272

Al-Anfal i At-TaubaAl-Anfal i At-TaubaAl-Anfal i At-TaubaAl-Anfal i At-TaubaAl-Anfal i At-Tauba(Objavljene poslije Hid`re)

Naziv, datum objave i povezanost dviju sura

Iako je, kao što je veæinom poznato, samo prva od ove dvije sure poznata poimenu Anfal, pa ipak, istinski govoreæi, ova sura obuhvata oba ova dijela – jedankoji je poznat kao Anfal, i drugi koji je poznat kao Tauba. Ovo znaèi da Tauba iliBara’at zapravo nije odvojena sura, nego samo dio sure Anfal. Ovo je jedini primjeru Kur’anu gdje je sura bila podijeljena u dva dijela; sve druge sure su èvrstecjeline. Dokaz da Tauba nije odvojena sura nego da je dio sure Anfal jeste da, zarazliku od svih drugih, sura Tauba ne poèinje sa Bismillah, èime je po Bo`ijojnaredbi zapoèeta svaka sura, i to èini njen sastavni dio, i takoðer, zato što je tuizrazita sliènost izmeðu tema ovih dviju sura da njih obje formiraju samo jednusuru. Obje sure, i Anfal i Tauba, bile su objavljene u Medini; Anfal je bila objavljenaoko vremena Bitke na Bedru, u prvoj ili drugoj godini poslije Hid`re, a Tauba iliBara’at je, prema Buhari, bila meðu zadnjim dijelovima Kur’ana, koji su biliobjavljeni u devetoj godini poslije Hid`re.

Ratni plijen ili bogatstvo koje Bog podari vjernicima poslije pobjede zove seanfal. U prethodnoj suri A’raf u ajetu 188 nevjernici su pitali kad æe se dogoditiSahat ili Kijamet. U ovoj suri je reèeno da je ovaj Sahat Arapima veæ došao irezultat toga je da je era nevjerništva i mnogoboštva stigla do svog kraja. Nakraju prethodne sure Bog je dao upozorenje na teško stanje i da zato treba daponizno molimo Boga tajno i javno i da æe sve vrste teškoæa i problema bitiriješeni preko tvoje dove. Na poèetku ove sure data je radosna vijest da æe krozove teškoæe Bog donijeti kraj njihovom siromaštvu. O ovim teškoæama najprije jespomenuto o Bici na Bedru. Pobjeda u ovoj bici bila je podarena preko posebnihmolitvi Muhammeda s.a.v.s. Inaèe je u njoj bilo 313 sljedbenika, a nevjernika jebilo oko 1000 naoru`anih. Ova armija nevjernika je u svakom pogledu izgledalada je u boljem polo`aju, osim u duhovnom smislu. Oni su imali najbolja sredstvai opremu, i èak su bile neke ̀ ene koje su pjevale ratne pjesme da ratnike podstaknuna borbu i podignu moral. Na drugoj strani su bile dove Muhammeda s.a.v.s.,koje je on upuæivao ponizno u svom šatoru. On je pritom toliko plakao da mu jeogrtaè padao na tlo i Ebu Bekr r.a. pridr`avao ga je. On je nekoliko puta ponavljao:

“O moj Gospodaru, ako Ti danas uništiš ovu skupinu sljedbenika islama, naZemlji neæe biti onih koji Tebe obo`avaju.”

Poruka sure Anfal

Preko ove dove Bog je podario ovu veliku pobjedu. Pored toga, Bog je objasnioda je najbolje oru`je koje pravi razliku izmeðu istinitih i la`ova bogobojaznost.

Sure 8 i 9

273

Ako vi u buduænosti oèekujete neku pobjedu protiv velike sile, ono æe biti ispunjenosamo ako budete bogobojazni.

Ovdje je, takoðer, reèeno o Muhammedu s.a.v.s. i njegovim sljedbenicimakako se oni nikada ne bi borili da nevjernici nisu nastojali da silom promijenenjihovu vjeru. U svijetu je uvijek velika smutnja i nered i tako æe i dalje biti akobilo ko nastoji da silom promijeni neèiju vjeru. U ovom sluèaju je dozvoljeno dase branite dok ova smutnja potpuno ne bude uklonjena. Takoðer je reèeno da jeneophodno da se uèvrstite u svom vjerovanju i da mnogo èinite zikr, odnosno damnogo spominjete Allaha. Zato u toku strašnih ratova Bog dadne radosnu vijestza one koji stalno èine zikr. Oni su ljudi koji dobivaju blagostanje. U zadnjemajetu reèeno je da ako vas neprijatelji mnogo spreèavaju da vi morate napustitisvoju zemlju, onda æe Bog prihvatiti ovo preseljenje na Njegovom putu. I onda æeBog dati Svoju pomoæ i oprost i pored toga, On æe poveæati opskrbu za ove ljude.Ovo predskazanje je uvijek ispunjeno za muhad`ire koji u ime Boga napustesvoju domovinu i za njih Bog poveæa njihovu opskrbu.

