ekonomijiitd. To su samo simptomi, a uzrok je grijeh protiv Boga. Tajproblem ne može riješiti moderna nauka, tehnologija,psihologija12, pedagogija, ni bilo koja druga spoznaja. Osvrni seoko sebe i vidjet ćeš dokaze tome. Ova dijagnoza čovjekovogstanja je žalosna, ali postoji i Radosna vijest – Evanđelje. To jeradosna vijest za svakog čovjeka, jer su svi sagriješili i lišeni suslave Božje.

Evanđelje u potpunosti odgovara na čovjekove najdublje potrebe.Ono se ne suočava samo sa simptomima bolesti, nego rješavasamu bit problema – čovjekov odnos sa Stvoriteljem. EvanđeljeIsusa Krista, Radosna vijest o vječnom spasenju koje se nudi svimljudima bez razlike, jer su svi sagriješili, najvažnija je poruka svihvremena. Grijeh je najveći problem čovječanstva, jer prekidaodnos s Bogom i donosi mnoge posljedice, zato je Evanđeljenajveća čovjekova potreba.

Djelo Boga Oca u Evanđelju

Iako je čovjek sagriješio protiv Boga i odbacio Ga, odbacujućiNjegovu riječ, Bog nije prepustio čovjeka samom sebi. Bog Otacje iz ljubavi prema svijetu odlučio ponuditi adekvatno rješenje.Isus je dao sljedeću izjavu:

"Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođencada nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima životvječni." (Iv 3:16)

Bog Otac je odlučio, jer je ljubio svijet, poslati Sina Isusa da

12 Nažalost, danas mnogi kršćani umjesto Kristu idu po pomoć "Freudu".45

otkupi narod od grijeha njegovih. I to ne bilo kakvog sina, negoJedinorođenca u kome Mu sva milina. Kasnije On šalje i DuhaSvetog sa specifičnom zadaćom.

Ništa od ovoga se nije dogodilo odjednom ili nenajavljeno. Odsamog početka Bog je objavljivao da će poslati Mesiju. StariZavjet je pun proročanstava o Njemu. Većina starozavjetnogzakona, bogoslužje u šatoru sastanka, a potom u jeruzalemskomhramu, slika su ili sjena stvarnosti koja je Krist. Žrtve koje su seprinosile za grijehe slika su Krista koji prinosi sebe kao žrtvupomirnicu za naše grijehe.

Djelo Sina u Evanđelju

Sin Božiji, Isus Krist, koji je vječni Bog, koji nema početka nikraja svoga života (Heb 7:3), poslan je od Boga Oca da ispuniobećanje dano preko proroka i izvrši djelo otkupljenja. Uodređenom trenutku povijesti dolazi na zemlju i utjelovljuje se poDuhu Svetom kroz djevicu Mariju. Sin Božiji postaje i čovjek;nastanjuje se među ljudima. To je čin Njegovog samoponiženja(Fil 2:8). Napušta nebesku slavu, postaje čovjekom u poslušnostiOcu do smrti na križu. Na križu Isus Krist umire, razapet rukombezbožnika. Svojom smrću zauzima se za nas grešnike. Biblijakoristi nekoliko izraza da opiše bogatstvo značenja Kristove žrtve.Razmotrimo neke:

Zamjena

"A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmogrešnici, Krist za nas umrije." (Rim 5:6)

46

Riječi "za nas" mogu se prevesti i sa "umjesto nas". Mi smo trebalibiti kažnjeni zbog svojih grijeha, ali je Bog našu kaznu stavio naKrista. Kako to i prorok Izaija objašnjava:

"Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Nanjega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše."' (Iz53:5)

Smisao zamjene nije samo Kristova smrt umjesto nas negozamjena sa svrhom da mi više ne živimo za same sebe, nego zaNjega. U poslanici Korinćanima apostol piše:

"Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sveumrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne živeviše sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu." (2 Kor 5:14-15)

Opravdanje

"Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom,spasiti po njemu od srdžbe." (Rim 5:9)

Zbog Kristove žrtve grešnik može biti opravdan. Opravdati značiproglasiti nekoga pravednim. Mi smo bili krivi pred Bogom zboggrijeha. Prekršili smo Njegov zakon i zato je naš odnos s Njimnarušen. Kristovo djelo na križu nam omogućava opravdanje. Toje uklanjanje krivice i proglašenje osobe pravednom. Opravdanjeje usko povezano s pomirenjem i oproštenjem grijeha.

47

Pomirenje

Apostol Pavao objašnjava:

"Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našemIsusu Kristu." (Rim 5:1)

Pavao povezuje pomirenje s opravdanjem. Kada smo opravdani,odnosno kada je naša krivica (grijeh) izbrisana, onda imamo mir sBogom. Pavao dalje nastavlja:

"Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojemzadobismo pomirenje." (Rim 5:11) Bili smo neprijatelji Božiji, zbog svoga samovoljnog mišljenja izlih djela (Kol 1:21), a Bog je odlučio da svijet pomiri sa sobompo križu Kristovu. Evanđelje čovjeku nudi pomirenje s Bogom požrtvi Isusa Krista.

Oproštenje grijeha

Opravdanje i pomirenje uključuju i oproštenje grijeha. Kristovažrtva je jedini način kojim možemo postići oproštenje grijeha.Ona je jedino rješenje čovjekovog najvećeg problema – grijeha.Apostol Petar je rekao:

"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovuprima oproštenje grijeha." (Dj 13:43)

Očito je da se svojih grijeha ne možemo nikako riješiti osim danam Bog oprosti. Međutim, to oproštenje nije "gledanje kroz

48

prste", odnosno Bog ne oprašta grijehe tako što zažmiri na njih.Nikako! Bog nije nepravedan. On krivca ne ostavlja nekažnjenog.Biblija kaže da bez prolijevanja krvi nema oproštenja (Heb 9:22).Može nam biti oprošteno samo zato što je neko poseban platiokaznu umjesto nas, a taj neko je Isus Krist. Oproštenje jeskupocjeno plaćeno, i to krvlju Jedinorođenog Sina Božijeg,"nevina i bez mane Jaganjca".

Otkupljenje

"Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja opravdani subesplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu." (Rim3:23-24)

Posebno želim naglasiti riječ otkupljenje. Značenje Kristove žrtvenije samo pomirenje između nas i Boga. Nije ni puka zamjena,niti samo opravdanje, nego i otkupljenje. Opravdani smo pootkupljenju. Bez njega nismo ni opravdani. Šta je otkupljenje?Govoreći o otkupljenju, Novi Zavjet koristi nekoliko izraza. Kadaih razmotrimo zaključujemo sljedeće: Krist je platio cijenu, acijena je Njegova krv. On nas tom cijenom otkupljuje od: silegrijeha (Iv 8:32), kazne, prokletstva zakona (Gal 3:13) i ispraznognačina života (1 Pt 1:18). Svojom krvlju nas kupuje za sebe.Pisano je ovako:

"On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očistisebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela." (Tit 2:14)

Krist je platio cijenu – svoju krv, da nas kupi za sebe. Toneminovno znači da Isus nije prolio svoju krv samo da nasopravda i spasi od pakla, nego da budemo Njegovi, da živimo za

49

Njega, da Ga proslavimo svojim životom.

Ne samo da je Krist na križu umro za naše grijehe nego je iuskrsnuo treći dan. Sada posreduje za nas pred Bogom (1 Tim2:5). Vidimo li koliku ljubav prema nama ima Bog Otac i kakvoje djelo za nas učinio Božiji Sin? Nije li Bog dostojan da kodNjega potražimo rješenje svojih problema? Zar nije uvreda premaSinu Božijem da rješenje tražimo na nekom drugom mjestu?Kristova uloga u spasenju čovjeka je nezaobilazna. Ime Isus jejedino ime dano ljudima po kojem se mogu spasiti. Jedini On jemoćan da to učini. Što se tiče Kristovog djela na križu, neophodno je naglasiti da seono neće automatski primijeniti na sve ljude, nego se ljudimanudi mogućnost odluke: Da li će vjerovati i prihvatiti Krista zasvog Gospodara i Spasitelja ili neće. Sjetimo se riječi IvanaKrstitelja:

"Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina,ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života;gnjev Božji ostaje na njemu." (Iv 3:35-36) Vjeruješ li u Sina Božijega? Priznaješ li da si grešan i da senikako ne možeš opravdati ili iskupiti pred Bogom? Vjeruješ li daje križ Kristov jedini način da tvoji grijesi mogu biti oprošteni?Da li si Mu se obratio u vjeri priznajući Ga za Gospodara iSpasitelja? Ako da, onda imaš život vječni. Ako ne, onda gnjevBožji ostaje na tebi za svu vječnost.

Da bi to izbjegao, obrati Mu se sada. Jednostavno Ga zazovi dabude tvoj Gospodar, Spasitelj i Učitelj. Isus je rekao: "Svaki koga

50

mi dade Otac doći će k meni. A tko dođe k meni, sigurno ga nećuizbaciti van." (Iv 6:37)

Djelo Duha Svetog

Uloga Duha Svetog u Radosnoj vijesti je nezaobilazna. Duh Svetipokazuje ljudima šta je grijeh, šta pravednost, šta osuda (Iv 16:8-9). Niko ne može priznati Krista kao Gospodina, osim podjelovanju Duha Svetog (1 Kor 12:3). Od Duha se nanovorađamo (Iv 3:56). Bog nas pečati Duhom (Ef 1:13). Krist naskrštava Duhom (Iv 1:33). Duh se zauzima za nas u molitvi (Rim8:26). Preobražava nas u lik Isusa Krista (2 Kor 3:18). Uvodi nasu svu istinu (Iv 16:13). Ispunjava nas (Ef 5:17-20). Vodi nas (Gal5:16-18). Proizvodi u nama plod (Gal 5:22). Pomaže nam urazumijevanju Biblije. Svjedoči, zajedno s našim duhom, da smodjeca Božija, i tako dalje.

Vidjeli smo koja je uloga Boga Oca i Boga Sina u spasenjugrešnog čovjeka. Otac je poslao Sina, a Sin je umro umjesto nas.Svaki čovjek koji čuje Evanđelje, odgovoran je da vjerom prihvatiKrista za svoga Gospodara i Spasitelja. Međutim, čovjek, sam posebi to ne može učiniti, jer je duhovno mrtav. Zato je neophodnodjelovanje Svetoga Duha. On djeluje na srce čovjeka iosposobljava ga da odgovori na Božiji poziv (Iv 16:8-11, 1 Kor12:313). Kada grešnik povjeruje u Krista, odnosno kada Mu sepokori kao Gospodaru i Spasitelju, tada treća osoba Trojstvadolazi da prebiva u vjerniku (Ef 1:13). Nanovo ga rađa i čini

13 Da bi čovjek bio spašen od grijeha i njegovih konačnih posljedica,neophodno je da prizna Krista za Gospodara. Sotona mrzi ovu (a i svakudrugu) istinu i trudi se da je izvrne, ismije i omalovaži, sprečavajući grešnika dauđe u kraljevstvo Kristovo.

51

novim stvorenjem. Želi da nadzire i upravlja njegov životoblikujući ga prema slici Gospodina Isusa Krista. Duh djelujetako da vjernik ima mogućnost i potrebu da se okreće od svakoggrijeha prema poslušnosti Božijoj riječi (1 Iv 3:9). Duh Sveti uživotu vjernika donosi blagoslov koji se zove plod Duha. Taj plodje: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,krotkost, uzdržljivost (Gal 5:22). Nije li to predivno? To možešimati i ti.

Važno je primijetiti da priča o Evanđelju nije završena djelomIsusa Krista. Bez djela Duha Svetog ono nije praktičnoprimjenljivo. Sve blagoslove Evanđelja možemo iskusiti samo krozdjelovanje treće osobe Svetog Trojstva. Ovdje je još važno reći davjernik nije puki posmatrač djelovanja Duha, nego aktivnoučestvuje u tom djelovanju učeći i slijedeći pouke i upute zapisaneu Bibliji.14

Naglasit ću u zaključku da u ispunjenju Božijeg nauma spasenjaučestvuju sve tri božanske osobe. Spasenje nije zamislivo bez isamo jedne osobe Svetoga Trojstva. To je utoliko važnije jer uStarom Zavjetu čitamo da Jahve tvrdi da je On Spasitelj, i tojedini.

