Summaries in English Resumenes en Español · Neven Ferenčić – za engleski / for English / para inglés ... Linguistics has become a creator and principal actor in language standardization

ISS

N 1

330-

3724

Sum

mar

ies i

n En

glish

Res

umen

es en

Esp

añol

20

19

20

19

20

19

HRVATSKI ISELJENIČKI ZBORNIK 2019.

Hrvatska matica iseljenikaZagreb, 2018.

Nakladnik / Publisher / EditorialHrvatska matica iseljenika / Croatian Heritage Foundation / Fundación para la Emigración CroataZagreb, Trg Stjepana Radića 3E-mail: [email protected]

Za nakladnika / For the publisher / Por la editorialMijo Marić

Urednica / Editor / Editora en jefeVesna Kukavica

Uredništvo / Editorial Board / Consejo EditorialMijo Marić, Vesna Kukavica, Diana Šimurina-Šoufek

Prevoditelji / Translators / TraductoresNeven Ferenčić – za engleski / for English / para inglésDarko Mažuranić – za španjolski / for Spanish / para espańol

Lektori / Language Editors / Correctores de estiloSandra Ćudina – za hrvatski / for Croatian / para croataŽeljka Somun – za engleski / for English / para inglésŽeljka Somun – za španjolski / for Spanish / para espańol

Tajnica / Secretary / SecretariaSnježana Đuričković

Fotografi je / Photographs / Fotografi asArhiva HMI, Foto Hina, Snježana Radoš, Ratko Mavar

DTPDenona

Tiskara / Printing house / ImprentaDenona

Naklada / Print run / Edición1000

Digitalni repozitorij / Digital repository / Repositorio digitalhttps://matis.hr/hrvatski-iseljenicki-zbornik/

HRVATSKI ISELJENIČKI ZBORNIK 2019.

CROATIAN EMIGRANT ALMANAC 2019

ANUARIO PARA LA EMIGRACIÓN CROATA 2019

ISSN 1330-3724

NaslovnicaZagreb • Navijačko ruho hrvatske nogometne reprezentacije kojim je bio ukrašen i spomenik banu Josipu Jelačiću – smješten na istoimenome središnjem trgu našega glavnoga grada, gdje se na slavlju viceprvaka svijeta okupilo pola milijuna građana u povodu osvajanja srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji (2018.). Snimio: Ratko Mavar • Europska prijestolnica kulture – Rijeka, 2020. (Dizajner: Dorian Celcer)

CoverZagreb • Croatian national team fan gear decorates the Jelačić monument on Ban Josip Jelačić square in the downtown core of the nation’s capital, where half a million people gathered to celebrate the runner-up team at the 2018 FIFA World Cup in Russia. Photographer: Ratko Mavar • European Capital of Culture – Rijeka, 2020 (Design by Dorian Celcer)

PortadaZagreb • Atuendo de los simpatizantes de la selección croata de fútbol con la que fue adornado incluso el monumento al virrey Josip Jelačić – ubicado en la homónima plaza céntrica de nuestra capital, donde se juntaron medio millón de ciudadanos para festejar la medalla de plata obtenida en el Campeonato Mundial en Rusia (2018). Fotografía: Ratko Mavar • Capital Europea de la Cultura – Rijeka, 2020 (Diseñador: Dorian Celcer)

PREDGOVOR

Jezični resursi na Mreži u otvorenom pristupu, pozitivne promjene statusa i normi hrvatskoga jezika tijekom posljednjih četvrt stoljeća otkako je Hrvatska stekla državnu samostalnost u fokusu su većine autora ovogodišnjega sveska Matičina ljetopisa, a prigodom pete obljetnice uvrštenja hrvatskoga u službene jezike Europske unije – čije izvorne govornike

nalazimo na sociolingvističkoj karti svijeta na svim meridijanima. Zagrebački Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u klasičnom i mrežnom okružju prometnuo se u kreatora i nositelja hrvatske normativne jezične politike, što nam opisuje kroatist Željko Jozić. Na prekograničnu jezičnu baštinu i obrazovanje na materinskome jeziku Y naraštaja usredotočilo se niz mlađih stručnjaka, poimajući jezik glavnim simbolom hrvatskoga nacionalnog identiteta među našim manjincima u europskome susjedstvu, ali i dalekome Brazilu te američkome Massachusettsu.Sažeto, osam tematskih cjelina Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2019. – Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Baština, Povjesnica, Duhovnost, Znanost te Nove knjige – donose uobičajeno raznorodnu građu s 32 samostalna autorska priloga koja povezuju četiri kontinenta. Analitički sofi sticirano i arhivski utemeljeno vrsni autori iz zemlje i inozemstva prisjećaju se tako društvenih i političkih praksi naše emigracije, kao i njezina položaja u komunističkom razdoblju u domovini druge polovice 20. stoljeća sa stajališta historiografi je i emigrantske publicistike, izdvojivši istaknute fi gure i organizacije poput Hrvatskoga narodnoga vijeća i pokreta Hrvatske demokratske zajednice – čiji je naraštaj ostvario san hrvatskih građana o neovisnosti Lijepe Naše (I. Banac, I. Miškulin, K. Lončarić, I. Čizmić, G. Borić). Finalizirana je i trodijelna studija Svijet knjige u Hrvata iz Mađarske profesora sa Sveučilišta u Pečuhu Stjepana Blažetina. Jačanjem komunikacije s kulturnim prostorom hrvatske države nakon pada željezne zavjese književnost Hrvata u Mađarskoj osvaja prostor slobode u koji ulaze strukturni elementi raznolikih stilskih razdoblja (post)moderne. Toj studiji pridružujemo zanimljivu analizu o hrvatskoj prozi anglofonog svijeta anglistkinje sa zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta Jelene Šesnić, koja izdvaja niz američkih pisaca kojima je hrvatska komponenta nezaobilazni dio umjetničke osobnosti. Zvijezde naše znanstvene dijaspore kao što su robotičarka Danica Kragić iz Švedske i kemičar Tomislav Friščić iz Montreala predstavlja novinarka Tanja Rudež. Suvremeno iseljavanje iz više perspektiva opisuju pronicljivi istraživači kao što su Tado Jurić iz Zagreba i Walter F. Lalich iz Sydneya. Obilje novosti donose Matičini stalni suradnici/e kao što su M. Rajković Iveta, V. Čutura, M. Puh, T. Tarle, D. Labaš, S. Vulić, M. Samardžija, I. Čagalj, A. Ščukanec, A. Skelin Horvat, P. Haţegan, S. Lucija Udier, I. Stanić Rašin, I. Bešker, I. Lučić, I. M. Gligorić…Skrećemo vam pozornost i na sjajne priloge (B. Skoko, S. Herek, D. Barač) o stvaralaštvu Hrvata u zemlji, kao i onih što djeluju u višekulturnim svjetskim metropolama poput fagotista iz Beča Milana Turkovića i promicateljā hrvatskoga identiteta s torontskom adresom Nikole Demarina te Hrvoja Fabeka, uključujući i vrhunske sportske uspjehe nacije u čiju je čast urešena naslovnica ovogodišnjega Matičina ljetopisa.

INTRODUCTION

In the focus of this year’s almanac – on the fi fth anniversary of Croatian joining the family of offi cial European Union languages, with native speakers scattered across the sociolinguistic map of the world – are open access language resources on the Internet, and positive changes to the status and standardisation of Croatian over the past quarter

century of independence. Željko Jozić looks at how Zagreb’s Institute of Croatian Language and Linguistics has become a creator and principal actor in language standardization policy in both the classic and Internet environments. A number of young specialists discuss overseas language heritage and education in the mother tongue among Generation Y, viewing language as the chief symbol of national identity in the Croatian enclaves in our European neighbourhood and among ethnic Croatians in distant Brazil and Massachusetts in the USA.The eight sections in the 2019 Croatian Emigrant Almanac – Signs Of The Times, Croatian Philological Horizons, Bridges, Heritage, A History, Spirituality, Science and New Books –offer thirty-two diverse articles from four continents. Analytically sophisticated and grounded in the archival materials, authors from the country and abroad discuss the social and political practices of our diaspora and its perception by a communist homeland regime during the second half of the twentieth century, working from the aspect of historiography and émigré opinion journalism, and highlighting prominent people and organisations like the Croatian National Council and the Croatian Democratic Union, i.e. the generation that achieved the Croatian dream of independence (I. Banac, I. Miškulin, K. Lončarić, I. Čizmić, G. Borić). University of Pécs professor Stjepan Blažetin has completed his three part The World of Books Among Hungarian Croatians. Better communication with the cultural sphere of Croatia after the fall of the Iron Curtain has seen the literature of Hungarian Croatians broaden its presence in an open domain that incorporates the structural elements of diverse stylistic periods in (post)modernism. Also in this edition Jelena Šesnić of the University of Zagreb’s Faculty of Humanities and Social Sciences offers an analysis of a number of fascinating American writers for whom the ethnic Croatian component is an essential and determining part of their artistic makeup. Tanja Rudež writes of top diaspora researchers, people like Swedish Croatian roboticist Danica Kragić and chemist Tomislav Friščić of Montreal. Insightful researchers like Zagreb’s Tado Jurić and Sydney’s Walter F. Lalich discuss modern emigration from multiple perspectives, while current events are discussed by long-time Croatian Heritage Foundation contributors M. Rajković Iveta, V. Čutura, M. Puh, T. Tarle, D. Labaš, S. Vulić, M. Samardžija, I. Čagalj, A. Ščukanec, A. Skelin Horvat, P. Haţegan, S. Lucija Udier, I. Stanić Rašin, I. Bešker, I. Lučić, and I. M. Gligorić. Also in this year’s almanac are excellent articles by B. Skoko, S. Herek, and D. Barač about creative work in the homeland and among our communities in multicultural global hubs, covering the work of people like Vienna bassoonist Milan Turković, Nikola Demarin of Toronto – a champion of the Croatian identity, and Hrvoje Fabek. This year’s cover celebrates the nation’s sporting success.

INTRODUCCIÓN

El presente Anuario 2019 se focaliza – con ocasión del 5to. aniversario de la inclusión del idioma croata entre las lenguas ofi ciales de la Unión Europea y cuyos hablantes nativos están distribuídos en el mapa sociolingüístico del mundo- en los recursos lingüísticos de acceso libre en Internet y en los cambios positivos en el estatus y la

estandarización del idioma croata en el último cuarto de siglo desde la independencia nacional. Ž. Jožić analiza cómo el Instituto de Lengua y Lingüística Croata de Zagreb se convirtió en el creador y principal protagonista en la política de estandarización lingüística en el entorno clásico y en Internet. Un grupo de jóvenes especialistas discute el legado lingüístico transfronterizo y la educación en la lengua materna de la Generación Y, viendo al idioma como el principal símbolo de la identidad nacional croata de nuestras minorías en el vecindario europeo y de los croatas étnicos en el lejano Brasil y en Massachusetts en EEUU.En síntesis, ocho unidades temáticas del Anuario 2019, Los Signos del Tiempo, Horizontes Croatísticos, Puentes, Herencia Cultural, Historia, Espiritualidad, Ciencia y Nuevas Publicaciones traen como siempre una variedad de artículos de 32 autores de cuatro continentes. Con un análisis sofi sticado, renombrados autores croatas del país y del extranjero rememoran las prácticas sociales y políticas de nuestra diáspora, lo mismo que su situación en la Patria durante la época comunista en la segunda mitad del siglo 20 desde el aspecto de la historiografía y del periodismo emigrado, destacando a prominentes personalidades y organizaciones como el Consejo Nacional Croata y el movimiento de la Unión Democrática Croata, o sea, a la generación que logró el sueño croata de la independencia nacional (I. Banac, I. Miškulin, K. Lončarić, I. Čizmić, G. Borić). S. Blažetin de la Universidad de Pečuh completó el tercer capítulo de su estudio El mundo del Libro de los Croatas en Hungría. Mejorando la comunicación en el plano cultural con Croacia después de la caída de la Cortina de Hierro, la literatura de los croatas en Hungría conquista un espacio de libertad que incorpora elementos estructurales de diversos períodos de estilo posmoderno. Jelena Šesnić de la Facultad de Filosofía de la Universidad de Zagreb hace un interesante análisis de varios escritores norteamericanos cuya componente croata es una parte esencial e ineludible de sus creaciones literarias. Tanja Rudež presenta a los científi cos más destacados de nuestra diáspora, como la experta en robótica Danica Kragić de Suecia y el químico Tomislav Friščić de Montreal. Los investigadores Tado Jurić de Zagreb y Walter F. Lalich de Sydney estudian la emigración moderna desde diversas perspectivas, mientras que sobre diversos temas de rigurosa actualidad escriben los tradicionales colaboradores del Anuario M. Rajković Iveta, V. Čutura, M.Puh, T. Tarle, D. Labaš, S. Vulić, M. Samardžija, I. Čagalj, A. Ščukanec, A. Skelin Horvat, P. Haţegan, S. Lucija Udier, I. Stanić Rašin, I. Bešker, I. Lučić e I. M. Gligorić.También el Anuario de este año trae excelentes artículos de B. Skoko, S. Herak y D. Barač sobre la labor creativa de los croatas en la Patria lo mismo que de nuestras comunidades en los centros multiculturales mundiales, como el fagotista de Viena M. Turković, los meritorios promotores de la identidad croata N. Demarin y H. Fabek de Toronto. La portada de este año está dedicada a los éxitos deportivos de Croacia.

ZN

AC

I VR

EM

EN

ASjajna sportska priča kapetana hrvatske reprezentacije Luke Modrića zaokružena je nagradom za najboljega nogometaša svijeta u izboru FIFA-e u londonskome Royal Albert Hallu 24. IX. 2018. Novi dragulj na kruni ovoga nogometnog virtuoza zasjao je na svečanosti u pariškoj dvorani Grand Palais 3. XII. 2018. osvajanjem Zlatne lopte, trofeja koji igraču godine dodjeljuje ugledni magazin France Football. Po prvi put u karijeri Modrić je proglašen i za najboljeg sportaša Hrvatske u izboru Sportskih novosti. Prethodno ponijevši titulu najboljega nogometaša Europe u izboru UEFA-e i najboljega igrača Svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji Luka Modrić je svoj trnoviti put od prognanika do planetarnoga sportskog laureata opisao riječima – Jednostavno, nikada nisam odustao od svojih snova!

BOŽO SKOKO

RAZVOJNA PARADIGMA INOVATIVNE HRVATSKE

Vatreni su u Rusiji ispisali jednu od najljepših stranica hrvatskog sporta, ali i suvremene povijesti. Iako je riječ o sportskom uspjehu, on nadilazi okvire nogometa i navijačke euforije, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu kad su u pitanju promjena društvene klime u zemlji i ugled Hrvatske u svijetu. Globalno ushićenje je raslo, čuvši i za životne putove naših igrača, čije biografi je mogu poslužiti kao fi lmski scenarij budući je cijela generacija stasala tijekom Domovinskoga rata s izbjegličkim i/ili migrantskim iskustvom, pa je njihov uspjeh vezan uz skromne početke i istinsku borbu za šansu. Unatoč svemu, Vatreni su se usudili sanjati i nisu se zadovoljavali prosječnošću! Zato smo dobili zagovornike među slavnima iz svijeta politike, gospodarstva, show businessa… A, postali smo inspiracija i milijunima običnih ljudi diljem planeta. Upornost, vjera, predanost, zajedništvo i vođenje visokim standardima izvrsnosti, uz iskrenu odanost svojoj zemlji jasan je recept koji se može primijeniti i u svim drugim područjima izvan sporta. Mnogi su naši suvremenici iz javnog života domovine i dijaspore upisani u vrhove svjetske znanosti i umjetnosti te inovativnosti u raznim područjima ljudske djelatnosti o kojima piše istaknuti komunikolog dr. sc. Božo Skoko sa zagrebačkoga Fakulteta političkih znanosti.

Godinu 2018. pamtit ćemo po iznimnim uspjesima hrvatskih sportaša. Drugo mjesto hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji i proglašenje hrvatskoga kapetana Luke Modrića (unatoč oštroj konkurenciji) najboljim nogometašem prvenstva, najboljim nogometašem godine po izboru

UEFA-e, a onda i FIFA-e te na kraju i prema izboru sportskih novinara Europe, koji su mu u Parisu dodijelili uglednu Zlatnu loptu (Ballon d’Or), teško će itko nadmašiti godinama pa i desetljećima. Po prvi put u karijeri Modrić je proglašen i za najboljeg sportaša Hrvatske u izboru Sportskih novosti. Ali bila je to godina kad su se Hrvati izborili i za titulu najboljih tenisača na svijetu, pobijedivši Francusku u fi nalu slavnoga Davis cupa. Pojedinačne uspjehe, poput naše najuspješnije atletičarke svih vremena Sandre Perković, koja je – uz dvije titule olimpijske pobjednice i dva naslova svjetske prvakinje – osvojila doslovce sve što se može osvojiti u bacanju diska, bilo bi suvišno i spominjati. Takvim sportskim uspjesima teško se mogu pohvaliti i daleko razvijenije države. Zato su se mnogi svjetski mediji, poput BBC-a, proteklih godina pitali u čemu je tajna hrvatskih sportskih uspjeha i što svijet može naučiti od Hrvata. Odgovor na to pitanje pokušao je dati i ugledni The Independent, fasciniran malom nacijom i njezinim velikim snovima. Napisao je kako Hrvatska može mnogima u svijetu biti uzor jer talent, naporan rad, zajedništvo i sreća jednu zemlju mogu odvesti jako daleko. Odmah nakon natjecanja po skupinama Svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji 2018., na kojem je Hrvatska prošla prvo kolo bez izgubljene utakmice, porazivši čak i svjetskog prvaka Argentinu s uvjerljivih 3 : 0, čitani njemački list Bild napisao je kako su Hrvati „najsportskija nacija na

201912 B. SKOKO

svijetu“. Status sportske nacije Hrvati su zaslužili izvanserijskim uspjesima u tenisu, vaterpolu, rukometu i mnogim drugim sportovima, piše Bild i objašnjava da Hrvatska ima samo 4,2 milijuna stanovnika, tek nešto više od Berlina (3,5 milijuna). Međutim, Hrvatska globalno igra značajnu sportsku ulogu i s obzirom na njezinu veličinu može se reći da je najjača sportska zemlja na svijetu, pišu Nijemci. Zato ne čudi što je jedna od najčešćih asocijacija koja se veže uz Hrvatsku, uz prirodne ljepote i turističku ponudu te poneki spomenik kulture, sport. Sjećamo se da je nakon osvajanja trećeg mjesta na Svjetskome nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998. ime Davora Šukera, kao najboljega strijelca, postalo poznato i u zabačenim afričkim selima, a hrvatski kvadratići koji su se pojavili na dresovima tada su doživjeli globalnu premijeru i postali su simbol Hrvatske. Upravo tada smo vidjeli koliko je važan nogomet za imidž Hrvatske. Uostalom, vidjeli smo i proteklo ljeto – čim je Hrvatska ušla u polufi nale Svjetskoga nogometnog prvenstva nije bilo značajnijeg medija u svijetu koji nije objavio priču o Vatrenima i zemlji iz koje dolaze. Najprije se pisalo o sjajnoj igri pod palicom izbornika Zlatka Dalića, zatim su uslijedile zanimljivosti o Hrvatskoj i Hrvatima, simpatičnoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koja je navijala zajedno sa svojim navijačima, da bi sve preraslo u globalnu euforiju i potporu momčadi. Milijuni diljem svijeta tek su tada upoznali Hrvatsku u pravom svjetlu, doznavši puno o njezinim potencijalima, vrijednostima, ljudima, povijesti, turističkoj ponudi… jer im proteklih godina očito nismo davali pretjerano povoda da se zanimaju za nas, a naša komunikacija sa svijetom bila je često nedovoljno glasna. Prošle godine postali smo nezaobilazni jer se o Hrvatskoj govori kao o globalnome fenomenu. A zahvaljujući Vatrenima koji su pokazali srčanost, iskrenost, autentičnost, odvažnost i skromnost, sad svijet tako počinje doživljavati i sve Hrvate pa je stvarno lijepo biti Hrvat, svjedočile su tisuće ljudi na svojim društvenim mrežama. „Hrvatima u očima gori vatra, iskazuju beskrajnu volju i strast“, napisao je Bild ističući kako su hrvatski reprezentativci postali čudo jer su „požudni“ (ustrajni do kraja i nikad ne razmišljaju o predaji), „iskreni“ (izravni, autentični) i „srčani“ („Igrači slave s dječicom na igralištu“). Milijuni ljudi koji prate nogomet, od Aljaske do Novoga Zelanda i od Ognjene zemlje do krajnjega sjeveroistoka Rusije, bez obzira na njihovo obrazovanje i zanimanje, masovno su u internetske pretraživače upisivali pojam „Croatia“ i pokušali doznati još ponešto o zemlji koja se plasirala u fi nale prvenstva. Donedavno je ključni pojam koji je Google vezivao uz Hrvatsku na temelju broja pretraživanja određenih pojmova bio „lijepa“, a danas je „popularna“. A svi koji se bave promocijom znaju da je danas u moru informacija, ponuda i reklama najteže izboriti se za nečiju pozornost, odnosno motivirati nekoga da sam počne istraživati o vama. Hrvatskoj je to, zahvaljujući našoj reprezentaciji, uspjelo. Vatreni su u Rusiji ispisali jednu od najljepših stranica hrvatskoga sporta, ali i suvremene hrvatske povijesti, na koju ćemo se često pozivati i rado je prepričavati mlađim naraštajima. Iako je riječ o velikome sportskom uspjehu, on nadilazi okvire nogometa i klasične sportske euforije te predstavlja svojevrsnu prekretnicu pa čak i pozitivan tektonski poremećaj kad su u pitanju ugled Hrvatske u svijetu i promjena društvene klime u zemlji. Pokazali su vlastitim

2019 13HRVATSKI ISELJENIČKI ZBORNIK

primjerom što znači upornost, rad i disciplina te iskreno domoljublje. A prije svega poniznost i odgovornost… Zato je ova hrvatska sportska bajka oduševila cijeli svijet. Uostalom, ovo je bila suvremena sportska priča o biblijskome Davidu i Golijatu. Zato smo dobili prijatelje i zagovornike među slavnima iz svijeta show businessa, politike, gospodarstva… A postali smo i inspiracija milijunima običnih ljudi diljem svijeta. Posebice otkako su upoznali životne putove naših igrača, a većina ih može poslužiti kao fi lmski scenarij budući da je cijela generacija stasala tijekom Domovinskoga rata pa je njihov uspjeh vezan uz skromne početke i istinsku borbu za šansu. Ali unatoč svemu, oni su se usudili sanjati i nisu se zadovoljavali prosječnošću. Zato su danas, kad se sport sve više komercijalizira, uzor i inspiracija talentiranim dječacima iz zabačenih sela Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i dalekoga Tajlanda. Oni svjedoče da se trud isplati, a da je nebo jedina granica. Upornost, vjera, predanost, zajedništvo i vođenje visokim globalnim standardima izvrsnosti, uz iskrenu odanost svojoj zemlji jasan je recept koji se može primijeniti i u svim drugim područjima izvan sporta. A takvih je područja i rezultata uistinu puno. Samo često padaju u sjenu sportskih uspjeha, turizma ili, pak, politike.

Europski semestar 2020. i vidljivost Hrvatske među 50 inovativnijih zemalja svijeta

Imao sam prigodu to i osobno doživjeti na prvim raspravama novoutemeljene Radne skupine predsjednice Republike Hrvatske za razvoj identiteta i brenda Hrvatske. Potaknuta velikim zanimanjem svijeta za Hrvatsku, ali i rezultatima istraživanja koja pokazuju kako se Hrvatsku u svijetu još percipira uglavnom kao lijepu turističku destinaciju, te vođena činjenicom kako će Hrvatska početkom 2020. preuzeti predsjedanje Europskom unijom (pa će to biti sjajna prigoda za predstavljanje Europi i svijetu), predsjednica je okupila hrvatske stručnjake s različitih

Nogometna reprezentacija Hrvatske – viceprvaci svijeta prigodom uručenja odličja iz ruku predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, Zagreb, 13. XI. 2018.

201914 B. SKOKO

područja kako bi prepoznali i vrednovali hrvatske potencijale i kreirali suvremeni identitet Hrvatske. Uz prepoznatljive atribute poput mora, otoka, kravate, bogate povijesne i kulturne baštine, poznatih velikana… u raspravama se nametnula i odrednica hrvatske inovativnosti i kreativnosti. Moram priznati da su neki kolege prilično skeptično dočekali takvu sliku Hrvatske, ne vjerujući da imamo dovoljno aduta i rezultata koji bi nas pozicionirali na karti globalne inovativnosti. Međutim, nakon poduže rasprave i iznošenja mnogobrojnih hrvatskih uspjeha postigli smo konsenzus kako Hrvatska i te kako ima aduta na ovom području i kako bi uistinu mogla postati prepoznatljiva ne samo kao lijepa, već i pametna i inovativna država. Uostalom, Hrvati su stoljećima davali globalne doprinose svjetskoj inovativnosti i kreativnosti. Mnoga imena upisana su u vrhove svjetske znanosti, umjetnosti i kreativnosti, tehnološke iskorake i izume. Međutim, ne živimo mi samo na staroj slavi iako smo i te kako ponosni na velikane poput Tesle, Boškovića, Fausta Vrančića, Vučetića, Penkale itd. Naime, uz mnogobrojne hrvatske izume kojima je tijekom povijesti obogaćena europska i svjetska znanstvena baština te hrvatske velikane i inovatore koji su na svjetskoj razini ostavili značajan trag u znanosti i kulturi, činjenica je kako se Hrvatska posljednjih deset godina (prilično neprimjetno) pozicionira i prema svojoj inovativnosti. Naime, prema globalnome indeksu inovativnosti (GII) koji već deset godina provodi Sveučilište Cornell, INSEAD i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) u prosječno 120 država koje predstavljaju 92,5% svjetske populacije i 97,6% globalnoga BDP-a, Hrvatska se nalazi među 50 najinovativnijih zemalja svijeta. Zato se s pravom postavlja pitanje – koristi li Hrvatska dovoljno taj potencijal i rabi li vlastitu inovativnost u izgradnji novog imidža. Iskreno – bojim se da nismo osvijestili mogućnosti na tom području i da taj segment hrvatske ponude nismo dovoljno iskomunicirali svijetu. Isto tako nismo dovoljno iskoristili ključnu ulogu inovativnosti kao pokretača ekonomskoga rasta i održivosti te jačanja konkurentske prednosti i stvaranja dodane vrijednosti zemlje. Ali to ne znači da ne možemo! Budući da se inovacija sastoji od stvaranja nove ideje i njezine

Tenisače Marina Čilića, Bornu Ćorića, Ivana Dodiga, Matu Pavića i Franka Škugora te članove uprave hrvatske teniske reprezentacije za osvajanje Davis Cupa odlikovala je predsjednica RH Kolinda

Grabar-Kitarović, Zagreb, 26. XI. 2018.

Za istraživanje i razvoj u Svetoj Nedelji potpredsjednik Europske investicijske banke Dario Scannapieco (L) potpisao je ugovor s izumiteljem Matom Rimcem (D) o zajmu Rimac automobilima

– vrijedan 30 milijuna eura, 7. XII. 2018.


implementacije u novi proizvod, proces ili uslugu – kako piše poznati teoretičar Urabe – Hrvati svakog dana pokazuju kako se u iznimnoj globalnoj konkurenciji može proizvesti i bolje i brže i učinkovitije… Neki se usude svojim znanjem suprotstaviti i moćnim korporacijama. To svijet prepoznaje i cijeni. A takvi iskoraci, uz bolju potporu Vlade, mogu voditi do dinamičnoga rasta nacionalnoga gospodarstva i porasta zaposlenosti. Jasno, ništa ne nastaje preko noći, ali je važno prepoznati smjer i poticati razvoj u tom kontekstu. Najbolji primjer za to su Rimac automobili, koji pokazuju kako inovativnost i originalnost ne mogu ostati neprimijećeni iako djeluju daleko od svjetskih tehnoloških središta. Mate Rimac stvorio je u Svetoj Nedelji sportske automobile na električni pogon kojima su podjednako fascinirani ljubitelji automobilizma i divovi svjetske industrije. Što je puno važnije, tehnologija baterija koja se krije u njegovim vozilima ima potencijal da jednog dana na čist i ekološki prihvatljiv način upogoni cijeli svijet. Podsjetimo, mladoga inovatora Matu Rimca prvi je prepoznao kineski investitor Camel Group, koji je uložio trideset milijuna eura, a tim novcem prošireni su kapaciteti proizvodnje brzih sportskih automobila u Hrvatskoj. Zaposlili su stručnjake iz 14 zemalja svijeta te proširili tim mladim i kreativnim ljudima kako bi uspješno prkosili daleko nadmoćnijoj globalnoj automobilskoj konkurenciji, koja u segmentu električnih automobila prilično zaostaje. A onda su Rimac automobili i Camel grupa proljetos ugovorili gradnju tvornice električnih motora i baterija u Kini vrijednu milijardu kuna, isključivo za potrebe velikoga kineskog tržišta. A poznato je kako je plan kineske vlade sasvim prijeći na

Petogodišnje članstvo RH u EU obilježilo je ugovaranje izgradnje Pelješkog mosta, koji će spojiti dva dijela hrvatskoga teritorija, ali i teritorija EU-a. Svečanost potpisivanja ugovora, Dubrovnik, 23. IV. 2018.

201916 B. SKOKO

električna vozila, što znači de će se potražnja za električnim motorima, baterijama i drugim sustavima koji se ugrađuju u električna vozila uskoro povećati za približno 20 puta. Nova tvornica „Zhongke Luo Rui Technology Co.“, koja će biti smještena u gradu Xiangyangu u središnjoj kineskoj pokrajini Hubei, podjednako udaljena od tri najveće kineske metropole – Pekinga, Šangaja i Hong Konga, za početak će imati godišnji kapacitet od pedeset tisuća jedinica. Ukupno ulaganje u novu tvornicu iznosi 158,2 milijuna dolara, gotovo milijardu kuna. Rimac će za svoj dio ulaganja u novcu te znanju i tehnologiji dobiti udio od 40%. Važno je napomenuti kao su izletom na kinesko tržište u Rimac automobilima napravili iznimku jer razvoj i proizvodnju za sva ostala svjetska tržišta zadržavaju u Hrvatskoj. Tako je to postala najisplativija i najpotentnija hrvatska investicija u Kinu. Posjetimo, nekako u isto vrijeme s ovom investicijom, ali sasvim neovisno od nje, hrvatska Vlada potpisala je ugovor s kineskim graditeljima o izgradnji Pelješkoga mosta, koji će povezati hrvatski jug s ostatkom zemlje, a koji fi nancira Europska unija u iznosu od 85%. Istaknimo i to da je Rimac svojedobno osvojio ljubitelje svjetske automobilske industrije konstrukcijom najbržega električnog automobila na svijetu Concept One. Autmobil koji je bez daha ostavio i daleko iskusnije proizvođače ima četiri elektromotora, čak 1.088 konjskih snaga te može juriti do 355 km/h, a brzinu od stotinu na sat može doseći za samo 2,6 sekundi. Uz to, sa samo jednim punjenjem baterija može prevaliti put od Zagreba do Dubrovnika. Međutim, to je bio samo početak. Proljetos je napravio pravu pomutnju na svjetskom tržištu automobila kad je na poznatome 86. međunarodnom salonu automobila u Ženevi, među više od stotinu svjetskih premijera novih i redizajniranih automobila, Rimac predstavio konačnu izvedbu svoga električnog super automobila Concept Two i tako privukao globalnu pozornost, ali i

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković (četvrti zdesna) na sastanku čelnika EU-a u Salzburgu, 20. IX. 2018. Opća percepcija hrvatskih priprema za Schengen i eurozonu je odlična.


zainteresirane investitore koji nisu mogli vjerovati da mladić iz Hrvatske radi na tehnologiji kakvu u svijetu razvija tek nekoliko kompanija poput Tesle i Googlea. Hrvatska pamet i inovativnost stvara rješenja koja transformiraju svijet u kojem živimo. Plaćanje parkiranja mobilnim uređajem ili punjenje istoga tog uređaja bežičnim putem danas su dio svakidašnjice, a prije samo nekoliko godina bili su tek ideja u umovima hrvatskih inženjera i znanstvenika. Pritom je važno naglasiti da su mnogi inovativni iskoraci proizvod hrvatskoga obrazovnog sustava i mladih ljudi koji se od malih nogu nose s globalnom konkurencijom i iznenađuju tržište svojim hrabrim start-up pokušajima. Primjerice, zagrebački srednjoškolac Dorian Vrančić nedavno je u Nuernbergu nagrađen zlatnom medaljom za svoj prototip uređaja – narukvice koja prikuplja statički elektricitet tijela i pretvara ga u struju kojom puni mobitel. Opatijski vatrogasci inovirali su sustav zahvaljujući kojem svoj grad čuvaju od požara kombinacijom geoinformacijskoga sustava i cloud tehnologije. Taj futuristički sustav, koji u svakom trenutku prati informacije s terena te lokacije svih ljudi i vozila postrojbe, već je u praktičnoj primjeni. Robotski strojevi izgrađeni u Dok-Ingu, na zagrebačkome Žitnjaku, raščišćavaju mine, gase požare i iskapaju rude bez rizika za živote ljudi. Međimurska tvrtka Tehnix je europski lider u tehnologiji prikupljanja komunalnoga otpada i pročišćavanja otpadnih voda, ali postavlja i trendove socijalno osjetljivog kapitalizma. Visokotehnološke kacige iz tvrtke Šestan-Busch proizvedene u Prelogu štite glave pripadnika oružanih snaga trideset i sedam zemalja svijeta, od Rusije do Njemačke, od Australije do Bangladeša. Istodobno, Hrvatska akademija tehničkih znanosti razvija u suradnji s Ministarstvom obrane pametnu kacigu, koja vidi i prepoznaje prijetnje na terenu, dok znanstvenici s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagreba rade na besposadnoj podmornici za nadzor hrvatskog akvatorija.

Globalni igrači kreativne industrije i znanosti iz Hrvatske

U Zagrebu tvrtke kao što su Five, Infi num i Nanobit stvaraju aplikacije preko kojih stotine milijuna ljudi u svijetu rade, uče i zabavljaju se. Jedna od najprodavanijih računalnih igara na svijetu prošlog ljeta nastala je u hrvatskome studiju Gamepires. Globalne visokotehnološke kompanije u hrvatskim podružnicama razvijaju softver koji će u skoroj budućnosti paziti da se vaš automobil ne sudari ili vas potpuno osloboditi potrebe da njime upravljate. Te informatičke tvrtke stvaraju stotine milijuna kuna nove vrijednosti, a jedini resurs koji za to koriste je pamet njihovih zaposlenika. Domaća ulaganja upravo u taj sektor rastu iz godine u godinu pa je tako primjerice najveća hrvatska softverska tvrtka Infobip iz Vodnjana uoči Božića otvorila svoj 60. ured u svijetu, a među njima su i oni u Bangladešu, Jakarti, Pekingu... Nakon što je pretprošle godine u Istri podigla mini Silicijsku dolinu (na 17.000 četvornih metara, čime su postali najveći IT kampus u zemlji), u Zagrebu planiraju izgraditi još veći informatički kompleks. A sve je krenulo 2006. kad su u ovu poduzetničku avanturu s malom start-up tvrtkom u poduzetničkom inkubatoru u Puli krenuli Silvio Kutić, Izabel Jelenić i Roberto Kutić. Danas je to najbrže rastuća hrvatska kompanija, jedina hrvatska IT tvrtka nastala u suverenoj Hrvatskoj s više od tisuću petsto zaposlenih. Također, jedina je hrvatska tvrtka čiji se korisnici broje u milijardama jer svojim

201918 B. SKOKO

uslugama dopiru do četiri i pol milijarde ljudi ili, bolje rečeno, do svakoga tko ima mobitel. A njihove usluge trebaju vodeći tehnološki divovi iz cijeloga svijeta. Oni su samo očit primjer onoga što se „kuha“ u Hrvatskoj. Takvih bi tvrtki – kažu dobro upućeni – uskoro moglo biti jako puno. Naši znanstvenici poput Igora Štagljara, Ivana Đikića i Igora Rudana, da spomenemo samo neke od njih, predvode ključna istraživanja na poljima molekularne biologije i biokemije te upravljaju katedrama najuglednijih svjetskih sveučilišta. Lijekovi za najteže neizlječive bolesti današnjice su nadohvat ruke upravo zahvaljujući njihovu istraživačkom radu. Svim ovim inovacijama iz hrvatske pameti zajedničko je to da su duboko humanističke – naše inovatore zanima kako učiniti čovjeku život lakšim i ugodnijim, očuvati i njegovo zdravlje i okoliš u kojem živi.

Sloboda kretanja ljudi i povratništvo

Hrvati su svjesni globalizacije, odnosno njezinih prednosti. Zato počinju doživljavati cijeli svijet svojim tržištem. A kako bi tamo uspjeli, moraju biti brži, učinkovitiji i napredniji od konkurencije. Na tom putu pobjeđuje ljudski faktor, odnosno znanje, inovativnost i kreativnost, pa čak i doza avanturizma koja Hrvatima nikada nije bila strana. Da su Hrvati inteligentni i predani radnici uočio je cijeli svijet zahvaljujući vrijednim i odgovornim pripadnicima naše dijaspore. Sad je očito vrijeme da svoje znanje i talente iskoristimo doma. U tom smislu nas veseli i svaki povratak mladih koji su se proteklih godina iseljavali na Zapad u potrazi za boljim životom. Oni sa sobom donose nova globalna iskustva i svijest da nigdje ne teče med i mlijeko bez truda i rada. Nove inovativne, mlade i globalizirane tvrtke sve se više umrežavaju i s pripadnicima naše dijaspore i njihovim potomcima jer govore istim tehnološkim jezikom i svjesni su hrvatskih mogućnosti. Upravo u tome se skriva i golem neiskorišten potencijal. Zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske može biti naš novi adut. A pomaci se konačno događaju i na tom planu. Devet milijuna Hrvata i njihovih potomaka razasutih diljem svijeta možda nikada nakon Domovinskoga rata nisu bili tako ujedinjeni kao što smo to doživjeli prošloga ljeta, za vrijeme i nakon prvenstva. Disali su kao jedno tijelo. A u Hrvatsku se vratio duh zajedništva, nacionalnoga ponosa i vjere u sebe, nakon godina lutanja, podjela i pesimizma. Taj novi hrvatski optimizam, koji se može pretvoriti u nezaustavljivu bujicu pozitivnih promjena, sve nas tjera da se ne zadovoljavamo prosječnošću, da od onih koji nas vode tražimo rezultate i izvrsnost, da hodamo uzdignute glave te da se nikada više ne zadovoljavamo parolama kako smo mali i slabi, kako ne možemo bolje od ovoga čemu svjedočimo i kako je uspjeh rezerviran za druge. Usudimo se sanjati velike stvari, kako je istaknuo papa Franjo, a onda očito i Bog pomaže. Svijet 21. stoljeća ne pripada državama s velikim teritorijem i puno stanovnika – zaključio je davno američki profesor i diplomat Joseph Nye – već onima koje imaju „meku moć“, odnosno snagu karizme, zavođenja i privlačenja. Hrvatska konačno osvještava i koristi, barem i nesvjesno, tu svoju meku moć. Nadajmo se da će posebno doći do izražaja u prvoj polovici 2020. kad će Hrvatska preuzeti predsjedanje Europskom unijom, a Zagreb će na pola godine uz Bruxelles postati glavni grad Europe.


SUMMARY

THE DEVELOPMENTAL PARADIGM OF AN INNOVATIVE CROATIA

The Croatian football (soccer) team has written a shining page in Croatian sports and our recent history, an event we will recount to our children and grandchildren. And while this is only a sporting success, it transcends football and the euphoria of fans and marks a shift in the country’s societal climate and our standing in the world. Excitement grew

as the world learned the stories of our players – screenplays could be made of their biographies, with an entire generation having grown up during the Homeland War and having experienced life as refugees or migrants. Their success is founded on modest beginnings and a real struggle for opportunity. Our team dared to dream and would not settle for a pedestrian performance. This has won us advocates among the famous and the infl uential, in the business sector and in the entertainment industry. We have also become an inspiration to millions of ordinary people around the world. Tenacity, faith, dedication, unity, a high standard of excellence and sincere devotion to the country are clearly a recipe that can be applied to all other areas. In this paper communication science expert Božo Skoko of the University of Zagreb’s Faculty of Political Science writes of people in the homeland and diaspora that are numbered among the best in the sciences and arts, and as innovators in various fi elds of human endeavour.According to Cornell University’s Global Innovation Index, INSEAD and WIPO, Croatia holds the fi ftieth spot among the 120 countries that account for 97.6 % of global GDP. Contributing to this are companies like Rimac Automobili of Sveta Nedjelja and Vodnjan’s Infobip, Croatia’s leading software company with sixty offi ces worldwide. Zagreb-based ICT sector fi rms like Five, Infi num and Nanobit are among our innovators, creating applications that help hundreds of millions around the world work, learn and entertain themselves. Let’s hope that our innovative nature comes to the fore in the fi rst half of 2020 when Croatia assumes the helm of the rotating EU presidency and Zagreb joins Brussels for half a year as the European capital.

201920 B. SKOKO

RESÚMEN

EL PARADIGMA EVOLUTIVO DE UNA CROACIA INNOVADORA

Los integrantes de la selección de fútbol croata – Vatreni (Los de Fuego), escribieron en Rusia una de las páginas más brillantes de la historia del deporte croata, pero también de la historia moderna que a menudo invocaremos y transmitiremos a las nuevas generaciones. Si bien se trata de un éxito deportivo, supera por lejos el marco

del fútbol o la euforia de los simpatizantes, pues representa una especie de hito en el cambio del clima social interno del país y en el prestigio de Croacia en el mundo. La emoción global fue en aumento, cuando se conocieron detalles de las biografías de nuestros jugadores, que bien podrían servir para el guión de una película, dado que toda esa generación de futbolistas fue creciendo en campos de refugiados o en la emigración durante la Guerra Patria, por lo cual su éxito se relaciona con sus modestos comienzos y con las ganas de triunfar. A pesar de esas circunstancias adversas, de niños los miembros de la selección de fútbol croata se animaban a soñar y no se conformaban con la mediocridad! Gracias a eso ahora hemos ganado sinceros amigos entre las famosas personalidades de la política, del mundo del espectáculo, de la economía... Y además ahora somos fuente de inspiración para millones de personas comunes y corrientes a lo largo del planeta. Constancia, fe, dedicación, unidad, altos estándares de calidad, sumados a una auténtica fi delidad al país que se representa, son la mejor receta para el éxito que se puede aplicar en todos los órdenes de la vida, no sólo al deporte. Muchos de nuestros compatriotas contemporáneos de la vida pública de Croacia y de la diáspora se encuentran en la cúspide de la Ciencia mundial, del Arte y de la Innovación en diversas áreas de las actividades humanas sobre las que escribe el destacado comunicólogo dr.sc. Božo Skoko de la Facultad de Ciencias Políticas de Zagreb.Según el Índice Mundial de Innovación (GH) que es proporcionado por la Cornell University, INSEAD, y la WIPO, de 120 países que representan el 97,6 % del PIB global, la República de Croacia ocupa el puesto 50. Contribuyen a este alto ránking empresas como la fábrica de automóviles eléctricos Rimac automobili de Sveta Nedjelja, y la mayor empresa croata de software Infobip de Vodnjan, que tiene 60 ofi cinas en diversas partes del mundo. Entre las empresas innovativas se encuentran las fi rmas zagrebienses Five, Infi num y Nanobit – que crean aplicaciones por medio de las cuales cientos de millones de personas en el mundo trabajan, estudian o se entretienen. Esperemos que nuestro talento innovador se ponga de manifi esto especialmente en la primera mitad de 2020 cuando la República de Croacia asuma la presidencia de la Unión Europea y cuando Zagreb, junto con Bruselas, se convierta por seis meses en la capital de la Unión Europea.

VESNA KUKAVICA

PLODOVI INTEGRACIJSKIH PROCESA DOMOVINE I DIJASPORE

Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH, čija je nedavna sjednica održana u Šibeniku od 10. do 11. XI. 2018. ocijenio je postignuća u suradnji domovine i dijaspore te najavio nove plodove integracijskih procesa matične zemlje i njezina iseljeništva, uključujući modernizaciju naše administracije, ali i kreativnoga sektora Y naraštaja. Zaživio je tako Registar hrvatskih subjekata izvan RH kao izvorni projekt Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH kojim se promiče umrežavanje građana naših korijena diljem svijeta te njihovo povezivanje s domovinskim kreativnim sektorom u svim područjima ljudske djelatnosti od kulture, obrazovanja, znanosti do gospodarstva i zdravog srca nacije – sporta. Funkcionalno programiran Registar kao posebna stranica na internetu www.registarhrvataizvanhrvatske.hr, čija e baza podataka posjeduje razvojni potencijal na sučelju vašeg računala je višejezičan – želeći premostiti jezičnu barijeru među hrvatskim naraštajima koji žive i stvaraju u engleskom, njemačkom i španjolskom govornom području na vremenskoj okomici od zlatne i salitrene groznice do aktualne četvrte industrijske revolucije. Obiteljske poslovne loze čileanskih Lukšića, novozelandskih Babića ili pak američkih Zaninovića vjerodostojno ilustriraju aktualno suvremeno hrvatsko zajedništvo na planetarnoj razini.

Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske širom otvara svoja vrata iseljenicima iz prekooceanskih zemalja i pripadnicima naših manjinskih zajednica iz država srednje i jugoistoče Europe u cilju afi rmacije suvremenoga hrvatskog zajedništva na planetarnoj razini i jačanja razvojnih potencijala hrvatske dijaspore.

U evaluaciji dosadašnjih integracijskih procesa heterogenih grupa tromilijunske hrvatske dijaspore s društvom u matičnoj zemlji možemo se pohvaliti da su učinjeni bitni pomaci u ljudskome kapitalu te na kulturnom, obrazovnom, znanstvenom, medijskom i sportskom području, dok gospodarskim sektorom dominiraju tek učinci iseljeničkih doznaka i očekivanja većih povratničkih ulaganja. Na vremenskoj okomici od samo četvrt stoljeća, prema ideji prvoga hrvatskog predsjednika dr. sc. Franje Tuđmana, zaokružene su temeljne pravne i institucionalne pretpostavke za izgradnju sustavne i učinkovite suradnje s našim građanima i njihovim potomstvom koje živi u više od četrdeset zemalja – od Aljaske do Ognjene zemlje, Australije i Novoga Zelanda, juga Afrike do zemalja diljem zapadnoga dijela Staroga kontinenta, kao i najbližeg nam susjedstva. Skrb za potomstvo u izvandomovinstvu sastavni je dio unutarnje i vanjske politike već četvrt stoljeća od početka naše države. Uz Strategiju, potkraj 2011., konsenzusom u Saboru usvojen je i Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan Lijepe Naše. Već šest godina djeluje Središnji državni ured za Hrvate izvan domovine, koji u mandatu Plenkovićeve Vlade vodi agilni tim državnoga tajnika Zvonka Milasa, čija su

201922 V. KUKAVICA

cjelokupna postignuća impresivna uz obilat proračunski ulog koji se dodjeljuje natječajnim procedurama, odnosno najuspješnijim iseljeničkim kulturnim i obrazovnim organizacijama i pojedincima koji stvaraju u višejezičnim i višekulturnim domicilnim odredištima od Sjevernog do Južnog pola. Pri uredu je osnovano i Vijeće za učenje i poučavanje hrvatskoga kao nasljednoga jezika budući da naše iseljeništvo prakticira svakodnevno uz materinski jezik1 više od dvanaest svjetskih jezika. Uz bogat program Hrvatske matice iseljenika, koja već 67 godina uspješno priređuje šezdesetak kulturnih,2 jezičnih i nakladničkih projekata godišnje, ojačani su i ostali kapaciteti javnoga sektora vezanog uz dijasporu: od mreže Hrvatske nastave u inozemstvu u ovlasti MZO-a, mreže lektorata hrvatskoga jezika na stranim sveučilištima, dopisnoga članstva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, mreže počasnih doktora hrvatskih sveučilišta iz dijaspore uz društvo AMCA MUNDUS, inozemne mreže Hrvatske gospodarske komore i poslovnih zajednica, ubaštinjenja inozemne Croatice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu do medijske zastupljenosti u javnome radijskom i televizijskom servisu – Hrvatskoj radio televiziji i fantastičnome međunarodnom programu Glasu Hrvatske. Kreativno djeluje već drugi saziv Vladina Savjeta za Hrvate izvan RH koji čine predstavnici s udaljenih paralela, uz zamjenike ministara i čelnike važnijih državnih ustanova među kojima je i ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić te ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u

1 Vidi ovdje prilog – Jozić, Željko: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u klasičnom i mrežnom okružju, HIZ 2019., HMI, 67 str. 2 Vidi ovdje prilog – Piskulić, Mirjana: Kulturna federacija HBZ-a Amerike u domovini, HIZ 2019., HMI, 263 – 269 str.

Predsjednik Vladina Savjeta za Hrvate izvan RH Ivan Grbešić iz Kanade uz sudionike, među kojima je i ravnatelj HMI-ja Mijo Marić, na 2. sjednici 2. saziva Savjeta, Šibenik, 10. – 11. XI. 2018.


inozemstvu koje se skrbi za 187 naših iznimno vrijednih katoličkih misija, uključujući njihove prisutnosti u odredištima novih pečalbara od Irske do dalekoga Istoka. Partnerski odnos RH i dijaspore Y generacije brižno se izgrađuje – uzvraćajući si uzajamno ljubav, materijalna dobra i višemilijunske iseljeničke umjetničke donacije – dostupne u uglednim muzejima i arhivima od Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu do kultne splitske Galerije Ivana Meštrovića ili, pak, one Maksimilijana Vanke na Korčuli. Primjetan je rast iseljeničkih školarinskih zaklada od Amerike do Australije. Usto, prema procjenama Svjetske banke, novi pečalbari lani su poslali kući 1,9 milijardi eura, što je oko 300 milijuna više u odnosu na protekli kvartal. Do sličnih brojki dolaze i domaći analitičari preko računa o općim doznakama koje knjiži Direkcija za statistiku odnosa s inozemstvom Hrvatske narodne banke, čiji izvodi navode da je u RH preklani stiglo 1,45, a lani 1,76 milijardi eura pa je očit rast uplata iz inozemstva. Devizni prihod od dijaspore je drugi nakon prihoda od turizma, koji u nas drži 18% BDP-a. Od ulaska RH u Europsku uniju osjetno je ubrzan proces iseljavanja, koji je zahvatio čak više stotina tisuća ljudi,3 mahom mladih dobro obrazovanih. Paradoksalno, suvremena mobilnost snažan je pokretač razvoja4 i varljiva prilika pa se vjeruje da ljudi odlaze u potrazi za boljim životom, ali i naravnom potrebnom za transferom znanja. Migracije su trenutačno jedan od najvećih globalnih izazova s kojim je suočeno čovječanstvo.5 Za razliku od prošlosti, kad su države zanemarivale svoje dijaspore, suvremene tendencije6 odnosa između matičnih zemalja i dijaspora bitno su poboljšane te moderna mobilna društva7 u svom iseljeništvu danas prepoznaju veliki ljudski kapital. Nedvojbeno, razvojni potencijal hrvatske dijaspore ima četvrtstoljetni kontinuitet pa će mu Registar hrvatskih subjekata izvan RH dati veću vidljivost i otvoriti priliku za daljnje usustavljivanje institucionalne skrbi kako za hrvatske građane u svijetu tako i za naše povratništvo/useljeništvo – gradeći suvremeno hrvatsko zajedništvo. Obiteljske poslovne loze čileanskih Lukšića, novozelandskih Babića ili pak američkih Zaninovića već vjerodostojno ilustriraju to novo hrvatsko zajedništvo – djelujući poslovno i na teritoriju RH – putem ulaganja i transfera znanja, stečenog u akademskim zajednicama i gospodarskim gigantima najrazvijenijih ekonomija svijeta od Amerike do Novoga Zelanda.

Višejezični iseljenički Registar suvremene mobilnosti u Hrvata

Registar hrvatskih subjekata izvan Republike Hrvatske je izvorni projekt Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan domovine kojim se promiče umrežavanje Hrvata diljem svijeta te njihovo povezivanje s domovinom. Registar kao posebna mrežna stranica na internetu dizajnirana je u obliku e-baze podataka i otvara mogućnost suradnje u svim područjima ljudske djelatnosti.

3 Vidi ovdje prilog – Jurić, Tado: Značajke i motivi suvremenog iseljavanja Hrvata u Njemačku, HIZ 2019., HMI, 33 – 58 str. 4 Vidi ovdje prilog – Lalich F. Walter: Suvremeni hrvatski ekspatrioti u Australiji – odlazak i povratak, HIZ 2019., HMI, 181 – 200 str. 5 Vidi ovdje prilog – Rajković Iveta, Marijeta: Boka kotorska – nove države, migracije i nestajanje hrvatskoga identiteta, HIZ 2019., HMI, 201 – 227 str. 6 Vidi ovdje prilog – Stanić Rašin, Irena: Desetljeće djelovanja Hrvatske škole u Bostonu, HIZ 2019., HMI, 168 – 178 str. 7 Vidi ovdje prilog – Barač, Dubravko: Nikola Demarin – istaknuti promicatelj hrvatske kulture u Kanadi, HIZ 2019., HMI, 240 – 247 str.; Rudež, Tanja: Robotičarka Danica Kragic iz Švedske, HIZ 2019., HMI, 383 – 388 str.

201924

Digitalna baza ujedinjuje bitne značajke suvremene mobilnosti hrvatskih građana na planetarnoj razini s mogućnošću višesmjerne komunikacije u gotovo realnom vremenu. Predstavljajući pilot-projekt državni tajnik Zvonko Milas naglasio je kako upravo registracijom i izradom zapisa u Registru svi postajemo dijelom globalne Hrvatske, promičući umrežavanje hrvatskoga naroda diljem svijeta. „Želimo prije svega okupiti hrvatsku obitelj Y naraštaja i mislimo da je ovaj strateški projekt usmjeren upravo prema tom cilju – što će stoljetno iseljavanje Hrvata iz slabosti prometnuti u pozitivno civilizacijsko iskustvo, transfer znanja i našu snagu“, pozvavši sve naše građane bez obzira na to gdje žive da pristupe ovome Registru te da iskoriste njegove funkcionalne prednosti.U sklopu predstavljanja Registra hrvatskih subjekata izvan RH, o mrežnoj stranici, njezinu sadržaju i razvojnome potencijalu projekta govorio je Dario Magdić, načelnik Sektora za provedbu i nadzor programa i projekta Hrvata izvan domovine. U pilot-fazu projekta ove jeseni bili su uključeni Hrvati iz Njemačke, SAD-a i Argentine. Usto, pristup Registru otvoren je i za sve ostale korisnike, neovisno o državi u kojoj žive pa je pilot-faza produljena do kraja siječnja 2019. Sučelje Registra i svi njegovi sastavni dijelovi su višejezični te su, uz hrvatski jezik, dostupni i na više svjetskih jezika kao što su engleski, njemački i španjolski na mrežnoj stranici: www.registarhrvataizvanhrvatske.hr.

Potpisani ugovori o stipendiranju poučavanja hrvatskoga jezika u Lijepoj Našoj

Među više stotina projekata Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH u 2018., različitog opsega i značaja, ovdje ćemo radi ograničenog prostora u HIZ-u izdvojiti samo nekoliko projekata koji nose upečatljivu poruku čovjekoljublja, rodoljublja i domoljublja. Senat Sveučilišta u Zagrebu odobrio je tako posebnu upisnu kvotu, 217 mjesta, u akademskoj godini 2018./2019. za pripadnike hrvatske manjine i iseljeništva, na temelju sporazuma sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH. Ta se kvota odnosi na studente, pripadnike hrvatske manjine u 12 europskih država (Austriji, Srbiji, Sloveniji, Slovačkoj8, Rumunjskoj, Makedoniji, Mađarskoj, Italiji, Crnoj Gori, Češkoj, Kosovu i Bugarskoj) i na iseljene Hrvate u prekomorskim i europskim državama i njihove potomke. Prema tablici objavljenoj na mrežnim stranicama Sveučilišta, od 217 mjesta najviše ih se odnosi na humanističke (75) i društvene znanosti (60), zatim na tehničke (54), biotehničke (19) te prirodne znanosti (3). Za biomedicinu i zdravstvo odobrena su četiri mjesta, a za umjetnička područja dva. U tim su kvotama upisani samo studenti koji su ispunili defi nirane uvjete upisa i prvi put upisuju prvu godinu studija, precizira Sveučilište koje je sa Središnjim uredom potpisalo proljetos Sporazum o suradnji koji omogućuje poticanje donošenja upisnih kvota za Hrvate izvan RH s ciljem njihova boljeg upoznavanja matične akademske zajednice, ali i povratka našega podmlatka u RH. Potpisivanje tog sporazuma uslijedilo je nakon III. plenarne sjednice Vladina Savjeta za Hrvate izvan RH održane lani u Vukovaru – kada je i evaluirana

8 Vidi ovdje prilog – Čagalj, Ivana, Ščukanec Aleksandra, Skelin Horvat, Anita: Sociolingvistička slika hrvatske dijaspore u Slovačkoj, HIZ 2019., HMI, 96 – 107 str.

V. KUKAVICA


višestruka korist od ove strateške odluke koja se odnosi na mlađe naraštaje hrvatskih korijena iz inozemstva radi njihova upisa na hrvatska sveučilišta. Nedvojbeno, iseljeničko civilizacijsko iskustvo značajno je obilježje koje veze s Hrvatima izvan domovine čini tako važnima. Malo je naroda koji se mogu pohvaliti da se njihovi pripadnici uspijevaju ne samo održati, nego i napredovati u tako različitim akademskim, političkim, kulturnim, gospodarskim i klimatskim sredinama. Pri donošenju odluka mladih od životnoga, strateškoga značenja izbor studija u matičnoj kulturi može znatno bolje pozicionirati suvremeno hrvatsko zajedništvo kako u njihovu mješovitome obiteljskom krugu, tako i u domicilnim višekulturnim sredinama diljem svijeta – potičući ih na obostranu korisnu mobilnost. Usto, na temelju provedenoga Javnog poziva za dodjelu stipendija za internetsko učenje hrvatskoga jezika u akademskoj godini 2018./2019., Središnji državni ured za Hrvate izvan RH dodijelio je deset stipendija. Suvremeno hrvatsko zajedništvo na globalnoj razini na poseban način osjeća se u pojačanome interesu mladih rođenih u višejezičnim iseljeničkim destinacijama s udaljenih meridijana za poučavanjem hrvatskoga jezika u Lijepoj Našoj. Program učenja hrvatskoga jezika nastoji promicati istinsku povezanost dijaspore i domovine preko kulturnog zajedništva. „Svi možemo biti sretni što ste odabrali matičnu zemlju vlastitih predaka za učenje hrvatskoga jezika, odlučivši tako sustavnije njegovati nacionalni identitet, ono po čemu se mi Hrvati prepoznajemo“, tim riječima obratio se jesenas (3. X. 2018.) državni tajnik SDUH-a izvan RH Zvonko Milas nazočnim stipendistima na svečanosti u Zagrebu prigodom potpisivanja ugovora o stipendiranju na sveučilištima u RH za akademsku godinu 2018./2019. Ohrabrujući ih u želji da nauče hrvatski jezik, Milasov tim obećao je studentima svekoliku potporu tijekom njihova boravka u RH. Studenti hrvatskoga jezika u ovoj akademskoj godini 2018./2019. dolaze iz dvadesetak zemalja, među kojima su jesenas najbrojniji oni iz hispanističkoga govornog područja zemalja Južne Amerike. Izdvajamo, zimski semestar Tečaja hrvatskoga jezika na Croaticumu na Filozofskome fakultetu u Zagrebu pohađat će čak 57 stipendista iz dijaspore. Osim u Zagrebu, nastava hrvatskoga održava se i na Filozofskome fakultetu u Splitu i Rijeci. Od osnutka Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH od 2012. godine ukupno je odobreno 1.161 stipendija za 846 polaznika. U ime svih stipendista zahvalila je Javiera Antonia Buzolic Contador koja je naglasila da hrvatski jezik nije lako naučiti, ali da ona čvrsto vjeruje kako će svojim trudom i upornošću, a prije svega zbog ljubavi prema Hrvatskoj, svladati jezik te opravdati dodijeljenu stipendiju. Podsjećamo, inojezični hrvatski u RH i izvan nje uči se i poučava na svim obrazovnim razinama (osnovna škola, srednja škola, sveučilište) i na svim razinama jezične kompetencije, u organizaciji mnogobrojnih institucija u domovini i inozemstvu koje odreda fi nancijski podupire Središnji državni ured za Hrvate izvan RH. Među tim institucijama najdužu uspješnu tradiciju u poučavanju inojezičnoga hrvatskog jezika i kulture ima Hrvatska matica iseljenika (www.matis.hr).Državne potpore RH projektima hrvatskih manjinskih zajednica u susjedstvu dosegnule su rekordan iznos od 4 500 000 kuna. Sredstva su na temelju dokumentacije prijavljenih inovativnih projekata stigla kulturnim i obrazovnim djelatnicima u 12 europskih zemalja: u Austriju (470 000

201926

kn), Bugarsku (50 000 kn), Crnu Goru (330 000 kn), Češku (90 000 kn), Mađarsku (470 000 kn) Italiju (410 000 kn), Kosovo (280 000 kn), Makedoniju (290 000 kn), Rumunjsku (290 000 kn), Slovačku (250 000 kn), Sloveniju (470 000 kn), te Republiku Srbiju (1 100 000 kn).

Višemilijunsko investiranje u projekte bosansko-hercegovačkih Hrvata

Vlada Republike Hrvatske donijela je na 108. sjednici održanoj 26. srpnja 2018. godine Odluku o raspodjeli sredstava za fi nanciranje kulturnih, obrazovnih, znanstvenih, zdravstvenih i ostalih programa od interesa za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini za 2018. U proračunu Središnjega državnog ureda osiguran je dosad najveći iznos za ovu namjenu – 24 milijuna kuna. Financijska sredstva raspodijeljena su za 105 programa i to za područje kulture u iznosu od 5.420.000 kuna za 31 projekt, za područje obrazovanja i znanosti 6.060.000 kuna i to za 23 projekta, za područje zdravstva 5.210.000 kuna za i to za 16 projekata dok su za ostala područja osigurana sredstva u iznosu od 7.310.000 kuna i to za 35 projekata. Svečanost potpisivanja ugovora vezanih uz ove programe i projekte održana je 31. kolovoza u Vitezu (BiH).Nadalje, Središnji državni ured za Hrvate izvan RH potpisao je 30. XI. 2018. ugovore o fi nancijskoj potpori za provedbu programa i projekata strateških institucija hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, uključujući Sveučilište u Mostaru i Hrvatsko narodno kazalište iz Mostara, za što je u 2018. godini ukupno izdvojeno 6 milijuna kuna. Potpora Republike Hrvatske pruža se kako bi se potaknuli razvojni projekti kreativnoga sektora, što je neprocjenjiv doprinos dugoročnome opstanku Hrvata u Bosni i Hercegovini. Milas je potpisao ugovore u ime Središnjega državnog ureda, dok ih je u ime Sveučilišta u Mostaru potpisao rektor Zoran Tomić, a u ime HNK Mostar ravnatelj Ivan Vukoja. „Suradnjom šaljemo simboličku poruku o ustrajnosti hrvatskoga naroda u stvaralaštvu i izgradnji društva znanja, ali i očuvanju vlastitih vrijednosti i baštine“, zaključio je Milas.

Održana Treća konferencija hrvatsko-američkih stručnjaka u Kaliforniji

Udruga hrvatsko-američkih stručnjaka/Association of Croatian American Professionals (ACAP) u Silicijskoj dolini održala je ovih dana Treću konferenciju na kojoj se u četiri dana okupilo više od 300 stručnjaka raznih profi la, znanstvenika, studenata, kao i aktivista iseljeničkih zajednica iz SAD-a i Kanade, kojima su se pridružili uz istaknute poslovne ljude iz domovine inovativni građani hrvatskih korijena iz Francuske, Njemačke, Škotske i Australije. „Ovaj godišnji susret imao je cilj razmijeniti znanje naših predavača, kao i potaknuti na suradnju naših zajednica radi daljnje afi rmacije njihova ugleda, kao i međusobnoga učinkovitijeg umrežavanja“, naglasio je Marko Zoretić, predsjednik ACAP-a. „Povezujući naše stručnjake, nastojimo postići optimalno formiranje i promicanje nadolazećega globalnog prosperiteta Hrvatske“, rekao je Zoretić u ime ACAP-a. Stručnjaci su četiri dana na panel-raspravama govorili o inovacijama u obrazovanju,9istraživanjima matičnih stanica, poduzetništvu, tehnologiji, zdravstvenome

9 Vidi ovdje prilog – Stanić Rašin, Irena: Desetljeće djelovanja Hrvatske škole u Bostonu, HIZ 2019., HMI, 168 – 178 str.

V. KUKAVICA


turizmu, biotehnologiji i umjetnosti. Među njima je bio i glasoviti znanstvenik Ivan Đikić koji se istaknuo poticajnim futurističkim izlaganjem te fascinantnim vlastitim otkrićima. Predstavljene su i razne poduzetničke ideje inovatora iz hrvatskih tvrtki kao što su Smart Parking Solution ili Pulsar Laboratories za razvoj elektronike koja je promovirana, Baggizmo Wiseward, pametni novčanik fi nanciran preko Kickstarter kampanje. U sklopu pozitivnih iskoraka iseljeničkoga sektora Vlade RH naglašena je uloga Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH u organizaciji stručnih radionica hrvatskoga jezika i kulture za učitelje i učenike koje su se proljetos održale u tri hrvatske škole u Chicagu te u iseljeničkim školama u Milwaukeeju i Clevelandu, uz e-projekt Korijeni Središnjega državnog ureda za Hrvate. Od prošlogodišnje konferencije koja je održana u Chicagu, udruga ACAP utrostručila je svoje članstvo koje sada prelazi brojku od tisuću članova. Iduće godine konferencija će se održati u Clevelandu. Udruženje hrvatsko-američkih stručnjaka povezuje kreativce razne provenijencije, poduzetnike, studente i aktivne članove hrvatskih zajednica diljem Amerike i svijeta. Cilj je poticati suradnju te otkrivati rješenja ključnih pitanja relevantnih za hrvatsko-američku zajednicu digitalne epohe.

Održana sjednica Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan domovine

Predsjednik Vladina Savjeta za Hrvate izvan Republike Hrvatske Ivan Grbešić iz Kanade istaknuo je, uz ostalo, na dvodnevnom zasjedanju koje je održano u Šibeniku 10. XI. 2018.

Sudionici 3. konferencije Udruge hrvatsko-američkih stručnjaka (ACAP), kojoj je nazočio i državni tajnik SDUH Zvonko Milas, Campbell, Kalifornija, SAD, 21. X. 2018.

201928

kako Hrvati izvan RH imaju razloga za optimizam jer se nakon 25 godina raznih obećanja vide pozitivni pomaci. Potpredsjednica Vlade Marija Pejčinović Burić istaknula je kako ova Vlada od početka mandata nastoji unaprijediti povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske. Podsjećamo, riječ je o drugoj sjednici 2. saziva Savjeta održanoj u Šibeniku od 10. do 11. XI. 2018. „Nakon 25 godina praznih obećanja, Hrvati izvan RH žele promjene i pozitivne rezultate. Vidimo da ima pozitivnih pomaka, kao na primjer prijedlog izmjena Zakona o državljanstvu, pokrenut je Registar Hrvata izvan RH uz razne programe za učenje hrvatskoga jezika te ostale projekte. Ima još i niz otvorenih pitanja, a najviše nas brine položaj Hrvata u BiH. Nedjeljivost Hrvata je i ustavno zaštićena, stoga mislimo da imamo pravo, ali i dužnost pomoći našim pripadnicima u BiH“, rekao je Ivan Grbešić. Naglasio je kako je sretan zbog dobre suradnje s aktualnom Vladom RH jer im se ciljevi podudaraju, ali i kako smatra da se promjene događaju presporo.10„U državama u kojima živimo naučili smo raspravljati argumentirano i prihvaćati tuđa mišljenja koja nekada ne dijelimo, ali to je jedini način stvaranja zajedništva i boljitka, zbog čega smo svi danas ovdje. Hoćemo li biti uspješni ovisi o tome hoćemo li znati komunicirati“, zaključio je. Ministrica Pejčinović Burić rekla je kako je osnaživanje jedinstva iseljenih Hrvata zadaća svih. „Ovo danas je potvrda našeg zajedništva i povezanosti. Veže nas zajednički identitet, jezik, povijest, kulturna baština i naša vjera. Ta povezanost osjeća se i u radu ovog saziva Vlade“, istaknula je dodavši kako su upravo Hrvati izvan RH u najtežim trenucima u zauzimanju za hrvatsku slobodu i neovisnost te međunarodno priznanje imali važnu ulogu. „Ta predanost i danas traje u mnogim pitanjima važnima za Hrvatsku. Vlada Andreja Plenkovića od početka mandata trudi se raditi na unapređenju suradnje domovinske i iseljene Hrvatske. Posebno se zalažemo na prava Hrvata u europskim zemljama, a naš ključni vanjskopolitički prioritet je jačanje položaja hrvatskoga naroda u BiH. Tim pitanjem mnogi od nas bavimo se svaki dan“, rekla je Pejčinović Burić.

Novi zakon o hrvatskome državljanstvu

Pejčinović Burić govorila je i o važnosti novog zakona o državljanstvu, koji je u proceduri, a kojim se nadaju dati odgovor na puno otvorenih pitanja iseljenih Hrvata. Na položaj Hrvata u BiH osvrnuo se i državni tajnik SDUH-a i samog Savjeta Zvonko Milas koji je rekao kako ishod nedavnih izbora u BiH otežava njihov ionako težak položaj. Milas je zatim govorio o postignućima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH. Riječ je o spomenutome Registru, projektu Domovina koji kreće u srpnju 2019. i nastavku projekta Korijeni, što će sve dovesti do umrežavanja globalne hrvatske obitelji, smatra Milas, konstatiravši da će u tim projektima sudjelovati Savjet i Ured, ali i saborski zastupnici, resorna ministarstva, Hrvatska matica iseljenika i drugi. Savjetu je nazočila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. U radu sjednice sudjelovao je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Marić. Raspravljalo se uspješno o sljedećoj tematici: normativne aktivnosti, gospodarski projekti, investicije i

10 Vidi ovdje prilog – Jurić, Tado: Značajke i motivi suvremenog iseljavanja Hrvata u Njemačku, HIZ 2019., HMI, 33 – 58 str.

V. KUKAVICA


konkurentnost, prekogranična suradnja i međunarodni kanal javne televizije te kulturna tematika. Nakon završetka radnog dijela članovi Savjeta susreli su se s gradonačelnikom Šibenika Željkom Burićem i župnikom don Krešom Matešom. Savjet Vlade RH za Hrvate izvan RH je savjetodavno tijelo koje pruža pomoć Vladi u kreiranju i provedbi politika, aktivnosti i programa u odnosu na Hrvate izvan RH, a sastaje se najmanje jednom godišnje u Hrvatskoj i raspravlja o provedbi Strategije i Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH te drugim pitanjima od interesa za Hrvate izvan RH.

Tečaj hrvatskoga jezika u otvorenom pristupu na internetu

Na inicijativu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH u suradnji sa Centrom za hrvatski kao drugi i strani jezik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Croaticumom dostupan je besplatni e-tečaj hrvatskoga jezika razine A2 od 14. XII. 2018., namijenjen Hrvatima izvan RH, ali i ostalim zainteresiranim građanima Y generacije. Zahvaljujući uspjehu koji je lani polučio e-tečaj hrvatskoga jezika osnovne razine A1 u otvorenom pristupu / Open Access, čijem je programu 2017. pristupilo više od 1500 polaznika, većinom hrvatskih korijena (oko 1000 na korisničkom sučelju na engleskom jeziku, te oko 500 na španjolskom jeziku) Središnji državni ured za Hrvate izvan RH i stručni mu partner s FF očekuju ubuduće jači odziv polaznika tim više što jezične tehnologije za oba tečaja na sučelju računala omogućuju na engleskom i španjolskom jeziku dostupnost prijave putem korisničkog računa za Facebook ili Google. Oba e-tečaja trajno su besplatna za sve polaznike. Otvoreni e-tečaj hrvatskoga jezika A1 razine i nadalje je dostupan na adresi: https://a1.ffzg.unizg.hr; Otvoreni e-tečaj hrvatskoga jezika A2 razine dostupan je na adresi: https://a2.ffzg.unizg.hr.