Poruka sure Tauba

Ono što je na kraju sure Anfal reèeno o ratovima i teškoæama i problemima ionda o Bo`ijim blagodatima, na poèetku sure Tauba Bog ka`e da æe neprijateljisigurno biti pora`eni i morat æe praviti ugovor s Muhammedom s.a.v.s. i njegovimsljedbenicima. Pravedno je da se oni dr`e svojih obeæanja i ugovora i muslimanini na koji naèin ne smiju prekršiti svoje obeæanje.

Od sure Al’ Fatiha do zadnje sure Bog je na razne naèine objasnio zle posljediceza one koji krše svoja obeæanja. U ovoj suri je takoðer reèeno o ovome. Neprijateljizaslu`uju Bo`iju kaznu zato što krše svoja obeæanja. Vjernici su upozoreni da seu svakom sluèaju dr`e svojih obeæanja. U ovoj suri, ponavljajuæi, reèeno je davjernici ne mogu dobiti nijednu pobjedu s oru`jem ili velikim brojem. Kao primjerovoga navedena je Bitka kod Hunejna, kad su muslimani bili mnogobrojniji odnevjernika i smatrali su da je nevjernika malo, da oni ne mogu dobiti pobjedu,jer su muslimani pobijedili njihovu mnogobrojnu armiju. Bog im je pokazao, kadsu bili mali, da su dobili pobjedu preko dova Muhammeda s.a.v.s. Zato Bog hoæeda slomi njihov ponos danas i zato je poslije ovog poraza u Bici kod Hunejna Bogopet podario pobjedu muslimanima kroz dove Bo`ijeg Poslanika s.a.v.s. Poslijetoga je reèeno o ratnom plijenu - da æe Bog dati bogatstvo u izobilju s rezultatomda su munafici i ljubomorni optu`ili Muhammeda s.a.v.s. kako je on (neuzubillah)podijelio bogatstvo nepravedno. Inaèe, Poslanik s.a.v.s. nikada nije podijeliobogatstvo meðu svojim bli`njima, èak ga je dijelio meðu muhad`irima, siromašnimi meðu onima koji su bili u teškoæama i koji su bili pod teretom duga. Zato je Bogupozorio da, ako vi optu`ite ovog Poslanika koji je Amin – vjerni, vi æete bitiuništeni. I ljudi koji njega optu`uju ti su koji su nevjerni. Na kraju ove sure je

274

jedan ajet koji ka`e da ovaj Poslanik nosi teškoæe samo za vašu dobrobit. Kolikogod teškoæa vi nosite na Bo`ijem putu, njemu je bolno i teško. I njegova strogostprema nevjernicima nije iz njegovog srca, jer je njegovo srce ispunjeno milošæu ion je jedan `ivi primjer milosti Bo`ije.

Zajednièko obilje`je obiju sura

U Anfal je bilo dato predskazanje da æe Bog dati muslimanima veliku pobjedui da æe imetak i posjedi njihovih neprijatelja pasti u njihove ruke. Ovo predskazanjese i dalje nevjernicima pokazivalo stalnim povodom ruganja na raèun vjernika,zato što je Bog, iz Svoje nepogrešive mudrosti i prema Svom vjeènom zakonu,odgodio njegovo ispunjenje skupa sa objavom tog dijela sure Anfal, koje jesadr`avalo spominjanje o tome. Kad je Meka pala i kad je naprijed reèenopredskazanje bilo ispunjeno, bio je objavljen preostali dio ove sure. On poèinjesa: Proglas o potpunom razrješenju na strani Allaha i Njegovog Poslanikaidolopoklonicima kojima ste najavili obavezu da æe islam pobijediti u Arabiji. Zatoidite okolo zemljom èetiri mjeseca, i znajte da ne mo`ete osujetiti plan Allahov i daæe Allah poniziti nevjernike. Uzgredno, mo`ete opaziti da su ovdje neki komentatorishvatili da gornji proglas znaèi da je bio dat period od èetiri mjeseca onimidolopoklonicima sa kojima muslimani imaju ugovorene obaveze i da je ovajperiod bio namijenjen kao obznana, poslije koje su svi ugovori i sporazumi snjima trebali biti smatrani svršenim. Ovo tumaèenje navedenog proglasa je oèitopogrešno, zato što, ako je on bio namijenjen samo kao saopæenje obznane ugovora,onda nije bilo nikakvog smisla o spajanju ovog proglasa sa naredbom da onitreba da idu zemljom i da za sebe vide da je Bo`iji cilj prevladao. Onaj kome jedata ogranièena odgoda prirodno pravi `urne pripreme da otputuje na mjestosigurnosti i ne ide zemljom razgledajuæi znamenitosti. Ako se, opet, ajet shvatitako da daje obavijest o svršetku postojeæih ugovora i da dadne ogranièenu odgoduonim idolopoklonièkim plemenima koji su imali ugovore savezništva samuslimanima, kako bi bio objašnjen sami slijedeæi ajet koji ka`e da takvi ljudikoji su sklopili ugovore s muslimanima ne treba da budu istjerani do isteka njihovihugovora. Tako je jasno da kur’anske rijeèi Allazina ’Ahadtum upotrijebljene uprvom ajetu sure Tauba nemaju za cilj nikakav politièki ugovor ili sporazum,nego samo takve proglase koje su muslimani i nevjernici napravili jedni protivdrugih o krajnjoj pobjedi njihovih pojedinaènih procesa. Na strani islama bilo jeproglašeno u suri Anfal da æe imetak i posjedi nevjernika pasti u ruke muslimana,a nevjernici su, na drugoj strani, proglasili da æe islam biti istrijebljen i da æe onizarobiti imetak muslimana. Ove opreène izjave su u navedenom ajetu metaforièkinazvane ’Ahd’ ili sporazum, i idolopoklonicima je reèeno da idu zemljom i da zasebe vide da li se proglas koji je napravljen u suri Anfal, o njihovom konaènomuništenju, dokazao istinitim. Zato, istinski govoreæi, sura Bara’at saèinjava samo