14 Potrebno je naglasiti istinu da čovjek bez Boga ne može ništa učiniti, ali jeisto tako neophodno znati da to nipošto ne oslobađa vjernika od odgovornostida uloži svaki trud u ispunjenju Božije volje ( 1 Pt 1:3-11).52

4

Tumačenje nauke o Trojstvu

Šta je Sveto Trojstvo i kako ga objasniti?

U ovom poglavlju ću pobliže objasniti Trojstvo. Valja imati naumu da nas prvenstveno zanima otkriti činjenice koje Biblijaiznosi o ovom pitanju, a ne šta koji teolog misli o tome, iakoćemo koristiti saznanja i otkrića do kojih su došli mnogiproučavajući Božiju Riječ.

Pojam osobe

Kada kažemo osoba, to ne znači da slijedimo moderne definicijeosobe, nego na najprikladniji način pokušavamo izraziti ono štoBiblija govori o Svetoj Trojici. Kada kažemo da je Bog jedan, i dasu Trojica Bog, ne možemo reći da su to tri Boga (iako Biblija svetri osobe zove Bog), jer Bog je jedan. Niti možemo reći da su totri dijela Boga, kao da bi se Bog mogao rastaviti na dijelove. Nemožemo reći ni da se Bog objavljuje u tri oblika ili u tri vida. Kaoda se nekada objavljuje kao Otac, nekada kao Sin, a nekada kaoDuh Sveti. Ni to ne bi bila istina, jer ponekad vidimo da sve triosobe djeluju zajedno (Mt 3:16-17). Budući da je riječ osoba15

najprikladnija da opiše božansku istinu, od davnina su je Božijiljudi počeli upotrebljavati. Pri korištenju ovog pojma trebamoimati na umu, kao što kaže biblijski rječnik, da: "Osobnost kodčovjeka označava neovisnost volje, postupaka i osjećaja, vodeći

15 Grčka riječ je hypostasis.53

ponašanju specifičnom za osobu..."16 Ovo ne možemo direktnoprimijeniti na osobe Trojstva, jer one nisu samostalne i neovisneindividue, nego su, iako Trojica, ipak jedan Bog.

Jednakost osoba

Da bismo precizno i nepogrešivo shvatili i objasnili Trojstvo,potrebno je utvrditi temeljne činjenice. Biblija uči da je Bogjedan, te da su tri osobe Bog. Bog je Otac, Sin i Duh Sveti.Nijedna od ovih osoba nije opisana s jednim dijelom božanskihosobina, odnosno kao jedan dio Boga, nego kao Bog upotpunosti. Tako je Otac u potpunosti Bog, Sin je u potpunostiBog i Duh Sveti je u potpunosti Bog. Ali nisu tri Boga, negojedan. Iskažimo to ovako:

Tri osobe su Bog. Svaka osoba je u potpunosti Bog. Bog je jedan.

Ista je suština, ista je narav, isto je božanstvo triju osoba. Nemožemo reći da je Sin Bog, ali malo manji, ne potpuno ravanOcu; ili da je drugačije prirode nego Otac. To bi bilo potpunosuprotno Bibliji koja jasno kaže da je Sin jednak Ocu, da je Otacu Njemu i On u Ocu, te da su jedno. Isto važi i za Duha Svetogkojem se u Bibliji daju jednake osobine kao prvoj dvojici i stavljaGa se na Njihov nivo (Mt 28:19). Nigdje ne vidimo nikakvuinferiornost u biću bilo koga od Svete Trojice (u djelovanju, da, aline u biti ili božanstvu). Zato Svetu Trojicu moramo smatrati upotpunosti jednakim i u potpunosti Bogom.

16 J. D. Douglas (ur.), The New Biblie Dictionary, Grand Rapids, Eerdmans, 1977, str. 1300.54

Različitost osoba

Međutim, među osobama Božanstva postoje razlike u njihovompodručju djelovanja i redoslijedu. Obično se kaže da su osobeTrojstva u Božanstvu jednake, jedino se razlikuju u njihovomodnosu prema stvorenju i u međusobnom odnosu.

Kada Biblija opisuje djelovanje božanskih osoba u njihovomodnosu prema svijetu, u prvom redu u stvaranju i otkupljenju,opažamo da postoje različite funkcije ili aktivnosti Trojice.17

To se najjasnije vidi u ulogama Oca, Sina i Duha Svetoga uspasenju čovjeka. Otac je poslao Sina na svijet da umre za našegrijehe. Otac i Sin su poslali Duha Svetog. Ne možemo reći da jeSin poslao Oca, niti da je Duh poslao Sina ili Oca. Niti možemoreći da je Otac umro na križu, ili možda Duh Sveti. Biblija takone kaže. Postoji (kako ponekad vidimo) jasno određena službasvake pojedine osobe. Sin je došao da vrši volju Očevu, da objaviNjegovo ime ljudima, da umre na križu za grijehe svijeta. DuhSveti je došao da proslavi Sina Božijeg, uvede učenike u svu istinu,preobražava ih u lik Isusa Krista i daje im snagu za služenje. Ondaje duhovne darove. Dakle, postoje razlike u funkcijama SveteTrojice, ali nikako u njihovim osobinama odnosno božanstvu.

Iako postoje različite funkcije u odnosu prema svijetu, ipakTrojica ne djeluju samostalno, neovisno jedan od drugoga. Naprimjer, kada Duh Sveti upućuje učenike u svu istinu, Isus kažeda će to raditi tako što će uzimati od Njegovog i davati učenicima,a ono što je Kristovo, to je i Očevo (Iv 16:13-15).

17 Teolozi govore o ekonomskom Trojstvu.55

Razmatrajući djelovanje Trojice, zapažamo i podređenost međuosobama. Vidimo da je Sin podređen Ocu, a Duh Sveti Ocu iSinu. Otac je poslao Sina, Otac i Sin Duha Svetoga. Otac djelujekroz Sina, Otac i Sin kroz Duha. Iako su sva Trojica potpunojednaki u božanstvu, ipak postoji red.

Sveto Trojstvo ne vidimo samo u Božijem odnosu premastvorenju nego u samoj biti Božanstva vidimo tri različite osobe,tj. vidimo razlike u međusobnom odnosu unutar Božanstva. 18

Trojica su bila, jesu, i bit će

Bog je uvijek postojao kao Sveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti.Nije bilo vrijeme kada je bio samo Otac, a ne i Sin i Duh Sveti.Sveto Trojstvo će uvijek i biti. Ovo jasno zaključujemo na temeljusljedećih biblijskih tekstova:

''Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjatebez prestanka!'' (Mal 3:6) Stihovi pokazuju da je Božija osobina nepromjenljivost. Isto kaže ipsalmista:

18 Ovdje se govori o ontološkom Trojstvu, tj. Trojstvu u biti. Svetu Trojicu nerazlikujemo samo u njihovim funkcijama u odnosu prema svijetu (ekonomskotrojstvo), nego je Trojstvo u samoj biti božanstva (ontološko Trojstvo). Dakle,razlike među osobama Trojstva nisu u njihovom božanstvu, nego u njihovimfunkcijama u odnosu prema svijetu, ali i u odnosu jednoga prema drugom.Otac je Otac (ili se odnosi kao Otac), Sin je Sin, a Duh Sveti je Duh Sveti.Ovdje je nemoguće proniknuti u suštinu i razumjeti dubine Božije, nego samoopisujemo ono što zapažamo dok promatramo Božansko otkrivenje – Bibliju.Mnogi teolozi razlikuju osobe Trojstva po sljedećim svojstvima: svojstvo Oca,nerođenost (ili očinstvo), Sina rođenost, Duha ishođenost.56

"...ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja." (Ps 102:28)

Ako je Bog Trojstvo danas, to je uvijek bio i uvijek će biti. Nekinaučavaju da će u budućnosti Trojstvo sačinjavati više osoba,čitava mnogočlana obitelj. Takva ideja je kontradiktorna principuBožije nepromjenljivosti.

Tekstovi koji govore o Božijem djelovanju prije postanka svijetapokazuju da je Bog uvijek bio Trojstvo:

"Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nasblagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo svetii bez mane pred njim." (Ef 1:3-4)

Tekst pokazuje postojanje Oca i Sina prije stvaranja svijeta. SinBožiji, Isus Krist, nije postao Sin kada se utjelovio kroz djevicuMariju, nego je bio Sin i prije postanka svijeta. Kada Riječ Božijagovori o stvaranju svijeta, kaže da je Otac sve stvorio po Sinu.

"Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavibaštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove." (Heb 1:1-2)

Prema tome, u Božanstvu razlikujemo tri osobe i prije stvaranjasvijeta.

Apostol Ivan, u svojoj prvoj poslanici, piše da je Bog ljubav (1 Iv4:8). To je još jedan dokaz da Sveto Trojstvo postoji kao takvo uvječnosti. Kada ne bi bilo Oca, Sina i Duha Svetog, ne bismomogli reći da je Bog bio ljubav prije stvaranja duhovnog i

57

materijalnog svijeta. Ljubav nije samo neki osjećaj, nego kvalitetakoja karakterizira odnose između najmanje dviju osoba. Budućida je Bog nepromjenljiv, znači da je bio ljubav i prije stvaranjasvijeta. Koga je ljubio kada nije bilo anđela, arkanđela, čovjeka niživotinja? Ljubav je postojala među osobama Trojstva. Otac ljubi,Sin ljubi, i Duh ljubi (Rim 15:30).

Osobina Oca, Sina i Duha Svetog je i vječno postojanje. Takoznamo da su oni bili, jesu, i bit će zauvijek.

Šta Trojstvo nije

Da ne bi bilo zbunjenosti, potrebno je preciznije istaći šta Trojstvonije. Mnogi su pokušali da razumski dokuče i objasne Trojstvo štoje urodilo pojavom mnogih krivovjerja. I danas se mnogi bune ikažu da ne vjeruju u Trojstvo jer to za njih nije logično, odnosnone mogu da shvate svojim razumom. To koriste čak kao argumentprotiv nauke o Trojstvu. Gledajući realno, i zdravo razmišljajući,sasvim je normalno da ne možemo shvatiti i razumjeti Boga uNjegovoj punini. Bog kojeg bi čovjek mogao razumjeti i shvatitine bi bio ništa veći nego sam čovjek. Istinski Bog je daleko iznadnašeg shvaćanja i razumijevanja. Evo kako to opisuje apostolPavao:

"O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li sunedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, 'tko spoznamisao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?'" (Rim 1:33-34)

Iz toga slijedi da su smiješni i nerealni zahtjevi onih koji želeshvatiti i razumjeti Boga u potpunosti, ili shvatiti i razumjetinauku o Trojstvu u njenoj punini, pa da bi onda vjerovali.

58

Biblijski je način upravo suprotan, a to je: vjerovati da bi spoznao.Pogrešno je reći da nije moguće razumjeti nauku o Trojstvu.Možemo i trebamo razumjeti ono što Biblija govori o Trojstvu, alisvojim umom ne možemo u potpunosti shvatiti svu veličinubožanske istine.

Zbog pokušaja svođenja Boga na nivo ljudskog razuma, nastala surazna krivovjerja o Bogu i nauci o Trojstvu. Neki su rekli da jeBog jedna osoba koja se objavljuje u tri oblika. Prema njima,dakle, nemamo tri osobe, nego se jedna osoba pojavljuje sad uovom sad u onom obliku. Ovakvo mišljenje možemo pobiticitirajući samo jedan tekst vezan uz Isusovo krštenje. Tu vidimotri osobe koje se istovremeno pojavljuju. Otac govori s neba, Sinse krsti, a Duh Sveti silazi u obliku goluba.

Pokušavamo li Trojstvo objasniti pomoću primjera kao što je vodakoja je jedna supstanca, ali se može naći u tri oblika: tečnom,čvrstom i gasovitom, ili kada kažemo da je jedan čovjekistovremeno sin svome ocu, otac svome sinu i muž svojoj ženi,naginjemo istom krivovjerju. To ne znači da ponekad ne trebakoristiti ovakve primjere, ali treba biti svjestan njihovihmanjkavosti.

Drugi su na još lošiji način pokušali protumačiti Trojstvo, tvrdećida je samo Otac pravi Bog. Sin je, po njima, neko stvorenje(arkanđeo), a Duh Sveti samo sila. U tom slučaju nije problemshvatiti razumom, ali se onda javljaju nerješivi problemi kako touskladiti s Biblijom.

Treći su pokušali napraviti kompromis između Biblije i "zdravograzuma", tvrdeći da je Otac Bog, Sin također, ali ne i Duh Sveti.