Hrvatski sabor donio Zakon o Hrvatskoj matici iseljenika

Hrvatski sabor donio je na sjednici 12. X. 2018. jednoglasno Zakon o Hrvatskoj matici iseljenika, nakon čega je 17. listopada predsjednica Republike donijela Odluku o proglašenju Zakona koji je zatim objavljen u Narodnim novinama 24. listopada, u broju 94/2018. Konačno, reklo bi se, jer je Hrvatska matica iseljenika, utemeljena još 1951. godine, posljednjih gotovo četvrt stoljeća djelovala u, najblaže rečeno, nedefi niranom statusnom i normativnom položaju i zato novi zakon osigurava odgovarajući zakonski položaj Hrvatske matice iseljenika, njezin rad i ustrojstvo. „Drugim riječima, zakon je normativni temelj za ostvarivanje ciljeva koji stoje pred Hrvatskom maticom iseljenika“, napisao je ovih dana moj kolega politolog Željko Rupić. Matica je, kao sljednik Matice iseljenika Hrvatske, utemeljene prije 67 godina, dosad djelovala kao „samostalna organizacija sa svojstvom društveno-pravne osobe“, prema odredbi Zakona o Hrvatskoj matici iseljenika od 28. prosinca 1990. godine (Narodne novine, broj 59/90). Od tada je donesen čitav niz zakona i propisa s kojima je trebao biti usklađen položaj, rad i ustrojstvo Hrvatske matice iseljenika. Kako se navodi u obrazloženju Vlade RH, predlagatelja Zakona, još stupanjem na snagu Zakona o ustanovama, 24. kolovoza 1993. godine, Hrvatska matica iseljenika trebala je ex lege postati javna ustanova. Uz to, na temelju ustavnih odredbi donesen je

201930

i Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 124/11 i 16/12), koji obuhvaća sve subjekte važne za uređenje pitanja odnosa s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, pa se tako i odredbama jednoga članka toga zakona uređuju i najznačajnija pitanja vezana uz Hrvatsku maticu iseljenika. Navedenim odredbama osnivač Hrvatske matice iseljenika je Republika Hrvatska, a osnivačka prava u ime Republike Hrvatske obavlja Središnje tijelo državne uprave nadležno za područje odnosa Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Odredbama istoga članka Statut Hrvatske matice iseljenika donosi se uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.Najbitnije, dosadašnji organizacijski oblik Hrvatske matice iseljenika bilo je nužno uskladiti sa Zakonom o ustanovama i to je učinjeno donošenjem novoga Zakona o Hrvatskoj matici iseljenika kojim Matica postaje javna ustanova od interesa za Republiku Hrvatsku koja pridonosi uspostavi kvalitetnih odnosa između Republike Hrvatske i hrvatskih zajednica, udruga i pojedinaca izvan Republike Hrvatske. Novim Zakonom defi nirano je da je djelatnost Matice očuvanje i razvoj nacionalnoga, jezičnoga i kulturnoga identiteta Hrvata izvan Republike Hrvatske, a u obavljanju te djelatnosti Matica organizira i provodi kulturne, znanstvene, obrazovne, sportske, nakladničke, informativne i ostale aktivnosti u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, namijenjene Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Matica izdaje časopise, knjige, druge publikacije i audio-vizualna djela te organizira kulturne, umjetničke i sportske priredbe od značaja za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Uz to, njeguje i potiče suradnju s Hrvatima izvan Republike Hrvatske u području svog djelovanja. Zakon određuje i da Upravno vijeće upravlja Maticom, a njegova predsjednika i članove imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske, jednako kao i ravnatelja i zamjenika ravnatelja koji se imenuju na temelju provedenoga javnog natječaja. Sredstva za obavljanje djelatnosti Matice osiguravaju se u Državnome proračunu Republike Hrvatske, ali i iz drugih izvora sukladno Zakonu. U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, dakle do sredine veljače 2019., Upravno vijeće Hrvatske matice iseljenika uskladit će Statut i druge opće akte Matice s odredbama ovoga zakona.

V. KUKAVICA


SUMMARY

THE FRUITS OF HOMELAND AND DIASPORA INTEGRATION PROCESSES

Croatian Government’s advisory body on Croats abroad met in Šibenik on the 10th and 11th of November to assess the achievements and cooperation between the homeland and diaspora, and to showcase the fruits of integration processes between the country of origin and its multi-million strong diaspora. The advisory body is chaired by Ivan

Grbešić, a second-generation Croatian in Canada. The Registry of Croatian entities abroad is an original project of the State Offi ce for Croats Abroad that encourages Croatian networking at a global level and creating links between Croatians abroad with the homeland (http://www.hrvatiizvanrh.hr/). As a separate Internet site hosting a digital database, this registry paves the way for collaboration between businesses, researchers, culture professionals, athletes and others. The Registry is available in Croatian, English, German and Spanish at the Web site www.registarhrvataizvanhrvatske.hr. A growing number of young members of the diaspora communities are learning Croatian at our universities in Zagreb, Split and Rijeka. Twenty-four million kuna has been earmarked to fi nance culture, education and research projects of interest to Croatians in Bosnia-Herzegovina. An annual meeting was staged in mid October of the Association of Croatian American Professionals (ACAP) gathering a record number of participants and held under the auspices of the State Offi ce. Also on the agenda were new applications received through to the 9th of November for special needs and project funding of interest to Croatians abroad. The Croatian Heritage Foundation also saw structural harmonisation with the Institutions Act with the adoption of a new law. Under the new legislation the CHF has become a public institution of particular interest to the Republic of Croatia (www.matis.hr).

201932

RESÚMEN

LOS FRUTOS DEL PROCESO DE INTEGRACIÓN DE LA PATRIA Y LA DIÁSPORA

El Consejo del Gobierno para los Croatas fuera de la República de Croacia, cuya asamblea se realizó en Šibenik los días 10 y 11 de noviembre de 2018, evaluó los logros de la cooperación entre la Patria y la diáspora, y anticipó nuevos frutos en el proceso de integración entre Croacia y su emigración de un millón de personas.

Dicho Consejo es presidido por Ivan Grbešić, miembro de la segunda generación de emigrantes de Canadá. El Registro de sujetos croatas fuera de la República de Croacia es un proyecto concebido por la Ofi cina Estatal Central para los croatas fuera de la República de Croacia (SDUH) cuyo objetivo es promover la unión entre los ciudadanos croatas dispersos por el mundo y su vinculación con la Patria. El Registro es una página web especial diseñada en forma de base digital de datos que abre muchas posibilidades para la cooperación económica, científi ca, cultural, deportiva, etc. El usuario puede acceder y ver el contenido de este Registro en la pantalla de su computadora en idioma croata, inglés, alemán o español en el siguiente sitio web: www.registarhrvataizvanhrvatske.hr. Un número signifi cativo de jóvenes de la diáspora estudia idioma croata en las Universidades de Zagreb, Split y Rijeka. Se han destinado 24 millones de kunas para fi nanciar diversos proyectos educativos y científi cos de interés para los croatas de Bosnia y Hercegovina. A mediados de octubre, bajo el patrocinio de la Ofi cina SDUH se realizó la conferencia anual de la Asociación de Profesionales Americano Croatas/ Association of Croatian American Professionals (ACAP) y que batió el récord por la cantidad de participantes. Asimismo, desde comienzos de otoño hasta el 9 de noviembre de 2018 fueron recibidas las nuevas solicitudes del concurso para el fi nanciamiento de demandas especiales y diversos proyectos de interés para los croatas que viven fuera de la República de Croacia. Por otra parte, la estructura organizativa de la Fundación para la Emigración Croata ha sido armonizada con la Ley de Instituciones. Con la reciente promulgación de la nueva Ley sobre la Fundación para la Emigración Croata, dicho organismo se transformó en una institución de interés para la República de Croacia (www.matis.hr).

V. KUKAVICA

TADO JURIĆ

ZNAČAJKE I MOTIVI SUVREMENOG ISELJAVANJA HRVATA U NJEMAČKU

U radu su predstavljeni rezultati istraživanja karakteristika i motiva novijih iseljavanja Hrvata u Saveznu Republiku Njemačku (SRNJ). Prema percepciji samih iseljenika, glavni motivi iseljavanja nisu ekonomski. Analiza iseljeničkih stajališta pokazala je da je glavni poticaj odlasku iz zemlje predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te iseljenici smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo. Rad se temelji na istraživanju provedenom u SRNJ kombiniranom metodologijom, uključujući polustrukturirane intervjue tijekom 2017., na uzorku od 1.200 ljudi. Analizirani su i hrvatski i njemački službeni statistički podaci, koji su poslužili kao komparativni okvir provedene studije. Rezultati istraživanja pokazali su povezanost između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Usto, postojanje razgranatih hrvatskih migrantskih mreža iz prošlosti u Njemačkoj olakšava migraciju. Broj iseljenih u Njemačku znatno je veći od onoga koji bilježi službena statistika. Većinom odlaze mlade osobe između dvadeset i četrdeset godina, koje su pretežno bile zaposlene, te se iseljavaju s cijelim obiteljima. Iseljeni Hrvati svojim su ‘novim životom’ u Njemačkoj u pravilu vrlo zadovoljni i nisu požalili što su se odselili u Njemačku.

Međunarodne migracije nisu interesno neutralne i ne događaju se slučajno, nego se proizvode. One nisu slučajan društveni fenomen (Mesić, 2014.: 176). Hrvatska, kao ekonomski i populacijski slabije razvijena zemlja, u globalizacijskim procesima više je izložena moćnim migracijskim silnicama nego što na njih može utjecati,

a ulaskom u EU, čija je temeljna vrijednost mobilnost radne snage, njezina je pozicija u tome još više oslabjela (Mesić, 2014.: 176). Hrvatska se i prije recentnog vala iseljavanja ubrajala među europske zemlje s najizraženijim i najdugotrajnijim iseljavanjem, uzrokovanim mnogobrojnim povijesnim, političkim i ekonomskim okolnostima. Iseljavanje je imalo takve razmjere da se u pojedinim razdobljima više od trećine hrvatskoga naroda nalazilo izvan granica svoje domovine (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005.: 14). Tijekom iseljavanja šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća Hrvati su najviše odlazili u SR Njemačku. Godine 1972. radnici s područja bivše SFRJ kojih je bilo gotovo pola milijuna zauzimali su prvo mjesto među svim skupinama stranih radnika u SR Njemačkoj.1 Uračunavši neprijavljene, smatra se da je potkraj osamdesetih njihov ukupni broj iznosio od 650.000 do

1 Prema službenome popisu stanovništva iz 1955., u Njemačkoj je bilo 20.553 ljudi iz tadašnje Jugoslavije (Statistisches Jahrbuch der Deutschen Demokratischen Republik, 1955 – 1989). Nakon sklapanja međudržavnoga ugovora između SR Njemačke i SFRJ, kojim su utvrđeni uvjeti zapošljavanja i prava radnika iz Jugoslavije, 1969., zabilježen je nagli porast na 226.290 radnika (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005.: 232).

201934

700.000. Statistički podaci, iako nisu precizni, pokazuju da je među njima bilo najviše Hrvata (sve do osamostaljenja njemačka službena statistika odnosila se samo na Jugoslavene), (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005.: 232). Prema Popisu stanovništva iz 1971., iz Hrvatske je bilo 196.000 radnika privremeno zaposlenih u europskim državama (Stanković, 1982.). Od toga je većina bila upravo u Njemačkoj. Istraživanje Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar2 o povratnicima pokazuje da je petina migrirala zbog političkih razloga, a dvije trećine zbog ekonomskih ili mješavine ekonomskih i političkih razloga. Politički motivi dominirali su u prvome hrvatskome poslijeratnome iseljeničkom valu, a ekonomski od šezdesetih do devedesetih godina (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005.: 478-479).Nema sumnje da su i današnje migracije usmjerene ponajprije na Njemačku.3 Razlog za to upravo su velikim dijelom razgranate hrvatske migrantske mreže iz prošlosti u Njemačkoj i tzv. tradicija iseljavanja Hrvata u Njemačku. Naime, mnogobrojna naselja u Hrvatskoj i BiH imaju više osoba u Njemačkoj nego u matičnim zemljama (usp. Akrap, 1998.). Obiteljska, rodbinska i druga posredništva pri iseljavanju imaju veliku ulogu u cijelome fenomenu. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. dolazi do pojačanog iseljavanja Hrvata u Njemačku (prvo veliko iseljavanje bilo je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća, a drugo tijekom Domovinskoga rata). Masovno iseljavanje počinje 1. srpnja 2015., kada Njemačka otvara svoje tržište rada za radnike s hrvatskom putovnicom. Hrvatska vlada u to je vrijeme preko službenih kanala EU-a lobirala da Njemačka otvori granice za hrvatske radnike, tj. da ne produlji restrikcije za zapošljavanje hrvatskih državljana. Naime, slobodan protok radnika za neke zemlje ne počinje s datumom pristupanja članice Europskoj uniji. Svaka stara članica EU-a ima pravo uvesti restrikcije za zapošljavanje radnika novim članicama do maksimalnih sedam godina. Njemačka je to ograničenje ukinula u srpnju 2015. Pravo na rad u drugoj državi članici EU-a može se ograničiti prijelaznim mjerama najdulje do 30. lipnja 2020. Do sada su prijelazne mjere prema Hrvatskoj zadržale još Austrija,4 Slovenija, Velika Britanija, Malta i Nizozemska.5 Iako su mnogi predviđali umjeren utjecaj, pokazalo se da je ulazak u Europsku uniju bio značajni moment koji je uklanjanjem barijera mobilnosti stvorio nove perspektive i alternativu te uvelike pospješio odlazak hrvatskog stanovništva u potrazi za boljim životom. Od ulaska u EU vidimo da se iseljavanje svake godine intenziviralo, a da od 2015., 2016. i 2017. izrazito raste (detaljni podaci navedeni su u nastavku rada). Glavni i osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi motivaciju Hrvata za iseljavanje u Njemačku. Istraživanjem su obuhvaćeni Hrvati iz Hrvatske i Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Zanimalo nas

2 Istraživanje je provedeno na uzorku iseljenika koji su se nakon 1990. vratili u Hrvatsku (Šakić i sur., 1997.).3 To pokazuju i podaci Državnoga zavoda za statistiku prema kojima se od ukupnoga broja odseljenih osoba iz Republike Hrvatske tijekom 2016. najviše osoba odselilo u Njemačku (Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2016., 2017.).4 Austrija, pak, ne primjenjuje privremena ograničenja na samozaposlene osobe iz Hrvatske, što pokazuje izvjesno olakšavanje pristupu austrijskome tržištu rada, koje je uz Njemačku za hrvatske građane među najatraktivnijima. Lider austrijskih socijaldemokrata Christian Kern predviđa da će u vrlo kratkom roku u Austriju doći oko sto pedeset tisuća radnika iz Hrvatske ako Austrija otvori vrata hrvatskim radnicima 1. srpnja 2018. (Bachner, 2018.).5 Prema podacima na internetskoj stranici Europa.eu: https://europa.eu/youreurope/citizens/work/work-abroad/work-permits/index_hr.htm (28. 1. 2018.).

T. JURIĆ


je iseljavaju li se Hrvati zaista samo zbog ekonomskih razloga ili postoje i neki drugi razlozi? Što traže Hrvati u Njemačkoj, a što nisu mogli dobiti u matičnim zemljama? Nakon što smo utvrdili da je više od polovine ispitanika prije iseljavanja bilo zaposleno, nastojali smo doznati glavne motive iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i BiH. Unatoč važnosti fenomena iseljavanja i važnosti koju predstavljaju Hrvati izvan domovine za matičnu domovinu, u Hrvatskoj je danas vrlo malo stručnih i znanstvenih radova6 koji se bave najnovijim analizama migracija hrvatskih građana, napose u Njemačku, kamo ih se iselilo najviše. U Bosni i Hercegovini ne postoji nikakav sustav praćenja iseljeničkih tokova niti postoje podaci o povratku iseljenika (Ministarstvo sigurnosti BiH, 2016.), a migracijske strategije RH u proteklih deset godina djeluju kao da su prepisane od neke useljeničke zemlje jer se jedva bave pitanjem iseljavanja. Pokušali smo saznati i koliko su politički čimbenici važni pri odluci o migraciji te ima li ponašanje političara u matičnim zemljama veze s odlukom o odlasku? Željeli smo saznati kako se hrvatski iseljenici osjećaju, jesu li nostalgični i jesu li požalili što su se odselili?

Metodološki pristup

Istraživanje na kojem se temelji ovaj rad provedeno je u Njemačkoj kombinacijom kvalitativne i kvantitativne metode. Od kvantitativnih metoda upotrijebljena je metoda ankete (u kombinaciji s online anketom), a od kvalitativnih metoda polustrukturiranoga intervjua. Uz podatke prikupljene terenskim istraživanjem, u radu se analiziraju i službeni hrvatski i njemački statistički podaci. Prikupljanje podataka trajalo je od siječnja do listopada 2017. Prigodni uzorak čini 1.200 odraslih ispitanika iseljenih u Njemačku od 2013. do 2017., pri čemu se ispitanicima pristupalo preko mreže hrvatske nastave u Njemačkoj,7 mreže hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj8 i grupe na Facebooku „Idemo u svijet – Njemačka“. Gotovo tisuću upitnika skupljeno je online anketom, a dvjesto u pisanome obliku. Upitnik u pisanome obliku pretežno su ispunjavali roditelji učenika koji pohađaju hrvatsku nastavu u SR Njemačkoj u pokrajinama Bayern, Baden-Würtemberg i Hessen (gdje i boravi najveći broj hrvatskih iseljenika). Online anketu ispunjavali su Hrvati diljem Njemačke do kojih smo došli preko više grupa na Facebooku, prije svega grupe „Idemo u svijet – Njemačka“. Provedeno istraživanje u najvećem dijelu utemeljeno je u teoriji Everetta S. Leeja (1966.), prema kojoj se migracije analiziraju u kontekstu potisnih i privlačnih čimbenika te njihovu odnosu. Prema njemu, najvažniji potisni čimbenici koji mogu utjecati na migracije su sljedeći: 1) promjene u prirodnoj okolini (npr. zatvaranje neke industrije i sl.) ili prirodne nepogode, poput potresa, poplave, epidemije, 2) ekonomski čimbenici, poput slabe mogućnosti zaposlenja, niskih primanja, loših radnih i životnih uvjeta, 3) politički čimbenici, koji uključuju neslaganje

6 Jedina je iznimka rad Akrapa, Strmote i Ivande iz 2017., koji na dvije stranice spominje problem iseljavanja Hrvata u Njemačku.7 Vidi npr. Hrvatska nastava u Bavarskoj, http://www.hr-nastava-bavarska.skole.hr/ (28. 1. 2018.).8 Autor istraživanja radio je u hrvatskoj nastavi u SR Njemačkoj pet godina kao koordinator i nastavnik hrvatske nastave u Bavarskoj. Ta institucionalna mreža omogućila je uspostavu kontakata s katoličkim misijama i hrvatskim iseljenicima diljem Njemačke.

201936

s političkim sustavom, nedostatak osnovnih građanskih sloboda, represije i proganjanja te 4) društveni čimbenici, koji se odražavaju u otuđenosti od vlastite zajednice (nemogućnost pripadanja užoj zajednici i identifi kacije s njom te osjećaj bespomoćnosti pri realiziranju društvenih ciljeva), nemogućnost napredovanja i usavršavanja znanja. S druge strane, u privlačne čimbenike spadaju: 1) znatno bolje ekonomske mogućnosti (viši životni standard, bolja zarada i mogućnost zaposlenja), 2) mogućnost stjecanja željenog obrazovanja, specijalizacije i sl., 3) prirodna okolina i životni uvjeti, poput klime, stanovanja, škola i ostalih usluga, ali i politički sustav neke zemlje te 4) odlazak za nekim tko nas privlači na bilo kakav način – emigracija se događa kanalima rodbinstva, susjedstva i prijateljstva. Navedena teorija nadopunjena je primjenom mikroanalitičkoga modela autora Heinza Fassmanna i Christiane Hintermann (1997.: 11), koji pokazuju da društveni i profesionalni položaj, motivacija, preferirana odredišta, transnacionalna umreženost prostora podrijetla, migracijska povijest obitelji i oblici društvenih veza potencijalnih migranata čine temeljne varijable odluke o migraciji, odnosno percepcija vlastite situacije i osobna motivacija postaju najvažniji čimbenici. Provedena anketa sastojala se od nekoliko segmenata: prikupljeni su socijalno-demografski i socijalno-ekonomski podaci o ispitaniku, ispitali su se ispitanikova migracijska povijest, motivacija za preseljenjem, percepcija vrijednosti, zadovoljstvo životom u Njemačkoj i stajalište prema Njemačkoj i Hrvatskoj, radno iskustvo te planovi. Sve skale i pitanja originalno su izrađeni ili prilagođeni za ovo istraživanje, a u analizama je fokus na opisu stanja i utvrđivanju moguće povezanosti pojedinih komponenta. Od specifi čnih skala koje su upotrijebljene u istraživanju u nastavku se opisuju one vezane uz vrijednosti sustav, motivaciju za iseljavanje, percepciju situacije u Hrvatskoj te emocionalni doživljaj života u Njemačkoj, koje se detaljnije analiziraju u ovome radu.Skala kojom se ispitivao vrijednosni sustav ispitanika sastojala se od trinaest čestica, poput: Važno mi je bogatstvo; Važan mi je nacionalni identitet i domovina; Važna mi je profesionalna karijera, na koje su ispitanici odgovarali na skali od 1 (Uopće se ne slažem) do 5 (Potpuno se slažem). Kao motive iseljavanja ispitanici su procjenjivali primjerice nezaposlenost, niske plaće, korupciju/nepotizam/kriminal te pravnu nesigurnost/nefunkcioniranje institucija (ukupno trinaest motiva). Ispitanici su odgovorima na skali od 1 (Najmanje važno pri odluci) do 5 (Najviše važno pri odluci) procjenjivali važnost svakog od njih. Skala kojom su se prosuđivali čimbenici koji su imali utjecaj na nastanak današnjih problema u RH, a koji su u radu također motivi iseljavanja iz Hrvatske, sastojala se od trinaest indikatora poput: neučinkovitog pravosuđa, komunističkog naslijeđa u glavama ljudi i bankarske pohlepe. Skala je djelomično preuzeta iz istraživanja Vedriš, Letica i Letica (2012.) te je modifi cirana za potrebe ove studije, a ispitanici su prilikom procjene koristili skalu od 1 (Nema utjecaja) do 5 (Iznimno veliki utjecaj). Skalom emocionalnoga doživljaja života u Njemačkoj uz jedanaest tvrdnji procjenjivalo se osjećaje općenito vezane uz iseljenički život. Tvrdnjama poput „U Njemačkoj se osjećam

T. JURIĆ


generalno bolje nego u domovini“, „Osjećam se osamljeno i otuđeno“ ili „Imam osjećaj da više dobivam u stranoj zemlji nego što gubim u domovini“ ispitanici su izražavali stupanj slaganja na skali od 1 (Uopće se ne slažem) do 5 (Potpuno se slažem). Općenito zadovoljstvo životom u Njemačkoj (uzevši sve aspekte života u obzir) ispitanici su procjenjivali na skali od 1 (Vrlo sam nezadovoljan) do 5 (Vrlo sam zadovoljan). Kako bi se postignuli postavljeni ciljevi istraživanja, postavljene su sljedeće hipoteze: 1) Nezaposlenost ili nemogućnost pronalaska odgovarajućeg posla u struci u Hrvatskoj i BiH nisu glavni motivi iseljavanja, 2) Najveću sklonost migriranju iskazuju mladi, 3) Najviše iseljenika nije iz regija s najvećim gospodarskim problemima u zemlji, 4) Dominanto obilježje ovog iseljavanja jest iseljavanje cijelih obitelji, 5) Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo te 6) Hrvati se u Njemačkoj osjećaju otuđeno te imaju izrazit osjećaj da su stranci. U istraživanju je upotrijebljen i kvalitativni pristup jer se na taj način mogu prikupiti specifi čnije činjenice koje daju informacije o kontekstu istraživanja te se može dobiti uvid u podatke koje je teško prikupiti anketom. Intervjui su provedeni u Münchenu tijekom proljeća 2017. na uzorku od petnaest novoiseljenih obitelji iz Hrvatske (devet podrijetlom iz BiH). Intervju je bio polustrukturiran sa zadanim okvirnim temama razgovora, a ispitanici su birani metodom „snježne grude“. Do sugovornika smo došli preko mreže osobnih poznanstava u Münchenu. Pitanja su bila ista kao i u anketi, s tim da je naglasak stavljen na njihovu interpretaciju događaja u domovini i doživljaj života u Njemačkoj. Osnovni problem s istraživanjem aktualnih migracija Hrvata u Njemačku jest taj da nije u potpunosti poznata struktura populacije koja se iselila pa je samim time nemoguće kreirati reprezentativni uzorak.9 Sve dostupne relevantne procjene polaze od toga da se od ulaska Hrvatske u EU iselilo oko 200.000 hrvatskih građana. Ovaj uzorak od 1.200 ispitanika prilično je robustan i svakako može pokazati osnovne tendencije iseljavanja Hrvata, ali zbog specifi čnih ograničenja istraživanja ne može biti reprezentativan pa je stoga, uvjetno rečeno, prigodan (reprezentativni uzorak danas još uvijek nitko ne može imati).

Suvremene migracije u Njemačku

Točan broj iseljenih iz Hrvatske nije problematično dati samo u promatranom razdoblju. Veliki problem s procjenama migracija kontinuirano se isticao u različitim razdobljima. Nakon što bi došlo do jačeg iseljavanja, uglavnom su se nizale različite procjene broja iseljenih, koje su u pravilu bile nepouzdane. Ne umanjujući vrijednost znanstvenih istraživanja i parcijalnih analiza, priklanjamo se mišljenju Akrapa, Strmote i Ivande (2017.) da su jedinu sveobuhvatnu raščlambu iseljavanja iz Hrvatske u prethodnim migracijskim etapama u svim glavnim aspektima do danas dali samo Rogić i Čizmić (2011.).

9 Grizelj i Akrap (2011.) pokazuju da je osnovni suvremeni metodološki problem bilježenja vanjskih migracija nepostojeća sustavno vođena statistička baza iz koje bi bilo moguće utvrditi stvarni i precizni broj stalno prisutnoga te useljenoga i iseljenoga stanovništva.

201938

Procjene broja iseljenih iz Hrvatske tijekom najnovijeg iseljavanja iz zemlje temeljimo na podacima Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske i Njemačkoga saveznog ureda za statistiku (Destatis). Pritom treba imati u vidu da nije zanemariv broj hrvatskih iseljenika koje ni hrvatska ni njemačka službena statistika nisu registrirale. Takav pristup ujedno je i najveće ograničenje istraživanja migracija, posebice s obzirom na to da prema zakonu osobe koje napuste zemlju moraju o tome obavijestiti Ministarstvo unutarnjih poslova, no budući da se prekršajna odredba u praksi ne provodi, većina građana to ne čini. Stoga dolazi do disproporcije stvarnoga stanja iseljenih i hrvatske službene statistike (usp. Akrap, Strmota i Ivanda, 2017.: 545). No, svakako treba biti oprezan i u interpretaciji njemačkih demografskih statistika jer je riječ o registru stanovništva prema državljanstvu pa je nemoguće razdvojiti Hrvate iz Hrvatske od Hrvata iz Bosne i Hercegovine kao velikoga izvorišta hrvatskih iseljenika, a usto se novorođena djeca automatski smatraju državljanima Njemačke. Stanovništvo EU-a rođeno u drugim zemljama čini oko deset posto njezina ukupnog stanovništva. Pojedine europske države imaju i znatno viši postotak svojih stanovnika rođenih negdje drugdje (Irska 14,1%; Francuska 10,7%), (Mesić, 2014.: 162). Njemačka s više od deset milijuna stranaca prednjači u Europi. U Njemačkoj je ukupni udio imigranata (zajedno sa stranim radnim migrantima i „povratnicima“, pripadnicima njemačke etničke manjine iz Istočne Europe) u cjelokupnoj populaciji 14%, čime je prema svim pokazateljima postala tipična useljenička zemlja. U najužem shvaćanju broj stranaca u Njemačkoj iznosi više od deset milijuna (Mehr als 10 Millionen Ausländer in Deutschland, Destatis, 2017.), što je ujedno i najveći broj stranaca u jednoj europskoj državi. Najbrojniji su Turci, kojih je službeno oko 3,5 milijuna (1,35 milijuna bez njemačkog državljanstva), zatim Poljaci (703.080) te Talijani (557.400), (Eurostat, 2016.). Pred ulazak Hrvatske u EU broj Hrvata u Njemačkoj iznosio je, uključujući i one s hrvatskim podrijetlom,10 oko 367.000. Njemački podaci navode 240.543 uoči ulaska u EU (Destatis, 2015.). Prema podacima hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj za 2001. godinu, Hrvata je u Njemačkoj bilo 308.337, dok se podaci njemačkih (nad)biskupija neznatno razlikuju. Taj broj obuhvaća sve one koji se izjašnjavaju Hrvatima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih dijelova bivše SFRJ. Polegubić (2015.: 284) na osnovi podataka župnih knjiga hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj smatra da je u Njemačkoj do 2001. moglo biti između 350.000 i 400.000 Hrvata, unatoč njemačkim statistikama, koje navode oko 220.000. Jer poznato je također da priličan broj Hrvata u Njemačkoj radi „na crno“, a oni se ne vode ni u kakvim statistikama. Pretpostavlja se da je takvih od pedeset do sto tisuća. U statistikama se ne vode ni oni koji imaju dvojno, njemačko ili neko drugo državljanstvo. Problem vođenja statistike također je u tome što od 2000. sva djeca koja se rode u Njemačkoj automatski dobivaju njemačko državljanstvo, a poslije se vode u statistikama njemačkih katoličkih župa i zajednica.

10 Pojam označuje podrijetlom Hrvate koji zbog nekog razloga nemaju hrvatsko državljanstvo.

T. JURIĆ


Kada pogledamo podatke Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske i usporedimo ih s onim iz SR Njemačke, vidimo da su potpuno neusklađeni (tablice 1. – 4., slika 1.).

Tablica 1. Broj stanovnika doseljenih u Njemačku i odseljenih iz nje 2009. – 2016. Table 1 The number of immigrants and emigrants to and from Germany, 2009 – 2016

Doseljeni Odseljeni Migracijski saldo

2009. 733 459 274

2010. 456 775 -319

2011. 679 1.061 -382

2012. 620 1.883 -1.263

2013. 913 2.193 -1.280

2014. 1.095 7.961 -6.866

2015. 1.770 12.325 -10.555

2016. 2.582 20.432 -17.850

Izvor: Statistike u nizu, Migracije, DZS, Zagreb, 2017., https://www.dzs.hr/hrv/publication/fi rstrelease/fi rstrel.asp

Tablica 2. Prijavljeni hrvatski građani u SR Njemačkoj Table 2 Croatian citizens registered in Germany

1994. 2001. 2011. 2013. 2014. 2015. 2016.

176.251 223.819 220.199 240.543 263.347 297.895 332.605Izvor: Destatis, http://www.destatis.de/

Tablica 3. Broj hrvatskih državljana i stanovnika hrvatskog podrijetla po saveznim pokrajinama do kraja 2013. Table 3 The number of Croatian citizens and residents of Croatian descent in German federal provinces by the end of 2013

Pokrajina Broj hrvatskih državljana Procjena broja stanovnika hrvatskog podrijetla

Baden-Württemberg 72.986 119.000

Bayern 50.594 82.000

Nordrhein-Westfalen 36.324 65.000

Berlin 9.131 14.000

Niedersachsen 6.153 10.000

Hamburg 4.823 11.000Izvor: Destatis, http://www.destatis.de/

201940

Tablica 4. Brojnost hrvatskih državljana prema saveznim pokrajinama 2014., 2015. i 2016. Table 4 The number of Croatian citizens in German federal provinces in 2014, 2015 and 2016

Pokrajina 2014. 2015. 2016.

Baden-Württemberg 82.092 92.092 101.595

Bayern 64.163 76.185 88.135

Nordrhein-Westfalen 41.043 41.043 48.610

Berlin 9.131 9.526 10.130

Niedersachsen 7.429 8.505 9.605

Hamburg 5.668 5.990 6.320

Izvori: Bevölkerung und Erwerbstätigkeit. Ausländische Bevölkerung. Ergebnisse des Ausländerzentralregisters, Statistisches Bundesamt (Destatis), Wiesbaden, 2015; Bevölkerung und Erwerbstätigkeit. Ausländische Bevölke-rung. Ergebnisse des Ausländerzentralregisters, Statistisches Bundesamt (Destatis), Wiesbaden, 2016.

Slika 1. Rasprostranjenost Hrvata u Njemačkoj – udio po okruzima Figure 1 Distribution of Croats in Germany – proportions by county

Izvor: Kroaten in Deutschland – Landkreise, Kartenseite, https://kartenseite.wordpress.com/2017/03/26/kroaten-in-deutschland-landkreise/

ispod 0,3%

0,3% do ispod 0,6%

0,6% do ispod 0,9%

0,9% do ispod 1,2%

1,2% do ispod 1,5%

1,5% i više

T. JURIĆ


Prema podacima Saveznoga zavoda za statistiku SR Njemačke, od ulaska Hrvatske u EU do 2017. u Njemačku se doselilo oko 200.000 hrvatskih državljana, od kojih je gotovo 100.000 zaposlenih. Tu činjenicu potkrepljuje i nedavna izjava savezne ministrice SR Njemačke Andree Nahles: „Zahvaljujući olakšicama pri pristupanju tržištu rada, koje primjenjujemo posljednje dvije godine, danas je već 93.000 Hrvatica i Hrvata u Njemačkoj zaposleno uz obvezno socijalno osiguranje, kao npr. u zdravstvu i društvenim djelatnostima ili u prerađivačkom sektoru“ (Volle Öffnung des Arbeitsmarktes für Kroatien..., 2015.). Broj hrvatskih državljana koji su stekli njemačko državljanstvo naglo je porastao nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Tako je primjerice 2014. godine 3.889 državljana RH dobilo njemačko državljanstvo, dok je taj broj prije 2013. iznosio oko petsto po godini (M. D., 2017.). Hrvati danas u Njemačkoj slove kao jedna od rijetkih etničkih skupina kojoj je njemačko državljanstvo primamljivo. Naime, u 2015. godini Hrvati su imali zabilježen dvostruko veći porast prelaska na njemačko državljanstvo nego u prethodnim godinama, dok je kod svih etničkih skupina uočen pad. Samo 2,2% stranaca u ukupnome broju stranaca koji nisu stekli pravo na njemačko državljanstvo, to su pravo i iskoristili (Doppelt so viele Kroaten beantragen deutschen Pass, 2015.). Prema dokumentu Freizügigkeitsmonitoring: Migration von EU-Bürgern nach Deutschland (Migracija EU-građana u Njemačku), godine 2014. u Njemačku se uselilo 37.060 osoba s hrvatskim državljanstvom, 2015. njih 50.628, a 2016. godine 51.163. To je porast od 15% u odnosu na 2014., no kad taj broj usporedimo s godinama prije ulasku u EU, vidimo da je riječ o porastu od više od 300% (u tom je razdoblju iseljavanje bilo između 10.000 i 13.000 osoba na godišnjoj razini), (Freizügigkeitsmonitoring…, 2017a).

Tablica 5. Iseljenici iz Hrvatske u Njemačku 2010. – 2016.Table 5 Emigrants from Croatia to Germany 2010 – 2016

Broj iseljenika iz RH2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

4.836 8.089 9.019 18.633 37.060 50.646 51.163

Izvor: Freizügigkeitsmonitoring: Migration von EU-Bürgern nach Deutschland, Jahresbericht 2016, Bundesamt für Migration und Flüchtlinge, Forschungszentrum Migration, Integration und Asyl, Nürnberg, 2017a.

Tablica 6. Dobna struktura doseljenih hrvatskih državljana u Njemačku 2016. Table 6 Age structure of Croatian citizens immigrated to Germany in 2016

Ukupno 0 – 15 16 – 17 18 – 24 25 – 34 35 – 44 45 – 54 55 – 64 65 i više

51.163 7.562 663 8.792 14.190 9.905 7.084 2.546 421

Izvor: Freizügigkeitsmonitoring: Migration von EU-Bürgern nach Deutschland, Jahresbericht 2016, Bundesamt für Migration und Flüchtlinge, Forschungszentrum Migration, Integration und Asyl, Nürnberg, 2017a.

201942

Iz tablica 5. i 6. vidimo da su najbrojniji među iseljenicima hrvatski državljani u dobi između 25 i 44 godina, dok naši podaci još preciznije pokazuju (zbog većeg broja dobnih kategorija) da je riječ o dobi između 20 i 40 godina. U ukupnome kontingentu iseljenih iz Hrvatske (tablica 6.) u Njemačku veliki je broj i maloljetne djece, što govori u prilog činjenici da se iseljavaju cijele obitelji. Istraživanje Peračkovića i Rihtara (2016.) pokazalo je da je 2014. u ukupnoj populaciji bilo nešto manje od 15% onih koji se ozbiljnije namjeravaju iseliti (često razmišljaju o tome ili to ozbiljno planiraju), pri čemu odnos dobi i namjera odlaska nije linearan, tj. nakon navršenih četrdeset godina te namjere naglo slabe. Konkretnije, gotovo trećina (31%) mlađih (do 40 godina) o odlasku često razmišlja ili ga ozbiljnije planira, dok među starijima (40 i više godina) taj udio pada na 6,2%. O koristi useljavanja tako mladog stanovništva za Njemačku najbolje govori činjenica kako je u posljednjih pet godina udio visokokvalifi ciranih radnika među useljenicima iz EU-a jednak udjelu visokokvalifi ciranih Nijemaca među domaćim stanovništvom (Schellinger, 2015.).

Strukturni problemi

Iseljavanje, dakako, nije samo jednostavno oduzimanje broja iseljenika od ukupnoga broja stanovnika u vremenu iseljenja, već taj fenomen treba promatrati s dugoročnim posljedicama u smjeru poremećaja u dobnome sastavu stanovništva i sužavanja biološke osnovice za obnavljanje stanovništva (Akrap i Strmota, 2015.: 71).Iseljavanje šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća u Njemačku i današnje iseljavanje značajno se razlikuju. U prethodnim razdobljima (šezdesetih i sedamdesetih) nije bilo prirodnog pada u kretanju stanovništva Hrvatske, a iseljavanje je uglavnom bilo privremeno, pri čemu nije dolazilo do iseljavanja cijelih obitelji kao danas, već su u migracijama uglavnom sudjelovali muškarci ili parovi bez djece ili parovi koji su djecu ostavljali u Hrvatskoj, obično kod svojih roditelja. Stoga se može očekivati da će recentno iseljavanje iz Hrvatske imati dalekosežne demografske, ekonomske, socijalne i druge posljedice. U razdoblju SFR Jugoslavije Hrvatska i BiH nisu imale dostatnu autonomiju za oblikovanje i upravljanje društvenim promjenama tijekom iseljavanja šezdesetih i sedamdesetih, ali danas je situacija drukčija, dok su rezultati za najveći dio hrvatskih krajeva podjednako loši. Zašto je tako pokušat ćemo pokazati u nastavku ovog poglavlja. Za razliku od prijašnjih iseljavanja glavninu iseljenih sada čine mlađi ljudi s visokom naobrazbom. U hrvatskom društvu njihov je odlazak dvostruki gubitak: smanjuje se demografski potencijal stanovništva te slabe profesionalne skupine sposobne usmjerivati hrvatsko društvo prema modernijem i kvalitetnijemu razvoju (Čipin, 2014.). Gospodarske, demografske i socijalne posljedice iseljavanja stanovništva mnogobrojne su i imaju dvojak učinak. One ostavljaju posljedice u mjestu podrijetla i u mjestu odredišta, prije svega mijenjajući demografske karakteristike tih područja: veličinu i prostorni razmještaj, fertilitetni potencijal, mortalitet

T. JURIĆ


i strukturu stanovništva (Wertheimer-Baletić, 1999.). Svako seljenje stanovništva ima dva vremenska učinka: prvi, trenutačni, koji se manifestira samim događajem mijenjajući veličinu stanovništva, prostorni razmještaj i strukturu, i drugi, dugoročni, koji s odgodom odnosi i donosi vitalne događaje (rođenja, smrti, brakove i razvode), (Akrap, Strmota i Ivanda, 2017.: 545). Na ovaj ili onaj način posljedice iseljavanja iz Hrvatske najbolje se odražavaju na području nacionalnoga gospodarstva (tablica 7.). Odlazak na rad u inozemstvo ima dva učinka: prvo, zapošljavanjem u inozemstvu značajno je smanjena potencijalna nezaposlenost i, drugo, dio registriranih nezaposlenih otišao je na rad u inozemstvo (Akrap i Strmota, 2015.; 71-79). Stoga je jasno da je iseljavanje pogodovalo statistici (ne)zaposlenih, kojom se nerijetko barata u politikantske svrhe kao relevantnim pokazateljem ekonomskoga razvoja i rasta. Akrap i Strmota su odmah i bez vremenskoga odmaka uočili statističke nelogičnosti. One se očituju u smanjenoj potrošnji i smanjenju ukupne zaposlenosti u zemlji te smanjenju proračunskih prihoda i rashoda zbog pada broja poreznih obveznika i proračunskih korisnika. Kako glavninu iseljenika čini radno aktivno stanovništvo, najveći gubitak imat će prihodna strana proračuna (usp. Akrap, Strmota i Ivanda, 2017.: 549). Dodatni je problem i sama struktura državnoga proračuna jer većina proračunskih prihoda dolazi od oporezivanja potrošnje (PDV i trošarine), a znatni dio proračunskih rashoda odlazi na mirovine (Ministarstvo fi nancija RH, 2016.). To će zasigurno dovesti do još većih pritisaka na mirovinski sustav u Hrvatskoj, uz ionako iznimno nepovoljni omjer aktivnih osiguranika i umirovljenika (usp. Akrap, Strmota i Ivanda, 2017.: 549). Omjer radnika i umirovljenika jest 1,16 : 1 (Statističke informacije 2016.). U studiji „Demografski razvoj kao temelj planiranja razvoja mirovinskog sustava“ Stjepan Šterc navodi da će zbog iseljavanja rasti troškovi za zdravstveno osiguranje i njegu pa će biti nemoguće održati postojeći mirovinski i zdravstveni sustav. Nastavi li se ovakav tempo, Hrvatska će uskoro imati opterećenje od tri neaktivna na jednoga aktivnog osiguranika, što mirovinski sustav, prema prognozi navedene studije, može izdržati još samo pet godina (Šterc, 2017.).Iseljavanje se odražava i na obrazovni sustav u Hrvatskoj. Broj djece u predškolskome odgoju te u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju smanjuje se. Podaci Državnoga zavoda za statistiku pokazuju kako se ukupni broj učenika/djece školske dobi u deset godina, od školske godine 2004./2005. (kada ih je bilo 391.112), u školskoj godini 2014./2015. smanjio na 322.998 – za čak 68.114, što je jednako prosječnome broju stanovnika jedne hrvatske županije (Župarić-Iljić, 2016.: 10).S druge strane, problemi koji su doveli do masovnog iseljavanja mladih Hrvata iz BiH nisu vezani samo uz razloge koji se najčešće navode, rat te političku i ekonomsku nestabilnost u protekla dva i pol desetljeća. Problemi su strukturne prirode i rezultat su sustavne nebrige svih dosadašnjih vlasti i režima za iseljeništvo i za život građana u zemlji u cjelini. Primjerice, migracijska politika i strategija u BiH nije nikada postojala, a ne postoji ni danas unatoč mnogobrojnim institucijama kojima bi to trebalo biti u opisu posla. Danas je nema ni Hrvatska, a posljednja se doimala kao da je prepisana od neke useljeničke zemlje jer se uopće nije bavila iseljavanjem stanovništva (Božić, 2014.).

201944

Tablica 7. Učinci iseljavanja Table 7 The effects of emigration

Pozitivni Negativni Dvojbeni

• manja nezaposlenost u struci;

• veće plaće u struci emigranata;

• doznake iz inozemstva;

• ljudski i fi nancijski kapital povratnika

• „odljev mozgova“, gubitak ljudskoga kapitala (i ulaganja);

• gubitak fi nancijskoga kapitala emigranata;

• smanjenje agregatne potražnje;

• manja ukupna zaposlenost;

• veća nezaposlenost i manje plaće komplementarne struke emigranta;

• manja kompetitivnost;

• manja produktivnost;

• iseljavanje stanovništva negativno utječe na rast BDP-a

• veća participacija na tržištu rada obitelji emigranata koje ostaju;

• manja participacija na tržištu rada obitelji koje primaju doznake;

• lakša buduća migracija stanovništva

Preuzeto od Akrap, Strmota i Ivanda, 2017., usp. Atoyan i sur., 2016.

Ozbiljan strukturni problem u Hrvatskoj je, kao i u BiH, što su gradovi srednje veličine tijekom cijelog 20. stoljeća zamjetno zaostajali u populacijskoj dinamici u odnosu na glavni grad. Srednji gradovi trebali su gospodarskim i društvenim razvojem zadržati stanovništvo iz svoga širega gravitacijskog područja, no zbog nepostojeće modernizacije to nisu uspjeli (Akrap, 2014.: 33). Zato se seosko stanovništvo selilo prema najvećim središtima zaobilazeći male i srednje gradove, a često i najveće urbane sredine u zemlji (Akrap, 2004.; 675-669).Prema Akrapu, upravo je to bitno za razumijevanje sadašnjeg stanja i daje objašnjenje zašto se hrvatsko stanovništvo uvijek odlijevalo prema inozemstvu. Hrvatska se razvijala centralizirano i monocentrično pa su loši ekonomski parametri dijelom i izravna posljedica nejednakoga prostornog razvoja hrvatskoga teritorija kao cjeline (Akrap, 2004.: 675-669).Većina manjih mjesta naprosto je životarila gotovo bez ikakva ekonomskoga i kulturnoga sadržaja pa ne čudi da su mladi iskoristili prvu priliku za „bijeg“ iz zemlje.Iako Njemačka nema neku strategiju koja bi ciljala na to da se veliki dio prostora Hrvatske i BiH isprazni, čini se da se upravo to događa. Prema studiji njemačke Zaklade Bertelsmann Stiftung (2015.), broj radno sposobnih ljudi u Njemačkoj smanjit će se s oko današnjih 45 milijuna na manje od 29 milijuna do 2050. godine, što je pad za trećinu svih zaposlenih. Stoga je prema toj studiji Njemačka prisiljena svake godine uvesti minimalno 500.000 radnika kako bi održala tržište rada i funkcionalan mirovinski sustav na današnjoj razini. Useljavanje iz zemalja EU-a ubuduće će, pak, opadati zbog općega demografskog defi cita u EU-u pa će imigranti budućnosti stoga morati biti useljavani iz regija s velikim natalitetom – od Indije, Pakistana do Afrike – dakle iz zemalja s

T. JURIĆ


velikom kulturološkom razlikom i slabim obrazovnim sustavom. Stoga je jasno da će Njemačkoj u idućem razdoblju biti iznimno bitno uvesti što veći broj radnika iz zemalja EU-a i šire Europe. Upravo zbog toga i smatramo da će se u sljedećem razdoblju dogoditi iznimno „usisavanje“ radne snage iz područja Hrvatske, ali i cijele jugoistočne Europe. Smatramo da je vrlo izgledan nastavak iseljavanja mlade radne snage svih stupnjeva obrazovanja i različitih profesija iz Hrvatske. Istraživanja navode kako je ukupna radna snaga u jugoistočnoj Europi bez intenzivnog iseljavanja od 1990. do 2016. mogla biti veća od 10 do 20% od današnje (Atoyan i sur., 2016.).Danas imamo čitav niz naselja čijih je članova više u Njemačkoj nego u matičnoj zemlji (primjerice hrvatska sela u općinama Orašju i Šamcu). Nijemci svakako dobro znaju da su Hrvati idealni radnici za potrebe njemačkoga gospodarstava jer su svojom obrazovnom razinom i načinom života već i prije dolaska u Njemačku prilagođeni potrebama njemačkog društva i tržišta rada. Integracija Hrvata u Njemačku košta nekoliko puta manje od useljenika iz arapskih zemalja i zbog toga su uvijek dobrodošli. Dokaze za to vidimo u njemačkim medijima, koji vrlo često pišu o izvrsnoj integriranosti Hrvata u Njemačkoj (Ex-Jugoslawen in Deutschland…, 2009.).

REZULTATI ISTRAŽIVANJASocijalno-demografski profi l ispitanika

Danas su visokoobrazovani, zaposlene osobe i osobe u braku znatno skloniji migriranju, što u prijašnjim migracijama nije bio slučaj. Tzv. subjektivni motivi također nisu zanemarivi jer veliki broj iseljenika očekuje subjektivne dobiti od seljenja i motivira ih želja da dožive i upoznaju nešto novo ili da se usavrše u vlastitoj profesiji. Prije iseljavanja bilo je 55,3% zaposlenih ispitanika, 38,33% bilo je nezaposlenih koji su aktivno tražili zaposlenje, a 9,16% nezaposlenih koji nisu tražili zaposlenje. Zbog spomenutih ograničenja istraživanja i činjenice da su žene u pravilu spremnije odgovoriti na upitnik ne možemo zaključiti da se tijekom novijih iseljavanja iz zemlje iselilo više žena nego muškaraca (prema našim podacima, 53% iseljenih su žene), no svakako možemo reći da su žene danas sklonije migriranju nego ikada prije.11 Treba naglasiti da su to žene u fertilnoj dobi, koje su nositeljice biološke obnove populacije. Najviše iseljenih čine osobe između 25 i 40 godina; na uzorku od 1.200 ispitanika 58,33%. To potvrđuju i podaci Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske, prema kojima je najveći broj odseljenih u inozemstvo bio u dobi od 20 do 39 godina (46,7%), (Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2016., 2017.).Većina ispitanika su zaposlene osobe, koji najčešće imaju završenu srednju školu (60,7%). Istraživanje koje je proveo Župarić-Iljić (2016.) poklapa se s našim i pokazuje da je dvostruko porastao broj onih koji sa srednjom stručnom spremom odlaze iz zemlje u najproduktivnijoj radnoj i fertilnoj dobi, što ne čudi jer su oni i najzastupljeniji u općoj populaciji i u populaciji nezaposlenih (Župarić-Iljić, 2016.: 6).

11 To dokazuje i studija njemačke Centrale za političko obrazovanje (Bundeszentrale für politische Bildung), prema kojoj na razini svjetskih migracija žene čine 49,6% (Arbeitsmigration qualifi zierter Frauen, 2009.).

201946

Udio visokoobrazovanih u uzorku je 37,8%. Time je udio visokoobrazovanih osoba u iseljeničkome kontingentu u protekle tri godine za 12% veći nego u Hrvatskoj u dobnoj skupini 25 – 40.12 Danas je čak 31% svih useljenih migranata u Njemačku visokoobrazovano.13

Slika 2. U kojoj ste regiji živjeli neposredno prije preseljenja u Njemačku? (N) Figure 2 In which Croatian region have you lived in before you moved to Germany? (N)

Slavonija iBaranja

450

400

350

300

250

200

150

100

50

0Dalmacija idalmatinsko

zaleđe

Zagreb isredišnjaHrvatska

Istra BosanskaPosavina

SrednjaBosna

Hercegovina Ništa odnavedenog

327

109

415

24

80 70 75 80

S obzirom na regionalnu pripadnost ispitanika najviše se osoba iselilo s područja Zagreba i okolice te Slavonije i Baranje (60% svih ispitanika iz tih je regija), (slika 2). Nisu, dakle, sva područja u Hrvatskoj izložena jednakim stopama iseljavanja. Istraživanje koje je proveo Drago Župarić-Iljić za Zakladu Friedrich-Ebert pokazuje da se relativno najviše ljudi iselilo iz Požeško-slavonske, Vukovarsko-srijemske, Sisačko-moslavačke, Ličko-senjske i Brodsko-posavske županije, što je prema regijama evidentno da je Slavonija, Baranja i Srijem kao regija koja je generirala omjerno najveći broj iseljenika, dok su četiri sjeverozapadne kontinentalne županije (Međimurska, Varaždinska, Krapinsko-zagorska i Koprivničko--križevačka) one gdje je taj omjer najmanji, kao i u županijama koje ostvaruju najveću dobit od turizma (srednja i južna Dalmacija te Istra), (Župarić-Iljić, 2016.: 6). Naše istraživanje ne potvrđuje neoklasičnu ekonomsku pretpostavku uključenu u istraživanje Fassmanna i Hintermannove (1997.) da će se visoki postotak potencijalnih migranata pronaći u regijama s najvećim gospodarskim problemima i među samim nezaposlenima, ali korespondiraju s njihovom pretpostavkom koju su dokazali Božić i Burić (2005.: 16, 23) da najveći broj iseljenika

12 Prosjek visokoobrazovanih osoba u Republici Hrvatskoj u dobnoj skupini 25 – 40 jest 25% (Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, 2012.).13 Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici Initiative Neue Soziale Marktwirtschaft (INSM), http://www.insm.de (30. 1. 2018.).

T. JURIĆ


čine osobe koje mogu kapitalizirati promjenu mjesta boravka i rada. Tako se potencijalni migranti pronalaze češće među mlađima koji pred sobom imaju još veliki dio radnog vijeka, među osobama koje nemaju jak osjećaj obveze prema obitelji, kao i među onima koji misle da imaju znanje koje se može kapitalizirati na tržištu rada, tj. među obrazovanijima te onima koji imaju migracijsko iskustvo, znaju strane jezike i onima čiji će troškovi integracije u novu sredinu biti manji, a tome pridonosi i postojanje etničke zajednice u imigracijskoj zemlji. Istraživanje, pak, ne potvrđuje Božićevu i Burićevu tezu (2005.) da su nezaposlenost ili nemogućnost pronalaska odgovarajućega posla u struci u Hrvatskoj glavni motivi iseljavanja. Uz to, bitno obilježje ovog iseljavanja je to da iseljavaju cijele obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku bio rijedak slučaj. Jedna od pretpostavki ovog rada bila je da je veliki dio iseljenih građana Hrvatske podrijetlom iz BiH, što je i potvrđeno rezultatom istraživanja koji pokazuje da je trećina ispitanika, odnosno hrvatskih državljana, podrijetlom iz BiH. Vidimo da se oni nakon završetka rata često nisu mogli ili htjeli vratiti u svoj zavičaj te da su zbog toga najčešće izabrali Hrvatsku za daljnji život. Upravo su Hrvati iz BiH najčešće već imali iskustvo migracije u Njemačku tijekom Domovinskoga rata pa su se sada „najlakše“ i odlučili za ponovnu migraciju.U jedinom do sada objavljenome radu o novom iseljavanju Hrvata u Austriju Akrap, Strmota i Ivanda (2017.: 547) utvrdili su da od ukupnoga broja useljenih Hrvata njih oko četrdeset posto ne dolazi iz Hrvatske te da je najvećim dijelom riječ o Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Trošak integracije Hrvata iz BiH Hrvatsku nije koštao ništa. Budući da će zbog povećanog iseljavanja iz Hrvatske na tržištu rada doći do manjka radne snage, sasvim je izvjesno da će Hrvatskoj trebati strani radnici kako bi taj manjak nadomjestili. Integracija takvih radnika na tržište rada, ali i u ostale segmente društva, puno je sporija ako su oni socijalno-kulturno, jezično, pa i etnički različiti od domicilnog stanovništva, što nije bio slučaj s Hrvatima iz BiH. Tako zapravo sa svakim iseljenim Hrvatom ne samo da se gubi novac uložen u njegovo obrazovanje, nego se i dobiva visok trošak integracije osobe koja će doći na njegovo mjesto. Anđelko Akrap pokazuje da će se zbog iseljavanja iz BiH udio Srba i Hrvata u BiH i dalje smanjivati, dok će udio Bošnjaka rasti jer su u prosjeku najmlađi i manje se iseljavaju od Hrvata i Srba (Jurasić, 2016.). U Bošnjaka je potpuno drukčija situacija i u njih neće biti negativnih demografskih pokazatelja jer će se uz pozitivni prirast u BiH useljavati muslimansko stanovništvo, na što hrvatska i srpska populacija ne mogu računati. Budući da su danas u hrvatskoj populaciji u BiH gotovo svi demografski pokazatelji i trendovi negativni te potvrđuju ulazak u klasični demografski slom, sve će to imati jednako pogubne posljedice i na Hrvatsku jer je nestankom Hrvata u BiH presušio demografski bazen za revitalizaciju Hrvatske, u koju se desetljećima doseljavalo uglavnom hrvatsko stanovništvo iz BiH (Šterc, Milićević i Herceg, 2017.: 517). Na djelu je vjerojatno povijesni odlazak Hrvata iz BiH nakon kojeg povratka više nema, a koji je dobrim dijelom uvjetovan neriješenom političkom situacijom u zemlji.

201948

Razlozi iseljavanja

Za većinu ispitanika odgovornost za sadašnju situaciju i masovno iseljavanje mladih iz zemlje snose nesposobni političari, neučinkovito pravosuđe i ratni profi teri (slika 3.).

Slika 3. Razlozi iseljavanja (broj ispitanika koji izražavaju slaganje) Figure 3 Reasons for emigration (number of respondents who agree)

Neučinkovito pravosuđe

Komunističko naslijeđe u glavama ljudi

Bankarska pohlepa

Kriminal u privatizaciji i pretvorbi

Lijenost Hrvata

Skupa i loše organizirana država

Nesposobna poduzetnička elita/nesposobneuprave i menadžment velikih poduzeća

Nesposobna vodstva političkih stranaka

Nesposobno vodstvo države

Rat i posljedice rata

719

416

719

754

205

780

666

841

848

180

0 100 200 300 400 500 600 700 800 900

Iz grafi čkoga prikaza na slici 3. vidi se da ispitanici kao najvažnije razloge iseljavanja ističu nesposobne poduzetničke elite, vodstva političkih stranaka te kriminal u privatizaciji i pretvorbi. Najmanji broj ispitanika kao razlog iseljavanja istaknuo je rat i posljedice rata te lijenost Hrvata. Kao glavni pokretač korupcije u Hrvatskoj često se ističu privatni interesi osoba na vlasti. Iz istraživanja o korupciji u Hrvatskoj vidimo da čak 62% ispitanika očekuje da će se naći u situaciji korupcijskoga pritiska, odnosno da će se od njih tražiti mito u zamjenu za učinkovitije i brže rješavanje problema ili obavljanje posla (Izvješće o procjeni korupcije u 2016. godini, 2016.). To upućuje i na vrlo nisku razinu povjerenja koje građani u Hrvatskoj imaju prema javnim institucijama i spremnosti države da se odlučno uhvati u koštac s koruptivnim praksama u svojim redovima.Ovdje se svakako ne umanjuju ekonomski motivi pri iseljavanju velikog broja hrvatskih državljana koji su procijenili da će u Njemačkoj imati veće mogućnosti za bolju zaradu ili bolje uvjete rada (slika 4.). Dakako da život na „normalan način“ (sintagma koju hrvatski iseljenici često upotrebljavaju) podrazumijeva ne samo uređenu državu, tj. javni i upravni aparat, nego i perspektivno gospodarstvo, pa time i priliku za posao i „normalan život“. Problemi slabe

T. JURIĆ


pravne države i slaboga gospodarstva povezani su, odnosno loša javna uprava i pravna država vode do socijalno-ekonomski nepovoljnih položaja većine građana te time i do nestabilnosti društvenoga poretka i demokratskih defi cita političkoga sustava, besperspektivnosti i teško održivih standarda življenja. Naravno da je težnja za boljim životnim uvjetima i kvalitetom života te većom zaradom vječna tema svih ljudi koji žive u vremenu suvremenoga konzumerizma. Znamo da se ljudi ne mire s pukim preživljavanjem i zadovoljenjem primarnih potreba, već ih pokreću želja i nada da će odlaskom i zaposlenjem u bogatijoj zemlji ostvariti ideal o boljem i višem, na bilo kojoj razini (Peračković i Rihtar, 2016.). Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da su pri iseljavanju u Njemačku potisni čimbenici iz Hrvatske bili snažniji od privlačnih. Iako se privlačni čimbenici u ovome radu posebno ne analiziraju, u odgovorima ispitanika korupcija, pravna nesigurnost i nemoral političkih elita istaknutiji su od težnje za boljom zaradom.

Slika 4. Motivi iseljavanja (N) Figure 4 Motives of emigration (N)

Dugovi/krediti

Individualni problemi(obiteljski problemi i sl.)

Opći osjećaj beznađa i pesimizma

Uvjerenje da će za djecubiti bolje negdje drugdje

Nepovjerenje u dobar ishodrazvitka države i društva

Nemoral političkih elita

Pravna nesigurnost,nefunkcioniranje institucija

Korupcija, nepotizam, kriminal

Nemogućnost ispunjenjavlastitoga kreativnog potencijala

Nemogućnost realiziranjavlastitoga obrta/biznisa

Loši radni uvjeti/neisplaćivanje plaće

Nemogućnost dobivanjatrajnijeg zaposlenja

Niske plaće

Nezaposlenost

0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100

Najmanje važno pri odluci

Djelomično nevažno

Niti važno niti nevažno

Djelomično važno

Najvažnije pri odluci

201950

Slika 5. Vrijednosni sustav iseljenika u Njemačku (broj ispitanika koji izražavaju slaganje) Figure 5 Values of emigrants to Germany (number of respondents who agree)

Važno mi je pomagati ljudima

Vjera

Upoznavati druge ljude

Obitelj

Ispravno ponašanje

Stjecanje novog znanja

Profesionalna karijera

Nacionalni identitet i domovina

Tradicija

Uzbudljiv život

520

509

580

1013

842

619

425

291

235

258

Zabava 520

Sigurnost i sigurno okruženje 946

Bogatstvo 46

0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100

Nadalje, veliki udio ispitanika istaknuo je želju za sigurnošću, koju je većina pronašla u Njemačkoj kao percipiranoj državi blagostanja (slika 5.). Ovaj dio rezultata pokazuje nam da je za najveći broj anketiranih iseljenika glavna vrijednost sigurnost, uz vrijednosti obitelji, koja je uvjerljivo najvažnija hrvatskim iseljenicima. Očito da je veliki broj ispitanika procijenio da ne može ostvariti dovoljnu razinu sigurnosti (političke, pravne i ekonomske), odnosno da ne želi (više) živjeti u neizvjesnosti.Vidimo da većina ispitanika iz Hrvatske ne odlazi radi materijalnog blagostanja, odnosno da bi se obogatili. Materijalno blagostanje za većinu iseljenika nije ključna životna vrijednost, štoviše, najmanje je važna. Peračković i Rihtar (2016.) istražili su odnos materijalizma i namjera iseljavanja te postavili tezu da aktualnom iseljavanju pogoduje i sklonost materijalizmu kao latentni motiv, što je pak naše istraživanje opovrgnulo. Nadalje, vidimo da ljudi čeznu za poštenjem i ispravnim ponašanjem u društvu. Prema njihovoj percepciji Hrvatske, u zemlji nisu institucionalizirane vrijednosti poštenja i ispravnog ponašanja. Stjecanje novog znanja i profesionalna karijera mnogim su ispitanicima bitna tema (od liječnika do manualnih radnika). Iz dubinskih intervjua vidimo da iseljenim mladim stručnjacima smeta nemogućnost napredovanja u zemlji podrijetla. Budući da nema ili je vrlo malo osobnih priznanja u sklopu sustava u kojima rade, mnogi mladi stručnjaci ne napreduju te neki i zato odlučuju otići. Ni subjektivni motivi nisu zanemarivi jer većina ispitanika očekuje i „subjektivne dobiti“ od seljenja te želi doživjeti i upoznati nešto novo. Veliki broj iseljenika navodi da

T. JURIĆ


su u inozemstvu bolje obrazovne mogućnosti za njih ili njihovu djecu. Hrvatski migranti općenito imaju visoke obrazovne težnje kada je riječ o njihovoj djeci (Božić i Burić, 2005.) jer uviđaju važnost obrazovanja za poboljšanje socijalno-ekonomskoga statusa obitelji. Opciju nemogućnosti realizacije vlastitog poduzeća u domovini (slika 4.) izabrao je također veliki broj ispitanika. Riječ je o malim i srednjim poduzetnicima, koji bi zapravo trebali biti nositelji gospodarskoga razvoja društva. Naime, sve analize Zaklade Konrad-Adenauer pokazuju da je hrvatsko gospodarstvo nerazvijeno upravo zbog manjka malih i srednjih poduzetnika, a da je njemačko upravo zbog njih uspješno.14

Nezanemariv je i broj ispitanika koji su odlučili napustiti zemlju zbog nemogućnosti vraćanja kredita, odnosno blokiranih građana. U Hrvatskoj je krajem 2017. godine 328,9 tisuća građana imalo blokirane račune. Kada se tom broju blokiranih pridodaju njihove obitelji, dobije se broj od gotovo milijun građana ili četvrtine hrvatskog stanovništva izravno pogođenog problemima prezaduženosti i svim teškim posljedicama koje iz toga proizlaze („Živjeti u Hrvatskoj i biti blokiran“…, 2017.). Cijeli spektar motiva i poticaja za iseljavanje svakako nam nije bilo moguće istražiti, ali se nadamo da smo ovim istraživanjem dali mali doprinos ovoj temi.

Zadovoljstvo životom u Njemačkoj

Posebno je zanimljivo pogledati rezultate ocjene zadovoljstva svojim „novim životom“ u Njemačkoj, prema kojima je čak 79% ispitanika zadovoljno, a samo 3% nezadovoljno, što potvrđuje i rezultat da 65,2% iseljenika nije požalilo što se odselilo u Njemačku, a 80% tvrdi da su im se ispunila očekivanja u vezi s poboljšanjem životnih okolnosti u Njemačkoj. Nadalje, 73% hrvatskih građana zadovoljno je svojom plaćom u Njemačkoj, dok samo 5% nije zadovoljno. Čak je i smještajem, koje se po iseljeničkim forumima15 najčešće spominje kao najspornija stavka života u Njemačkoj, većina zadovoljna – 69%, dok je samo 7,2% njime nezadovoljno. Gotovo polovina ispitanika, 47%, imala je u domovini primanja do petsto eura neto te prema tome bila ispodprosječno plaćena. Stoga ne iznenađuje podatak da je većina iseljenih Hrvata u Njemačkoj, njih 73,1%, zadovoljna svojom plaćom, uzevši u obzir da je realna prosječna plaća u Njemačkoj 1.542 eura (STATISTA, 2017a). Prema navodima Saveznoga ureda za statistiku, prosječna neto plaća u Njemačkoj bila je 2015. godine 1.850 eura (STATISTA, 2017a), a u Hrvatskoj 6.025 kuna, odnosno 802 eura (HINA, 2017.). Usporedbom dolazimo do toga da su plaće u Njemačkoj veće dva do dva i pol puta nego u Hrvatskoj. U Njemačkoj je na dan 2. studenoga 2017. bilo 39 milijuna zaposlenih, od kojih 2,7 milijuna radi dodatni posao, što čini 6,92% (STATISTA, 2017b). Hrvata je pak 20,1% koji rade dodatni posao, dakle znatno više od prosjeka u Njemačkoj.

14 Zaklada Konrad-Adenauer, http://www.kas.de/kroatien/hr/publications/. 15 Vidi primjerice grupu na Facebooku „Idemo u svijet – Njemačka“.

201952

Emocionalni doživljaj života u Njemačkoj

Set pitanja koja provjeravaju emocionalni doživljaj života u Njemačkoj pokazuje da se većina osjeća „generalno bolje“ nego u matičnoj zemlji, da nostalgija nije prevladavajuća emocija (kao što se inače u hrvatskome diskursu o migrantima često tvrdi) te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnome i objektivnome smislu nego što gubi u matičnoj državi (slika 6.). Rezultati pokazuju da se hipoteza da se hrvatski iseljenici u Njemačkoj osjećaju otuđeno te da imaju izrazit osjećaj da su stranci može odbaciti. Zanimljivo je i uočiti da veliki postotak ispitanika počinje doživljavati Njemačku svojom domovinom.

Slika 6. U Njemačkoj se osjećam... (N) Figure 6 In Germany I feel… (N)

Osjećam se generalno bolje nego u domovini

Osjećam se osamljeno i otuđeno

Radim napornije nego u domovini

Osjećam nostalgiju

U Njemačkoj imam ispunjenesve uvjete za dobar život

Osjećam se lošije nego u domovini

Imam osjećaj da više dobivam u stranoj zemlji,nego što gubim u domovini

U Njemačkoj se osjećam kao stranac

Njemačku doživljavam kao svoju novu domovinu

Osjećam kao da nigdje više ne pripadam

0 100 200 300 400 500 600 700

U potpunosti se slažemNiti se slažem niti ne slažemU potpunosti se ne slažem

Slažem seNe slažem se

T. JURIĆ


No, istina je i da nisu svi ispitanici koje smo ovim istraživanjem obuhvatili zadovoljni svojim životom u Njemačkoj. Na temelju provedenih intervjua zaključujemo da se za dio njih migracija pokazala životnim razočaranjem. S druge strane, mnogi svjedoče i da se srame vratiti u domovinu zbog osjećaja neuspjeha, sramote i straha od ruganja (Soldo, 2017.). Posebni je problem za mnoge iseljenike okolnost što zbog rada nemaju vremena upisati školu njemačkoga jezika (jer mnogima posao to ne dopušta), zbog čega ne mogu tražiti bolje plaćene poslove i to generira daljnje nezadovoljstvo (Soldo, 2017.). Iako mnogobrojni iseljenici u Njemačkoj objektivno žive znatno teže nego što bi ikada živjeli u domovini, imaju nadu da će im jednom biti bolje, dok su tu nadu kad je riječ o Hrvatskoj izgubili (Bogdanić, 2017.). Mnogi su u Njemačkoj spremni na puno više odricanja, trpljenja i patnje nego u domovini naprosto zato što vjeruju da će im se taj trud isplatiti.