275

proglas o ispunjenju velikog predskazanja datog u suri Anfal i tako nije odvojenasura. Ukratko, postoji vrlo naravna povezanost izmeðu ovih dviju sura koje realnosaèinjavaju jednu suru, jer, kao što je gore navedeno, sura Anfal bila je objavljenau vrijeme Bitke na Bedru i u njoj je dato jasno predskazanje o konaènom uništenjunevjernika. Onda, poslije zadnjeg sukoba sa idolopoklonicima Meke bila jeobjavljena sura Bara’at, da najavi ispunjenje tog predskazanja i najavljivanje noveere.

Tema sure

Sura Anfal poèinje opisom Bitke na Bedru i na poèetku je muslimanima reèenoda æe oni dobiti veliku pobjedu nad nevjernicima èiji æe imetak i posjedi pasti unjihove ruke. Ovi ratovi su znakovi Bo`iji i ne treba da budu napravljeni sredstvimatra`enja ovosvjetskih dobiti. Zatim, njima je reèeno da treba da se hrabro borena Bo`ijem putu i da ne treba da budu ponosni na svoju snagu ili organizaciju,niti treba da se boje broja i vojne moæi svojih neprijatelja. Nadalje, istaknuta jeposlušnost vlasti i reèeno je da æe pokornost Bo`ijim naredbama za muslimaneotvoriti puteve uspjeha i blagostanja i zaštititi ih od rovarenja i spletki njihovihneprijatelja, baš kao što je Bog zaštitio Èasnog Poslanika s.a.v.s. protiv tajnihzavjera Mekanlija. Sura nastavlja da govori da je neprijatelj ponosan na svojubrojnost i vojnu moæ i vjeruje za sebe da je u pravu, i èak poziva Bo`ije prokletstvona la`ova. Tako odluèan neprijatelj neæe lahko priznati poraz. Sura izla`e njihovapretvaranja. Ona dalje ka`e da razila`enje izmeðu rijeèi i djela nevjernika pokazujeda je njihova vjera tek sluga njihovog intelekta i nema èvrste korijene u njihovimsrcima. Muslimanima je dat oslonac Bo`ijim obeæanjem da æe se rat u koji suuvedeni završiti pobjedom za njih i da æe takoðer uspjeh i dalje pratiti njihovanastojanja u buduæim obavezama. Da ovo postignu, nareðena im je poslušnostvlasti i da podnose teškoæe i nareðeno im je jedinstvo djelovanja.

Ova sura dalje govori o nepovredivosti ugovorenih obaveza i muslimanima jereèeno da æe nevjernici stalno kršiti svoje sporazume, ali ovo ne treba da ihpotakne da i oni krše svoje obaveze. Oni treba da razuvjere svoj um pogrešnogshvatanja da æe njihova dobrobit na bilo koji naèin trpjeti ako oni ne osvetekršenje sporazuma od nevjernika odgovaranjem povrede obaveze sa svoje strane.Nasuprot tome, oni trebaju nastaviti da se vrlo savjesno dr`e ugovora; alisporazumi koje su napravili ne treba da budu razlog ni za kakvo olakšavanjepriprema za rat s njihove strane. Njima je, ipak, nareðeno da ako u tokuneprijateljstava nevjernici dadnu ponudu za mir, takva ponuda ne treba bitiodbijena, jer ako nevjernici povrijede uvjete mira i ponovo zapoènu neprijateljstva,muslimani neæe trpjeti na raèun ovog novog kršenja povjerenja s njihove strane.Ova naredba podrazumijeva upuæivanje na ugovor kod Hudebije kad jenarušavanje ugovorenih obaveza od nevjernika dovelo do pada Meke.Muslimanima je dalje reèeno da æe zarobljenici pasti u njihove ruke i oni treba daih tretiraju uljudno.