59

Četvrti su jasno vidjeli da Biblija uči o božanstvu i Oca, i Sina, iDuha Svetoga, te "logično" zaključili da postoje tri Boga. Ovakvomišljenje je izravna suprotnost Bibliji koja tvrdi da postoji samojedan Bog.

Zasigurno, Sveta Trojica nisu tri Boga, niti su tri dijela jednogBoga, nego tri osobe, od kojih je svaka u potpunosti Bog.

Prvo spomenuto krivovjerje se zove modalizam ili sebelijanizam,drugo arijanizam (danas prisutno u učenju Jehovinih svjedoka), atreće macedonijanizam. Nauka slična ovoj danas se može vidjeti unaučavanju "Općesvjetske Crkve Božije". Četvrto se zovetriteizam.

Pored ovih osnovnih postoje i druga krivovjerja. Ovdje sam samoželio pokazati da je svođenje Trojstva na nivo ljudskog razumanemoguće i da takvi pokušaji neminovno rađaju krivovjerja –hereze.

Kako objasniti Trojstvo?

Sada kada nam je jasno šta Biblija uči o Trojstvu, pojavljuje sevažno pitanje kako ga objasniti drugima. Naš cilj ne treba bitizadovoljiti ljudske težnje za logičkim razumijevanjem Božanstva,nego pokazati da je Trojstvo biblijska objava. Sama Biblija nikadane pokušava dati neku definiciju koja će biti shvatljiva našemograničenom razumu, nego jednostavno iznosi tvrdnje o Bogu iNjegovoj trojstvenoj naravi. Zato i mi jednostavno trebamopokazati da je Bog jedan, da su Otac, Sin i Duh Sveti objavljeni uBibliji kao Bog (Bog u potpunosti), i da su Trojica različite osobe.Ili kao što sam u početku naglasio:

60

Tri osobe su Bog. Svaka osoba je u potpunosti Bog. Bog je jedan.

Objasniti Trojstvo u biti nije komplikovano. Trebamo iznijetibiblijske činjenice, kao što ova knjiga dovoljno detaljno i čini. Odljudi ne trebamo tražiti ni očekivati da razumiju Trojstvo upotpunosti, nego da vjeruju objavi Svete riječi – Biblije.

Jedna kršćanska enciklopedija to postavlja ovako: "Kada smo rekliove tri stvari: da nema Boga osim jednoga; da je svaki, i Otac i Sini Duh Sveti, Bog; da su Otac i Sin i Duh Sveti osobe – mi smoobjavili doktrinu o Trojstvu u potpunosti."19

Ovome treba dodati samo to da su sve tri osobe u potpunostiBog. Prema tome, ako nekom želimo objasniti Sveto Trojstvo,onda mu na temelju Biblije pokažimo ove tri činjenice.Vjerujemo da je Bog trojedin ne zato što u potpunostirazumijemo Boga, niti zato što je neki teolog rekao da je Bogtrojedin, niti što je to ustvrdio neki koncil, nego što to Biblijaobjavljuje. Ovo bi trebalo nekako ilustrovati kako bismo pobližeshvatili Trojstvo. Problem je što ne postoji nikakav adekvatanprimjer, ili nešto slično u svijetu što bi u potpunosti oslikavaloTrojstvo, iako postoje ilustracije koje mogu pokazati kako trojemože biti jedno. Neki daju primjer čovjekovog uma koji imapamćenje, razumijevanje i volju.20 Oni koji vjeruju da je čovjek

19 James Orr (ur.). International Standard Bible Encyclopedia, Elektronskoizdanje, s.v. "Trinity".20 St. Augustin, On the Trinity, knjiga X, poglavlje XII. Smatra se da čovjek,pošto je stvoren na Božiju sliku, nekako oslikava i Božije Trojstvo.

61

duh, duša i tijelo21, a jedna osoba ili biće, to koriste kaoilustraciju. Treba znati da ovi primjeri ne oslikavaju božanskoTrojstvo u potpunosti, jedino prikazuju kako troje, na neki način,može biti jedno. Mislim da je Trojstvo bolje predstaviti nekomgrafičkom ilustracijom22 kao npr.:

Krug predstavlja Boga. Tri osobe su odvojene isprekidanimlinijama, što pokazuje da nisu podijeljene, ili samostalne, nego sujedna u drugoj i svakoj od njih pripada punina božanstva. Akozamislimo da se isprekidane linije kreću u pravcu strelicadobivamo jasniju sliku o jednoj božanskoj biti koja podjednakopripada Trojici. Naravno da ova ilustracija nije savršena, ali naneki način oslikava ono što je o Trojstvu rečeno.

Mnogima neće biti prihvatljivo biblijsko učenje o Trojstvu.Vjerujem da istima nisu prihvatljive ni mnoge druge istine okojima Biblija uči. Naša namjera i nije da ljudima (bilo koje

21 Vjerovatno su duh i duša sinonimi, odnosno riječi koje znače isto.22 Dosta sličnu ilustraciju možemo naći u knjizi Wayna Grudema, SystematicTheology, Grand Rapids, Zondervan, 1994, str. 255.62

vjerske pozadine) objasnimo doktrinu o Trojstvu, nego da imobjavimo Radosnu vijest – Evanđelje spasenja. Govoreći im oKristu, Sinu Božijem, koji je umro za naše grijehe, stavljamo ihpred odgovornost da vjeruju i priznaju Krista za Gospodara iSpasitelja, ili da ne vjeruju i odbace jedini put spasenja. IvanKrstitelj je izjavio:

"Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina,ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života;gnjev Božji ostaje na njemu." (Iv 3:35-36)

Zaključak

U nastojanju da tačno i precizno objasnimo ili definiramoTrojstvo, moramo biti pažljivi da istaknemo tri temeljne činjenice:Prvo, da je Bog samo jedan. On je savršen, jedinstven i nedjeljiv.Drugo, tri različite osobe su Bog. Razlikujemo ih prema njihovomdjelovanju u odnosu prema stvorenju i prema njihovommeđusobnom odnosu. Treće, svaka je osoba u potpunosti Bog, ane jedan dio Boga. Iz toga slijedi da su Sveta Trojica tri osobe kojesu čudesno jedinstvene na taj način da su samo jedan Bog, ali isvaka osoba u potpunosti Bog.

Nije teško shvatiti šta se kaže o Trojstvu, ali je teško umomproniknuti u suštinu. To je nešto što je iznad mogućnosti našegrazumskog i logičkog shvaćanja, jer smo stvorena i ograničenabića. S druge strane, naša nemogućnost potpunog shvaćanja irazumijevanja tajne Trojedinog Boga je potpuno razumna ilogična, jer stvoreni, ograničeni i nesavršeni čovjek ne može ucijelosti razumjeti vječnog i savršenog Boga, ali mu to nikako netreba smetati da Ga slavi, hvali i obožava onako kako se On

63

objavio, kao Otac, Sin i Duh Sveti.

64

5

Bogočovjek Isus Krist

Isus Krist je savršeni Bog i savršeni čovjek, a ipak samo jednaosoba

Dok čitamo daljnji tekst važno je da držimo na umu istinu da jeIsus Krist vječni Bog jednak Ocu.

Kada razmišljamo o Isusu Kristu i čitamo Evanđelja, možda uNjemu vidimo samo Boga? Ako je tako, onda je našerazumijevanje Krista samo polovično. Osim što je Isus Krist vječniBog, On je i čovjek. Biblija objavljuje da je vječni Bog Sin ujednom trenutku povijesti postao čovjek. Apostol Ivan je zapisao:

"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog." (Iv1:1) "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama..." (Iv 1:14)

Ili kako je Pavao pisao Filipljanima:

"On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti sBogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevši lik 'sluge,' postavši ljudimasličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti,smrti na križu." (Fil 2:6-8)

Biblija je puna tekstova koji govore o Kristu kao Bogu, ali i kaočovjeku. Pogledajmo Isusa kao čovjeka detaljnije.

65

Zemaljski život Isusa Krista

Isus je rođen od žene, kao i svaki drugi čovjek. Nije rođen u slavi ibogatstvu, nego u poniženju i siromaštvu. Za Josipa i Mariju nijebilo mjesta u svratištu, u nekoj kući ili hotelu, bili su primoranida noć provedu u štali, gdje se Isus i rodio.

Isus je živio, rastao i napredovao kao i ostala djeca. EvanđelistLuka piše: "A Isus 'napredovaše u mudrosti, dobi' i milosti 'kodBoga i ljudi.'" (Lk 2:52) Učio je zanat i postao tesar, kao i Njegovpoočim Josip. Živio je u židovskoj kulturi prema njihovimobičajima i zakonu. Bio je u potpunosti podložan zakonu koji jeBog dao preko Mojsija.

Ljudi u Nazaretu, među kojima je Isus živio sa svojom obitelji,nisu na Njemu primjećivali ništa neobično što bi Ga razlikovalood drugih (osim ako im je bilo neobično to što je živio potpunopravednim životom). Evanđelist Matej je zabilježio sljedeće:

"Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. I dođe u svojzavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu:'Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljinsin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, iJuda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?' Isablažnjavahu se o njega." (Mt 13:53-57)

Njegove komšije nisu mogle shvatiti da je Isus prorok, čudotvoraci Mesija.

Samo tri posljednje godine zemaljskog života Isus je proveo javnoobjavljujući svoje nebesko poslanje, svoju božansku prirodu i

66

moć. Na kraju je umro kao mnogi ljudi, nasilnom smrću. Razapetje na križ s još dvojicom.

Analiza Kristove ljudskosti

Promatrajući Kristov zemaljski život, vidimo je da je u potpunostiimao sve osobine čovjeka (osim grijeha). Rodio se, rastao, živio iumro kao čovjek. Učio je kao čovjek. Bio je gladan, žedan,umoran, tužan i radostan. Čak je bio i kušan kao čovjek.

Kada su Božiji ljudi, od davnina pa do danas, analizirali biblijskeizvještaje koji govore o Kristovom ljudskom životu, pronašli su daje On bio čovjek u potpunosti. Zaključili su da je imao ljudskotijelo, duh i dušu.23 Posjedovao je ljudski um, osjećaje i volju, kaoi svaki drugi čovjek. Isus nije imao samo ljudsko tijelo nego je biokompletan čovjek.

Kako znamo da je Isus imao ljudski um, osjećaje i volju? Da jeimao ljudski um, možemo zaključiti iz teksta u Lukinomevanđelju: "A Isus 'napredovaše u mudrosti, dobi' i milosti 'kodBoga i ljudi.'" (Lk 2:52) Piše da je Isus napredovao u mudrosti, ato se može odnositi samo na Njegovu ljudskost. Kao Bog On jesavršen u mudrosti, jer je Gospodar i Stvoritelj svega. Znači, samokao čovjek je mogao napredovati u mudrosti, što jasno pokazujeda je imao ljudski um i da ga je koristio.

23 Ili, kako kaže Kalcedonska definicija, imao je razumnu dušu. Kada bi Isusimao samo ljudsko tijelo, postavlja se pitanje da li bi On u potpunosti mogaoizvršiti djelo otkupljenja čovjeka, jer čovjek nije samo tijelo, nego duh, duša, itijelo (čini se da su riječi duh i duša u Bibliji sinonimi). Pisac je u poslaniciHebrejima napisao: "Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan." (Heb2:17)

67

Da je imao ljudske osjećaje vidimo iz tekstova koji govore da jebio umoran, potresen, u muci i tjeskobi. Naravno da Isus kao Bogima osjećaje, ali ovi koje sam naveo teško da se mogu odnositi naKrista kao Boga, nego jedino na Njegovu ljudskost.

Da je imao ljudsku volju vidimo iz primjera kada je bio kušan(Mt 4). Svakako da kao Bog nije mogao biti kušan, nego je kušanpo svojoj ljudskoj prirodi. Tu su uključeni ljudski um, osjećaji ivolja.24

Jedina razlika između Isusa i ljudi bila je ta da je bio bez grijeha.On se i rodio kao bezgrešan, za razliku od nas. Nije imaozemaljskog oca, nego je začet nadnaravnim djelovanjem DuhaSvetoga. Nije imao grešnu prirodu kao ni Adam prije pada ugrijeh.

Isus nije bio čovjek samo za vrijeme svoga zemaljskog života, negoje nastavio biti čovjekom i nakon svog uskrsnuća i uznesenja.Naravno, Isusovo tijelo više nije isto kao ono koje je imao nazemlji, nego je drugačije, proslavljeno, kao što će biti i tijelavjernika po uskrsnuću.