Zaključak

Ovo je istraživanje eksplorativnoga karaktera i nastoji rasvijetliti pozadinu novijih iseljavanja iz Hrvatske. Rad je prvo empirijsko istraživanje uzroka i motiva novijih iseljavanja Hrvata u Saveznu Republiku Njemačku i pokazuje kako glavni motivi iseljavanja – prema percepciji samih iseljenika – nisu ekonomski. Analiza iseljeničkih stajališta pokazala je da je glavni poticaj odlasku iz zemlje predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja. Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo. Istraživanje upućuje na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Većina naših ispitanika slaže se da Hrvatska nije društvo koje svojim građanima osigurava dostojan život i perspektivu, odnosno pravnu sigurnost, ekonomski prosperitet i mogućnost profesionalnoga razvoja. Postojanje razgranatih hrvatskih migrantskih mreža iz prošlosti u Njemačkoj olakšava i potiče migraciju. Vidimo da je broj iseljenih u Njemačku znatno veći od onoga koji je zabilježila službena statistika, a osnovni trendovi iseljavanja su sljedeći: iseljavaju se mlade osobe između dvadeset i četrdeset godina (58,33%), koje su pretežno bile zaposlene te u pravilu s cijelim obiteljima. Iseljeni Hrvati svojim su „novim životom“ u Njemačkoj u pravilu vrlo zadovoljni i nisu požalili što su se odselili u Njemačku. U skladu s tim, rijetki razmišljaju o povratku. Hrvatskim društvom danas neupitno vlada jedna vrsta moralne panike i kolektivne psihoze, koje su posljedica iseljavanja oko pet posto ukupnog stanovništva, i to u samo protekle četiri godine. Posebni problem u fenomenu iseljavanja čine mediji, koji cijelu temu prikazuju pristrano i kao da navijaju za odlazak ljudi iz zemlje.16 Tako se u društvu stvara slika da su oni koji su otišli uspjeli, a da su oni koji ostaju gubitnici.Pokazali smo da su potisni čimbenici iz Hrvatske izraženi u kontekstu iseljavanja u Njemačku, što se posebice odnosi na korupciju, pravnu nesigurnost i nemoral političkih elita. Većina tvrdi

16 Vidi pojam/kategoriju „iseljavanje“, primjerice u: Indeks.hr, Večernji list i Jutarnji list.

201954

da je izgubila povjerenje u domovinu i vjeru da će hrvatsko društvo u nekom kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju uspjeti postati zdravo društvo. Uz te postoje i strukturni razlozi iseljavanja koji proizlaze iz modela centralizacije gospodarstva i naslijeđenoga neravnomjernog razmještaja stanovništva postavljenog za vrijeme SFRJ, kao i nemara i nebrige svih dosadašnjih hrvatskih vlasti da se taj model ispravi. Izostalo je jačanje gradova srednje veličine nauštrb centralizacije zemlje, što je dovelo do toga da su veliki dijelovi zemlje ostali bez ikakva gospodarskoga i kulturnog sadržaja. Prepušteni sami sebi, najčešće nisu mogli ostvariti dovoljnu atraktivnost za zadržavanje mladih ljudi i obitelji. Usto, postojanje razgranatih hrvatskih migrantskih mreža iz prošlosti u Njemačkoj olakšava i potiče migraciju. Može se, dakle, zaključiti da je veliki dio današnjega masovnog iseljavanja bio ugrađen u hrvatsko društvo još u prošlosti. Iseljavanje je svakako potaknulo i lobiranje hrvatskih vlasti da Njemačka ukine restrikcije za hrvatske radnike 1. srpnja 2015., otkad pratimo nagli porast iseljavanja. Za većinu ispitanika odgovornost za sadašnju situaciju i masovno iseljavanje mladih iz zemlje snose nesposobni političari, neučinkovito pravosuđe i ratni profi teri. Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija pri vrhu su motiva koji su pridonijeli iseljavanju. Istraživanje je potvrdilo da su politička neizvjesnost i nestabilnost mnogima bile poticaj za odlazak. Većina traži sigurnost i uređen sustav. Svakako ne umanjujemo ni ekonomske motive iseljavanja, ali ih ne smatramo presudnima. Na temelju rezultata istraživanja vidjeli smo da mladi Hrvati ne odlaze radi novca, odnosno da bi se obogatili. Bogatstvo nikome od njih nije ključna vrijednost. Oni su u Njemačkoj spremni na puno više odricanja, trpljenja i patnje nego u domovini, naprosto zato što vjeruju da će im se taj trud u Njemačkoj isplatiti, dok su u domovinu izgubili povjerenje. Većina iseljenih ispitanika zaposlene su osobe, najčešće imaju završenu srednju školu (60,7%), dok je udio visokoobrazovanih 37,8%. Time je udio visokoobrazovanih osoba u iseljeničkome kontingentu u protekle tri godine za 12% veći nego u domovini u dobnoj skupini 25 – 40. S obzirom na regionalnu pripadnost ispitanika, najveću sklonost migriranju iskazuju ispitanici iz područja Zagreba i okolice te Slavonije i Baranje (60% svih iseljenih iz tih je regija). Posebno je zanimljivo pogledati rezultate ocjene zadovoljstva svojim „novim životom“ u Njemačkoj, prema kojima je čak 79% ispitanika zadovoljno, a samo tri posto nezadovoljno, što potvrđuje i kontrolno pitanje prema kojemu 65,2% iseljenika nije požalilo što se odselilo u Njemačku, a 80% tvrdi da su im se ispunila očekivanja u vezi s realizacijom u Njemačkoj. Sudeći prema dobivenim podacima, trećina ispitanih iseljenih Hrvata u Njemačku, odnosno državljana Hrvatske, podrijetlom je iz BiH. Hrvati iz BiH, koji su tradicionalno nadomještali manjak stanovništva u Hrvatskoj, danas Hrvatsku zaobilaze. A sa svakim iseljenim Hrvatom zapravo ne samo da se gubi novac uložen u njegovo obrazovanje, nego se i dobiva visoki trošak integracije osobe koja će doći na njegovo mjesto. Emocionalni doživljaj života u Njemačkoj pokazuje da se većina osjeća „generalno bolje“ nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija (kao što se inače u hrvatskome

T. JURIĆ


diskursu o migrantima često tvrdi) te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnome i objektivnome smislu nego što gubi u domovini. Istraživanje pokazuje i da teza kako hrvatski iseljenici rade napornije u Njemačkoj nego u domovini ne stoji, kao ni široko rasprostranjena predrasuda da se hrvatski iseljenici u Njemačkoj osjećaju otuđeno te da imaju izrazit osjećaj da su stranci. Moguće je da je ovdje na djelu fenomen socijalno poželjnih odgovora, no ovi pokazatelji svakako nam daju prve uvide u situaciju. Zanimljivo je vidjeti i da veliki postotak novoiseljenih Hrvata počinje doživljavati Njemačku svojom domovinom. Kako god pristupili fenomenu iseljavanja Hrvata, jedno je sigurno – mlade u zemlji svakako se više ne može zadržati praznim obećanjima i govorima lišenih svakog sadržaja. Vremena su se promijenila i mladi danas konačno imaju alternativu pa ne moraju biti zatočenici loših politika i lošeg upravljanja zemljom i društvom. Svakako bi bilo licemjerno upirati prstom samo u političare i svaliti isključivu krivnju za iseljavanje mladih samo na njih. Poznato je da vlast izbjegava ključna pitanja, no i ostali društveni akteri moraju biti više angažirani. Tako smo zapravo za nastalu situaciju krivi pomalo svi mi koji djelujemo u javnome životu zemlje. Cijeli spektar motiva i poticaja za iseljavanje svakako nam nije bilo moguće istražiti, ali se nadamo da smo ovim istraživanjem potaknuli daljnje bavljenje ovom temom. Na samom kraju, u tablici 8. donosimo neke od mnogobrojnih ideja, komentara i razmišljanja koje je čak 947 ispitanika iznijelo na posljednje, otvoreno pitanje u anketi: „Na kraju, molimo Vas da u predviđenom prostoru (ako želite) iznesete svoje ideje i razmišljanja što biste osobno poručili Vladi RH i Saboru RH po pitanju teme migracija Hrvata.“

Tablica 8. Odabrane ideje, komentari i razmišljanja ispitanika Table 8 Selected ideas, comments and thoughts of respondents

Neki primjeri izjava

„...zar mi je tata poginuo da bi služio Nijemcu, ali eto hvala bogu bolje i Nijemcu služiti i biti sit nego Hrvatu i biti gladan...“

„Dok se još uvijek prepucavaju tko je gdje bio 1941., a tko gdje 1991., mi 2017. živimo u nekoj drugoj zemlji.“

„Tek je počelo... a posljedice će biti gigantskih razmjera. Nadam se da to vidite. Samo rad i poštenje se isplate… možda je to duži put, ali je pravi. (…) Kamo sreće da smo ovih 20-ak godina radili sa srcem i punim zalaganjem za boljitak cijele države – bili bismo daleko.“

„Žalosno što mladi školovani ljudi odlaze sami u tuđinu, gdje prolijevaju more suza učeći sve ispočetka i nikad neće ovdje moći napredovati kao što bi to mogli u svojoj zemlji na svom jeziku.“

„Žalosno je što svjedočimo sahranjivanju jedne tako prosperitetne i lijepe male zemlje koja je nastala na rijeci krvi, suza i bola.“

„Hrvatski političari u BiH (…) su protjerali više Hrvata svojim kriminalnim radnjama, spletkama te namještanjima natječaja za podobne, nego Osmansko carstvo u svoje vrijeme. Na rubu smo nestanka. U istom smjeru ide i RH. Jednog dana će se vaša imena spominjati u udžbenicima povijesti, ali sigurno ne u pozitivnom kontekstu.“

201956

Neki primjeri izjava

„Po tom pitanju poručit ću im da mi je to bila najteža odluka u životu da s obitelji i dvoje male djece odem u nepoznato. Toliko teška da sam se razboljela... nikad im to neću oprostiti i zaboraviti. Nadam se da se nikad neću vratiti. U Njemačkoj se trenutno oporavljam i pomažu mi. Danke Deutschland!“

„Kad vidim što rade, ponekad se stidim što sam Hrvat! Nema gorih političara... Tisuću godina nismo imali svoju državu... bolje bi bilo da je nismo imali ni narednih tisuću... nema većih neprijatelja Hrvatima od samih Hrvata…“

Bilješka

Rad je skraćena verzija znanstvene studije Tade Jurića: Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: karakteristike i motivi, koji je objelodanjen u znanstvenome časopisu Migracijske i etničke teme, Svezak 33, 2017., broj 3: 337-371.Dok smo zaključivali ovaj broj Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2019. (HMI, Zagreb, 2018.) izišla je iz tiska i cjelovita znanstvena monografi ja dr. sc. Tade Jurića pod naslovom „Iseljavanje Hrvata u Njemačku: Gubimo li Hrvatsku?“ u nakladi Školske knjige iz Zagreba (2018.), čiju građu preporučujemo akademskoj zajednici, ali i najširoj čitateljskoj publici – posebno znanstvenicima koji propituju interdisciplinarnom suvremenom metodologijom fenomene ljudi u pokretu 21. stoljeća, uključujući i slobodu kretanja ljudi. Knjigu Tade Jurića možete naručiti putem interneta: https://shop.skolskaknjiga.hr/iseljavanje-hrvata-u-njemacku-gubimo-li-hrvatsku.html

Literatura

Radi ograničenoga prostora u HIZ-u literaturu i izvore pogledajte na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Hrčak u časopisu Migracijske i etničke teme (2017.), 3: 337-371; 366 – 369 str. (fi le:///C:/Users/vesna.kukavica/Downloads/40_Juric.pdf, pristupljeno 14. XI. 2018.)

T. JURIĆ


SUMMARY

RECENT CROATIAN EMIGRATION TO GERMANY: THE CHARACTERISTICS AND MOTIVES

This paper presents the results of a study into the motives and characteristics of recent Croatian emigration to Germany. According to the perceptions expressed by the emigrants the chief motives for moving abroad are not economic. The analysis of opinions expressed by the emigrants indicates that the chief motivation for leaving

the country is the perception that Croatia lacks an institutionalised work ethic and fairness in general, and that the emigrants feel that Croatian society has entered a period of moral bankruptcy. The paper is based on a study conducted in Germany applying a combined methodology. The data was collected using the survey method and semi-structured interviews in the course of 2017 in a sample population of 1,200 Croatians that have moved to Germany. Sources used in the analyses include offi cial Croatian and German statistical data, which served as the descriptive and comparative frame of the study. The results of the study point to an association between political ethics, weak institutions and emigration. Furthermore, the existing and highly distributed networks of Croatians that had moved to Germany in the past expedite and facilitate emigration. The number of persons that have relocated to Germany is signifi cantly greater than the fi gure provided by offi cial statistics, and the core trends in emigration show that the majority are young people in the twenty to forty age group that were employed and who are moving abroad, as a rule, with their entire family. The emigrant Croatians are, as a rule, very satisfi ed with their new life abroad and do not regret moving to Germany.

201958

RESÚMEN

EMIGRACIÓN CROATA RECIENTE A ALEMANIA: CARACTERÍSTICAS Y MOTIVOS

En el presente trabajo se presentan los resultados de una investigación sobre los motivos y las caracteristicas de las recientes migraciones de ciudadanos croatas a la República Federal de Alemania. Según afi rman los propios emigrantes, las principales causas por las cuales decidieron emigrar no son de índole económica. El

análisis de las posturas de estos emigrantes revela que el principal motivo por el cual resolvieron marcharse del país fue por tener una imagen de que en Croacia no están institucionalizados los valores de ética laboral ni de honestidad en general y por lo tanto consideran que la sociedad croata se encuentra desmoronada moralmente. El presente trabajo se basa en una investigación realizada en Alemania usando una metodología combinada. Los datos fueron reunidos en el transcurso de 2017 con el método de encuesta y con entrevistas semiestructuradas de la que participaron 1200 croatas que han emigrado a Alemania. Como punto de partida de los análisis fueron consultadas también las estadísticas ofi ciales croatas y alemanas, que sirvieron de marco descriptivo y comparativo del estudio realizado. Los resultados de la investigación revelaron que existe una vinculación entre ética política, instituciones defi cientes y migración. Por añadidura, la existencia de redes ramifi cadas de migrantes croatas consolidadas en épocas pasadas en Alemania, facilita e incentiva la emigración. El número de croatas emigrados a Alemania es mucho mayor que el registrado en las estadísticas ofi ciales. La tendencia migratoria actual es la siguiente: fundamentalmente emigran personas jóvenes entre veinte y cuarenta años, que en su mayoría ya estaban empleadas y que por regla general emigran con toda su familia. Por lo general, los croatas que han emigrado a Alemania están muy conformes con „su nueva vida“ y no se arrepienten de haber emigrado a ese país.

T. JURIĆ

TUGA TARLE

ETIČKA PITANJA MASOVNE ODSELIDBE IZ HRVATSKE

Spisateljica i diplomatkinja s višegodišnjim osobnim iseljeničkim iskustvom Tuga Tarle propituje etička pitanja masovne odselidbe stanovništva iz Hrvatske, pitajući se u kojoj smo mjeri ‘društvo moralnih spavača’. Ironično, unatoč činjenici katastrofalne demografske slike Hrvatske, u državi u kojoj je svakim danom sve manje djece, mi se reklamiramo kao zemlja ‘...puna života’. Tek povratkom srebrnih nogometaša iz Rusije mogli smo nakratko povezati poruku ove reklame s mnoštvom mladih koji inače ne sudjeluju u društvenome i javnome životu. Odjednom su se pojavili u javnome prostoru. Da je samo 10 posto građana od onih pet stotina tisuća koliko ih je bilo na dočeku Dalićeve nogometne vrste na javnom okupljanju u Zagrebu, kad se treba angažirati oko sudbonosnih pitanja za hrvatsko gospodarstvo, pravosuđe, obrazovanje, zdravstvo, već bi to bila snaga koju nitko ne bi mogao niti smio zanemariti. Probude nas samo trenutačne emocije, slavlja i sprovodi da bismo potom ponovno potonuli u još dublji očaj i beznađe. U većini slučajeva naši mladi ljudi su politički pasivni, izborima se slabo odazivaju, ali su i te kako svjesni anomije hrvatskog društva. Taj problem, međutim, rješavaju napuštanjem broda koji tone.

Pitanje masovne odselidbe stanovništva iz Hrvatske ponajprije ima etički karakter. Time želim reći da je u osnovi svih hrvatskih pitanja, devijantnih društvenih i političkih pojava i promašaja naš moralni odnos prema sebi, prema drugome, državi i društvu cjelini. Svi smo na ovaj ili onaj način dali svoj obol tome egzodusu jer za ovakvu pošast ne može

biti isključivo odgovorna korumpirana i nesposobna vlast u kontinuitetu od neovisnosti do danas ni slaba, neuređena i nefunkcionalna država uhljeba i prodanih duša, neznalica i lijenčina, nego i narod sam, građani, mi, ja i oni isti koji spremaju svoje kovčege i bježe nekamo u bolji i uređeniji svijet ostavljajući za sobom „spaljenu zemlju” da je netko drugi podigne iz pepela.Političke elite i gospodarski debakl samo su proizvod bolesnog društva. Dovoljno je proći našim krajevima i vidjeti ona zapuštena i zarasla imanja, stotine i tisuće kuća duhova – dovršenih, poluizgrađenih, porušenih, da se osjeti dubina krize koja je nagrizla samo srce ovoga društva i rastače državu za čiju neovisnost su mnogi položili svoj život. Izgleda kao da je manje posljedica od strašnih ratnih razaranja, nego od ove poslijeratne stihije uništavanja svega što je još ostalo čitavo nakon Domovinskoga rata.Nije slučajno da od izbora do izbora dolaze isti ljudi na vlast, da za svoja obećanja ne snose nikakvu odgovornost, da im nitko više ne vjeruje, da sabornica zjapi prazna, da sudski procesi traju po 20 godina, da lopovi koji su pokrali ovu zemlju slobodno šeću, da su ubojice pravdi nedostupne, da blokirane obitelji s djecom izbacuju na ulicu za sitne dugove, a bogatim bankarima država gleda kroz prste pa ne plaćaju godinama ni simbolične stambene naknade,

201960

da veliki broj nekretnina u vlasništvu države bez ikakve naknade koriste tajkuni koji cijede i zadnju kap snage iz svojih radnika, da u diplomatske misije za nagradu odlaze pojedinci kojima je država posljednja rupa na svirali, da cvate korupcija, klijentelizam i negativna selekcija u javnim i državnim poduzećima, da stranke koje na izborima ne postignu ni minimalni prag trguju položajima u strateškim poduzećima ucjenjujući većinu, da svako mjesto ima svoga šerifa koji odlučuje o svemu i konačno da mladi očekuju od ovoga društva sve i odmah pa ako nema, e onda pakuju kovčege i odlaze kao da ih vani čeka med i mlijeko i kao da ih se ništa ne tiče to što se u Hrvatskoj događa. Koji od navedenih čimbenika pokazuju barem trunčicu moralne odgovornosti za krizu u kojoj svatko od nas ima barem i najneznatniji ulog?Naviknuli smo da bez osobne odgovornosti za izgovoreno i učinjeno kritiziramo one koji se služe vezama i lopovštinom, a sami često pripadamo mrežama koje omogućavaju funkcioniranje takvih nedjela. Pasivno promatramo igre jalovih političkih prepucavanja na tobožnjoj ljevici i desnici, a zapravo znamo da su svi jednaki, da daleko od naših očiju bez srama lumpaju zajedno u političkoj krčmi. Ne želimo se opterećivati djecom, ali očekujemo od države da nam osigura pristojnu starost. Čitamo crnilo, jedemo smeće, očajavamo ili se rugamo na račun svoje „male zemlje velikih lopova”, ali ništa ne poduzimamo. Za to jednostavno kao da nemamo ni snage ni pameti.

Pola milijuna građana u Zagrebu na dočeku reprezentacije na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem i s nositeljima igre Lukom Modrićem i Ivanom Rakitićem koji su za ruskih i svjetskih mjesec dana,

od otvaranja SNP-a 14. lipnja do fi nala 15. srpnja 2018. – pokazali da nema medalje bez zajedništva.

T. TARLE


Tko su ljudi koji napuštaju Hrvatsku? To nisu naši najsiromašniji građani, oni koji se ustaju u 4 sata ujutro da bi pretražili kante za smeće u lokalnome kvartu. To su mladi, zdravi, školovani, a često i situirani ljudi, roditelji s djecom, čitave obitelji kojima je svega dosta, koji sanjaju bolju budućnost za sebe i svoje potomstvo, a drugo ih više ne zanima. Oni nemaju vremena, a najčešće ni volje da sudjeluju u bilo kakvoj promjeni. A što je s obrazovanjem koje su stekli, čemu je pridonijelo i ovo naše siromašno društvo? Što je s odgovornošću za neučinjeno, nepokušano, neodrađeno? Zar nije svatko od nas odgovoran ne samo za sebe, nego i za svoju okolinu, za ljude i državu u kojoj živi? U to ili ne vjeruju oni koji odlaze ili nemaju osjećaja odgovornosti ne smatrajući da su pozvani da se hvataju s time u koštac. A što je sa studentskom populacijom? Gdje je njihova energija, gdje su njihovi glasni zahtjevi za reformama? Oni čekaju svoje diplome da bi što brže otišli u svijet. Dapače, odbrusit će vam da je stanje takvo zahvaljujući vama koji ste prethodnih desetljeća pred problemima gurali glavu u pijesak. I bit će u pravu, ali ih to ne oslobađa njihove odgovornosti. Oni su dužni dati svoj obol promjeni i ne smiju pasivno promatrati propadanje vlastitog doma. Nakon Domovinskoga rata i žrtve koju su podnijeli njezini branitelji, sada je red na njima s puno manjim ulogom od onoga ratne generacije kada se plaćalo zdravljem i životom.Ironično, unatoč činjenici katastrofalne demografske slike Hrvatske u kojoj je prosječna starosna dob stanovništva 41,7 godine, gdje je 24 posto građana starije od 60 godina, u državi u kojoj je svakim danom sve manje djece, mi se reklamiramo kao zemlja „...puna života“. Tek povratkom srebrnih nogometaša iz Rusije mogli smo nakratko povezati poruku ove reklame s mnoštvom mladih koje inače ne sudjeluju u društvenome i javnome životu jer ih se ne može nigdje vidjeti. Odjednom su se odnekuda pojavili u javnome prostoru. Da je samo 10 posto građana od onih 500.000 koliko ih je bilo na dočeku Dalićeve nogometne vrste na javnom okupljanju u Zagrebu, kad se treba angažirati oko sudbonosnih pitanja za hrvatsko gospodarstvo, pravosuđe, obrazovanje, zdravstvo, već bi to bila snaga koju nitko pametan od političara ne bi mogao niti smio zanemariti. Ali mi smo društvo moralnih spavača. Nas samo probude trenutne emocije, slavlja i sprovodi1 da bismo nakon toga ponovno potonuli u još dublji očaj i beznađe. U većini slučajeva naši mladi ljudi su politički pasivni, izborima se slabo odazivaju, ali su i te kako svjesni anomije hrvatskoga društva, no taj problem rješavaju napuštanjem broda koji tone.Produkt takvog moralno dezorijentiranog društva su i naše političke „elite”. Ako se pitamo kakva je to država koja ne može prehraniti ni četiri milijuna svojih građana, u kojoj 30 posto stanovništva živi na rubu gladi, koja skrštenih ruku promatra ovakvu poplavu odlazaka svojih najvitalnijih generacija kako bi se nakon toga hvalila kako je uspješno riješila problem nezaposlenosti, naći ćemo odgovor u naslijeđenom mentalitetu iz komunističke Jugoslavije koja je problem prekobrojnih rješavala izvozom radnika na „privremeni rad” u inozemstvo. Dobili smo državu, ali smo naslijedili sve negativnosti i patološke prakse bivšega sustava.

1 Autorica se referira na sprovod najslavnijeg hrvatskog pjevača i instrumentalista Olivera Dragojevića (Split, 7. XII. 1947 – Split, 29. VII. 2018), kojega su ispratile stotine tisuća ljudi iz domovine i dijaspore. (Op. ur.)

201962

Taj duh preživljava u političkim klikama na vlasti koje iz generacije u generaciju nisu bile u stanju, niti su to danas, provesti prijeko potrebne reforme, ponuditi viziju, okupiti pozitivne energije, uključiti mlade u svoj projekt bolje i uspješnije Hrvatske. Ovako teškoj moralnoj krizi nisu pridonijeli samo loši političari i lopovi ni Zapad sa svojim otvorenim tržištem i Mc’Donaldizacijom pa ni hrvatski građani svojom pasivnošću, već i blaga kritika moralnog autoriteta društva, vrh crkvene hijerarhije koji je upro prst u „grijeh struktura” bez jasnog adresiranja tko su te strukture, koji su to ljudi i kakvi su to njihovi grijesi. Katolička crkva koja je u Stepinčevo vrijeme bila lučonoša duhovne snage naroda u otporu prema gaženju identiteta, jezika, kulture, upućivala je taj narod na čuvanje moralnih vrijednosti otvoreno upozoravajući na devijantne pojave u društvu. Danas nam nedostaje takvih istaknutih duhovnih autoriteta koji bi svojim primjerom svjedočili kršćanske vrijednosti – poniznost, dobrotu, milosrđe, strpljivost, radišnost i odanost zajedničkom dobru. To je istinsko domoljublje slobodno od svake politizacije, domoljublje na koje ne može polagati ekskluzivno pravo nijedna stranka jer Hrvatska je izbor, obaveza i odgovornost svih nas.

Građanska odgovornost

Ni mi obični građani, hrvatske obitelji, škola, odgojne ustanove, kulturne i znanstvene institucije nismo oslobođeni od odgovornosti. Svi smo pozvani da na nove naraštaje prenesemo sustav vrijednosti na kojima počiva human i odgovoran građanin, vrline koje nasuprot očaja i defetizma uključuju strpljivost, predanost, odgovornost i daju smisao odricanju za zajedničku viziju društva. Migracijski valovi koji danas zapljuskuju obale europskih država pronose idealiziranu viziju Zapada. Kolonama egzistencijalno ugroženih nesretnika i velikim seobama novodobnih nomada priključili su se i Hrvati. Kakav će to biti susret s otvorenim zapadnim društvima?Dovoljno je prošetati europskim metropolama od Bruxellesa do Madrida, od Rima do Beča i slika toga svijeta pokazuje drugo lice proklamiranog multikulturalizma. Posvuda četvrti u koje bijela Europa ne zalazi, geta u kojima žive ljudi trećega svijeta, i ništa od civilizacijski vrijednosti koje propovijeda Zapad u praksi ne funkcionira. Ako ste otupjeli na činjenicu da u istoj četvrti gdje je kraljevska palača imate svratište za beskućnike, ako vas nije briga za sirotinju koja živi u hladnim i vlažnim rupama i jede otpatke s vašega stola, ako vam boja kože određuje status u društvu, kako se možete osjećati kao dostojanstveno i slobodno biće? Ali to je stvarnost Europe koja svakodnevno gubi bitku u zaštiti svojih moralnih vrednota i humanosti. Takva Europa paralelnih svjetova ne može biti jamstvo sigurnosti i prosperiteta ni miran dom jer će kad tad doći na naplatu te nepodnošljive razlike „multikulturnoga” svijeta koji je ljude ugurao u geta jer im je uskratio mogućnost istinskoga dijaloga. Takva Europa otvorila je vrata i našim sugrađanima koji dolaze iz periferije (staroga) Imperija pa će im i mjesto biti na periferiji europskog društva. Korporativni kapitalizam treba obrazovanu i stručnu radnu snagu te je crpi iz siromašnih zemalja mameći ih novcem i obećanjima. Ne mari za osobu, već je doživljava kao robu. Takav svijet nemamo pravo idealizirati.

T. TARLE


Umjetnička instalacija na Zrinjevcu u Zagrebu: Napuštene cipele – zagovor građana da masovnu odselidbu mladih obitelji i slobodu kretanja pretvorimo u zajedništvo razvoja Lijepe Naše na koji smo pozvani svi

– od borbe protiv korupcije i nepotizma do stvaralaštva u svim područjima ljudske djelatnosti.

Oni koji ostaju u Hrvatskoj nemaju izbora nego da mijenjaju paradigmu zemlje bez budućnosti u zemlju za dostojni život svakoga građanina. To zahtijeva jasnu strategiju razvoja Hrvatske na svim poljima. Hrvatska je kao ozemlje jedan malo manji nacionalni park, a zna se kako se treba prema bogatstvu raznolikosti jednoga takvog parka odnositi. Hrvatska bi mogla opstati i razvijati se na čistim industrijama, zdravom agraru i turizmu. Njezino bogatstvo jest u različitostima – u prirodnim i ljudskim resursima. Hrvatskoj treba program za povratak iseljeništva i njihovih potomaka, ali i svijest da moramo tražiti odgovornost od svakog pojedinca, dati povjerenje mladima, zapošljavati prema stvarnim potrebama, znanju i sposobnostima, osloboditi građane velikih i nepotrebnih nameta skupe i trome države, omogućiti ljudima da svojim rukama stvaraju vlastitu egzistenciju. Danas je već svima jasno da takvoj promjeni nije dorasla sluganska briselska kamarila. Zato im se na sljedećim izborima trebamo zahvaliti. Oni su svoju šansu prokockali. Isključimo im konačno struju prije nego što je oni isključe nama, našoj djeci i unucima.

201964

SUMMARY

THE ETHICAL ISSUES IN THE MASS EXODUS OUT OF CROATIA

Tuga Tarle, a writer and diplomat with many years of personal experience living in the diaspora, examines the ethical issues related to the mass exodus of people from Croatia, asking in what measure we are a “morally comatose society”. Ironically and in spite of Croatia’s catastrophic demographic situation, in a country in which we

daily count fewer and fewer children, we advertise ourselves as a country “full of life”. It was only with the homecoming celebration of our silver medal winning national soccer team from the World Cup in Russia that we were able, if only briefl y, to relate this advertised message with the crowds of young people otherwise conspicuously absent from our social and public spheres. Usually out of eyeshot, they materialised – from somewhere – in a public space. If only ten per cent of the fi ve hundred thousand people that took part in the homecoming celebration in Zagreb for coach Dalič’s national side got involved in the decisive issues that impact our economy, judicial system, education and healthcare, they would constitute a force no politician worth his or her salt could or would ignore. It appears that we are revived from stupor only by fl eeting emotions, celebrations and obsequies before descending once again into ever-deeper despair and hopelessness. In most cases our young people are politically passive – their turnout for elections is low – but they are very much aware of the Durkheimian anomie that has gripped Croatian society, and resolve this problem by disembarking from a sinking ship.

RESÚMEN

CUESTIONES ÉTICAS DEL ÉXODO MASIVO DE CROACIA

La escritora y diplomática Tuga Tarle, con una larga experiencia personal como emigrante, indaga las cuestiones éticas de la emigración en masa de los habitantes de Croacia y se pregunta en qué medida somos una „sociedad de adormecidos morales“. Resulta irónico que a pesar del catastrófi co cuadro demográfi co imperante en Croacia,

donde cada día hay menos niños, en los anuncios solemos decir que somos un país „...lleno de vida“. Recién cuando regresó de Rusia la selección croata de fútbol con medalla de plata, pudimos asociar por corto tiempo el mensaje de este anuncio con la multitud de jóvenes que salió a recibir a la selección, porque ellos habitualmente no participan en la vida social y pública, ni se los ve. Pero en esa ocasión de pronto salieron de algún lado y llenaron el espacio público. Si tan sólo el 10 por ciento de aquél medio millón de personas que salió a recibir a la selección de Dalić en las calles y plazas de Zagreb participase en los asuntos primordiales del país como ser en economía, justicia, educación, salud, etc., serían una fuerza que no podría ni debería ignorar ningún político inteligente. Parece que a nosotros sólo nos pueden despertar las emociones efímeras, los festejos o sepelios, y que después volvemos a caer nuevamente en un letargo y en una depresión aún peores. En la mayoría de los casos nuestros jóvenes son políticamente pasivos, no concurren a las elecciones, pero son muy concientes de las anomalías de la sociedad croata y por eso deciden resolver su problema abandonando el barco que se hunde.

T. TARLE

KR

OATIS

TIČ

KI O

BZO

RI

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba usmjerio je dio svojih snaga na jezične tehnologije za hrvatski te internetsko objavljivanje jezičnih sadržaja koji mogu višestruko koristiti govornicima našega jezika Y naraštaja i u matičnoj zemlji i u dijaspori. Strateški projekt Instituta jest Mrežni hrvatski rječnik MREŽNIK u sklopu kojeg se izrađuje slobodno dostupan, jednojezični, hipertekstni, jednostavno pretraživ digitalni rječnik hrvatskoga standardnog jezika. Projekt fi nancira Hrvatska zaklada za znanost • Uz manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika Institut priređuje i Dan hrvatske glagoljice 22. veljače, na spomen tiskanja prve hrvatske knjige Misal po zakonu rimskoga dvora godine 1483. • Zaguglajte: Hrvatski pravopis (http://pravopis.hr/); Jezični savjetnik (http://jezicni-savjetnik.hr/); Hrvatski na maturi (http://matura.ihjj.hr/), Hrvatski u školi (http://hrvatski.hr/) te Hrvatsku školsku gramatiku (http://gramatika.hr/) čijim je autoricama – Institutskim znanstvenim savjetnicama dr. sc. Lani Hudeček i dr. sc. Milici Mihaljević – ovih dana za HŠG dodijeljena Nagrada Ivan Filipović u području znanstvenoga rada • U mrežnim sadržajima IHJJ-a u igri i učenju uživaju i ovi hrvatski učenici iz inozemstva, koji su ljetos boravili u Lijepoj Našoj na Danu otvorenih vrata za Hrvate u svijetu, iseljenike i hrvatske manjinske zajednice na Pantovčaku u Uredu predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, Zagreb, 28. VI. 2018.

ŽELJKO JOZIĆ

INSTITUT ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE U KLASIČNOM I MREŽNOM OKRUŽJU

Zagrebački Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje usmjerio je dio svojih snaga 21. stoljeća na mrežno objavljivanje jezičnih sadržaja u slobodnome pristupu koji mogu višestruko koristiti govornicima hrvatskoga jezika u matičnoj zemlji i u svijetu. Objavljivanjem Hrvatskoga pravopisa prije pet godina, ponajprije na internetu (pravopis.hr), a zatim i u tisku, Institut se prometnuo u kreatora i nositelja hrvatske normativne jezične politike. Ubrzo je uslijedilo i internetsko izdanje jezičnih savjeta (jezicni-savjetnik.hr), školske gramatike (gramatika.hr), priručnika Početno pisanje na hrvatskome jeziku i Hrvatski na maturi (matura.ihjj.hr) te izlazak na mrežu portala Hrvatski u školi (hrvatski.hr) – čime je Institut utvrdio svoju poziciju najmjerodavnijega autoriteta u području normiranja hrvatskoga jezika u obrazovnome sustavu. Sažeto, IHJJ središnja je nacionalna ustanova za proučavanje hrvatskoga jezika, izrastao na višedesetljetnoj tradiciji naše jezikoslovne zajednice, dobivši današnje ime 1996. O postignućima IHJJ-a piše ravnatelj dr. sc. Željko Jozić. Strateški projekt Instituta jest Mrežni hrvatski rječnik MREŽNIK. Usto, Institut je pokrenuo manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika, koji spaja dva važna nadnevka: 21. veljače, Međunarodni dan materinskoga jezika, i 17. ožujka, dan kad je objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, središnja nacionalna ustanova za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika, ove godine, 2018., slavi 70. obljetnicu osnutka. Svoj već podug životni vijek Institut je započeo daleke 1948. godine kao Odsjek za jezik Instituta za jezik i književnost JAZU-a (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti).

U 70 godina svojega postojanja Institut je nekoliko puta mijenjao ime i ustroj, ali nikada se nije odricao svoje temeljne zadaće – skrbi o hrvatskome jeziku i očuvanju hrvatskoga jezičnog identiteta. Institut je skrb o hrvatskome jeziku vodio i u razdobljima kada je ona bila svestrano ometana. I u doba kada se hrvatski jezik nije mogao nazivati svojim pravim imenom Institut je njegovao hrvatsku jezičnu kulturu, poticao stvaralački razvoj jezičnih teorija, izrađivao temeljna djela hrvatske leksikografi je i jezikoslovlja uopće te sustavno proučavao hrvatsku dijalektnu i onomastičku baštinu. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje do današnjeg imena prošao je put od Odsjeka za jezik Instituta za jezik i književnost JAZU-a, preko Instituta za jezik JAZU-a, zatim Instituta za jezik, te Zavoda za jezik Instituta za fi lologiju i folkloristiku te naposljetku diobom Hrvatskoga fi lološkog instituta nastaju Staroslavenski institut i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje 1996. godine.Djelatnost Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje podijeljena je u pet ustrojbenih jedinica, odnosno odjela: Odjel za hrvatski standardni jezik, Odjel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografi ju, Odjel za dijalektologiju, Odjel za onomastiku i etimologiju te Odjel za opću lingvistiku.

201968

Odjel za hrvatski standardni jezik

U Odjelu za hrvatski standardni jezik provode se istraživanja iz područja standardologije (normativistike) na svim jezičnim razinama, jezičnoga planiranja, leksikologije, leksikografi je, etnolingvistike, frazeologije i terminologije te se daju jezični savjeti, provode jezična vještačenja i lektoriraju tekstovi.St rateški važan projekt Odjela, ali i cijeloga Instituta, jest projekt koji fi nancira Hrvatska zaklada za znanost Mrežni hrvatski rječnik MREŽNIK (voditeljica dr. sc. Lana Hudeček). U sklopu projekta izrađuje se slobodno dostupan, jednojezični, hipertekstni, jednostavno pretraživ mrežni rječnik hrvatskoga standardnog jezika. U Odjelu za hrvatski standardni jezik trenutačno se radi još i na ovim internim projektima: Rječnik velikoga i maloga početnog slova voditeljice Goranke Blagus Bartolec (leksikografsko--leksikonski priručnik u kojemu će u prvome dijelu biti pravila o pisanju velikoga i maloga početnog slova, a u drugome dijelu bit će abecednim redom popis jednorječnih i višerječnih imena i naziva koji se temelji na problematici pisanja velikoga i maloga početnog slova u različitim oblicima javne i službene pisane komunikacije); Religijski pravopis voditeljica Lane Hudeček i Milice Mihaljević (posebni pravopis koji pravila općega pravopisa temeljitije obrađuje i dorađuje te sadržava pravopisni rječnik i pravopisna pravila u vezi s nazivima/imenima iz različitih religija); Kolokacijska baza hrvatskoga jezika voditeljice Goranke Blagus Bartolec (dinamični rječnik sveza riječi hrvatskoga jezika koje se unose i obrađuju u relacijskoj bazi podataka) i Konceptualni rječnik hrvatskih somatskih frazema voditeljice Barbare Kovačević ( stvaranje potpunoga korpusa somatskih frazema i njihova potpuna tradicionalna frazeografska obrada, s krajnjim ciljem stvaranja modernoga konceptualnog rječnika).V ažna zadaća Odjela za hrvatski standardni jezik je i rad na svim aspektima promicanja hrvatskoga standardnog jezika i njegove norme. Osobito treba istaknuti jezično savjetništvo. Suradnici Odjela daju jezične savjete telefonski, elektroničkom poštom i u pismenome obliku te jezične ekspertize. Odgovori na najčešće upite postavljaju se na portal s jezičnim savjetima mrežnih stranica Instituta. Pozornost se posvećuje mogućnosti zamjene neprihvatljivih anglizama. Prijedlozi zamjena objavljuju se redovito na portalu Bolje je hrvatski (bolje.hr). Osobito mjesto u popularizaciji znanosti ima znanstveno-popularni časopis Hrvatski jezik, priručnici namijenjeni učenicima osnovnih i srednjih škola (Mali školski pravopis, Hrvatski na maturi) te radionice za učenike osnovne i srednje škole za koje se izrađuje i veći broj obrazovnih igara za učenje hrvatskoga jezika (dostupnih na adresi hrvatski.hr).

Odjel za opće jezikoslovlje

U Odjelu za opće jezikoslovlje provode se opća i poredbena istraživanja u području sintakse, morfologije, semantike, računalne lingvistike, kognitivne lingvistike, generativne gramatike, teorije valentnosti, terminologije, sociolingvistike i drugih suvremenih jezikoslovnih teorija te se izrađuju dvojezični leksikografski priručnici.

Ž. JOZIĆ


Provode se sintaktička, morfološka i semantička istraživanja glagola u sklopu projekta izgradnje Baze hrvatskih glagolskih valencija voditeljice dr. sc. Matee Birtić, koja se sastoji od precizno defi niranih značenja i sintaktičkih uzoraka iz određenih semantičkih skupina. Provode se sintaktička i semantička istraživanja prijedloga u hrvatskome jeziku u sklopu projekta izgradnje Leksikona hrvatskih prijedloga voditeljice dr. sc. Ivane Matas Ivanković. U sklopu projekta Leksičko-semantički repozitorij hrvatskoga jezika voditeljice dr. sc. Kristine Štrkalj Despot istražuje se leksička semantika hrvatskoga jezika iz kognitivnolingvističke sinkronijske i dijakronijske perspektive, s osobitim naglaskom na istraživanje konceptualne metafore i metonimije; izrađuje se baza predodžbenih shema, kognitivnih primitiva i semantičkih okvira hrvatskoga jezika te konceptualnih i jezičnih metafora i metonimija. U sklopu programa Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja (STRUNA) voditelja dr. sc. Brune Nahoda obrađuje se u sklopu projekata koje fi nancira Hrvatska zaklada za znanost hrvatsko strukovno nazivlje različitih disciplina, izgrađuje se nacionalna terminološka baza STRUNA, a neovisno se razvija i Hrvatski terminološki portal. Proučavaju se terminološki i terminografski problemi i izrađuju teorijske studije s naglaskom na hrvatski jezik. Prikuplja se i digitalizira jezična građa za označen reprezentativan korpus hrvatskoga standardnog jezika (u sklopu projekta Hrvatska jezična riznica voditelja dr. sc. Nikole Ljubešića) te za korpuse starijih razdoblja hrvatskoga jezika (u sklopu projekta Korpus hrvatskoga jezika 17., 18. i 19. stoljeća voditelja dr. sc. Jurice Budje sastavlja se arealno-dijakronijski korpus hrvatskoga jezika u mrežnome programu koji se sastoji od vremenske osi, geografske karte i vrlo detaljne tražilice).U Odjelu je provedeno nekoliko projekata fi nanciranih iz vanjskih izvora (Repozitorij metafora hrvatskoga jezika i Semantic Role Labeling in Slovene and Croatian voditeljice dr. sc. Kristine Štrkalj Despot te Interdisciplinarni model terminološkoga upravljanja – sociokognitivni temelj obradbe strukovnih jezika voditelja dr. sc. Brune Nahoda).Trenutačno se provodi projekt Dinamičnost kategorija specijaliziranoga znanja voditeljice Ane Ostroški Anić, koji fi nancira Hrvatska zaklada za znanost. Odjel ima razvijenu međunarodnu suradnju: surađuje s inozemnim znanstvenim ustanovama University of California, Berkeley, International Computer Science Institute, Berkeley, Université Paris-Sorbonne, Université Paris Diderot, Institut „Jožef Stefan“, Laboratorij za umetno inteligenco itd. Mnogobrojni članovi Odjela aktivno su uključeni u COST akcije iz područja e-leksikografi je te parsiranja i višerječnih jedinica; Odjel je uključen u niz relevantnih međunarodnih znanstvenih tijela i organizacija.

O djel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografi ju

U Odjelu za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografi ju istražuje se povijest hrvatskoga jezika, pismenosti i jezikoslovlja. Na temelju tisućljetnih pisanih tragova istražuje se fonologija, gramatika i leksik hrvatskoga jezika u različitim razdobljima njegova nastanka, opisuju se hrvatski povijesni književni idiomi (čakavski, štokavski, kajkavski, hibridni), putovi postizanja hrvatskoga jezičnog zajedništva u povijesti te povijesni putovi koji su vodili prema hrvatskome jezičnom jedinstvu oblikovanjem hrvatskoga standardnog jezika. Predmetom proučavanja je

201970

i hrvatska tropismenost (glagoljična, ćirilična i latinična sastavnica) te jezikoslovna baština, odnosno različiti priručnici (od 16. st.) u kojima se nalaze opisi hrvatskoga književnog jezika (rječnici, gramatike, pravopisi). U sklopu Odjela izrađuju se dva povijesna rječnika i druga znanstvena djela u kojima se opisuju hrvatski idiomi u prošlosti i njihova interferencija. Digitaliziraju se, znanstveno istražuju, opisuju i objavljuju dopreporodne gramatike, a postupno se uspostavlja računalno čitljiv povijesni korpus hrvatskoga jezika starijih razdoblja. Osobita pozornost posvećuje se proučavanju povijesne tvorbe riječi.U sklopu projekta Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (voditeljica dr. sc. Željka Brlobaš) obrađuje se i prikazuje jezično blago kajkavskoga književnog jezika, koji je od 16. st. do polovine 19. st. bio zajednički književni jezik sjeverozapadnoga dijela Hrvatske, sa Zagrebom kao glavnim političkim i kulturnim središtem. Projekt Dopreporodne hrvatske gramatike (voditeljica dr. sc. Marijana Horvat) temelji se na suvremenim gramatikografskim i gramatikološkim spoznajama o hrvatskoj slovničnoj dopreporodnoj tradiciji, a nastavlja se na dosad objavljene pretiske i prijevode slovnica u izdanju IHJJ-a. Uključuje priređivanje, objavljivanje i digitalizaciju hrvatskih dopreporodnih gramatika te analizu rukopisnih gramatika. Na projektu Starohrvatski rječnik i računalni korpus hrvatskoga jezika do konca 16. stoljeća (voditelj dr. sc. Amir Kapetanović) izrađuje se korpus hrvatskoga jezika do konca 16. stoljeća, na temelju kojeg bi se leksikografski opisao leksik hrvatskoga jezika od 11. stoljeća do posljednjih desetljeća 15. stoljeća. Odjel surađuje sa stranim znanstvenim ustanovama na međunarodnim projektima: s Institutom za slavistiku Sveučilišta u Regensburgu i Institutom za slavistiku Humboldtova sveučilišta u Berlinu na projektu Korpuslinguistik und diachrone Syntax: Subjektkasus, Finitheit und Kongruenz in slavischen Sprachen (izrađuje se dijakronijski korpus hrvatskoga jezika – CroDi), sa Sveučilištem u Trstu na projektu Dizionario Etimologico della Mitologia Greca multilingue online – DEMGOL (projekt je prinos etimološkim i onomastičkim istraživanjima). Članovi Odjela aktivno su uključeni u relevantna međunarodna znanstvena tijela i organizacije (npr. Komisija za tvorbu riječi, Komisija za etnolingvistiku) te u COST akcije iz područja e-leksikografi je.

Odjel za dijalektologiju

Temeljna zadaća Odjela za dijalektologiju je prikupljanje i sustavna obrada hrvatske narječne građe. S obzirom na dijalektološku razvedenost hrvatskoga jezika osnivanjem podružnica IHJJ-a u Rijeci, Čakovcu, Metkoviću, Stonu i Dubrovniku znatno je olakšano terensko istraživanje građe. Osim terenskim istraživanjima, Odjel surađuje s amaterima i profesionalcima koji pišu rječnike mjesnih govora te im pruža znanstvenu i stručnu pomoć u obradi građe (akcentuacija, fonologija, geneza govora…). Osim istraživanja govora u Hrvatskoj, zadaća Odjela je i istraživanje govora Hrvata izvan Republike Hrvatske. S obzirom na to da se u IHJJ-u čuva najvrjednija dijalektološka građa koju ponajprije reprezentira građa prikupljena upitnicima za jezični atlas, zadaća Odjela je čuvati tu građu te ju pripremiti za javno, mrežno objavljivanje.

Ž. JOZIĆ


Na Odjelu se provodi projekt Govori Makarskoga primorja – dijakronija i sinkronija voditeljice dr. sc. Ivane Kurtović Budje, koji fi nancira Hrvatska zaklada za znanost. Projekt dijalektološki i sociolingvistički istražuje govore Makarskoga primorja te govore u njihovoj okolici (Poljica, štokavski otočni govori Šolte, Brača, Hvara i Korčule, govori Zadvarja i Rašćana te iseljenički u Moliseu, Italija). U sklopu temeljne djelatnosti radi se na projektima: Govori Hrvatskoga zagorja i Rječnik Bednje voditeljice dr. sc. Anite Celinić te na rječnicima štrigovske i kotoripske skupine govora.Suradnici Odjela surađuju i na nacionalnim projektima drugih ustanova: Općeslavenski lingvistički atlas, Zvučni atlas germanizama, Prilozi za istraživanje čakavskih dijalekata na području zapadne Hrvatske.

Odj el za onomastiku i etimologiju

Temel jna zadaća Odjela za onomastiku i etimologiju je prikupljanje i sustavna obrada hrvatske imenske baštine. Imena su svjedoci prošlosti, jezičnih i izvanjezičnih mijena i utjecaja. Nerijetko su ona i jedini tragovi jezika mnogih naroda koji su živjeli na prostoru današnje Hrvatske. U Odjelu za onomastiku i etimologiju prikuplja se i obrađuje suvremena i povijesna imenska građa (toponimijska, antroponimijska i druga) s hrvatskoga područja te s područja izvan granica Hrvatske na kojima žive Hrvati, u prvome redu s područja Bosne i Hercegovine. Imenska građa sustavno se prikuplja terenskim istraživanjima te ekscerpiranjem povijesnih i drugih vrela i zemljovida. Imena se pohranjuju u baze podataka te se izrađuju rječnici toponima, prezimena i

Objavljivanjem Hrvatskoga pravopisa prije pet godina, na internetu (pravopis.hr), a zatim i u tisku, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje se prometnuo u kreatora i nositelja hrvatske normativne jezične politike – u čijoj realizaciji sudjeluju svi njegovi djelatnici – poštujući 70-godišnju tradiciju Instituta.

201972

osobnih imena s njihovim povijesnim potvrdama i etimološkom raščlambom, odnosno proučava se podrijetlo, nastanak i rasprostranjenost imena. U Odjelu se provode i sustavna etimološka istraživanja hrvatske imenske i leksičke građe. Izrađuje se etimološki rječnik standardnoga hrvatskog jezika koji obuhvaća i dijalektnu te onomastičku građu.Na Odjelu se provodi projekt Istraživanje antroponimije na tlu Hrvatske u XV. stoljeću voditeljice dr. sc. Ankice Čilaš Šimprage, koji fi nancira Hrvatska zaklada za znanost. U sklopu projekta istražit će se antroponimija XV. stoljeća na području koje je obuhvaćeno današnjim granicama Republike Hrvatske. U sklopu temeljne djelatnosti provode se projekti Baza suvremenih hrvatskih osobnih imena voditeljice dr. sc. Ankice Čilaš Šimprage (temeljni cilj ovoga projekta je izrada baze suvremenih hrvatskih osobnih imena koju čini više od 3.000 osobnih imena s više od 100 nositelja na temelju Popisa stanovništva RH 2011.) i Etimološki rječnik voditelja akademika Ranka Matasovića (u dva sveska: prvi od A do NJ, koji je već objavljen, i drugi od O do Ž).Međunarodna suradnja Odjela obuhvaća rad na projektu Poredbena analiza hrvatskih i slovenskih egzonima (Primerjalna analiza hrvaških in slovenskih eksonimov) s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža i Znanstvenoraziskovalnim centrom Slovenske akademije znanosti in umetnosti iz Ljubljane, suradnju s istraživačkom mrežom National and Intermediary Structures in Europe, rad na projektu Digital Infrastructure of National movements in Europe, suradnju s Institutom za društvenu i ekonomsku historiju u Beču (Institut für Wirtschaft und Sozialgeschichte, Universität Wien), rad na projektu Općeslavenski lingvistički atlas i Europski lingvistički atlas pri HRZZ-u (do 2018.), čiji je voditelj akademik Ranko Matasović, rad na projektu Dizionario Etimologico della Mitologia Greca (voditelj prof. Ezio Pellizer; institutska voditeljica dr. sc. Sanja Perić Gavrančić), rad na projektu Trajnostno upravljanje z vodami med Muro in Dravo / Održivo upravljanje vodama između Mure i Drave, rad na projektu Text-Image Relations in Print Advertisements na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u sklopu bilateralne znanstvene i tehničke suradnje između Hrvatske i Austrije te na projektu Interreg Europe (Hrvatska – Slovenija) u sklopu zaštite nematerijalne kulturne baštine.

Institutska tiskana izdanja i mrežni izvori

Osnutak Instituta vezuje se uz dovršetak velikoga „Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika“ (1882. – 1976.), a do transformacije u javni znanstveni institut RH u Institutu su izrađena ili započeta te otisnuta neka od kapitalnih djela hrvatskoga jezikoslovlja u 20. stoljeću: Jezični savjetnik s gramatikom (urednik Slavko Pavešić), Skokov Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, gradišćanskohrvatski rječnici, Priručna gramatika hrvatskoga jezika te potkraj stoljeća Hrvatski jezični savjetnik (urednici Milica Mihaljević, Lana Hudeček i Luka Vukojević) i vrijedna prijevodna djela: Tečaj opće lingvistike Ferdinanda de Saussurea te Opća i obrazložbena gramatika Port-Royala.Od 2000. uspostavlja se praksa objavljivanja pretisaka važnih hrvatskih jezikoslovnih djela te su do danas objavljene gramatike Š. Starčevića, B. Kašića, A. Della Belle, V. Babukića, J.

Ž. JOZIĆ


Voltića, Veberova Skladnja te kajkavski pravopisi i pravopisi J. Partaša i I. Broza, zatim rječnici: Vitezovićev, Mikaljin i Jambrešićev. Institut je objavio i Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik, Mađarsko-hrvatski rječnik, Hrvatski etimološki rječnik (1. svezak), Školski rječnik hrvatskoga jezika, Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena te dijalektne rječnike: Hrvatskoga Groba u Slovačkoj, bačkih Hrvata, Pitava i Zavale na Hvaru, Blata na Korčuli i donjosutlanskih kajkavaca ikavaca.Objavljivanjem Hrvatskoga pravopisa 2013. godine, ponajprije na internetu (pravopis.hr), a zatim i u tisku, Institut se prometnuo u neprijepornoga kreatora i nositelja hrvatske normativne jezične politike. Ubrzo je uslijedilo i internetsko izdanje jezičnih savjeta (jezicni-savjetnik.hr) i školske gramatike (gramatika.hr) te je Institut zajedno s izdanjem Početnoga pisanja na hrvatskome jeziku, priručnika Hrvatski na maturi (matura.ihjj.hr) te portalom Hrvatski u školi (hrvatski.hr) utvrdio svoju poziciju najmjerodavnijega autoriteta u području normiranja hrvatskoga jezika u obrazovnome sustavu. Od 2014. godine Institut je pokrenuo manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika, koji spaja dva važna nadnevka: 21. veljače, Međunarodni dan materinskoga jezika i 17. ožujka, dan kad je objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a od 2018. pokretač je i manifestacije Dan hrvatske glagoljice 22. veljače, na spomen tiskanja prve hrvatske knjige Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.

Bilješ ka

Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić član je Vijeća za učenje i poučavanje hrvatskoga kao drugoga, stranog i nasljednog jezika. Vijeće za učenje i poučavanje hrvatskoga kao drugoga, stranog i nasljednog jezika je koordinacijsko, savjetodavno i stručno tijelo koje ima zadatak utvrditi ciljeve i dati smjernice za rješavanje mnogobrojnih tekućih pitanja vezanih uz provedbu i promicanje učenja i poučavanja hrvatskoga jezika i kulture, posebice među Hrvatima i njihovim mnogobrojnim potomcima koji žive izvan Republike Hrvatske. Sastoji se od članova predstavnika nadležnih državnih tijela i institucija te od članova neovisnih stručnjaka, a djeluje u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH na temelju odluke Vlade RH od 21. lipnja 2017. Sredinom prosinca, točnije 17. XII. 2018., u dvorani Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH održana je četvrta sjednica Vijeća za učenje i poučavanje hrvatskoga kao drugoga, stranog i nasljednog jezika. Sukladno planovima Središnji državni ured za Hrvate izvan domovine pripremio je Nacrt Strategije očuvanja, učenja, poučavanja i promicanja hrvatskoga jezika izvan Republike Hrvatske koji je bio tema rasprave među stručnjacima, čije se fi nalno oblikovanje očekuje do iduće sjednice toga Vijeća koja će se održati u ožujku 2019.

201974

SUMMARY

THE INSTITUTE OF CROATIAN LANGUAGE AND LINGUISTICS IN THE CLASSIC AND WEB ENVIRONMENTS

Zagreb’s Institute of Croatian Language and Linguistics (http://ihjj.hr/) is directing a part of its 21st century efforts to the online publishing of free-access content that will be of manifold benefi t to speakers of Croatian in the homeland and abroad. With the publication fi ve years ago of the Hrvatski pravopis orthography, fi rst on

the Web (pravopis.hr) and then in print, the institute has become an acknowledged creator and top authority in normative language policy. This was quickly followed by an online version of its proper language use guide (jezicni-savjetnik.hr), a school grammar (gramatika.hr), An Introduction to Writing in Croatian, Croatian at Secondary School Graduation (matura.ihjj.hr), and the Croatian in School portal (hrvatski.hr), all of which have reaffi rmed the institute’s status as the country’s top authority in language standardisation in the education system. The institute has assumed the role of our core national institution for the study and nurturing of the Croatian language, having grown out of a multidecadal tradition in our linguistics community. In its seventy years the institute has seen multiple changes to both its name and structure, but it has never veered from its core mission: to nurture the language and preserve our linguistic identity. The institute also served as a protective cradle for Croatian at times in the past when it was under threat from all corners. Its current name dates from 1996. In this paper Željko Jozić PhD writes of its achievements. The institute operates through fi ve departments covering standard Croatian, language history and historical lexicography, dialectology, onomastics and etymology, and general linguistics. A project of strategic signifi cance, funded by the Croatian Science Foundation, is the Mrežnik Croatian Web Dictionary project (led by Lana Hudeček PhD). The project is creating a free-access, monolingual, hypertextual, and easily searchable online dictionary of standard Croatian. The institute has also launched a Croatian Language Month that brings together two important dates: International Mother Language Day on 21 February, and 17 March, the date on which the Declaration Concerning the Name and the Position of the Croatian Literary Language was published. In 2018 the institute has launched a Croatian Glagolitic Day, celebrated on 22 February, that commemorates the 1483 Missale Romanum Glagolitice, our fi rst printed book.

Ž. JOZIĆ


RESÚMEN

EL INSTITUTO DE LENGUA Y LINGÜÍSTICA CROATA EN EL AMBIENTE CLÁSICO Y EN LA WEB

En el siglo 21, el Instituto zagrebiense de Lengua y Lingüística Croata dedicó gran parte de sus esfuerzos a la publicación de material lingüístico en Internet de acceso libre, que puede ser muy útil para los croato-hablantes del extranjero y del país. Hace cinco años cuando se publicó la Ortografía Croata, primero en Internet (pravopis.

hr) y después en forma impresa, el Instituto se convirtió en el creador indiscutido y portador de la política lingüística croata normalizada. Muy pronto le siguieron las ediciones online del consejero lingüístico (jezicni-savjetnik.hr), de la gramática para la escuela (gramatika.hr) y los manuales Početno pisanje na hrvatskome jeziku y Hrvatski na maturi (matura.ihjj.hr), como así también la inclusión en el portal Hrvatski u školi (hrvatski.hr) – con lo que el Instituto consolidó su posición como la autoridad más competente en la estandarización del idioma croata en el sistema Educativo. En resúmen, el Instituto de Lengua y Lingüística Croata es la institución nacional más relevante para el estudio y preservación del idioma croata con décadas de experiencia y tradición de nuestra comunidad lingüística. En sus 70 años de existencia, el Instituto cambió varias veces de nombre y estructura, pero nunca se desvió de su meta principal que fue el cuidado del idioma croata y la conservación de la identidad lingüística croata. Veló por los intereses del idioma croata incluso en épocas desfavorables cuando su labor se vió obstaculizada. Recibió su nombre actual en el año 1996. En este artículo, sobre los logros del Instituto escribe su director el dr.sc. Željko Jozić. El Instituto realiza su labor a través de cinco departamentos: Departamento de Idioma Croata Estándar, Departamento de Historia y Lexicografía del Idioma Croata, Departamento de Dialectología, Departamento de Onomástica y Etimología, y Departamento de Lingüística General. Un proyecto estratégicamente importante del Instituto es el proyecto fi nanciado por la Fundación Croata para la Ciencia Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik (dirigida por la dr.sc. Lana Hudeček). En el marco del proyecto se está preparando un diccionario en línea de idioma croata estándar de acceso gratuito, hipertextual, monolíngüe y sencillo de usar. Entre otras iniciativas, el Instituto puso en marcha la manifestación Mjesec hrvatskoga jezika (Mes del idioma croata) que une dos fechas importantes: 21 de febrero, Día Internacional de la Lengua Materna, y 17 de marzo, Día de la Declaración sobre la denominación y situación del idioma croata literario. Asimismo, a partir de 2018 inició la manifestación denominada Dan hrvatske glagoljice (22 de febrero, Día de la escritura glagolítica croata) en conmemoración de la primera aparición en la historia de un libro croata impreso: el breviario Misal po zakonu Rimskoga dvora, publicado en 1483.

MILAN PUH

POUČAVANJE HRVATSKOGA JEZIKA U BRAZILU

Nastava hrvatskoga jezika u Brazilu oduvijek je bila pothvat naše tamošnje zajednice. Zanimljivo, hrvatski jezik uključen je u djelovanje postojećih iseljeničkih organizacija od njihova utemeljenja na vremenskoj okomici duljoj od sto godina. Autor priloga Puljanin s brazilskom adresom dr. sc. Milan Puh, koji ondje djeluje kao istraživač i profesor hrvatskoga jezika, na sažeti način opisuje povijest samog poučavanja, trenutnu situaciju i razloge koji navode pripadnike hrvatske zajednice, ali i Brazilce, da pohađaju nastavu unatoč manjku didaktičkog materijala prilagođenoga govornicima brazilskoga portugalskog. Ipak, broj polaznika, kojih je 2018. bilo 60, stalno se povećava, što je rezultat izvanlingvističke činjenice poput ulaska Hrvatske u EU te povećane vidljivosti RH u svjetskoj turističkoj ponudi, kao i intenzivnijega rada iseljeničkih udruga na promociji matične zemlje. Otegotne okolnosti su raspršenost Hrvata i njihovih potomaka u samome jedanaestmilijunskome São Paulu, ali i po cijelome Brazilu. U slučaju ove najveće južnoameričke zemlje govorimo zapravo o tečaju koji se održava na dva mjesta – u klubu Croatia Sacra Paulistani i Društvu prijatelja Dalmacije u São Paulu, gdje živi većina Hrvata. Podsjetimo, hrvatska zajednica u Brazilu inače ima između šezdeset i osamdeset tisuća ljudi.

Hrvati u Brazilu možda su najveća nepoznanica kako u novoj tako u staroj domovini budući da se jako malo piše o ovoj specifi čnoj zajednici čija povijest svakako zaslužuje više pažnje. U ovome kratkom predstavljanju iznijet ćemo najvažnije informacije koje se odnose na prisutnost i podučavanje hrvatskoga jezika u

najvećoj latinoameričkoj zemlji. Puno je čimbenika utjecalo na smanjenu vidljivost hrvatskoga narodnog korpusa u Brazilu pa tome možemo pripisati iseljavanje u različitim razdobljima, u sklopu raznolikih društvenih režima i višenacionalnih država – Austougarske Monarhije, dviju Jugoslavija, područja koja okupira Italija ili pak bez navođenja nacionalnosti u strahu od nekog od oblika neprihvaćanja njihova identiteta kao takvoga. Ponekad im nisu bili najvažniji identitet i nacionalna pripadnost, posebno kada je bila riječ o ekonomski uzrokovanom iseljavanju koje je rezultiralo najlakšim ili najpraktičnijim (ne)izjašnjavanjem budući da je službena politika u Brazilu poticala na kulturnu i jezičnu jednoznačnost ili na „rasnu demokraciju“ gdje su svi, neovisno o podrijetlu, bili tj. morali biti Brazilci. A i sami doseljenici često su imali etničko podrijetlo koje nije bilo strogo etnički hrvatsko (moglo je biti germansko, talijansko, mađarsko, ukrajinsko ili pak miješano). Stvaranje prve Jugoslavije, monarhističke-centralističke organizacije, bio je problematičan proces čiji je utjecaj imao težinu za hrvatsko stanovništvo, koje se počinje se iseljavati u tada neviđenim razmjerima. Sami iseljenici još nisu imali u potpunosti izgrađen nacionalni identitet, što ih čini sličnijima onima iz prve faze iseljavanja jer su prihvaćali postojanje regionalnoga identiteta,


ojačanog u sklopu Austro-Ugarskog carstva te onoga nadnacionalnoga jugoslavenskog, koji je tada bio u procesu konsolidacije. Vidjeli smo da je stvarnost useljenika bila iznimno raznolika budući da je nova zemlja stvorena od dva vrlo različita carstva, austrougarskoga i osmanskoga, što se odrazilo na obilježja useljenika i na način na koji se država prema njima odnosila. U prvoj fazi useljavanja koja započinje neovisnošću Brazila 1822. godine, a intenzivira se ukidanjem ropstva i proglašavanjem Republike 1888. odnosno 1889. godine, Hrvati dolaze kao Austrijanci te se raspršuju po cijeloj saveznoj državi São Paulo, njezinim farmama i pustopoljinama, ali i po ostalim federalnim jedinicama što otežava i praktički onemogućuje ikakvo veće okupljanje naših ljudi i pokušaje podučavanja hrvatskoga jezika. Tako on ostaje u okrugu obitelji, najčešće kao tajni, neshvatljivi jezik koji većinom ostaje prisutan pri čitanju liturgija ili na obiteljskim okupljanjima, kao što navode potomci u knjizi „Hrvatska u Brazilu do 1918. godine: prvo razdoblje useljavanja“, koja je objavljena 2017. godine. Dodatne informacije, one koje se tiču života u gradu, daje nam naš imigrant Venceslav Paeta, rodom iz Hrvatskog primorja, izvještavajući o načinu na koji su novi imigranti dočekivani u São Paulu tako da „kako su ljudi stizali, dolazili bi direktno do nas, i zatim često ostajali raditi u istoj tvornici gdje je svatko imao svoju malu sobu i dnevni boravak“. Prema njegovim riječima, ta mala grupa Hrvata živjela je kao obitelj po bliskosti i po malome broju ljudi koji su dolazili iz Hrvatske pa je tako jezik opstao zahvaljujući njihovoj povezanosti. A učilo ga se uz glazbu, uz pomoć pjesmarica Andrije Kačića Miošića i jedne tamburice koju su pribavili iz Hrvatske, pokušavajući se izraziti glazbom prije posla ili vikendima.Ponešto slična situacija bila je i u drugoj fazi useljavanja koja se dogodila između dvaju svjetskih ratova s puno snažnijim valom doseljavanja, no to se sustavno prikrivalo u Jugoslaviji, kao što smo opisali u knjizi „Hrvatska u Brazilu između 1918. i 1941. godine: druga faza useljavanja“, koja je objavljena 2018. godine. Ovome možemo priključiti političku nestabilnost Jugoslavije kao takve, zatim ojačanu strukturnu neravnotežu etničke prirode zbog koje useljenici pate u novoj domovini: malo ulaganja u javne ustanove, pa tako i škole, teškoće u otvaranju diplomatskih predstavništava – prvo veleposlanstvo tek je otvoreno 1939. godine, zatim i predaju vlastitoga useljeničkog tijela drugim etničkim skupinama prisutnima u zemlji, a koje su bile poznatije i ekonomski moćnije – Nijemci, Talijani, Mađari itd. Budući da je Jugoslavija koristila politiku jačanja slavenstva na svome teritoriju, imala je malo interesa za svoje građane drugih nacionalnih manjina koje su ohrabrene da se presele u Brazil, što je jedna od posebnosti našeg useljavanja u ovu zemlju. Dakle, hrvatski građani mađarskog, njemačkog, talijanskog i ostalog naslijeđa većinski su koristili znanje jezika tih zemalja da ostvare razne pogodnosti, a na štetu hrvatskoga koji je često ostajao sa strane. Također, politika zemlje prijema se mijenja, a od 1930. godine biva sve više netolerantna prema slobodi govora svojih novih članova, koje želi integrirati na silu, kroz politiku, kao što je to bila Kampanja nacionalizacije koju je vlada Getulija Vargasa koristila kako bi imala više kontrole nad imigrantima. Kako bismo dobili jasniju sliku ovoga političko-jezičnog pitanja, pogledajmo što kaže Stjepan Vidaković zagrebačkome listu „Dom“ 1928. godine: „Od tih pedeset tisuća ima desetak tisuća porodica, sa najmanje 8 tisuća djece, od ovih 2 tisuće odraslih za školu, a naše škole ovdje nema. Naš svijet primoran je, da svoju djecu šalje u brazilijansku školu, te se tako nakon godinu, dvije roditelji ne mogu sporazumjeti

201978

sa svojom vlastitom djecom. Moram naglasiti, da su škole uređene tako, da dijete ide u školu u jutro pa dodje u večer, dakle cijeli dan ne vidi roditelja, koji dnevno radi, u večer dodju umorni te hajde čim prije na počinak, a djeca svaki dan manje znaju materinji jezik i napokon ga sasvim zaborave. Našu djecu na ulici čovjek i ne čuje drukčije govoriti nego brazilijanski.”Unatoč tome, Hrvati se okupljaju u niz organizacija koje su utemeljene na zadružnome djelovanju, ostavljajući tragove koji su nam omogućili opis dijela javnoga života zajednice 1920-ih i 1930-ih, a koje smo pronašli u Državnome arhivu Hrvatske gdje su ostali zapisi različite naravi. Možda najznačajniji oblik jezičnog izražavanja u ovome razdoblju jest novinarstvo pa tako nastaju „Hrvatski list“ i „Jugoslaven u Braziliji“, obje djelo hrvatskoga useljenika Milana Wollnera, pristigloga 1928. iz Osijeka. Ove novine strogo su povezane s prostorom gdje se objavljuju, u ovome slučaju s izdavačkim kućama i mjestima gdje se stvarala uređivalačka politika, a koji su se obično nalazili u istom prostoru, zajedno s drugim kulturnim institucijama, stvarajući tako uzajamnu ovisnost. Možemo reć i da je početni cilj ovih sredstava bio uspostavljanje odgovarajućeg kanala komunikacije među useljenicima. Na taj način ideja je bila zadovoljiti svoje potrebe (informacije iz stare domovine i ponuda usluga – kao što su dokumentacija, zapošljavanje i stanovanje – koji se tiču stare i nove domovine), uz to osigurati održavanje identiteta smanjivajući prepreke jezičnog razumijevanja tako što su zadržali pisanje na materinskom jeziku useljenika. Njihov karakter bio je jako komunitaran jer se brinuo kako da svojim članovima omogući glas izražavanja, prilagođavajući se nužno normama, ponašanjima i idejama društva koje ih je prihvatilo. Osim toga, ove novine su bile aktivne u ojačavanju osjeć aja hrvatskoga nacionalnog pripadanja „Hrvatskoga lista“ i unitarističkoga u „Jugoslavenu u Braziliji“, usredotočujući se na različite aspekte svakodnevnoga života (pogrebi, rođendani, proslave, razni događaji itd.), iako je postojala snažna političko-ideološka napetost među njima. Ipak, krajem 1930-ih, unatoč zabranama Brazila i relativnoj zanemarenosti od Jugoslavije, otvara se škola. Ovaj službeni tečaj za potomke imigranata započet je 1937. godine što pokazuje da se uspio, uz određeno zakašnjenje, organizirati obrazovni plan zajednice. Još jedan zanimljiv podatak nalazi se u argentinskome časopisu „Naša sloga“ iz 1. veljače 1940. godine gdje se navodi adresa školskoga tečaja u São Paulu, u ulici rua Quintina Bacaiúva, u blizini Praça da Sé, samome središtu grada gdje se nalazila već ina institucija koje su se samoodređivale jugoslavenskima.Nakon Drugoga svjetskog rata kreće nova faza useljavanja, ali stare tenzije nastavljaju se pa tako nastaju dva doma – Croatia Sacra Paulistana i Društvo prijatelja Jugoslavije, oba krajem 1950-ih, gdje se hrvatska kultura i jezik njeguju, ali s različitim pristupom. U Croatiji Sacri, s većinski novim useljenicima gdje bježe iz ratom pogođene domovine, naglasak je na učenju i govorenju jezika u obitelji, ali i u obiteljskom okruženju, održavaju se radijske emisije i objavljuju kratki tekstovi o situaciji o domovini. Obilježen kao dom „nepoželjnih“, ignorira se njegovo postojanje pa tako ne dobiva nikakvu službenu potporu te se mora organizirati samostalno kako bi se tečaj hrvatskoga jezika održavao. Tako Spomenka Pavičić, Anton Barbarić i zatim karmelićanke pod vodstvom M. Benedikte Miš preuzimaju na sebe tu obvezu održavanja nastave i vitalnosti jezika. Prvo se koriste materijali pristigli iz Kanade i Sjedinjenih Američkih Država dok se nakon 1991. godine kreću koristiti publikacije iz Hrvatske, najviše one Croaticuma i Filozofskoga

M. PUH


fakulteta u Zagrebu. Budući da je jezik u ovome domu bio od iznimne važnosti te da je većina useljenika stigla pedesetih godina, njegovu snagu satovi su dodatno poticali iako nije postavljen kao nužnost u smislu stalnoga tečaja.