276

Obeæanje o pobjedi dato muslimanima u suri Anfal proglašeno je ispunjenimu poèetnim ajetima Bara’at, gdje je reèeno da su muslimani postali gospodaricijele Arabije, zato idolopoklonici treba da idu okolo zemljom da vide da li jecijela zemlja došla pod muslimansku prevlast. U ajetima koji slijede nevjernici suukoreni zbog njihovog ponovljenog kršenja va`nih ugovora i zavjeta i muslimanisu upozoreni da ne ulaze u bilo kakav novi sporazum sa njima i ne treba da seboje da æe raskid veza s njima, na bilo koji naèin, štetno utjecati na blagostanjeMeke, zato što æe Bog njih opskrbiti. Njima je zatim reèeno da ne trebaju mislitida æe se, nakon što su osvojili Arabiju, rat završiti i da æe imati mir. Zbog spletkii tajnih zavjera kršæana zapoèet æe nova serija ratova, i zato što su oniidolopoklonièki narod, ne mogu podnijeti da vide savršeno Bo`ije jedinstvoutemeljeno na Zemlji. Nadalje, oni su postali moralno izopaèeni, a islam te`i dautemelji istinsku jednakost i slobodu. Kako onda mo`e kršæanska vlada ravnodušnogledati pored sebe utemeljenje druge vlade bazirane na jednakosti i slobodi, i daæe njeno susjedstvo podstaknuti svoje podanike na bunu? Zato je, imajuæiodgovarajuæe poštovanje za stvari koje je Bog proglasio svetim, muslimanimareèeno da naprave odgovarajuæe pripreme za predstojeæi rat s njima.

Pošto je postojao vremenski razmak izmeðu objave prvih 37 ajeta sure Bara’ati onih koja su slijedila, u ovim ajetima je spomenuto ispunjenje predskazanjadatog u prethodnom. U vezi s ovim je dat kratak opis Pohoda za Tabuk i okolnostiu kojima je ovo predskazanje na koje se naprijed poziva bilo ispunjeno.Prigovoreno je licemjerima i onima slabe vjere koje je spopao strah od moænogkraljevstva Kaisera. Pokazana je njihova moralna slabost i vjernicima jezapovjeðeno da ne prime njihovu pomoæ, jer æe èak i bez njihove pomoæi Bognjima pokloniti pobjedu nad Kaiserom (ovim predmetom se detaljino bave sureRum i Fath). U vezi s ovim, spomenuto je o spletkama licemjera da povrijede putislama. Pred kraj sure Tauba istaknuto je da æe uprkos spletkama i zavjeramalicemjera i velike moæi i materijalnih sredstava nevjernika, Èasni Poslanik s.a.v.s.uspjeti u svojoj misiji uz pomoæ Boga, ’Gospodara moænog prijestolja.’

277

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 9

(Objavljena poslije Hid`re, sadr`i 76 ajeta sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez tra‘enja, Samilosnog.

2. Oni tebe pitaju o (ratnom) plijenu.Ti reci: “(Ovaj) plijen pripada Allahui Poslaniku. Zato se bojte Allaha, iuredite meðusobne odnose, i poko-ravajte se Allahu i Njegovom Posla-niku, ako ste vjernici.”

3. Samo su oni vjernici èija srcazatrepere kad se Allah spomene, ikad im se Njegovi ajeti uèe, poveæavase njihovo vjerovanje, i koji se uzdajuu Gospodara svoga,

4. koji obavljaju namaz i troše odonoga èime smo ih Mi opskrbili.

5. Oni su istinski vjernici. Za njih supolo‘aji kod Gospodara njihovoga, ioprost i plemenita opskrba.

6. (Njihovo vjerovanje je tako istinito)kao što je tvoj Gospodar tebe izveoiz tvoje kuæe sa istinom; meðutim,jedna skupina vjernika je to mrzila.

7. Oni s tobom raspravljaju o istininakon što je ona postala oèita, kaoda su bili gonjeni prema smrti, a(svojim oèima) to gledaju.

278

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 9

8. I kad vam je Allah obeæao da æejedna od dvije skupine biti vaša, i viste ‘eljeli da ona nenaoru‘ana budevaša, ali je Allah ‘elio da utvrdi istinuSvojim rijeèima i da odsijeèe korijennevjernika,

9. da bi On utvrdio istinu i uništioneistinu, makar to grješnici mrzili.

10. (Spomeni) kad ste Gospodarasvoga molili za pomoæ, i On primiovašu molbu (s ovim obeæanjem):“Sigurno æu vas Ja pomoæi sa hiljadumeleka, red za redom.”

13. (Sjeti se) kad je tvoj Gospodarobjavio melekima: “Ja sam s vama;zato uèvrstite one koji vjeruju. Ja æuuliti strah u srca onih koji ne vjeruju.Udarite ih, onda, po vratovima, iudarite ih po svakom prstu.”

12. (Sjetite se) kad je On dao da vasobuzme drijeme‘ kao mir od Njega,i kad je iz oblaka vodu na vas poslao,da vas time dobro oèisti, i ukloni odvas neèistoæu šejtana, i da uèvrstivaša srca i time ojaèa korake.

11. A Allah je to (za vas) uèinio samokao radosne vijesti, i da vaša srcatime budu umirena. A pomoæ dolazijedino od Allaha; zaista je Allah silani mudar.

14. To je zato što su se oni suprot-stavili Allahu i Njegovom poslaniku.

279

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 9

18. Tako ih niste vi ubijali, nego je Al-lah bio Taj koji ih je ubijao. (OMuhammede), nisi ti bacio (šakomkamenje prema njima), kad si bacio,nego je Allah bacio, da bi vjernikelijepom kušnjom iskušao. Zaista Allahsve èuje, (i) ima trajno znanje.

17. A ko god njima tog dana okreneleða, osim da to bude manevrisanjeza bitku ili da nastoji da se vrati(svojoj) skupini - taj se doista vratio sBo‘ijom srd‘bom, i D‘ehennem æe bitinjegovo boravište. A to je najgoreboravi{te.