Kada je Bog postao čovjek, nije prestao biti Bog, nego je poredtoga što je Bog, postao i čovjek. Kada je Bog uzeo ljudsko tijelo,ono nije postalo nešto treće, nego je ostalo obično ljudsko tijelo.

Razlike Kristove ljudske i božanske naravi

Između Isusove ljudske i božanske naravi možemo istaći nekerazlike. Isusovo božanstvo je božanstvo u potpunosti, a Njegovo

24 Učenje da je Isus imao samo jednu volju naziva se monoteletstvo.68

čovještvo je čovještvo u potpunosti, i zato ima sve osobine i Boga ičovjeka istovremeno. Bog ima mnoge osobine koje čovjek nema, ačovjek ima mnoga ograničenja koja Bog nema.

Možemo vidjeti da je Krist kao Bog vječan, a kao čovjek nije,nego se rodio u određenom trenutku povijesti. Luka piše da jeimao oko trideset godina kada je stupio u javnu službu (Lk 3:23).Ali kao Bog je bio i "prije Abrahama" (Iv 8:58). Bog Isus je bio (ijeste) svuda prisutan, a kao čovjek je mogao biti samo na jednommjestu. Kao Bog je savršen u mudrosti i znanju jer je Stvoriteljsvega, a kao čovjek je napredovao u mudrosti i dobi (Lk 2:52).Kao čovjek je mogao biti gladan, žedan, umoran, što kao Bognije. Bog Isus nije mogao umrijeti, jer je vječan i besmrtan. Zatoje postao čovjek da bi mogao umrijeti za nas. Kao čovjek je biokušan, što kao Bog nije mogao biti (Jak 1:13).

Novi Zavjet otkriva Kristovo božanstvo, ali i Njegovu ljudskost.Isus je Bog sa svim božanskim osobinama, a ujedno čovjek sasvim ljudskim osobinama.

Bogočovjek je jedna osoba

Iako ponekad u Evanđeljima Krista vidimo kao čovjeka sa svimljudskim ograničenjima (gladan, žedan, umoran), a ponekad kaoBoga sa svim božanskim osobinama, On je samo jedno biće ijedna osoba. Samo je jedan Gospodin naš i Spasitelj Isus Krist (1Kor 8:6). Osim teksta iz poslanice Korinćanima, postoji jošnekoliko dokaza koji isključuju mogućnost da je Krist više negojedna osoba.

Prvo, Biblija se ne ustručava čovjeka Isusa nazvati Bogom, niti za

69

Kristovu božansku prirodu koristiti ime koje nas asocira naNjegovu ljudsku prirodu, što znači da Ga ne razdvaja na dvijeosobe. Postoje dvije prirode, ali ne i dvije osobe. Posebno sukarakteristični neki stihovi poput ovih koje je Pavao uputioefeškim starješinama:

"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavinadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom."(Dj 20:28)

Iako Krist kao Bog nema krv, nego samo kao čovjek, PavaoNjegovu krv naziva Božijom. Iako je Krist i Bog i čovjek, PavaoGa ne razdvaja na dva dijela, nego i zemaljskog Krista zoveBogom. Pavao nije rekao da nas je Bog stekao krvlju zemaljskogIsusa, nego Božijom krvlju. Na drugom mjestu Ga zoveGospodinom slave:

"...a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su jeupoznali, ne bi Gospodina slave razapeli." (1 Kor 2:8) Iako je Isus mogao biti razapet jedino kao čovjek, Pavao kaže da jerazapet kao Gospodin slave, što se odnosi na Njega kao Boga. Iovaj tekst pokazuje da Krista ne možemo razdvojiti na dva dijelaili dvije osobe, jer iako su dvije prirode, jedna je osoba. Isus nijetrpio za nas samo kao čovjek, nego kao Bogočovjek. Kada jerimski stotnik vidio šta se desilo na križu, rekao je: "Uistinu ovajbijaše Sin Božji."

Jedno ime koje je karakteristično za Kristovu ljudsku prirodu jeSin Čovječiji. Isus ovo ime koristi i kada govori o svojimbožanskim osobinama. U Ivanu 3:13 kaže da je Sin Čovječiji sišao

70

s neba. Isus nije sišao s neba ljudskim tijelom, nego kao Bog. Isusime Sin Čovječiji primjenjuje i na sebe kao Boga, jer je jednaosoba.

Toma je uskrslog Krista, koji se očitovao tjelesno, nazvaoGospodinom i Bogom. Pred Kristovim ljudskim tijelom jeiskazao božansko štovanje, jer Bogočovjek Isus Krist nije dvije, većjedna osoba, koja u potpunosti posjeduje božansku i ljudskuprirodu. On je Bog u tijelu.

Drugo, imamo tekstove koji o Kristu govore kao jednoj osobi sdvije prirode.

"Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđeljeBožje – koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima uPismima svetim o Sinu svome (jedna osoba), potomku Davidovu potijelu (ljudska priroda), postavljenu Sinom Božjim, u snazi, poDuhu posvetitelju (božanska priroda) uskrsnućem od mrtvih, o IsusuKristu, Gospodinu našemu." (Rim 1:1-4)

Pavao govori o Kristu kao o jednoj osobi s ljudskom i božanskomprirodom, a nikako o dvije osobe.

Treće, dokaz u prilog shvaćanja Krista kao jedne osobe je da uBibliji nigdje ne vidimo dvije osobe u Kristu. Kada razmišljamo oTrojstvu, vidimo određenu komunikaciju između osoba. Vidimokako se Otac obraća Sinu, kako Sin govori Ocu, kako Otac šaljeDuha, kako Duh proslavlja Sina, itd., a kod Krista toga nema. UBibliji ne nalazimo da je zemaljski Isus uradio ovo, a nebeski ono,nego se o Njemu uvijek govori kao o jednoj osobi.

71

Prema tome, šta ovi tekstovi i dokazi govore? Iako je Isus Bog, Onje uzeo na sebe i ljudsku prirodu. Time nije prestao biti upotpunosti Bog, niti je Njegova ljudska priroda postalaizmijenjena, nego je ostala obična ljudska priroda. Ali time štoKrist ima dvije prirode, nije postao i dvije osobe. On je jednaosoba s dvije prirode. Jedan je naš Gospodin Isus Krist.

Razmišljanja o nekim tekstovima

U Bibliji, posebno u Evanđeljima, nalazimo mnoge tekstove kojiističu Kristovu ljudsku prirodu i položaj. Onima koji ne želevjerovati u istinu o Isusu Kristu, neki od tih tekstova su služili isluže za pokušaj omalovažavanja Kristovog božanstva. Istina jesasvim suprotna: upravo ti tekstovi svjedoče da je Isus Krist osobas dvije prirode – ljudskom i božanskom, u potpunosti Bog i upotpunosti čovjek, i nipošto ne omalovažavaju Kristovobožanstvo. Navest ću nekoliko očitih primjera.

Kada je umro Isusov prijatelj Lazar, Isus je otišao ožalošćenojobitelji. Kada je došao u Betaniju, gdje su živjeli, već je prošločetiri dana od Lazareve smrti. Prilikom njihovog susreta, apostolIvan je primijetio sljedeće:

"Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen uduhu i uzbuđen upita: 'Kamo ste ga položili?' Odgovoriše mu:'Gospodine, dođi i pogledaj!' I zaplaka Isus." (Iv 11:33-35)

Neobično je što ožalošćeni Isus pita pokojnikovu sestru: "Kamoste ga položili?" Zar Isus, Svemogući Bog, ne zna gdje su sahraniliLazara? Ne kaže li Biblija da je On stvorio nebo i zemlju (Heb1:10 )? Ne kaže li da je Isus Bog Silni (Iz 9:5)? Da On sve

72

uzdržava svojom silnom riječi (Heb 1:3)? Petar je rekao da je Isussveznajući (Iv 16:30, 21:17). Kako onda postavlja ovako banalnopitanje? Nije li Isus rekao Petru da ide i uhvati ribu, i da će uustima prve ribe naći novac (Mt 17:27)? Nije li rekao Natanaeluda ga je vidio pod smokvom, prije nego ga je Filip pozvao (Iv1:48)? Kako da razumijemo Isusovo pitanje, osim da je to reakcijaIsusove ljudske prirode, koja pokazuje Krista kao čovjeka?

Drugi primjer je događaj s neplodnom smokvom:

"Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdalekalisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, nenađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada rečesmokvi: 'Nitko nikada više ne jeo s tebe!' Čuli su to njegovi učenici."(Mk 11:12-14)

Ovdje vidimo Isusa gladnog (kao Bog nije mogao biti gladan).Prilazi smokvi da uzbere plod. Marko jasno bilježi da nije bilovrijeme smokvama. Kako može onaj koji je stvorio smokvu neznati da još nije vrijeme smokvama? Pa to je mogao znati i kaočovjek. Nije li ovo razumljiva reakcija gladnog čovjeka? Možda ćeneki komentirati da je Isus želio učenicima dati neku duhovnupouku. Ali tekst jasno opisuje Njegovu namjeru: "i priđe ne bi lina njoj što našao." Ovdje jasno vidimo Isusov ljudski um, ililjudsku prirodu. Dobro je da razmislimo i o sljedećem tekstu:

"Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste meljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene." (Iv14:28)

Oni koji odbacuju istinu uče da ovaj tekst govori protiv Kristovog

73

božanstva. Je li to istina? Je li Isus manji Bog nego što je BogOtac? Apsolutno ne. Pogledamo li kontekst, odnosno nekolikoredaka prije, otkrit ćemo da Isus tvrdi da je onaj koji je vidioNjega, vidio i Oca. Ovim sebe izjednačuje s Ocem. Kada u 28.retku kaže da je Otac veći od Njega, ne misli da je Otac veći pobožanstvu, ili da je veći Bog, nego je veći po trenutnom položaju.Biblija nam kaže da je Krist manji i od anđela: "Ti ga tek za maloučini manjim od anđela." (Heb 2:7) Kako može biti da je onajkoji je stvorio anđele manji od njih? Manji je po položaju25, jer jeu ulozi sluge, u obliku čovjeka.26

Prema tome, Krist je kao čovjek u poziciji koja je manja odOčeve, ali je čak manja i od anđeoske. Krist je u toj poziciji biojedno kratko vrijeme, tijekom svoga zemaljskog života. Biblija učida je On došao s pozicije Boga (jednakosti s Bogom) na pozicijučovjeka (Fil 2:6-8). Tako se odrekao nekih prava, ali ne i prirode.Ali On se vraća Ocu u slavu koju je imao prije postanka svijeta."A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom kojuimadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo." (Iv 17:5) Zaključakje taj da je Krist kao čovjek na zemlji u položaju koji je manji odonoga koji je imao prije utjelovljenja. Manji po poziciji, alinikako po božanstvu. Vidimo da govori učenicima da se raduju,jer ide na veću poziciju, kod Oca. Odlazi na najviši položaj, Ocu sdesne strane. Proučimo i ovaj tekst:

"Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek –25 Neki tumače da se ovdje radi o položaju, odnosno podređenosti unutar Trojstva.26 Augustin je napisao: "Sin Božiji je jednak Bogu Ocu po prirodi, ali je manjiu 'obliku', jer u obliku sluge koji je uzeo On je manji od Oca, ali u oblikuBoga, u kojem je bio prije nego što je uzeo obličje sluge, On je jednak Ocu."(St. Augustin, On The Trinity, knjiga I, poglavlje VII. NPNF)74

Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve." (1 Tim 2:5) Protivnici Kristovog božanstva drže da Isus ne može biti Bog, jerje posrednik između Boga i ljudi. Smatraju da ovaj tekst govoriprotiv Kristovog božanstva. To, dakako, nije istina, jer tekstopisuje ulogu Krista kao Bogočovjeka, odnosno razlog Njegovogutjelovljenja. Postao je čovjekom da bi mogao biti posrednik, idati samog sebe kao otkup za sve. Jasno je da Bog ne možeumrijeti. Zato je Bog Sin postao čovjekom, da bi kao savršenčovjek mogao umrijeti za nas. To ni najmanje ne negira Kristovobožanstvo, nego potkrepljuje biblijsko učenje o utjelovljenjuRiječi.