Lingvistička revitalizacija zajednice od sredine 20. stoljeća naovamo

S druge strane, mnogi članovi Društva prijatelja Jugoslavije imaju priliku vratiti se u svoju domovinu 1948. godine kako bi pomogli u izgradnji te odlaze s obiteljima pa se tako „pohrvaćuju“ i uče jezik u prirodnom okruženju, što je uvelike pojačalo lingvističku revitalizaciju zajednice nakon njihova povratka 1950-ih. Sam dom, kao službeni predstavnik zajednice, dobiva veću potporu matične zemlje, no princip jezičnog izražavanja je sličan: sam dom je locus gdje se govori „naš“ jezik, zatim folklor i glazba pridonose kao načini najlakšeg i najbržeg učenja iako samo učenje jezika službeno počinje krajem 1970-ih, točnije 1979., kada stiže audiovizualna metoda podučavanja, inspirirana Petrom Guberinom i uz pomoć Odsjeka za fonetiku Sveučilišta u Zagrebu. S materijalima stiže i profesorica Đurđica Crnčić iz Sokolovca koja drži kratki tečaj od tri mjeseca uglavnom iseljenicima koji nisu dugi niz godina bili u kontaktu s rodbinom. Njezin rad nastavljaju Sineva Bene Katunarić i Volga Seman, koje su dobile dodatno doškolavanje da primijene metodu koja dominira učenjem hrvatskoga jezika do kraja same Jugoslavije, ali nakon osamostaljenja.Dolazak lektora iz Hrvatske se nastavlja, ali povremeno s obzirom na to da nije bio glavna stavka djelovanja samog Doma pa tako sami članovi preuzimaju vodstvo i organiziraju tečajeve, kao što je to slučaj primjerice 1984. godine kada kreće tečaj „srpsko-hrvatskog“ jezika koji vodi Dragiša Pavličić, i sam useljenik, prema informaciji iz „Vjesnika Društva prijatelja Jugoslavije“ 1985. godine. Uz to, nabavljaju se i dodatni materijali u obliku čitanki za prva četiri razreda osnovne škole, kao i mnoge druge knjige koje postaju dijelom knjižnice koja se otvara te iste godine. Nakon osamostaljenja zajednice opet se gubi potpora domovine i zajednica je opet prisiljena sama tražiti profesora tj. profesoricu Katarinu Vidmar koja je već obavljala tu funkciju u Croatiji Sacri Paulistani te je tako postala spona između dviju zajednica, kako navodi u svojoj knjizi „Katarina: jedna priča Hrvatice“ (Katarina: uma história croata). Završna domaća zadaća Jakobine Sardelić

Kravosac.

201980

Program učenja hrvatskoga jezika SDUH-a već šest godina u Croatiji Sacri Paulistani

Doista, približavanjem kraja Jugoslavije nestaje ova paradigma „oprečnosti“ u zajednici, no sama zajednica ostaje po strani kad je riječ o ispomoći u učenju jezika. Rat kao takav navodi mnoge Hrvate da uđu u kontakt sa zemljom, a jezik je jedan od glavih načina približavanja, no smrt starijih useljenika dovodi do smanjenja kohezivnosti zajednice i gubitka jezičnoga bazena tj. broja ljudi s kojima je moguće komunicirati na hrvatskome. Postupno približavanje, a zatim i ulazak Hrvatske u Europsku uniju postaje jednim od značajnijih čimbenika privlačnosti zemlje mlađim generacijama, kao i povećana vidljivost same države u sklopu turizma. Želja za postizanjem državljanstva koje od 2013. godine nudi mnoge mogućnosti, ali također obvezatnost polaganja ispita iz znanja hrvatskoga jezika potiče mnoge potomke druge, treće i četvrte generacije da pohađaju nastavu, ali i da koriste mogućnost učenja u Hrvatskoj u sklopu programa Državnoga ureda za Hrvate izvan Hrvatske. Posljednji tečaj hrvatskoga jezika na stalnoj bazi kreće 2012. godine u Croatiji Sacri Paulistani gdje smo krenuli s nastavom u jednoj grupi subotom da bi se danas ustalile tri grupe: početna, srednja i napredna, svaka s trajanjem od dva sata, gdje se integrirano radi na jeziku i kulturi (povijesti, glazbi, zemljopisu, umjetnosti itd.). Osnovni ciklus traje četiri semestra, zatim slijedi ciklus stalne nadogradnje koji nema prethodno određen broj semestara, nego ovisi o potrebama, ritmu i željama samog polaznika\polaznice. Glavni cilj je priprema učenika za što veću samostalnost i razumijevanje dinamike i funkcioniranja hrvatskoga jezika i kulture, što je 2018. godine rezultiralo prvim putovanjem polaznika naprednoga tečaja u Hrvatsku gdje su mogli provjeriti i povećati svoje znanje stečeno u prethodnih pet semestara. Time su polaznici potaknuti na aktivno sudjelovanje i konstantnost u pohađanju nastave. Tečaj slične naravi započinjem 2016. godine i u Društvu prijatelja Dalmacije (do 1992. Jugoslavije), poznatom kao SADA, gdje danas također postoje tri grupe po istom principu Croatije Sacre. Manja razlika očituje se u većem naglasku na sam jezik budući da sam Dom

Polaznici tečaja u Croatiji Sacri Paulistani.

M. PUH


organizira barem jedanput mjesečno kulturne aktivnosti namijenjene poboljšanju znanja o domovini svojih članova. Dakako, u oba doma nastava jezika povezana je s ostalim aktivnostima, folklorom, glazbom (nedavno je osnovana nova glazbena skupina čiji članovi pohađaju tečaj), kulinarskim radionicama (sadržaj obrađen na nastavi primjenjuje se i u praksi) i istraživačkim radom (učenici u naprednim grupama pripremaju razna mini predavanja i predstavljanja o specifi čnim temama). Na ovaj način želimo što više integrirati članove u zajednicu, dati im praktično znanje i privući ih k pohađanju tečaja i ostvarivanju želje za državljanstvom kako bi se što više povezali s domovinom svojih predaka i kako ih ne bismo izgubili automatski nakon postizanja željenog cilja. Učenike se također priprema i za programe učenja hrvatskoga jezika za koje postoji znatan interes pa tako imamo i dio polaznika koji su prošli Croaticum i ostali u Hrvatskoj. Uz to, osposobljava se tj. obnavlja i nova knjižnica kako bi učenici i ostali članovi zajednice, kao i Brazilci, mogli biti u što izravnijem kontaktu s jezikom i ostalim značajkama važnima za razumijevanje zemlje. Ovaj rad je započet jer, na žalost, knjižnica SADA-e, ali i ona Croatije Sacre, nisu obnavljane od početka 1990. godine pa zbog toga puno materijala više ne odgovara stvarnosti ili jednostavno ne donosi novosti koje su se dogodile u proteklih 28 godina, posebno kada je riječ o jeziku i njegovu učenju. Smatram da bi se nakon reorganiziranja, zatim i potrage za knjižnim materijalom, počevši s 2019. godinom, mogao stvoriti još jedan prostor koji bi zajednica mogla koristiti ovisno o svojim potrebama, ali bi olakšalo i samo izvođenje nastave. Naime, ne postoje službeni materijali koji bi se mogli upotrebljavati u svrhu održavanja nastave hrvatskoga jezika prilagođen govornicima brazilskoga portugalskog, što je sljedeći korak u procesu usustavljivanja te podučavanja hrvatskoga jezika. Krenuo sam s pripremanjem materijala za digitalno učenje uz izradu aplikacije za potrebe nastave na internetskome portalu Memrise, a zajedno s tim kreće i rad na tiskanome materijalu u obliku male gramatike i udžbenika koji bi bili dostupni kako potomcima useljenika tako i svim znatiželjnicima u Brazilu. Tečajevi obično završe semestar druženjem, tj. „kofraternizacijom“, što je uobičajeni naziv zajednice za to okupljanje svih grupa u Domu koje se uz hranu i piće povezuju i razmjenjuju iskustva.

Polaznici tečaja u Društvu prijatelja Dalmacije.

201982

SUMMARY

LEARNING CROATIAN IN BRAZIL

Croatian language instruction in Brazil has always rested on the efforts of the local Croatian communities and rarely enjoyed state support for teachers. Thus the (in)formal teaching of Croatian has from the very start been an integral part of the activities of existing institutions, clubs and community centres. In this essay linguist

Milan Puh, a young researcher from Pula that has been a resident of São Paulo for a number of years, offers a concise history of Croatian language instruction in Brazil and the current situation. He highlights the motivations that lead members of the local Croatian community and other Brazilians to attend Croatian language and culture instruction. In this, the largest country in Latin America, the instruction is provided through courses staged in the city of São Paulo, the metropolis in which most Croatians have chosen to settle, at two locations: the Croatia Sacra Paulistani club and the premises of the Society of the Friends of Dalmatia. The second half of 2018 saw sixty people taking part in Croatian language courses across six groups. The number of participants is on an upward trajectory, which can be attributed to Croatia’s accession to European Union membership and a heightened awareness of Croatia as a leading European tourism destination, and the intensive work of diaspora groups in promoting the homeland of their ancestors. It could be said that the fi gure of some sixty participants of Croatian language courses is disproportionate with the size of the diaspora community, numbering between sixty and eighty thousand according to the data from our research (Puh, 2018). This statistical disparity, however, can be explained by a history of the trivialisation of the community and its lack of visibility in this South American country. Further aggravating circumstances are, of course, the great distance between Croatia and Brazil, the high level of dispersion of ethnic Croatians and their descendants in the city of São Paulo and across all of Brazil, and a dearth of instructional material adapted to speakers of Brazilian Portuguese.

M. PUH


RESÚMEN

ENSEÑANZA DEL IDIOMA CROATA EN BRASIL

La enseñanza del idioma croata en Brasil siempre fue una empresa que estuvo a cargo de nuestra comunidad de allí, dado que rara vez pudo contar con el apoyo estatal para conseguir profesores. Por esa razón, desde un principio la tarea de la enseñanza (in)formal del idioma croata recayó sobre las instituciones, clubes y hogares croatas en

Brasil. En el presente ensayo, el lingüísta Milan Puh, jóven científi co de Pula que está viviendo desde hace varios años en San Pablo, describe someramente la enseñanza del idioma croata en Brasil y explica cuál es la situación actual. Describe los motivos por los cuales los miembros de la comunidad croata, y también algunos brasileños, deciden concurrir a clases de idioma y cultura croatas. En el caso del país más grande de Sudamérica, en realidad se trata del curso que se dicta en San Pablo, que es la ciudad donde reside la mayoría de los croatas. Las clases se imparten en dos lugares: en el Club Croatia Sacra Paulistana y en la Sociedad Amigos de Dalmacia. En el segundo semestre del año 2018, hubo 60 estudiantes de idioma croata, divididos en seis grupos. Actualmente el número de asistentes al curso de idioma croata se está incrementando, debido al ingreso de Croacia en la Unión Europea, al reconocimiento de este país como prestigiosa destinación turística europea, y a la intensifi cación de la labor de las asociaciones emigradas en la promoción de la Patria de sus ancestros. Podemos decir que la cantidad de 60 asistentes al curso de croata está en desproporción con el número de miembros de la comunidad croata emigrada, que cuenta entre sesenta y ochenta mil integrantes, según nuestras investigaciones (Puh, 2018). Sin embargo, esta desproporción se debe a causas históricas de la aminoración e „invisibilidad“ de la diáspora croata en ese país sudamericano. Por supuesto que hay otras causas como la gran distancia geográfi ca entre Croacia y Brasil, la dispersión de los croatas y sus descendientes tanto en la ciudad de San Pablo como en el resto de Brasil, y la falta de material de enseñanza adaptado a los hablantes de portugués brasileño.

VLADAN ČUTURA

HRVATSKI JEZIK NA AKADEMSKOJ RAZINI U AUSTRIJSKOME GRADIŠĆU

Autor u studiji propituje perspektive poučavanja hrvatskoga jezika na akademskoj razini u austrijskoj saveznoj pokrajini Gradišće, usredotočivši se na dvije važne obrazovne ustanove kao što su Visoka pedagoška škola sa sjedištem u Željeznom i Sveučilište primijenjenih znanosti smješteno na dvjema lokacijama – u Željeznom i Pinkafeldu. Zanimljivo, nakon potpisivanja Državnoga ugovora, koji je temelj svih prava u očuvanju nacionalne, kulturne i jezične posebnosti gradišćanskih Hrvata, Republika Austrija postala je članica najstarije paneuropske organizacije – Vijeća Europe (1956.). Usto, Austrija završava predsjedanje Vijećem EU-a. S druge strane, od svibnja 2018. Republika Hrvatska prvi put je predsjedala Odborom ministara Vijeća Europe – koje je snažni promotor ljudskih i manjinskih prava u skladu s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima. Navedene činjenice bile su, prigodom pete obljetnice uvrštenja hrvatskoga jezika među 24 službena jezika zajedničke nam Europske unije, autoru dr. sc. Čuturi poticaj za promišljanje daljnje afi rmacije hrvatskoga kao autentičnoga europskog jezika, jezika jedne kulture i književnosti, jezika poslovnoga svijeta i diplomacije. Uzoran primjer takve afi rmacije autor pronalazi u praksi spomenutih dviju visokoškolskih institucija u Austriji.

Deset godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata u dvorcu Belvedere u Beču, na temelju Moskovske deklaracije iz 1943. godine, potpisan je međunarodni Državni ugovor (Österreichischer Staatsvertrag) o ponovnoj uspostavi samostalne i demokratske Republike Austrije. Sporazum su potpisali visoki predstavnici SAD-a, Velike Britanije,

Francuske i Sovjetskoga Saveza te predstavnik tadašnje austrijske Vlade. Budući da je ratifi ciran kao međunarodni, Republika Austrija Državnim ugovorom međunarodno je vezana za njegove sadržaje koji su bitno utjecali na mnoge aspekte unutarnje i vanjske austrijske politike do danas. Za gradišćanske Hrvate osobito je važna klauzula o zaštiti manjina koja je sadržana u članku 7. Ugovora. Upravo taj članak temelj je zaštite manjinskih prava Hrvata u Saveznoj pokrajini Gradišće, koja su defi nirana zajedno s pravima slovenske manjine u Koruškoj i Štajerskoj. Austrija se time obvezala na ispunjavanje konkretnih standarda zaštite manjinskih prava, a izrijekom se spominje pravo na osnivanje vlastitih organizacija, slobodu okupljanja i tisak na jezicima ovih dviju narodnih grupa. Nadalje, jamči se ravnopravno sudjelovanje u kulturnim, upravnim i pravosudnim institucijama pod jednakim uvjetima kao i drugim austrijskim državljanima te se regulira status i uporaba (gradišćansko) hrvatskoga, uz službeni njemački jezik u upravnim i pravosudnim tijelima u Saveznoj pokrajini Gradišće. Posebno je važan stavak 2. ovoga članka kojim se jamči pravo na osnovno, ali i srednjoškolsko obrazovanje na hrvatskome jeziku.1

1 Tekst Državnoga ugovora dostupan je na: http://www.ris.bka.gv.at/Dokumente/BgblPdf/19551520/19551520.pdf


Državni ugovor bio je temelj saveznoga Zakona o manjinama (Volksgruppengesetz) koji je donesen 1976. godine. Tim zakonom detaljno se defi niraju i reguliraju mnoga važna pitanja za nacionalne grupe u Austriji kao što su dvojezične topografske oznake, službena uporaba jezika, sastav i nadležnosti vladinih savjetodavnih tijela nacionalnih zajednica, različite vrste potpora u ostvarivanju manjinskih prava, ali i službena te uporaba jezika u školama za pripadnike narodnih grupa.2

Važno je spomenuti da se od kraja 1980-ih godina gradišćanskohrvatski/hrvatski jezik sve više službeno koristi u upravnim tijelima i na sudovima. Danas se hrvatski jezik koristi u svim manjinskim institucijama hrvatske zajednice, u medijima na hrvatskome jeziku u Gradišću i u obrazovnome procesu. U Gradišću se nastava na hrvatskome jeziku organizira u nekoliko škola, na primjer u Dvojezičnoj srednjoj školi u Großwarasdorfu (Velikom Borištofu), Dvojezičnoj saveznoj gimnaziji u Oberwartu (Borti), a hrvatski jezik kao izborni predmet poučava se u gimnazijama u Oberpullendorfu (Gornjoj Pulji), Eisenstadtu (Željeznom), Mattersburgu (Matrštofu), u strukovnoj ekonomskoj i tehničkoj školi također u Eisenstadtu te u drugim školama.3

Hrvatski jezik u sustavu (visokog) obrazovanja u Republici Austriji

Kada je riječ o poučavanju i učenju hrvatskoga jezika, situacija u Republici Austriji nalikuje situaciji u Saveznoj Republici Njemačkoj, no s jednom važnom razlikom. Ponuda učenja hrvatskoga jezika na osnovnoškolskim i srednjoškolskim razinama razgranata je kao i u susjednoj Njemačkoj, s time da se u njemačkim školama uči i poučava hrvatski jezik, dok u Austriji uglavnom još uvijek BKS (Boschnisch/Kroatisch/Serbisch), osim u Gradišću gdje je u ponudi isključivo hrvatski jezik. Također, uz službeni jezik zemlje – njemački, hrvatski jezik, zajedno sa slovenskim i mađarskim, može se polagati na ispitu državne mature kao jedan od triju manjinskih jezika koji je u službenoj uporabi na teritoriju Republike Austrije. Tako se svake godine za ispit iz ova četiri jezika, pod nadzorom Saveznoga ministarstva obrazovanja, znanosti i istraživanja Republike Austrije, izrađuju standardizirani testovi za pismenu i usmenu državnu maturu.Zanimljivi su i statistički podaci koji su objavljeni 2017. godine u povodu Dana materinskoga jezika na razini cijele Austrije.4 Prema tim rezultatima njemački jezik nije materinski za 263.000 austrijskih učenika, što je oko 24% od ukupnoga broja učenika. Od toga oko 33.000 učenika sudjeluje u bogatoj ponudi učenja materinskih jezika u austrijskim uglavnom osnovnim školama, ali i srednjim školama. Čak su 22 jezika u ponudi, od čega su najbrojniji razredi s turskim i tzv. BKS jezikom. Zanimljivost ovoga istraživanja je ta da su se učenici izjašnjavali za srpski, hrvatski, bošnjački, srpskohrvatski i tzv. BKS kao materinske jezike iako mogu učiti

2 Tekst austrijskoga saveznog Zakona o manjinama dostupan je na: https://www.ris.bka.gv.at/Dokumente/BgblPdf/19763960/19763960.pdf3 Osnovne informacije o dvojezičnom školstvu u Gradišću dostupne su na stranici HKD Gradišće: https://www.hkd.at/index.php?option=com_content&view=article&id=42&Itemid=172&lang=hr4 Rezultati istraživanja dostupni su u članku Viertel der Schüler spricht andere Umgangssprache als Deutsch, na: https://derstandard.at/2000052938033/Knapp-ein-Viertel-der-Schueler-mit-anderer-Umgangssprache-als-Deutsch

201986

samo tzv. BKS. Tako je srpski kao materinski jezik navelo 26.776 učenika, bošnjački 15.814, hrvatski 13.483, srpskohrvatski 4.589, dok se za BKS kao materinski izjasnilo 11.343 učenika. U odnosu na školsku godinu prije, učenici kojima njemački nije materinski u porastu su u svim jezicima (najviše arapski i istočnoeuropski jezici, čak i srpskohrvatski), jedino je broj učenika koji su se opredijelili za BKS kao materinski jezik u padu i to zajedno sa službenim njemačkim kao materinskim jezikom učenika. Najveći broj učenika kojima njemački nije materinski jezik školuje se u Beču (čak 49%), dok je u Gradišću to nešto iznad 15%.5

Na visokoškolskim razinama situacija je također slična onoj u Njemačkoj, što znači da su u studije slavistike integrirane katedre za tzv. BKS jezik.6 No, možemo s radošću reći da je prošle akademske godine 2017./18. učinjen prvi korak te je na Pädagogische Hochschule Burgenland (Visokoj pedagoškoj školi Gradišće) u Željeznom započela s radom Katedra za gradišćanskohrvatski/hrvatski jezik s ciljem izobrazbe učiteljica i učitelja koji bi se trebali osposobiti za rad u srednjoškolskoj nastavi na hrvatskome jeziku, prije svega u Gradišću, ali i u drugim austrijskim pokrajinama. Osnutak spomenute Katedre još je značajniji uzmemo li u obzir da je ona prva ne samo u Austriji, nego na cijelome njemačkome govornom području.Ipak, kako smo naveli, diljem Austrije prevladavaju studiji tzv. BKS jezika u sklopu studija slavistike na Universität Wien (Sveučilište u Beču), Alpen-Adria-Universität Klagenfurt (Sveučilište u Klagenfurtu) i Karl-Franzens-Universität Graz (Sveučilište u Grazu). S druge strane, na različitim studijima i sveučilištima uglavnom se u organizaciji fakultetskih centara za strane jezike studentima nudi učenje hrvatskoga kao stranoga jezika. Primjeri su Universität für Bodenkultur Wien (Sveučilište za prirodne resurse i primijenjene bioznanosti u Beču), Universität Salzburg (Sveučilište u Salzburgu), na sveučilištu u Grazu, kao i na Fachhochschule Burgenland (Sveučilište primijenjenih znanosti Gradišće). U ovome radu nadalje ću se osvrnuti i predočiti strukturu i ciljeve studija gradišćanskohrvatskoga/hrvatskoga jezika na Visokoj pedagoškoj školi Gradišće te na Sveučilištu primijenjenih znanosti Gradišće. Riječ je o dvjema važnim visokoobrazovnim ustanovama u Saveznoj pokrajini Gradišće na kojima se hrvatski jezik uči s različitim namjerama. Upravo u ovoj austrijskoj

5 U Austriji je nastava materinskoga jezika uvedena 1972. godine i ona je imala cilj pripremiti djecu gostujućih radnika za povratku u Tursku ili zemlje bivše Jugoslavije. Međutim, obitelji doseljenika i njihovi potomci su ostali pa se i svrha nastave promijenila te je 1992. godine nastava materinskoga jezika integrirana u austrijski obrazovni sustav. Danas se ona izvodi na dobrovoljnoj osnovi, odnosno vlastitom izboru učenika u nekoliko različitih modela.6 O aktualnoj situaciji sa studijem kroatisitke na njemačkim sveučilišta upućujem na tekst Milana Bošnjaka „Status kroatistike na sveučilištima u Njemačkoj“, u: Hrvatski iseljenički zbornik, Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, 2018.

Profesorica Irena Zavrl

V. ČUTURA


pokrajini učinjeni su prvi koraci u organizaciji samostalnoga studijskog programa kroatistike i poučavanja hrvatskoga jezika na cijelome njemačkome govornom području. Dakako, kao olakotnu okolnost u organizaciji i ustroju studija i poučavanja hrvatskoga jezika, neovisno o drugim srednjojužnoslavenskim jezicima, treba uzeti ponajprije status gradišćanskih Hrvata kao nacionalne grupe u tom dijelu Austrije te njihovu dugogodišnju želju, napore i isticanje potrebe izučavanja materinskoga, hrvatskoga jezika.

Visoka pedagoška škola

Donedavno nije postojao ni jedan samostalno ustrojeni studij, katedra ili lektorat za kroatistiku u Austriji, sve do osnutka studija gradišćanskohrvatskoga/hrvatskoga jezika. Tu činjenicu treba zahvaliti utemeljiteljici ovoga studijskog programa, poznatoj austrijskoj slavistici i sveučilišnoj profesorici mag. phil. dr. Zorki Andrei Kindi Berlakovich. Profesorica Kinda Berlakovich, osim što je osnivačica i voditeljica ove Katedre, sveučilišna je profesorica na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Beču. Na Sveučilištu u Beču svake akademske godine u ponudi je bio kolegij o povijesti kulture i književnosti gradišćanskih Hrvata te jezične vježbe iz gradišćanskohrvatskoga jezika, sa satnicom za svaki kolegij po dva sata tjedno. Na studiju slavistike u Grazu također su se izvodili, iako neredovito, kolegiji o jeziku i povijesti književnosti gradišćanskih Hrvata. No, nisu postojali zakonski propisi za osnutak sveučilišnoga studijskog programa koji bi odgovarao potrebama gradišćanskoga kulturnog prostora, gdje je poznavanje obiju hrvatskih inačica važno za hrvatsku narodnu grupu.Cilj osnutka Katedre je izobrazba, usavršavanja i daljnja naobrazba učiteljica i učitelja za potrebe manjinskoga školskog sustava u Gradišću. Studij je organiziran kao četverogodišnji, prvostupnički studij, nakon čega slijedi dvogodišnji diplomski studij. Tijekom i nakon studija postoji mogućnost upisa dodatnih predmeta i dodatne specijalizacije. Svi nastavnički studiji u Austriji su dvopredmetni, što znači da student upisuje još jednu studijsku grupu uz studij gradišćanskohrvatskoga/hrvatskoga. Poželjan preduvjet za upis na studij jest poznavanje hrvatskoga i gradišćanskohrvatskoga na razini B1, što je jezična razina koja se svladava do mature u školama u kojima se hrvatski poučava kao drugi strani jezik. No, studij je otvoren i za studente s nižim predznanjem ili bez jezičnog predznanja. Studij je namijenjen svim budućim kroatistima i slavistima diljem Austrije, ali i šire, koji osim izučavanja hrvatskoga standardnog jezika imaju želju izučavati i gradišćanskohrvatski. Dakako, studij je otvoren i za studente iz Republike Hrvatske, bilo kao redoviti studijski program ili uz stipendijske boravke.Težišta studijskoga programa čine naglasak na višejezičnoj i interkulturalnoj izobrazbi te akademskoj mobilnosti studentica i studenata, kao i predavačica i predavača. Usmjerenost studija na ove elemente ne čudi budući da povijest Gradišća, njegov zemljopisni položaj i struktura stanovništva pokazuju mnogobrojne mogućnosti i potencijale koji se temelje na višejezičnosti,

201988

interkulturalnosti i interregionalnoj povezanosti, čime se snažno podupire razvoj dvojezičnoga i višejezičnoga obrazovnog sustava u Gradišću. Za takvu izobrazbu budućih učitelja i učiteljica bilo je potrebno izgraditi odgovarajuću infrastrukturu te je još prije 10-ak godina ova visokoškolska ustanova osnovala regionalni stručnopedagoški centar za jezike s posebnim naglaskom na jezike narodnih grupa u Gradišću, što je bio važan temelj za osnutak studija gradišćnskohrvatskoga/hrvatskoga jezika. Na taj način Visoka pedagoška škola Gradišće je i prije ustroja Katedre bila regionalno središte za stručnu didaktiku jezika narodnih grupa u Pokrajini, za stručne izobrazbe i usavršavanja, mjesto prezentacije projekata i stručnih publikacija u čijem sastavu se nalazi i jedna od najvažnijih stručnih knjižnica i medioteka s publikacijama narodnih grupa u regiji (didaktični materijali, školske knjige i stručna literatura).Sam studij podijeljen je na preddiplomsku i diplomsku razinu te se može studirati u kombinaciji s drugim studijskim grupama na ovome fakultetu ili sa studijskim grupama na Sveučilištu u Grazu. Kolegiji se izvode iz područja uvoda u studij slavistike, osnova fi lologije, jezikoslovlja, književnosti i kulture te jezičnih vježbi, didaktike, uvoda u znanstvena istraživanja i slično. Studij je osmišljen i strukturiran tako da sadašnji, ali i budući studenti i studentice steknu kompetencije u nekoliko područja, kao što su:• komunikacijske kompetencije s ciljem povećanja jezičnih kompetencija u hrvatskome jeziku

na razini C1-C2 nakon završetka diplomskoga studija; • pedagoške kompetencije;• lingvističke kompetencije s razvojem jezičnih resursa u područjima obrazovanja, poslovanja

i kulture, uzimajući u obzir regionalne i društvene posebnosti; • književnoteorijske kompetencije uz upoznavanje književnosti gradišćanskohrvatskoga/

hrvatskoga kulturnog područja, stjecanje znanja o analizi teksta, upoznavanje osnovnih pojmova poetike, retorike, stilistike, žanra i naratologije, tumačenje književnoga djela u povijesnome kontekstu, upoznavanje s važnim književnim teorijama te osposobljavanje u uporabi tekstova prikladnih za dob učenika;

Profesorica Irena Zavrl na satu hrvatskoga jezika sa

studentima.

V. ČUTURA


• kulturološke kompetencije uz osposobljavanje studenata za prepoznavanje važnih kulturno--znanstvenih tema u jezičnoj nastavi s posebnim osvrtom na interkulturalne sadržaje i uporabu mogućnosti koje nude novi mediji;

• didaktičke kompetencije u učenju i poučavanju jezika, uvid u radne tehnike i inovativne metode, oblike evaluacije, sposobnost analize nastavnih materijala, osobito u suočavanju s jezičnom heterogenošću i jezičnom promocijom u učenika s nestandardnom primarnom socijalizacijom te promidžba gradišćanskohrvatskoga/hrvatskoga kao jezika obrazovanja i poučavanja;

• stjecanje naprednog znanja, poput istraživačkih iz jezikoslovnih teorija, prikupljanje i analiza jezičnih podataka i slično.

Sve ove ciljeve detaljnije sam naveo s namjerom da predstavim na kojim je sve suvremenim i kvalitetnim temeljima i znanstvenim uvidima ustrojena Katedra. Mislim da ne bih pogriješio kada bih ustvrdio kako bi se određeni učiteljski studiji i studij kroatistike u Republici Hrvatskoj te u inozemstvu mogli ugledati na ciljeve kojima teži ova Katedra.Kurikul ovoga suvremenog studija osmislila je i napisala, kako sam naveo, profesorica Zorka Andrea Kinda Berlakovich koja je studirala slavistiku na sveučilištima u Beču, Zagrebu i Zadru te pedagogiju, fi lozofi ju i psihologiju na Sveučilištu u Beču. Magistrirala je i doktorirala na bečkome Sveučilištu s temom o dvojezičnom školstvu gradišćanskih Hrvata. Sveučilišna je profesorica na Odsjeku za slavistiku u Beču gdje predaje kolegije iz područja jezikoslovlja, stručne didaktike te kulturologije. Autorica je i suautorica 12 knjiga te stotinjak publikacija (prikaza, studija, znanstvenih radova i književnih prijevoda) o gradišćanskohrvatskim i hrvatskim temama, dvojezičnome obrazovanju te razvoju i položaju hrvatskoga jezika u Austriji. Posljednja knjiga, čija je suautorica uz profesora Georga Holzera, „Radoslav Katičić: Konturen und Zusammenhalt der kroatischen Sprache“ (2017.), jedan je od važnih prinosa u sagledavanju aktualne problematike položaja hrvatskoga jezika te njegova povijesnoga razvoja. Njezin znanstveni ugled potvrđuje članstvo u uredništvima dvaju akademskih časopisa, znanstveno valoriziranje središnje mature za hrvatski jezik u Austriji te suradnja pri sastavljanju nekoliko hrvatsko-njemačkih rječnika i gramatika. Profesorica Kinda-Berlakovich jedna je od utemeljiteljica Austrijske udruge za kroatistiku čija je potpredsjednica. Dobitnica je mnogih priznanja, a početkom 2018. uručena joj je nagrada „Croatian Women of Infl uence-Award 2018“.

Sveučilište primijenjenih znanosti Gradišće

Drugi zanimljiv primjer gdje je studentima dostupno učenje hrvatskoga jezika jest Sveučilište primijenjenih znanosti Gradišće (Fachochschule Burgenland/University of Applied Sciences Burgenland). Najvažniji je to fakultet te vrste u Pokrajini smješten na dvjema lokacijama – u Željeznom i Pinkafeldu. Rad fakulteta dijelom je fi nanciran iz Europske unije budući da su studijski programi iz područja ekonomije fokusirani na gospodarstva zemalja središnje i istočne Europe. Studijski smjerovi na fakultetu organizirani su na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini u pet znanstvenih polja – ekonomske znanosti, informacijske tehnologije

201990

i upravljanje informacijama, energetsko upravljanje okolišem, studij zdravstva i socijalnoga rada. U ovome kontekstu osobito su važni studiji iz područja ekonomije i to smjerovi Europski studiji – menadžment EU projekata, Međunarodni poslovni odnosi i Upravljanje ljudskim resursima. Ekonomski odjel snažno je usmjeren na područje središnje i istočne Europe s ciljem da se studenti upoznaju s gospodarstvima, pravnim okvirima, kulturama i jezicima zemalja te regije, kao i da već tijekom studija uspostave kontakt s drugim međunarodno orijentiranim studentima i kompanijama.Znakovito je i mjesto na kojemu je ovaj fakultet smješten, a to je sama granica nekadašnjega Istočnoga i Zapadnoga bloka, u multikulturalnoj regiji Gradišća,

što ovaj fakultet čini snažnom poveznicom nekadašnje Istočne Europe s Austrijom, odnosno Zapadnom Europom. S druge strane, većina studijskih programa izvodi se u suradnji s partnerskim sveučilištima iz istočne Europe, iz Slovačke, Mađarske, Češke, Poljske i zemalja Zapadnoga Balkana – Slovenije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Suradnja je to temeljena na mnogobrojnim gostujućim predavačima, studijskim posjetima i ekskurzijama, stipendijskim boravcima studenta, ali i organizaciji zajedničkih poslijediplomskih studijskih programa, gdje su osobito važni partneri hrvatska sveučilišta, konkretno Sveučilište Jurja Dobrile iz Pule, Sveučilište Sjever iz Varaždina te mostarsko Sveučilište. Dobar primjer te suradnje predstavlja ustroj dvaju novih poslijediplomskih programa na engleskome jeziku – Međunarodni poslovni odnosi i menadžment (International Joint Cross-Border PhD Programme in International Economic Relations and Management) te Interdisciplinarni doktorski studij edukacijskih i komunikacijskih znanosti (International Cooperative Cross-Border Interdisciplinary Doctoral Programme in Educational & Communication Sciences). Te studije organizira i njima upravlja konzorcij nekoliko europskih sveučilišta, među kojima i hrvatskih. Ovi programi jedinstveni su doktorski programi, također usmjereni na zemlje središnje i istočne Europe te su usporedivi s najboljim doktorskim prekograničnim programima u sklopu Europske unije u pogledu strukture i organizacije. Imajući sve ovo na umu, nedvojben je međunarodni značaj koji hrvatski stručnjaci daju u njihovu organiziranju i kreiranju.Glavne smjernice razvoja i vizija ove institucije su, osim inovacija i istraživanja, regionalizam i interkulturalnost. Upravo tu je hrvatski, s drugim istočno i srednjoeuropskim jezicima, pronašao svoje mjesto (uz slovački, ruski, mađarski, češki i poljski jezik). Naime, studenti prilikom upisa na željeni studij odabiru koji će od ponuđenih jezika učiti i usavršavati, što u konačnici određuje i kreira njihove studijske programe. Sve to, dakako, uklapa se s pažljivo osmišljenom vizijom fakulteta, a to je povezati personalizirano učenje, praksu i primijenjena istraživanja povezivanjem ljudi iz različitih kultura i njihovih ideja u različitim disciplinama. Na taj način namjerava se

Prof. dr. sc. Andrea Zorka Kinda Berlakovich

V. ČUTURA


studenta kao ljudskog bića staviti u središte nastavnoga procesa, ali i stvoriti akademsko okruženje u kojemu se razvija osobnost te se dugoročno povezuje student uz učenje jezika s određenom poslovnom kulturom čime se pružaju impulsi za održivi razvoj cijele regije.Trenutno na ovoj visokoškolskoj ustanovi hrvatski jezik uči nešto više od 120 studenta koji su podijeljeni u nekoliko skupina u dvije razine – početnici i napredni. Način na koji odabir jezika kreira njihov studij čini niz posebnih obilježja koja uključuju, osim redovite višegodišnje nastave hrvatskoga jezika, obvezna stažiranja od četiri mjeseca u hrvatskim poduzećima ili organizacijama te ljetnu školu jezika i kulture. Riječ je o sufi nanciranim intenzivnim trotjednim tečajevima jezika i kulture koje austrijski studenti pohađaju u Puli. Cilj je poboljšati jezične vještine kroz tandem language learning gdje jedan austrijski student uči hrvatski jezik s domaćim studentom ili predavačem. Važnost ljetnih škola ogleda se i u stjecanju uvida u poslovne prakse u Republici Hrvatskoj uz posjete tvrtkama i različitim predavanjima. Izleti i obilasci također su dio programa gdje studenti uče kulturološke sadržaje. Za studente koji nisu u mogućnosti posjetiti Hrvatsku tijekom ljeta, fakultet organizira intenzivne ljetne tečajeve jezika i kulture, također tijekom srpnja, u Gradišću koje vode profesori hrvatskoga jezika iz Republike Hrvatske. Kako svjedoči primjer profesorice mag. phil. dr. sc. Zorke Andree Kinde Berlakovich da entuzijazam i vizija jednoga čovjeka može napraviti čuda, to potvrđuje i primjer jedne znanstvenice na Sveučilištu primijenjenih znanosti Burgenland. Naime, najzaslužnija za vrijednu promidžbu hrvatskoga jezika i (poslovne) kulture među studentima, ali i znanstvenicima te, na kraju, gospodarstvenicima jest univ. prof. dr. sc. dr. h.c. Irena Zavrl, PhD. Profesorica Irena Zavrl doktorirala je na Sveučilištu u Ljubaljani i Klagenfurtu te je dobitnica počasnoga doktorata Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Dr. sc. Zavrl dobitnica je mnogobrojnih europskih priznanja, članica je i suradnica nekoliko međunarodnih znanstvenih tijela, institucija i organizacija, poput Udruge stručnjaka za evaluaciju istraživačkoga portala Europske komisije u Bruxellesu, Znanstvenoga odbora Ekonomskoga fakulteta i Fakulteta za primijenjene jezike

Prof. dr. sc. Andrea Zorka Kinda Berlakovich sa studentima na radionici glagoljice na fakultetu.

201992

u Bratislavi, Austrijskoga društva za vanjsku politiku i Ujedinjene narode, vanjska je suradnica ekspertne skupine za akreditaciju Sveučilišta u Ljubljani, Udruge za upravljanje i poslovanje europskih doktorskih programa i slično. Voditeljica je Konzorcija združenoga doktorskog programa International Economic Relations and Management te pročelnica Europskih studija na Sveučilištu primijenih znanosti Burgenland. Suradnica je i voditeljica međunarodnih projekata iz područja interkulutralne komunikacije, izvrsnosti u istraživanjima te društvenim i tehnološkim inovacijama u upravljanju projektima. Autorica je publikacija, monografi ja i udžbenika, organizatorica mnogobrojnih projekata s hrvatskim stručnjacima i znanstvenicima, ljetnih škola i boravaka u Hrvatskoj te koordinatorica za hrvatski jezik na Sveučilištu Burgenland.

Zaključci

Godinu dana nakon potpisivanja Državnoga ugovora, koji je temelj svih prava u očuvanju nacionalne, kulturne i jezične posebnosti hrvatske manjine u Gradišću, godine 1956. Republika Austrija, kao trajno neutralna zemlja, prvi put postala je članica najstarije paneuropske organizacije ˗ Vijeća Europe. U svibnju 2018. godine Republika Hrvatska prvi put je preuzela predsjedanje Vijećem Europe7 koje funkcionira kao snažni promotor zaštite ljudskih i manjinskih prava, osobito jezičnih, u skladu s Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima. Sve ove činjenice bile su poticaj za promišljanja o izazovima afi rmacije hrvatskoga kao autentičnoga europskog jezika, jezika jedne kulture i književnosti, jezika poslovnoga svijeta i diplomacije. Uspješan primjer takve afi rmacije vidi se u akademskoj praksi dviju visokoškolskih institucija u Republici Austriji na kojima se hrvatski jezik studira, uči i poučava.Naglasio sam da je riječ o prvome iskoraku u Austriji, ali i cijelome njemačkome govornom području u afi rmaciji hrvatskoga kao autentičnoga i samosvojnoga jezika. Iako je situacija u zemljama njemačkoga govornog područja, kada je riječ o statusu hrvatskoga jezika, nerijetko paradoksalna, u Gradišću se jasno pokazuje potreba hrvatske nacionalne grupe, koja ondje živi stoljećima, da očuva svoju tradiciju, kulturu i govor, ali i da ih u sustavu visokog obrazovanja nadograđuje i usavršava. S druge strane, o čemu svjedoči primjer Sveučilišta primijenjenih znanosti, postoje i gospodarski te vanjskopolitički razlozi u Republici Austriji za učenjem hrvatskoga jezika, jezika jedne od zemalja u okruženju koja je važan gospodarski partner Austrije i jedne od članica Europske unije. Jezik je medij kojim se proniče u jednu kulturu, kojim se usvajaju interkulturalni sadržaji i kodovi poslovne komunikacije što je, u slučaju Sveučilišta primijenjenih znanosti, jasna zadaća u poučavanju hrvatskoga jezika, čime nerijetko nerazumljivo stajalište austrijskih obrazovnih vlasti u inzistiranju na tzv. BKS jeziku sve više gubi na značaju u korist praktičnih razloga.

7 Vijeće Europe je međunarodna organizacija, koja obuhvaća 47 država članica šire europske regije, sa sjedištem u Strasbourgu – čiji su zadaci jačanje demokracije i vladavine prava te zaštita ljudskih prava na europskome kontinentu. Najveći doseg VE ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, potpisanoj 1950. godine, i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskome sudu za ljudska prava. Vijeće Europe (engl. Council of Europe) ne treba miješati s Vijećem Europske unije (engl. Council of the European Union), koje je pak tijelo Europske unije.

V. ČUTURA


Na kraju dolazi učestalo pitanje kada govorimo o hrvatskome jeziku u sklopu ove teme – je li naš jezik veliki ili mali jezik? Hrvatski je, dakako, nemjerljiv s njemačkim te ako uzmemo podatke o broju govornika u domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj, on spada u red srednjih jezika. No, ako preformuliramo ovo pitanje i postavimo ga na drukčiji način – koliko je korisno učiti hrvatski jezik, tada ćemo u traženju odgovora vidjeti jednu drukčiju perspektivu. Moj odgovor bio bi – hrvatski jezik će biti veliki jezik onoliko koliko ga bude korisno učiti, a koliko će ga biti korisno učiti ovisi o tome koliko ćemo ga mi sami učiniti važnim i koliko ćemo se o njegovoj važnosti skrbiti. Pritom imam na umu dvije stvari. Prva je očuvanje identiteta i nacionalne posebnosti među pripadnicima hrvatskih manjina i iseljeništva diljem svijeta, o čemu se dosta razgovara i na čemu se puno radilo i radi. Na kraju, gradišćanski Hrvati su primjer kako se čuva i razvija jezik, čemu svjedoči vizija osnutka Katedre za gradišćanskohrvatski/hrvatski jezik. Drugi razlog ili činjenica odnosi se na razvoj hrvatskoga gospodarstva, turizma, stvaranja povoljne klime za investicije, prilljev kapitala i razvoj novih tehnologija. No, to ipak nije zadaća kroatistike. S rastom domaćega gospodarstva, nedvojbeno je, rast će i ineteres za učenjem hrvatskoga jezika. Upravo na to sam mislio naznačivši da će hrvatski biti važan koliko ga razvoj našeg društva i domovine u svim smjerovima učini važnim.I za kraj, kada govorimo o problemu koji je u svojemu tekstu vrlo jasno prikazao Milan Bošnjak, tematizirajući status kroatistike na sveučilištima na njemačkome govornom području, Gradišće je, siguran sam, prvi korak. U taj prvi korak utkana je višestoljetna istrajnost gradišćanskih Hrvata ne samo na očuvanju, nego i razvoju svojega identiteta i kulture, pa i jezične. Upravo regija Gradišća primjer je kako ruku pod ruku mogu ići i kako se dopunjuju briga za opstojnost jezika i kulture te promidžba zemlje na kulturnome, znanstvenome i gospodarskome planu.

Literatura

Bošnjak, M. (2018.) „Status kroatistike na sveučilištima u Njemačkoj“, u: Hrvatski iseljenički zbornik, Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, str. 88-94.

Mrežni izvori

• Državni ugovor: http://www.ris.bka.gv.at/Dokumente/BgblPdf/1955_152_0/1955_152_0.pdf• Kurikulum studija gradišćanskohrvatskoga/hrvatskoga jezika: https://www.ph-burgenland.at/

hr/o/studijska-ponuda/bachelor-studiji/• Fachochschule Burgenland: http://www.fh-burgenland.at/• Hrvatsko kulturno društvo Gradišće: https://www.hkd.at/index.php?option=com_content&vi

ew=article&id=42&Itemid=172&lang=hr• Zakon o manjinama: https://www.ris.bka.gv.at/Dokumente/BgblPdf/1976_396_0/1976_396_0.pdf• https://derstandard.at/2000052938033/Knapp-ein-Viertel-der-Schueler-mit-anderer

Umgangssprache-als-Deutsch

201994

SUMMARY

CROATIAN AT THE ACADEMIC LEVEL IN AUSTRIA’S BURGENLAND

In this paper V. Čutura PhD looks at the perspectives of Croatian language instruction at the academic level in the Austrian federal state of Burgenland (Gradišće), focusing on two key institutions of higher education: the College of Teacher Education in Eisenstadt (Željezno) and the University of Applied Sciences with campuses in Eisenstadt and Pinkafeld. One

year after the conclusion of the State Treaty of 1955, from which all the rights pertaining to the preservation of the distinct ethnic, cultural and linguistic nature of the Croatian minority community in Burgenland arise, Austria (as a permanently neutral state) joined the oldest pan-European organisation, the Council of Europe. In May of 2018 Croatia for the fi rst time assumed the head of the rotating chairmanship of the Council of Europe. This institution functions as a robust promoter of human and minority rights, in particular those pertaining to language, in accordance with the European Charter for Regional and Minority Languages. Austria, for its part, is currently taking its third turn as head of the rotating presidency of the Council of the EU. For philologist Čutura this, and the fi fth anniversary of the inclusion of the Croatian language in the family of twenty-four offi cial languages of our shared EU, were an impetus to consider the challenges related to the affi rmation of Croatian as an authentically European language, the language of a culture and a literature, and a language of commerce and diplomacy. Čutura sees exemplars of this kind of integral affi rmation of our language in the academic practice of the two above-cited institutions of higher education in Austria, at which the Croatian language is independently studied, learned and taught. Čutura underlines the fact that this is the fi rst such step forward in Austria and in the entire German-speaking world in the affi rmation of Croatian as an authentic and distinct language. The Croats of the Burgenland (Gradišće) region are an excellent example of the preservation and development of the native language in a German-speaking environment, as borne out in particular in the mission of the recently established chair of Gradišće Croatian/Croatian language studies. It is worth noting that the situation in other countries of the German-speaking world, when it comes to the status of Croatian – which has for fi ve years now enjoyed the status of an offi cial language of the European Union, is often paradoxical. This paradoxical practice in German-speaking countries ought to be set right applying the European acquis as has been done in exemplary fashion in Austria.

V. ČUTURA


RESÚMEN

EL IDIOMA CROATA A NIVEL ACADÉMICO EN EL BURGENLAND DE AUSTRIA

En este estudio el autor dr.sc. Vladan Čutura indaga las perspectivas de la enseñanza del idioma croata a nivel académico en el Estado federal de Burgenland (Gradišće), Austria, centrándose en dos importantes instituciones de educación superior: la Facultad de Formación Docente en Eisenstadt (Željezno) y la Universidad de Ciencias

Aplicadas con campus en Eisenstadt y Pinkafeld. Un año después de la fi rma del antiguo Tratado de Estado en 1955, del que derivan todos los derechos vinculados con la preservación de las pecularidades étnicas, culturales y lingüísticas de la minoría croata en Burgenland, Austria (como estado permanentemente neutral) se incorporó a la primera organización paneuropea, el Consejo de Europa. En mayo de 2018 por primera vez la República de Croacia preside la presidencia rotativa del Consejo de Europa. Esta institución se dedica principalmente a la protección de los derechos humanos y de las minorías, especialmente de los derechos a las lenguas de las minorías, de conformidad con la Carta Europea de las Lenguas Minoritarias o Regionales. Asimismo, Austria preside por tercera vez el Consejo de la Unión Europea. Todos estos hechos con ocasión del quinto aniversario de la inclusión del idioma croata entre los 24 idiomas ofi ciales de nuestra Unión Europea compartida, motivaron al joven fi lólogo Čutura a refl exionar sobre los desafíos de la afi rmación del idioma croata como auténtica lengua europea, lengua de una cultura y literatura, como así también lengua del mundo de los negocios y de la diplomacia. Čutura ve ejemplos de este tipo de afi rmación integral de nuestro idioma en la práctica académica de las dos instituciones de educación superior de Austria citadas anteriormente, en las que el idioma croata se estudia y enseña de forma independiente.Čutura subraya que este es el primer paso que se da en Austria y en el mundo de habla alemana a favor de la consolidación del croata como un idioma auténtico y diferente. Los croatas de la región de Burgenland (Gradišće) son un excelente ejemplo de la preservación y el desarrollo de la propia lengua nativa durante quinientos años en un entorno de habla alemana, como lo testimonia la misión de la Cátedra de Idioma Croata recientemente inaugurada. Señalemos que el estatus del idioma croata en el resto de los países de habla alemana es bastante paradójico, no obstante ser desde hace cinco años uno de los idiomas ofi ciales de la Unión Europea. Es indispensable cambiar esta práctica paradójica de los países de habla alemana con respecto del idioma croata en correspondencia con el Acervo Comunitario Europeo (European acquis) como hizo ejemplarmente Austria.

IVANA ČAGALJ, ALEKSANDRA ŠČUKANEC, ANITA SKELIN HORVAT

SOCIOLINGVISTIČKA SLIKA HRVATSKE DIJASPORE U SLOVAČKOJ

Ovaj rad bavi se položajem i statusom stare (autohtone) hrvatske dijaspore u Slovačkoj. Nakon kratkoga prikaza povijesnih i sociolingvističkih okolnosti ilustrirat će se trenutno stanje u istraživanoj zajednici na temelju rezultata dobivenih uz pomoć dubinskih polustrukturiranih intervjua prikupljenih na terenu. Također će biti riječi o budućnosti hrvatskoga jezika u Slovačkoj o čemu su u svojim iskazima govorili ispitanici. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskome Jandrofu živi 220 osoba hrvatske narodnosti, u Čunovu 124, u Novome Selu 67, a u Hrvatskome Grobu 31, dok se za hrvatski kao materinski jezik u Hrvatskome Jandrofu izjasnila 231 osoba, u Čunovu 113, u Novome Selu 105 te u Hrvatskome Grobu 82. Prema podacima Državnoga zavoda za statistiku Republike Slovačke ukupan broj osoba s hrvatskom narodnošću i materinskim jezikom na području cijele Slovačke, koji obuhvaća i teritorijalno disperziranu staru (autohtonu) kao i novu (alohtonu) dijasporu, nešto je veći i iznosi: 1.022 stanovnika s hrvatskom narodnošću te 1.234 s hrvatskim kao materinskim jezikom. S dijalektološkoga aspekta riječ je o kontinentalnim srednjočakavskim govorima s ikavsko-ekavskim refl eksom jata i međunarječnim prožimanjima.

Uz karaševske Hrvate u Rumunjskoj i gradišćanske Hrvate u Austriji hrvatska zajednica u Slovačkoj jedna je od najstarijih hrvatskih manjina u svijetu. Iako historiografska i lingvistička istraživanja upućuju na to da je hrvatsko stanovništvo na područje današnje Austrije, Slovačke, Češke i Mađarske stiglo u istim iseljeničkim

valovima s teritorijalno kompaktnoga i narječno kontaktnoga područja između Kupe, Save, Une, doline Une i dijela zapadne Slavonije te južnijih predjela (usp. npr. Vulić, Petrović 1999: 6), različite društveno-političke okolnosti rezultirale su razvojem relativno različitih zajednica. U ovom radu prikazuje se sociolingvistička slika hrvatske zajednice u Slovačkoj1 i uspoređuju pojedine zakonske smjernice i status sa stvarnom (jezičnom) situacijom na temelju analize iskaza ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju. Na kraju se iznose određeni zaključci i očekivanja o budućnosti hrvatskoga jezika u Slovačkoj.Stara hrvatska dijaspora u Slovačkoj, kao i gradišćanski Hrvati u Austriji, manjinska su zajednica koja se od 16. stoljeća (trans)formirala u izrazito višeetničkom i višejezičnom okruženju posve neovisno od matične „pradomovine“. Prema Kuzman Šlogar (2012: 32) u (trans)formiranju ove zajednice mogu se izdvojiti tri povijesne etape. U prvoj etapi, od doseljenja2 do polovine 19.

1 Ovaj rad fi nancirao je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske projektom Jezik i identitet Hrvata u Slovačkoj.2 U prvome migracijskom valu stiglo je plemstvo, zatim građanstvo, a kao posljednji dolaze seljaci koji čine glavninu hrvatske kolonizacije. Na području današnje Slovačke nerijetko je bila posrijedi i tzv. sekundarna migracija hrvatskog stanovništva iz drugih predjela zapadne Ugarske.


stoljeća, zbog načina organizacije života i povezanosti s Katoličkom crkvom utemeljili su stabilne i zatvorene zajednice. Druga etapa počinje sredinom 19. stoljeća, u vrijeme industrijskoga i tehnološkoga razvoja te revolucionarnih promjena, kada su počele djelovati oprečne tendencije: istodobno buđenje nacionalne svijesti i pojačani asimilacijski pritisci (germanizacija i mađarizacija), dok treću etapu Kuzman Šlogar smješta u razdoblje nakon Prvoga svjetskog rata, kada su raspadom Austro-Ugarske monarhije gradišćanski Hrvati u širem smislu prestali biti teritorijalno kompaktna cjelina (usp. i Kučerova 1998., Grbić Jakopović 2014. i dr.). Mnoga naselja na prostoru današnje Slovačke u kojima hrvatsko stanovništvo nije činilo većinu spontano su asimilirana već u 16. i 17. stoljeću, dok su se u mjestima u kojima su imali brojčanu premoć održali kao prepoznatljiva manjina zahvaljujući, između ostalog, višestoljetnome životu u zatvorenim i etnički homogenim seoskim sredinama (Botík 1998., Kučerová 1998., Jelić i Holjevac 2006., Kuzman Šlogar 2012. i dr.).U 20. stoljeću najbrže se počela asimilirati hrvatska zajednica u Čehoslovačkoj. Iako je nakon Prvoga svjetskog rata Čehoslovačka Republika Senžermenskim ugovorom preuzela obveze prema manjinama koje žive u sklopu njezinih granica, što je i uneseno u Ustav (Kuzman Šlogar 2012: 98), čehoslovakizam kao službena ideologija prve republike ipak se pokazao kritičnom točkom u transformaciji identiteta hrvatske zajednice, čiji su se pripadnici u to vrijeme počeli statistički ubrajati u „Čehoslovake“ (usp. tablice popisa stanovništva u Jelić i Holjevac 2006). Asimilacija je nastavljena i u poslijeratnoj Čehoslovačkoj Socijalističkoj Republici u čijem se Ustavu (11. srpnja 1960.) spominju samo mađarska, poljska i ukrajinska narodnost kojima se jamče određena prava te se zabranjuje njihova diskriminacija i prisilna asimilacija (Kuzman Šlogar ibid.), dok stara hrvatska dijaspora ni u obnovljenoj republici nije stekla status manjinske zajednice, nego su se smatrali Slovacima hrvatskih korijena. Osim izolacije zbog željezne zavjese asimilacijske procese dodatno je ubrzala i deagrarizacija i urbanizacija tradicionalnih ruralnih sredina, kao i administrativno pripajanje naselja Bratislavi (Novo Selo, Hrvatski Jandrof, Čunovo), odnosno Bratislavskom okrugu (Hrvatski Grob), čime je smanjen udio hrvatskog stanovništva (usp. Grbić Jakopović 2014: 88).Nakon Baršunaste revolucije dolazi do svojevrsne „renesanse“ hrvatskoga identiteta i jačanja kulturnoga aktivizma u Slovačkoj. Hrvati su 1990. godine službeno priznati kao manjina te su, između ostaloga, osnovali Hrvatski kulturni savez kao krovnu instituciju, otvorili Muzej hrvatske kulture i drugo.

JEZIK

Jezik i prostor

Dunav, kao inherentni povijesni limes, obilježava i aktualnu situaciju u autohtonoj hrvatskoj dijaspori u Slovačkoj, pa tako s prirodnom i međuratnom granicom3 korespondiraju i neke

3 Raspadom Austro-Ugarske monarhije dva su sjeverna naselja (Novo Selo i Hrvatski Grob) u kojima je koncentrirana hrvatska manjina pripala Čehoslovačkoj, dok su mjesta južno od Dunava (Hrvatski Jandrof i Čunovo) ušla u sastav Mađarske sve do

201998

suvremene (socio)lingvističke razlike između nadunavske i podunavske zajednice, koje prema nekim procjenama imaju do 4.000 pripadnika.4 U mjestima koja su ranije pridružena Čehoslovačkoj danas se, naime, može primijetiti tendencija brojnijeg izjašnjavanja za hrvatski kao materinski jezik nego pripadnosti hrvatskoj narodnosti dok se u južnim naseljima, u kojima je i više pripadnika autohtone hrvatske manjine, veći broj osoba deklarira Hrvatima s materinskim hrvatskim jezikom.5

Tak, preto aj vyšlo veľmi málo, veľmi málo ľudí s národnosťou chorvátskou, lebo nás, komunisti nám zakazovali tú národnosť, priznať sa k tej národnosti. Oni, ľudia to v sebe majú, len ofi ciálne si ju nepriznali, lebo mnohí si myslia, že tú národnosť sa, tá národnosť sa dá priznať len nejako ofi ciálne, administratívne... Takže oni cítia, že sú Chorváti, ale, ale ofi ciálne sa nepriznali k tomu, lebo, ja si myslím, že mnohí ani nevedia, že si to mohli napísať. Takže fi gurujeme, akože ofi ciálne, že sme, máme národnosť slovenskú, ale veľa ľudí cítia sa ako Chorváti. (starija ispitanica, Novo Selo)6

Prema navedenim statističkim podacima, koji su nedvojbeno posljedica složenih povijesnih čimbenika, grobljanski/horvatanski govor u kojem je, kako se čini, došlo do nepovratnoga prekida prenošenja jezika na mlađe naraštaje, pod snažnijim je utjecajem slovačkoga jezika pri čemu trpi i veće strukturne promjene od novosielskoga te posebno vitalnijega jandrofskog i čunovskog varijeteta, koji su svojim jezičnim (ali i nekim drugim) crtama bliži austrijskome i mađarskome gradišćanskom (u širem smislu) korpusu.7

novoga poslijeratnog konstituiranja granica 1947. godine kada su i ona pripojena Čehoslovačkoj. Dvadeseto stoljeće pokazalo se kritičnim razdobljem za hrvatsku zajednicu s obje strane Dunava ne samo zbog sociopolitičke dinamike, nego i drastične promjene životnoga stila u tradicionalnim ruralnim sredinama (transformacija trogeneracijskih obitelji, porast mobilnosti i dr.). Današnjim razlikama u ovoj dijaspori zasigurno su pridonijeli i kasnije uključivanje podunavskog stanovništva u slovački obrazovni sustav te (dis)kontinuitet hrvatskoga jezika u Crkvi, kao i nešto kasnija deagrarizacija i urbanizacija južnih naselja. Održavanju etničke i jezične kohezije na tom prostoru usto je pomogla i blizina Hrvatskoga Jandrofa i Čunova koja je omogućavala i veći broj brakova između pripadnika hrvatske manjine u dvama navedenim mjestima, a što se čini ključnim u međugeneracijskoj transmisiji jezika. S druge strane, stanovništvo u sjevernim naseljima nije bilo u intenzivnijim kontaktima s pripadnicima hrvatske zajednice u okruženju, a u Novom Selu došlo je i do ranijeg doseljavanja stanovništva iz različitih krajeva Slovačke zbog razvoja automobilske industrije te izgradnje stambenih zgrada 1970-ih i 1980-ih godina, dok su ostala tri naselja postala atraktivnim građevinskim lokacijama nadomak glavnoga grada u posljednje vrijeme. 4 Procjena Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske (http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/hmiu/hrvatska-manjina-u-republici-slovackoj/12, posjet 29. 8. 2018.).5 Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskome Jandrofu živi 220 osoba hrvatske narodnosti, u Čunovu 124, u Novom Selu 67, a u Hrvatskome Grobu 31, dok se za hrvatski kao materinski jezik u Hrvatskome Jandrofu izjasnila 231 osoba, u Čunovu 113, u Novome Selu 105 te u Hrvatskome Grobu 82. Ukupan broj osoba s hrvatskom narodnošću i materinskim jezikom na području cijele Slovačke, koji obuhvaća i teritorijalno disperziranu staru (autohtonu) dijasporu, kao i novu (alohtonu), veći je: 1.022 stanovnika s hrvatskom narodnošću te 1.234 s hrvatskim kao materinskim jezikom (Državni zavod za statistiku Republike Slovačke: https://slovak.statistics.sk/, https://census2011.statistics.sk/, posjet 29. 8. 2018.).6 „Tako, zato je i bilo malo, jako malo ljudi s hrvatskom narodnošću, jer nas, komunisti su nam zabranjivali tu narodnost, izjasniti se za tu narodnost. Oni, ljudi to imaju u sebi, samo se nisu službeno izjasnili jer mnogi misle da narodnost, narodnost se može deklarirati samo nekako službeno, administrativno… Tako oni osjećaju da su Hrvati, ali, ali službeno se nisu tako izjasnili jer ja mislim da mnogi ni ne znaju da su to mogli napisati. Tako fi guriramo, kao službeno da smo, da imamo slovačku narodnost, ali puno ljudi se osjeća kao Hrvati.”7 S dijalektološkoga aspekta riječ je o kontinentalnim srednjočakavskim govorima s ikavsko-ekavskim refl eksom jata i međunarječnim prožimanjima (usp. npr. Vulić-Vranković i Petrović 1999.). Govori Hrvatskoga Jandrofa i Čunova dio su

I. ČAGALJ, A. ŠČUKANEC, A. SKELIN HORVAT


Ako smim bit iskrena, va Hrvatskom Grobu ja mislim da ja nisam doživila hrvatski jezik kot hrvatski jezik. To je za mene mišovina pretežno slovačkih izraza tr mrvu ča hrvatskoga. Ja već nisam doživila aktivno tu generaciju ka je još znala hrvatski tako da za mlade ne znam koliko znaju. Još pred par leti, kad su se organizirali tabori, onda su došli i mladi ljudi zi Hrvatskoga Groba, ali to znam da oni nisu znali hrvatski tako kot smo mi. A ča se Devinskoga Novoga Sela tiče, oni imaju tekej jako čuda slovačkih, českih izrazov, a mislim da čak izrazov slovačkoga Zagorja, ali mislim da njihov jezik je već hrvatski nego ta zis Groba. A mislim da je velik uticaj imala na hrvatski jezik u Devinskom Novom Selu da su oni iza briga, da su oni udaljeni od Čunova. Čunovo, Jandrof, ugarska sela su se na jednom kupcu, a ovi iz Devinskoga Novoga Sela su sami, znači u Grobu... Dunav, Morava, Bratislava... (mlađa ispitanica, Čunovo)

Stara hrvatska dijaspora u Slovačkoj podijeljena je i oko vlastitoga etnonima, odnosno lingvonima. Za razliku od nadunavske zajednice u kojoj se pojedini ispitanici decidirano ograđuju od naziva gradišćanski,8 podunavski Hrvati u tolikoj mjeri od njega se ne distanciraju. U ovoj dijaspori je kao emski naziv za vlastitu skupinu uobičajen etnonim Hrvati (slov. Chorváti), odnosno lingvonim hrvatski [jezik] (tj. horvatski, slov. chorvátsky, chorvátčina i dr.), a s obzirom na to da je riječ o zajednici za koju je karakterističan izraziti lokal patriotizam, i nazivi Novosielci, Grobljani/Horvatani, Jandrofci i Čunovci te iz njih derivirani nazivi mjesnih govora.

Mi zapravo smo samo rekli da je hrvatski. […] Mi kažemo da jezik je hrvatski, mi smo Hrvati. […] Tako su nas naučili govoriti to, bez obzira na to. To znači da ovaj govor ili ovaj način je morao biti tu od nepameti. Čo sa tiče toga da je to gradišćanskohrvatski, mi smo to tako već manje shvatili onda preko tog Železnog zastora da se onaj naziv negdje upotrebljava za taj jezik, ali kažem, onaj izraz je iz godine ‘21… (ispitanik srednje generacije, Hrvatski Jandrof)

U zajednici usto postoje i određene razlike s obzirom na višejezičnost, odnosno dvojezičnost. Dok su južna naselja četverojezična te pripadnici hrvatske manjine uz hrvatski i slovački nerijetko u određenoj mjeri vladaju i njemačkim te (rjeđe) mađarskim jezikom,9 u sjevernim mjestima nije zabilježeno slično stanje. S navedenom kontaktnom situacijom korespondiraju i donekle različiti jezični utjecaji u nadunavskom i podunavskom području. Naselja se također međusobno razlikuju i po tipu hrvatsko-slovačkoga bilingvizma. Prema Mackeyjevoj

dijalektnoga kontinuuma ogranka Hati (Haci), dok je prema nekim autorima (usp. npr. Houtzagers 2008: 294-295) varijetetima Novoga Sela te posebno Hrvatskoga Groba teško pouzdano odrediti pripadnost nekom od gradišćanskohrvatskih ogranaka. 8 Ponekad se neidentifi ciranje s nazivom gradišćanski, koji je za tada nastalu austrijsku pokrajinu Burgenland (Gradišće) 1920-ih skovao Mate Meršić Miloradić, argumentira povijesnim razlozima, točnije neprikladnošću nadijevanja razmjerno novoga imena staroj zajednici, pa čak i njegovim političkim konotacijama povezanim s idejom tzv. Koridora kojim se nakon Prvoga svjetskog rata planiralo povezati hrvatske etničke i jezične enklave.9 Do druge polovice 20. stoljeća podunavska naselja bila su trojezična (hrvatski, njemački, mađarski), pri čemu je u Hrvatskome Jandrofu uz hrvatski nešto zastupljeniji bio mađarski, a u Čunovu njemački jezik. Nakon što je slovački postao službeni jezik i na tom području, navedena su mjesta postala četverojezična (slovački, hrvatski, njemački, mađarski). Najstariji pripadnici hrvatske zajednice s južne strane Dunava stoga u određenoj mjeri vladaju i mađarskim jezikom, koji je u jezičnom repertoaru mladih nadomješten engleskim.

2019100

taksonomiji (2005: 1483–1495), situacija u staroj hrvatskoj dijaspori mogla bi se opisati kao regresivni bilingvizam koji podrazumijeva intruziju većinskoga slovačkog jezika u naseljeničke hrvatske idiome. U dvama podunavskim naseljima te Novome Selu, gdje ispitanici bez obzira na dob aktivno koriste oba jezika, hrvatsko-slovačka dvojezičnost je u integralnoj fazi, dok je u Hrvatskome Grobu, u kojem je čini se došlo do potpunoga prekida transmisije lokalnoga čakavskog idioma mlađim generacijama, već u rezidualnom stadiju.

Jako smo tili bit moderni. Zato mi nismo dicu tu rič učili. (starija ispitanica, Hrvatski Grob)

Jezik i dob

S obzirom na varijablu dobi može se zaključiti kako su stariji pripadnici hrvatske zajednice u pravilu koso bilingvalni, odnosno vladaju samo slovačkim jezikom i lokalnim naseljeničkim idiomom, dok mlađa i dio srednje generacije usto nerijetko aktivno koristi i hrvatski standardni jezik. Ova se stara dijaspora, naime, stoljećima razvijala neovisno od matice, dok je intenzivniji kontakt s njom, a time i hrvatskim književnim jezikom (posredstvom obrazovanja, medija, folklora i sl.), uspostavljen tek nakon Baršunaste revolucije. Iako za zajednicu mjesni čakavski govori imaju izrazitu identitetsku vrijednost, kod dijela ispitanika, mahom mlađih, zamjetna je praktična inklinacija standardnom varijetetu,10 koji u posljednjim desetljećima počinje utjecati na lokalne čakavske idiome.11 Mlađe generacije u unutargrupnoj komunikaciji s vršnjacima i govornicima mlađima od sebe usto uglavnom koriste slovački jezik, dok su lokalni hrvatski varijeteti rezervirani za komunikaciju sa starijim članovima zajednice.

Govoriš li sa svojim vršnjacima u selu hrvatski?S njimi ur ne. S njimi smo hodili simo u školu, trsili smo se i tako slovački začali i to je nam tako ostalo i sada. Sada senek slovački. Ali zis staršjima, z njimi hrvatski, ovako gradišćanski. (mlađi ispitanik, Hrvatski Jandrof)

Postoje li neke jezične razlike između starijih i vas mladih u Čunovu? Mislim da je drugačija gramatika jer... Prizvuk defi nitivno. Ja si mislim da se to i čuje. Ovi stariji imaju više, onak, ne znam kak bi to rekla, austrijanski naglasak. Jeste čule kako se Austrijanci pominaju? Onaj zaokrugljeni, „ne znam kadi sam biu“, na primjer. A mi mladi jer pričamo cijeli dan slovački, ja si mislim da se to jako čuje i naglasak i ča se tiče gramatike, na primjer riječ „je“ se koristi na mjesti kade se ne bi smjela koristit... Padeže, to je isto problem. Ne znam sad reć na primjer, ali znam da ovi stariji nas popravljaju, a mi... (mlađa ispitanica, Čunovo)

10 Navedeno je posljedica praktične vrijednosti novoštokavskoga standarda koji omogućava sporazumijevanje na širem južnoslavenskom području, što posebno dolazi do izražaja u modernome fenomenu ekspanzije turističke mobilnosti. Građani Slovačke, pa tako i pripadnici hrvatske zajednice, tradicionalno su najvjerniji gosti na hrvatskome Jadranu.11 Budući da organski čakavski govori u Slovačkoj, za razliku od gradišćanskoga standarda, nisu eksplicitno normirani, što implicira njihovu ograničenu polifunkcionalnost, pa i terminološku anakronost, problem leksičkih praznina obično se rješava posuđivanjem iz hrvatskoga, slovačkoga, a ponekad i gradišćanskoga književnog jezika. Osim leksičkih posuđenica za moderne pojmove, novoštokavski su utjecaji vidljivi i na drugim jezičnim razinama.



Jezik i obrazovanje

Dok su brojnije zajednice, poput mađarske ili njemačke, u prvoj Čehoslovačkoj Republici imale obrazovanje na svojim jezicima,12 pripadnici hrvatske zajednice iz sjevernijih naselja, kao što je spomenuto, statistički su se počeli ubrajati u tzv. čehoslovački narod te uključivati u obrazovni sustav na većinskome jeziku. Stariji ispitanici iz južnih naselja, koji su formalno obrazovanje počeli stjecati u mađarskim školama, s druge strane svjedoče o zastupljenosti hrvatskoga jezika u međuratnom školstvu, prije svega u nastavi (katoličkoga) vjeronauka u primarnom obrazovanju. Prema jednom aktivistu srednje generacije, u šestogodišnjoj osnovnoj školi u Hrvatskome Jandrofu do Trianonskoga ugovora sva nastava je, osim mađarskoga jezika i povijesti, bila na hrvatskome, da bi nakon toga na hrvatskome bili samo hrvatski jezik i vjeronauk, a sve ostalo na mađarskome. Za obrazovni sustav u obnovljenoj Čehoslovačkoj, za razliku od međuratne višejezičnosti, bila je karakteristična izrazito monolingvalna i standardnocentrična jezična politika,13 koja prema pojedinim ispitanicima ne samo da nije išla u prilog održavanju višestoljetne kolektivne višejezičnosti na etnički heterogenome srednjoeuropskome kulturnom prostoru, nego je nepovoljno utjecala i na status slovačkih dijalekata. Postnovembarska promjena sociopolitičke paradigme donijela je manjinskim zajednicama u Slovačkoj neke pozitivne legislativne pomake, koji ipak nisu uspjeli zaustaviti negativne lingvističke trendove u hrvatskoj zajednici.14 Mnogi ispitanici tako i danas svjedoče da su tijekom sekundarne socijalizacije u institucionalnom obrazovanju s nekim članovima zajednice s hrvatskoga prešli na slovački jezik.

Prva je sestra, a ja sam druga. Mislim, pričale smo hrvatski dok ona nije išla u školu, a kad je počela u školu hodit, išla je u osnovnu školu, u prvi razred osnovne, počela je kod kuće slovački. Onda smo počele mi dvije slovački… (mlađa ispitanica A, Čunovo)Kad sam bila mala, ja sam, ovako... Kad sam bila jedan ili dve godine imala sam, mi smo živjeli u Čunovu. Zis roditeljima i mojimi starimi roditeljima. Ja sam znala samo, samo taj gradišćanski, a kad sam ušla u vrtić, ja sam pričala te rečenice gradišćanskohrvatske, da. Pa svi su, svi su. Zbog toga da sam bila u tom okružju, a pričali smo samo hrvatski, to je to, da. Pa tako malo sam promijenila da sam samo slovački počela koristiti. […] Ja sam sve razumjela, ali kad sam imala oko pet-šest godina, nisam htjela pričati već hrvatski. To je to, da sam okrenula nekako. […] Ne znam. Mislim, možda zbog djeca i tako šta će ljudi reći ili tako... Ne znam. (mlađa ispitanica B, Čunovo)

12 U prvoj su republici, posebno u višejezičnoj Bratislavi, postojale mađarske i njemačke osnovne i srednje škole, međutim, takav je sustav ukinut nakon Drugoga svjetskog rata.13 U vrijeme političke liberalizacije u 1960-ima hrvatska zajednica u Novome Selu imala je intenzivnije kontakte s Hrvatskom (Labin, Raša, Rabac) te se održavao i tečaj hrvatskoga književnog jezika za koji je, prema riječima jedne ispitanice koja ga je pohađala, bio veći interes nego danas. Uspostavom tzv. normalizacije nakon sovjetske okupacije Čehoslovačke, kontakti s prekograničnim gradišćanskim korpusom te matičnim prostorom onemogućeni su.14 Pomak od realne prema simboličkoj uporabi lokalnih čakavskih varijeteta, opadanje broja govornika i stupnja njihove jezične kompetencije, sužavanje uporabnih domena i drugi znakovi lingvističke erozije.