16. O vi koji vjerujete! Kad se suko-bite s nekom velikom skupinom onihkoji ne vjeruju, ne okreæite im leða.

15. Ta (je vaša kazna), kušajte jeonda; i (znajte) da je Vatra kazna zanevjernike.

1 Pobjeda na Bedru zaista nije bila zbog bilo kakvog iskustva ili snage na strani muslimana.Njih je bilo isuviše malo, isuviše slabih i isuviše slabo opremljenih da dobiju pobjedu protivbrojem daleko nadmoænije i mnogo bolje opremljene i obuèene armije. Bacanje šake šljunkai pijeska od Èasnog Poslanika ima izvanrednu sliènost sa Musaovim udaranjem (dvije) vodemora štapom. Baš kao što je u ovom drugom sluèaju èin Musaa bio, tako reæi, signal da puševjetar i da se oseka vrati, što je vodilo potapanju faraona i njegove vojske u moru, tako jebacanje šake šljunka od Èasnog Poslanika bilo signal da puše jak vjetar, što je dovelo douništenja Ebu-D‘ehela (kojeg Èasni Poslanik spominje kao faraona njegovog naroda) i njegovevojske u pustinji. U oba ova sluèaja djelovanje sila prirode podudarilo se sa èinovima dvojiceposlanika pod posebnom Bo‘ijom odredbom.

A ko god se suprotstavlja Allahu iNjegovom poslaniku, zaista je Allahvrlo strog u ka‘njavanju.

19. To je bilo vaše stanje; i takoðer(istina) da je Allah oslabio namjerunevjernika.

280

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 9

20. Zato, (o vjernici), ako ste tra‘ilipobjedu, onda vam je pobjeda zaistadošla. A (o, nevjernici), ako odusta-nete, to æe biti bolje za vas; no, akoponovite svoje spletke, Mi æemoponoviti (Svoju kaznu). I vaše mnoš-tvo vam uopæe neæe biti od koristi,koliko god brojno bilo, i (znajte) da jeAllah sa vjernicima.21. O vi koji vjerujete! Pokoravajtese Allahu i Njegovom Poslaniku, i neokreæite se od njega, a èujete.

25. O vi koji vjerujete! Odazovite seAllahu i poslaniku kad vas poziva davam dadne ‘ivot, i znajte da Allahposreduje izmeðu èovjeka i njegovogsrca, i (znajte) da æete se svi predNjim zajedno okupiti.2

24. A da Allah zna da u njima imaikakva dobra, sigurno bi dao da èuju.A da i dadne da èuju, oni bi se opetvratili, okreæuæi se.

23. Zaista su kod Allaha najgora biæagluhi (i) nijemi, koji ne shvataju.

22. I ne budite kao oni koji govore:“Mi èujemo,” a ne slušaju.

2 Ovdje se misli na duhovni ‘ivot. Greškom kršæani misle o Isau a.s. da je on davao ‘ivotstvarno mrtvim ljudima. U ovom ajetu Muhammed a.s. zvao je duhovno mrtve da doðu knjemu da bi dobili ‘ivot. Sad je stvar vrlo jasna, da ovi mrtvi ljudi nisu u grobovima, negosu duhovno mrtvi. Ista stvar je bila i sa Isaom a.s.

26. I bojte se takve smutnje koja neæepogoditi samo one meðu vama kojisu poèinili nepravdu i znajte da jeAllah strog u ka‘njavanju.

281

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 9

27. I sjetite se kad vas je bilo malo (i)smatrani ste slabim na Zemlji, (i)bojali ste se da vas ljudi ne zgrabe, alivam je On utoèište dao i Svojompomoæi vas pomogao, i opskrbio vaslijepim stvarima, da biste bili zahvalni.

28. O vi koji vjerujete! Ne izdajiteAllaha i Poslanika, inaèe æete ondasvjesno iznevjeriti svoje povjerenje.

29. I znajte da su imeci vaši i djecavaša samo jedna kušnja i da je AllahTaj kod kojeg je velika nagrada.

30. O vi koji vjerujete! Ako se budeteAllaha bojali, On æe za vas napravitijedan poseban znak i otklonit æe vašegrijehe od vas i oprostit æe vam; aAllah posjeduje uzvišenu dobrotu.

31. I (sjeti se) kad su nevjernici kovalizavjeru protiv tebe da te zatvore (ujedno mjesto), ili da te ubiju, ili da teprotjeraju (iz domovine); oni su pravilispletku i Allah je razbio njihovuspletku, a Allah najbolje planira.3

3 Spominjanje u ovom ajetu odnosi se na tajni skup koji je bio odr‘an u Dar ul-Nadvah (Kuæivijeæanja) u Meki. Vidjevši da su sva njihova nastojanja da zaustave napredak nove vjerepropala i da se veæina onih muslimana koji su mogli sebi priuštiti da napuste Meku iselila uMedinu i bila izvan opasnosti, starješine grada su se okupili u Dar ul-Nadva da napraveplanove kako bi uèinili zadnje nastojanje da dokrajèe islam. Poslije dubokog promišljanjaoni su pronašli plan da jedan broj mladih ljudi izmeðu raznih Kurejš-plemena treba da uzdru‘enom napadu nasrnu na Èasnog Poslanika i ubiju ga. Èasni Poslanik je napustio kuæuneopa‘en u mrtvoj noæi, kad su stra‘ari bili savladani snom, i našao sklonište u špilji Thaurskupa sa Ebu-Bekirom, svojim vjernim drugom, i konaèno sigurno stigao u Medinu.