Kada u Bibliji nailazimo na mjesta koja govore da je Isus biogladan, žedan, umoran, začuđen, potresen, tjeskoban, sjetimo seda je On, osim što je vječni Bog, bio i savršen čovjek sa svimljudskim osobinama (osim grijeha). Isus se molio Ocu jer je biočovjek (i jer je Bog Sin). Isus je rastao, učio, napredovao umudrosti (Lk 2:52), iskustveno učio poslušnost (Heb 5:8), jer jebio čovjek. Nazivao je Izraelce braćom (Ps 22:23), jer je biočovjek. Ali ne samo čovjek, nego čovjek i Bog.

Iz toga slijedi da biblijski tekstovi govoreći o Isusovim ljudskimosobinama i položaju ni u kom smislu ne negiraju Njegovobožanstvo, nego pokazuju Njegovo čovještvo.

Kako ovo razumjeti

Kako razumjeti da je Isus istovremeno u potpunosti Bog i upotpunosti čovjek, a opet samo jedna osoba? Kako razumjeti daIsusa u Novom Zavjetu ponekad vidimo kao običnog čovjeka sa

75

svim ljudskim ograničenjima (gladan, žedan, umoran, raste,napreduje u mudrosti, plače, ne zna da još nije vrijemesmokvama, ne zna o zadnjem danu, u tjeskobi i muci), aistovremeno kao Boga sa svim božanskim osobinama (liječibolesne, uskrisuje mrtvace, stišava oluju, ima svo znanje, stvorio jesve, postoji od vječnosti, sveprisutan je), a ipak nisu dvije negojedna osoba? Ovo učenje u Bibliji nije teško vidjeti, ali je svakakoteško umom proniknuti u bit ove tajne.

Neki teolozi su (u devetnaestom i dvadesetom stoljeću) razviliteoriju koja se zove kenozis. Riječ kenozis dolazi od grčkog glagolakenoo, koji se koristi u Filipljanima 2:7, a prevodi se sa lišiti iliisprazniti. Ova teorija uči da se Krist odrekao nekih božanskihosobina dok je bio na zemlji. Prema kenozis teoriji, Krist nazemlji više nije bio svemoćan, sveprisutan, sveznajući. On sedobrovoljno odrekao ovih osobina.

Je li ova teorija ispravna? Kad bi bila, olakšala bi shvaćanje osobeIsusa Krista, posebno u periodu Njegovog zemaljskog života. Ne,ovakva teorija nije ispravna. Tekst iz poslanice Filipljanima negovori da se Krist lišio svojih božanskih osobina, nego radijepoložaja i uloge. Postati čovjekom je za Krista značilo poniziti sena poziciju nižu od anđeoske. Ni drugdje u Bibliji ne vidimoideju da se Krist lišio bilo kakvih osobina božanstva, stoga teorijukenozisa27 moramo odbaciti. Ne samo da ovakvu ideju ne vidimou Bibliji nego činjenice govore upravo drugačije. Dok uEvanđeljima Krista vidimo kao čovjeka koji ne zna da smokva nijerodila, istovremeno Ga vidimo i kao Boga koji sve zna. Takonećemo imati jednostavnog rješenja za potpuno razumijevanje

27 Neki teolozi koriste riječ kenozis ne u smislu izvorne teorije, nego više ubiblijskom smislu. To ne bismo trebali poistovjetiti s ovom teorijom.76

osobe Isusa Krista. Apostol Pavao je napisao:

"Po sveopćem uvjerenju veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan utijelu,..." (1 Tim 3:16)

Veliko je otajstvo ili tajna pobožnosti da je On28, tj. Bog (kakovidimo iz konteksta) očitovan u tijelu. Pavao još kaže da je to posveopćem uvjerenju tako. Iako nije tajna da znamo šta se i kakodogodilo, tajna je da to u potpunosti razumijemo. Prisjetimo seda nas to uopće ne bi trebalo čuditi. Isus je ljudima mnogo putarekao da ne razumiju Njegov nauk. Svojim je učenicima jednomrekao:

"Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i nerazumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?" (Mk 8:17)

Vidimo da apostoli ponekad nisu mogli razumjeti i punojednostavnije stvari nego što je Božije utjelovljenje (Mt 15:16,22:29, Mk 7:18, 8:21, 12:24, Iv 8:43). Zato nas ne treba zbunitiBožije biće, koje je iznad našeg razumijevanja, nego nas trebapotaknuti na slavljenje i strahopoštovanje.

Ipak je dobro da pogledamo neke biblijske činjenice koje ćedodatno pomoći u razmišljanju o Kristovoj osobi. Želim daprimijetimo da Krist, za vrijeme svoga zemaljskog života, običnonije koristio svoju božansku moć (iako je jasno da ju je imao),nego se jednostavno služio svojom ljudskom prirodom isredstvima koja su mu bila na raspolaganju kao čovjeku. Kada jebio gladan i žedan, nije glad utolio svojom božanskom moći, negoje uzimao hranu i vodu kao i ostali. Budući da je Svemogući Bog,

28 Neki izvorni rukopisi ovdje imaju riječ Bog.77

mogao je učiniti da nikada ne bude gladan, ali nije. Kada jetrebao putovati, skoro uvijek je išao pješice, lađicom, ili namagarcu, iako se mogao pojaviti sad ovdje sad ondje (jedan takavprimjer imamo u Bibliji /Iv 6:16-21/). Putovao je i bio umoran, anije koristio svoju božansku moć da to izbjegne. Osim toga,koristio je i svoj ljudski um, osjećaje i volju, premda je mogaokoristiti savršeni božanski um. Iako je bio Gospodar svega, živio jeu ulozi sluge (sluga Jahvin), poslušan do smrti i to smrti na križu.Ipak, iako je živio kao čovjek, odnosno koristio svoju ljudskuprirodu, djelo i volju Božiju nije obavljao u ljudskoj snazi, nego usili Duha Svetoga (Mt 12:28, Dj 10:38). Ove činjenice će višepomoći u shvaćanju Kristovog zemaljskog života, ali nam svakakoneće dati odgovore na sva pitanja. Jedan tekst u Starom Zavjetuglasi: "Što je skriveno pripada Jahvi, a objava nama i sinovimanašim da vršimo sve riječi ovog zakona."

Zaključak

Kakvo shvaćanje Isusa Krista je ispravno? Samo ono koje u Kristuvidi Boga i čovjeka. Potpunog Boga i potpunog čovjeka. Osobu sdvije različite prirode (ne izmijenjene i ne pomiješane), ali ipakjednu osobu.

Ovakav pogled na Krista postavlja ispravan temelj zarazumijevanje Biblije te ispravan temelj za našu vjeru u Krista ičitav duhovni život. Apostol Ivan je bio jako zabrinut za ispravnoshvaćanje Kristove osobe. Za one koji nisu vjerovali da je IsusKrist došao u tijelu, Ivan je rekao da imaju antikristov duh (1 Iv4:2-3). Isto tako i za one koji niječu da je Isus Krist (1 Iv 2:23).Mnogi su vjerovali i vjeruju da je Isus Krist čovjek, prorok, ilijedan od proroka, ali Isus je pohvalio Petra koji je rekao da je Isus

78

Krist, Sin živoga Boga (Mt 16:16).

Kada govorimo o Trojstvu, bitno je znati da je druga osobaTrojstva, Bog Sin, postao i čovjek. Tako možemo čvrsto stajatipred navalom Kristovih protivnika koji citiraju tekstove o Isusovojljudskoj prirodi misleći da time pobijaju Njegovo božanstvo.Ujedno ih budimo spremni uputiti u istinitu vjeru koja je jednomzauvijek predana svetima.

Iako je ovo što sam rekao veoma bitno, ne bismo trebali zaboravitiono na šta Biblija stavlja naglasak. Mislim da je Martin Luther todobro primijetio:

"Krist se ne zove Krist zato što ima dvije naravi. Što je meni do toga?To što je on po prirodi i Bog i čovjek – važno je za njega samoga.Ono što mi daje utjehu i blagoslov leži u činjenici da on svoju ulogu isvoju ljubav daje tako da postaje moj Spasitelj i Otkupitelj." 29

Možda se ne slažemo s načinom na koji je Luther izrazio svojumisao, ali svakako treba imati na umu naglasak koji je postavio.

29 Citirano u knjizi Donald G. Bloesch, Osnove evanđeoske teologije, Novi Sad, Dobra vest, 1989. str 126.

79

80

6

Važnost nauke o Trojstvu

Je li važno vjerovati u biblijsku nauku o Trojstvu?

Zašto uopće toliko priče o Svetom Trojstvu? Nije li važno davjerujemo u Boga, bilo na ovaj ili onaj način? Zašto bi trebalivjerovati da je Isus Bog, ili da je Duh Sveti Bog, ili uopće da jeBog jedan?

Važno je vjerovati u Boga onako kako Ga Biblija objavljuje. To jepitanje naše vječnosti, da li ćemo je provesti u raju ili paklu.

Važnost božanstva Isusa Krista

Osvrnut ću se na pitanje važnosti vjerovanja u božanstvo IsusaKrista. Zašto ne bismo mogli vjerovati da je Isus stvorenje? Nekiuzvišeni anđeo ili arkanđeo?

Važno je vjerovati da je Isus vječni, svemogući Bog koji se uStarom Zavjetu zove Jahve. Prvi razlog je što sam Isus hoće da toznamo i vjerujemo. U knjizi Otkrivenje Isus je rekao:

"I znat će sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca' – i'dat ću' vam 'svakomu po djelima.'" (Otk 2:23)

Prisjetimo se da se Isus ovdje poziva na Jeremiju 17:10, gdje Jahvesebe objavljuje kao onog koji istražuje srca i bubrege i koji plaćaprema djelima. Očito Isus želi da sve crkve znaju da je On Jahve.

81

Drugi razlog zbog kojeg je neophodno vjerovati u božanstvo IsusaKrista je naše vječno spasenje. Isus je rekao:

"Umrijet ćete u grijesima svojim. Uistinu, ako ne povjerujete da 'Jajesam,' umrijet ćete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24)

Nadam se da smo svjesni da je Ja Jesam ime vječnog Boga Jahve.Nevjera u Kristovo božanstvo osuđuje nas na vječnu propast. Dabismo bili spašeni, nužno nam je prihvatiti Isusa Krista za svogaGospodara i Spasitelja. Jedino ime po kojem se čovjek možespasiti od Božijeg gnjeva je Isus Krist. Biblija uči da ćemo bitispašeni ako vjerujemo u Gospodina Isusa Krista. Primijetimo daBiblija ne kaže da vjerujemo u Boga, pa ćemo se spasiti, niti kažeda vjerujemo u Boga Oca, niti u Boga Duha Svetoga, nego uIsusa. On je centralna ličnost našeg spasenja. Ako Isus nije Bog,onda nas spasava vjera u stvorenje, odnosno djelo nekog stvorenja.Je li to moguće? Svakako da nije. Samo je Bog Spasitelj i samo Onmože spasiti, a nikako stvorenje, niti pokoravanje nekomstvorenju.

Ključno je razumjeti da je Isus vječni Bog Jahve, jer u Njegatrebamo vjerovati, Njemu se pokoriti, Njega slaviti, Njemu semoliti, a to možemo samo ako je On vječni Bog Sin. Iz svegaslijedi da vjerovanje u Trojstvo određuje naše praktično ponašanjei pobožnost, ali i naše vječno odredište.

Važnost božanstva Duha Svetoga

Kada Duh Sveti ne bi bio Bog, onda bismo iz Biblije moraliizbaciti mnoge tekstove, koje sam većinom i citirao u ovoj knjizi.Kada Duh Sveti ne bi bio Bog, nego samo sila, onda bi na zemlji

82

bio veliki haos, jer bi oni koji su primili Duha Svetoga moglikoristiti Njegovu silu u raznim situacijama, bilo pozitivno ilinegativno, tj. samovoljno. Ljudi bi mogli upravljati DuhomSvetim (kao što neki i pokušavaju). Međutim, Duh Sveti ne želida se njime upravlja, nego On želi upravljati nama i voditi našživot. Trebamo rasti u svijesti da je Duh Sveti osoba, i tobožanska.

Važnost reda u božanstvu

Spomenuo sam da u božanstvu postoji red. Iako su sva Trojicajednako i potpuno Bog, ipak se zna ko je prvi, ko drugi, a kotreći. Bog je odredio da postoji red u obitelji, crkvi, državi. Danasmnoge nije briga o Božijoj volji po ovom pitanju. Žena ne poštujemuža kao glavu obitelji. Djeca ne poštuju roditelje. Građani nepoštuju vlasti. I ne samo da se ništa ne poštuje, nego se još time ihvali. Ali ne samo to nego ni muževi ne ljube svoje žene, roditeljidjecu, a vlasti iskorištavaju građane. (I svi, naravno, imajuizgovore za svoje ponašanje.)