2019102

Jezična prava nacionalnih manjina u Republici Slovačkoj danas su određena Zakonom o uporabi manjinskih jezika (slov. Zákon č. 184/1999. Z. z. o používaní jazykov národnostných menšín). S obzirom na to da pripadnika hrvatske manjine ima manje od 15% (tj. 20%) u dvama (tj. trima) uzastopnim popisima stanovništva u administrativnim jedinicama koje su dijelom Bratislave (Novo Selo, Hrvatski Jandrof i Čunovo), odnosno Bratislavskoga okruga (Hrvatski Grob), prema posljednjem zakonu pripadnici hrvatske zajednice ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na službenu uporabu i obrazovanje na manjinskome jeziku te javno vidljivu dvojezičnost.15 Iako hrvatski jezik u javnome prostoru simbolički nije prisutan u obliku dvojezičnih natpisa,16 u posljednjim desetljećima ipak je u određenoj mjeri zastupljen u institucijama (obrazovni sustav, Crkva), kao i kulturi (folklor, amatersko kazalište, književnost) te medijima (manjinska glasila i drugo). U sklopu hrvatske nastave u inozemstvu koje provodi MZO RH od 2000-tih godina hrvatski standardni jezik kao izvanškolska aktivnost u produženome boravku (2 sata tjedno) podučava se u četirima mjestima s autohtonom hrvatskom manjinom. Prema riječima nastavnika hrvatskoga jezika, u školskoj godini 2017./2018. nastavu je pohađalo oko 60 učenika u svim četirima naseljima zajedno, pri čemu je otprilike pola učenika pripadalo staroj hrvatskoj dijaspori, a nekolicina polaznika novome hrvatskome ekonomskom iseljeništvu, dok su ostali polaznici uglavnom bili pripadnici većinskoga naroda.17 Iako za pripadnike stare hrvatske dijaspore lokalni čakavski varijeteti imaju neupitno emocionalno značenje, gotovo svi su izrazili sumnju u mogućnost njihove eksperimentalne organizirane poduke u ranom obrazovanju (vrtićima ili osnovnim školama), držeći da se njihovi organski govori mogu usvojiti isključivo kontinuiranim spontanim prenošenjem u obiteljskome krugu. Nerijetko ih nazivajući „kuhinjskim“ govorima, neki su ispitanici isticali nenormiranost, nepolifunkcionalnost, usmenost, ograničenost lingvističkih sredstava i drugo kao realnu zapreku u provođenju organizirane institucionalizirane poduke lokalnih čakavskih lekata. Osim problema motiviranosti mladih za učenje organskih govora, temeljno je pitanje i tko bi mogao provoditi takvu poduku s obzirom na sve manji broj i visoku dob kompetentnih izvornih govornika te izostanak nastavnih materijala na mjesnim govorima.

15 Prijedlog podunavske zajednice da se južna naselja s većim udjelom hrvatskoga stanovništva (Hrvatski Jandrof i Čunovo) administrativno odvoje od glavnoga grada kako bi se zadovoljio zakonski minimum za ostvarivanje manjinskih jezičnih prava nije usvojen. Paušalno se, međutim, može primijetiti kako pitanje službene uporabe i zastupljenosti manjinskoga jezika u javnome prostoru ovoj zajednici ipak nije od posebnoga značenja (Skelin Horvat et al. 2017.). Jedno od gorućih pitanja koje se prilikom provedenoga sociolingvističkog istraživanja otvorilo nije simbolička nego realna uporaba, odnosno problem očuvanja mjesnih čakavskih govora zbog njihova sve težega spontanog prenošenja na mlađe naraštaje.16 Hrvatski jezik u javnome prostoru ipak se povremeno pojavljuje u vidu hodonimije, epitafa (u Hrvatskome Jandrofu i Čunovu), pa i natpisa na objektima komercijalnoga karaktera.17 Mogućnost učenja hrvatskoga standardnog jezika u Bratislavi provlači se kroz cijelu obrazovnu vertikalu – na srednjoškolskoj razini, naime, može se nastaviti u Privatnoj slavenskoj gimnaziji, a zatim i na Filozofskome fakultetu Sveučilišta Comenius gdje postoji dvopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti, kao i tečaj za javnost. U četirima naseljima s hrvatskim stanovništvom usto se još od 1990-ih organiziraju tečajevi hrvatskoga jezika, dok mlađi pripadnici zajednice pohađaju i jezične i folklorne škole u Hrvatskoj.



Gradišćanski hrvatski (jandrofski govor, op.a.) ja mislim da se ovde nigdar nije učio u školi tako ne znam... Ovde nemamo i učitelje za gradišćanskohrvatski jezik i ne znam je li bi to bilo moguće u realnom životu. Ne znam. Dobro bi bilo, ali ne znam. (mlađa ispitanica, Hrvatski Jandrof)

Premda su se ispitanici u svim četirima mjestima pozitivno izjasnili o organizaciji nastave hrvatskoga jezika te nužnosti učenja upravo suvremenoga standarda, iz etske istraživačke perspektive od početka se intuitivno mogla osjetiti svojevrsna podijeljenost stare hrvatske dijaspore kad je u pitanju odnos književnoga idioma „pradomovine“ i lokalnih varijeteta. Međutim, čini se da bi s vremenom ipak moglo doći do konvergencije različitih jezičnih koncepcija, pri čemu se na novoštokavski standard već počinje gledati kao kompromisno rješenje za mlađe naraštaje koji nisu imali priliku spontano usvojiti lokalne čakavske idiome.

Ispitanik A: Stari naši ča smo bili va hrvatskom... su bili jako protiv tomu da se ovde bude učil književni jezik, a i gradišćanski jezik. To su tri jeziki. Novosielski, gradišćanski ar književni. A oni i naši stari su htili da se ovde bude učil nek novosielski jezik.A što biste vi htjeli? Biste li vi voljeli da se danas uči novosielski?Ispitanik B: Tako smo, ne znamo, moremo put književni, ali u gradišćanski na(do)gradit. Ispitanik A: Mi moramo znat književno, a i novosielski. Tako da doma moremo govorit novosielski, ali kad ideš Zagreb moraš govorit književno. Kad ne zna novosielski, a nauči se književno, je to dobro.Zašto?Ispitanik A: Zna hrvatski. (stariji ispitanici, Novo Selo)

Jezik i Crkva

Kao i u drugim hrvatskim izvandomovinskim zajednicama, sprega jezičnoga, etničkoga i vjerskoga identiteta inherentna je i autohtonoj hrvatskoj dijaspori u Slovačkoj. Naime, Katolička crkva i u ovoj sredini imala je izrazitu kohezivnu funkciju te je i danas jedan od uporišta hrvatskoga identiteta u Srednjoj Europi.

A za pravoga gradišćanskog Hrvata? Koje su stvari jako bitne?Ja mislim da kultura, pak jezik, na prvome mjestu jezik pak onda kultura i... I isto vjera. Mislim da svi gradišćanski Hrvati su kršćani. (mlađa ispitanica, Hrvatski Jandrof)

Uz učitelje, svećenici su stoljećima bili gotovo jedini predstavnici inteligencije koji su čuvali hrvatski jezik. Premda u četirima župama u kojima je koncentrirana hrvatska manjina već desetljećima ne služe hrvatski svećenici, u ovome kontekstu posebno mjesto zauzima Horvatan pater Ferdinand (Ferdiš) Takáč (1920. – 2013.) koji je, osim što je sastavio Rječnik sela Hrvatski Grob (2004.), u zajednici propagirao i važnost (o)čuvanja lokalnoga hrvatskoga govora, što se može smatrati primjerom insajderskoga (socio)lingvističkog aktivizma u složenim sociopolitičkim okolnostima.

2019104

On je aj razgovaral, hrvatski je imal prodiku. … Na ovom dijalektu. On je kad je višao iz crikve s kim se susreo len hrvatski. A je povidal, aj nám, i meni je povidal: Dica moja, kad nećete razgovarat hrvatski, to ur niste vi Hrvati. Musíte razgovarat hrvatski. Tko ne zna hrvatski ur nima domova. Lebo vaša, tvoja majka je razgovarala hrvatski, musíš znat aj ti hrvatski. Kako znaš, tako znaš, malo znaš, ale musíš razgovarat hrvatski. (ispitanica srednje generacije, Hrvatski Grob)

Političke promjene odrazile su se i na uporabu jezika u Crkvi. Dok je u nadunavskoj zajednici hrvatski prestao biti bogoslužnim jezikom znatno ranije, u podunavskom prostoru, kao što je spomenuto, 1948. godine ukinut je vjeronauk na hrvatskome jeziku u Hrvatskome Jandrofu dok je, prema Maászu i Mallineritsu (2012.), unatoč političkim promjenama u Čunovu bogoslužje na (staro)hrvatskome zadržano sve do 1981. godine. U Hrvatskome Jandrofu i Čunovu mogu se pronaći i mnogobrojni hrvatski epitafi , a za razliku od sjeverne zajednice, većina podunavskih Hrvata zahvaljujući hrvatskim molitvenicima i danas se gotovo isključivo moli na hrvatskome jeziku.

Tamo se tako razvija taj jezik, to nije bilo presičeno kot ovde da... Niš nismo znali. Tamo je se funkcioniralo. Taj kontakt s jezikom je sigdi. I u školi i u folklori i va crikvi. To su važne stvari. Meni su uvik, mi je moj tata rekal da: Kad se začneš molit po hrvatski, tak ćeš vidit kakov si Hrvat. (starija ispitanica, Novo Selo)

Nakon sloma komunističkoga sustava bogoslužje na (staro)hrvatskome jeziku (osim propovijedi koja je na slovačkome) postupno je obnovljeno u svim četirima mjestima te se redovito održava jednom tjedno, odnosno mjesečno u svakom od mjesta posebno. Upravo u ovoj domeni najvidljivija je simbolička funkcija i uporaba jezika kojim se konstituira i ponovno ritualno potvrđuje hrvatski identitet na srednjem Dunavu.

Jezik i kultura i mediji

Prema Grbić Jakopović (2014.), Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj krovna je institucija Hrvata u Slovačkoj. Savez je osnovan 1990. godine, sa sjedištem u Bratislavi. Savez čine četiri hrvatska kulturna društva iz četiri sela (Čunovo, Hrvatski Jandrof, Novo Selo i Hrvatski Grob) te Klub mladih iz Hrvatskoga Jandrofa. Zajedničkim sredstvima općine te vlada Slovačke i Republike Hrvatske 2005. godine u Novome Selu otvoreni su Hrvatski kulturni centar i Muzej kulture Hrvata u Slovačkoj. Hrvatski kulturni savez izdaje časopis Hrvatska rosa koji je 2002. godine zamijenio Novosielski glas (1994. – 2001.), a koji je izlazio na novosielskoj čakavštini, dok se u novijem časopisu objavljuju i tekstovi na standardnome hrvatskom i na lokalnim čakavskim idiomima, kao i na svojevrsnoj mješavini. Najvažnija godišnja manifestacija je Festival hrvatske kulture, a od ostalih događaja spominju se tzv. hrvatski balovi, ali i neka okupljanja poput Hrvatskoga četvrtka koji se organiziraju posljednjega četvrtka u mjesecu u Novome Selu. Važnim mjestom očuvanja hrvatskih čakavskih govora u Slovačkoj čine se i mnoga kulturna društva, primarno folklorna, u kojima se njeguju hrvatska tradicija i kultura.



Jezik i emocije

Mnoga istraživanja pokazala su emotivnu povezanost govornika s pojedinim varijetetima i jezicima općenito, posebno ističući da su nestandardizirani idiomi emocionalno važna sredstva izražavanja (c.f. Busch, 2006., Busch, 2012.). Služeći se metodom jezičnoga portretiranja pokazano je kako govornici rado govore o svome jeziku, kao i to da je za mnoge jezik usko povezan s emocijama (Busch, 2006.). Provedeno istraživanje stare hrvatske dijaspore u Slovačkoj ne obuhvaća samo kvantitativne i kvalitativne metode, odnosno prikupljanje podataka intervjuiranjem i anketiranjem, nego i jezično portretiranje ispitanika od kojih se tražilo da pokušaju povezati određene dijelove tijela s pojedinim jezicima i varijetetima kojima se služe te eventualno i s određenim bojama. Mnogi ispitanici vezivali su materinski jezik/varijetet uz srce ističući time emocionalnu važnost materinskoga idioma. Veliki broj ispitanika svoj materinski jezik vezao je uz glavu objašnjavajući to time da na tom jeziku razmišljaju. Pokušavajući povezati boje i jezike/varijetete koje svakodnevno koriste moglo se primijetiti da su ispitanici nerijetko upravo uz materinski jezik vezali omiljene im boje.

Budućnost jezika

Na temelju dosadašnje analize prikupljenih podataka može se zaključiti kako je uporaba hrvatskih čakavskih varijeteta u Slovačkoj u budućnosti vrlo upitna. Naime, smanjuje se broj domena u kojima se ovi varijeteti koriste, a sve su rjeđe prisutni i u obiteljskom okruženju zbog različitih okolnosti i razloga koje navode sami ispitanici. Na pitanje kakvu budućnost oni sami predviđaju organskim čakavskim govorima u Slovačkoj mnogi ispitanici navodili su kako nisu optimistični, kao što je vidljivo iz sljedećih navoda:

Ja sam realista. Nisam ni pesimista ni optimista. Volila bi sam da sam optimista da će se po, po, po, poboljšati to stanje, ali u Novom Selu si mislim da se neće. Zato da vidim da Slovaci će ovu hrvatsku manjinu pojist. I mi smo sad sa ća ja učim dicu svirat, mi smo kap u, tih 12 dice je kap iz, iz 1500 dice koja je tu, to je stvarno malo. Ali morem njima pokazati sa s tim hrvatskim ćete se nekako, nekako, nešto ćete proživiti, doživiti. (mlađa ispitanica, Novo Selo) Ja sam... Ja sam pesimist. Ovde je jedna šakica ljudi ka radi celo vrijeme za to da hrvatski još bude, ali mi smo potisnuti kraj stalno od većine. (ispitanik srednje dobi, Čunovo)

Umjesto zaključka

U ovom radu navedena su samo neka pitanja i elementi istraživanja hrvatskoga jezika u Slovačkoj. Prikazani su određeni aspekti složene problematike koji se odnose na uporabu jezika u domenama poput škole, Crkve, kulturnih udruženja i medija, kao i važnost jezika u emocionalnome smislu, a sve je potkrijepljeno primjerima iz intervjua. Budući da analiza korpusa prikupljenoga tijekom terenskoga istraživanja nije dovršena, o mnogobrojnim temama još nije moguće detaljnije govoriti, primjerice o uporabi jezika u obitelji, na javnome prostoru,

2019106

kao i o jezičnoj politici i planiranju. Tek nakon obrade svih podataka bit će moguće dati jasniji prikaz istraživane zajednice i višeslojnoga konteksta u kojem se nalazi.

Literatura

Botík, J. (1998.). Etnokulturni razvoj Hrvata u Slovačkoj. Etnološka tribina 21. 35-43.Busch, B. (2006.). Language biographies – approaches to multilingualism in education and linguistic research. U: Busch, B., Jardine, A. i Tjoutuku, A. Language biographies for multilingual learning. PRAESA Occasional Papers, 24. 5-18. Busch, B. (2012.). The Linguistic Repertoire Revisited. Applied Linguistics 33. 1-22. Houtzagers, P. (2008.). On Burgenland Croatian isoglosses. Dutch Contributions to the Fourteenth International Congress of Slavists, Ohrid: Linguistics (SSGL 34), Amsterdam – New York, Rodopi. 293-331.Grbić Jakopović, J. (2014.). Multipliciranje zavičaja i domovina. Hrvatska dijaspora: kronologija, destinacije i identitet. FF Press. Zagreb.Jelić, T.; Holjevac, Ž. (2006.). Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj i Hrvati u Slovačkoj. Zagreb, Budapest, Bratislava: Croatica Kht.Kučerová, K. (1998.). Hrvati u srednjoj Europi. Matica hrvatska – Matica slovačka. Zagreb.Kuzman Šlogar, K. (2012.). Revitalizacija identiteta slovačkih Hrvata od 1989. do danas. Doktorski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 240 str.Mackay, W. F. (2005.). Bilingualism and Multilingualism. U: Ammon, U. et al. (eds.): Sociolinguistics/Soziolinguistik. Vol. 2. Berlin, New York: Walter de Gruyter. 1483-1495.Maász, J.; Mallinerits, J. (2012). Čunovo: naše selo / našá obec. Bratislava: Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj.Skelin Horvat, A.; Čagalj, I.; Ščukanec, A. (2017.). O položaju manjinskoga jezika „odozgo“ i „odozdo“ na primjeru hrvatskoga jezika u Slovačkoj. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 43/1 (2017.). 227–240.Vulić-Vranković, S.; Petrović, B. (1999.). Govor Hrvatskoga Groba u Slovačkoj. Korabljica 9 (1999.). 3–113.



SUMMARY

THE SOCIOLINGUISTICS OF THE CROATIAN DIASPORA IN SLOVAKIA

This paper discusses the situation and status of the old (autochthonous) Croatian diaspora in Slovakia. A brief outline of the historical and sociolinguistic circumstances is followed by an illustration of the current situation in the studied community on the basis of results obtained through in-depth semi-structured interviews conducted in

the fi eld. The paper also discusses the future of the Croatian language in Slovakia, as presented by the respondents in their statements. According to the latest census of 2011 there are 220 people of Croatian ethnicity living in Hrvatski Jandrof (Slovak: Jarovce), 124 in Čunovo, 67 in Novo Selo (Devínska Nová Ves), and 31 in Hrvatski Grob (Chorvatsky Grob), with 231 persons in Hrvatski Jandrof reporting Croatian as their mother tongue, 113 in Čunovo, 105 in Novo Selo, and 82 in Hrvatski Grob. According to the data of the Slovakian national statistics offi ce the total number of persons of Croatian ethnicity and speaking Croatian as their mother tongue across all of Slovakia, which includes the territorially dispersed older (autochthonous) and the new (allochthonous) diaspora, is somewhat greater and numbers 1,022 citizens of Croatian ethnicity and 1,234 citizens speaking Croatian as their mother tongue.

RESÚMEN

LA SOCIOLINGÜÍSTICA DE LA DIÁSPORA CROATA EN ESLOVAQUIA

El presente trabajo trata sobre el estatus y la situación de la vieja diáspora croata (autóctona) en Eslovaquia. Después de dar un pantallazo de las circunstancias históricas y sociolingüísticas, las autoras ilustran la situación actual de la comunidad investigada basándose en los resultados de una serie de entrevistas semiestructuradas reunidas in

situ. Más adelante analizan el futuro del idioma croata en Eslovaquia, tema del cual hablaron los entrevistados. De acuerdo al último censo poblacional de 2011, en Hrvatski Jandrof viven 220 habitantes de nacionalidad croata, en Čunovo 124, en Novo Selo 67, y en Hrvatski Grob 31. En Hrvatski Jandrof 231 personas declararon que su idioma materno es el croata, en Čunovo 113, en Novo Selo 105 y en Hrvatski Grob 82. Según datos del Instituto Nacional de Estadística de la República de Eslovaquia el número total de personas de nacionalidad croata y cuya lengua materna es el croata en todo el territorio de Eslovaquia, que comprende a la territorialmente dispersa vieja diáspora (o autóctona) y a la nueva diáspora (o alóctona), es algo mayor: 1022 habitantes de nacionalidad croata y 1234 habitantes cuya lengua materna es el croata.

PETRU HAŢEGAN, SANDA LUCIJA UDIER

DVOJEZIČNO ŠKOLOVANJE HRVATA U RUMUNJSKOJ

Pripadnici hrvatske manjine u Rumunjskoj govore različitim hrvatskim mjesnim idiomima (MI-jima) i u kontaktu su s rumunjskim MI-jima, a u osnovnoj školi, uz standardni rumunjski jezik, počinju učiti hrvatski standardni jezik. Mnogima od njih to je prvi susret s hrvatskim standardnim jezikom (HSJ-om) pa u postupku ovladavanja njime razvijaju takozvanu okomitu dvojezičnost, što znači da govornici uz organski idiom usvojen u obiteljskom okruženju tijekom primarne socijalizacije usvajaju i standardni jezik (SJ), u konkretnome slučaju HSJ. Svi odnosi i veze iz jezičnoga sustava prvoga jezika koje dijete unosi u obrazovni proces poslužit će razvoju drugoga srodnoga jezičnog sustava koji dijete usvaja, u ovome slučaju suvremenoga HSJ-a. Na toj su spoznaji izgrađeni jezično-didaktički modeli prema kojima se treba koristiti MI-jima kao temeljem u učeničkom ovladavanju SJ-om. U radu je riječ o hrvatskome jeziku (HJ-u) koji se poučava u rumunjskim školama, analizirajući postojeću situaciju u kojoj se poučava samo HSJ. No, autori nastoje afi rmirati tezu da se u njima, osim SJ-a, trebaju učiti i njegovati i hrvatski MI-ji kojima govori hrvatska manjina u Rumunjskoj kako bi se u učenika razvijala postojeća vertikalna dvojezičnost. Sličan model postoji u hrvatskim školama u austrijskom Gradišću.

Rumunjska ima 18 nacionalnih manjina, a hrvatska manjina je među najvećima i ima oko 12.000 pripadnika. Prema rumunjskome Ustavu, manjine imaju zajamčeno pravo na obrazovanje na svojemu jeziku. Od 12.000 pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Rumunjskoj, 7.000 su karaševski Hrvati. Osim njih, hrvatsku manjinu

čine Šokci (štokavci), Pokupci i Turopoljci (kajkavci) te Brinjci (čakavci). Oni žive u okolici Temišvara u višeetničkim naseljima zajedno s Rumunjima, Nijemcima, Mađarima i drugima i u tim naseljima su u manjini. Karaševski Hrvati žive u sedam sela oko glavnoga grada županije Caraş-Severina. U tim selima ili žive isključivo Hrvati ili su Hrvati većina (Olujić 2009.: 155-156). Smatra se da su Karaševci sačuvali svoj etnički identitet čuvajući svoje MI-je kao temeljni element toga identiteta. Najnovija istraživanja pokazuju da karaševskohrvatski govori pripadaju torlačkome narječju (Lisac 2003.). Neke su od njihovih značajki upotreba zamjeničke riječi što, glas ě koji se u naglašenome položaju u naglašenome slogu uvijek realizira kao e, a u nenaglašenome kao i (reka – Ričica, dete – diteta). Refl eks jera (šwa) je u Karaševu i Jabalču prešao u a (dan, sat), u Klokotiću, Lupaku, Nermiđu i Vodniku ostaje ə (dən, kət), dok je u Ravniku e (den, ket). Čuva se slogovno l koje se ostvaruje i kao sekvencija əl (kəlk, pəln) te se čuva na kraju riječi (rekal, pital). V nije prešlo u h (muva, suva). U karaševskim MI-jima postoji afrikata dʒ (dʒebe, dʒvonac), kao i afrikata đʒ (kovađʒija). Stariji su *tj i *dj dali ť i ď (ťelav tuď). Sačuvan je skup čr- (črn). U instrumentalu i lokativu množine svih rodova nalazi se nastavak -am i -əm: ženam/ženəm, luđam/luđəm, telcam/telcəm. Komparativ se tvori dodavanjem


prefi ksa po-pozitivu (po velik, po slutan), a superlativ dodavanjem prefi ksa naj-pozitivu (najvelik, najslutan). Pomoćni glagol lam, laš, la, lamo, late, laju (‘ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će’) i odgovarajući oblik prezenta daju futur. Karaševski Hrvati svoj jezik nazivaju krašovanskim, a Ivana Olujić zalaže se za termin karaševskohrvatski govori te ističe kako se nijedan od njih ne rabi se kao standard u nadregionalnoj komunikaciji. U međusobnoj komunikaciji stanovnika karaševskih sela jezične razlike uspješno se prevladavaju jer su u odnosu na druge govore u okolici i u samim karaševskim selima karaševskohrvatski govori međusobno dovoljno slični (Olujić 2007: 401– 410). Broj govornika karaševskohrvatskih govora polako se smanjuje, što je šteta jer je riječ o lingvistički vrlo zanimljivim govorima (Olujić 2009.: 156; Olujić 2007.: 404). Govorima s manjim brojem govornika ili onima čiji je broj govornika u opadanju, a među takve se svrstavaju i karaševskohrvatski govori, povećavaju se šanse za opstanak ako se radi na njihovoj društvenoj afi rmaciji i ako se nastoje integrirati u obrazovni sustav te ako se potiče njihova upotreba. U suprotnom se smanjuje broj govornika i polifunkcionalnost uporabe tih govora pa počinje njihovo izumiranje.Pripadnici hrvatske manjine u Rumunjskoj govore međusobno različitim MI-jima, a u školi uče HSJ. S obzirom na činjenicu da uče i rumunjski SJ te usvajaju različite rumunjske okolinske idiome, kao i na činjenicu da u školi uče svjetske jezike, oni u učenje HSJ-a kreću s pozicije višejezične komunikacije služeći se karaševskohrvatskim govorima te rumunjskim idiomima. Rumunjski obrazovni sustav omogućuje školovanje pripadnika nacionalnih manjina trima različitim modelima, i to tako da se: a) sva nastava provodi na jeziku nacionalne manjine, pri čemu je nastavni program identičan nastavi na rumunjskome jeziku uz dodatne nastavne sadržaje iz tradicije i povijesti nacionalnih manjina; b) nastava izvodi na oba jezika te c) cjelokupna nastava izvodi na rumunjskome jeziku, a manjinski jezik poučava se kao nastavni predmet, što je najčešći slučaj s obrazovanjem hrvatske manjine u Rumunjskoj (Hațegan 2015: 100). Dakle, HJ uči se tri do četiri sata tjedno kao nastavni predmet u redovitoj nastavi, a u pojedinim školama na hrvatskome održava se djelomična ili potpuna nastava te se HJ uči i u dopunskoj nastavi integriranoj u obrazovni sustav. Broj sati nastave HSJ-a određen je nastavnim programom Ministarstva nacionalnoga obrazovanja Rumunjske, a odobrava ga ministar te škole nemaju pravo na izmjene. Polaznici hrvatske nastave imaju pravo na pismeno i usmeno polaganje ispita iz Hrvatske književnosti na maturi i pismenoga ispita iz HJ-a i književnosti na kraju četverogodišnjega i osmogodišnjega obrazovanja. Svi su ispiti na HSJ-u i iz HSJ-a, a programi za poučavanje HMJ-a u rumunjskim školama (www.edu.ro/index.php/articles/curriculum) pokazuju da je jezično obrazovanje pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj do sada utemeljeno isključivo na učenju HSJ-a.

Modeli jezičnoga obrazovanja na manjinskome jeziku

S obzirom na način poučavanja manjinskoga jezika, odnosno s obzirom na zastupljenost MI-ja i SJ-a u jezičnome obrazovanju nacionalnih manjina, postoji nekoliko univerzalnih modela jezičnoga i općega obrazovanja na manjinskome jeziku. Prvi je model onaj u kojem se cijelo

2019110 P. HAŢEGAN, S. L. UDIER

obrazovanje održava na standardnome jeziku. Takav model najzastupljeniji je i prevladavajući te ga implicitno podupire Kurikulum hrvatske nastave u inozemstvu (MZOŠ 2003.) u kojemu se na više mjesta ističe ovladavanje SJ-om kao obrazovno postignuće koje treba ostvariti. Prednosti toga modela su očigledne – ovladanost SJ-om omogućuje nadregionalnu i polifunkcionalnu komunikaciju kao uvjet za uključivanje u obrazovanje i stjecanje kompetencija i, konačno, za uspješno uključivanje u tržište rada. Međutim, njegov je nedostatak što isključuje načelo zavičajnosti, odnosno ne afi rmira MI-je pripadnika hrvatske nacionalne manjine. Mjesni manjinski hrvatski govori, kako u Rumunjskoj tako i drugdje, ugroženi su jer im se broj govornika smanjuje pod utjecajem globalizacijskih procesa. Na opadanje broja govornika tih govora s jedne strane utječu okolinski jezici, u konkretnome slučaju rumunjski, a s druge strane činjenica što se u svim formalnim situacijama rabi isključivo HSJ. Činjenica da se MI-jima sve manje govori pridonosi njihovu gubljenju pa tako i smanjivanju raznolikosti HJ-a. Zbog toga je potrebno pronaći pristupe poučavanju HMJ-a koji bi osim SJ-a afi rmirali i MI-je te pridonijeli njihovu očuvanju. Drugi bi model jezičnoga obrazovanja nacionalnih manjina bio da se cijelo obrazovanje njihovih pripadnika održava na MI-ju. Takvo bi obrazovanje pogodovalo afi rmaciji i razvijanju MI-ja (moguće je pretpostaviti da bi to pogodovalo stvaranju i proširivanju jezičnih resursa potrebnih za izražavanje kulturnih, civilizacijskih i znanstvenih pojmova i procesa), ali bi bilo neprihvatljivo jer bi isključivalo ovladavanje SJ-om koji je prijeko potreban za ostvarivanje suvremene polifunkcionalne nadregionalne komunikacije. U konkretnome slučaju cjelokupno obrazovanje na lokalnome idiomu bilo bi nemoguće provesti jer ne postoji nadregionalni hrvatski MI kojim govore svi Hrvati u Rumunjskoj ili većina njih (Olujić 2007.: 404 – 405).Treći model zasniva se na kombiniranju nastave HSJ-a i MI-ja kao nastavnih jezika u jezičnoj nastavi pripadnika nacionalne manjine na način da se nastava u jednome dijelu obrazovanja održava na MI-ju, a u drugome na SJ-u, na primjer da se osnovnoškolsko obrazovanje izvodi na MI-ju, a srednjoškolsko obrazovanje na SJ-u. Takav model obrazovanja na HJ-u postoji i uspješno se provodi u austrijskome Gradišću (Kinda-Berlakovich 2005.: 72) gdje se u osnovnim školama predaje isključivo na gradišćanskohrvatskome jeziku, a u srednjim školama na SJ-u. Tim se modelom postiže afi rmacija ne samo SJ-a nego i MI-ja, što pridonosi njihovu očuvanju i razvitku. Nedostatak je takvoga modela zahtjevnost za izvođenje. Naime, za izvođenje takvoga obrazovnog modela potrebna je posebna infrastruktura – nastavni materijali na MI-ju i posebno obrazovan nastavni kadar sposoban izvoditi nastavu i na MI-ju i SJ-u.Četvrti mogući model jezičnoga obrazovanja pripadnika nacionalne manjine također se zasniva na kombiniranju HSJ-a i MI-ja kao nastavnih jezika, ali ne tako da se nastava u prvome dijelu obrazovne vertikale izvodi na MI-ju, a u drugome dijelu na SJ-u, nego tako da se obrazovanje u svojemu cjelokupnom trajanju zasniva na kombinaciji MI-ja i SJ-a. Budući da se taj model, odnosno njegova konkretizacija na primjeru obrazovanja pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Rumunjskoj, nastoji inaugurirati u ovome radu, njegovo stručno i programsko utemeljenje te njegove mogućnosti, perspektive i način provođenja bit će opširnije elaborirani u sljedećem poglavlju.


Model jezičnoga obrazovanja na manjinskome jeziku zasnovan na kombinaciji MI-ja i SJ-a

Prije polaska u vrtić ili školu djeca pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj većinom su jednostrano normativna djeca koja poznaju samo svoj MI. Ulaskom u obrazovni sustav ta djeca postaju nenormativno dvojezična ili višejezična jer počinju učiti SJ i, zbog njegova nedovoljnoga poznavanja, odstupaju od njega (Pavličević-Franić 2002.: 93). Dakle, učenjem SJ-a u školskome sustavu nastupa pojava paralelnih jezičnih kodova u komunikaciji i gotovo svih vrsta višejezičnosti. U pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj uočavaju se različite razine višejezične komunikacije: J1, MI kao jezik obitelji i mjesta stanovanja; J2, standardni rumunjski jezik kojim se dijete počinje koristiti u vrtiću i školi; J3, HSJ koji se uči u osnovnoj i srednjoj školi, na dopunskoj hrvatskoj nastavi te koji se usvaja zahvaljujući crkvi i medijima; J4, razni idiomi rumunjskoga jezika koje pripadnici hrvatske manjine usvajaju tijekom socijalizacije i J5, strani jezici koji se uče u školi i usvajaju putem medija. Pri tako složenoj višejezičnoj situaciji i mnogostruko raslojenoj komunikaciji neizbježne su mnogobrojne i kompleksne interferencije i transferencije (Hațegan 2015: 99), od kojih su najkarakterističniji sljedeći primjeri: Gledi na televizor (‘Gleda televiziju’), Piše piksam (‘Piše kemijskom’), Njejne su oči maro ili murge (‘Njezine su oči smeđe boje’), Portokala je portokaliu (‘Naranča je narančaste boje’), Pišem i četam propozicije (‘Pišem i čitam rečenice’), Dodaj mi krejon ili plajves, stilou i liniar (‘Dodaj mi olovku, nalivpero i ravnalo’), Draga mu inghetata, (‘Voli sladoled’), Ide na dans (‘Ide na tečaj plesa’) itd.Uključivanjem pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj u institucionalni odgojno-obrazovni sustav oni se prvi put intenzivnije susreću s HSJ-om. Dijete predškolske i rane školske dobi razvija okomitu dvojezičnost: uz MI usvojen kod kuće počinje usvajati norme SJ-a i supstandardne podsustave HJ-a koji su uvjetovani kontaktima s djecom u skupini ili razredu. Svi odnosi i veze iz jezičnoga sustava J1 koje dijete unosi u odgojno-obrazovni proces poslužit će razvoju i usvajanju novoga sustava jer se jezične kategorije najlakše usvajaju uspoređivanjem dvaju srodnih jezičnih sustava (Pavličević-Franić 2006.: 4). Na spoznaji o tome kako jezični sustav J1, u ovome slučaju MI-ja Hrvata u Rumunjskoj, utječe na razvoj i usvajanje sustava J2, u ovome slučaju HSJ-a, moguće je izgraditi univerzalni model poučavanja HMJ-a. To znači da u poučavanje jezika treba uključiti načelo zavičajnosti (Petrc 2015.) tako da se, osim učenja SJ-a, učenicima omogući i izražavanje na MI-jima kojima već vladaju i s kojima su stvorili emotivnu vezu te da se stvori prostor za kontrastivni pristup učenju HSJ-a utemeljen na njegovu uspoređivanju s MI-jima. Uključivanje načela zavičajnosti u nastavu jezičnoga izražavanja najučinkovitije se može realizirati uspoređivanjem MI-ja i SJ-a omogućujući pritom učenicima da se, barem na početku ovladavanja SJ-om, samostalno izražavaju na idiomu koji im je materinski i komunikacijski najsnažniji. A kvalitetna komunikacija na HJ-u, uz motivaciju za učenje i poticanje hrvatskoga identiteta, najvažnija je sastavnica hrvatske nastave u inozemstvu (Bošnjak 2012: 188). Kurikulum hrvatske nastave u inozemstvu (MZOŠ 2003.) i programi za poučavanje HMJ-a u Rumunjskoj (www.edu.ro/index.php/articles/curriculum) sadrže temelje za jačanje komunikacijske kompetencije učenika razvijanjem jezičnih vještina, a standardi znanja

2019112

i vještina koje učenici stječu u nastavi HJ-a mogu se okvirno podijeliti na HJ i književnost te hrvatsku povijesnu, kulturnu i prirodnu baštinu, područja koja pružaju mnogobrojne i raznolike mogućnosti za obradu sadržaja o MI-jima. Kurikulum eksplicitno navodi da su operativni ciljevi poučavanje HSJ-a te osvješćivanje razlike između SJ-a i nestandardnih idioma. U Kurikulumu postoje mnogobrojna uporišta za primjenu načela zavičajnosti i afi rmaciju organskih MI-ja koji su učenicima HMJ-a materinski (MZOŠ 2003.: 5-6), i to u načelima fl eksibilnosti, interkulturalnosti i usmjerenosti na učenika. Prema načelu fl eksibilnosti kurikulum treba omogućivati individualiziranu nastavu i mogućnost prilagođavanja socijalnim i kulturnim uvjetima u kojima žive učenici. Načelo interkulturalnosti znači da kurikulum refl ektira i respektira kulturnu strukturu društva zemlje u kojoj se izvodi, odnosno višekulturalnost kao način života učenika. Treba omogućiti usvajanje jezika, kulture i načina života različitih društvenih grupa jer je to jedna od glavnih pretpostavki za razumijevanje drugih, ali i osvješćivanja vlastita identiteta i načina života. Načelo usmjerenosti na učenika znači da se u nastavi polazi od potreba učenika te se sadržaj, oblici i metode nastave temelje na njegovu iskustvu. S obzirom na činjenicu da u modernim pedagoškim pristupima učenici nisu pasivni primatelji, nego aktivni sudionici nastave, javlja se zahtjev za korištenjem metoda i pristupa koji učeniku omogućuju što intenzivnije aktivno sudjelovanje u nastavi (projektna nastava, participacijsko i suradničko učenje...), a pritom je nužno poštovati jezično iskustvo učenika. Sva se ta načela mogu vrlo učinkovito primijeniti uključivanjem MI-ja u nastavu HMJ-a. Obrazovanje treba pratiti, poticati i prihvaćati djetetov osjećaj prema zavičajnome govoru i u njemu pronalaziti motivaciju (Petrc 2015.: 325). Obrazovni proces uvelike ovisi o učitelju čiji je zadatak iskoristiti MI kao pomoć i temelj u učeničkom ovladavanju HSJ-om. Kakve su praktične mogućnosti izvođenja modela poučavanja MI-ja i SJ-a u nastavi HMJ-a? U nastavi HJ-a u Hrvatskoj MI se može uključiti u nastavu i u izvannastavne aktivnosti (Petrc 2015.: 325). Obrazovanje na HMJ-u zasnovano na kombinaciji MI-ja i SJ-a također se može temeljiti na uključivanju MI-ja u nastavne i izvannastvne sadržaje i aktivnosti. Omjer i udio sadržaja na SJ-u i MI-jima treba biti strukturiran nastavnim planom i programom. Budući da je HSJ već afi rmiran kao nastavni jezik u školama u kojima se poučava HMJ, važno se usredotočiti na mogućnosti uključivanja MI-ja u nastavu kako bi se te mogućnosti istražile, afi rmirale i primijenile. Prema suvremenim istraživanjima nastavne prakse i stajališta učitelja (Petrc 2015.) postoje mnogobrojne mogućnosti za korištenje MI-ja u nastavi HJ-a: (1) Učenje HSJ-a kontrastiranjem MI-ja s HSJ-om. Takav induktivni princip omogućio bi

učenicima samostalno zaključivanje i uspoređivanje jezičnih sustava i leksičkoga fonda, prepoznavanje sličnosti i razlika među njima, a kao popratne aktivnosti moglo bi se uključiti izrađivanje glosara, mentalnih mapa i sl. Važno je naglasiti da dijalektalni sadržaj bez kontrastivnoga pristupa nije svrsishodan u poučavanju (Požgaj-Hadži et al. 2005.: 419).

(2) Čitanje tekstova napisanih na MI-jima i njihova jezična analiza. Izbor tekstova na MI-ju treba sadržavati suvremene, aktualne tekstove jer to pogoduje motivaciji za učenje i čitanje (Požgaj-Hadži et al. 2005.: 413).

P. HAŢEGAN, S. L. UDIER


(3) Usmeno i pismeno izražavanje učenika na MI-jima. Učenicima treba omogućavati što više izražavanja na MI-ju koji je njihov J1 te iskoristiti činjenicu što učenici osjećaju identitetnu povezanost s njim (Hațegan 2015.: 96).

(4) Istraživački rad i projektna nastava sa svrhom snimanja i bilježenja usmenoknjiževnih tekstova na MI-jima. Na taj se način učenici uključuju u istraživanje i nastavu aktivno ih oblikujući, a njihov praktični rad može donijeti znatnu korist lokalnoj zajednici jer pridonosi očuvanju njezine baštine.

(5) Organizacija i vođenje dramske, recitatorske, novinarske, folklorne i literarne grupe te dramsko, recitatorsko, novinarsko, literarno i folklorno izražavanje na MI-ju.

(6) Nastava dijalektalne književnosti: interpretativno čitanje i interpretacija književnih tekstova na MI-ju.

(7) Jezična nastava s obradom tema o MI-jima HJ-a. Mogućnost praktičnih aktivnosti poput izrade školskoga rječnika MI-ja ili dijalektalnih karata. Jezična nastava na kojoj se MI-ji uspoređuju međusobno i sa SJ-om.

(8) Nastava medijske kulture s emitiranjem emisija na MI-ju u kojima su zabilježeni MI-ji i drugi elementi mjesne tradicijske kulture (narodni plesovi, nošnje, usmena književnost, običaji i sl.).

(9) Terenska nastava s posjetima kulturnim znamenitostima i upoznavanje sa starijim stanovnicima koji govore MI i mogu prenijeti ili pokazati dio baštine (stari predmeti, zanati, običaji...); zajedničko pjevanje pjesama i sviranje instrumenata; igrokazi s evociranjem starih običaja.

(10) Samostalno istraživanje različitih segmenata mjesne jezične i kulturne baštine te pisanje referata, izrada prezentacija i plakata o njima. Preduvjet je za uključivanje MI-ja u nastavu HMJ-a, osim programske utemeljenosti, spremnost nastavnika na provođenje toga nastavnog modela (pozitivno stajalište) i osposobljenost za njegovo provođenje (kompetencije u MI-jima i HSJ-u). Uloga učitelja presudna je jer njegov odnos prema MI-jima može ili pridonijeti njihovu očuvanju ili dovesti do njihova potiranja (Visinko 2003.: 81). Učitelji HJ-a u Rumunjskoj većinom su pripadnici hrvatske nacionalne manjine i posjeduju kompetencije u MI-jima, što im olakšava komunikaciju s učenicima, ali samo po sebi ne jamči sustavno razvijanje učeničkih kompetencija u MI-ju i u SJ-u. Najveći broj nastavnika HJ-ja u Rumunjskoj stekao je kompetencije u HSJ-u na Temišvarskome fakultetu gdje se HJ studira zajedno sa srpskim, a obrazovanje nastavnika u Hrvatskoj zasigurno bi osiguralo stjecanje boljih kompetencija u HSJ-u.

Zaključak

Kao i u većini primjera obrazovanja na HMJ-u, jezično obrazovanje hrvatske manjine u Rumunjskoj održava se na HSJ-u. Prednosti takvoga obrazovanja su očigledne – ovladavanje HSJ-om omogućuje polifunkcionalnu nadregionalnu komunikaciju s govornicima HJ-a i

2019114

uspješno praktično uključivanje u život u Hrvatskoj. Nedostatak takvoga obrazovanja jest u činjenici što učenje SJ-a često znači zanemarivanje MI-ja i, općenitije, zanemarivanje varijantnosti HJ-a u obrazovanju. Učenike treba, između ostaloga, učiti da je HJ varijantan i da je varijantnost njegovo bogatstvo. Učenje SJ-a ne bi se trebalo događati na štetu MI-ja koji su govornicima materinski i s kojima oni osjećaju snažnu identitetnu i emocionalnu povezanost, niti bi ulazak u formalno obrazovanje trebao predstavljati raskid s MI-jima i inzistiranje na izražavanju isključivo SJ-om. Zbog toga bi MI-je trebalo uključiti u formalno obrazovanje na HMJ-u, pogotovo u osnovnoškolskoj dobi učenika kako prelazak na komunikaciju na SJ-u ne bi bio nagao i štetan za razvoj njihove komunikacijske kompetencije u HJ-u te iskoristiti različitosti MI-ja od SJ-a kao resurs za poučavanje SJ-a. Koliko god da takav način poučavanja može naići na teškoće u praktičnoj primjeni jer bitno usložnjuje proces poučavanja HMJ-a, sve didaktičke postupke od pripremnih do realizacijskih te cjelokupnu nastavnu interakciju, njegova je prednost što može pripomoći afi rmaciji MI-ja te njihovu razvitku, unapređivanju i očuvanju, a to su važni ciljevi u suvremenome globaliziranom svijetu u kojem se jezična raznolikost polako gubi.

Literatura

Bošnjak, Milan. 2012. Važnost komunikacije i suradnje u hrvatskoj nastavi u inozemstvu. U: Hrvatska nastava u inozemstvu – priručnik za učiteljice i učitelje [ur. Bežen, Ante; Bošnjak, Milan], 188–192. Zagreb, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Hațegan, Petru. 2015. Od mjesnoga govora manjine do jezičnih i društvenih kompetencija. U: Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja [ur. Udier, Sanda Lucija; Cergol Kovačević, Kristina], 87–105. Zagreb, Srednja Europa i HDPL.Kinda-Berlakovich, Andrea Zorka. 2005. Hrvatski nastavni jezik i dvojezično školstvogradišćanskih Hrvata u Austriji počevši od godine 1921. Croatica et Slavica Iadertina, I, 61-76.Kurikulum hrvatske nastave u inozemstvu. 2003. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.Lisac, Josip. 2003. Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. Ministerul Educatiei, Cercetarii si Tineretului – Curriculum Scolar www.edu.ro/index.php/articles/curriculum Prezueto 17. 7. 2015.Olujić, Ivana. 2007. Karaševski Hrvati u Rumunjskoj – jezici i identiteti. U: Jezik i identiteti [ur. Granić, Jagoda]. Zagreb-Split: HDPL.Olujić, Ivana. 2009. Problem srednjega roda u govoru Hrvata iz Karaševa. Lahor, 8, 155–169.Pavličević-Franić, Dunja. 2000. Usvajanje hrvatskoga standardnoga jezika u sustavu okomite dvojezičnosti. Napredak 141 (I): 75–84.



Pavličević-Franić, Dunja. 2003. Okomita dvojezičnost i rano učenje jezika. U: Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini [ur. Pavličević-Franić, Dunja; Kovačević Melita], 93 – 103. Zagreb: Naklada Slap i Sveučilište u Zagrebu.Pavličević-Franić, Dunja. 2006. Jezičnost i međujezičnost između sustava, podsustava i komunikacije. Lahor, časopis za hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik 1: 1 – 14.Petrc, Jasna. 2015. Primjena načela zavičajnosti u odgojno-obrazovnome procesu. U: Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja [ur. Udier, Sanda Lucija; Cergol Kovačević, Kristina], 311 – 328. Zagreb: Srednja Europa i HDPL.Požgaj Hadži, Vesna, Benjak, Mirjana i Mirjana Doblanović. 2005. Standard i dijalekt u kontaktu. U: Jezik u društvenoj interakciji [ur. Stolac, Diana; Ivanetić, Nada; Prichard, Boris], 409 – 424. Zagreb-Rijeka: HDPL.Visinko, Karol. 2002. Standardni jezik i zavičajni idiom u školi. Školski vjesnik 52, 1–2: 79 –86.

2019116

SUMMARY

BILINGUAL EDUCATION AMONG ROMANIAN CROATIANS

Ethnic Croats in Romania speak a number of local Croatian idioms that are in contact with local Romanian idioms. They begin learning Standard Croatian, along with Standard Romanian, in kindergartens and primary schools (Hațegan 2015). For many members of the ethnic Croatian minority this represents the fi rst contact with

Standard Croatian. During the process of Standard Croatian acquisition they also develop vertical bilingualism, i.e. along with the organic idiom acquired in a family setting during primary socialisation, speakers also acquire the standard (or standardised) language, in this case Standard Croatian. Pavličević-Franić (2006) emphasises the fact that all relations and links belonging to the fi rst language system which are engaged by children during the acquisition process will also be activated during the development of a second, similar language system (in this case contemporary Standard Croatian). This fi nding has served as the foundation of contemporary linguistic-didactic models that emphasise the necessity of using native idioms as the basis and support during standard language acquisition. This paper will discuss the variety of the Croatian language taught in Romanian schools serving the Croatian minority. It will analyse the current state of affairs where only Standard Croatian is taught. Furthermore, it shall offer a proposal to teach, develop and nurture, along with the standard variety, the local Croatian idioms spoken by the Croatian minority in Romania in order to foster the students’ vertical bilingualism. A similar model of teaching Croatian as a minority language has been applied in Croatian schools in Austria’s Burgenland (Gradišće) region (Kinda-Berlakovich 2005). Its apparent advantage has shown to be the fact that, along with standard language acquisition, which enables students to establish supra-regional, multifunctional communication and opens access to education and doing business in Croatia, this model also fosters the use of local idioms – the fi rst language of a speaker and the one they have an emotional attachment to. Ultimately, it functions as the primary feature of their ethnic and regional identity (Hațegan 2015).



RESÚMEN

EDUCACIÓN BILINGÜE DE LOS CROATAS EN RUMANIA

Los miembros de la minoría nacional croata en Rumania hablan diversos idiomas croatas locales, mientras que también están en contacto con los idiomas locales rumanos. En los jardines de infantes y en las escuelas primarias estudian ambos idiomas estándar, es decir el rumano y el croata (Haţegan 2015), y para muchos de

ellos eso representa el primer contacto con el idioma croata estándar o literario. Sumado a esto, durante el proceso de aprendizaje del idioma croata estándar, ellos desarrollan el así llamado bilingüísmo vertical, es decir que junto con el dialecto adquirido en el ambiente familiar durante la socialización primaria asimilan también el idioma estándar (o estandarizado), en este caso el croata estándar. Pavličević Franić (2006) enfatiza que todas las relaciones y vínculos del sistema lingüístico del primer idioma que trae el niño en el proceso de aprendizaje servirán para desarrollar el segundo sistema lingüístico similar que adquiere el niño (en este caso el idioma croata estándar contemporáneo). Este descubrimiento sirvió para desarrollar los modelos lingüístico-didácticos actuales que resaltan la necesidad de usar los idiomas nativos como base y ayuda durante el aprendizaje del idioma estándar. En este trabajo se hablará sobre una variante del idioma croata que se enseña en las escuelas rumanas dedicadas a la minoría nacional croata. Se analizará la situación existente actual donde sólo se enseña el idioma croata estándar. Además, se ofrecerá una propuesta para enseñar, desarrollar y nutrir, junto con la variedad estándar, los modismos croatas locales hablados por la minoría croata en Rumania para fomentar el bilingüismo vertical del estudiante. Un método similar de enseñanza croata como lengua minoritaria se ha implementado en las escuelas croatas en la región austríaca de Gradišće (Kinda-Berlakovich 2005). Su aparente ventaja consiste en que junto con el dominio del lenguaje estándar que permite a los estudiantes establecer una comunicación suprarregional, multifuncional y acceder a la educación y la vida empresarial en Croacia, este modelo también fomenta el uso de idiomas locales que representan el primer idioma de sus hablantes, que están emocionalmente apegados al mismo, dado que para ellos es la principal característica de su identidad étnica y regional (Haţegan 2015).

STJEPAN BLAŽETIN

PROZA, DRAMA I DJEČJA KNJIŽEVNOST HRVATA U MAĐARSKOJ

U trećem nastavku studije ‘Svijet knjige u Hrvata iz Mađarske’ autor profesor s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Pečuhu dr. sc. Stjepan Blažetin fokusira se, nakon pregleda tamošnjih književnopovijesnih istraživanja te časopisa i dijalektalnog pjesništva, na kontinuitet proznog i dramskog stvaralaštva pisaca hrvatskih korijena. Spominje pripovjedača Miju Karagića, jednog od prvaka demokratskog pokreta nakon pada Berlinskoga zida. Također se usredotočuje i na dječju književnost, zamjećujući nove tendencije u djelima za mlade mađarskih Hrvata. Hvali stvaralaštvo osam pisaca kao što su: Marija Vargaj, Mate Šinković, Marga Šarac, Marko Dekić, Ljudevit Škrapić, Stipan Blažetin, Jolanka Tišler i Đuso Šimara Pužarov. Među istraživačima književnopovijesne tematike izdvaja prinose Marina Mandića, Živka Mandića, Stjepana Blažetina i Istvána Pótha, koji je priredio sjajno djelo za buduće istraživače hrvatske dramske riječi u Mađarskoj, dok je osobiti prinos usmenoj književnosti dao Đuro Franković. Sažeto, ova trodijelna studija daje odličan uvid u literaturu Hrvata u Mađarskoj. Jačanjem komunikacije s kulturnim prostorom hrvatske države, književnost Hrvata u Mađarskoj osvaja prostor slobode u koji ulaze strukturni elementi raznolikih stilskih razdoblja (post)moderne.

Popuštanjem ideološke kontrole, poboljšanjem kulturne komunikacije s književnim i kulturnim prostorom hrvatske države, književnost Hrvata u Mađarskoj osvaja prostor slobode u koji ulaze strukturni elementi moderniteta, a nešto kasnije, istina vrlo stramežljivo, i postmoderniteta. Izbjegava se do tada prenaglašena odgojna i društvena

funkcija književnosti, ona postaje prije svega umjetnost i nastaje radi sebe same. U pjesništvu nestaje autoritarni subjekt, prestaje dominacija zavičajno-romantičarske lirike, a nacionalno--identitetski problemi dolaze u drugi plan. Zahvaljujući književnim časopisima, prije svega Glasu i Riječi, koji su nastojali biti medij u hrvatsko-hrvatskoj, ali i u hrvatsko-mađarskoj komunikaciji te suvremenim komunikacijskim mogućnostima modernizirao se i dugim godinama pomno čuvan i konzerviran tradicionalni književni prostor Hrvata u Mađarskoj. Tako se otvorio prostor za jezične igre, za još uvijek rijetku pojavu ludističke svijesti i nastajanje humornih, ironijskih pa čak i autoironijskih tekstova. Zahvaljujući dijelu kroatista od sredine devedesetih godina XX. stoljeća postoji određeni interes hrvatske književnoznanstvene javnosti, posebice sa slavonskoga prostora, i prema književnosti Hrvata u Mađarskoj, što je vidljivo u trajnom nastojanju da što širi krug stručnjaka dobije informacije o književnosti Hrvata u Mađarskoj. Ovakvim pristupom pruža se dragocjena potpora relativno slabom, ali ipak postojećem znanstvenom potencijalu Hrvata u Mađarskoj za nastavak istraživanja.


Uz književnu produkciju i prevoditeljski rad treći važan segment naše književne samosvijesti su književnopovijesna istraživanja. Tu prije svega treba spomenuti novopokrenutu ediciju „Hrvatski književnici u Mađarskoj“. Do sada su objelodanjene tri knjige: „Ivan Petreš“ (priredio: Marin Mandić – 1999.), „Mišo Jelić“ (priredio: Živko Mandić – 2000.) i „Ante Evetović Miroljub“ (priredio: Marin Mandić – 2001.). U sva tri slučaja riječ je o sabranim djelima, a mnogi su tekstovi u tim knjigama objelodanjeni prvi put. Uz to, objavljena je i knjiga Stjepana Blažetina „Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas“ (1998.) koja pokušava ponuditi jednu sintezu hrvatske književnosti u Mađarskoj. Knjigom „Hrvatska drama na mađarskoj pozornici“ (1997.) István Póth stvorio je nezaobilazno djelo za buduće istraživače sudbine hrvatske dramske riječi u Mađarskoj. Sve navedene činjenice svjedoče o promijenjenom odnosu prema vlastitoj književnoj baštini, ali i o tome da su danas izdavačke mogućnosti sasvim drukčije negoli desetak godina ranije. Ne treba zaboraviti i kontinuirani interes prema usmenoj književnosti Hrvata u Mađarskoj. Uz redovito izlaženje „Etnografi je Hrvata u Mađarskoj“ u posljednje vrijeme objavljene su dvije knjige usmenih pripovijedaka „Šalje pismo Sibinjanin Janko…“ (sakupio: Ernest Eperjessy – 1998.) i „Krikus-krakus“ (uredio: Đuro Franković – 1999.).

*

Dijelom zahvaljujući i Hrvatskome znanstvenom zavodu u Pečuhu koji okuplja značajan broj hrvatskih znanstvenika u Mađarskoj i objelodanjuje njihove znanstvene radove, očit je napredak i na drugim znanstvenim područjima (jezikoslovlje, etnografi ja, povijest, sociologija itd.). Hrvati u Mađarskoj nastoje iskoristiti i mogućnosti koje pruža tehnika. Uz mnogobrojne CD-e s izvornom narodnom glazbom, uglazbljene su i pjesme Đuse Šimare Pužarova i objavljene pod naslovom „U blatu tragovi“. Uz to, snimljeni su i tridesetminutni dokumentarni fi lmovi o

Iz bogate knjižne produkcije Hrvata u Mađarskoj

2019120 S. BLAŽETIN

četvorici hrvatskih književnika u Mađarskoj (J. G. Džuretin, Stipan Blažetin, Marko Dekić i Đ. Š. Pužarov), koji su prije svega namijenjeni školskoj djeci.Pregled književnosti Hrvata u Mađarskoj od 1945. do danas svjedoči o tome kako hrvatska književna riječ nije prestala postojati niti u najtežim trenucima za hrvatsku nacionalnu manjinu u Mađarskoj. Zbog nepovoljnih prilika njezina sloboda bila je često sputavana, što je dovelo do nekih osebujnih pojava. Smatrajući jednom od najvažnijih zadaća književnosti očuvanje nacionalnog identiteta, književnici su pretežno prihvaćali prosvjetiteljske koncepcije književnosti te su svoja djela najčešće podređivali izvanestetskim ciljevima. Prijeđeni put književnosti Hrvata u Mađarskoj od 1945. do danas pokazuje se kao put koji vodi do stjecanja literarne samosvijesti i funkcioniranja književnosti kao sustava. Hrvatska književnost ne smije sebi dopustiti ignoriranje bilo kojeg autora, bilo koje regionalne ili „marginalne” književnosti. Upravo suprotno, treba upoznati autore i književna djela i hrvatskih nacionalnih manjina, osigurati im „svehrvatski književni kontekst” kako bi i oni sami mogli defi nirati svoj položaj u sklopu sveukupne hrvatske književnosti. Osim toga, književna djela koja nastaju u manjinskim prilikama katkad mogu biti vrlo zanimljiva i poticajna jer nastaju u dvojezičnoj, dvokulturnoj sredini pa su za neka pitanja osjetljivija od drugih.

Časopisi i dijalektalno stvaralaštvo

Hrvatska dijalektalna poezija nastaje na hrvatskim dijalektima, dakle na kajkavskom, čakavskom i na štokavskom dijalektu. Podjela na dijalektalnu i „nedijalektalnu“ književnost (književnost na standardnom jeziku) uvjetovana je jezičnom uporabom. Za književnost, književnu povijest, za kritičku, estetsku ocjenu književnog djela jest načelno irelevantno na kojem jeziku (dijalektu, idiomu) ona nastaje. Ako zavirimo u povijesti hrvatske književnosti, podjelu na dijalektalnu i „nedijalektalnu“ književnost možemo sresti samo u iznimnim slučajevima. Moglo bi se reći da je naglašavanje dijalektalnosti u književnosti rezultat manje ili više izraženoga regionalizma, neka vrsta identifi kacijskoga koda. Stoga je pitanje dijalektalne i „nedijalektalne“ književnosti prije svega zanimljivo s jezikoslovnog i stilističkog aspekta.Hrvati koji žive na području današnje Mađarske doselili su se na ove prostore prije formiranja jedinstvenoga hrvatskoga književnog jezika. Oni su iz starog zavičaja sa sobom donijeli svoj govor (jezični idiom) i svoju kulturnu i književnu (najčešće usmeno-književnu) baštinu. Danas su u Mađarskoj prisutna sva tri spomenuta hrvatska narječja.1 Hrvatske etničke skupine dospjele su na periferiju hrvatskoga etničkog prostora udaljenu od hrvatskih kulturnih i duhovnih središta te je komunikacija s njima bila nerijetko otežana. Kako do XIX. stoljeća hrvatska književnost

1 „U govorima (u sedamdesetak naselja) zastupljena su, kao i u Republici Hrvatskoj, sva tri organska narječja: čakavsko (u mađarskome dijelu Gradišća), kajkavsko (u mađarskome dijelu Pomurja i nekoliko naselja u mađarskoj Podravini) i zapadnoštokavsko (dijelom u Podravini, u Baranjskoj županiji, oko Pečuha, u selima uz mađarsko-srpsku granicu te u nekoliko sela oko Kaloče i Budimpešte), uz opću napomenu da većina Hrvata u Mađarskoj govori štokavski.“, Ernest Barić, Hrvatski književni jezik i govori Hrvata u Mađarskoj, Riječki fi lološki dani, Zbornik radova 1, Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1996., str. 247.


nastaje paralelno na sva tri hrvatska narječja (pa i poslije, ali u bitno drukčijim uvjetima), to će biti karakteristično i za Hrvate u Ugarskoj, s tom razlikom da će i nakon standardizacije hrvatskoga jezika ta područja u književnosti, pa i u ostalim sferama života, njegovati gotovo isključivo vlastiti jezični idiom.2 Nakon I. svjetskog rata Hrvati u Mađarskoj bit će i državnom granicom odvojeni od matičnog naroda, čime će se još više oslabiti ionako slabe veze. Hrvati u posttrianonskoj Mađarskoj neće imati izgrađen školski sustav, imat će malo učitelja i vrlo malo intelektualaca. U okolnostima kada ne postoji institucionalno zaleđe, kada se hrvatski jezik naprosto nema gdje koristiti i gubi svoje bitne funkcije te nestaje iz javnoga života funkcionirajući gotovo isključivo u obiteljskoj sferi, Hrvati u Mađarskoj naprosto nemaju gdje i od koga naučiti hrvatski standardni jezik, odnosno mogu ga naučiti i svladati isključivo vlastitom inicijativom.Nakon 1945. godine, u skladu s mađarskom državnom politikom, Hrvati su u Mađarskoj, kao i u Jugoslaviji, gurnuti u „srpskohrvatsko-jugoslavensko“ jezično, kulturno i političko zajedništvo, a nakon Rezolucije Informbiroa iz 1948. stanje se još više pogoršalo jer su međudržavni odnosi između Mađarske i Jugoslavije bili u potpunom prekidu ili samo povremeni sve do sredine 60-ih godina prošlog stoljeća, zbog čega nije moglo biti nikakve pomoći od matičnoga naroda. Istina, nakon 1945. otpočela je izgradnja hrvatskoga („srpskohrvatskoga“) školskog sustava, ali se ondje mogao naučiti jedino „srpskohrvatski“ (zapravo srpski) jezik. Doda li se tome da Hrvati u Mađarskoj sve donedavno nisu imali svoju nakladničku kuću niti književni časopis te da osim stranica jednoga tjednika („Naše novine“, kasnije „Narodne novine“) i jednoga godišnjaka („Naš kalendar“, kasnije „Narodni kalendar“) na hrvatskome („srpskohrvatskome“) jeziku gotovo da nisu imali gdje objaviti svoja književna ostvarenja, odmah će postati jasno da se putem pisanih medija (radijske emisije tada još nema na hrvatskome jeziku, a o televiziji se još i ne sanja) nije mogao (a niti je itko želio) nametnuti hrvatski jezični standard ili hrvatski književni kanon, ali se zato inzistiralo na „srpskohrvatskome“ jeziku te znanju ćirilice itd. Pretpostavka je da je takva situacija pogodovala upravo dijalektalnoj književnosti, ali su zbog skučenog prostora za objavljivanje i nametanja „srpskohrvatskoga“ jezika dijalektalni pokušaji bili najčešće osuđeni na neuspjeh.Problem je osjetio i Petar Milošević, no interpretira ga nešto drukčije: Posebno je i složeno pitanje jezika ove književnosti, tekstova u ovoj antologiji. Ispitivanje dijalekata srpskohrvatskog jezika u ovim krajevima jeste samostalna naučna tema. U vezi sa književnim stvaralaštvom, treba obratiti pažnju na sledeće činjenice. Srbi u Mađarskoj govore štokavski i, većinom, ekavski, Hrvati koji sebe nazivaju i posebnim imenima (Bošnjaci, Bunjevci, gradišćanski Hrvati, Dalmatinci, Raci, Šokci, Toti) – govore štokavski, kajkavski i čakavski, u raznim kombinacijama s ekavštinom i ikavštinom (broj ijekavaca je najmanji). U nastojanju da se nad tim šarenilom

2 „Do sredine 18. stoljeća završava doseljavanje Hrvata u mađarske krajeve, što će biti presudno za njihovu kasniju sudbinu. Naime, upravo zbog tih okolnosti hrvatske etničke skupine u Mađarskoj – da ih navedem redom kako sami sebe nazivaju: gradišćanski Hrvati, podravski Hrvati, pomurski Hrvati, Šokci, Bošnjaci, Bunjevci, Raci – nisu bile zahvaćene i uključene u proces stvaranja i oblikovanja nacionalne samosvijesti, toliko značajne za postojanje i opstojanje mnogih, posebno manjih europskih naroda u 19. i 20. stoljeću, pa tako i za Hrvate u Hrvatskoj.“ Isto, 247-248. str.


stvori jedan, jedinstven i zajednički jezik za javnu upotrebu (društveno-politički život, štampu, prosvetu i nastavu), u prvoj polovini 1950-ih godina u svim oblastima zvanične upotrebe uveden je tzv. ‘ južnoslovenski’ jezik (štokavsko-ekavski, uglavnom s istočnom leksikom). Više naraštaja pripadnika Srba i Hrvata u Mađarskoj učilo je škole na tom jeziku, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i zavičajni jezik (dijalekt).3

Hrvatski književnici u Mađarskoj na različite su načine reagirali na ovdje skiciranu jezičnu situaciju. Neki su počeli pisati na svom narječju – organskom idiomu (Mate Šinković), neki su prihvatili hrvatski standardni jezik (Stipan Blažetin), neki su se, pak, sasvim (Josip Gujaš Džuretin) ili djelomično (Marko Dekić) poveli za jezično-unitarističkim idejama. Pri izboru je vjerojatno odlučivalo više čimbenika kao što su, na primjer, književnikov senzibilitet, poznavanje hrvatskoga standardnog jezika, svjesni ili nesvjesni izbor čitateljske publike itd. Jezično--unitarističke ideje najviše štete nanijele su gradišćanskim Hrvatima te u kajkavskim selima Pomurja i Podravine jer su se govori tih Hrvata najviše razlikovali od „srpskohrvatskoga“ jezika.4

Gradišćanski Hrvati imali su iza sebe relativno značajnu književnu tradiciju na gradišćansko-hrvatskim govorima5 pa su pjesme Mate Šinkovića i na stranicama Naših i Narodnih novina od početka objavljivane na dijalektu, ali uz obilate lektorske intervencije. Hrvati kajkavci u Mađarskoj nisu imali takvu snažnu pisanu književnu tradiciju, nisu bili dovoljno svjesni niti svoje bogate usmenoknjiževne baštine (ona se počela skupljati i zapisivati relativno kasno u

3 Petar Milošević, Na drugoj obali, Ogledi i kritike, Biblioteka Dunav, Tankönyvkiadó, Budapest, 1991., 192. str.4 „Tako će npr. u čisto hrvatskim sredinama djeca morati učiti riječi za koje ranije nikad čula nisu: supa, hleb, pasulj, sveska, dockan, hartija...“ Ernest Barić, Hrvatski književni jezik i govori Hrvata u Mađarskoj, Riječki fi lološki dani, Zbornik radova 1, Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1996., str. 249.5 O tome vidi detaljnije u Nikola Benčić, Književnost gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921., Sekcija Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra P.E.N.-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu, Zagreb, 1998. i Književnost gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas, Sekcija Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra P.E.N.-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu, Zagreb, 2000.