282

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 9

37. Zaista, oni ljudi koji ne vjerujutroše svoj imetak da zaustave odAllahovog puta. Oni æe ga i daljetrošiti, ali æe onda to (imanje) za njihpostati kajanje, i onda æe biti (potpuno)pobijeðeni. A nevjernici æe biti skupaodvedeni prema D‘ehennemu,

36. I njihova molitva u (Bo‘ijoj) Kuæinije ništa do zvi‘danje i pljeskanjerukama. “Zato kušajte kaznu zbogonog što ste odbijali.”

35. A šta to oni imaju da ih Allah nekazni, kad zaustavljaju ljude odMesd‘idil-harama, a zapravo oninisu njegovi (stvarni) èuvari? Njego-vi (stvarni) èuvari samo su oni kojisu bogobojazni, ali veæina njih nezna.

34. No, Allah nije takav da ih kaznidok si ti meðu njima, i Allah nijetakav da ih kazni dok oni tra‘eoprost.

33. I (sjeti se) kad su oni rekli: “OAllahu, ako je ovo doista istina odTebe, onda spusti na nas kišu kame-nja s neba ili nam nanesi bolnukaznu.”

32. A kad im se Naši ajeti uèe, onigovore: “Veæ smo èuli. Da hoæemo,mi bismo govorili slièno ovom. Ovosu prièe starih (naroda).”

283

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 9

40. I borite se s njima dok ne nestanesmutnje i vjera potpuno bude radiAllaha. Ali ako oni prestanu, zaistaAllah dobro vidi ono što oni rade.4

39. Reci onima koji ne vjeruju, akoprestanu, ono što je prošlo bit æe imoprošteno; a ako oni ponove (zlodjelo), zaista je primjer prijašnjihnaroda (nalik njima) veæ prošao.

38. da Allah razdvoji neèiste od èistih,i nasla‘e neèiste, jedan na drugog, isve ih (nagomilane) zajedno onda baciu D‘ehennem. Ovi su zaista gubitnici.

4 Ovdje rijeè smutnja znaèi kad neko silom hoæe da promijeni neèije vjerovanje. Ovdje jemuslimanima nareðeno da se bore dok vjersko proganjanje ne prestane i dok ljudi nebudu slobodni da prakticiraju vjeru po svom izboru. Ova borba treba da se vodi istimoru‘jem koje oni imaju. Ali ako oni prestanu, onda nemate razloga da se borite protivnjih.

Islam je sigurno najveæi branitelj slobode savjesti (2:194).

(8:43-45) Prije Bitke na Bedru muslimani uopæe nisu mislili ni o kakvom ratu. Ovaj ajetdaje ‘ivopisnu sliku polo‘aja triju skupina na Bedru. Muslimani su bili na strani bli‘eMedini, mekanska armija je bila na mjestu dalje od grada i mekanski karavan koji jedolazio iz Sirije bio je prema morskoj obali. Ajet ka‘e - da je bilo ostavljeno muslimanimada odrede vrijeme sukoba, oni se sigurno ne bi slo‘ili s tim i više bi voljeli da odgodedatum prvog sudaranja, jer se u to vrijeme nisu osjeæali dovoljno jakim da se sukobe samnogo jaèim i daleko bolje opremljenim neprijateljem na polju bitke. Ali pošto je Bo‘ijiplan bio da poka‘e moæni znak, On je doveo do sukoba. Jer su oni, zapravo, dobili vijesto trgovaèkom karavanu Mekanlija i izišli su da ga zaustave, zato što je bila namjeraKurejšija da sva zarada od trgovine ovog karavana bude iskorištena u bici protivmuslimana. Tako je došlo do sukoba i ovo je bio poseban Bo‘iji plan, da muslimanima,iako su bili malobrojni, bude data hrabrost da se bore protiv jedne velike armije. Inaèe,mnogi slabi ljudi ne bi napustili svoje kuæe da se bore sa ovako velikom armijom. Uovom ajetu sadr‘ana je jedna mudrost: oni koji imaju tako jak i sna‘an argument postanupobjednici blagoslovom ovog argumenta; oni koji nemaju argumenta moraju biti uništeni.Je li, zato, ovo bitka oru‘ja ili argumenata? Oni koji imaju argument, bit æe pobjednici,a oni koji nemaju argument, bit æe uništeni.