Veliko je zlo što se ovo ne događa samo u svijetu, među onimakoji ne mare za Boga, nego i među onima koji kažu da su vjernicii da vjeruju u Sveto Trojstvo. U Svetom Trojsvu osobe su potpunojednake, ali ipak podložne jedna drugoj i među njima postojiuzajamna ljubav. Sin ljubi Oca i pokorava Mu se, ali i Otac ljubiSina i sve je predao u Njegove ruke.

Ako tvrdimo da smo vjernici, onda i nasljedujmo primjer kojiimamo u Trojedinom Bogu. Neka u našim odnosima vlada red,ljubav i jedinstvo.

83

Važnost nerazumijevanja Svetog Trojstva

Mislim da postoji blagoslov i u tome što ne možemo do krajarazumjeti Boga. To je posebno primjetno kada govorimo oSvetom Trojstvu i osobi Isusa Krista.

Dobro se osjećamo i radujemo kada nam Bog kroz Biblijuobjavljuje mnoge istine. Čini se da nije veliki problem da ihrazumijemo i umom dokučimo. Ali kada nam Božija Riječobjavljuje tajnu o jednom Bogu u tri osobe, ili o jednom Kristu sdvije prirode, tada naš razum kao da je zatajio. Nije nam jasnokako to može biti. Ove objave nas ne podsjećaju na nešto što namje već poznato, odnosno ne možemo ih adekvatno usporediti sastvarima koje su nam bliske. Naš razum se osjeća nemoćnim, i baštu leži blagoslov. Blagoslov je u tome što stojeći pred tajnomTrojedinog Boga shvaćamo koliko smo zapravo mali, koliko smoograničeni, nemoćni i ništavni. A ovakvo shvaćanje je veomavažno, jer je ono preduvjet za mnoge (bolje rečeno za sve)blagoslove.

Savremeni čovjek se ponosno razmahuje svojim umom isposobnostima, još uvijek nalazeći ohrabrenje u već zastarjelojteoriji Charlesa Darwina, koja u čovjeku vidi mnoge potencijale ipredviđa mu briljantnu budućnost. S druge strane, Biblija je kaohladan tuš, tvrdeći da je čovjek palo biće i da napreduje, ali premavječnoj propasti. Kao rješenje palom čovjeku Biblija ne nudi višeznanja, obrazovanja, religije i mistike, nego Krista i to razapetoga.

Križ Kristov odbacuje svaku ljudsku pomisao da do vječnogspasenja može doći inteligencijom, sposobnostima, djelima ilitrudom. Da bi čovjek došao do vječnih blagoslova, neophodno

84

mu je prepoznati i priznati beznadežnost situacije u kojoj se nalazii poniziti se pred Isusom Kristom. Prihvatiti Njega za Gospodara iSpasitelja, priznajući da je Njegova prolivena krv jedina nadačovječanstva. Možda se nekome ovo čini smiješno ili suludo, ali jeistinito. Biblija kaže da je Kristov križ sablazan za Židove, ludostza pogane, ali za one koji se spasavaju – sila je Božija.

Kao što do vječnih blagoslova ne možemo doći uzdignute glave,isto ih tako ne možemo niti uživati. Trebamo se pokloniti licemdo zemlje pred vječnim Bogom Isusom Kristom. To možemojedino ako razumijevamo i shvaćamo svoju ništavost inedostojnost. Neka nam veličina tajne Trojedinog Boga budejedan od blagoslova koji će nam pomoći da se vidimo u pravomsvjetlu i klanjamo pred veličanstvom Svemogućega.

Važnost vjerovanja Riječi Božijoj

Osim svega rečenog, važno je vjerovati u Trojstvo zato što je tonauka koju Bog objavljuje kroz Bibliju. Naša vjera u Boga mora setemeljiti na Bibliji, i samo takva vjera u naš život donosi potpuni iistinski blagoslov. Bog je jasno rekao po proroku Izaiji:

"Ovako govori Jahve: 'Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožjenogama! Kakvu kuću da mi sagradite i gdje da bude mjesto mogprebivališta? Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje' – riječ jeJahvina. 'Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjekaduha ponizna koji od moje riječi dršće.'" (Iz 66:1-2)

Bog svraća pogled na onog koji se boji Boga, koji dršće odNjegove riječi. Ako je Njegova Riječ objavila da je On tri (osobe)a jedan Bog, onda treba da dršćemo od pomisli da tu nešto

85

mijenjamo i ne vjerujemo onako kako je objavljeno.

Moguće je da nauka o Trojstvu ima još praktičnih važnosti odkojih sve ne možemo ni razumjeti.

86

Zaključak

U ovoj knjizi smo detaljno razmotrili biblijsko učenje o SvetomTrojstvu te vidjeli većinu argumenata koji pokazuju i dokazujunauku o Trojstvu. Neki dokazi nisu izneseni ili detaljno analiziranida se ne bi opterećivao tekst. Međutim, ono što je iznesenodovoljno je da ispravno razumijemo nauku o Trojstvu i uvidimoda je to biblijska objava. Svi značajniji argumenti koji pokušavajunegirati nauku o Trojstvu su spomenuti i pobijeni. Pokazano je dasu bezvrijedni i lažni. Neka manje značajna pitanja i diskusije uvezi definiranja same nauke nisu razmatrane, ali vjerujem da jeizneseno dovoljno i jasno.

Vidjeli smo da Biblija govori o Svetom Trojstvu. Jasno uči da jeBog jedan, a istovremeno tri osobe naziva Bogom, stavljajući ih uisti rang ili položaj. Šta onda reći za one koji govore da nauka oTrojstvu ne postoji u Bibliji, da su je ljudi izmislili na crkvenimkoncilima, i da su ideju posudili iz paganizma? Očito je danjihova priča nije istinita. Potrebno je moliti za njih ne bi li imBog dao obraćenje, ali ne samo za njih nego i za sve one koji svojživot nisu predali na upravljanje Isusu Kristu i riječi Njegovemilosti – Bibliji.

Trebalo bi biti jasno da se Bog objavio kao Trojstvo i u takvogBoga treba vjerovati. Ali nije dovoljno samo vjerovati u Trojstvo.Mnogi kažu da vjeruju, a žive po svojim požudama isamovoljnom mišljenju. Potrebno je, i neophodno, u vjeri sepokoriti Isusu Kristu i dopustiti Mu da On bude naš Učitelj i

87

Gospodar. Potrebno je biti nanovo rođen od Duha Svetoga. Nesamo to nego ako Isusa zovemo Gospodarom, trebamo vršiti onošto je zapovjedio.

Vjera u Boga nije nešto čime se bavimo nedjeljom ili za vrijemenekih vjerskih svečanosti; ona je svakodnevni i stalni odnos saživim Bogom. Vjera u Boga se ne smije temeljiti na našimmišljenjima, snovima ili ljudskim izmišljotinama, nego na BožijojRiječi – Bibliji. Ona nas uči da svoj život položimo u ruke IsusaKrista i tako postanemo Božija djeca, sada i za svu vječnost. Nekabi ti ova knjiga pomogla uspostaviti ispravan odnos saStvoriteljem i bila blagoslov u duhovnom životu.

88

D O D A C I

89

90

Dodatak I

Nauka o Trojstvu kroz povijest

Odakle dolazi nauka o Trojstvu? Gdje su počeci Trojstva? Upoganstvu, crkvenim koncilima, ili u Bibliji? Svakako ni ujednom, ni drugom, ni trećem. Trojstvo nema početka niti kraja.Postoji od vječnosti, i to u onom obliku u kojem Ga i danaspoznajemo. Objava nauke o Trojstvu počinje prvim stihovimaBiblije. Počevši od prvih stihova, istina o Trojstvu se objavljuje svedetaljnije i vrhunac dostiže u Novom Zavjetu. Čini se suprotnomnogim mišljenjima, ali mi nemamo šta dodati niti oduzeti odnovozavjetne objave Trojstva.

Postavlja se pitanje koliko su ljudi kroz povijest shvatili da je BogTrojstvo? Kada su počeli jasno shvaćati Božiju trojstvenu prirodu?

Već Stari Zavjet objavljuje Trojstvo. Vidimo množinu uBožanstvu i upoznati smo s Mesijom i Duhom Svetim. Ali, da lisu tamošnji vjernici ovo shvatili? Sa sigurnošću možemo reći da supoznavali istinu o jednom Bogu i da je postojala svjesnost obožanstvu Mesije (Mt 26:63-66) i Duha Svetog. 30

Što se tiče konačnog razumijevanja Trojstva, većina literature

30 Kaiser navodi nekoliko rabina koji su, na temelju Jeremije 23:6, učili da jeMesijino ime Jahve (Walter C. Kaiser, Jr., Toward Rediscovering the OldTestament, Grand Rapids, Zondervan, 1991, 108.) Morey navodi dokaze izmeđuzavjetne židovske literature koji pokazuju da je Mesija Gospodin, SinBožiji, Bog nad bogovima, Jahve (Robert Morey, The Trinity: Evidence & Issues,Las Vegas, Christian Scholar's Press, str. 207-237).

91

upućuje na novozavjetni period. Jasno razumijevanje Božijetrojstvene prirode vidljivo je kod novozavjetnih pisaca Biblije.Oni pišu o Ocu, Sinu i Duhu Svetom, Njihovom djelovanju,prirodi, osobinama i odnosima. Međutim, problemi nastajukasnije kod tumačenja ove objave.

Nakon završetka Novog Zavjeta, već u drugom stoljeću, javljaju sekrivovjerja o Trojstvu. (Suočavanje s prvim krivovjerjima vidimoveć u vrijeme apostola.) Pojavljuje se nauka pod imenommonarhijanizam. Ona se razvija u dva pravca. Prvi se zovedinamički monarhijanizam ili adopcijanizam. Oni koji suzastupali ovu herezu u Kristu su vidjeli čovjeka koji je rođen oddjevice i Duha Svetoga. Njega je na krštenju ispunila božanskasnaga (grč. dunamis). Krist je prema tome posinjen, a ne izvorniBog. Naučavanje negira Kristovo božanstvo i jednakost Ocu. Činise da je prvi predstavnik ovog naučavanja bio Teodot iz Bizanta.On je 190. god. došao u Rim propovijedajući ovu nauku i zbogtoga je izopćen iz crkve. Drugi pravac monarhijanizma jemodalizam. Smatra se da je prvi zagovornik ovog krivovjerja Noetiz Smirne. On je tumačio da je Bog jedan, ali i da je Krististovjetan s Ocem, te je iz toga zaključio da je Otac postao čovjeki trpio na križu. Noet je isključen iz crkve. Kasnije je herezu pro-povijedao Sabelije (po kome se i zove sabelijanizam), početkomtrećeg stoljeća. On je učio da se Jedan Bog objavljuje nekad kaoOtac, nekad kao Sin, a nekad kao Duh Sveti. Ne postoje triosobe, nego jedna, koja se objavljuje u tri oblika (modusa). Uovom učenju se prepoznaje da su Otac, Sin i Duh Sveti Bog upotpunosti. Pogrešno je to što se ne priznaje da su Otac, Sin iDuh Sveti tri osobe, a ne jedna.

Modalizam je više bio prihvaćen od strane običnih ljudi, koji su

92

bili svjesni Božije jedinstvenosti, ali i potpunog Kristovogbožanstva, dok je dinamički monarhijanizam pristaše nalaziouglavnom u intelektualnim krugovima.

Kod pitanja o Kristu (Logosu) tumačenja se kreću k ekstremnimshvaćanjima. S jedne strane, Krista se stavlja na nivo stvorenja, a sdruge u potpunosti izjednačava s Ocem do te mjere da se negirakao osoba.

Značajnu ulogu u diskusijama o Trojstvu imao je Origen (rođen185.), jedan od vodećih ličnosti Aleksandrijske teološke škole.Međutim, njegova uloga i nije baš pozitivna jer on kao da utireput najvećoj herezi četvrtog stoljeća, arijanizmu. Origen je učio obožanstvu Logosa (Krista) i Duha Svetoga, ali ih ne izjednačavapo božanstvu. Uči da je Sin po svojoj biti jednak Ocu i da je odiskona, ali je samo Otac "Bog od sebe", dok je Logos "drugotniBog", a Duh Sveti još manji od Sina. Smatra da je Sin Bog, ali neu potpunosti jednak Ocu, nego nekako manji. Za njega Sin nijepodređen Ocu samo u službi, nego je inferiorniji u samom biću.Ovakva hereza se zove subordinacionizam.