Vrsni hungarolozi i kroatisti autori su rječnikā u nakladi

budimpeštanske Croatice i zagrebačkoga Instituta za hrvatski

jezik i jezikoslovlje, čije leksičko blago otkriva bogato stvaralaštvo

obje literature. Mađarsko--hrvatski rječnik autorskog tima

Krešimira Sučevića Međerala, Tatjane Vukadinović, Irine

Jurović i Margit Bernadett Vuk te Hrvatsko-mađarski rječnik dvojca

Ernesta Barića i Janje Prodan trajna su vrijednost obje kulture.


odnosu na druge hrvatske etničke skupine u Mađarskoj), stoga mjesni kajkavski idiomi, osobito u susretu s favoriziranim i nametanim „srpskohrvatskim“ jezikom nisu imali nikakvu prestižnu vrijednost te su smatrani manje vrijednim jezičnim izrazom. Zbog tog su razloga književni tekstovi na kajkavskome dijalektu nastali relativno kasno.O općoj klimi i odnosu uredništva „Narodnih novina“ prema dijalektima i dijalektalnoj književnosti uopće jasno govore pokušaji da se kajkavske usmene narodne pjesme „prepjevaju“ na „srpskohrvatski“ književni jezik.6 Od sredine 80-ih godina izravno se više neće osjećati jezično-unitarističke ideje, no posljedice su i danas vidljive. Većina književnika će pisati hrvatskim jezičnim standardom, ali i na narječjima (mjesnim idiomima). Hrvatsku dijalektalnu poeziju u Mađarskoj obilježit će prije svih gradišćanski i pomurski Hrvati.Premda su povjesničari književnosti skloni promatrati gradišćanskohrvatsku književnost kao jedinstvenu cjelinu bez obzira na državne granice, u posttrianonskom razdoblju, a posebice nakon 1945. godine, mogu se razabrati neki elementi koji u određenom smislu ipak odvajaju književnost gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj od cjelokupne gradišćanskohrvatske književnosti. Tu prije svega mislim na jezik kojim pišu gradišćanskohrvatski književnici u Mađarskoj koji se pretežno služe jezičnim idiomom svojih rodnih mjesta,7 a ne danas manje-više prihvaćenim i kodifi ciranim gradišćanskohrvatskim jezičnim standardom, kako to čini većina gradišćanskohrvatskih autora u Austriji.8 Tendencije karakteristične za cjelokupnu književnost Hrvata u Mađarskoj jasno se razabiru i u njezinu gradišćanskohrvatskom „odvojku“. Od jasnog i svjesnog prihvaćanja prosvjetiteljske koncepcije književnosti u djelu Mate Šinkovića i Ljudevita Škrapića preko

6 Kasni snegGusto padaš, sve pokrivaš Pod mekanim pahuljamaBeli, sipki snežak, Njiva se odmara,Tiho mi na zemlju padaj, A kad sunce nju probudi,Ne budi joj težak. Daće mnogo dara.Ona treba da počiva, Zato kad na zemlju padašDavno nije spala; Ne budi joj težak –Lane nam je dobra bila Tiho padaj, milujuć je,I svega nam dala. Sitni, beli snežakIspod tvoga belog plaštaDrema svetak šari,Pa će onda, kad nam odeš,Pokazat sve čari.S kajkavskog narječja prepjevao I. M. („Narodne novine“, br. 3., 15. siječnja 1959.)7 „Odstupanja pjesnika od uzusa mjesnih govora nisu česta, a uglavnom su u funkciji pjesničkog izraza (npr. zbog broja slogova u stihu, rime, nepostojanja odgovarajuće riječi u mjesnom govoru). S obzirom na obim proučenog korpusa, možemo reći da elementi hrvatskoga standardnog jezika nisu česti i da ne dovode u pitanje autohtonost čakavskoga pjesničkog izraza. U pjesmama sa zavičajnim motivima interferencija je manja nego u prepjevima (kod Ljudevita Škrapića) i u pjesmama s općeljudskom tematikom (kod svih triju pjesnika).“ Milvia Gulešić, Mersich Zsuzsanna, Elementi hrvatskoga standardnog jezika u trima gradišćanskohrvatskim pjesničkim zbirkama u Mađarskoj (Šinković, Škrapić, Bölcs), Nyelvi tudat, identitástudat, nyelvhasználat, Bibliotheca Slavica Savariensis III., Szombathely, 1996., 80. str.8 Možda upravo zbog tih razloga nije uključen u dvojezičnu hrvatsko-englesku antologiju suvremenoga gradišćanskohrvatskog pjesništva Ptići i slavuji/Hawks and Nightingales (Beč, 1983.) niti jedan gradišćanskohrvatski pjesnik iz Mađarske.


pjesama Matilde Bölcs, koja se dijelom, doduše, naslanja na gradišćanskohrvatsku književnu tradiciju, ali se, istodobno, opredjeljuje za suvremene pjesničke koncepte, do intimističkog senzibiliteta Timee Horvat.Poezija Lajoša (Ljudevita) Škrapića nastaje na tragu Šinkovićeve pa i sveukupne gradišćanskohrvatske književnosti.9 U književnost ulazi relativno kasno, svoje prve pjesme objavljuje početkom 80-ih godina. Do sada su mu izašle dvije pjesničke zbirke: „Droptine“10 i „Obračun“11. Zaokupljaju ga tradicionalne teme gradišćanskohrvatskih pjesnika: rodni kraj, materinski jezik, ljubav prema roditeljima i prijateljima. Iz njegovih stihova izbija aktivni, budničarski, preporoditeljski duh lirskog subjekta koji nas neprestano opominje kako je jedino važno ostaviti trag, sačuvati svoj osobni i nacionalni identitet, što nije nimalo lak zadatak jer su povijesnim vihorima i suvremenom urbanizacijom razbijene zajednice, životi, vrijeme, uspomene. Ostaju samo fragmenti od kojih očajnički želimo sastaviti vlastiti život, vlastitu povijest, vlastito trajanje kako bi dokazali sebi i drugima da ipak, unatoč svemu, postojimo.U svojim knjigama Škrapić se predstavio i kao prevoditelj. Posebno je zanimljivo da je pjesme mađarskih klasika, kao što su na primjer Petőfi , Arany, Vörösmarty, presadio na mjesni jezični idiom rodnoga Petrova Sela. Škrapićevi prijevodi iz mađarske književnosti prvi su značajniji pokušaji te vrste u književnosti Hrvata u Mađarskoj poslije 1945. godine. Bilo je i do njega nekih pokušaja, ali je uvijek bila riječ o samo nekoliko pjesama ili o ponekoj noveli. Time je aktualizirano do tada zanemarivano područje na kojem bi književnici pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj mogli odigrati ključnu ulogu. Naime, snažnijom prevoditeljskom aktivnošću oni bi doista mogli povezivati dva naroda, dvije kulture, dvije književnosti.12

Poezija Matilde Bölcs unosi sasvim nove tonove u književnost gradišćanskih Hrvata, ali i u cjelokupnu književnost Hrvata u Mađarskoj. Dobro je to uočio Nikola Benčić: Nije to nikako svakidašnja hrana našega literarnoga žitka, nego zalogaj na svetačnom stolu naše kulture. (...) To nije ono na što smo navikli u zadnji desetljeti s ove strane granice. To je novi, drugačiji put na našem literarnom polju, stazica ka ide krez divlje rožice, gloginje i trnule, gramlje koje čuva žarka, šarena lipa, po sijenu i žetvenom tegu dušeća polja u našem današnjem, zapušćenom i podivljenom narodnom polju.13 Svojim prvim pjesmama Matilda Bölcs javila se početkom 80-ih godina prošloga stoljeća, a do sada je objavila jednu zbirku pjesama pod naslovom „Jantarska ciesta“.14 Lirski junak te poezije polazi od vlastitoga egzistencijalnog položaja da bi sagledavao

9 „Njegovi stihovi jamče kontinuitet suvremene gradišćanskohrvatske književnosti u nas, jer nakon nagle smrti Mate Šinkovića na ovome smo polju osjetili veliki jaz.“ Mijo Karagić, Ljudevit Škrapić: Droptine, Narodne novine, br. 21., 26. svibnja 1988.10 Ljudevit Škrapić, Droptine, Tankönyvkiadó, Budimpešta, 1988. 11 Lajoš Škrapić, Obračun, Nakladni zavod „Etnikum“, Budimpešta, 1996.12 Tu su mogućnost, doduše u bitno drukčijim prilikama, uvidjeli i iskoristili vojvođanski Mađari koji su bili glavni prevoditelji književnih djela iz hrvatske i srpske književnosti na mađarski jezik. (Ne treba se, stoga, čuditi da je na mađarski jezik prevedeno daleko više srpskih nego hrvatskih književnih djela.)13 Nikola Benčić, Matilda Bölcs pjeva po „Jantarskoj ciesti...“, Hrvatski kalendar 1994., Savez Hrvata u Mađarskoj, Budimpešta, 1994., 48-49. str.14 Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Savez Hrvata u Mađarskoj, Gradišćanski ogranak SHM, Hrvatski institut, Pečuh, 1992.


sebe u sve širim kontekstima od rodnog sela preko Gradišća i Srednje Europe do univerzalnih, općeljudskih razina. U informacijama pretrpanom modernom svijetu bez čvrstih oslonaca, u općem rasulu i razočaranju više ni zavičaj ne pruža utjehu. Premda izvana često sve izgleda mirno i stoljećima nepomično, ustaljene vrijednosti padaju u zaborav, sve je teže naći smisao života jer su ljudi i najuzvišenije ideale iznevjerili, prizemljili, obeščastili. U ovoj poeziji više nema izravne didaktičnosti, nema želje za poučavanjem, nema idiličnih tonova niti sklada između lirskog subjekta i prirode, nema plahih prigovaranja kako se Hrvati ne brinu za svoj jezik. Ovdje su činjenice stvarnost koja nije lijepa, ali kojoj se, konačno, mora pogledati u oči. Teška je sudbina u panonskom kotlu gdje se krvlju kupuje i krvlju plaća sloboda, ali često i goli opstanak. Bez obzira na pesimističke tonove, samo postojanje ove zbirke svjedoči: moguće je ostati čovjekom, moguće je ostati Hrvatom u Židanu, u Mađarskoj, Europi ili bilo gdje drugdje unatoč gorkoj sudbini i nesklonom vremenu. Ako je moguće govoriti o srednjoeuropskome kulturnom kontekstu, o srednjoeuropskoj književnosti, ta poezija to zasigurno jest bez obzira ili upravo zato što nastaje na lokalnome jezičnom idiomu Hrvatskoga Židana, a ipak zadire u bitna pitanja sveukupnoga ljudskog postojanja.Timea Horvat poslije Drugoga svjetskoga rata četvrti je autor „gradišćanskoga odvojka“ hrvatske književnosti u Mađarskoj s objavljenom zbirkom pjesama. No, za razliku od ostalih gradišćanskohrvatskih autora, pjesme u njezinoj zbirci „Ako nisi tu“15 pisane su pretežno standardnim hrvatskim jezikom. Svojim pjesmama, a kako je već ranije rečeno, pokazuje da uz čuvanje materinskoga jezika, nacionalnoga identiteta, običaja itd. poezija ima i druge zadaće: ona je prije svega prostor za čovjekovo samoizražavanje. Želja za komunikacijom bitna je komponenta njezine poezije. Jedina je „kajkavska ruža“ hrvatske poezije u Mađarskoj Jolanka Tišler. Nakon J. Mihovića16 koji je sredinom 70-ih godina prošloga stoljeća probio led i objavio nekoliko pjesama na kajkavskome dijalektu te drugih manje značajnih pokušaja, zbirkama „V modrini neba“17 i „V zrcalu rodice/Szivárványtükörben“18 Jolanke Tišler, kajkavska riječ pomurskih Hrvata afi rmirala se i u pisanoj umjetničkoj književnosti. Važnost navedenoga primijetio je i Živko Mandić kada je predstavio zbirku „V modrini neba“ u „Narodnim novinama“: Kad govorimo o zbirci pjesama Jolanke Tišler, treba naglasiti da je njezin objavak međašnji datum u našoj domaćoj hrvatskoj književnosti, naime, ona je prva knjiga u nas pisana jezikom kajkavskih Hrvata. Koliko god bila nevjerojatna, ta je činjenica neprijeporna, a od mogućih uzroka takvome stanju najbitniji je zacijelo onaj koji je posljedica predugog zapostavljanja naših dijalekata, nijekanja njihove upotrebe u književnosti, kao i onaj koji je rezultat uvjerenja da je kajkavsko pjesništvo pojava bez posebnog uporišta.19

15 Timea Horvat, Ako nisi tu, Pannonisches Institut, Güttenbach, 1999.16 U Narodnom kalendaru za 1979. godinu (DSJS, Budimpešta, 1979., 178-181. str.) objavio je sedam pjesama. 17 Jolanka Tišler, V modrini neba, Tankönyvkiadó, Budimpešta, 1988.18 Jolanka Tišler, V zrcalu rodice/Szivárványtükörben, Zala Megyei Önkormányzati Közgyűlés Nemzeti és Etnikai Bizottsága, Zalaegerszeg, 1998.19 Živko Mandić, Obnovljena riječ, „Narodne novine“, br. 22., 2. lipnja 1988.


Kako to čini svaki pjesnik, a zapravo i svaki čovjek, lirski protagonist J. Tišler defi nira sebe u odnosu na tri bitne odrednice čovjekova života: prema drugom čovjeku, prema zajednici u kojoj živi i prema prirodi. U prvom slučaju riječ je prije svega o ljubavi koja u ovom pjesništvu postaje glavni način čovjekova postojanja, metaforom života. U drugom je slučaju glavni motiv jezik, prije svega kajkavski dijalekt kao simbol jedinstva s hrvatskim narodom, s pomurskim čovjekom, sa zavičajem, prošlošću, tradicijom. Odnos prema prirodi zrcali se u pomurskome pejzažu koji je nerijetko melankoličan, sumoran, maglovit, nejasan i tajnovit, ali postojan, vječan sa svojim zakonitostima protiv kojih je čovjek nemoćan, no od kojih može puno naučiti. Slično Matildi Bölcs, svojim pjesmama Jolanka Tišler dokazuje kako je moguće, dapače potrebno povezati modernost i tradiciju, suvremeni senzibilitet i običaje, suvremene poetske pravce i arhaičan jezik jer se i tako može stvoriti autentičan lirski govor, što je jedan od sigurnih putova prema opstojnosti Hrvata u Mađarskoj.Situacija u kojoj su se našli hrvatski književnici u Mađarskoj nakon 1945. danas se potpuno preokrenula. Naime, sredinom XX. stoljeća dijalekti su, mjesni idiomi, još bili živi u našim hrvatskim naseljima, nije bilo mogućnosti da se institucionalizirano uči hrvatski standardni jezik, ali književnici su ipak nastojali pisati standardnim hrvatskim (ili nametanim „srpskohrvatskim“) jezikom, koji je pogotovo za gradišćanske i pomurske Hrvate otežavao komunikaciju s tekstovima. Danas, kada je hrvatski jezik u nestajanju, kada ga jedva ima u svakodnevnoj komunikaciji, kada se mjesni idiomi nepovratno gube, a djeca dolaze u tzv. hrvatske škole s minimalnim ili nikakvim znanjem hrvatskoga jezika da bi učili standardni hrvatski jezik, jedan dio autora nastoji pisati na dijalektu. Time je komunikacija s njihovim tekstovima ponovno otežana jer nove generacije, ako i znaju hrvatski, znaju pretežno standardni hrvatski jezik.

Kontinuitet proznog i dramskog stvaralaštva

Iz do sada iznesenog razvidno je da u književnosti Hrvata u Mađarskoj od 1918. pa sve do danas preteže lirika, puno je manje pripovjedne proze, a dramske književnosti takoreći i nema. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova djeluje mali broj hrvatskih književnika u Mađarskoj,20 a kako Hrvati nisu imali svoje stalno kazalište, tekstovi su pisani prije svega za amaterske kazališne družine te se u to vrijeme razvio kazališni amaterizam u mađarskome dijelu Bačke. Što se stalnoga hrvatskog kazališta tiče, sve do najnovijih vremena stanje se nije promijenilo, zbog čega je istinita tvrdnja Petra Miloševića iz 1984. godine: teško [je] zamisliti makar iole razvijenu dramsku književnost u sredini u kojoj uopšte nema pozorišnog života (delatnost malobrojnih pozorišnih amaterskih grupa ograničena je na popularne, u bukvalnom smislu ‘amaterske’ predstave šaljivih komada; od kojih se i ne može očekivati da budu nosioci stvarnog pozorišnog života sa minimalnim kriterijumima glumačkih, redateljskih i ostalih tehničkih uslova).21

20 Nakon Trianonskoga mirovnog ugovora mnogi će intelektualci i pisci optirati u Kraljevinu SHS.21 Petar Milošević, Pogovor antologiji Na drugoj obali, Milić Rakić i Kulturno-prosvetna zajednica Srbije, Valjevo-Beograd, 1984., 156. str.


Utemeljenjem Hrvatskog kazališta (1995.)22 u Pečuhu ta situacija se izmijenila. Konačno postoji stalno hrvatsko kazalište koje na svoj repertoar redovito stavlja kazališna djela i domaćih autora. Antun Karagić23 prije svega je poznat kao pisac pučkih kazališnih komada, no za razliku od dramskih tekstova od kojih je Karagić objelodanio sedam, pripovijetke su ostale u rukopisu.24 Kazalištu i dramskoj književnosti pridavao je osobit značaj i pokušavao je stvoriti takve organizacijske oblike koji će osigurati stalnu nazočnost kazališnoga života među Hrvatima u Mađarskoj. Godine 1930. utemeljuje Društvo bunjevačkih kazališnih dobrovoljaca u Gari što je dalo motivaciju i drugima za utemeljenje sličnih organizacija. Upravo o tome govori i članak Marije Vidaković pod naslovom „Naša prela“, objavljen 1946. na stranicama „Naših novina“: Istina da igrokazi, koji su se predavali u zadnje vrijeme bili su najviše prevedeni sa mađarskog, ali to nije smetalo. Glavno je bilo da se čula naša riječ, naša pjesma. Odkako je naš nezaboravljeni Ivan Petreš umro, teško je bilo doći do našeg pravog narodnog igrokaza, do takvoga gdje je narod osjećao da je to uzeto stvarno iz njegovog života.25 Karagićevo prvo tiskano djelo bili su „Zaručnici“ (vesela igra u dva čina).26 Slijedila je „Zloba“ (igrokaz iz narodnog života u dva čina),27 „Svijest“ (gluma iz bunjevačkoga narodnog života u tri čina),28 „Katica“ (gluma u tri čina) i „Kasina“ (šaljiva igra u jednom činu),29 „Rastatkinja“ (gluma u tri čina)30 te „Ženina ljubomornost“ (šaljiva igra u jednom činu).31 Veći dio Karagićevih dramskih tekstova ostao je u rukopisu,32 no vjerojatno su i oni bili izvođeni.

22 Hrvatsko kazalište u Pečuhu počelo je raditi kao odjeljenje Malog kazališta 1992. da bi se 1995. osamostalilo i dobilo svoju stalnu zgradu i proračun.23 Antun Karagić rođen je 1913. u Gari. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, a dalje se nije školovao već je ostao raditi na zemlji. Zbog svoje kulturne djelatnosti 1941. uhićen je s nekolicinom suseljana i interniran na neko vrijeme. Od 1944. do 1945. godine nalazi se među bačvanskim partizanima. Nakon 1945. aktivno sudjeluje u javnome životu Hrvata (Južnih Slavena) u Mađarskoj. Nakon Rezolucije Informbiroa (1948.) lišen je slobode i osuđen na montiranome procesu na višegodišnju robiju. S robije se vratio slomljen, umro 1966. u Pečuhu, a pokopan je na groblju sv. Roka u Baji.24 Stjepan Blažetin imao je uvid u sljedeće pripovijetke ljubaznošću gospodina Đure Frankovića: Crne kobile, Razbojnik, Đuvegija, Doktor Toni, Pored velikog jezera, Anka Berićeva, Služavka, Dančo Zomborčević. Stjepan Krpan u svojoj knjizi Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju navodi iste pripovijetke s napomenom da se one nalaze u Institutu za književnost i teatrologiju JAZU, Odsjek za teatrologiju, pod naslovom Devet igrokaza i osam novela, kutija AK.25 Naše novine, br. 7., 22. prosinca 1946.26 Danica, Budimpešta, 1937.27 Danica, Budimpešta, 1941.28 Gara, tiskano u Subotici, 1943. „Svijest i Šepa, šaljive igre u jednom činu, bile su nagrađene na XII. natječaju za najbolju pučku glumu Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca u Zagrebu 1942.“ Stjepan Krpan: Antun Karagić (1913. – 1966.) u: „Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju“, Biblioteka Dunav, Tankönyvkiadó, Budapest, 1991., 186. str.29 Katica i Kasina su objavljene u jednoj knjizi. Gara, (Bajski trokut), 1944. Knjiga je tiskana u Subotici.30 Društvo bunjevačkih kazališnih dobrovoljaca u Gari, 1944. Knjiga je tiskana u Subotici. Hrvatsko kazalište – koje od 1995. godine djeluje kao samostalno kazalište u Pečuhu – 1993. u povodu 80. obljetnice rođenja autora ponovno je stavilo na scenu Karagićevu Rastatkinju, a kasnije i Katicu.31 Subotica, 1944.32 U rukopisu su ostali sljedeći dramski tekstovi: Anka Berićeva, Bogataševa sluškinja, Iznenađenje, Najedared/Najednom se razboljela, Pošteni varalica, Švajcarka, Gospođica Zorka, Općinski načelnik, Faun, Šepa(?). Stjepan Krpan tvrdi da je jednočinka Šepa tiskana zajedno s ‘glumom’ Svijest, dok Ante Sekulić navodi da je Šepa u rukopisu. Vidi: Stjepan Krpan, Antun Karagić (1913. – 1966.) u: „Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju“, Biblioteka Dunav, Tankönyvkiadó, Budapest, 1991., 185. str. Ante Sekulić, Književnost bačkih Hrvata, Posebno izdanje Kritike, Sv. 5., Zagreb, 1970., 318. str.


Premda je Karagić bio samouk i pisao bez većih pretenzija, ipak se ne može reći kako nije bio svjestan nekih zakonitosti književnog stvaranja i dramske tehnike. On je, kao i Petreš, neprestano imao pred očima čitateljsku (ili kazališnu) publiku i njezine recepcijske mogućnosti. Bilo je teško prilagoditi se ukusu publike, ali i prosvjećivati, podučavati je, ukazivati na njezine mane, zastarjela shvaćanja i nebrigu za vlastitu nacionalnost. Htio sam prikazati mome ovdašnjemu zapuštenom rodu njegov život onakvim, kakav doista jeste. Samo sam to htio. Drugo ništa. S time je moja savjest čista. Jer mi je i onaj najprostiji gledalac, nakon ondašnje svečane predstave, potvrdio ‘da je to sve tako i u samome životu’.33 Ta dvostrukost udarila je pečat gotovo svim Karagićevim djelima. Upravo kada naziremo pravog dramatičara koji sjajno vodi svoje likove prema konačnom raspletu, odjednom toliko pojednostavljuje postavljene probleme da se konfl ikt raspline, dramska napetost nestaje, a djelo se brzim potezima privodi nerijetko ne baš logičnom kraju. Karagić dobro uočava probleme sela, seoskih gospodarstava i bunjevačke zajednice, ali gubi se u detaljima i ne nalazi prava rješenja. Motivi se stoga neprestano ponavljaju, likovi pripadaju istim tipovima bez vlastitih karakternih osobina. Temelj fabule uvijek čini ljubavni zaplet u kojem likovi moraju svladavati određene prepreke kako bi ispunili i ostvarili svoje želje i čežnje. Dramska napetost proizlazi najčešće iz sukoba pojedinca s moralnim normama zajednice kojoj i on pripada, ali koja ne prihvaća ništa izvan njezina vrijednosnog sustava. U Karagićevu dramskom svijetu majke najčešće imaju pozitivnu ulogu dok su očevi (glave obitelji) oličenje zaostalog, patrijarhalnog, okoštalog i konzervativnog shvaćanja svijeta koji ne dopušta (osim u krajnjoj nuždi) bilo kakve promjene. U sukobu generacija (roditelji – djeca) majke uvijek lakše prihvaćaju duh novih vremena. Pokretač je radnje ili uzrok zapleta gotovo uvijek žena. Muškarci puštaju da stvari idu svojim putem ako to ne vrijeđa njihovo dostojanstvo. U tako ustrojenome dramskom svijetu grad i sve što iz grada dolazi ima negativan predznak i loše utječe na seosku mladež koja se ne snalazi u promijenjenim uvjetima i teško se prilagođava novome načinu života:

JULKA: Idite mama, ja sam njega zato voljela, što je uvijek plesao sa mnom – tango, foxtrott, rumba...JANJA: Ćuti! Ni riječi više! Znaš dobro da ni čuti ne volim o tome prokletome. Razumiješ?! Znaš dobro, da su mi krvave sve te današnje proklete igre. Ta kakvi su vraga fostroksi...tanguri... trumba... i šta ti ja znam... Ta da, gdje je to, bože prije bilo... To današnje djevojke i vodi u pakao... a i odnijelo ih je već nekoliko...

(ulomak iz „Rastatkinje“)Za razliku od Petreša, Karagićevi likovi ne govore ‘čistim’, narodnim, bunjevačkim jezikom. Karagić svoj jezik približava hrvatskome jezičnom standardu pa, primjerice, umjesto ikavskoga izgovora upotrebljava ijekavski, ali ne dosljedno. Za takvom stilizacijom nije bilo nikakve potrebe jer – kako je to primijetio Stjepan Krpan – Radnje Karagićevih igrokaza događaju

33 Antun Karagić, Umjesto predgovora, Rastatkinja, Društvo bunjevačkih kazališnih dobrovoljaca u Gari, 3. str.


se „u jednom bačvanskom selu“, „u Bajskom trokutu“, „u jednom selu Bjaskog trokuta“, „u gornjoj Bačkoj“.34 Upravo zato likovi smješteni u taj prostor trebaju govoriti jezikom toga kraja, što ni sam autor ne može izbjeći jer u tekstovima nalazimo niz izreka, poslovica i fraza iz govora bunjevačkih Hrvata.35 Karagić je katkad vješto iskorištavao mogućnosti koje pruža jezik u karakterizaciji svojih likova:

PRIMAŠ: Ta štrpi še, brate, kažem, to što ti želiš nije laka štvar, to moramo i mi osjetiti ne samo kroz žice nego i kroz – šrce.

(ulomak iz „Rastatkinje“)

Poruke izravno namijenjene publici Karagić je stavljao u usta likovima koji su najčešće pisci ili prosvijećeni, obrazovani ljudi. Uvođenje takvih likova nesumnjivo ima i autobiografski karakter:

IVO (dobro mu je, sjedne): Znaš, Julka, tako mi je već dosadilo to prokleto momčenje, da ti ne možem ni reći: kako... A gdje i ne bi: ta kad čovjek prijeđe dvadesettreću, onda je najpametnije da se oženi... Ja sam se, Julko, kad sam bio vojnik, za onih dugih sati na straži, kad čovjek hoće da poludi od dosade... toliko mislio i mislio... i sve najedared smislio: da mi baš zato najviše tako naglo propadamo nestajemo... što je našim momcima deveta briga – ženidba... Imaju – kada... čekaju gdje-koji i tridesetu i četrdesetu, a mnogi i – omatore, pa se tako, kukavci jedni, ni ne ožene... Uživali bi, hulje! Zato im smrdi – ženidba...

(ulomak iz „Rastatkinje“)

JOSO (odmahne) (...)Luđaci... mule... svi smo mulasti što god nas ima... Nerazumni... Slušaj ti, Perka, mene, ja ako sam danas pio... zato znam šta divanim. Možda imam više pameti u malom prstu nego ti svi, luđaci, u glavi... (uzdahne). Nisam ja kadgod pio... Perka, nemoj ti misliti... Ni kapi... Ali sad... moram... vjeruj mi, moram... kad sve jasno i točno vidim... šta se to sve oko nas radi... kaki smo svi mulasti... kako svi nerazumno... kao marva živimo...

(ulomak iz „Katice“)

MIJO (mudro): Na to nije slobodno, snaša Mare, ni pomisliti: da u tome ima neke razlike. Ona je, istina, sirota sluškinja, ali njezino zdravlje, njezina krepost, njezin način mišljenja, njezin duh, ili da to učeno kažem: njezin mentalitet, više vrijedi nego, recimo, tisuću lanaca zemlje. Zemlja se može nabaviti i potrošiti, ali ovo je, snaša Mare, dar božji, ovo je život, koji je vječit. Materijalno dobro nikada nije slobodno usporediti sa duševnim dobrom, jer materijalno dobro dođe i prođe, kao da nije ni bilo, a duševno

34 Stjepan Krpan, Antun Karagić (1913. – 1966.) u: „Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju“, Biblioteka Dunav, Tankönyvkiadó, Budapest, 1991., 183. str.35 Je li riječ, možda, o svjesnom pokušaju Karagića da se jezik bunjevačkih Hrvata približi hrvatskome jezičnom standardu ostaje pitanje na koje se vjerojatno neće moći naći vjerodostojan odgovor.


– ostaje, ono je, kažem, vječito. Lijepo je kad ima netko, recimo, tisuću lanaca zemlje, ali s time se nije slobodno ponositi: – što ja imam, a onaj drugi nema. Neizmjerna je to glupost, snaša Mare, kada se netko tako misli: omalovažava sirotinju i sve materijalno niže od njega samo zato, što on ima – tisuću lanaca...

(ulomak iz „Katice“)

Uz dramsko stvaralaštvo Karagić je pisao i pripovijetke, ali one su ostale u rukopisu.36 Pripovijetke nam se čine kao predradnje ili skice za Karagićeva dramska djela. Poneki dio teksta djeluje poput prave didaskalije:

Na vratima se pojavi crna silueta kapelanova. On je u reverendi. Ima okruglo ženskasto lice i naočare.

(ulomak iz pripovijetke „Nikola i Marta“)

Mnoge pripovijetke kao, primjerice, „Đuvegija“ ili „Dančo Somborčević“, djeluju nedovršeno. Sve one predstavljaju isti svijet koji možemo upoznati i u dramskim tekstovima Karagića s tom razlikom da je ovdje posebice naglašen erotski element. Likovima najčešće upravljaju nagoni (strasti), a to više i ne žele skrivati nego pokušavaju živjeti prema svojim primarnim porivima („Crne kobile“). Njihove postupke pisac pokušava psihološki motivirati, ali bez većeg uspjeha. Karagićeve novele su slobodniji naturalistički opisi stvarnih događaja, bez dubljeg poniranja u psihologiju osoba, no svakako zanimljiv pokušaj da se taj naš živalj i kraj uvede u svijet književnosti.37 Umjesto humora koji odlikuje Karagićeve dramske tekstove, tu nalazimo tragičan ton koji proizlazi iz općega moralnog propadanja prikazanoga svijeta i nestajanja seoskih zadruga, nestajanja tradicionalnoga bunjevačkohrvatskog sela.Autor obično dobro uočava problem, ali ostaje na razini anegdotskog pričanja. Od svojih likova ne uspijeva načiniti karaktere, stoga oni predstavljaju samo određene tipove (slično kao u usmenim narodnim pripovijetkama), dakle nisu pojedinci. Ima, međutim, u tim pripovijetkama nešto od onoga duha koji je već Josip Kozarac zabilježio u svojoj „Teni“, „Miri Kodolićevoj“ i drugim sličnim pripovijetkama.Cjelokupni Karagićev rad zapravo na čudan način fi ksira sudbinu bunjevačke zajednice koja ne može ići ukorak sa svijetom, ne može se prilagoditi promjenama pa se pokušava grčevito držati tradicije jer jedino u njoj vidi zalog svog postojanja. Koliko je taj strah od ‘novoga’ bio opravdan svjedoči današnje stanje u hrvatskim selima Bačke. Kazališni amaterizam preživjet će i Drugi svjetski rat, međutim, približno od druge polovice 1947. godine doći će do promjena u repertoaru kazališnih družina Hrvata u Mađarskoj. Dok su tijekom 1946. i u prvoj polovici

36 To su sljedeće pripovijetke: Crne kobile, Razbojnik, Đuvegija, Doktor Toni, Pored velikog jezera, Anka Berićeva, Služavka, Dančo Zomborčević. Stjepan Krpan u svojoj knjizi Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju navodi iste pripovijetke s napomenom da se one nalaze u Institutu za književnost i teatrologiju JAZU, Odsjek za teatrologiju, pod naslovom Devet igrokaza i osam novela, kutija AK.37 Stjepan Krpan, Antun Karagić (1913. – 1966.), Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju, Biblioteka Dunav, Tankönyvkiadó, Budapest, 1991., 190. str.


1947. na repertoaru gotovo isključivo djela I. Petreša i A. Karagića uz prijevode iz mađarske književnosti, od jeseni 1947. do ljeta 1948. od 21 zabilježene predstave tek je jednu napisao domaći hrvatski autor (I. Petreš: „Dva bila gavrana“), a veći dio čine djela srpskih autora kao što su J. S. Popović, Kosta Trifković i Branislav Nušić,38 čime se zatire tradicija hrvatskoga pučkog kazališta, a nakon Antuna Karagića dramska djela postupno će iščeznuti iz književnosti Hrvata u Mađarskoj.Kao što smo već napomenuli, Stipan Blažetin napisao je dva dramska teksta, jednočinku „Bila jednom ljubav jedna“ i dramu „Korenje“. Praktična namjena zajednička je osobina tih dvaju dramskih tekstova, a pisani su za amaterske kazališne skupine i za školske potrebe, zbog čega je tekstove trebalo podrediti danim uvjetima i postojećim mogućnostima (dvorana, scenski rekviziti, mogućnosti glumaca amatera itd.). Posljedica navedenog je u činjenici da je većina tih dramskih tekstova prije izvedena negoli objelodanjena u tiskanome obliku.39 Autor često koristi upute kojima želi olakšati posao onima koji će uprizoriti njegove tekstove, no one su ponekad suviše detaljne, a možda i nepotrebne jer iz teksta već proizlazi, primjerice, kome se obraća određeno lice itd., ali zato svjedoče o tome da je pri pisanju ovih dramskih tekstova autor uvijek imao pred sobom glumce amatere koji možda nemaju nikakvo glumačko iskustvo.Drama „Korenje“ izranja iz usmene tradicije pomurskih Hrvata. Pisana je kajkavskim narječjem Serdahela, a tema je zabranjena ljubav između siromašnoga poštenog mladića i imućne djevojke. Ustaljene društvene konvencije zabranjuju njihovu ljubav koja tako tragično završava, ali zato živi i nakon smrti. Himna je to ljubavi koju niti ljudska ruka niti smrt ne može prekinuti. Nije stoga slučajno što drama završava sljedećim stihovima usmene narodne pjesme pomurskih Hrvata:

Skupa su vumerli, skupa pokopani,Na grobu je zrasel, barbarik zeleni.Barbarik se jovil, ružicu je povil,Vičte, glečte ludi, preveliku lubav.

Predložak za jednočinku „Bila jednom ljubav jedna“ dijelom je također uzet iz usmene tradicije, no ovaj put riječ je o santovačkim Šokcima. Na nastanak teksta utjecali su i stvarni događaji. I navedeni tekst pisan je narječjem (santovačka ikavica), a tema, kao i u spomenutoj drami, ponovno je ljubav. Konvencija koja stoji na putu Miloradovoj i Marijinoj sreći nije imovinska

38 Usporedi: Ljubomir S. Lastić, Demokratski savez Južnih Slovena u Mađarskoj u periodu od oslobođenja do godine preokreta (1945. – 1948.), Iz naše prošlosti, Budimpešta, 1980., 82. str.39 Drama „Korenje“ izvedena je na Festivalu amaterskih kazališnih družina u Pečuhu 1986. i dobila prvu nagradu te pravo sudjelovanja na Susretu kazališnih amatera Hrvatske (SKAH) 1987. u Filipu i Jakovu. Jednočinku „Bila jednom ljubav jedna“ postavio je na scenu KUD „Batanja“ 1987., a igrokaz „Ima jedan razred, ima jedan sat“ izveden je na Susretu dječjih dramskih družina u Budimpešti 1989.

Stipan Blažetin(1941. – 2001.)


razlika, nego različita vjera, odnosno pripadnost različitim narodima (u tekstu se problematizira i pitanje santovačkih Srba). Roditelji u početku žele spriječiti naum dvoje mladih, ali im na kraju ipak daju blagoslov. Okvirnim razgovorom dvojice starih prijatelja, Milorada i Marina, na početku i na kraju jednočinke, u kojemu saznajemo kako obojica žive u sretnim brakovima sa svojim izabranicama, autor podvlači ispravnost roditeljske odluke o izostanku njihova upletanja u ljubav mladih. U završnoj sceni Milorad je to ovako formulirao: E, to je! Jer ljubav je ljubav što granice nema.Obilje folklornih elemenata, poznate usmene narodne pjesme i plesovi santovačkih Šokaca i pomurskih Hrvata osiguravaju pravi scenski doživljaj Hrvatima u Mađarskoj. Ipak, čini se kako je dramski rad za Blažetina tek kratki izlet i ostaje dojam kako su tekstovi nastali više zbog nedostatka adekvatnih dramskih ostvarenja za hrvatske amaterske kazališne družine u Mađarskoj.Premda je pred Ivanom Petrešom40 bila sjajna karijera, ostao je sa svojim narodom u Mađarskoj41 i u teškim uvjetima Horthyjeva režima razvio svestranu književnu i kulturnu djelatnost. Petreš je književnik kompletnog dara jer se pročuo i kao pjesnik i kao pripovjedač i dramski pisac.42 Za svoja književna ostvarenja teme uzima iz usmene narodne književnosti, iz narodnih običaja i narodnog života uopće. Pisao je u skladu s prosvjetiteljskom koncepcijom književnosti imajući u vidu najčešće izvanestetske ciljeve, naslijedivši u tome hrvatske (pa i bunjevačkohrvatske) preporoditelje. Proučavati narod, buditi u njemu narodnosnu svijest i odgajati ga u ljubavi prema svojoj domovini – to su bila glavna načela Ivana Petreša.43 Dvije teme zaokupljaju Petreša kao pjesnika: domoljublje i ljubav. Njegove domoljubne pjesme nastaju s ciljem da bude nacionalnu svijest Bunjevaca pa se ne odvajaju od tada uobičajene poezije te vrste. S ljubavnim pjesmama je, međutim, drukčije. Do Petreša smo tu i tamo susretali pokoju ljubavnu lirsku pjesmu, ali s njegovom zbirkom Moje jadi (Subotica, 1912.) hrvatska religiozna književnost obilježila je ozbiljniji prodor u najkompleksniju tematiku života uopće – ljubav, koju do erotskih usijanja i uzbuđenja pjesnik dočarava lakim stihovima i lijepim kao san.44 Erotsku nabijenost te poezije naglašava i Marin Mandić, a tumači biografskim činjenicama: Volio je život u punom smislu riječi, ali ga zbog svećeničkog poziva nikada nije mogao u izobilju uživati. U duhu te vječite suprotnosti u srcu napisao je niz pjesama koje je 1912. godine izdao pod naslovom ‘Moje

40 Ivan Petreš rođen je 1876. u Kaćmaru gdje je završio pučku školu. Niže razrede gimnazije pohađao je u Baji, a više u Kaloči gdje je maturirao 1896. Iste godine upisuje se na Bogoslovni fakultet Sveučilišta „Pázmány Péter“ u Budimpešti. Fakultet je završio 1900. te je 1. srpnja zaređen za svećenika. Službovao je najprije u rodnom Kaćmaru, a zatim i u mnogim bačvanskim mjestima da bi od 1912. pa sve do svoje smrti službovao u Čavolju. Umro je 1937. u Baji, a pokopan je u Čavolju.41 „Poslije I. svjetskog rata i nadalje je ostao uz svoje voljene Bunjevce u Čavolju. On je bio zapravo jedini kulturno-prosvjetni radnik Bunjevaca koji je svoj život i sudbinu vezao za Bunjevce i Šokce u Mađarskoj te neumorno s perom u ruci vodio borbu protiv nepravde, za nacionalnu ravnopravnost i za kulturno uzdignuće svoga roda.“ Marin Mandić, Mjesto Ivana Petreša u bunjevačkoj prozi, Prilozi kulturnoj i književnoj povijesti Srba i Hrvata u Mađarskoj, Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta, 1982., 182. str.42 Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 213. str.43 Marin Mandić, Mjesto Ivana Petreša u bunjevačkoj prozi, Prilozi kulturnoj i književnoj povijesti Srba i Hrvata u Mađarskoj, Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta, 1982., 188. str.44 Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 129. str.


jadi’. Sve pjesme ove zbirke ispjevane su u tuzi za neiživljenim životnim strastima.45 Ipak, čini se da je i navedena zbirka podređena prosvjetiteljskim ciljevima. Petreš je birao takvu temu i takve motive kojima je mogao zaintrigirati čitateljstvo, privući njihovu pozornost i na taj ih način usmjeravati prema vrijednostima bunjevačkohrvatskoga jezika.Dok su pjesme najčešće pune nacionalnoga patosa, dotle će glavna karakteristika pripovijedaka biti humor. Petreš nije objavio niti jednu zbirku pripovijedaka,46 ali nam je ostavio pripovjedne proze i za više zbirki, koje je potpisivao svojim pseudonimima: Čudomil i Čongradac, pa je stoga i tako malo poznata.47 Među njegovim mnogobrojnim pripovijetkama ističu se „Vino do groba“, „Prokleta tintaroška“, „Polivanje“ i „Svidodžba“. Ti Petrešovi prozni radovi nisu zapravo pripovijetke u klasičnom smislu riječi, nego su pretežno anegdote, kada je priča protkana humorističnim elementima te tako uspijeva stvoriti izvrsno štivo.48

Boraveći i živeći među hrvatskim stanovništvom u Mađarskoj te osjećajući pogubne posljedice asimilacije, Petreš je uvidio značaj žive hrvatske riječi u čuvanju materinskoga jezika pa je posebnu pozornost poklanjao amaterskom kazalištu. Od šest igrokaza, koliko ih je napisao, tri je objelodanio u knjizi „Tri igrokaza“ 1932. godine u Subotici („Dva bila gavrana“, „Teška vrimena“ i „Dositna ljubav“), a dramski tekstovi „Poštenje i marljivost sve savladava“, „Kasno cvatanje“ i „Graničari“ ostali su u rukopisu. Petreševi igrokazi možda najjasnije pokazuju njegovo shvaćanje književnosti: svoj književni izraz i izbor teme potpuno je podredio zahtjevima publike kako bi nesmetano mogao prenijeti svoje poruke narodu i tako ga poučavati. Posljedice tolikog pridržavanja recepcijskih mogućnosti publike vidljive su na svakom koraku, no publika je urnebesno prihvaćala taj i druge komade jer je u zbivanjima na pozornici prepoznavala sebe, bilo dotični naraštaj, bilo pretke, s kojima je kolektivnim pamćenjem održavana veza.49 Pripovijetke Mije Karagića50 bilježe sljedeći stupanj nestajanja bunjevačkohrvatske seoske zajednice. Svoju zbirku proze „Slobodni putovi“51 objavio je 1987. godine, a sadrži devet

45 Marin Mandić, Mjesto Ivana Petreša u bunjevačkoj prozi, Prilozi kulturnoj i književnoj povijesti Srba i Hrvata u Mađarskoj, Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta, 1982., 186.-187. str.46 U međuvremenu su od održavanja Riječkih fi loloških dana 1998. objelodanjena sabrana djela Ivana Petreša, Ivan Petreš, prir. Marin Mandić, Nemzeti Tankönyvkiadó, Budapest, 1999.47 Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 213. str.48 „Ne može biti sumnje da je Ivan Petreš u svoje vrijeme bio najbolji književni prozaik, koji je počeo s romantičnim legendama o nesretnoj ljubavi Lipa Mara, dok je u svojim najzrelijim godinama napisao više desetina vrijednih poetskih novela“, Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 213. str.49 Stjepan Krpan, Ivan Petreš (1876. – 1937.), Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju, Biblioteka Dunav, Tankönyvkiadó, Budapest, 1991., 151. str.50 Mijo Karagić rođen je 1945. u bačvanskom selu Gari. Gimnaziju završava u Budimpešti te se upisuje na Visoku vojničku školu koju ubrzo napušta zbog bolesti. Diplomira na Visokoj nastavničkoj školi u Pečuhu. Zapošljava se kao nastavnik prvo u bačvanskom Kaćmaru, zatim u Budimpešti, a na poslijetku u gradišćanskohrvatskoj Undi. Već kao izvanredni student završio je slavistiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta „Eötvös Loránd“ u Budimpešti, a u isto vrijeme počinje sustavno istraživati književnost gradišćanskih Hrvata te 1984. uspješno brani doktorsku disertaciju pod naslovom ‘Razvoj pismenosti i književnosti Gradišćanskih Hrvata’. Nakon pedagoškog rada od 1976. radi kao službenik DSJS-a na različitim funkcijama. Od utemeljenja Saveza Hrvata u Mađarskoj (1990.) tajnik je te organizacije, a nakon prvih izbora za samoupravna tijela nacionalnih manjina u Mađarskoj (1994.) izabran je za predsjednika Zemaljske samouprave Hrvata u Mađarskoj.51 Mijo Karagić, Slobodni putovi, Tankönyvkiadó, Budimpešta, 1987.


pripovijedaka: „Sudbina“, „Stranac“, „Učiteljica“, „Čovjek na poljskom putu“, „Majstor Marko“, „Jesen“,52 „Slobodni putovi“, „Bijeli karanfi li“,53 „Dim u očima“. Osim nabrojenih, Karagić je do danas objavio još dvije pripovijetke: „Prvo polivanje“54 i „Zec“.55

Karagićeve pripovijetke nasljeđuju tradicionalni realistički model pripovijedanja koji se djelatnošću Petreša i A. Karagića već udomaćio u bunjevačkohrvatskoj književnosti, ali povremenim psihološkim opservacijama i uvlačenjem esejističkih elemenata u tkivo teksta Karagić nastoji modernizirati svoj književni izraz. Fabule nisu zamršene, pretežno su jednolinijske s umetnutim retrospekcijama, redovito počinju kratkom slikom iz prirode ili odmah nastupa glavni lik koji je prikazan u presudnome trenutku svoga života. Potrebne podatke za razumijevanje pripovijetke čitatelj najčešće saznaje uz već spomenute retrospekcije. Tenzija ili dramatičnost pripovijedaka proizlazi iz sukoba glavnoga lika s njegovom okolinom, društvom te, u krajnjoj liniji, sa svijetom oko njega. Rješavanje sukoba između subjektivnog i objektivnog principa, između pojedinca i zajednice ili društva jest ono što najviše zaokuplja Karagića kao pisca.Ljubav kao motiv je presudan pokretač glavnih likova Karagićevih pripovijedaka te im nerijetko predodređuje budući život („Jesen“, „Bijeli karanfi li“). Međutim, ljubavna priča katkad je samo izgovor za pripovjedača kako bi mogao progovoriti o problemima s kojima se susreću mladi hrvatski intelektualci u suvremenome mađarskom društvu. No, ona je nužna radi čitatelja kojega autor mora na taj način zainteresirati i njegovu pozornost zadržati na tekstu kako bi uspio u svojoj nakani, čime se otvara drugi značajan tematski kompleks Karagića: položaj intelektualca, pripadnika hrvatske nacionalne manjine u vlastitoj domovini. Ta su dva tematska kompleksa toliko isprepletena da ih je gotovo nemoguće razlikovati. Autor nerijetko pokreće (dotiče) toliko problema u jednoj pripovijetki da ih ne može riješiti u zadanim okvirima te tekstovi tako ostaju fragmentarni. U Karagićevoj vizuri hrvatski intelektualci u Mađarskoj, podrijetlom sa sela, svoje su škole i studije završili u gradu, a na selo se vraćaju s novim životnim shvaćanjima i novim načinom života. Kako se više ne mogu do kraja identifi cirati sa seoskom sredinom, a grad ih ne prihvaća u potpunosti, postaju ljudi bez korijena. U nastojanju da ponovno izgrade svoj život, pronađu izgubljeni smisao, izgubljenu harmoniju, nerijetko dolaze u sukob sa svojom okolinom. Na taj je način i u književnosti Hrvata u Mađarskoj problematiziran odnos selo -grad koji je od epohe realizma stalno nazočan u hrvatskoj književnosti.Karagićev književni rad s jedne strane nastavlja bunjevačkohrvatsku pripovjednu tradiciju koja se očituje u angažiranom stajalištu, u često izraženoj jasnoj piščevoj poruci i prihvaćanju prosvjetiteljske koncepcije književnosti.56 Osim toga, narodnosna zadaća pisca nametnula mu

52 Pripovijetka Jesen objavljena je najprije pod naslovom Marija, to si ti, Narodne novine, br. 8., 20. veljače 1986.53 Pripovijetka Bijeli karanfi li nosila je prvobitno naslov Crvene ruže i objelodanjena je u prvom broju „Nevena“ (prosinac 1982.). U skladu s promjenom naslova autor je sintagmu ‘crvene ruže’ posvuda zamijenio sintagmom ‘bijeli karanfi li’.54 Mijo Karagić, Prvo polivanje, Narodni kalendar 1977.55 Mijo Karagić, Zec, „Glas“, časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja, Budimpešta, God. 1., br. 2. – 3., 1989.567 U intervjuu Pitamo Miju Karagića o našem književnom trenutku na pitanje Živka Mandića: „Što je uloga jednog narodnosnog pjesnika ili pisca?“ Mijo Karagić odgovara: „Uloga i zadatak narodnosnog književnika ne razlikuje se od uloge zadataka


je didaktičnost, odnosno obaveznost određene, društveno konstruktivne poruke djela.57 Možda je baš zato Karagić sklon jasnom formuliranju poruke koja redovito dolazi na kraju pripovijetke i poprima oblik pouke, pri čemu autor često poseže za poslovicama i izrekama kako bi potkrijepio izneseni zaključak.S druge strane, pisac pokušava modernizirati svoju pripovjedačku tehniku uvođenjem unutrašnjih monologa, esejističkih elemenata i poniranjem u svijest likova („Čovjek na poljskom putu“). Karagić je najbolji kada se ne udaljava previše od tradicionalističkog načina pripovijedanja i kada nastoji temu iscrpiti, a fabulu zaokružiti („Stranac“, „Majstor Marko“, „Bijeli karanfi li“). Zacijelo je i Ž. Mandić mislio na te pripovijetke kada je ustvrdio: Sve je u njima besprijekorno ispričano, čitljivo i primjereno našoj čitateljskoj publici.58 Čini se kako je intencija autora bila s jedne strane pisati za Hrvate u Mađarskoj, o njihovim problemima, o njihovim svakodnevicama na njima primjeren način, a s druge zadovoljiti estetske kriterije i približiti se proznom stvaralaštvu matičnoga naroda.59 Kada uspijeva pomiriti te dvije u svojoj biti suprotne tendencije ili ih barem približiti, nastaju najbolja Karagićeva ostvarenja. Ne uspijeva li u tome, pripovijetke djeluju nezaokruženo, fragmentarno, tema nije dovoljno razrađena pa nam se čini da čitamo skice ili predradnje za neko sveobuhvatnije djelo koje tek treba nastati.Nakon kratkog pregleda pripovjedačke umjetnosti trojice autora nameće se zaključak da zajedničke crte i osobitosti njihova stvaralaštva omogućuju govoriti o bunjevačkohrvatskoj pripovjednoj tradiciji. Prije svega treba reći kako sva trojica prihvaćaju prosvjetiteljsku koncepciju književnosti stoga su za njih, prije svega, važni izvanestetski ciljevi (očuvanje vlastitog jezika i nacionalnog identiteta) koji su nerijetko formulirani sasvim jasno u obliku poruke. Upotrebljavaju realistički pripovjedni model naslijeđen iz XIX. stoljeća s jednostavnom nerazgranatom fabulom, često na granici anegdote. Dramski intenzitet pripovijedaka proizlazi iz sukoba likova s okolinom, društvom i njegovim pisanim i nepisanim zakonima. Na tematskoj razini najčešće je riječ o ljubavnoj priči koja u Antuna i Mije Karagića dobiva i erotski naboj. Kako bi se ostvarila ljubav između dvoje mladih, oni moraju svladati određene prepreke koje sprečavaju ostvarenje njihove ljubavi, a to su najčešće konvencije prihvaćene od dane zajednice. Uz to, sva trojica tematiziraju odnos selo – grad. Istina, svaki od njih drukčije pristupa tom pitanju: Petreš se prije svega usredotočuje na anegdotsko pričanje gdje nerijetko smiješnom ispada seoska poluinteligencija, Antun Karagić ima uglavnom negativan odnos prema svemu onome što dolazi iz grada jer razara bunjevačkohrvatsku seosku zajednicu, a odnos selo – grad Mijo Kragić promatra kroz problematiku hrvatske inteligencije u Mađarskoj. Ona, naime, potječe sa sela, školuje se u gradovima, a nakon diplome ne može se u potpunosti uklopiti niti u seosku zajednicu niti u gradsku sredinu – likovi postaju ljudi bez korijena.

književnika koji pripadaju jednom brojčano većem narodu. (...) Narodnosni književnik pišući na svome materinskom jeziku dokazuje i pokazuje bogatstvo duha te vitalnost svoga naroda.“ Neven (prilog Narodnih novina), br. 12, ljeto 1987. 57 Đuro Vidmarović, Iz bunjevačkih tradicija, Vjesnik, Zagreb, 14. srpnja 1987.58 Živko Mandić, Mijo Karagić: Slobodni putovi, Narodne novine, br. 21, 21. svibnja 1987.59 Karagić je poznavao suvremena kretanja u hrvatskoj prozi, pa i u hrvatskoj književnoj kritici. „Ni Stanko ne reče ništa jer osjeti da to nije neka zlonamjera, već možda kućni red za odrasle... Pa i literatura do Flakera, a u nas do Miloševića bila je bez traperica... Škole su prema tome još konzervativnije.“ /Stranac, 27. str./


Dječja književnost Hrvata u Mađarskoj od 1945. do danas

Prve tekstove iz dječje književnosti (književnosti uopće) Hrvata u Mađarskoj trebamo tražiti na stranicama novina i kalendara jer su praktično sve do 70-ih godina prošloga stoljeća bili jedina mogućnost za objelodanjivanje književnih ostvarenja. Dana 20. listopada 1946. godine izlazi prvi broj „Naših novina“, lista Antifašističkog fronta Južnih Slavena u kojem su tekstovi na hrvatskom, srpskom („hrvatskosrpskom“ ili „srpskohrvatskom“) i slovenskom jeziku, a nastavljajući dotadašnju praksu taj će se tjednik 1957. preimenovati u „Narodne novine“. Već su „Naše novine“ imale rubriku za djecu pod naslovom „Danica“, koju su i „Narodne novine“ zadržale. U „Danici“ se javljaju i prve dječje pjesme u književnosti Hrvata u Mađarskoj. Najplodniji je Marko Dekić, ali dječju poeziju pišu još Mate Šinković i Stipan Blažetin. Kao i ostala poezija, i dječja je prigodničarskog karaktera sa snažno

izraženom pedagoškom tendencijom. Uz tradicionalne teme dječje poezije iz XIX. stoljeća (škola, kućni ljubimci, godišnja doba, blagdani itd.) pojavljuju se pjesme koje aktualiziraju tadašnji društveni kontekst (primanje u pionire, radne akcije, taborovanja itd.). Dobro se to vidi i u antologiji „U kolo“,60 gdje je uz ostale pjesme Marko Dekić objavio izbor od 12 dječjih pjesama pod naslovom „Dečje pesmice“.61 Te su pjesme prva značajnija manifestacija dječje književnosti među Hrvatima u Mađarskoj.Paralelno s narastanjem književne produkcije i boljim izdavačkim mogućnostima,62 dječja književnost postupno zauzima mjesto koje bi joj u normalnim književnim uvjetima trebalo pripadati. Ipak, do prve knjige izrazito namijenjene dječjoj čitateljskoj publici čekalo se sve do 1980. godine, kada je objelodanjena skupna zbirka dječjih pjesama trojice autora, S. Blažetina, M. Dekića i Lj. Galića pod naslovom „Sunčana polja“.63 M. Dekić kreće se stazama utrtim u antologiji „U kolo“, o čemu svjedoči i činjenica da je većinu pjesama iz antologije uključio i u ovu knjigu. S. Blažetin zastupljen je u knjizi s 31 pjesmom od kojih neke ne možemo ubrojiti u uže shvaćenu dječju poeziju. Međutim, istodobnim unošenjem humora i igre kao najbitnijeg elementa dječjega poimanja svijeta, u svojim najboljim pjesmama (npr. „Zekin doručak“, „Roda i moda“)

60 U kolo, Antologija južnoslovenskih pesnika u Mađarskoj, Demokratski savez Južnih Slovena u Mađarskoj, Budimpešta, 1969. (U knjizi nije naznačena godina izdanja.)61 Već i sami naslovi pokazuju u kojem se tematskom krugu kreće autor: Stiže nam Deda Mraz, Ciča zima, Na Međunarodni dan dece, Oktobar, Dok pahulje sitne lete itd.62 Mađarska vlada zadužila je 1976. Poduzeće za izdavanje udžbenika iz Budimpešte za tiskanje izdanja nacionalnih manjina. Naziv poduzeća u originalu glasi: Tankönyvkiadó Vállalat, Budapest.63 Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta, 1980. (Ljubinko Galić je srpske nacionalnosti.)


Blažetin čini određeni odmak od do tada uobičajene poetike dječje pjesme. Time se približava suvremenoj hrvatskoj dječjoj poeziji i ujedno pokazuje pravac prema kojemu će ubuduće težiti.Hrvatski književnici u Mađarskoj, svjesni svoga položaja i odgovornosti prema svojoj nacionalnoj manjini, okreću se najmlađim čitateljima jer im je jasno kako se čitateljska publika ne stvara od danas na sutra, treba je izgraditi, odgojiti, pripremiti za recepciju složenijih književnih ostvarenja. Vjerojatno je zbog sličnih pobuda nastala i dječja poezija Mate Šinkovića. U njegovoj posthumno objelodanjenoj zbirci „Na našoj Gori“64 nalazi se 15 dječjih pjesama na gradišćanskohrvatskome jeziku. Dječje pjesme Šinkovića kreću se u sklopu tradicionalističke dječje lirike u duhu XIX. stoljeća. Motivi su, kao i u većine ostalih autora, uzeti iz školskog života ili se tematiziraju veći praznici, pa čak i neki kršćanski blagdani („Sv. Nikola“, „Božić“ itd.), što se u ostalih ne javlja. Pjesme su najčešće opterećene jasnom pedagoškom tendencijom i izravnim porukama. Šinkoviću je i ovdje bilo najviše stalo do odgoja i poučavanja. Kada, međutim, na tragu usmenoknjiževne baštine (brojalice i bajalice) svoga zavičaja prihvaća igru kao bit dječjeg viđenja svijeta, nastaju njegove najbolje dječje pjesme („Mikula“, „Rebac“, „Zimsko veselje“). Šinković piše jezičnim idiomom svoga rodnog Koljnofa, čime također naznačuje kome su u prvome redu namijenjene te pjesme.

Zimsko veselje

64 Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta, 1981.

Snig sad padjetiho, laglje,pod puni sebelo je sve.Dica viču,rado kriču,sanke najperz briga hajder!Doli fuzat,drhtat, luzat,bukte z snigabrcat v biga.Ruljat dedaz sniga z leda,smrzle curke

prebost Turke.V snigi valjat,vse podrapat,ložit oganj,uz vrbov panj.Oganj puhat,ruke hukat,borno drivoto božićno –ono skončatcukor nošat.Vo su šaledive male,radost zimske,od vse dice.

Kao što je poslije 1945. cjelokupna književnost Hrvata u Mađarskoj u znaku poezije tako je, vidjeli smo, i s dječjom književnošću. No, početkom 80-ih godina nastaju prve promjene, a


pojavom romana za djecu „Bodoljaši“65 Stipana Blažetina već možemo govoriti i o dječjoj pripovjednoj prozi. Dječjim romanom „Bodoljaši“ autor se vraća u svoje rodno selo i opisuje događaje iz svoga djetinjstva pa djelo ima autobiografski karakter. Roman obrađuje već tradicionalnu i popularnu temu dječjih romana: sukob i suparništvo među dječjim družinama. Pisac primjenjuje realističku pripovjednu tehniku s jednolinijskom fabulom koju gradi stupnjevito. Svakim poglavljem (ima ih 17) približavamo se „konačnom obračunu“ dviju dječjih družina (Bitka u Bodolji), čime roman završava. Fabula je vješto vođena, a likovi duboko ukorijenjeni u svoju okolinu. Ta je činjenica potkrijepljena i uporabom dijalekta (santovačkoga mjesnog idioma) u dijalozima. Premda nas roman podsjeća na „Dječake Pavlove ulice“ Ferenca Molnára ili na romane o dječjim družinama Mate Lovraka, autor je uspio jednostavnošću i iskrenošću često rabljenu temu ispričati na svoj osobit način, čemu santovačka ikavica daje posebnu čar. Treba također naglasiti kako su „Bodoljaši“ do danas jedini roman u književnosti Hrvata u Mađarskoj. Objavljujući neke ulomke, autor je najavio i drugi dio romana.66 Uz zbirku dječje poezije „Sunčana polja“ i roman „Bodoljaši“, treće značajno ostvarenje iz prve polovice 80-ih godina je knjiga Marge Šarac „Svet oko mene“.67 Prožeta je školom i školskim duhom uopće, a neskrivena je želja autorice podučavanje i odgajanje. Priče i nisu ništa drugo negoli ilustracije odgojnih ciljeva, one pružaju primjer djeci, odnosno pokazuju kako se treba i kako ne treba ponašati. Zbog takvog stajališta nikad ne izostaje jasno formulirana pouka, a fabule su, pak, izmišljene samo radi njih. Najuspjelije su one priče u kojima autorica opisuje dječju igru i nestašluke, ali je pedagoška tendencija i tamo previše nazočna. Posebno je pitanje jezika kojim autorica piše: naime, sve su priče napisane pretežno srpskim jezikom, a radovi Marge Šarac objavljeni od kraja osamdesetih godina svjedoče o njezinu okretanju prema hrvatskome književnom jeziku.Kao i M. Šinković i drugi gradišćanskohrvatski pjesnik Ljudevit Škrapić uključio je nekoliko dječjih pjesama u svoju prvu zbirku pod naslovom „Droptine“.68 Gotovo su sve pjesme skupljene u ciklus „Našoj dici“ tematski vezane za životinje. Najveća je odlika te animalističke poezija određena doza humora, odnosno uvođenje igre u pjesnički tekst. Pjesma pod naslovom „Igra“ već je na tragu onih suvremenih dječjih pjesama koje se temelje na jezičnoj igri. Na žalost, u svojoj drugoj zbirci pod naslovom „Obračun“69 Škrapić nije objelodanio niti jednu dječju pjesmu premda se čini kako je krenuo u dobrom pravcu.Godine 1989. Marko Dekić objavljuje zbirku dječjih pjesama pod naslovom „Stopama djetinjstva“.70 Od samoga početka pisao je i objavljivao dječje pjesme, ali za razliku od pjesništva

65 Bodoljaši su najprije objavljeni u nastavcima u Danici, dječjoj rubrici Narodnih novina. Prvi nastavak objavljen je u br. 36. dana 3. rujna 1981., a posljednji u br. 20. dana 20. svibnja 1982. godine. Roman je kasnije objelodanjen i u knjizi: Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta, 1986.66 Stipan Blažetin, Škula, Ulomak iz romana Bodoljaši II, Hrvatski kalendar 1992., Savez Hrvata u Mađarskoj, Budimpešta, 1992., 212-214. str.67 Tankönyvkiadó, Budimpešta, 1984.68 Tankönyvkiadó, Budimpeša, 1988.69 Nakladni zavod „Enikum“, Budimpešta, 1996.70 Biblioteka Dunav, Tankönyvkiadó, Budapest, 1989.


za odrasle, nije prošao izrazitu evoluciju. Dio njegovih dječjih pjesama objavljenih u antologiji „U kolo“ prenesen je kasnije u knjigu „Sunčana polja“, da bi svoje mjesto našle i u „Stopama djetinjstva“ uklopivši se nesmetano među pjesnikova novija ostvarenja. Po motivima i temama to pjesništvo najviše podsjeća na hrvatsko dječje pjesništvo s kraja XIX. stoljeća (A. Harambašić) i na stvaralaštvo Jovana Jovanovića Zmaja. Pedagoški poziv i učiteljske godine udarile su pečat Dekićevoj dječjoj lirici pa zbog želje za poučavanjem ne uspijeva prikriti pedagošku tendenciju svojih pjesama, štoviše, jasno formuliranim porukama ponekad je i sam ističe. Pjesme dokazuju kako je Dekić vješt versifi kator, majstor ritma i rime, ali zbog čestog variranja istih tema neizbježno dolazi do ponavljanja („Zimska pjesma“, „Zima“, „Prvi snijeg“, „Zimska“ itd.). Uz već spomenute školske tematike, o godišnjim dobima, Dekić piše i animalističke pjesme u kojima „glavnu ulogu“ igraju zečevi, žabe, medo, jelen, papiga itd. Životinje su najčešće prikazane antropomorfno u priči koja je katkad nezanimljiva, neinventivna, dok su idealizacija dječjeg svijeta, nedostatak prave dječje igre, nestašluka, nedostatak igre jezikom (ili u jeziku) i jezičnih kalambura glavni nedostaci toga pjesništva. Među Dekićevim dječjim pjesmama najuspjelije su one u kojima se vraća u vlastito djetinjstvo („Stari orah“),71 obraća dragim osobama („Najdražem biću“, „Moja je baka bila“, „Sinu“, „Jednom djedu“) ili artikulira neki svoj stvarni doživljaj („Papagaj Zorba“, „Šibeniku“).Knjigom „Tralala, tralala, propjevala svirala“72 Stipan Blažetin postao je drugi autor koji je objavio samostalnu knjigu dječjih pjesma. U dječjoj književnosti Hrvata u Mađarskoj njemu pripada posebno mjesto, a osim dječjih pjesama i dječjeg romana „Bodoljaši“ napisao je jedan igrokaz („Ima jedan razred, ima jedan sat“) i četiri radioigre za djecu koje su obrade poznatih priča („Lane“, „Djed i repa“, „Medvjed, svinja i lisica“, „Dva gramziva medvjeda“). Objavio je šezdesetak dječjih pjesama u knjigama „Sunčana polja“ i „Tralala, tralala, propjevala svirala“. Po motivima i temama najveći dio tih pjesama pripada tradicionalnoj dječjoj poeziji. Pedagoški poziv, kao i u ostalih autora, obilježio je navedene pjesme: teme najčešće uzima iz školskog života. I dok s jedne strane opisuje taj život („Zdravo školo“, „Kućni red“), s druge strane želi pomoći učenicima u svladavanju pojedinih jezičnih prepreka i to gramatičkim pravilima u stihovima („Što se piše velikim početnim slovima“, „Rečenica“) ili gomilanjem riječi u kojima se nalaze suglasnici i suglasnički skupovi čiji pravilan izgovor stvaraju učenicima teškoće („Ljuljanje“, „Čiča i čvorak“). Taj drugi pristup podsjeća na dio Nazorovih dječjih pjesama nastalih iz sličnih pobuda.Drugu skupinu čine pjesme s tradicionalnim animalističkim motivima („Zekin doručak“, „Roda i moda“, „Micko i Gricko“). Najbolje su među njima one humoristično intonirane ili one koje sadrže neku dosjetku, šalu, a upravo je neusiljen humor i igra ono što daje svježinu i modernost najboljim Blažetinovim dječjim pjesmama:

71 „U tim lirskim ostvarenjima poput crvene niti provlači se autorova duboka psihološka veza s rodnom grudom, koja mu je ispočetka bila uporištem u prvim koracima u život, a u zrelosti ostala utjehom.“ Ž[ivko] M[andić], Laka krila sjećanja, Narodne novine, br. 48., 30. studenoga 1989.72 Biblioteka Dunav, Tankönyvkiadó, Budapest 1991.


Roda i moda

Juče sam djeco ugledo rodu,Kako po polju gazi vodu.Crvene čizme,Haljina crno-bijela.Kao i prije!Ništa se promijenila nije.

Juče sam djeco ugledo rodu,Kako po polju gazi vodu.Gledah je gledah,Mišljah i pitah,Upitah rodu.Zar rodo stvarno ne znaš za modu?

Na tragu suvremene hrvatske dječje poezije (G. Vitez, Z. Balog) uvodi, premda još uvijek skromno, jezičnu igru u dječju poeziju Hrvata u Mađarskoj:

Moje škole

Prvo se trebaloA onda zadaćuPoneke misliA što mi vele,Sve bilježniceŠto nisam znao,NedovršenoKako mi brzo prođeKako da budeI što sam rekao:UPISATI,PISATI,SPISATI,ZAPISATI,ISPISATI,PREPISATI,DOPISATI.OPISATI.PROPISATI.POTPISATI.


Zadnji ciklus zbirke Suncu u oči (1999.) pod naslovom Unukijada sadrži pjesme posvećene unucima. U svojim dosadašnjim dječjim pjesmama autor se najčešće zadržavao u sferi „javnog” dječjeg svijeta (škola, tabori, dječje zajednice itd.) dok je sada u prvome planu „privatni” ili čak „intimni” svijet djece i odraslih koji ih okružuju. Teme ovih pjesama uzete su iz svakodnevnog, običnog, „privatnog” života, takoreći iz „empirijske stvarnosti” što lirskom protagonistu osigurava uporišta u suvremenome jurećem svijetu. Najčešće je ispričana neka zgoda, mali događaj koji se završava poantom ili nekom humorističnom dvosmislenom dosjetkom. U ovim tekstovima rijetko ima pedagoških ciljeva, njima se izravno ne poučava. Najuspjeliji tekstovi podjednako govore djeci i odraslima, zapravo o njihovu zajedničkom svijetu. Blažetin se kreće prema višeslojnoj dječjoj poeziji koja uključuje humor, igru, ali i osebujno viđenje svijeta iz dječje perspektive:

Daljinski upravljač

Kada je Tomislav počeo da se krećeČetveronoške po cijeloj sobi da se šeće,Prvi put oko malenog stola,Obiđe skoro od sobe pola.Smeđa ga polica knjiga privuče,Da koju knjigu sa nje povuče.Dođe do peći, ormar ručicom takne,Pa se do zrcala zatim odmakne.A onda ležaj široki slijedi,Na kojem Dida, komotno sjedi.Tad Didin trbuh posta mu meta,Kao na vrhu iznad svijeta.Al kad na ležaju daljinski spazi,Krene brzinom, svakog da zgazi.Jer to je čudo baš s neba palo,Do njega mu je najviše stalo.Ručicom brzo daljinski zgrabi,Kao da njime program vabi.I gle, prstićem gumbek pritisne,Te zatim bučno, dugačko vrisne.A na ekranu spiker se javi:„Tomislav majstor je, majstor je pravu.“A onda drugim kanalom hoda,Zna da je danas baš takva moda.Sjediš u sobi, u fotelji,Kanale mijenjaš po svojoj želji.73

73 Stipan Blažetin, Daljinski upravljač, „Hrvatski katolički kalendar 1994.“, Savez Hrvata u Mađarskoj, Pečuh, 1994., str. 127.


O vrijednosti Blažetinove dječje poezije govori i činjenica da su mu pjesme uključene u dvije antologije hrvatske dječje poezije.74

Zbirkom Djeci a ne samo...75 i Đuso Šimara Pužarov okušao se u dječjoj lirici. Već i sam naslov knjige pokazuje kako se i sam autor kolebao u određivanju svojih pjesama. I doista, uzmemo li u ruke zbirku, odmah će nam postati jasno kako je tu ipak naglasak na onom, a ne samo... iz naslova. Uz uspjele „prave“ dječje pjesme („jutro“, „stube“), nalazimo i takve koje su poprilično daleko od dječjeg poimanja svijeta („mala zafrka“, „bezbožna postelja“). Najuspjeliji su stihovi u kojima, poput već spomenutih gradišćanskohrvatskih pjesnika (M. Šinković, L. Škrapić), imitira pučke bajalice i razbrajalice.Nakon kratkih priča za djecu Marge Šarac javila se još jedna autorica sličnoga usmjerenja. Objelodanivši knjigu „Vrteći vrtić“76 Katarina Gubrinski-Takač njezinim je estetskim oblikovanjem približila hrvatsku dječju knjigu suvremenim tendencijama. Knjiga je to velikog formata, lijepo opremljena i sa slikama u boji. Svojim vanjskim izgledom uspostavlja standarde do tada nedosegnute u knjigoizdavaštvu Hrvata u Mađarskoj. Priče su uzete iz svakodnevnog života, a redovito opisuju i neku jednostavnu igru i iako je i tu naglasak na odgojnoj komponenti, prihvaćanjem igre kao najvažnijega sastavnog elementa dječjega shvaćanja stvarnosti autorica uspijeva stvoriti štivo blisko dječjem poimanju svijeta.I iz ovoga kratkog pregleda razvidno je kako dječja književnost Hrvata u Mađarskoj, koja se pojavila već u antologiji „U kolo“ („Dečje pesmice“ M. Dekića) te nešto kasnije u zajedničkoj knjizi trojice autora (Blažetin, Dekić, /Galić/) „Sunčana polja“, prestaje biti slučajan, usputan književni proizvod na stranicama novina te se od 80-ih godina afi rmira kao poseban dio književnosti. Objelodanjene zbirke dječjih pjesama svjedoče o golemom napretku i na planu književnog izraza i na planu sadržaja. Premda je još uvijek nerijetko nazočna jasno izražena pedagoška tendencija, sve veću ulogu dobivaju igra, mašta i fantastika. Igre riječima katkad se pretvaraju i u besmislenu igru, toliko karakterističnu za hrvatsku dječju poeziju nakon Grigora Viteza, a paralelno u njezin repertoar ulazi i ljubavna tematika. Na taj način dječja književnost Hrvata u Mađarskoj osuvremenjuje se i približava hrvatskoj dječjoj književnosti, ponajviše u poeziji, ali i u ostalim žanrovima. Prve tekstove iz dječje poezije (književnosti uopće) Hrvata u Mađarskoj, dakle, treba tražiti na stranicama novina i kalendara. Prva knjiga izrazito namijenjena dječjoj čitateljskoj publici objelodanjena je tek 1980. godine („Sunčana polja“), a do danas su izašle samo četiri samostalne zbirke dječje poezije. Zbog posebnih uvjeta u kojima nastaje književnost Hrvata u Mađarskoj, dječja poezija ima neka svoja obilježja koja nisu karakteristična za dječju poeziju u matičnoj zemlji. No, čini se kako u razmatranom razdoblju dječja poezija Hrvata u Mađarskoj u velikim crtama i ubrzano prelazi one faze koje je hrvatska dječja poezija prošla od XIX. stoljeća do danas.

74 Vidi: Joža Skok, Lijet Ikara, Antologija hrvatskoga dječjeg pjesništva, Naša djeca, Zagreb, 1987., Ivo Zalar: Antologija hrvatske dječje poezije, Školska knjiga, Zagreb, 1994.75 Mladost, Klub „August Šenoa“, Savez Hrvata, Pečuh, 1991.76 Mikszáth Kiadó, Horpács, 1994.


Usmena književnost Hrvata u Mađarskoj

Već je u XIX. stoljeću započelo skupljanje usmenoknjiževnog blaga Hrvata s područja koja su danas u Mađarskoj (npr. Nikola Tordinac). Sakupljački rad intenzivirao se od 60-ih godina XX. stoljeća pa je dobar dio te bogate baštine i publiciran u hrvatskim izdanjima u Mađarskoj.77 Ipak, cijeloj se problematici sve do današnjih dana nije prišlo sustavno, a za sakupljena i objavljena djela zaslužni su pojedini istraživači usmene književnosti, a koji nisu poklanjali podjednaku pozornost svim hrvatskim etničkim skupinama u Mađarskoj.