284

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 10

41. A ako okrenu leða, onda znajte daje Allah vaš zaštitnik. Kako odlièanZaštitnik i kako odlièan Pomagaè!

43. (Sjetite se) kad ste vi bili na bli‘ojstrani doline, a oni su bili na daljojstrani, a karavan je bio ni‘e vas. Ada ste vi èvrsto odluèili meðu sobom(za borbu s nekom skupinom), vi bistese razišli u tom odreðenom (vreme-nu). Ovo je bilo zato da Bog ispunisvoju odredbu koja se svakako tre-bala ispuniti, da sa otvorenim doka-zom pogine onaj za koga je biloodreðeno da pogine, a da s otvore-nim dokazom pre‘ivi onaj za kogaje bilo odreðeno da pre‘ivi. Zaista,Allah sve èuje, i ima trajno znanje.

42. I znajte da šta god (u ratu) zapli-jenite, petina od toga pripada Allahu(za vjerske stvari), i Poslaniku, i bli‘-njima, i siroèadima, i siromasima, iputniku, ako vjerujete u Allaha i uono što smo Mi poslali Našem robuna Dan odluke - dan kad su se dvijevojske sukobile – a Allah uvijek imamoæ nad svakom stvari.

44. (Sjeti se) kad ti je Allah u snupokazao da ih je malo; a da je Ontebi pokazao da ih je mnogo, (ovjernici) vi biste sigurno pokazalislabost i razišli bi se u ovoj va‘nojnaredbi; ali (vas) je Allah spasio.Sigurno, On dobro zna tajne grudi.

285

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 10

45. (Sjeti se) kad ste se sukobili i onje njih prikazao malobrojnim u vašimoèima, a vas je prikazao u vrlo malombroju u njihovim oèima, da bi Allahproveo Svoju odredbu koja je trebalada se ispuni. A Allahu se sve stvarivraæaju.

46. O vi koji vjerujete! Kad se suko-bite sa nekom grupom, budite èvrsti,i mnogo Allaha spominjite da bisteuspjeli.

47. I pokoravajte se Allahu i Njego-vom Poslaniku i ne svaðajte se meðu-sobno, da ne postanete slabi i da neizgubite moæ. I budite strpljivi; zaistaje Allah sa strpljivim.

48. I ne budite kao oni koji su izsvojih domova izišli razmeæuæi se, ida to poka‘u ljudima, a oni zaustav-ljaju od Allahovog puta, a Allah jeopkolio sve što su oni uradili.

49. (Sjetite se) kad im je (jedanèovjek) šejtan prikazao lijepim njiho-va djela i rekao: “Niko vas meðuljudima danas neæe nadvladati, ja æuvam sigurno dati zaštitu.” A kad sudvije grupe došle jedna naspramdruge, on se okrenuo na svojimpetama, i rekao: “Ja nemam ništa svama; ja, zaista, vidim ono što vi nevidite. Ja se bojim Allaha; a Allah jestrog u ka`njavanju.”

286

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 10

50. (Sjetite se) kad su munafici i oniu èijim je srcima bolest, rekli: “Njihje njihova vjera zavela.” A zapravo,ko god se uzda u Allaha, pa zaista jeAllah moæan (i) mudar.

51. A da ti mo‘eš vidjeti kad melekioduzimaju duše onih koji ne vjeruju,udarajuæi po njihovim licima i leði-ma, govoreæi: “Kušajte kaznu gore-nja!

55. Postupak faraonovog naroda i onihkoji su bili prije njih (kao i vaš) jesteda su oni odbili ajete Gospodara svoga- zato smo ih Mi uništili zbog njihovihgrijeha. I Mi smo potopili faraonovnarod, jer su oni bili zlotvori.

54. Ovo je zato što Allah ne bi nikadapromijenio blagodat koju je podarionekom narodu dok oni ne promijenesvoje stanje, i (znaj) da Allah sve èuje(i) ima trajno znanje.

53. Postupak faraonovog naroda ionih koji su bili prije njih (kao i vaš)jeste da su oni odbili Bo‘ije znakove;zato ih je Allah zgrabio zbog njihovihgrijeha. Zaista je Allah moæan (i)strog u ka‘njavanju.

52. To je zbog onoga što su vaše rukeunaprijed poslale, i (znajte) da Al-lah nije takav da èini zulum nadSvojim robovima.”

56. Sigurno su kod Allaha najgora biæaoni koji porièu. Oni svakako neæevjerovati,

287

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 10

62. A ako budu skloni miru, budi i tisklon, i uzdaj se u Allaha. Zaista, Onsve èuje (i) ima trajno znanje.

61. I pripremite za njih koliko godmo‘ete snage i opremljenih konja nagranicama, èime æete zastrašitiAllahovog neprijatelja i vašeg nepri-jatelja i druge pored njih koje neznate, Allah ih zna. A šta god potro-šite na Allahovom putu, to æe vambiti u potpunosti vraæeno i neæete bitiošteæeni.

60 I neka ne misle oni koji ne vjerujuda su oni nadmašili. Oni nikako nemogu (vjernike) onemoæati.

59. A ako se ti bojiš izdaje nekognaroda, ti isto uèini njima kako su oniradili. Allah nikada ne voli izdajnike.

58. Zato, ako se s njima u ratu suko-bite, onda ih razbijte tako da zadatestrah i njima i onima koji su iza njih,da se opamete.

57. (znaèi) oni ljudi sa kojima si tisklopio ugovor; pa onda oni svakiput prekrše svoj ugovor; i oni se neboje.