Osim onih koji su držali krivovjerja, postojali su i oni koji suvjerovali biblijski. Sudeći prema kasnijem razvoju događaja možese zaključiti da nisu bili u manjini. Ovdje je zanimljivo spomenutirasprave koje su se dogodile oko 260. godine. Naime, starješinaDionizije Rimski uputio je pismo Aleksandrijskoj općini, jer ječuo da Dionizije Aleksandrijski piše o Kristu neispravno. U tompismu podržava Sabelija, ali također piše da je potrebno čvrstovjerovati u Božiju jedinstvenost kao i u božansko Trojstvo, a kaže ito da je bogohulno govoriti o Kristu kao stvoru ili tvrditi da jebilo vrijeme kad nije postojao ili pak "njegovo božansko i

93

neizrecivo rađanje" nazvati stvaranjem. Želio je da DionizijeAleksandrijski tačnije izrazi svoje mišljenje. Dionizije piše, da bi seopravdao, da i on odbacuje odijeljenost Oca, Sina i Duha, aliostaje pri tome da su to tri "hipostaze" (osobe), jer bi inačeTrojstva nestalo.31

Naravno, sve ovo se događa prije koncila u Carigradu. To je bitnoprimijetiti jer neki koji pišu protiv Trojstva kažu da je nauka oTrojstvu nastala tek na koncilu u Carigradu. Ovo se dešava idavno prije Nicejskog koncila. Je li onda ispravno tvrditi da naukao Trojstvu nije postojala, ili da je bila nepoznata u prvimstoljećima crkve, prije Nicejskog i Carigradskog koncila? Svakakone.

Druga teološka škola onog vremena bila je u Antiohiji. Lucijan,koji se smatra osnivačem ove škole, o Kristu je učiosubordinacijski. Iz iste škole izlazi Arije koji je u krivovjerju otišaopuno dalje. On je učio da Krist nije pravi Bog. Od Boga serazlikuje u biti, nije vječan, svemoćan, suveren. Za Arija je Kriststvoreno biće. Možda je na njegovu nauku imao utjecajagnosticizam, koji je učio da je tijelo zlo. Zato je bilo teškoprihvatiti Božije utjelovljenje (ovaj problem vidimo i u PrvojIvanovoj poslanici). Tako je Arije Isusa spustio na nivo stvorenja,ali je dozvolio da Ga se naziva Bogom.

Uskoro su, na sinodi u Aleksandriji (318. god.), egipatski i libijskistarješine izopćili Arija i još nekoliko propovjednika. Timeproblem nije riješen, jer je Arije nastavio djelovanje. Zbogozbiljnosti problema koji su nastali, Konstantin saziva Prvi

31 Iz knjige Hubert Jedin, Velika povijest crkve, Zagreb, Kršćanska sadašnjost,1972, sv. I, str. 288.94

nicejski sabor 325. god. Na ovom saboru je sudjelovalo oko 300crkvenih starješina iz cijelog kršćanskog svijeta. Nakon dugih ižestokih rasprava doneseno je i prihvaćeno tzv. Nicejskovjerovanje. Arije i njegove pristaše su izopćeni i prognani.Naređeno je da se njihovi spisi spale. Značajnu ulogu naNicejskom saboru imao je đakon Atanazije, koji je kasnije postaostarješina.

Međutim, i nakon Nicejskog koncila vode se diskusije i polemike.Nicejsko vjerovanje kaže da je Sin istobitan (homoousios) s Ocem.Neki koji su se odvojili od strogog arijevstva (umjerenipoluarijevci) žele izraz istobitan promijeniti u sličan (homoiousios).

Godine 381. Teodozije saziva drugi opći Carigradski koncil.32 Nanjemu se potvrđuje Nicejsko vjerovanje i proširuje kratkimdodacima. To se zove Nicejsko ili Nicejsko-carigradsko vjerovanjei glasi ovako:

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba izemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božijega,rođenog od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla,pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna sOcem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našegaspasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od MarijeDjevice i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod PoncijemPilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. Iuzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive imrtve, i Njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

32 Odnosno Prvi carigradski koncil.95

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina.Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio poprorocima.

I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jednokrštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I životbudućega vijeka. Amen.

Kroz ovaj kratki pogled u prošlost djelimično smo se upoznali spoviješću nauke o Trojstvu u prvih nekoliko stoljeća. Svrha ovihinformacija je da nam pomognu primijetiti da je u crkvi drugog,trećeg i četvrtog stoljeća postojalo razumijevanje biblijske nauke oTrojstvu, te da se pravovjerje čvrsto branilo. Iako su napadi lažnihnauka bili jaki, pravi vjernici su ustali i jasno izrazili svojevjerovanje u Sveto Trojstvo. Unatoč tome, nisu se riješili mnogihkrivovjerja koja su postojala, i koja su ostala sve do danas.

96

Dodatak II

O božanstvu Isusa Krista

"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog." (Iv1:1)

Pred sobom imamo vrlo jasan tekst koji Isusa Krista nazivaBogom. Međutim, neki ne žele vjerovati da je On Bog, te ovaj islične tekstove žele nekako drugačije protumačiti i dati im drugoznačenje. Naprimjer, Jehovini svjedoci tvrde da riječ Bog trebaprevesti malim slovom jer, navodno, neki ispravno prevode s"bog" ili "božanski" i sl., te to potkrepljuju svojim tumačenjemgrčke gramatike tvrdeći da ispred riječi Bog (grč. Theos) ne stojiodređeni član, te se ona može prevesti neodređeno, ovisno okontekstu. To što ispred riječi Theos nema određenog člana,prema tumačenju Jehovinih svjedoka, pokazuje da Isus nijeSvemogući Bog, nego je božanski. Ovakvim tumačenjem se želireći da "bog" ustvari znači stvoreno biće.

Šta odgovoriti na ovakvo "tumačenje"? Da li to što je riječ Theosbez određenog člana uistinu znači da Isus nije Bog, negostvorenje?

Prvo, primijetimo da Jehovini svjedoci prešućuju činjenicu da seimenica Theos često koristi bez određenog člana i kada se odnosina Jahvu (ili Jehovu). Zapazimo da se samo u prvom poglavljuIvanovog evanđelja imenica Bog, bez određenog člana, javlja jošnekoliko puta. Četiri puta se odnosi na Svemogućeg Boga (Oca).Pogledajmo te stihove (iz prijevoda Jehovinih svjedoka):

97

"Pojavio se čovjek poslan kao Božji zastupnik: ime mu je bilo Ivan.''(Iv 1:6)

"A onima koji su ga primili, njima je dao pravo da postanu Božjadjeca." (Iv 1:12)

"...i oni nisu rođeni od krvi ni od tjelesne volje ni od čovječje volje,nego od Boga." (Iv 1:13)

"Ni jedan čovjek nikada nije vidio Boga; jedinorođeni bog koji je odOčevih prsa, on ga je obznanio." (Iv 1:18)

Premda se u grčkom tekstu ispred imenice Bog (Theos), u ovimstihovima, niti jednom ne pojavljuje određeni član, ipak vidimoda su je Jehovini svjedoci s pravom pisali velikim slovom. Kolikoonda vrijede njihova tumačenja u vezi odsutnosti određenogčlana? I u sljedećim tekstovima nalazimo riječ Theos bezodređenog člana: Mt 5:9; 6:24, Lk 1:35, 78; 2:40; Iv 3:2, 21;9:16, 33; Rim 1:7, 17-18; 1 Kor 1:30; 15:10; Fil 2:11, 13; Tit1:1... U nekim od ovih stihova riječ Bog se, bez člana, ponavlja idva puta. Postoje i primjeri gdje se riječ Bog u istoj rečenici koristijednom s određenim članom, a drugi put bez njega (Mt 12:28).Da li onda možemo, na temelju odsutnosti člana u Ivanu 1:1,iskonstruirati tumačenje kakvo su dali Jehovini svjedoci?

Drugo, dobro je znati šta ustvari znači odsustvo člana ispred riječiTheos u Ivanu 1:1. U knjizi Nele Horak-Williams, Grčki jezikNovoga Zavjeta, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1999, str. 33.,čitamo pravilo da ispred nominativa koji ima ulogu predikata urečenici obično ne stoji član. To znači da postojanje člana ispredriječi Logos (Riječ), a ne postojanje ispred riječi Theos (Bog),

98

govori da je Logos subjekat, a Theos predikat (imenski). Tako biispravan prijevod glasio: "Riječ bijaše Bog", umjesto "Bog bijašeRiječ". Dakle, član nam ovdje pokazuje ko je subjekat, a neodređuje je li neko Bog ili nije.

Treće, istina je da se u drugim tekstovima u kojima se govori da jeIsus Bog koristi određeni član (2 Pt 1:2, Heb 1:833).

Četvrto, da li nam kontekst govori da je Riječ lažni bog ili nekostvorenje? Ne, govori o tome da je Riječ Stvoritelj i da je u Njojživot. Dakle, ni na temelju konteksta nemamo nikakvoopravdanje imenicu Bog prevesti malim slovom.

Zanimljivo je i upitati se šta mogu značiti riječi "božanski" ili"božanske prirode", za koje Jehovini svjedoci kažu da bi trebalebiti ispravan prijevod? Ako je Riječ (Logos) božanske prirode,onda to ne može značiti ništa drugo nego da je Bog, odnosno danije stvorenje.

Obratimo pažnju na još nešto. Tekst kaže da "Riječ bijaše kodBoga". Jehovini svjedoci tvrde da "netko tko je kod neke drugeosobe ne može biti isto što i ta druga osoba."'34 Tu su dobrimdijelom u pravu. Bog Otac i Bog Sin nisu iste osobe. Jedna je

33 U Novom Zavjetu se nominativ često koristi kao vokativ (Mt 11:26, Lk8:54, Mk 9:25 itd). Tekst je ispravno prevesti ovako: "Prijestolje tvoje, Bože,postoji vječno", a ne besmislenim prijevodom: "Bog je tvoje prijestolje", kakonpr. prevode Jehovini svjedoci. (Šta bi značilo da je Bog Kristovo prijestolje,ako ne da je Krist veći od Boga?) Dakle, vidimo da je Krist nazvan ho Theos, jerje očito da se citat odnosi na Njega. Osim toga, jasno je da apostol citiraPsalam 45:7, koji su i sami Jehovini svjedoci preveli ispravno. 34 Trebaš li vjerovati u Trojstvo? Brooklyn N.Y., Watchtower Bible and Tract Society, 1989, str. 27.

99

osoba Oca, a druga Sina, ali Oni su jedan Bog. Zato Ivan kaže:"Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog."

Nije potrebno dalje dužiti. Bilo kakav argumenat protiv Kristovogbožanstva nema smisla. Pravi Jehovin svjedok je onaj koji poznajeJehovu. On zna da je Isus Krist Jehova.

100

Dodatak III

Vječno postojanje Isusa Krista

"On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta unjemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo,bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve jepo njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu."(Kol 1:15-17)

U ovom dodatku ću obraditi neke "argumente" koji se koriste dabi se "dokazalo" da Isus nije od vječnosti, nego prvostvoreno biće.Vidjet ćemo da su ti argumenti pogrešni. (Neću ponavljati onošto je o vječnom Kristovom postojanju rečeno u prvompoglavlju.)

Tvrdi se da Biblija uči da je Isus stvoren, odnosno da jeprvostvoreno biće.35 Ja to u Bibliji nisam vidio. Prigovara se,onima koji vjeruju u Trojstvo, da se riječ Trojstvo ne nalazi uBibliji. Kako onda oni mogu koristiti izraz "prvostvoreno biće"koji uopće ne postoji u Bibliji? Tvrdi se da izrazi "Prvorođenacsvakog stvorenja", zatim "početak Božijeg stvorenja", te"Jedinorođenac", govore da Krist ima početak, odnosno da jeprvostvoreno biće. Pitajmo se da li "Prvorođenac" iJedinorođenac" znači stvoren? Ako je Krist stvoren, zašto toBiblija nigdje ne kaže? Ne samo da ne kaže da je stvoren negokaže da je od vječnosti. Pogledajmo detaljnije značenje gorespomenutih izraza.