O bajkama u zbirci „Latice ivančice”

Knjiga „Latice ivančice“78 upoznaje nas s dijelom usmenoknjiževne baštine Hrvata u Mađarskoj. U podnaslovu knjige navodi se kako je riječ o „Narodnim pripovijetkama šokačkih Hrvata u Mađarskoj”, dok u prvoj rečenici predgovora Živko Mandić ističe kako je sakupio nasljeđe naših pradjedova, izbor pučkih pripovijedaka šokačkih Hrvata u Madžarskoj. Unatoč takvome žanrovskom određenju tekstova koji se nalaze u spomenutoj knjizi, skupljač u kazalu ovako naslovno dijeli tekstove: Basne i pripovijetke o životinjama, Bajke, Legende, Šaljive pripovijetke, Anegdote, Novelističke pripovijetke i Pripovijetke o raznim vjerovanjima. Uočava se određena nedosljednost u žanrovskom razvrstavanju usmenoknjiževnih pripovjednih oblika jer je, naime, očito da se priređivač pri razvrstavanju skupljenih pripovjednih tekstova služio dvama kriterijima. Jednom su uzeti u obzir oblikotvorni kriteriji pojedinih žanrova, dok se drugi put koristi tematsko određenje. Prema žanrovskom kriteriju u knjizi se nalaze basne, bajke, pripovijetke, legende, anegdote, a pripovijetke su po tematskom kriteriju dalje podijeljene na pripovijetke o životinjama, šaljive pripovijetke i pripovijetke o raznim vjerovanjima. Svi su ti tekstovi, kako je već rečeno, nazvani u podnaslovu knjige pripovijetkama, no već i taj letimičan pregled upućuje na problem klasifi kacije usmenih pripovjednih tekstova. Danas ne postoji općeprihvaćena klasifi kacija usmenih pripovjednih oblika. Naime, Tvrtko Čubelić, primjerice, za usmenu pripovjednu prozu koristi naziv pripovijetke koje dijeli na bajke, legende i predaje, novele i anegdote te novele o životinjama i basne.79 Premda je ova klasifi kacija relativno jasna, neke od iznesenih primjedbi vrijede i za nju.Od 123 teksta, koliko ih knjiga sadrži, priređivač je čak 33 uvrstio među bajke koje čine gotovo polovicu knjige, čime i bajke šokačkih Hrvata u Mađarskoj potvrđuju kako je bajka najdulji

77 Đuro Franković, Drvo nasred Podravine, Tankönyvkiadó, Budapest, 1986.Đuro Franković, Na ’vo mlado ljeto…, Pečuh, 1998.Đuro Franković, Krikus-krakus, Pečuh, 1999.Dr. Ernest Eperjessy, Šalje pismo Sibinjanin Janko…. Hrvatski znanstveni zavod, Pečuh, 1998.Balint Vujkov, Zlatni prag, Tankönyvkiadó, Budapest, 1990.Miroslav Vuk, Jačke gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj, Tankönyvkiadó, 1991.Ruža Begovac, Idem spati Boga zvati i Mariju milovati…, Hrvatski institut, Pečuh, 1993. Itd.

78 Latice ivančice, Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budapest, 1984.79 Usp. Tvrtko Čubelić, Povijest i historija usmene narodne književnosti, Zagreb, 1988.


narativni oblik: njezina je struktura kompleksnija od ostalih pripovijedaka proznih tipova.80 Pregledamo li spomenute tekstove, možemo zaključiti da svojom strukturom doista pripadaju bajkama. Pripovijedanje obično počinje in medias res, bez ikakvog uvoda, ili se tek naznačuje pripovjedna situacija.

Znate, kad sam ja još bila taka manja divojčica, stari su mlogo znali pripovidaka. Svit je onda još u svašt virovo. Posidamo mi, dičina, oko našeg dide, tako kad je veče pa nam on onda pripovida. Vrlo je zno pripovidat. Ove pripovitke se još sićam.81

Imo otac tri sina.82

Bio jedan čestiti i valjani čovek koji je živio sa tri kćere.83

Fabula je jednolinijska, teži prema svome cilju, a na putu do cilja stoje prepreke koje glavni junak mora svladati. Opisa nema, prostor i vrijeme ne možemo razaznati.84 Kao što je početna formula karakteristična, tako je i završetak tipičan. Uza završnu formulu nerijetko dolazi i pouka koja redovito sadrži neku moralnu istinu.

Lipo i srićno su živili a kad im se štogod potrošilo, momak se pritvorio u čegagod, tičicu jel drugo i od bogati’ sve nabavio i tako imali su svačega u kuće, ali i drugim siromasima su uvik dali.85

Onda je ona postala kraljica, jel je ona to velikim strpljenjem i radem i zaslužila. Nije zaboravila svoju mamu, već ju dovela k njoj. Ni dužje, ni kraće, već ko male mačke gaće.86

Također je karakterističan završetak kada se na naslovom postavljeno pitanje izravno odgovara završnom formulom. Pripovjedač na taj način želi podsjetiti slušateljstvo (čitatelja) da je cijela bajka ispričana zato da bi odgovorila na postavljeno pitanje. Istodobno, bajka se na taj način zaokružuje, poremećena ravnoteža ponovno je uspostavljena.

Tako je siroma momak posto kraljev zet i uvik je pomago siromake i bio je jako pravedan. Žena mu je bila dobra i sretno su živeli sve do smrti.87

Neke bajke, kao što su na primjer „Vilinsko kraljevstvo“ ili „Zmijajle Majle“, imaju nešto složeniju fabulu. U „Vilinskom kraljevstvu“ nalazi se cijela jedna umetnuta priča čija je funkcija, naravno, rješavanje prepreka kako bi glavni lik mogao doći do ključnih informacija za postizanje svoga cilja. U bajci „Zmijajle Majle“ pripovjedač je otišao korak dalje: postoje dvije priče i dva glavna lika. U prvom dijelu pratimo zmiju koja se pretvara u momka i obrnuto, kako

80 Josip Kekez, „Usmena književnost“ u: Uvod u književnost, Grafi čki zavod Hrvatske, 1983., str. 243.81 Vilenjak i čoban, str. 35.82 Vilinsko kraljevstvo, str. 44.83 Srebrna zdilica i rumena jabučica, str. 56.84 „Bajka je apsolutizirala vrijeme i prostor, pa je poput poslovice ageografi čna i ahistorična”, Josip Kekez, „Usmena književnost“ u: Uvod u književnost, Grafi čki zavod Hrvatske, 1983., str. 243.85 Momak pritvarač, str. 64.86 Tija voda ladna, str. 52.87 Kako je siroma momak posto kraljev zet, str. 87.


se osvećuje svojoj majci te kako se uspio oženiti najljepšom djevojkom u selu. U drugom dijelu glavnu ulogu preuzima njegova žena koja kreće u potragu za svojim odbjeglim mužem. Oni su zapravo zamijenili uloge: dok je u prvom dijelu djelatan on, u drugom dijelu je ona. Bajka je vjerojatno nastala spajanjem dvaju odvojenih tekstova u jedan.Bajke imaju sve rekvizite uobičajene za taj žanr. Tu su vještice, krilati konji, vile, zmajevi, životinje koje govore, kraljevi i kraljice, siromasi, zle maćehe itd. Pojavljuju se i poznati motivi. Primjerice, u bajci „Mama krava“ ponavlja se poznati motiv s cipelicama iz „Pepeljuge“, na drugome mjestu glavni lik neće smjeti pogledati krunu koja mu je potrebna za svladavanje prepreke jer će oslijepiti; nije teško prepoznati mitološku priču o Meduzi. Tu su i razne metamorfoze te pojedini predmeti uz pomoć kojih svatko može pozvati pomoć. Bajke započinju s nekom realnom situacijom gdje je najčešće riječ o siromaštvu i nepravdi. Kako bi se čovjek riješio siromaštva, potrebni su mu nadljudski napori, dobre sile koje će mu na neki način pomoći, riječju, potrebna su čuda. A čudo, čudnovatost, kako to kaže Andre Jolles, jedna je od temeljnih karakteristika bajke.88 Bajke šokačkih Hrvata u Mađarskoj posjeduju, dakle, sve one elemente književne strukture koje žanr bajke zahtijeva. One, osobito ako su vjerno zabilježene, čuvaju i izvorni govor hrvatskih etničkih skupina u Mađarskoj. Priređivač zbirke „Latice ivančice“ vodio je i o tome računa: Ove usmene tvorevine, odraz iskustva života našega puka, priopćujem bez ikakvih izmjena ili dotjerivanja, s nakanom da se sačuvaju sve osobenosti kazivačeva jezika, stanovite arhaičnosti i osebujnost govora. Te tekstove pravo na takav način mogu koristiti i lingvisti.

Kršćanski motivi u usmenim pripovijetkama Hrvata u Mađarskoj

Promatrajući detaljnije prirodu tekstova koji pripadaju usmenoj književnosti nedvojbeno se nameće razmišljanje o temeljnim motivima i tematskoj poveznici koja se u promatranoj ostavštini proteže. Razmišljanje o tim djelima nužno se spaja s pitanjima o kontekstu tradicije kojoj pripadaju. Zapitamo li se, naime, na čemu počiva europska civilizacija, s velikom sigurnošću možemo navesti dva ili tri temeljna stupa. Jedan stup predstavlja sve ono što baštinimo od starih Grka i Rimljana (pa i sve što je došlo njihovim posredništvom), drugi je upravo kršćanstvo, a treći narodna predaja. Rečeno metaforičkim jezikom, naša kultura počiva na Homeru i Bibliji. U tom smislu sva je književnost, umjetnost, pa i cjelokupna naša djelatnost, određena kršćanstvom. Štoviše, možda nije pretjerano ustvrditi da nerijetko i nekršćani (koji žive u kršćanskom okruženju) sebe defi niraju u odnosu na kršćanstvo. Kršćanskih elemenata u književnosti Hrvata u Mađarskoj od 1945. do danas gotovo uopće nema, dok se i u usmenoj književnosti teško može defi nirati sam predmet istraživanja. Naime,

88 „…cjelina (bajke) ne znači ništa drugo osim da se osjećaj pravde nekim stanjem ili nekim zgodama pokolebao i da se sad nekim zbivanjem osebujne vrsti, nekim nizom zgoda iznova dovodi u ravnotežu, zadovoljuje. (…) Ovo očekivanje – kako bi se zapravo u svijetu moralo zbivati – čini nam se mjerodavnim za oblik bajke: ono je duhovna zaokupljenost bajke.“ Andre Jolles, Jednostavni oblici, Zagreb, 1978. str. 170.


u tekstovima je neusporedivo lakše detektirati eksplicitne kršćanske elemente nego implicitne jer se može poći od biblijskih likova, mjesta radnje, kršćanskih simbola itd. iako i pri takvoj defi niciji promatranja navedenoga književnog korpusa postoje mnoge dvojbe. Što se eksplicitnih kršćanskih elemenata tiče, u usmenim pripovijetkama katkad se pojavljuju upravo biblijski likovi, a među njima često lik svetoga Petra, jednog od najvećih kršćanskih svetaca. U četirima zbirkama usmenih pripovijedaka Hrvata u Mađarskoj nalazi se 14 tekstova u kojima je jedan od glavnih likova spomenuti svetac. U zbirci „Latice ivančice“89 priređivača Živka Mandića riječ je o tekstovima „Škrtodžija Petar“ i „Putovanje po pustinji“, u zbirci „Zlatni prag“90 Balinta Vujkova riječ je o tekstovima „Zašto sveti Petar voli dide“, „Od trišnje pečurka“, „Uvik je na Petru red“, „Bog spari“ i „Suđeno-neobiđeno“. U zbirci priređivača Nikole Tordinca „Hrvatski narodni običaji, pjesme i pripovijetke iz Pečuha i okolice“91 riječ je o tekstu „Pripovijetke o Bogu i Petru“ (sedam kraćih tekstova bez naslova). U knjizi, pak, Đure Frankovića „Drvo nasred Podravine“92 niti u jednoj pripovijetki sveti Petar nije jedan od likova.Te su tekstove i Živko Mandić i Balint Vujkov uvrstili među legende kojih je u tim zbirkama relativno malo.93 Legenda kao književni (jednostavni) oblik nastaje kao životopis svetaca i trebala je poslužiti kao primjer ispravnog, primjerenog načina života, odnosno onoga koji je vrijedan oponašanja. No, kako bi postalo jasno što je vrijedno oponašanja, publika treba imati konkretnu svijest o tome što ne smijemo oponašati. Nasuprot svecu mora stajati antisvetac, nasuprot legendi antilegenda.94 Budući da se Petar pojavljuje u svim našim legendama s Isusom ili Bogom, on preuzima ulogu negativnoga primjera. Drugim riječima, Petar u ovim tekstovima još nije svetac, on je tek učenik, sljedbenik Isusov sa svojim manama koje ga približavaju običnome čovjeku. Lik Petra (Šimuna) u Bibliji prikazan je pomalo dvojako. S jedne strane on je Isusov najbliži učenik, budući utemeljitelj Crkve, ali s druge strane on je taj koji će ga zanijekati. U našim pripovijetkama, razumije se, Isus je taj koji pokazuje primjer, poučava, taj kojega treba slijediti. Za razliku od svetačkih legendi u tim tekstovima, kao i u bajkama, vrijeme i prostor apstrahirani su pa bi se opisani događaji mogli dogoditi bilo kada i bilo gdje. Naravno, ni o Petru ni o Isusu nema posebnih informacija, one nisu niti potrebne jer tekst pretpostavlja da publika (koja sluša legendu) ima sve potrebne informacije o njima. Fabulu čini fi kcija putovanja kao što je i Isusov život, prikazan u Bibliji, zapravo put u smrt i uskrsnuće.Tri su glavna motiva koji se pojavljuju na tim putovanjima: 1) motiv lakomosti ili škrtosti („Od trišnje pečurka“, „Škrtodžija Petar“); 2) što Bog odluči nitko ne smije promijeniti ili svatko mora imati svoga para („Bog spari“, „Suđeno neobiđeno“, „Putovanje po pustinje“); 3) ono što

89 Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta, 1984.90 Tankönyvkiadó, Budapest, 1990.91 Tankönyvkiadó, Budapest, 1986.92 Tankönyvkiadó, Budapest, 1986.93 Mandić: 6 od ukupno 123 teksta, Vujkov: 9 od ukupno 180 tekstova.94 Andre Jolles, Jednostvani oblici, Zagreb, 1978., 41. str.


je čovjeku suđeno ne može se izbjeći („Uvik je na Petru red“). Katkad su dva motiva spojena u jednom tekstu („Bog spari“ – svatko mora imati svoga para, ono što mu je suđeno nitko ne može izbjeći), a većina tekstova posjeduje i određenu humornu notu koja ih nerijetko, pogotovo kada je riječ o tekstovima koje je skupio Nikola Tordinac, približava anegdotama.

Putujući dođu do jedne kuće, al u toj kući mrtvac. Lati Bog onog mrtvaca, isiče ga na komade i metne na stol, dune na njeg i oživi ga – i puk virovo da je Bog.U drugoj kući bio mrtvac. Petar otišo pa i on isiko mrtvaca na komade, a komade zbaco na hrpu, diše na njeg, al mrtvac ko mrtvac. A puk lati Petra pa ga dobro nabije.Vidivši Bog to čudo upita ga:– Šta si radio?A Petar kroz plač odgovori:– Šta sam od tebe vidio, to sam i ja radio.– E, moj Petre, nemoj se u ono mišat, što ne znaš!I Petar se zakleo da neće nikad više radit, što mu Bog ne kaže.95

Uz svetog Petra postoji legenda o još jednom svecu, svetom Iliji, a u mnogobrojnim šaljivim pripovijetkama pojavljuje se i pop koji je najčešće predmet ismijavanja. Posebnu kategoriju čine pripovijetke o raznim vjerovanjima u knjizi Živka Mandića „Latice ivančice“, gdje se na poseban način miješaju elementi kršćanske vjere s prastarim vjerovanjima koja potječu iz najstarijih razdoblja. Tu bismo doista s pravom mogli koristiti sintagmu kršćanski elementi jer u tom slučaju ona upućuje na različitost pretkršćanskih vjerovanja i kršćanske vjere.

Iz usmene u pisanu književnost: „Jozo i Jela“ u prepjevu Đuse Šimare Pužarova

Usmenoknjiževni je tekst, kako je poznato, određen kategorijom usmenosti. Pjesničkom preradom usmene pripovijetke „Jozo i Jela“ od Đuse Šimare Pužarova navedeno djelo prešlo je u pisanu književnost. Na sam nastanak usmenoga i pisanoga književnog teksta uz mnoge sličnosti utječu i različiti uvjeti.96 To znači da usmeni način izražavanja nužno drugačije komponira književni tekst od pisanoga.97 Usmenoknjiževni način izlaganja uvijek vodi računa o mogućnostima recipijenta (slušatelja) što se u pripovijetkama u prvom redu pojavljuje kao problem ekonomije vremena, mogućnost slušanja i duljina ili kratkoća trajanja.98 Pisana književnost ne mora imati u vidu ova ograničenja jer je tekst pred čitateljem koji može dvaput, triput pročitati književno djelo, može se bilo kada vratiti na nejasne dijelove itd. dok takvih

95 Nikola Tordinac, Hrvatski narodni običaji, pjesme i pripovijetke iz okolice Pečuha96 „Žanrovske, stilske, društvene i ostale razlike među usmenom i pisanom književnošću nastale kao rezultat dvaju različitih tipova književne komunikacije.“ Maja Bošković-Stulli, Usmena književnost u knjizi: „Povijest hrvatske književnosti“, knjiga 1, Liber, Mladost, Zagreb, 1978., str. 12.97 Josip Kekez, Usmena književnost, u: Škreb, Stamać, „Uvod u književnost”, Grafi čki zavod Hrvatske, Zagreb, 1983.98 Tvrtko Čubelić, Povijest i historija usmene narodne književnosti, Zagreb, 1988., str. 166.


mogućnosti pri usmenom izlaganju nema.99 Zbog tih temeljnih razlika između usmenog i pisanog načina izražavanja proizlaze i ostale stvari koje se daju uočiti na površinskoj razini. Druga razina prijenosa obilježena je pretvaranjem proznog teksta u stihovani, pri čemu je polazni tekst usmena pripovijetka, po samoj svojoj prirodi narativni tekst s jednostavnom fabulom gdje i događaji bez posebnih prepreka i promjene vremenskih perspektiva teže svome kraju. „Jozo i Jela“ duža je pjesma koja se sastoji od 17 strofa koje su odijeljene refrenom kojim ujedno pjesma i započinje. Treba napomenuti kako se tijekom pjesme jedan dio refrena nekoliko puta mijenja u skladu s tonom izlaganja:

Sedam noći, sedam dana,Divno cveće jorgovana.100

Posluživši se refrenom Pužarov je posegnuo za karakterističnim sredstvom usmene lirike te na taj način unosi element primjeren pjesništvu iz usmene književnosti u pisani tekst. Svojim zlokobnim tonom i ponavljanjem broja sedam refren povećava dramatičnost i ima ulogu intenzifi katora. Kako je autor prepjevao pripovjedni tekst, morao je naći takvu pjesničku formu kojoj nije strana fabula, a niti sadržaj djela. Čini se kako je traženo pronašao u baladi jer pjesma „Jozo i Jela“ ima ostvarenu fabulu, a i završetak je dijelom tragičan.101 Pužarov ne mijenja fabulu pripovijetke, osim na jednome mjestu. Naime, u spomenutim varijantama ženskih likova čiji muž strada u ratu, propituje kako dozvati svoga muža. Savjeti od stare žene, tete, stare babe i sličnih uvijek su određeni vradžbinama (donijeti ljudske kosti iz devet grobova, iskopati ljudsku glavu itd. te poslije skuhati), a umjesto tih vračanja Pužarov u svoj tekst unosi molitvu i snagu ljudskog srca u istom smislu.

Nada ležijoš u srcusa molitvomzove Jozu.

Usmena tradicija nedvojbeno je starija od pisane te čuva elemente pretkršćanskog razdoblja kao što su i vjerovanja u vradžbine. Europska pisana tradicija, dakako, puno mlađa od usmene, u znaku je religije, kršćanstva, stoga molitva u ovom slučaju zamjenjuje okultne radnje prizivanja duhova.

99 „Pripovjedač ne može da radi kao pisac i da se zadržava tamo gdje bi htio, nego mora voditi računa o interesu neposredne, nazočne publike i mora imati razumijevanja za mogućnosti, koliko ga oni mogu dugo slušati; što će im privući pažnju, a što će ih u njegovu pripovijedanju odbiti od njega i razbiti im koncentraciju i pažnju. Prisutna je publika kod pripovjedača vrlo važna komponenta u njegovu stvaralačkom naporu; štaviše, njegov se posao (stvaranje i pripovijedanje pripovijetke) ne može bez publike ni zamisliti.“ Tvrtko Čubelić, Povijest i historija usmene narodne književnosti, Zagreb, 1988., str. 233.100 Mijenja se sintagma divno cveće, umjesto koje dolaze sljedeće zamjene: vene cveće, pupa cveće, miris cveća, hlapi miris, rosno cveće, rosna grana.101 „Balada pjeva o stradanjima i nesrećama polaganijim ritmom koji nosi tužnu intonaciju. Neka unutarnja nelagoda redovno prožima njene junake, a tragična smrt junaka njen je uobičajeni završetak.“ Milivoj Solar, Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1982., str. 155.


Jela je nositelj radnje, glavni lik balade. U svim pripovijetkama ona je supruga poginulog vojnika dok je u Pužarovljevoj pjesmi ona nevjesta, mlada djevojka koja je još u stanju toliko voljeti svoga dragog da ga snagom svoje ljubavi i uz molitvu (Božja pomoć) uspijeva dozvati. Uz Jelu u baladi se imenuje i Jozo. U usmenim pripovijetkama, poglavito u bajkama, likovi nisu imenovani vlastitim imenima pa se tako pojavljuju žena, divičica, muž, čovek itd.102 Čim se, međutim, baci pogled na pisanu tradiciju, možemo lako uočiti kako likovi najčešće imaju svoja vlastita imena, oni su ličnosti, karakteri s izraženim osobinama i osjećajima. Pužarov želi prikazati ličnosti pa zato svoje likove i opisuje. Imena Jela i Jozo česta su u Podravini, pomalo i tipična, stoga u određenome smislu mogu simbolizirati bilo koju ženu ili muškarca. Posebnu pozornost autor pridaje opisu njihove ljubavi, stoga se u drugoj i trećoj strofi ništa ne događa, odnosno nema radnje, što je u usmenoj pripovijetki nezamislivo. One, kako ističe Tvrko Čubelić, počinju in medias res na taj način, što se radnja prikazuje već u zapletu, a ne počinje se od detalja i pojedinosti. Sam rasplet radnje vrši se također izravno, bez oklijevanja, ulazi se u akciju bez zatezanja.103 Uz to, u baladi se u jednom od najdramatičnijih trenutaka Jozo obraća Jeli i optužuje ju jer na kraju, ipak, bježi od njega i ne želi s njim u grob:

Sram te bilo!Sram te bilo,nesretnico,ti najvećamlada kurvo!Groba si miotvorila,a na krajuodbežala!

U pripovijetkama toga nema jer takav razgovor ne bi donosio ništa novoga u razvijanju fabule. Navedenim razgovorom Jozo se „oživotvoruje“, kao da na trenutak prestaje biti duh i postaje iznevjereni čovjek koji ima osobnost, karakterne crte kakvima likovi usmenih pripovijedaka nisu obilježeni.Svoju baladu Pužarov ne počinje fabulom, već refrenom iza kojega se u prvoj strofi nalazi kratka najava onoga što će uslijediti, a što je, pak, karakteristično za usmene pripovijetke. Počeci i završeci pripovijedaka su tipični i karakteristični. Da bi se pažnja slušalaca privukla i

102 „Ona (bajka) je apstrahirala i sve konkretne podatke, npr. geografska imena kojima se likovi kreću, imena likova, bilo koje društvene ili povijesne realije. (...) Bajka je apsolutizirala vrijeme i prostor, pa je poput poslovice ageografi čna i ahistorična.“ Josip Kekez, Usmena književnost, u: Škreb, Stamać, „Uvod u književnost”, Grafi čki zavod Hrvatske, Zagreb, 1983.

„Da bi pripovijedanje bilo življe i manje zamorno, da bi ga se moglo lakše obuhvatiti i slijediti, narodni, usmeni pripovjedač ne opisuje vanjštinu likova, ili prirode, ili životinja, niti zbivanja ne opisuje detaljno. (...) Slušaoci ili čitaoci sami svojom maštom oživljavaju likove i pozornicu zbivanja radnje, iz rezultata, iz dojmova koje sami likovi u pripovijeci doživljavaju.“ Tvrtko Čubelić, Povijest i historija usmene narodne književnosti, Zagreb, 1988., str. 234.103 Isto, str. 234.


koncentrirala na pripovijetku, pripovjedač mora što prije i neposrednije reći ili nagovijestiti o čemu će pripovijedati:104

Cvrkut ptica,vrabac skače,mlada ljubavrascvetat će.Rosna trava,meki snovi,po jezerupriča plovi.Čujem šapat,blage rečikako tonusve u srećišto blistašekao svila,tako draga,tako milamelodijatamburice,melodijaiz „Mrtvice“.

Nije izostao ni karakterističan završetak u kojem pripovjedač zaokružuje, završava pripovjednu situaciju. Pužarov svoj tekst završava bez ikakvog zaključka i utvrđuje jedino da je priči kraj. Usmeni pripovjedač, međutim, redovito donosi zaključak.

Zamirišedivno sveće,ovde je krajmoje priče,melodijetamburice,melodijeiz „Mrtvice“.

Živa otišla i živa ostala, al više nije štela da vidi svojega čoveka.

104 Isto, str. 234.


Funkcija i jednog i drugog teksta jest ista, oni djeluju poput epiloga. Uz početak i završetak, Pužarov unosi tipičan pripovjedačev komentar u svoju pjesmu koji ima funkciju „prelaznih formula“, još jednog elementa usmenih pripovijedaka.105

Sudite mibilo kako,nastavit ćusad ovako.

Stih Pužarova jest četverac koji je zapravo razbijeni simetrični osmerac omiljen u usmenoj lirici, posebice ljubavnoj, ali i u hrvatskoj pisanoj književnoj tradiciji. Refren je uvijek u osmercima, čime je i grafi čki odvojen od strofa. Pužarov obilato rabi leksik usmene lirike (Belo telo,/bela lica; rosno cveće/žarka ljubav; teške suze; bolni jad itd.). Bitno je naglasiti kako je u zbirci „Stojim pred vama“ Pužarov jedino pjesmu „Jozo i Jela“ objelodanio na mjesnome govoru rodnih Martinaca te tako preuzeo jezik predloška (pretpostavljene usmene narodne pripovijetke).Možemo zaključiti da je Pužarov sretno odabrao baladu kao pjesničku vrstu za preradu usmene pripovijetke. Uglavnom nije iznevjerio konvencije lirsko-epske vrste, osim možda kratkoćom svojih stihova jer je za balade karakterističniji duži stih. Ipak, svojim kratkim stihom – što je i inače osobina Pužarovljeva pjesništva – uspio je ubrzati ritam i tako dinamizirati pjesmu „Jozo i Jela“.

Zaključne napomene

U ovom radu književnost Hrvata u Mađarskoj promatrana je s jedne strane unutar vlastitih granica, a s druge strane stavljena je u svoj prirodni kontekst te se razmatra u korpusu ukupne hrvatske književnosti. Budući da se hrvatski književnopovijesni diskurs sve do najnovijih vremena nije ozbiljno pozabavio problemom hrvatske književnosti koja nastaje izvan prostora Republike Hrvatske, bilo je potrebno precizno odrediti predmet. Za označavanje ukupne hrvatske književnosti koja nastaje izvan Republike Hrvatske, izvan središnjega nacionalnog korpusa, koristi se termin hrvatska književnost u dijaspori ili hrvatska književnost izvan Hrvatske. Dva su temeljna tipa hrvatske dijaspore pa je književnost koja nastaje u njihovim zajednicama nazvana prema tome. Ekonomska i politička emigracija te ljudi na privremenom radu u inozemstvu doista čine iseljeništvo jer posjeduju manje-više sačuvanu svijest o iseljavanju pa književnost koju stvaraju te zajednice moguće je nazvati iseljeničkom književnošću. Hrvatske nacionalne manjine u europskim državama (tzv. povijesna dijaspora) više nemaju svijest o iseljavanju, zemlju u kojoj žive smatraju svojom domovinom, a Hrvatsku matičnom zemljom.

105 „Budući da su bajke dulje i složenije u svojoj građi i kompoziciji, pripovjedači se moraju posebno snalaziti kad prelaze s jedne zaokružene cjeline, ili s jednog zaokruženog dijela na drugi. Oni se i na tim mjestima, slično kao na početku i svršetku pripovijetke, služe određenim prelaznim formulama. Oni umeću ili neko pitanje postavljeno izravno slušaocu ili umetnu kraći tekst koji nije u vezi sa samim pripovijedanjem, te tako unose veću živost u svoje izlaganje i svraćaju pažnju publike na daljnja izlaganja. Prelazne se formule osobito čuju izravno od pripovjedača, dok se u zbirkama pripovijedaka često izostavlja.“ Tvrtko Čubelić, Povijest i historija usmene narodne književnosti, Zagreb, 1988., str. 236.


Književnost koja nastaje u tim zajednicama nazivamo književnošću hrvatskih nacionalnih manjina. Prema tome, književnost Hrvata u Mađarskoj dio je hrvatske književnosti u dijaspori, odnosno one njezine grane koju zovemo književnošću hrvatskih nacionalnih manjina. Posebno je pitanje Hrvata i hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini, čime se ovaj rad ne bavi, no čini se da književni povjesničari hrvatsku književnost iz Bosne i Hercegovine danas smatraju dijelom središnjega književnog korpusa.Hrvati u Mađarskoj nalazili su se, a i danas se nalaze na periferiji hrvatskoga etničkog i kulturnog prostora, a od 1918. godine odijeljeni su od matice državnom granicom koja je nerijetko bila nepremostiva prepreka, koja je otežavala ili katkad naprosto sprečavala normalnu komunikaciju. Popuštanjem ideološke kontrole, poboljšanjem kulturne komunikacije s književnim i kulturnim prostorom hrvatske države, književnost Hrvata u Mađarskoj osvaja prostor slobode u koji ulaze strukturni elementi moderniteta, a nešto kasnije, istina vrlo sporo, i postmoderniteta. Izbjegava se do tada prenaglašena odgojna i društvena funkcija književnosti, ona postaje prije svega umjetnost i nastaje radi sebe same. U pjesništvu nestaje autoritarni subjekt, prestaje dominacija zavičajno-romantičarske lirike, a nacionalno-identitetni problemi stavit će se u drugi plan. Zahvaljujući književnim časopisima, prije svega Glasu i Riječi koji su nastojali biti medij u hrvatsko-hrvatskoj, ali i u hrvatsko-mađarskoj komunikaciji te suvremenim komunikacijskim mogućnostima modernizirao se i dugim godinama pomno čuvan i konzerviran tradicionalni književni prostor Hrvata u Mađarskoj. Tako se otvorio prostor za jezične igre, za još uvijek sramežljivu pojavu ludističke svijesti i nastajanje humornih, ironijskih pa čak i autoironijskih tekstova.Zahvaljujući dijelu kroatista od sredine devedesetih godina XX. stoljeća postoji određeni interes hrvatske književnoznanstvene javnosti, posebice sa slavonskoga prostora, i prema književnosti Hrvata u Mađarskoj, što je vidljivo u trajnom nastojanju da što širi krug stručnjaka dobije informacije o književnosti Hrvata u Mađarskoj. Ovakvim pristupom pruža se dragocjena potpora relativno slabom, ali ipak postojećem znanstvenom potencijalu Hrvata u Mađarskoj za nastavak istraživanja.

Bilješka

Literatura i korišteni izvori za ovu studiju dostupni su u Nacionalnom repozitoriju disertacija i znanstvenih magistarskih radova na internetskom portalu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u disertaciji „Strukture moderniteta u korpusu hrvatskoga pjesništva u Mađarskoj“ autora Istvána / Stjepana Blazsetina (Blažetina), koja je obranjena na Filozofskome fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (2013.), a na sljedećoj internetskoj poveznici: (https://dr.nsk.hr/islandora/object/ffos:384, pristupljeno: 2. XI. 2018.).


SUMMARY

HUNGARIAN CROATIAN PROSE, STAGE PLAYS AND LITERATURE FOR CHILDREN

In the third part of The World of Books Among Hungarian Croatians Stjepan Blažetin, a professor at the Faculty of Humanities of the University of Pécs, focuses – following an overview of local literary history studies, journals and vernacular poetry – on the continuity of prose and stage plays produced by writers of Croatian ancestry. Among

those studied is Mijo Karagić, one of the leaders of the democratic movement in the period that saw the fall of the Berlin Wall. The study also focuses on literature for children, observing new trends in the works penned for young readers by Hungarian Croatians. The study singles out in very favourable terms the creative work of authors Marija Vargaj, Mate Šinković, Marga Šarac, Marko Dekić, Ljudevit Škrapić, Stipan Blažetin, Jolanka Tišler and Đuso Šimara Pužarov. The work notes the contributions made to the study of literary history by Marin Mandić, Živko Mandić, Stjepan Blažetin and István Póth, who has compiled a brilliant work that will be a source for future researchers of Croatian language stage plays in Hungary, and singles out the particular contribution to oral traditions made by Đuro Franković. This study provides an excellent overview of Croatian literature in Hungary. By improving communication with the cultural sphere of Croatia proper the literature of Hungarian Croatians is broadening its presence in an open domain that incorporates the structural elements of diverse stylistic periods in (post)modernism.


RESÚMEN

PROSA, OBRAS DE TEATRO Y LITERATURA INFANTIL DE LOS CROATAS EN HUNGRÍA

En el tercer capítulo de su estudio titulado „El Mundo del Libro de los Croatas en Hungría“, el profesor dr.sc. Stjepan Blažetin de la Facultad de Filosofía de la Universidad de Pečuh (en Hungría) tras examinar las investigaciones histórico-literarias locales, como así también las publicaciones y poesías en dialecto, focaliza

su atención en la continuidad de la creación literaria en prosa y dramática de escritores de raíces croatas. Entre otros, menciona al narrador Mijo Karagić, uno de los adalides del movimiento democrático tras la caída del Muro de Berlín. También se centra en la literatura infantil donde observa nuevas tendencias en las obras para jóvenes de autores croato-húngaros. En especial elogia el talento creador de los siguientes ocho autores: Marija Vargaj, Mate Šinković, Marga Šarac, Marko Dekić, Ljudevit Škrapić, Stipan Blažetin, Jolanka Tišler y Đuso Šimara Pužarov. Entre los investigadores de temas histórico-literarios, destaca los aportes de Marin Mandić, Živko Mandić, Stjepan Blažetin e István Póth. Póth preparó una obra brillante para los futuros investigadores de la literatura dramática croata en Hungría. También resalta a Đuro Franković, quien hizo un especial aporte a la literatura oral. En resumidas cuentas, el presente estudio representa una excelente visión de la literatura de los croatas en Hungría. Mejorando la comunicación a nivel cultural con la República de Croacia, la literatura de los croatas en Hungría conquista un espacio de libertad en el que se incorporan elementos estructurales de diversos períodos de estilo posmoderno.

JELENA ŠESNIĆ

HRVATSKO-AMERIČKO PISMO U GLOBALNOME KONTEKSTU

Autorica dr. sc. Jelena Šesnić sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta u ovom eseju izdvaja niz vrsnih američkih pisaca kojima je hrvatska komponenta nezaobilazni dio – bilo na razini teme i sadržaja, bilo na razini jezika i raznih lingvističkih funkcija ili, pak, gledano na autorsku poziciju. To su sljedeći pisci: Courtney Angela Brkic, Josip Novakovich, Sara Nović i Mary Helen Stefaniak. Riječ je o trima različitim generacijama autora: od Novakovicha i Stefaniak, koji se u američkoj književnosti javljaju tijekom 1990-ih, preko Brkic koja doživljava kreativni procvat ranih 2000-ih do najmlađe Sare Nović koja se romanom prvijencem javila 2015. Geografski su disperzirani na golemome američkom prostoru (od Istočne obale do Srednjega zapada). U različitoj su mjeri prisutni ili, točnije, odsutni u prijevodima na hrvatski, što im umanjuje mogućnost ozbiljnije recepcije u hrvatskome književnom i kulturnom prostoru. Najredovitije je prevođen Novakovich te time i zadovoljavajuće zastupljen i kao hrvatska književna činjenica. Nedavno je preveden Stefaniakičin roman ‘Turčin i moja majka’ (Disput, 2013.). Iako ostale dvije autorice nisu prevedene, činjenica je da ipak možemo uspostaviti neke analitičke parametre za obuhvatnije čitanje ove zanimljive produkcije.

U jeku poststrukturalističkog preslagivanja znanja u humanističkim znanostima i preispitivanja vlastitih temelja, aktivnosti koliko potrebnih toliko i izazovnih, a koje u zapadnim akademskim krugovima započinju od 1970-ih godina naovamo, javio se čitav niz novih modela čitanja i interpretacije književnoga teksta. Ne samo da se

on više nije shvaćao samo kao književna činjenica, nego se u razumijevanje sve više upletao kontekst (osobe i statusa autora, nastanka djela, recepcije i tome slično), da bi se u konačnici u kulturalnim studijima došlo do spoznaje da je književnost tek jedna od praksi tekstualizacije i da nipošto stoga ne bi trebala biti privilegirana. Zaobići ćemo nakratko ovu i nužnu i problematičnu spoznaju (za status same književnosti i kulture koju ona obično predstavlja), a osvrnuti se više na potencijal koje su nam nove kritičke prakse omogućile u pristupu tekstu (književnome, vizualnome itd.) i tekstualnoj praksi, one vrste koju bih ovdje kratko prikazala, a nije neposredno vidljiva ili se opire standardnoj književnoj teoriji i kritici. Riječ je o spisateljskoj praksi koja već neko vrijeme egzistira na rubovima nacionalnoga književnog kanona i njegove srednjostrujaške produkcije ili se, pak, smjestila između dvaju ili više etabliranih nacionalnih književnih sustava – naime, o fenomenu hrvatsko-američkoga pisma, čije značajke u novije vrijeme privlače pažnju i izvan uže fi lološke perspektive.Ako je ova književna i tekstualna praksa rubna ili izmaknuta iz matice, na razmeđu i u međuprostoru dvaju ili više nacionalnih korpusa, samo po sebi se razumije da bi bilo korisno i uputno pri njezinu tumačenju posegnuti za nekim kritičkim i teorijskim modelima koji će

2019156 J. ŠESNIĆ

nam omogućiti da takvo stvaranje sagledamo kao poseban fenomen vrijedan pažnje. Pritom nam i te kako može poslužiti ona transformacija na koju sam uputila na početku teksta budući da nam noviji pristupi nude šifru za pristup ovim djelima i, mogli bismo reći, sve većem broju djela koja nastaju u sličnim okolnostima. O kakvim je uvjetima riječ za noviju književnu produkciju objašnjava nam komparatistica i amerikanistica Caren Irr u svojoj nedavnoj studiji pod naslovom Toward the Geopolitical Novel: U.S. Fiction in the Twenty-First Century (Prema geopolitičkome romanu: američka proza u 21. stoljeću; 2014.), gdje razmatra geopolitički roman kao novi žanr američke književnosti što refl ektira njezinu sve jaču globalnu i globalizirajuću prisutnost i utjecaj; presudno defi nira jezgrene teme takvih djela i, djelomično, proizlazi iz političkoga i lingvističkoga statusa njegova autora. Pritom Irr razložno napominje kako geopolitički roman, kao jedan vid osvjetovljenja američke književnosti (zbog jednostavnosti, „američko“ će u tekstu referirati na geopolitički entitet Sjedinjenih Američkih Država), nije tek nastavak ranijega političkog romana, nego proizvod, odgovor i imaginativni sustvaratelj suvremenih horizonata globalizacije. Možda je takvo određenje najbliže temi ovoga izlaganja, kratkome predstavljanju radova nekoliko egzemplarnih američkih pisaca, kojima je hrvatska komponenta – bilo na razini teme i sadržaja ili onoj likova i zapleta, bilo na razini jezika i raznih lingvističkih funkcija ili, pak, gledano na autorsku poziciju, uvjete produkcije i kruženja teksta – nezaobilazni i određujući dio. To su ovi autori: Courtney Angela Brkic, Josip Novakovich, Sara Nović i Mary Helen Stefaniak. Njihovu poetiku i djela pridružujemo, prema riječima Caren Irr, „tekstovima koji se bave međupovezanim globalnim okruženjem u novome mileniju“ (2) te time sudjeluju u stvaranju „proze … koja aktivno traži načine izmicanja iz postojećih nacionalnih normi“ (3). Generacijski različiti (od Novakovicha i Stefaniak, koji se u američkoj književnosti javljaju najranije od ovdje spomenutih, tijekom 1990-ih, preko Brkic, koja doživljava kreativni procvat ranih 2000-ih do najmlađe Sare Nović, koja se romanom prvijencem javila 2015. godine – možemo, dakle, govoriti o tri različite generacije pisaca); geografski disperzirani na golemome američkom prostoru (od istočne obale do Srednjega zapada); u različitoj mjeri prisutni ili, točnije, odsutni u prijevodima na hrvatski, što odriče i mogućnost ozbiljnije recepcije u hrvatskome književnom i kulturnom prostoru (najviše i najredovitije prevođen je Novakovich te time i zadovoljavajuće zastupljen i kao hrvatska književna činjenica; nedavno je preveden Stefaniakičin roman pod naslovom Turčin i moja majka [Disput, 2013.]); druge dvije autorice nisu prevedene); činjenica je da ipak možemo uspostaviti neke kritičke i analitičke parametre za obuhvatnije čitanje ove zanimljive produkcije. U ovome izlaganju neću se odlučiti za dominantno kroatističku perspektivu, koja bi ove tekstove uvjetno doživjela kao legitimne teme – ponajprije se to odnosi na Novakovichev opus, koji kakogod se uzme predstavlja izazov disciplinarnim granicama, niti ću posegnuti za okvirnim kategorijama poput – dijaspora, egzil, etnicitet, kozmopolitizam, imaginarna Hrvatska – čiju su heurističku vrijednost i doseg već vrlo kompetentno razradili Vinko Brešić, Boris Škvorc, Branka Kalogjera, Stela Banov Depope, Vinko Grubišić i drugi vrijedni istraživači. Perspektiva


unutar koje bih nastojala smjestiti ova djela jest intelektualno iznašašće nekoliko obrata koji su u valovima transformirali funkciju humanističkih i društvenih disciplina smještajući ih u globalni kontekst. Za čitanje ovih djela kao geopolitičkoga pisma potrebno je poći na izvore i modele poput postkolonijalne teorije, Bahtinove kulturne poetike (uz nezaobilazne pojmove heteroglosije i polifonije), lingvističkoga obrata u etnografi ji, interdisciplinarnosti implicitne logici mišljenja svojstvenoj kulturalnim studijima te, konačno, u teorijama globalizacije. Ukratko, ako novije geopolitičko pismo, prema Caren Irr, postavlja pitanje kako defi nirati suvremenu „Ameriku“, možemo reći da tekstovi također pred nas postavljaju pitanje kako defi nirati „Hrvatsku“ i koje je njezino mjesto na globalnoj karti. Romani i tekstovi pred nama odgovaraju na ta pitanja uzimajući za svoje likove „junake globalizacije“, da opet posegnem za izričajem već spomenute Irr. Započnimo ocrtavanjem novih interpretativnih okvira za osebujnu poetiku ovih djela. Jedna je od ključnih šifri pritom pojam transkulturacije, teorijske novokovanice kojom je sociologija periferije i globalnoga juga u djelu kubanskoga sociologa Fernanda Ortiza (Contrapunteo cubano del tabaco y el azúcar [Kubanski kontrapunkt duhana i šećera], 1940.) započela ocrtavati novi vid kulturne interakcije, takav koji upisuje odnose moći (Zapad – Drugi), ali istodobno opaža i uključuje i minorne, subordinirane i poražene kulturne prakse koje sudjeluju u proizvodni i stvaranju nove kulture, nesvedive samo na hegemonijsku, dominantnu matricu. Ključna je za diseminaciju termina bila intervencija Mary Louise Pratt, lingvistice i književne teoretičarke, koja je termin preuzela u utjecajnoj studiji (Imperial Eyes: Travel Writing and Transculturation [Imperijalni pogled: putopis i transkulturacija], 1992.) o kolonijalnim, neokolonijalnim i postkolonijalnim aspektima putopisnoga diskurza kao forme koja je, unatoč internoj logici, prožeta procesima posudbe, prožimanja, isprepletanja i miješanja. Jedna je stvar zanimljiva u kontekstu udomaćenja termina, ovoga kao i pridruženih mu, poput zone dodira, autoetnografi je itd., a to su teme migracije i translacije. Nije potrebno isticati da u današnje vrijeme kada su prisilne ili dobrovoljne migracije, uzrokovane globalnim procesima (selidba s pauperiziranoga juga na bogati sjever) ili lokalnim razlozima (rat, terorizam, etničko čišćenje, prirodne katastrofe, ekološki problemi), jedna od ključnih geopolitičkih i geostrateških činjenica, ove teme daju novi smisao tekstu i čine ga društveno relevantnim.

Courtney Angela Brkic, Josip Novakovich, Sara Nović, Mary Helen Stefaniak

2019158

Uz transkulturaciju i zonu dodira, slijedom njihove široke interdisciplinarne diseminacije i aplikacije, nužno je uputiti na još jedan termin, koji u ovome prikazu funkcionira na dvije razine. Jedna je razina makropoetike, a druga je razina individualnoga poetičkog postupka ili strategije koju neki od navedenih autora rabe u svojim nefi kcionalnim tekstovima (primjerice, Brkic i Novakovich). Riječ je o strategiji autoetnografi je, koja na lokalitetu zone dodira i izložena procesima transkulturacije, kako objašnjava Pratt, rađa i točno određenu vrstu žanra: autoetnografski tekst. Svakako da Pratt nastoji, u smislu antikolonijalne geste, odvojiti ovakvu praksu od neizbježnih (iako nekada i prenapuhanih) kolonizatorskih implikacija etnografi je kao discipline. U transkulturiranome pismu, međutim, autoetnografski diskurs može označavati naprosto identičnost iskaznog i doživljajnog subjekta, njegov tekstualni autoritet, poziciju na međi dvaju svjetova ili, pak, uporabu niza postupaka koji imaju pseudodokumentaristički ili neoučinak. Memoari i eseji, kao žanrovi u sklopu kojih rade Brkic i Novakovich, dobra su ilustracija ovih tendencija. Zbog ograničenoga formata izlaganja ovdje ću se usredotočiti na nekoliko tematskih i poetičkih okosnica koje se nameću karakterističnima za ovaj tip pisma.

Deteritorijalizacija jezika i kulture

Ponajprije, kojim zapravo jezikom u ovim romanima, novelama, esejima i memoarima govore likovi? Odgovor je – svojim lokalnim varijantama koje postaju deteritorijalizirane, obuhvaćene mrežom engleskoga kao „lingua franca“, koja dopušta postojanje lokalnih i intimnih varijanti samo kao „minus postupaka“ u tekstu: umetanjem neke hrvatske ili koje druge riječi; zadržavanjem hrvatskih imena likova ili njihovih funkcija (Staramajka u romanu Stefaniak); prijevodima u tekstu obilježenih hrvatskih termina; upućivanjem tijekom pripovijedanja na „prebacivanje kodova“ (Staramajka govori hrvatskim, njezin unuk prevodi za nju). Likovi u romanu Turčin i moja majka (The Turk and My Mother, engl. izd. 2004.) američke spisateljice (dijelom i hrvatskih korijena budući da su njezini preci etnički Hrvati iz Mađarske) Mary Helen Stefaniak moraju funkcionirati kao kompetentni heterogloti verzirani u nekoliko kulturnih kodova, uključujući i lingvističke. Tematiziranje jezika kao komunikacijskoga kanala vidljivo je u višejezičnosti i miješanju kodova (u useljeničkome svratištu u romanu Stefaniak to su njemački, talijanski i razni slavenski jezici), dok panslavenski patois postaje jezik intimne komunikacije između austrougarskoga iseljenika Josefa Iljašića i Anice, kašupske djevojke u Milwaukeeju (Kašubi su iseljenici iz Poljske, drže se posebnom kulturnom grupacijom). Vješto kombinirajući i miješajući dijegetske razine, Stefaniak nas glasovima involviranih ili distanciranih pripovjedača uvlači u priču o hrvatskoj obitelji na mađarskoj strani Drave koju će velika selidba koja je zadesila južnu i istočnu europsku periferiju u desetljećima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće zauvijek transformirati. Usto, druga povijesna kob koja fatalno određuje sudbinu obitelji Iljašić jest i Veliki rat, koji je drugoga sina kao austrougarskoga vojnika odveo na istok u Galiciju, a zatim kao ratnoga zarobljenika u Rusiju i njezina azijska prostranstva, u još jednoj varijanti zone dodira u romanu. Prva multietnička zona dodira za Iljašiće i etničke

J. ŠESNIĆ


Hrvate njihova kraja jest Austrougarska Monarhija koja je zbog političkoga oportunizma, ali i promišljene kulturne politike, na svojemu prostoru ostvarivala uspješno supostojanje različitih etničkih populacija i fi gurirala kao polietničko i multikonfesionalno carstvo. U toj zoni dodira višejezičnost je norma, a ne iznimka, a jezici (osobito većinski ili hegemonijski, primjerice mađarski, njemački, kasnije na fronti tijekom rata i ruski), isprepleću se kao u palimpsestu. Svi su jezici, pa tako i materinski deteritorijalizirani, kako kažu Deleuze i Guattari (1986.), budući da se koriste kao znak višestrukih kulturnih kompetencija (mađarski kao službeni, administrativni, književni, sakralni; hrvatski kao njegov antipod – intimni, obiteljski, komunalni, usmeni). Oni likovi koji govore oba jezika – primjerice druga generacija obitelji (Staramajka, obiteljski matrijarh, govori samo hrvatskim), služe kao posrednici i prevoditelji, most između dvaju svjetova. Taj se obrazac zone dodira, kao prostora intenzivnih, uvjetovanih i nametnutih, a ne samo voljnih komunikacija zatim prenosi i na druga dva semantički istaknuta prostora u romanu: Sibir tijekom i nakon Oktobarske revolucije koji postaje dom mlađemu bratu Marku Iljašiću. Treća je zona dodira u romanu Amerika, točnije zona intenzivnog naseljavanja u Milwaukeeju, gdje cvjeta miješanje i interakcija svih zamislivih etničkih i lingvističkih europskih varijanti: u svratištu za useljenike; u kašupskom naselju (etnički dodatno izdiferenciranom od svojega susjedstva); u etnički miješanim susjedstvima; prostorima rada, stanovanja i komunalnih događanja (zabave, crkvena proštenja); u sferi popularne kulture. Za Anin lik u romanu Sare Nović Girl at War (Djevojčica u ratu, 2015.), dolazak u Ameriku, u novu obitelj, znak je i lingvističke drugosti i otuđenosti od vlastite prošlosti i traume: Ana ne samo da mora naučiti komunikacijski engleski, nego intuitivno naslućuje da engleski, jezik njezine mirnodopske, udobne i blazirane američke svakodnevice, nije jezik za izricanje sjećanja, posebno ne njezinih ratnih trauma. Ana tijekom romana mora naučiti ispričati svoju priču, svjedočiti sama za sebe na engleskome – jeziku globalnoga diskursa o ljudskim pravima i internacionalnih organizacija koje ga promiču. No, Anina versatilnost u epizodi svjedočenja pred povjerenstvom u Ujedinjenim narodima gdje evocira svoju ratnu prošlost u Hrvatskoj kao dijete vojnik pokazuje ponajprije globalni i transnacionalni kontekst u koji Nović kompetentno smješta diskurs o ratu u Hrvatskoj i ratovima na Balkanu te pokazuje Anu kao aktera koji funkcionira u novim geopolitičkim okolnostima, kao „junakinju globalizacije“ -svoju će priču ona internacionalnoj publici predstaviti na engleskome koji je sada i njezin jezik (uz hrvatski). Brkickina bilingvalnost tematizirana je u njezinim memoarima The Stone Fields (Kamena polja, 2004.), gdje je višejezičnost i spas i prokletstvo nakon ratnih događaja 1990-ih. Knjiga je konstruirana dvostrukim zapletom: sadašnjost kao dnevnik rada Brkicke, UN-ove forenzičke antropologinje angažirane na iskapanju žrtava iz masovnih grobnica nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini i prošlost kao memoari njezine obitelji, s očeve strane podrijetlom iz Hercegovine. (Brkic je po obrazovanju diplomirana antropologinja.) Potencijalno traumatični sadržaj drži na okupu okvir, naizgled, obiteljske kronike i memoara, no sadašnjost navire u tekst da bi poremetila i destabilizirala tekstualni obrazac. Sadašnjost se na pozadini drugih tragičnih i traumatičnih događanja u 2. svjetskom ratu, često na istim lokacijama koje Brkic evocira u sadašnjosti, čini

2019160

kao prisilno ponavljanje, tipična frojdijanska traumatična gesta. Brkickino je znanje jezika znak pripadnosti domaćoj kulturi koja je, kao nepristranu službenicu međunarodnih tijela, stavlja u nelagodnu, emocionalno zahtjevnu situaciju svjedoka za lokalno stanovništvo. Znanje jezika ravno je posjedovanju drugih kulturnih i identitetskih kompetencija koje Brkic izdvajaju od drugih članova međunarodnoga tima. No, karakteristično je kako je na djelu globalni tip diskursa koji kolonizira teme poput rata, traume, zločina, odgovornosti, pomirenja, i čini to opet na engleskome kao „lingua franca“ diplomacije i ljudskih prava. No, Brkic kao antropologinja na terenu, autorica autoetnografskog pisma i objekt/subjekt obiteljskih memoara, kompetentno ovladava polifonijskom i heteroglosičnom strukturom te izmiče zadatostima konteksta. Novakovich, koji je jedini od ovih autora u američku književnost došao iz drugoga jezika te postao uspješni ESL (English as a Second Language) pisac, evocira svoj dinamički odnos s engleskim kao „maćehinskim jezikom“, ali upravo taj jezik i prepoznaje kao svoju pravu duhovnu domovinu: „Vjerujem da sam odabrao engleski te svaki put kad na njemu pišem, svejednako osjećam slobodu što miriše na borove i sol oceana i taj mi osjećaj … pročišćuje nosnice i osvježava me“ (Apricots from Chernobyl, 67; moj prijevod).

Povijest i pamćenje u globalnome kontekstu

Pogledajmo ukratko kako se hrvatsko-američki pisci nose s ovim tematskim sklopom. Procese pamćenja koje problematiziraju svi navedeni autori potrebno je sagledati u sklopu novije paradigme o globalnome zaokretu u studijima pamćenja, koje u posljednje vrijeme zagovara osobito Aleida Assmann kada kaže: „Danas se pamćenje i globalno trebaju proučavati zajedno budući da je postalo nemoguće razumjeti putanju memorije izvan globalnoga referentnog okvira“ („Transnational Memories“, 547). Započnimo s Mary Helen Stefaniak, koja je etablirano ime na suvremenoj američkoj književnoj sceni, a da pritom književnu prepoznatljivost nije stekla ponajprije igrajući na tzv. etničku kartu tako da je, primjerice, ni Irr ne sagledava u tome kontekstu. U modelu koji je uspostavila Irr, Stefaniakično djelo nalazi se na sjecištu pozicije „jake globalistice“ (u idealnome svijetu) te „jake lokalistice“ (u aktualnome svijetu), naravno s

J. ŠESNIĆ

Vrhunska prozna djela hrvatsko-američkih pisaca


obzirom na elemente njezina teksta. U smislu političke poruke koju Stefaniak odašilje, prema Irr, ona je, slijedom svojih likova i raspleta, individualist i liberal.Roman Mary Helen Stefaniak organiziran je po principu polifonije budući da nekolicina pripovjedača ima različite dijegetske (i temporalne) razine, utječući u maticu obiteljske povijesti u turbulentnom 20. stoljeću. Da podsjetim, priča započinje pred Prvi svjetski rat u mađarskoj Podravini, u okolici Barča, naseljenoj hrvatskom manjinom u vrtlogu iseljavanja u Ameriku koji zahvaća starijega sina obitelji Iljašić, Josefa. Budući da je stariji sin otišao u Ameriku, mlađi sin, Marko, regrutiran je u monarhijsku vojsku i poslan na istočno bojište u Galiciju, gdje uskoro završava kao ruski zarobljenik u Sibiru, uoči boljševičke revolucije. Zaljubljuje se u lokalnu bolničarku, Ruskinju Nadju, s obitelji preživljava revoluciju, vraća se u svoje selu u Mađarskoj i pogiba u lokalnoj prometnoj nesreći. Ono što spaja dvije pripovjedne linije, koje se prožimaju opsežući cijeli globus, jest upečatljiva fi gura Staramajke, pripadne prvome naraštaju, vješte pripovjedačice, čuvarice obiteljske prošlosti i riznice obiteljskih tajni koje sljedeće generacije obitelji moraju razotkriti. Tema romana zapravo je prijenos obiteljskog pamćenja, njegov dinamički suodnos s (globalnom) poviješću i oblici komunikacije istoga u obitelji, koji se, prikladno i sukladno teorijskim uvidima, događaju u sklopu triju generacija (Assmann Shadows of Trauma, 22, 38), a nama je posreduje pripovjedačica „Mary Helen“ (ekstradijegetski prijenosnik), četvrta generacija hrvatsko-američke obitelji.

Mapiranje borbe za neovisnost Hrvatske

Što se tiče Brkic i Nović, obje spisateljice u svojim nedavnim romanima uspostavljaju globalni okvir pamćenja za neke od traumatičnih povijesnih događaja 20. stoljeća. Ističu se dvije tematske jezgre: prva se odnosi na raniju fazu Brkickina stvaralaštva i na Domovinski rat, zatim rat u Bosni i Hercegovini, koje stavlja u transnacionalni kontekst. Nović joj se pridružuje u transnacionalnome mapiranju Domovinskoga rata budući da radnju stavlja u međunarodni okvir, ocrtava proces globalizacije ili „NGO-izacije“ pamćenja i medijaciju jednoga lokalnoga događaja (rata u Hrvatskoj) u sklopu različitih „mnemoničkih zajednica“ u Hrvatskoj i u SAD-u. O tome ću kasnije reći nešto više. Zasad bih pobliže uputila na tematsku jezgru Brkickina najnovijeg romana The First Rule of Swimming (Prvo pravilo plivanja, 2013.), gdje problematizira pamćenje komunističkoga totalitarizma, tj. onog što se u politici pamćenja Europske unije uobičajilo kao pojam „Gulaga“. U nedavnoj izjavi, Brkicka naglašava kako je u romanu riječ o trima naraštajima hrvatske obitelji (struktura koju smo i ranije mogli registrirati) kroz koje se kristalizira „velika“ povijest. Brkicka hrvatski dio radnje uglavnom smješta na fi kcionalni otok Rosmarinu, koji je međutim po nekim naznakama kombinacija nekoliko stvarnih otoka (primjerice, Lastova i Visa), a vremenske okosnice radnje su Drugi svjetski rat, komunizam i postkomunističko razdoblje. Različite generacije obitelji Marić zaposjedaju i pripovjedno evociraju ove posebne vremenske razine stvarajući polifonijsku sliku povijesti 20. stoljeća, ali istodobno uvodeći i prezentističku, globaliziranu perspektivu. Na trećoj vremenskoj ravni u sadašnjosti, gdje su nositeljice radnje

2019162

sestre Magdalena i Jadranka Marić, događaji se glatko i bez zapreka „translatiraju“ od Hrvatske do SAD-a i „migriraju“ naprijed i natrag u tom prostoru. Za projekt pamćenja i svjedočenja, međutim, zanimljivije se usredotočiti na drugu generaciju obitelji, emigranta Marina Marića i njegovu buntovnu sestru Anu, koja nastoji pobjeći s otoka Rosmarine. Na toj tematskoj okosnici Brkic se imaginativno uključuje, prema Assmann, u tekuće „europske ratove pamćenja“ budući da je „europsko pamćenje još uvijek podijeljeno traumatskim nasljeđem dvaju ključnih događaja 20. stoljeća: holokaustom i gulagom“ („Transnational Memories“, 552). Druga generacija obitelji rascijepljena je tim sukobom dok se u tekstu traže kreativni načini razrješenja povijesnoga razdora. Brkicka isprepletenom naracijom i pojedinačnim pričama, uvlačeći likove u kompleksne moralne situacije pojačane osjećajem obiteljske lojalnosti, u izdaje i tajni, bavi se upravo pitanjem traumatičnog suviška europskog pamćenja koje svoje zaključenje i smirenje može doživjeti u Americi, kako se pokazuje u romanu. Ako je otok Rosmarina u romanu za generacije obitelji Marić pupak svijeta, snažan mu je kontrast dan epizodama koje se događaju na jednome drugome otoku, jugoslavenskoj metonimiji gulaga, Golome otoku gdje je Marin zatočen nekoliko godina kao lažno optuženi politički subverzivac. Nakon bijega brodicom do Italije pa u SAD, Marin pokušava potisnuti i zaboraviti iskustvo Gologa otoka i društvene stigme koju je kao preživjeli logoraš nosio, no potiskivanje zapravo izaziva simptome traume. Zaokruženje se može početi događati tek u trećoj generaciji, nakon što Jadranka, koja svojim podrijetlom združuje obje strane povijesti, i one na „pravoj“ i one na „pogrešnoj“ strani (analepsama doznajemo da joj je otac UDBA-in ofi cir koji je proganjao njezina ujaka Marina), može započeti proces konstruktivnog pamćenja, da bi se spoznalo, oprostilo i, u konačnici, zaboravilo. Jadrankina emigracija u Ameriku, bijeg od svojega podrijetla, i susret s ujakom Marinom (koji joj se nadaje kao stranac), izaziva mnemonički šok i navodi Marina da se suoči s duhovima prošlosti koje je u Americi nastojao zakopati. Iz ovoga nužno kratkoga prikaza radnje očito je da Brkica pretpostavlja obiteljski zaplet političkim i ideološkim strukturama. Transformativni potencijal pamćenja događa se u kontekstu transnacionalne hrvatsko-američke obitelji tijekom triju generacija. Pogledajmo kako mlada spisateljica Sara Nović svojim tekstom zauzima prostor zone kontakta u već spomenutome romanu Girl at War. Ana Jurić je 10-godišnja djevojčica u ljeto 1991., kada u Zagrebu i po Hrvatskoj počinju zračne uzbune, odlasci u improvizirana skloništa, djelovanje pete kolone i eskalacija nasilja u cijeloj zemlji – ukratko, rat. Iz začuđujuće dječje perspektive Ana secira događaje i reakcije odraslih u neočekivanim situacijama. Prilikom putovanja iz Sarajeva za Zagreb njihov je obiteljski automobil zaustavljen na barikadama, a njezini roditelji likvidirani zajedno s drugim civilima i bačeni u jamu. Ana preživljava u jami, uspijeva se dokopati sela na okupiranome području i pridružuje se gerilskome otporu, odnosno lokalnim paravojnim jedinicama. Selo preživljava na UN-ovoj humanitarnoj pomoći koju paravojska koristi za šverc. U napadu JNA, međutim, gerilska je grupa, čiji je Ana član, razbijena, a ona dospijeva u Zagreb. Nakon nekoliko mjeseci Anini kumovi nabavljaju falsifi cirane dokumente,

J. ŠESNIĆ


a Sharon, UN-ova časnica, organizira Anin prijevoz u SAD, gdje je posvaja američka obitelj, koja je na početku rata prihvatila i njezinu mlađu sestru, tada teško bolesnu Rahelu, kojoj je odlazak u Ameriku spasio život. Ana, naizgled, postaje Amerikankom, a nastavak njezine priče pratimo nakon nekoliko godina, početkom njezina studija u New Yorku kada se događa druga tragedija – teroristički napad na grad u rujnu 2001. Napad aktivira Anina sjećanja i navodi je da se vrati na početak u Hrvatsku da zaokruži nedovršenu ratnu priču. Zanimljiv je način na koji Nović spaja dva događaja u zajedničku i isprepletenu strukturu traume iz pozicije glavnoga lika.Trauma je zadana struktura razmatranja Domovinskoga rata, ne samo zato što bi rat sam po sebi bio traumatičan, nego zato što zaplet slijedi logiku odgode i zakašnjele reakcije, prema klasičnome frojdijanskome modelu. Tom logikom, da se nije dogodio 11. rujna, Anina bi ratna priča ostala duboko potisnuta, neispričana u stranome i ravnodušnome američkom kontekstu. Novićkin tekst svakako fi gurira u rastućem korpusu „književnosti svjedočenja“ dok njezina protagonistica projicira fi guru svjedoka koji od pasivne žrtve, zahvaljujući naraciji, razbija šutnju i, kao primarni svjedok, zadobiva prepoznavanje i „kompenzaciju“ u javnoj sferi. Zanimljivo je da je „mnemonička zajednica“ koja prepoznaje Anin status žrtve sada transnacionalna i globalna, a da se njezino svjedočanstvo ostvaruje u prijenosu između dvaju svjetova i u prijevodu između dvaju jezika.

Autoetnografsko pismo

Kako naglašava primjerice James Clifford, procvat dokumentarizma u novije vrijeme ne svjedoči samo nastanku kulture pamćenja, nego jednako tako i krizi pamćenja. Memoari, isprepleteni s „književnošću svjedočenja“, nude nam Brkic u dvostrukoj funkciji, autorice obiteljskih memoara (nekoliko generacija obitelji u Jugoslaviji prije i tijekom 2. svjetskog rata, emigracija u Sjedinjene Države, djelomični povratak nakon ratova jugoslavenske sukcesije 1990-ih) i „sekundarnoga svjedoka“ o zločinima koji izlaze na svjetlo dana u forenzičkom istraživanju masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini tijekom 1995. godine. Brkic je u prethodnoj zbirci novela, Stillness (Tišina, 2003.), evocirala i svjedočila o ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te time stala uz bok Novakovichu što se tiče narativnoga programa transnacionalnoga prikaza „ratova na Balkanu“, koju kako vidimo uspješno nastavlja Nović. Od navedenih pisaca, najintimističkija je poetika Josipa Novakovicha. Njegov je opus svakako u ovome kontekstu najopsežniji (ne računajući Stefaniakičine romane druge tematike), te nam omogućuje i neke općenitije napomene. Zanimljivo je da, uz Stefaniak, i Novakovich posredno nalazi mjesto u modelima geopolitičkoga pisma koje razrađuje Caren Irr, gdje je afi rmirana autorova „ironijska crta“ kao protuteža traumatičnome i historijski pregnantnome sadržaju njegovih tekstova (45). Svakako treba napomenuti da je Novakovich, upravo kao i njegove ovdje navedene suvremenice, spisateljski zanat iskovao u uvjetima visoko kompetitivnoga literarnog polja američke književnosti. Iako mu je kasnija karijera svakako izrazito obilježena specifi čnim američkim iznašašćem – program kreativnog pisanja (MFA), složila bih se s Irr da je njegov ulazak u američku književnost obilježen kultiviranjem „indie“ statusa (Irr 8-9). Po

2019164

tome, kao i po svojemu „migrantskom“ statusu, Novakovich je gotovo tipski autor suvremene američke geopolitičke književnosti (Irr 9); pravilo, a ne više iznimka. Novakovicheva je poetika naglašeno postmodernistička po tome što svjesno i kontinuirano krši žanrovske granice trajno ispreplećući fi kcionalni i stvarnosni diskurs tako da su njegovi autobiografski, memoarski i esejistički tekstovi trajna inspiracija njegovim fi kcionalnim tvorbama, namjerno izazivajući čitateljsku znatiželju. Kako je postmoderna već ranije naznačila smrt velikih naracija, bilo da je riječ o historiji, subjektu ili naciji (ne ulazeći u razložnost takvih opservacija), Novakovich je od samoga početka fragmentarno, parcijalno i izrazito subjektivistički, impresionistički krenuo u bilježenje svoje imigrantske, egzilne i rekurzivne migrantske zbilje, razapete najprije između Jugoslavije i SAD-a (kamo je, spletom okolnosti, emigrirao 1976. godine), zatim između Hrvatske i njegove druge domovine, a danas i treće domovine, Kanade. Doista, za Novakovicha je „potraga za domovinom“ (kako sugerira naslov njegove novije memoarsko-esejističke zbirke Shopping for a Better Country (2012.), dostupne u prijevodu [U potrazi za domovinom, 2015.]) i stanje duha i nepresušni izvor nadahnuća te leitmotif fi kcionalnih i nefi kcionalnih djela. Istodobno, upravo se personalizirana i iskošena perspektiva daje kao vjerodostojna alternativa diskurzivnim praksama historiografi je, autobiografi je ili etnografi je (dodajmo da je i to dakako jedna postmodernistička gesta budući da se upravo ovi žanrovi parodijski ili ironijski prekodiraju i inventivno osvježavaju), no Novakovich je ponajprije majstor kraćih formi: eseja, novele, crtice i novinske reportaže. Vezano za ambivalentnu funkciju dokumentarizma u današnje vrijeme, znakovito je kako se memoarist hvata ukoštac s dramatičnim događajima krajem 20. stoljeća i početkom 21. upravo kroz prizmu personaliziranoga pisma, ne oslanjajući se na kompromitiranu historiografi ju i indicirajući ograničenja i rupe u pamćenju. Analogijom se to propitivanje prenosi s osobne na kolektivnu razinu: u trenucima krize, koja je heuristička i etička vrijednost pamćenja, kao da se neprestance pita Novakovich dok nastoji obuhvatiti povijesne događaje poput pada komunizma, nastanka posthladnoratovskog svijeta, ratova u bivšoj Jugoslaviji, terorističkih napada u SAD-u i njihovih posljedica. Budući da ovi hrvatsko-američki autori svoje priče diseminiraju na engleskome te svoje zaplete modeliraju na načine prepoznatljive i popularizirane u novijim teorijskim interdisciplinarnim proučavanjima, može se reći kako se recentno hrvatsko-američko pismo, zahvaljujući svojoj dijasporijskoj i „putujućoj“ dispoziciji, skladno uklapa s globalnim književnim i kulturnim tendencijama. Njegova potencijalna ili već postojeća recepcija i diseminacija u hrvatskome kulturnome kontekstu omogućila bi nastanak jedne doista transnacionalne sfere kulturne proizvodnje, kruženja i utjecaja.

Literatura

Assmann, Aleida. „Transnational Memories“. European Review 22.4 (2014.): 546-56. --- . Shadows of Trauma: Memory and Politics of Postwar Identity. 2006. Trans. Sarah Clift. New York: Fordham UP, 2016. Brkic, Courtney Angela. Stillness and Other Stories. New York: Picador, 2003.

J. ŠESNIĆ


--- . The Stone Fields: Love and Death in the Balkans. New York: Picador, 2004. --- . The First Rule of Swimming. New York: Back Bay Books, 2013. Clifford, James. The Predicament of Culture: Twentieth-Century Ethnography, Literature, and Art. Cambridge, Mass., London: Harvard UP, 1994. Deleuze, Gilles and Felix Guattari. Kafka: Toward a Minor Literature. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1986. Irr, Caren. Toward the Geopolitical Novel: U.S. Fiction in the Twenty-First Century. New York: Columbia UP, 2014. Novakovich, Josip. Apricots from Chernobyl. Saint Paul: Graywolf P, 1995. --- . Shopping for a Better Country. Westland, MI: Dzanc Books, 2012. [U potrazi za domovinom. Prev. Saša Drach. Zagreb: Sandorf, 2015.]Nović, Sara. Girl at War. New York: Random House, 2015. Ortiz, Fernando. Cuban Counterpoint: Tobacco and Sugar. 1940. Intro. by Bronislaw Malinowski. Trans. Harriet de Onís. Durham, London: Duke UP, 1995. Pratt, Mary Louise. Imperial Eyes: Travel Writing and Transculturation. 2nd rev. ed. New York, London: Routledge, 2007. Stefaniak, Mary Helen. The Turk and My Mother. New York, London: W. W. Norton, 2004. [Turčin i moja majka. Prev. Damjan Lalović. Zagreb: HFD, Disput, 2013.]

2019166

SUMMARY

CROATIAN AMERICAN WRITING IN THE GLOBAL CONTEXT

In this essay Jelena Šesnić PhD of the University of Zagreb’s Faculty of Humanities and Social Sciences singles out a number of interesting American writers for whom their Croatian component is an essential and determining factor – whether at the level of topic and content, character and plot development, language and various linguistic functions,

or from the position of the author. These authors are Courtney Angela Brkic, Josip Novakovich, Sara Nović and Mary Helen Stefaniak. Three generations of writers are considered here, from Novakovich and Stefaniak, who appeared in American literature fi rst among those mentioned here, in the 1990s, to Brkic, who saw her creative blooming in the early 2000s, to the youngest of this group, Sara Nović, whose debut novel appeared in 2015. In terms of geography these authors are dispersed across the vast expanse of the United States of America, from the east coast to the Midwest. They are present to various degrees, or absent, in Croatian translation, which robs some of the possibility of seeing a serious reception in the Croatian literary and cultural scene. Novakovich is the most frequently and regularly translated and thereby satisfactorily represented as a Croatian literary fact. Stefaniak’s The Turk and My Mother was recently translated into Croatian by publisher Disput (2013). And while the other two female authors have not yet been translated, we can in fact establish some measure of critical and analytical parameters for a more comprehensive reading of this fascinating literary production.