63. A ako oni htjednu da te prevare,onda je zaista Allah dovoljan za tebe.On je Taj koji te je pomogao Svojompomoæi i vjernicima;

288

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 10

64. i On je spojio njihova srca meðu-sobno. Da si potrošio sve što je naZemlji, ti ne bi mogao spojiti njihovasrca meðusobno, ali je njih (srca)Allah spojio. Zaista je Allah moæan(i) mudar.

65. O Vjerovjesnièe, tebi je dovoljanAllah i onima koji te slijede od vjer-nika.

66. O Vjerovjesnièe, podstièi vjernikeda se bore. Ako meðu vama budedvadeset strpljivih, oni æe pobijeditidvije stotine; a ako meðu vama budestotinu (strpljivih), oni æe pobijeditihiljadu onih koji ne vjeruju, zato štosu oni ljudi koji ne shvataju.

67 Sada vam je Allah olakšao vašteret, jer On zna da ima slabosti uvama. Zato, ako izmeðu vas budestotinu strpljivih, oni æe pobijeditidvije stotine; a ako izmeðu vas budehiljadu (strpljivih), oni æe pobijeditidvije hiljade sa Allahovom nared-bom. A Allah je sa strpljivima.5

5 Ovaj ajet ne treba shvatiti tako da opoziva prethodni. Ova dva ajeta se odnose na dvarazlièita stanja muslimanske zajednice. Na poèetku su oni bili slabi, slabo opremljeni ineobuèeni u ratnim vještinama. U takvom stanju slabosti mogu se uspješno boriti samo saduplim brojem neprijatelja: ako ih bude 100, nadjaèat æe 200 neprijatelja. Ali kako su sevremenom njihovo cjelokupno stanje, ratno iskustvo i vojna sredstva uveliko popravili, onisu mogli poraziti deset puta brojnijeg neprijatelja: ako ih bude 1.000, pobijedit æe 10.000nevjernika. U ovoj suri je inaèe predskazanje za sve pobjede u buduænosti koje su muslimanidobili u svoje doba, no ovi muslimani su postavili temelj tih pobjeda.

289

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 10

68. Nijednom poslaniku nije dozvo-ljeno da ima zarobljenike osim ukoli-ko u zemlji bude krvavog rata. Vi‘elite dobra ovog svijeta, dok Allah(za vas) ‘eli drugi svijet. A Allah jemoæan (i) mudar.

70. Zato jedite od onog što ste zapli-jenili kao dozvoljeno i èisto, i bojtese Allaha. Sigurno Allah najviše pra-šta (i) milostiv je.

69. Da nije bilo prijašnje odredbe(oprosta) od Allaha, sigurno bi vasstigla velika kazna zbog onog što steuzeli.

72. A ako oni htjednu da te iznevjere,pa oni su veæ prije iznevjerili Allaha.Zato ih je On onemoæao. A Allah imatrajno znanje (i) mudar je.

71. O Vjerovjesnièe, reci zaroblje-nicima koji su u vašim rukama: “AkoAllah zna da u vašim srcima imaikakva dobra, On æe vam dati jošbolje od onog što vam je oduzeto, ioprostit æe vam. A Allah najviše pra-šta (i) milostiv je.”

73. Zaista, oni koji vjeruju i isele se,i bore se sa svojim imetkom i svojim‘ivotima na Allahovom putu, i onikoji su (muhad‘irima) dali skloništei pomogli im, oni su jedni drugimaprijatelji. A oni koji vjeruju a nisu se

290

SURA 8 AL-ANFAL D@UZ 10

76. A oni koji kasnije vjeruju i iselese, i bore se skupa sa vama – oni pri-padaju vama; a što se tièe krvnogsrodstva, oni su, po Allahovoj Knjizibli‘i jedan drugom. Doista, Allahznanjem obuhvata sve stvari.

75. A oni koji vjeruju i isele se, i borese na Allahovom putu, i oni koji dajusklonište i pomoæ – oni su istinskivjernici. Za njih je oprost i plemenitaopskrba.

74. A oni koji ne vjeruju – oni suprijatelji jedni drugima. Ako vi nebudete èinili tako (kako vam je nare-ðeno), na Zemlji æe nastati smutnja iveliki nered.

iselili, vi nemate veza prijateljstva snjima dok se oni ne isele. A ako odvas zatra‘e pomoæ u vjeri, onda stedu‘ni da im pomognete, osim protivljudi s kojima imate sporazum. AAllah dobro vidi šta vi radite.6

6 Ajet postavlja princip da oni muslimani koji ‘ive u istoj zemlji i pod istom upravom, biloda su useljenici ili domaæi, obavezni su da poma‘u jedan drugom u vrijeme obostranepotrebe. No, oni muslimani koji se ne isele u muslimansku zemlju nemaju pravo na pomoæprethodnih u svjetskim stvarima. Ali ako oni budu proganjani zbog svoje vjere, onda imse mora pomoæi. Ako, meðutim, oni ‘ive pod nemuslimanskom vladom, sa kojom sumuslimani sklopili ugovor o miru, onda im nikakva pomoæ ne treba biti iskazana u stvarimavjere; i u ovom sluèaju jedini put otvoren muslimanima je da se isele iz nemuslimanskezemlje.