35 Trebaš li vjerovati u Trojstvo? Brooklyn N.Y., Watchtower Bible and Tract Society, 1989, str. 14.

101

Prvorođenac svakog stvorenja

Grčka riječ za "prvorođenac" je prototokos, a hebrejska je bekôr.Riječ prototokos dolazi od riječi protos (prvi) i tekein odnosno tikto(roditi). Da bismo otkrili jasno značenje neke riječi u Starom iliNovom Zavjetu, potrebno je da vidimo kontekst u kojem se onakoristi, odnosno koje značenje joj pridaju pisci Biblije. Budući dasu svi pisci Biblije Židovi (osim vjerojatno Luke), oni koriste riječu onom smislu koji ona ima u njihovoj kulturi. Pogledajmo kakose koristi riječ prvorođenac u Starom Zavjetu.

Jedno od značenja koje vidimo je da se odnosi na čovjeka iliživotinju koji se prvi rađaju (Izl 13:2). Činjenica da je nekoprvorođenac znači da on ima posebno pravo u obitelji, da mupripada dvostruki dio baštine (Pnz 21:15-17). On nasljeđujeimanje i vlast u obitelji. Međutim, naziv prvorođenac ponekadnema nikakve veze s rađanjem. Ovo jasno vidimo u Izlasku 4:22gdje Jahve, govoreći o izraelskom narodu, kaže:

"Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac."(Izl 4:22)

Znači li to da je izraelski narod prvi stvoren? Svakako da nije. Je limožda prvi rođen? Također znamo da nije. Ovdje riječprvorođenac znači da izraelski narod ima posebna prava iliprivilegije. Oni su u posebnom odnosu s Bogom. Bog je izabraoIzraelce da budu Njegov narod, Njegova predraga svojina. Imalisu poseban položaj u odnosu na druge narode. To nema nikakveveze sa stvaranjem ili rođenjem. Ovo je jasan dokaz daprvorođenac ne znači i prvostvoren, niti mora značiti prvorođen usmislu prirodnog rađanja. Spomenimo još neke tekstove. U

102

Postanku 25:31 vidimo kako Jakov traži pravo prvorodstva odEzava. Ezav prodaje Jakovu pravo prvorodstva (isti događaj seopisuje u Heb 12:16). Jasno je da to nema nikakve veze srođenjem (niti sa stvaranjem), nego s privilegijom, položajem,pravom. U Jeremiji 31:9 Jahve kaže da je Efrajim Njegovprvorođenac (prvenac). Da li je Efrajim prvi stvoren, ili prvirođen? Jasno je da nije.

Šta onda znači da je Krist Prvorođenac svakog stvorenja? Svakakone to da je prvi stvoren, niti prvi rođen, nego da ima pravo ilivlast nad svim stvorenjem. Sam tekst iz poslanice Kološanima1:15-17 i tumači da je On Prvorođenac jer je u Njemu svestvoreno.36 Sve je stvoreno po Njemu i za Njega. On je baštiniksvega (Heb 1:2). Za ovu svrhu nije potrebna daljnja analiza.

Jedinorođenac

Jedinorođenac je prijevod grčke riječi monogenēs. Ona se sastoji odriječi monos, što znači jedini, i ginomai, koja ima široko značenje.Neka od značenja su: biti rođen, postojati, dogoditi se, izlaziti,ustanoviti, imati, pojaviti se u javnosti, itd. (ne mora uopće imatiznačenje rođenja ili stvaranja). Može dolaziti i od riječi genos kojamože označavati vrstu ili sortu. U Novom Zavjetu se riječjedinorođenac koristi za jedino dijete (Lk 7:12), ali se uglavnomodnosi na Krista. On je Jedinorođenac od Oca (Iv 1:14). Šta značida je Krist Jedinorođenac? Da je stvoren? Svakako ne."Jedinorođenac" označava Kristovu posebnost. Ako pogledamo

36 Jehovini svjedoci u prijevod teksta Kol 1:16-20 ubacuju riječ "drugo", kojane postoji u grčkom tekstu. Oni prevode ovako: "On je slika nevidljivog Boga,prvorođenac svega stvorenja; jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno."Ubacivnjem ove riječi se želi dobiti smisao da je Krist jedan od stvorenja.

103

poslanicu Hebrejima 11:17, vidjet ćemo da se kaže da je Abrahamprinio jedinorođenca Izaka. "Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca (monogenēs)prikazivaše on koji je primio obećanje." (Heb 11:17)

Ko god redovno čita Bibliju sigurno zna da Izak nije bio jediniAbrahamov sin. Nije bio čak ni prvi, jer prvi je bio Jišmael. AliIzak nije bio sin sluškinje, i u vezi njega je Abraham dobioobećanja. Izak je nazvan jedinorođenac jer je bio poseban, a nejedini rođen. (Hebrejska riječ koja se upotrebljava u Post 22:2 iodnosi na Izaka je jachiyd. Ista riječ se koristi u Psalmu 35:17, iprevodi kao "jedino dobro", a odnosi se na dušu. U Psalmu 68:6se odnosi na napuštene odnosno usamljene.)

Prema tome, kada se kaže da je Krist Jedinorođenac, to se odnosina Njegovu posebnost, na Njegov poseban odnos s Ocem (Iv1:18), jer Biblija i nas vjernike naziva djecom Božijom ilisinovima, pošto nas je Bog usvojio u svoju obitelj i dao namDuha Svetog. Krist se zove jedinorođeni Sin jer je poseban,jedinstven, jedan jedini takve vrste.37 On je Bog Jahve, koji nemapočetka ni kraja. On je Stvoritelj, a ne stvorenje. On je Sin Božiji"u smislu u kojem drugi nisu". 38

Rođenje

Poznato je da se rana crkva suočila s pojavom Arijeve nauke. Arijeje učio da je Krist stvoreno biće. Crkvene starješine su vidjeli da to

37 Beker Encyclopedia of the Bible, s. v. "Only Begotten".38 James Orr (ur.). International Standard Bible Encyclopedia, Elektronsko izdanje, s.v. "Only Begotten".104

nema veze s Biblijom, te su poučavali da je Krist rođen, a nestvoren. Tako u Nicejskom vjerovanju stoji sljedeće:

"Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba izemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina IsusaKrista, jedinorođenoga Sina Božjega, rođenog od Oca prije svihvjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravogaBoga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem…"

Dakle, tvrdili su da Krist nije stvoren, nego rođen, i to "prije svihvijekova". Ovim je ustvari rečeno da Krist nema početka. Njegovorođenje nije nešto što se dogodilo u vremenu, nego ima vječnikarakter. Opisuje odnos Oca i Sina u vječnosti. (Znamo da je Bogizvan vremena.) A. H. Strong je rekao da vječno rođenje Sina nijepočetak Njegovog postojanja, nego vječni odnos prema Ocu,nikada nije bilo vrijeme kada Sin nije postojao.39

Međutim, ne mora značiti da Biblija uči o Kristovom (vječnom)rođenju (ali svakako uči o Njegovom vječnom postojanju), jersmo vidjeli da nazivi jedinorođenac i prvorođenac ne morajuimati nikakve veze s rođenjem. Nazivi Otac i Sin jednostavnoobjašnjavaju odnos između dvaju osoba Trojstva i njihovujednakost. Otac i Sin su jednaki i vječno postojeći.

"Stvaranje" mudrosti

U Izrekama 8:22 govori se o mudrosti:

"Jahve me stvori kao počelo svoga djela." (Prijevod Kršćanske

39 Augustus Hopkins Strong, Systematic Theology, London, Pickering & Inglis Ltd, str. 341.

105

sadašnjosti)

Mnogi tumači misle da je ova mudrost Krist.40 Oni koji nevjeruju u Kristovo božanstvo koriste ovaj tekst (prijevod) dapokažu kako je Krist stvoren. Hebrejska riječ koja je ovdjeupotrebljena je qānāh i znači: steći, kupiti ili posjedovati. Tako jemnogi prevode sa "Jahve me posjedovao". I Jehovini svjedociprevode stih ovako: "Jehova me je imao u početku puta svojega,prije djela svojih, prije svakog vremena." Nema smisla koristitiovaj stih da bi se "dokazalo" da je Krist stvoren.

Početak Božijeg stvorenja

U Otkrivenju 3:14 piše da je Isus "Početak Božijega stvorenja".Da li to znači da je On stvorenje, ili da je prvi stvoren? Grčka riječza početak je arhē. Ona između ostaloga znači: izvor, podrijetlo,uzrok, upravljanje, vlast, vladanje, itd. Koristi se u Lk 12:11 zapoglavare, u Lk 20:20 za vlast, u Rim 8:38 za poglavarstva, i najoš mnogo mjesta u istom smislu. Zato su prevodioci poznatogprijevoda Biblije na engleski (NIV) izraz, u Otk 3:14, preveli kao"vladar Božijeg stvorenja". Iz svega slijedi da početak jednostavnoznači da Krist ima vlast nad stvorenjem. Može se odnositi i na toda sve stvari u Njemu imaju početak, jer je On stvoritelj. Očito jeda ni ovdje ne piše da je Krist stvorenje.

Nema govora o nekakvom stvaranju Krista, i očigledno se nemože (na temelju ove ili bilo koje druge riječi) govoriti o nekomvremenu kada Krist nije postojao.

40 Čini se da to i nije najbolje tumačenje (vidi Wayne Grudem, Systematic Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1994, str. 229).106

Bibliografija

Amerl, Rudolf, Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta, Zagreb, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, 2000.Augustin, St., "On the Trinity", u Schaff, Philip (ur.), Nicene and Post- Nicene Fathers, Grand Rapids, Christian Classic Ethereal Library, http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf103.html, serija prva, sv. III.Berkhof, Louis, Systematic Theology, Edinburg, Banner of Truth Trust, 1939-76.Berkhof, Louis, The History of Christian Doctrines, Grand Rapids, Baker, 1988.Bloesch, Donald G., Osnove evanđeoske teologije, Novi Sad, Dobra vest, 1989, 2 sv.Bowman, Robret. M., Jr., Why You Should Believe in the Trinity: An Answer to Jehovah's Witnesses: Grand Rapids, Baker, 1989. Brown, Colin (ur.), The New International Dictionary of New Testament Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1981, 3 sv.Calvin, John, Beveridge, Henry, Institutes of the Christian Religion, Oak Harbor, Logos Research Systems, Inc.Domačević, Stjepan, Sustavna Teologija, Beč, TBA, 1998.Douglas J. D. (ur.), The New Biblie Dictionary, Grand Rapids, Eerdmans, 1977.Erickson, Millard J., Christian Theology, Grand Rapids, Baker, 1991.Etches, Stephen, Povijest Crkve, revidirano izdanje, Krapina, UTBP, 2001.Franzen, August, Pregled povijesti Crkve, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1996. Goluža, Božo, Povijest Crkve, Mostar, Teološki institut, 1998.Grudem, Wayne, Systematic Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1994.Hammond, T.C., Uvod u Teologiju, Osijek, Izvori, 1993.Horak-Williams, Nela, Grčki jezik Novoga Zavjeta, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1999.Jedin, Hubert (ur.), Velika Povijest Crkve, Zagreb, Kršćanska sadašnjost,

107

1972, sv. I.Kaiser, Walter C., Jr., Toward Rediscovering the Old Testament, Grand Rapids, Zondervan, 1991.Keener, Craig S., The IVP Bible background commentary: New Testament, Downers Grove, IVP, 1993.Martin, Walter, Klann, Norman., Jehovah of the Watchtower, Minneapolis, Bethany, 1981.Miller, Jeff., Jahve, Bog Svemogući, Zagreb, Duhovna stvarnost, Daruvar, Logos d.o.o., 2000.Morey, Robert, The Trinity: Evidence & Issues, Las Vegas, Christian Scholar's Press.Orčić, Stjepan, Sistematska Teologija, Novi Sad, Baptistička teološka škola, 1976. Orr, James (ur.), International Standard Bible Encyclopedia.Owen, John, Brief Declaration and Vindication of The Doctrine of the Trinity, http://www.ccel.org/ccel/owen/trinity.titlepage.htmlRalević, Simo, Ko je Isus Hristos, Peć, Dom molitve, 1996.Ralević, Simo, Sveto Trojstvo, Peć, Dom molitve, 1993. Strong, Augustus Hopkins, Systematic Theology, London, Pickering & Inglis Ltd.Vine, W.E., Expository Dictionary of New Testament Words, elektronsko izdanje.

Ovdje je prikazana osnovna literatura pogodna i za vaše daljnje proučavanje.

108

109