J. ŠESNIĆ


RESÚMEN

LA ESCRITURA CROATO-AMERICANA EN EL CONTEXTO GLOBAL

En el presente ensayo, la autora dr.sc. Jelena Šesnić de la Facultad de Filosofía de Zagreb escoge una serie de interesantes escritores norteamericanos cuya componente croata es una parte determinante e ineludible – ya sea por el tema y el contenido, o por los personajes y la trama, o bien por el idioma y las diversas funciones lingüísticas,

o por una perspectiva enfocada hacia el autor. Concretamente, se trata de cuatro autores: Courtney Angela Brkic, Josip Novakovich, Sara Nović y Mary Helen Stefaniak. Se habla de tres generaciones de escritores: desde Novakovich y Stefaniak, que son los que aparecieron más temprano en la literatura norteamericana de los arriba nombrados en la década de los 90, continuando con Angela Brkic que alcanzó su cúspide creativa a comienzos del 2000, hasta la más joven Sara Nović que publicó su primera novela en el año 2015. Geográfi camente están dispersos por el enorme espacio norteamericano (desde la costa oriental hasta el medio Oeste); en diversa medida están presentes, o mejor dicho, ausentes en las traducciones al croata, lo que difi culta que sean leídos y mejor conocidos en el ámbito literario y cultural croata. De los cuatro autores, Novakovich es el más traducido al croata, por lo que está satisfactoriamente representado e incluso es considerado como un factor literario croata. Por otra parte, recientemente fue traducida al croata la novela de M.H. Stefaniak „Turčin i moja majka“ (El turco y mi madre), editado por la editorial Disput en el año 2013. Si bien las restantes dos autoras hasta ahora no han sido traducidas al croata, igualmente podemos establecer algunos parámetros críticos y analíticos para una lectura más completa de esta interesante producción literaria.

IRENA STANIĆ RAŠIN

DESETLJEĆE DJELOVANJA HRVATSKE ŠKOLE U BOSTONU

Na ideju o osnivanju škole došle su, neovisno jedna o drugoj, dvije Irene – Irena Stanić Rašin i Irena Matulić, koje su prije 11 godina entuzijastično započele Hrvatski program za jezik i kulturu u sklopu organizacije New England Friends of Croatia (2007). Program se u početku temeljio na Kurikulumu hrvatske nastave u inozemstvu Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. Nastavni materijali obogaćeni su izdanjima nakladnika Školske knjige, Profi la, Alfe, Naklade Ljevak i Slap. Donacijama i kupnjom organizirana je pokretna knjižnica u kojoj polaznici i roditelji mogu posuđivati knjige, slikovnice, udžbenike te CD-ove i DVD-ove na hrvatskome jeziku. U kolovozu 2009. Hrvatski program za jezik i kulturu postao je samostalna neprofi tna udruga – Hrvatska škola Boston. Školu je dosad pohađalo oko 130-ero djece i 56 odraslih ljudi, a nastavu su provodila 22 učitelja. Škola je, zajedno s Hrvatskom maticom iseljenika i Zakladom Hrvatskih studija u Sydneyu, suorganizator međunarodnoga natječajnog projekta za djecu ‚Igračka u srcu’. Taj inovativni projekt inspiriran je hrvatskom tradicijskom kulturom, umreživši djecu s triju kontinenata. Škola se uključila i u Radnu skupinu za obrazovanje pri Udruzi hrvatsko-američkih stručnjaka koja usko surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH.

Hrvatska škola Boston, koja okuplja hrvatsku zajednicu u široj okolici Bostona od nulte do treće generacije, već jedanaestu godinu djeluje na očuvanju i promicanju hrvatskoga identiteta, jezika i kulture. Osnovna svrha Škole je izvođenje nastave za djecu i odrasle održavanjem tečajeva s komponentama jezika, kulture, tradicije,

glazbe i umjetnosti Hrvatske i njezinih stanovnika. Imajući na umu višekulturalnu anglofonu sredinu u kojoj se održava, kurikulum odražava kulturna ozračja kako hrvatskoga tako i američkoga društva, omogućujući bolje razumijevanje i poštovanje drugih, istodobno jačajući osjećaj kulturnoga identiteta polaznika u suvremenome društvenom kontekstu. Na ideju o osnivanju strukturirane jezično-kulturne nastave došle su, neovisno jedna o drugoj i u vremenskom razmaku od dvije godine, dvije Irene – Irena Stanić Rašin i Irena Matulić, koje su prije jedanaest godina u ožujku 2007. započele Hrvatski program za jezik i kulturu u sklopu organizacije New England Friends of Croatia (NEFC – Prijatelji Hrvatske iz Nove Engleske). Program se u prvoj godini temeljio na Kurikulumu hrvatske nastave u inozemstvu koji je izdalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, zatim su nastavni materijali i lektira prošireni izdanjima nakladnika Školske knjige, Profi la, Alfe, Naklade Ljevak i Naklade Slap. Donacijama i kupnjom organizirana je pokretna knjižnica za posudbu knjiga, slikovnica, udžbenika, kao i CD-ova i DVD-ova na hrvatskome jeziku. U kolovozu 2009. Hrvatski program za jezik i kulturu postao je samostalna neprofi tna udruga Hrvatska škola Boston. Do sada je Školu pohađalo 130 djece polaznika, 56 odraslih polaznika, a nastavu su provodila 22 učitelja.


Škola od samoga početka surađuje s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i Hrvatskom maticom iseljenika, a odnedavno se umrežila i u Radnu skupinu za obrazovanje pri Udruzi hrvatsko--američkih stručnjaka koja usko surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Uz pomoć rukovoditeljice Odjela za školstvo, znanost i sport Hrvatske matice iseljenika prof. Lade Kanajet Šimić, od 2016. godine Hrvatska škola Boston surađuje s OŠ Vladimira Nazora iz Škabrnje i profesoricom Snježanom Matić. Učenici dviju škola izmjenjuju čestitke, razglednice, rukotvorine, spomenare, fotografi je i videozapise, pružajući tako jedni drugima uvid u život školaraca na onome drugom kontinentu. Iste godine ljubaznošću redatelja Davora Žmegača odrasli polaznici škole dobili su priliku ne samo pogledati kriminalističku mini-seriju Tužni bogataš, već su dobili i uvid u scenarij radi lakšeg praćenja radnje. U cilju okupljanja i povezivanja djece hrvatskih korijena u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi s djecom u Hrvatskoj koja imaju obitelj u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi Škola je 2016. i 2017. godine organizirala natječaj „Moja obitelj na dva kontinenta” o povezanosti članova obitelji na sjevernoameričkome kontinentu s domovinom. Teme radova uključile su posjete rođacima, obiteljske priče i anegdote, predmete obiteljskog naslijeđa i ostale pozitivne utjecaje i iskustva koja djecu asociraju na povezanost obitelji u „novoj” i „staroj” domovini. Godine 2018. Škola je, zajedno s Hrvatskom maticom iseljenika iz Zagreba i Zakladom hrvatskih studija u Sydneyu, bila suorganizator međunarodnoga natječaja za djecu „Igračka u srcu”.Od 2010. godine Škola tiska dvojezični kalendar s ilustracijama djece polaznika Škole.

2019170 I. STANIĆ RAŠIN

Kao mjesto okupljanja prijatelja hrvatske zajednice, Škola nudi i niz drugih zanimljivih sadržaja. Omiljene su zajedničke večere na koje svaki sudionik pridonosi kulinarskoj ponudi koja se dijeli s ostalima (potluck dinners) kao prilika za druženje i kušanje tradicionalnih specijaliteta. U sklopu nastave nude se i radionice izrade rukotvorina inspiriranih hrvatskom i američkom tradicijom na koje su dobrodošli osim polaznika i svi članovi i prijatelji hrvatske zajednice. Vrlo su lijepo prihvaćene HAI! igračke,1 inspirirane hrvatskom kulturnom baštinom, što je proizvod suradnje Udruge PoVUci za kulturu i Studija dizajna Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok je ljetna radionica Hrvatske matice iseljenika poslužila kao inspiracija za nedavno održanu radionicu izrade turopoljske podgutnice, preteče kravate, idealna za proslavu Svjetskoga dana kravate koji se obilježava 18. listopada. Spona s domovinom živa je i jaka uz niz raznovrsnih predavanja gostiju iz SAD-a i iz Hrvatske, uglednih stručnjaka u svojoj struci, podrijetla i djelovanja usko vezanih s domovinom. Među njima su, abecednim redoslijedom:– Vido Bagur, jedan od vodećih hrvatskih etnologa i etnokoreografa, koji se više od četrdeset

godina bavi istraživanjem i očuvanjem hrvatske kulturne i glazbene baštine. Surađuje s Hrvatskom maticom iseljenika i stručni je savjetnik Međunarodne smotre folklora u Zagrebu. Usko surađuje s Hrvatskom radio televizijom na kreiranju dokumentarnih fi lmova, od kojih su neki svjetski priznati. Gospodin Bagur također je ljubitelj fotografi je čiji su umjetnički etnološki zapisi izlagani u Etnografskome muzeju u Zagrebu i objavljivani u mnogim knjigama, uključujući izdanja Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

– Prof. Anamarija Frankić s Odsjeka za znanosti tla i mora sa Sveučilišta Massachusetts u Bostonu, osnivačica Projekta „Zelene luke” (Green Harbors Project) i konzultant-stručnjak za more i priobalje na projektu „Hrvatska: Projekt integracije u EU Natura 2000”.

– Prof. dr. sc. Joyce Galantić i prof. dr. sc. Ivo Galantić, suosnivači NEFC-a, koji su umnogome pridonijeli afi rmaciji hrvatskoga jezika i kulture uz glazbu, književnost i umjetnost. Specijalnost nedavno preminuloga profesora Ive Galantića bila je umjetnost talijanske renesanse. Profesor Galantić doktorirao je lijepe umjetnosti na Sveučilištu Harvard te predavao povijest umjetnosti i arhitekturu na Sveučilištu Tufts te Harvard.

– Prof. emeritus Stjepko Golubić s Odsjeka za biologiju Bostonskog sveučilišta dobitnik je nagrade za životni doprinos razvoju prirodnih znanosti u Hrvatskoj koje mu je dodijelilo Hrvatsko prirodoslovno društvo.

– Predstavnici Hrvatske matice iseljenika u sklopu programa Hrvatski dani za djecu, mlade i roditelje, koji su održali jezične, lutkarske i dramske radionice: prof. Lada Kanajet Šimić, rukovoditeljica Matičina odjela za školstvo, znanost i sport; izv. prof. dr. sc. Lidija Cvikić,

1 Riječ je o inovativnome projektu Udruge PoVUci za kulturu čije HAI! igračke predstavljaju prve hrvatske didaktičke igračke kreirane u duhu hrvatske kulturne baštine za djecu predškolske dobi, a pojavljuju se i kao hrvatski autohtoni suveniri. Udruga priređuje i radionice na temu kulturne baštine s djecom predškolske dobi tako da djeca stječu nove vještine ručnoga rada uz poticanje kreativnosti i edukacije o našoj baštini konzumiranjem kulture od malih nogu, što je jako važno, poručuje Tanja Tandara, projektna menadžerica u kulturi ove udruge. Više: http://hrturizam.hr/igracke/, pristupljeno: 25. XI. 2018. (Op. ur.)


Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; mr. Livija Krofl in, lutkarski pedagog i Zvonko Novosel, glumac i dramski pedagog.

– Bojan Jovanović, najbolji hrvatski mačevalac i prvi hrvatski olimpijac u mačevanju.– Prof. Jadranka Klepac, autorica priča i romana za djecu. Priče su joj objavljivane u dječjim časopisima Modra lasta i Smib te okupljene u zbirci Patuljci žive u kuglama. Prvi roman Miris knjige na popisu je obvezne školske lektire za sedmi razred osnovne škole. Za svoj drugi roman Kora od jabuke dobila je 2008. godine nagradu „Mato Lovrak” za najbolju knjigu za djecu. Treći roman, Spomenar, svojevrsni je nastavak prva dva.

– Prof. dr. sc. Mira Menac Mihalić s Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i profesorica engleskoga jezika Magda Maver iz Graditeljsko-geodetsko tehničke škole u Splitu.

– Lidija Ortloff i Olya Baryski. Lidija Ortloff predsjednica je Odsjeka za prijem dodiplomskih studenata iz Hrvatske pri Sveučilištu Harvard i članica Hrvatskoga kluba na tom sveučilištu; Olya Baryski, rodom iz Ukrajine, prosvjetna je radnica koja ljubav i talent tradicionalne izrade pisanica rado dijeli s djecom i odraslima.

– Prof. Anita Peti-Stantić s Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

– Dr. Piljac-Žegarac, autorica i lektorica znanstvenih članaka iz područja biomedicinskih znanosti.

– Mr. sc. Irena Stanić Rašin, autorica i prevoditeljica.– Dr. Aida Vidan, predsjednica Udruge za hrvatske studije i predavač na Sveučilištu Harvard.– Prof. Karmela Vukov-Colić, radiotelevizijska voditeljica, autorica zbirke priča za djecu Noine

priče.

2007.3. ožujka – započinje pilot-program Hrvatski program za jezik i kulturu pod pokroviteljstvom NEFC-a. 7. ožujka – izlet na Fakultet za dizajn Harvardskog sveučilišta – izložba „Projekt Zagreb: Tranzicija kao stanje”.

2008.2. ožujka – posjet predstavnika Hrvatske matice iseljenika u sklopu programa Hrvatski dani za djecu, mlade i roditelje, koji su održali jezične, lutkarske i dramske radionice.

2009.28. ožujka – gošća iz Hrvatske Karmela Vukov-Colić održala je radionicu za djecu – pripovijedanje i izrada papirnatih lutaka za priču o Zlatokosoj.

2019172

16. svibnja – izlet u Memorijalnu zračnu luku Norwood i razgledavanje iz zraka u organizaciji Vladimira Jaugusta, roditelja polaznice Hrvatske škole.19. rujna – Hrvatski program za jezik i kulturu postaje Hrvatska škola Boston, započevši novu školsku godinu kao neovisna neprofi tna udruga.17. listopada – posjet dječje spisateljice Jadranke Klepac, razgovor o knjigama i čitanju.

2010.27. ožujka – predavanje prof. emeritusa Stjepka Golubića „Plitvička jezera u stalnoj mijeni” (popraćeno fotografi jama Plitvičkih jezera uza zvuke klasične glazbe s DVD-a „Plitvička rapsodija”) o međudjelovanju sljedećih faktora: naslaga koje dijele jezera, kemijskoga sastava vode i mikroorganizama.16. listopada – u suradnji s NEFC – predavanje gospodina Marijana Gubića, generalnoga konzula Republike Hrvatske iz Konzulata RH u New Yorku u sklopu programa za hrvatsku dijasporu „Strategija odnosa s Hrvatima izvan Republike Hrvatske”.

2011.11. veljače – u suradnji s NEFC – govor prof. dr. sc. Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske, na Sveučilištu Harvard, gdje se također susreo s predstavnicima Hrvatske škole Boston.12. ožujka – prof. dr. sc. Anita Peti-Stantić održala je radionicu za djecu prema svojoj koautoriranoj knjizi Jezične igre za velike i male. Također je održala i predavanje za odrasle s temom „Aktualna jezična situacija u Hrvatskoj: utjecaj institucija”.

Hrvatska škola Boston, na temelju inicijative Irene Stanić Rašin i Irene Matulić, okuplja djecu hrvatske zajednice šire okolice Bostona od ožujka 2007.

I. STANIĆ RAŠIN


16. travnja – videoprezentacija „Hrvatske prirodne ljepote” profesorice Anamarije Frankić.21. svibnja – razgledavanje bostonske luke brodom, u organizaciji profesorice Frankić i u suradnji s NEFC-om.29. rujna – gosti iz Hrvatske Vidoslav (Vido) Bagur i Karmela Vukov-Colić. Prvi dio: videoprezentacija etnologa i etnokoreografa Vide Bagura o tradiciji maskiranja u Hrvatskoj koja je poslužila za komparaciju običaja nošenja maski u SAD-u (Halloween) i Hrvatskoj (maškare, poklade, fašnik, karneval).Drugi dio: popularna TV-voditeljica Karmela Vukov-Colić predstavila je svoju zbirku priča za djecu Noine priče.

2012.28. siječnja – u suradnji s NEFC-om – večer u čast Joyce i Ive Galantića; predavanje o modernoj umjetnosti profesora Ive Galantića. Većinu nas moderna umjetnost možda zbunjuje ili se doima kontradiktornom. U svojim predavanjima profesor Galantić objašnjavao je složenost svijeta umjetnosti na jednostavan i neposredan način. Za one koji su znalci moderne umjetnosti, njegova predavanja približila su im je u novom svjetlu.31. ožujka – proslava pete obljetnice Hrvatske škole Boston.

2013.listopad – uvodi se radionica folklora za djecu pod vodstvom Mirana Tikvickog, prvog studenta tamburice na Berklee College of Music u Bostonu prema materijalima objavljenima u izdanjima Gorana Kneževića, prvoga dječjega folklornog pedagoga i koreografa u Hrvatskoj.

2014.12. travnja – predavanje dr. Jasenke Piljac-Žegarac, „Hrvatsko narodno blago: grožđe, vino i zinfandel” i predstavljanje knjige Zinfandel: A Croatian-American Wine Story o genetičkim istraživanjima koja su dovela do potvrde hrvatskog podrijetla poznate sorte zinfandel. Na tom je projektu, u kojemu su sudjelovali UC Davis i Sveučilište u Zagrebu, autorica radila za vrijeme poslijediplomskoga studija. Knjiga je poput svojevrsnoga detektivskog romana i putopisa u jednom, a namijenjena je svim ljubiteljima zinfandela koji će iz prve ruke doznati kako je, slijedeći put zinfandela, pronađen njegov hrvatski pandan.

2015.24. siječnjaPrvi dio: gostovanje mačevaoca Bojana Jovanovića koji je održao kratku demonstraciju ovoga zanimljivog sporta.Drugi dio: predstavljanje i potpisivanje knjige za djecu i mlade A da se to dogodi tebi: Priručnik za odrastanje, koju je koautorirala ravnateljica Škole Irena Stanić Rašin. Knjiga je, na temelju

2019174

stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobila preporuku „učenicima, roditeljima i učiteljima/nastavnicima kao priručnik za odrastanje u obradi tema vezanih uz problematiku odrastanja djece i mladih”. Knjiga se nalazi na Listi dobrih knjiga Hrvatskoga knjižničarskog društva za 2014. godinu.14. ožujka – radionica izrade pisanica – Lidija Ortloff i Olya Baryski.28. ožujka – prof. dr. sc. Mira Menac Mihalić s Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i profesorica engleskoga jezika Magda Maver iz Graditeljsko-geodetsko-tehničke škole u Splitu održale su predavanje o hrvatskim dijalektima pod nazivom Ča, kaj i što u Hrvatskoj (i u Bostonu?). Interaktivna power point prezentacija obuhvatila je i pjesme i viceve na hrvatskim dijalektima, kao i interaktivnu mapu s izvornim audiosnimkama.

2016.15. veljače – 17. travnja – prvi godišnji likovno-literarni natječaj za djecu.19. ožujka – radionica izrade pisanica.7. svibnja – projekcija dokumentarnoga fi lma Terezina kuća redateljice Aide Vidan.Terezina kuća je poetično-dokumentarni fi lm o životu žene s otoka Šolte koja je proživjela tri rata i čija se obitelj raselila na nekoliko kontinenata. Film je presjek osobnih, povijesnih i poetskih priča koje obuhvaćaju slojevite i složene sudbine mjesta i osoba.

2017.siječanj – uz pomoć Lade Kanajet Šimić iz Hrvatske matice iseljenika uspostavili smo suradnju s Osnovnom školom Vladimira Nazora iz Škabrnje i profesoricom engleskoga jezika Snježanom Matić.3. ožujka – 23. travnja – drugi godišnji likovno-literarni natječaj za djecu.

Nastavu za djecu i odrasle u Hrvatskoj školi Boston

provodila su zadnjeg desetljeća 22 učitelja, među kojima su ove kreativne profesorice.

I. STANIĆ RAŠIN


18. ožujka – gostovanje spisateljice Jadranke Klepac i prezentacija knjige Spomenar. Spomenar učenici jednog razreda izrađuju za dječaka koji odlazi živjeti u drugi grad i „najljepša je poruka čitateljima […] da razumijevanje i tolerantnost uvijek daju bolje rezultate od zavisti i osvetoljubivosti”. Vezano uz temu spomenara razgovarali smo o tom aspektu tradicije spontane kulture djece i mladih u Hrvatskoj, čija bi američka inačica bila svojevrsni book of memories u koji djeca jedno drugom upisuju i ucrtavaju želje i poruke, nalik na one valentinovske, ali s potpisom. Za to su nam poslužile i dvije knjige Mirjane Duran Praznovjerice za razonodu i Spomenari i dnevnici, u kojima autorica znanstveno pristupa ovoj problematici te uz ostalo okuplja velik broj primjera spomenarskih želja i poruka tijekom povijesti. U nastojanju oživljavanja tradicije „pisanja u spomenar”, nakon predavanja i razgovora s autoricom održali smo prigodnu radionicu izrade spomenara. 31. ožujka – proslava desete obljetnice Škole, izrada majica s logom Škole.8. travnja – radionica izrade pisanica.18. studenoga – prezentacija o mogućnostima studiranja u Hrvatskoj.3. prosinca – posjet predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović hrvatskoj zajednici – u suradnji s NEFC-om.

2018.3. ožujka – interaktivna lutkarska predstava za djecu prema hrvatskoj narodnoj pjesmopriči Pošla koka na pazar/tržnicu. Predstava je temeljena na adaptaciji narodne predaje u slikovnicu When Hen Was on Her Way to Market autorice Irene Stanić Rašin i ilustratorice Ivane Rašin. Knjiga je fi nalist nagrade Independent Publishers of New England (Samostalnih nakladnika Nove Engleske) za 2018. godinu.28. veljače – 3. rujna – „Igračka u srcu” – natječaj u suorganizaciji s Hrvatskom maticom iseljenika i Zakladom hrvatskih studija u Sydneyu na temu igračke inspirirane hrvatskom tradicijskom kulturom.12. svibnja – prikazivanje kratkometražnoga fi lma Blue Arrival redateljice Aide Vidan.Film je inspiriran Mediteranskim brevijarom i posvećen autoru Predragu Matvejeviću.

***

U radu na promicanju hrvatskoga jezika i kulture u ovoj anglofonoj sredini naše heterogene hrvatske zajednice u glavnome gradu države Massachusetts, višekulturne američke metropole od 609.023 stanovnika – čija okolica ima 4.522.858 ljudi – sve su nastavnice vrlo požrtvovne i inovativne. U čarobnim trenucima kreativnog zajedništva s kolegicama i prijateljima, roditeljima i učenicima Hrvatske škole Bostona i okolice nerijetko osjećam snagu poetskog nadahnuća, čiju ću jednu pjesmu podijeliti s vama – čitateljima Hrvatskoga iseljeničkog zbornika:

2019176

HRVATSKI JEZIK

Hrvatski je sabor prije mnogo ljeta2

proglasio da se i službenom zoveriječ nam zajednička, ljubljena i sveta.Dok zrcali more sjene galebove,

trsje brdo krasi, cvjeta trava meka,dunja dok miriši, pšenica se zlati,u najdražem domu ognjište nas čekauspavanku nježnu gdje nam pjeva mati.

Dok je u nas daha hrvatski će bitii zemlja i narod i pisano slovo.Jezik čuvaj, cijeni, zbori, piši, kitibijeli papir njime. Upamti i ovo:

Postanka mu put je dug i prepun mukaod Bašćanske ploče3 do standardne riječi,jer je htjela mnoga zla tuđinska rukajezik da nam satre, uništi i spriječi.

Prije nas su mnogi naši u njeg tkalinajdublje misli, sreće, tuge plimei najveću ljubav što su osjećaliu mile i drage pretakali rime.

Jezika će biti sve dok naše ljudejedna veže ljubav mistična4 i spaja,ponosno će živjet’ sve dok i nas budei sve dok nas ima, njemu nema kraja.

2 Dana 23. listopada 1847. Hrvatski sabor proglasio je hrvatski službenim jezikom, koji je time zamijenio latinski u javnoj uporabi. 3 Bašćanska ploča (oko 1100. g.) jedan je od najvažnijih starohrvatskih glagoljičkih spomenika. Napisana je oko 1100. godine blizu Baške na otoku Krku.4 Baveći se pitanjem potrebe zajedničkoga standardnoga jezika, Ivan Derkos je 1832. godine „mističnom ljubavlju“ opisao vezu među tadašnjim hrvatskim prostorima.

I. STANIĆ RAŠIN


SUMMARY

A DECADE OF THE CROATIAN SCHOOL OF BOSTON

The idea of setting up this organisation was reached independently by two Irena’s – Irena Stanić Rašin and Irena Matulić, over a period of two years. Eleven years ago, in March of 2007, they enthusiastically launched a Croatian programme for language and culture in the frame of the New England

Friends of Croatia. The programme is based on the Croatian science, education and sports ministry’s guidelines for Croatian language instruction abroad. Classroom and reading materials were broadened with editions released by Croatian publishing houses Školska knjiga, Profi l, Alfa, Ljevak and Slap. A mobile library grew out of donations and purchases where pupils and parents can borrow Croatian language books, picture books and textbooks, compact discs and DVDs. In August of 2009 the Croatian programme for language and culture transitioned into the independent and not-for-profi t Croatian School of Boston. To date the school has been attended by some 130 children and 56 adults, and has seen instruction provided by twenty-two teachers. The school collaborated with the Croatian Heritage Foundation in Zagreb and the Croatian Studies Foundation of Sydney to organise the international Toys at Heart competition for children. The innovative Toys at Heart competition is inspired by Croatian traditional culture, networking children from three continents and accepting submissions in four categories: art work, photography, multimedia and writing. The winning submissions (the fi rst three places) from each category were exhibited as part of the fi nal activities of the Toys at Heart multimedia project at the Croatian Heritage Foundation headquarters in Zagreb on the 4th of December 2018. The school is also now networking with the working group on education at the Association of Croatian American Professionals, which itself works closely with Croatia’s State Offi ce for Croats Abroad. From its founding the school has also worked with the Croatian science and education ministry.

2019178

RESÚMEN

UNA DÉCADA DE LA ESCUELA CROATA DE BOSTON

Dos Irenas, Irena Stanić Rašin e Irene Matulić, tuvieron la misma idea independientemente una de otra aunque con dos años de diferencia, de crear una escuela croata en Nueva Inglaterra, plan que concretaron hace once años cuando con gran entusiasmo pusieron en marcha en marzo de 2007 el Programa Croata

de Idioma y Cultura en el marco de la organización New England Friends of Croatia (NEFC – Amigos de Croacia de Nueva Inglaterra). En el primer año lectivo, el programa se basó en el Plan de Estudios Croatas para el Extranjero dispuesto por el Ministerio de Ciencia, Educación y Deporte de la República de Croacia. Más tarde, los materiales de enseñanza y los libros de texto se fueron completando con publicaciones de las editoriales Školska knjiga, Profi l, Alfa, Naklada Ljevak y Naklada Slap. Con donaciones y adquisiciones organizaron una biblioteca móvil donde los estudiantes y sus padres pueden tomar prestados libros, libros de imágenes sin palabras y libros de texto, lo mismo que CDs y DVDs en idioma croata. En agosto de 2009 el Programa Croata de Idioma y Cultura se transformó en una asociación independiente sin fi nes de lucro denominada Escuela Croata Boston. Hasta el momento, pasaron por esta escuela 130 alumnos y 56 estudiantes adultos, mientras que las clases fueron dictadas por 22 educadores. Junto con la Fundación para al Emigración Croata y la Fundación de Estudios Croatas de Sydney, la Escuela Croata Boston participó en la organización del concurso internacional para niños „Igračka u srcu“ (Juguetes en el corazón). Como se sabe, el concurso innovador „Igračka u srcu“ que abarcó cuatro disciplinas: Arte, Fotografía, Multimedia y Literatura, fue inspirado en la tradición cultural croata y acercó a alumnos de tres continentes. Los trabajos premiados (es decir los tres primeros puestos) dentro de cada disciplina fueron expuestos en el marco de la actividad fi nal multimediática del proyecto „Igračka u srcu“ que se realizó el 4 de diciembre de 2018 en Zagreb, en la sede de la Fundación para la Emigración Croata. La Escuela Croata Boston se unió recientemente al Grupo de Trabajo para la Educación dependiente de la Asociación de expertos croato-americanos, que colabora estrechamente con la Ofi cina Estatal Central para los Croatas Fuera de la República de Croacia. Desde sus inicios, la Escuela coopera con el Ministerio de Ciencia y Educación.

I. STANIĆ RAŠIN

MO

STO

VI

Životni stil ljudi u pokretu te puninu života i stvaralaštva u dvjema kulturama propituju znanstvenici i publicisti iz Sydneya, Zagreba, Toronta i Beča • Inženjer Nikola Demarin istaknuo se kao predsjednik udruge AMCA Toronto. Udruga okuplja intelektualce koji su diplomirali na nekom od hrvatskih sveučilišta, a koji sada žive u inozemstvu. Trenutačno sa suprugom arhitekticom Ladom uživa u igri s unucima (na fotografi ji) u Kanadi i/ili Švicarskoj, posjećujući češće rodni Zagreb • Europsko susjedstvo također vrvi promjenama koje su bile pokretač migracija i transformacija identiteta poput onih što se zbivaju u Boki kotorskoj koja je bila zadnjih sto godina u sastavu čak osam država • S druge strane planeta – australski Dalmatinac Walter F. Lalich, iskusni istraživač s Hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie iz Sydneya, propituje je li Hrvatska u 21. stoljeću propustila priliku afi rmirati u vlastitom stvaralačkom okružju ljudski potencijal koji je sama stvarala školovanjem!?

WALTER F. LALICH

SUVREMENI HRVATSKI EKSPATRIOTI U AUSTRALIJI – ODLAZAK I POVRATAK

Studija propituje pojedine fenomene suvremene mobilnosti u hrvatskih građana na temelju odgovora ispitanika slučajnog uzorka od jedanaest osoba koje su tijekom ovog stoljeća došle u Australiju, razmotrivši iz više perspektiva njihov status ekspatriota umjesto u Hrvatskoj udomaćenog naziva iseljenika. U Australiji, čijih milijun građana trenutno živi drugdje u svijetu, izraz expat ili ekspatriot podrazumijeva izbivanje s kontinenta, a ne iseljenje. Međutim, tijekom obrade podataka uvidjelo se kako bi izraz iseljenik možda bio puno prikladniji pri razmatranju životnih puteva naših ispitanika, jer neki se niti ne misle vratiti u Lijepu Našu. Raznovrsni odgovori na postavljena pitanja upućuju na složenost ekspatriotskog iskustva osoba koje žive, rade i osjećaju se kod kuće u različitim krajevima svijeta. Autor, iskusni istraživač s Hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie iz Sydneya i Matičin dugogodišnji suradnik, pita se je li Hrvatska propustila priliku afi rmirati ljudski potencijal koji je sama stvarala školovanjem!? Mladost mora imati budućnost u vlastitoj zemlji – što nije sadašnja situacija u RH prema ocjeni ovih 11 ispitanika. Može li Hrvatska sebi dopustiti da izgubi veliki ljudski kapital koji je svojim znanjem, radom i inovativnošću dobitak drugim sredinama?!

Pitanje povratka Hrvata sa stalnim ili trenutačnim boravkom u raznim dijelovima svijeta u domovinu postalo je jedno od gorućih pitanja hrvatske svakidašnjice. Smatra se da bi njihov povećani i ubrzani povratak mogao među ostalim utjecati na demografsku obnovu, osigurati radnu snagu nužnu za budući prosperitet i pripomoći

smanjenju malodušnosti koja je u velikoj mjeri zahvatila značajan dio nacionalnog bića nakon konsekventnog odlaska mnogih u svijet. U pristupu tekstu zasnovanom na odgovorima slučajnog uzorka od jedanaest osoba koje su tijekom ovog stoljeća došle u Australiju,1 počelo se s razmatranjem njihova statusa ekspatriota umjesto u Hrvatskoj udomaćenog izraza iseljenika (Lalić, 2018.). U Australiji, čijih milijun građana trenutno živi drugdje u svijetu, izraz expat ili ekspatriot podrazumijeva izbivanje s kontinenta, a ne iseljenje. Međutim, tijekom obrade podataka uvidjelo se kako bi izraz iseljenik možda bio puno prikladniji pri razmatranju životnih puteva ispitanika jer neki se niti ne misle vratiti u Hrvatsku. Dobiveni odgovori upućuju na visoki stupanj pesimističnog razmatranja o hrvatskoj sadašnjici koji ni s čime ne stvaraju poticaje za razmišljanja o mogućem povratku, čak i u visokoj životnoj dobi.Za vrijeme obrade ovih podataka u Australiji se događala još jedna kriza savezne vlade izazvana unutarnjom stranačkom urotom. U vladajućoj liberalnoj stranci došlo je do oštrog sraza između umjerenih i konzervativnih frakcija što je dovelo do odbacivanja predsjednika vlade Malcolma Turnbulla, četvrtog urotom odbačenog predsjednika savezne vlade od lipnja 2010. godine. Ne i putem javnih izbora. Neposredan povod najnovijem unutarstranačkom sukobu bili su: osveta

2019182 W. F. LALICH

bivšeg predsjednika vlade odbačenog internim pučem pred dvije godine, pojave rasizma i kriza razmišljanja o useljeničkoj politici, velike razmirice oko energetske politike i zaštite okoliša. Za vrijeme burnih zimskih dana dok je u znatnom dijelu zemlje proglašena suša, a vrijednost dolara padala, u Canberri se vodila žestoka frakcijska bitka pred očima ogorčene javnosti zasićene sukobima u dvjema najvećim strankama. Istodobno je u Hrvatskom vjesniku od 15. kolovoza iz Melbournea objavljena ipak jedna dobra vijest za Australiju, bar za njegove čitatelje. Tjednik je citirao najnovije istraživanje Global Talent Study kako je Australija skočila na četvrto mjesto na listi najpopularnijih odredišta za one koji se spremaju uputiti u svijet u potrazi za kruhom i karijerom iz Hrvatske. Zasigurno do zainteresiranih potencijalnih doseljenika nisu doprle vijesti o ovdašnjem krajnje uzbudljivom političkom životu koje bi mogle jednoga perspektivnog dana utjecati i na njihovu egzistenciju. Nisu ni mogli pročitati prognozu jednoga ogorčenog čitatelja u pismu uredništvu vrlo popularnog Daily Telegrapha iz Sydneya 21. kolovoza 2018. godine kako se njihovo poželjno odredište, Australija, pretvara u naciju koktel konobara!

Zašto otići? Vratiti se?

Što novu generaciju nezadovoljnih stanovnika Hrvatske toliko privlači prema kontinentu o kojemu se malo zna? Pa čak i u Makarskoj iz čije okolice se još pretprošlog stoljeća iseljavalo na ovaj kontinent, sudeći po saznanju jednog iseljenika iz sada već davnih 1960-ih koji sada godinama ljetuje u Makarskoj. Koliko se tek onda drugdje u Hrvatskoj zna o Australiji? Što privlači potencijalne putnike u ovom smjeru i kakva su njihova očekivanja o Australiji, ali i mišljenja o perspektivi povratka u Hrvatsku? Ovim istraživanjem pokušalo se nešto doznati od prethodnice ovoga naglog skoka interesa za odlazak u Raj ili Iluziju, kako je podvučeno u podnaslovu nedavno objavljene studije o iseljavanju mladih, obrazovanih i stručnih Talijana u Australiju tijekom ovog tisućljeća (Masciatelli i Armilliei, ur., 2017.). Iz razmišljanja ovog uzorka suvremenih visokoobrazovanih hrvatskih doseljenika u Australiji uočljivo je kako se pred Hrvatskom nalazi golemi zadatak u pokušaju privlačenja ne samo predstavnika starijih generacija iseljenih i njihovih potomaka (Winland 2007.; Lalić 2018.), već i osoba koje su tijekom posljednjih dvaju desetljeća napustile svoje najbliže u domovini. Može se naglasiti kako je, neovisno o razlikama između nekoliko valova doseljenika iz Hrvatske, i pitanje povratka suvremenih ekspatriota vrlo složeno i da zahtijeva temeljitu preobrazbu raznih segmenata hrvatskog društva. Manji broj ostarjelih iseljenika vjerojatno i nalazi razloga da se vrati u svoj rodni kraj gdje bi poput mnogih drugih australskih umirovljenika u drugim sredinama mogao fi nancijski bolje prolaziti (SMH, Sopta, 2014.). Međutim, hoće li oni poduzevši svoju „posljednju avanturu” (Božić, 2001.) privući i svoje potomke koji s najvećim zadovoljstvom dolaze ljeti u posjet rodnom kraju svojih roditelja i baštine segmente prenesene hrvatske kulture? Pretpostavlja se da mnogi njihovi potomci ipak prije vide svoju budućnost u sklopu okruženja u kojem su odrasli ili drugdje gdje uočavaju mogućnosti za ostvarenje svojih ambicija. Kako privući njihove roditelje


čiji su roditelji i mnogi prijatelji umrli, a sami ne žele biti odvojeni od svojih unuka (Rajković-Iveta, 2014., Lalić, 2018.)? Mnogi i među osobama koje su tijekom prvih dvaju desetljeća ovog stoljeća otišle u svijet ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj, nego izvan nje. Neki predviđaju da će se vratiti kao umirovljenici, a to znači tek za tridesetak godina, a neki ni tada. U međuvremenu njihove najproduktivnije godine bit će izgubljene za Hrvatsku, osim njihovih prigodnih posjeta i novčanih doznaka, a što ne bi smio biti društveni i ekonomski prioritet jednoj suvremenoj europskoj državi.

Uzorak kontaktiranih hrvatskih ekspatriota

Odgovori ovog uzorka osoba koje su tijekom posljednjih dvadeset godina došle, odnosno vratile se nazad u Australiju, otvaraju mnoga pitanja. Zašto se ove profesionalne osobe u prosječnoj životnoj dobi od oko 38 godina, s jednom iznimkom, bez obzira na spol, ne namjeravaju vratiti u Hrvatsku prije svog umirovljenja. Je li Hrvatska podobna samo za umirovljenje dok se produktivno razdoblje provodi negdje drugdje, pa čak i u prostorno udaljenoj Australiji? Možda jednog dana i oni sami promijene predodžbu o Hrvatskoj kao privlačnoj umirovljeničkoj sredini? Vjerojatno mnogi među suvremenim ekspatriotima ostanu zauvijek u novom okruženju poput njihovih starijih sunarodnjaka koji su se prije mnogo desetljeća doselili u Australiju. Najvjerojatnije će to zaključiti stoga što su im u međuvremenu najbliži umrli, što se zdravstvena potpora u Hrvatskoj pogoršala radi odlazaka liječnika i medicinskih sestara, kao i zbog toga što su stvorili novi krug poznanika izvan svoga izvornog okruženja i što su bolje upoznali kraj u kojem su proveli svoje produktivne godine. Vrlo je indikativno kako je osam anketiranih završilo fakultete raznih profi la, a nekoliko i poslijediplomske studije u Hrvatskoj. Nadalje, neki su poslije dolaska u Australiju nastavili s doškolovanjem i polaganjem stručnih ispita. Od jedanaest kontaktiranih tek jedna osoba nema završen fakultet. Dvije maloljetne osobe došle su bez završene srednje škole i završile su srednju školu u Australiji, kao i fakultete, te se zaposlile. Jedna se zatim sama i vratila u Hrvatsku, međutim, poslije višegodišnjeg pokušaja da u Zagrebu uspostavi novo životno uporište uslijedio je povratak u Australiju. Navedeni podaci mogu se donekle usporediti s odgovorima većeg uzorka anketiranih talijanskih ekspatriota pristiglih između 2004. i 2015. godine među kojima je 60% osoba bilo visokoobrazovano i dobro znalo engleski jezik (Armillei, 2017.).2

Stjecajem okolnosti, izborom posrednika u distribuciji upitnika i spremnosti kontaktiranih da odgovore, većina odgovora dobivena je od ženskih osoba; među njima jedna je slijedila oca dok je druga došla s bračnim partnerom koji je došao poslom u Australiju. Navedeno upućuje na mobilnost i samoinicijativnost izbora vlastite budućnosti iskazanih od kontaktiranih ženskih osoba. Za razliku od starijih iseljeničkih generacija žene su najčešće, uz iznimke, slijedile svoje muževe i zaručnike, neke i nakon desetak godina. Ovaj uzorak suvremenih ekspatriota razlikuje se umnogome od generacija iseljenika koje su svojedobno otišle zbog ekonomskih i političkih razloga. Zašto su se odlučili iskušati u svjetskom okruženju i steći nova iskustva koja će zadržati za sebe i podijeliti s najužom okolinom izvan svoje


domovine? Svi anketirani imali su siguran posao u Hrvatskoj i po svemu sudeći zadovoljavajuće obiteljsko, životno i radno iskustvo, a ipak su se odlučili na daleki put u novu sredinu, u nova iskušenja, snalaženja, učenja i dokazivanja u okruženju koje su tek morali upoznati. Osobe koje su nastavile s doškolovanjem u Australiji u njoj su uspostavile i nove osobne odnose. Nisu se odlučili na povratak u svoju rodnu sredinu. Što čini život u Sydneyu i Melbourneu, a svaki ima više stanovnika nego cijela Hrvatska, privlačnijim nego u hrvatskim gradovima?

Odlazak

Osim dviju iznimki, ostali su došli u ove krajeve u prosjeku prije otprilike sedam godina. Zašto su donijeli takvu odluku od životne važnosti u velikoj svjetskoj konkurenciji profesionalnih osoba na jeziku koji im je ipak stran i barem je ispočetka najvjerojatnije otežavao daljnji kreativni napredak? Može se prosuditi da je s obzirom na njihovo obrazovanje i ranije radno iskustvo dolazak u ove krajeve znatno povoljnije od vremena dolaska jedva pismenih sunarodnjaka koji su bježali od gladi, neimaštine i sveopće mizerije ili dolaska poslijeratnih izbjeglica i političkih emigranta sretnih da ih bilo koja sredina prihvati, pa bila to njima sasvim nepoznata Australija. Zašto se pripadnici ove generacije suvremenih ekspatriota kojima je Hrvatska ostala u lijepom sjećanju, osim niza kritičnih zapažanja, bez iznimke osjećaju zadovoljni i sretni što su je napustili? Njima je tamo ostao dom, sjećanja na osobnu prošlost, rodbina, prijatelji, mjesto gdje su stekli dragocjena životna i radna iskustva, a koja im uvelike koriste u novom prostoru. Međutim, u rodnome kraju nisu vidjeli svoju budućnost! Osim dviju osoba koje su zbog obiteljskih razloga došle u Australiju, razlozi koje su naveli ostali su puno složeniji, ali i kritičniji. Među razlozima koji su utjecali na donošenje odluka o odlasku navedeno je da nisu vidjeli svoju osobnu, emocionalnu i fi nancijsku budućnost u sredini opterećenoj umreženom pohlepom, klijentelizmom, korupcijom, kriminalom i primitivizmom na svim razinama društva. Slična zapažanja o sadašnjem stanju u hrvatskom društvu i njegov odraz na iseljavanje i razmatranja o povratku iseljenih navedena su nedavno i u drugim izvorima (Winland 2007., Žvan 2017.). Ranije radno iskustvo u Hrvatskoj bila je i podloga i ohrabrenje u potrazi za kvalitetnijom promjenom života, sredine, stjecanja međunarodnog iskustva uz prigodu usavršavanja jezika, kao i posjeta egzotičnijim dijelovima svijeta. Svojom mobilnošću zaželjeli su promijeniti svoj život i sredinu u kojoj bi mogli uvećati svoj uspjeh, odnosno ambicije ranije ostvarene u Hrvatskoj. Svi smatraju kako će im australsko iskustvo biti od koristi u životu bilo gdje da ih životni put odvede, uključujući i u Hrvatskoj ako se odluče na povratak, a ona bude spremna da ih i prihvati. Anketirani smatraju kako oni i njihove obitelji imaju mnogo bolju mogućnost za osobni napredak, uključujući i školovanje djece u suvremenom ozračju prilagođenom tržištu rada. Nadalje misle kako u Australiji postoje daleko veće mogućnosti za primjenu stečenog znanja. Smatraju kako u Australiji i uz razna ograničenja za primjenu ranije stečenog znanja ipak mogu uvećati svoje ranije radno iskustvo daleko više nego u Hrvatskoj, od koje uglavnom ne očekuju


ništa. U Australiju su došli očekujući bolju kvalitetu života. Ocjenjuju kako je život u Hrvatskoj ugodan radi sporijeg ritma, ali je istodobno i vrlo kompliciran radi evidentnih institucionalnih neefi kasnosti. Zadržali su svoja prijateljstva, ali i sjećanja na nekolegijalnost, neljubaznost i nerad, uz ostale negativne pojave u suvremenome hrvatskom društvu koje su zapazili i nedavni povratnici (Čapo, Hornstein-Tomić, Jurčević, 2014.).

Sjećanja

Osim jednog odgovora koji naglašava nostalgičnost kao ključni opis svojih osjećaja u povodu odlaska iz Hrvatske, kratki komentari ostalih su bez obzira na mali uzorak ipak vrlo znakoviti indikator stanja hrvatskog društva. Zašto školovane osobe s određenim životnim i radnim iskustvom, koji imaju rodbinu i prijatelje i svoja sjećanja u Hrvatskoj, izražavaju svoje osjećaje nakon što su sve to ostavili iza sebe riječima: slobodno, fantastično, zadovoljno, sretno, ispunjeno i zahvalno. Smatraju pozitivnim što su sve ostavili iza sebe i okrenuli novu životnu stranicu u udaljenom kraju svijeta. To je znakovit odraz raspoloženja hrvatskih ekspatriota koji su tijekom posljednjeg desetljeća otišli u svijet koji im pruža osjećaj budućnosti za razliku od domovine koja očito treba puno toga prebroditi da bi postala atraktivno odredište za rad i svakidašnji život.Razmišljanja o najbližima, rodbini i prijateljima dominiraju u njihovim mislima puno više nego događaji u širem hrvatskom društvenom okruženju koje su napustili, a to se odražava i u njihovu redovitom komuniciranju. Za sada ipak njihovo relativno kratko vremensko izbivanje utječe i na prisutnost društvenih problema u njihovim razmišljanjima. Osobne uspomene slijede po intenzitetu uz školske i ljetne uspomene, slično kao i u mnogih Australaca za izbivanja s kontinenta kada se sjete australskih plaža i drugih atributa ljeta (Lalić, 2018.). Nadalje, jedan vrlo konkretan odgovor posebno ističe u svojim razmišljanjima pitanje otplate ranije kupljenog stana, visoke kamate, ali i bespoštednu birokraciju. Međutim, i uz to što je Hrvatska članica Europske zajednice i što su ispitanici bili suvremenici procesa njezina formalnog priključenja, nisu u odgovorima istaknute teme od zajedničkoga europskog interesa. Nadalje, ni bivša zaposlenja, različiti sportski i kulturni događaji, nisu u fokusu njihovih interesa i sjećanja. U povodu izbivanja iz Hrvatske najviše ističu osjećaje odvojenosti od najbližih, koji su dodatno izraženi u opisu veselja zbog redovitih kontakata, ali i tuge jer im obitelj nedostaje i ne mogu zajedno sudjelovati u životnim događajima niti pomoći roditeljima. Nostalgija koja proizlazi iz iskazanih osjećaja odvojenosti ublažava se ne samo mogućnostima učestalih redovitih kontakata, već i posjetima bližnjih. S obzirom na navedeno može se zaključiti kako i između ranijih iseljenika i sadašnjih ekspatriota nema bitnih razlika – njihove misli su usmjerene prema najbližima u rodnome kraju. Uz mogućnosti svakodnevnog praćenja događaja u Hrvatskoj i bez obzira na prostornu udaljenost, nalaze se u situaciji kako se i ne osjećaju kao da su se puno udaljili od njezine svakidašnjice. Drugim riječima, i uz izbivanje i dalje se većim dijelom smatraju integralnim dijelom hrvatske zbilje, a ne njezine reteritorijalizirane dijaspore.


Komuniciranje Y generacije

Suvremeni ekspatrioti imaju mogućnost učestaloga redovitog komuniciranja s najbližima u domovini. Nalaze se u boljem položaju u odnosu na prijašnje iseljenike koji su se oslanjali na pisma i brzojave, a s vremenom i na telefonske razgovore. Suvremena tehnološka komunikacijska revolucija koja se intenzivirala tijekom procesa odlazaka ove skupine hrvatskih ekspatriota smanjila je velike prostorne udaljenosti omogućivši svakodnevne kontakte s najbližima; ovisno ponajviše o vremenskim razlikama i poslovnim obvezama. Međutim, polovica anketiranih je istaknula kako ne prati redovito tamošnje događaje i kako nemaju potrebe za dnevnim vijestima. Nadalje, posebno izbjegavaju praćenje politike kako se ne bi nepotrebno uznemiravali premda je jednom ispitaniku upravo hrvatska politika vrelo crnog humora. Uglavnom ih zanimaju vijesti o najbližima i o lokalnom regionalnom okruženju, kao i one važne za njihove poslovne obveze. Mogućnost svakodnevnog komuniciranja ima i drugu stranu jer podrazumijeva informiranost o mogućim problemima koje imaju njihovi najbliži, a na čije rješenje ne mogu utjecati. S druge strane, to izaziva i slične reakcije u ostavljenih kojima i nije poznat život u udaljenom dijelu svijetu, s kojima se suočava član njihove obitelj. Nadalje, ni oni sami ne mogu sakriti istinu o svojoj zbilji, kao što su mogli raniji iseljenici novčanim doznakama i fotografi jama koje su uljepšavale iseljenički život (Giovannoni, 2018.). Fotografi je tuđih kuća i automobila koje su jednom puno značile u stvaranju iluzije kvalitete života i uspjeha u Novom svijetu, više ništa ne znače.S druge strane to što jedni prate događaje u Hrvatskoj, a drugi ih izbjegavaju dodatno upućuje na postojanje dubokih psiholoških i emocionalnih osjećaja vezanih uz rodni kraj. Navedeno pokazuje i postojanje traumatskih osjećaja odvojenosti od najbližih, odnosno od dijela svijeta u kojem su odrasli i koji najbolje poznaju. Na određeni način ovi odgovori podvlače postojanje traume iseljeništva i u suvremenih ekspatriota neovisno o trenutnom osobnom zadovoljstvu životom u novom okruženju. Zasigurno se prema tom iskustvu nimalo ne razlikuju od prijašnjih iseljenika koji nisu imali tehnološke mogućnosti svakidašnjeg komuniciranja kojima oni sada raspolažu.Nadalje, zanimljiv je podatak da iako su pet osoba došle same na ovaj kontinent, da je većina među njima izbjegla osjećaj usamljenosti koji je godinama proganjao međuratne doseljenika kojima su trebale godine rada da bi doveli suprugu i djecu i tako izašli iz životne traume mnogih iseljenika diljem svijeta. Nije bio rijedak slučaj da otac ne bi vidio djecu i po desetak godina te je njihov susret bio susret stranaca koji se tek trebao razviti u bliski obiteljski odnos. Suvremeni ekspatrioti su zbog niza razloga pošteđeni takvih traumatskih iskustava odvojenosti zbog udaljenosti od najbližih; prostorna udaljenost je olakšana i sa suvremenim sredstvima komuniciranja koji omogućuju redovite kontakte. Anketirani najvećim dijelom tjedno komuniciraju s rodbinom i prijateljima u Hrvatskoj, a manji broj i dnevno. Ponajviše koriste suvremene aplikacije poput Skypea i Vibera, Interneta, a pisma se više ne pišu. Poništavanje prostornih udaljenosti (Rosenau, 2003.; Castells, 2002.; 1998.) uz mogućnost brzine komuniciranja, uspostave i obavljanja kontakta ističe razliku između suvremenih ekspatriota i svojedobnih iseljenika. Uz mogućnost obavljanja dnevnih kontakata preko vremenskih zona omogućava se uspostava tvrdnje kako se neka osoba i ne treba nužno


smatrati iseljenikom iako ne živi u matici, već u nekoj stranoj sredini. Življenje u sklopu mogućnosti svakodnevnog komuniciranja i razmjene unutar transnacionalnog prostora između Zagreba i Sydneya umnogome se razlikuje od života zasnovanog na svojedobnoj razmjeni pisama između Tučepa i Broken Hilla. Korištenje suvremenih tehnologija u komuniciranju koje približavaju udaljena mjesta briše prostorne razlike, ali i neke pojmove ljudske mobilnosti. Prve reakcije njihovih najbližih kad su doznali kako namjeravaju otići u Australiju bili su uz iznenađenje šok, nevjerica i tuga jer će im oni svojim odlaskom nedostajati, kao i čuđenje zbog čega su donijeli takvu neočekivanu odluku. Anketirani tvrde kako su ih njihovi najbliži ipak razumjeli razloge odlaska te da sada smatraju kako je dobro što su donijeli odluku o odlasku, što su iskoristili životnu priliku koja im se pružila i odlučili potražiti svoju budućnost u nepoznatom okruženju. Poslije dobivenih vijesti o prvome snalaženju u novome prostoru i uspješnom zaposlenju, njihov neočekivani potez odlaska u ovaj udaljeni kraj svijeta dobio je dodatnu potporu premda im zasigurno nedostaju bliži neposredni svakodnevni kontakti.Uz omogućavanje najbližima da ih posjete, svi anketirani namjeravaju u bliskoj budućnosti posjetiti Hrvatsku, i to ponajprije zbog obiteljskih razloga. Nadalje, u manjem broju takve posjete doživljavaju i kao turistički posjet, a jedna osoba namjerava jednog dana izgraditi kuću u svome rodnom kraju gdje namjerava provoditi ljetovanja. Međutim, tek je jedna osoba iskazala želju da ode u Hrvatsku u neki duži posjet s nekom određenom svrhom.

Australsko iskustvo

Među anketiranima pola ih je došlo s obiteljima, a jedna obitelj i s djecom. K ranije doseljenoj rodbini došlo ih je tek dvoje, a što je vrlo indikativno jer ne upućuje na postojanje lančanog doseljavanja za razliku od prijašnjih iseljeničkih iskustava. Suvremeni ekspatrioti samoinicijativno traže vlastiti put i ne oslanjaju se na iskustva i pomoć prijašnjih doseljenika koji su pustili korijene u australskom okruženju. Činjenica da većina nema ranije doseljenu rodbinu u Australiji pokazuje kako se radikalno mijenja struktura doseljenih. Premda je razdoblje promatranja relativno kratko i s obzirom na prisutnost drugih alternativnih odredišta, a posebno europskih, ipak se ne može očekivati stvaranje nove lančane migracije koja se prije protegla u nekoliko generacija s izvorištem u raznim dalmatinskim lokalitetima (Price, 1963.). Svi su samoinicijativno otišli iz Hrvatske, ali samo su dvoje prije odlaska imali osigurano zaposlenje koje je odgovaralo njihovoj stručnoj spremi i ranijoj karijeri. Na određeni način to je i najbolji pokazatelj o novoj vrsti mobilnosti hrvatskog stanovništva, ne više zbog osnovne sposobnosti da obavljaju najteže fi zičke poslove daleko u unutrašnjosti Australije kao što je to bilo tijekom prve polovine prošlog stoljeća. To je u skladu i s useljeničkom politikom Australije kojoj je ponajprije cilj dovođenje stručnih i obrazovanih ljudi, a ne fi zičke radne snage, što je pak utjecalo i na doseljavanja iz Jugoslavije u 1980-im godinama (Colić-Peisker, 2006.). Sada dolaze, odnosno odlaze, osobe sa znanjem i radnim iskustvom koje mogu pronaći mjesto u međunarodnoj konkurenciji stručno obrazovanih ljudi. Hrvatska ovim promjenama gubi na dulje vrijeme, a vjerojatno i za stalno, osposobljene pojedince spremne da preuzmu veliki osobni i poslovni rizik.


Svi kontaktirani su zaposleni i to na poslovima koji ih u većini trenutno zadovoljavaju. Uglavnom rade na poslovima sukladno stečenom obrazovanju i radnom iskustvu, dok su se neki prihvatili poslova koji predstavljaju odskočnu dasku za buduću karijeru. Nekolicini nije prihvaćeno prijašnje iskustvo, ali su se prihvatili posla koji je najbliži radu koji su ranije obavljali u Hrvatskoj. Jedna osoba je odabirom posla odlučila istražiti područje različito od završenog studija. Možda bi se i moglo pretpostaviti kako su navedena iskustva podudarna iskustvima mnogih njihovih suvremenika koji pokušavaju naći vlastiti put drugdje u svijetu.Popis poslova upućuje na raznolikost interesa ovih agilnih hrvatskih ekspatriota koji rade kao fi nancijski planer i porezni savjetnik, na paralegalnim poslovima u odvjetništvu, u zdravstvenom osiguranju, zdravstvenim uslugama i ugostiteljstvu. Nadalje, rade u prodaji, marketingu, s nekretninama, na poslovima direktora marketinga u software tvrtki, kao fi nancijski poslovni partneri, u računovodstvu i u javnom komuniciranju. Vrlo je to raznolik izbor za jednu malu grupu anketiranih; vjerojatno bi veći uzorak pokazao i drukčije odgovore od navedenih. Među njima su tek dvoje nezadovoljnih s trenutnim zaposlenjem i to ponajviše što im plaća nije sukladna obrazovanju i iskustvu.Vidljivo je iz odgovora kako svi vjeruju da će ostvariti svoje životne i poslovne ambicije, a koje su usmjerene ponajviše prema daljnjem usavršavanju na odabranim poslovima u sljedećih nekoliko godina u istoj ili nekoj drugoj većoj i poznatijoj tvrtki. Međutim, značajan broj anketiranih želi otvoriti vlastitu tvrtku. Vjeruju u svoj uspjeh u ostvarivanju zamišljenih ciljeva u njima ipak manje poznatoj Australiji, a ne kod kuće u Hrvatskoj. Odgovori su to koji odražavaju i sadašnju hrvatsku stvarnost.Važno je istaknuti spremnost bračnih partnera da podrede svoj profesionalni uspjeh i položaj u Hrvatskoj odlazeći s partnerom koji je došao zbog dogovorenog posla. U novom okruženju prihvatio je mnogo složeniju ulogu jer se mora prilagoditi i osmisliti vlastiti put u budućnost u uvjetima egzistencije koju tek treba upoznati.Svi su istaknuli dobro znanje engleskoga jezika za obavljanje radnih i društvenih obveza, a to je očito i jedan od razloga koji im daje određeno samopouzdanje u pogledu pozitivnih očekivanja za budućnost. Uglavnom su ocijenili odličnim znanje engleskoga jezika koje im ej važno i za dodatno obrazovanje i usavršavanje. Može se zaključiti kako su po pitanjima obrazovanja i znanja jezika išli spremni u svijet, a na čemu bi im retrospektivno mogao pozavidjeti bilo koji njihov zemljak koji je došao u ove krajeve tijekom mnogih desetljeća prošlog stoljeća. Međutim, što reći za budućnost Hrvatske koja pušta da odu ambiciozne osobe sigurne u svoje znanje i profesionalne sposobnosti umjesto da otvori prilike da svoje zamisli mogu ostvariti u njoj samoj i pridonesu njezinu probitku (Sopta, 2014.). Pri tome se može naglasiti kako nisu svi bili zadovoljni prvim prilikama koje su im pružene u Australiji, ali unatoč nezadovoljstvu svi odreda očekuju da će propušteno uskoro nadoknaditi.Hrvatski doseljenici generacijama su dijelili sudbinu s talijanskim (Price, 1963.; Webb, 1993.; Rocchiccioli, 2008.; Bertola, 2012.) pa je zanimljivo skrenuti pažnju na neke podatke iz nedavno


objavljenog rada o najnovijem valu talijanske migracije u Australiji. Potraga za novim životnim iskustvom i boljim mogućnostima zaposlenja također su istaknuti uz gospodarsku situaciju u Italiji kao ključni razlozi odlaska anketiranih talijanskih ekspatriota u Australiju (Armillei, 2017.). Mnogi su se odlučili na odlazak kako bi izbjegli depresivno stanje talijanske realnosti u kojoj nisu vidjeli svoju budućnost (Esposito, 2017.). Znakovito je i to da je prije odlaska samo devet posto ispitanika bilo bez posla, ali su se ipak odlučili otići u Australiju. Dolazak u Australiju ispunio je očekivanja mnogih jer je skoro tri četvrtine ispitanika istaknulo kako im se poboljšao životni standard i kako namjeravaju ostati za stalno.

Društveni život Y naraštaja

Doseljeni ekspatrioti se s najvećim iskazanim intenzitetom u slobodno vrijeme druže s ekspatriotima različitog podrijetla, Australcima, novodošlima iz Hrvatske i osobama s posla. S ranije doseljenim Hrvatima i njihovim potomcima sastaju se mnogo rjeđe. Većinom i nemaju ranije doseljene rođake, a još manje one s kojima bi se redovitije i viđali. Navedeno pokazuje kako su se sami morali snalaziti u nepoznatome novome društvenom okruženju.Navedeni naglašeni intenzitet kontaktiranja s osobama neovisno od nacionalnog podrijetla i kulturnih razlika podrazumijeva mogućnosti komuniciranja i razmjene vezano uz pitanja od zajedničkog interesa. Doseljenici različitih generacija ne premošćuju olako razlike u životnim iskustvima i u stvorenim drukčijim navikama, težnjama i potrebama. Društveni raskorak između različitih generacija reteritorijaliziranih sunarodnjaka zabilježen je i drugdje u nedostatku dodira između novije generacije hrvatskih doseljenika s prijašnjim doseljenicima (Winland, 2007.). Slična iskustva zabilježena su i kod rodbinski povezanih osoba iste dobne strukture, ali različitih obiteljskih iskustava, utjecaja neposrednih okruženja, vremena i načina doseljavanja (Sardelich, 2004.).Može se istaknuti kako su naglašena multikulturalna druženja jedan značajno novi vid iseljeničkog iskustva koji se uvelike razlikuje od prijašnjih predominantnih iskustava druženja u sklopu vlastite doseljeničke skupine (Alagich i Kosovich, 2001.; Tkalčević, 1992.). Druženja izvan uskih etničkih okvira postupno su se pojavljivala u prijašnjih doseljeničkih generacija u Australiji na radu, za vrijeme školovanja, u vojsci za vrijeme Drugoga svjetskog rata i sportskih susreta. Međutim, suvremenim ekspatriotima to je uobičajeno svakodnevno iskustvo. Mjesta izlazaka i susreta suvremenih hrvatskih ekspatriota također se znatno razlikuju od mjesta susreta prijašnjih generacija njihovih doseljenih zemljaka koji su još od vremena prije Prvoga svjetskog rata (Splivalo, 1982.; Smoje, 2001.) većim dijelom bili usmjereni prema vlastitim društvenim organizacijama, a poslije Drugoga svjetskog rata i prema crkvama s bogoslužjem na hrvatskome jeziku (Drapac, 2001.). Etnička društva u Australiji proizvod su vremena kada su se mnogobrojni novi doseljenici morali suočiti sa nedostatkom odgovarajuće društvene ponude i okrenuti se sami sebi i vlastitim resursima kako bi osmislili vlastiti društveni život izgradnjom raznih klubova, vjerskih objekata, škola, dječjih vrtića i domova za umirovljenike. Međutim, i njihovi potomci sve teže mogu zadovoljiti vlastite potrebe i interese u kulturološki defi niranim


okvirima pojedine institucije začete u ne tako davnoj prošlosti od prije nekoliko desetljeća (Lalich, 2003.).Suvremeni ekspatrioti neopterećeni iskustvima društvene izoliranosti i nepoznavanja jezika, odnosno lokalne kulture ranijih doseljenika, imaju mnogo širi izbor načina provođenja slobodnog vremena. Vidljivo je iz odgovora da ih ranije uspostavljeni hrvatski društveni i sportski klubovi, kao i crkve na hrvatskome jeziku nisu privukli; tek pet posto indikatora o mjestima i načinu provođenja slobodnog vremena navodi posjete hrvatskim društvenim prostorima u dva najveća australska velegrada.Među odgovorima se našao vrlo široki popis mjesta u koja zalaze: pub, kafi ć, šoping centar, kino, koncertna dvorana, kazalište, teretane, sportske priredbe i niz drugih mjesta uz rijetke naznake za hrvatske klubove i crkve. Međutim, zanimljivo je da se ipak radije drže tradicionalnih urbanih sadržaja nego pubova i lokalnih sportskih priredbi koji na određeni način identifi ciraju njima manje poznato lokalno društveno okruženje. S druge strane, posjeti mjestima izvan mjesta trenutačnog stanovanja su daleko intenzivniji način provođenja slobodnog vremena, što upućuje na znatiželju i želju da bolje upoznaju geografski i društveni prostor u koji su došli. Navedeni odabir odražava njihovu samostalnost odlučivanja o životu i druženju izvan radnog vremena. Predočeni odgovori uglavnom ističu zadovoljstvo društvenim životom premda su relativno kratko vrijeme u svome novom odredištu u odnosu na duže životno razdoblje provedeno u matičnom okruženju. Samo su dvoje kontaktiranih istaknuli da nisu zadovoljni svojim društvenim životom. Pri tome je naglašen sasvim drukčiji i puno veći prostor australskih metropola u odnosu na daleko manje hrvatske gradove pa društveni život prilično ovisi o velikim lokalnim prostornim udaljenostima koji uvjetuju i na raspoloživo slobodno vrijeme, način njegova korištenja i fi nancijski izdatak. Nadalje, nezadovoljstvo proizlazi iz manjeg kruga poznanika i posebno uže obitelji u novom okruženju u odnosu na izvorno mjesto boravka.

Novi dom

Bez ikakve iznimke, s obzirom na dob, spol, obrazovanje i prijašnje životno i radno iskustvo u Hrvatskoj, svi su izrazili zadovoljstvo što su došli u Australiju. Iznenađuje kako je to zadovoljstvo posebno naglašeno u pojedinim odgovorima, a što može izazvati niz daljnjih pitanja zašto su te osobe u svojim najboljim godinama života zadovoljne što su došle u Australiju napustivši rodni kraj i svoje najbliže. Premda je ovo izvučeno iz komentara vrlo male skupine osoba, ipak najvjerojatnije na određeni način iskazuje i raspoloženje mnogih njihovih sunarodnjaka koji su otišli u potrazi za kruhom, ali i za mogućnosti da otvore vlastiti put u svijet izvan uskih okvira koje im Hrvatska trenutno pruža. Ocjenjuju kako im udaljena i u mnogo čemu drukčija Australija, odnosno široki svijet, pruža mnogo više nego njima emocionalno bliska domovina! Što im je to pružila Australija da ih čini zadovoljnima što su došli u novu sredinu u svojim najboljim godinama? Niz čimbenika čini donedavne stanovnike hrvatskih gradova zadovoljnim stanovnicima australskih metropola u kojima su njihove ukupne ljudske potrebe očito ispunjene. Jedan odgovor


ističe kako je „…čini sretnom i zadovoljnom osobom to što je priznata u društvu gdje su ljudi druželjubivi, koji žive opušteno i imaju zdrave i pozitivne poglede na život, koji su u skladu s osobnim vrijednostima”. Na određeni način ovaj citat ističe naznake drugih o zadovoljstvu zbog novih prijateljstava, entuzijazam ljudi, načina života, životnog standarda, uz postojanje raznih razvojnih i obrazovnih mogućnosti. Zadovoljava ih i to što se javne institucije brinu o građanima, a neki su zadovoljni i što su svojim dolaskom i konsekventnom zaradom uspjeli u klasičnoj iseljeničkoj tradiciji novčanim doznakama poboljšati i životni standard svojih obitelji u domovini. Poseban naglasak stavljen je na doživljaj iskustva multikulturalnosti, na susrete i interakciju s ljudima različitih kultura, ali sličnih vrijednosti, kako zapadnoeuropskih tako i Australiji susjednih azijskih kultura, a što posebno obogaćuje i jača osjećaj pripadnosti njihovom novom okruženju. Jedan odgovor ističe kako je pravo bogatstvo Australije izraženo u mogućnosti zadržavanja vlastite kulture uz prihvaćanje lokalnih vrijednosti i komuniciranje s osobama različitog podrijetla i kultura. U skladu s tim, ističu Colić – Peiskar (2006.) kako su upravo obrazovanje i bilingvalnost doseljenika krajem prošlog stoljeća uvelike utjecali na njihovo prilagođavanje i prihvaćanje multikulturalnih susreta u novom okruženju. Blizina Azije Australiji otvorila je mnogima pogled na jedan sasvim drugi svijet, omogućila putovanja i u te zemlje uz mogućnosti upoznavanja „prekrasne” australske prirode. Više anketiranih istaknulo je pogodnosti australske klime, sunce i vedre dane s plavim nebom. Posebno iznenađuje to što su svi osim jedne osobe istaknuli da se osjećaju kod kuće u Australiji u kojoj žive dostojanstvenim životom premda su ovdje tek relativno kratko vrijeme. Poslije niti pet godina boravka, prilikom posjeta roditeljima u Hrvatskoj, jedna anketirana osoba ipak osjeća kako je novi dom u Sydneyu. Na određeni način odgovor i ne bi trebao mnogo iznenaditi jer su pretežno iz urbanih sredina došli u velike australske metropole. Njihovo iskustvo znatno se razlikuje od predratnih sunarodnjaka koji su svoje početne godine na ovome kontinentu morali provoditi osamljeni u unutrašnjosti, udaljeni i više od tisuću kilometara od oceana, Pertha, Sydneya, Brisbanea i kojima je san bio doći u prigradska naselja te se baviti povrtlarstvom, vinogradarstvom i ribolovom. Zacijelo početno mjesto stanovanja puno znači u uspostavi osjećaja prema novom okruženju, ali i to što su u većini naveli također međuljudske odnose. U Australiji se „raduje i dijele uspjesi”, a što je „veliko osvježenje” nakon nepovoljnih hrvatskih iskustava koje su iskusili mnogi iseljenici prilikom njihova povratka u Hrvatsku (Jurčević, 2014.).Australiju doživljavaju ponajviše kao zemlju mogućnosti, mira i sigurnosti, opuštenosti i lakoće uspostave kontakata sa sretnim ljudima, „zemlju koja odgovora životnim potrebama”, kako je istaknuto u jednom odgovoru. Međutim, ipak poput mnogih ostalih njezinih stanovnika ističu i niz problema s kojima se australska zajednica suočava, a posebno stanovnici velikih gradova. Istaknuli su, uz pitanja nedostatka šire ponude kulturnih priredbi, kvalitetne europske odjeće i razne druge primjedbe koje se odnose na velike udaljenosti, probleme urbanog prometa, slabo usklađenoga radnog vremena te goruća pitanja ukupnih visokih troškova života, posebno stanovanja. Također je zapaženo kako se mnoga druženja zasnivaju s ciljem osobne koristi, a što znatno otežava stvaranje željenih iskrenih prijateljstva. Nadalje, istaknut je i rasizam koji je


protkao ne samo prošlost, već se opaža i u sadašnjoj Australiji. Za vrijeme provedbe ankete i pisanja teksta poslije pet desetljeća blijeđenja politike isključivosti britanske ‘Bijele Australije’ ponovno se intenzivirala diskusija o rasizmu i navodno nepovoljnom pritisku novih doseljenika na infrastrukturu i troškove života u Sydneyu i Melbourneu.

Domovina – zemlja za ljetovanje

Uspomene, rodbina, prijatelji i ljetovanja nisu sami po sebi dovoljni da bi većina anketiranih suvremenih hrvatskih ekspatriota doživjela svoju maticu kao atraktivno životno odredište u bližoj budućnosti. Navedeno potvrđuje ranije navedene odgovore i komentare koja upućuju da osim bliskih rodbinskih odnosa i prijateljstava koji razumiju njihove razloge odlaska nemaju nekih posebnih razloga da pomisle na nastavak života u Hrvatskoj. Smatraju kako su ostvarili svoj mogući maksimum u Hrvatskoj, a da kao pojedinci i ne mogu pridonijeti njezinu daljnjem razvoju. Nadalje smatraju kako ne bi ni mogli naći odgovarajuće zaposlenje koje bi odgovaralo njihovu osobnom napretku u domovini u kojoj prevladavaju mnogobrojne prepreke. Ističu da su te prepreke uz niz ljudskih slabosti poput jala, zadrtosti, prevladavanje primitivizma i razgranata birokracija te ukupna gospodarska i politička situacija (Winland, 2007.). Stjecanje nezavisnosti iznjedrilo je veliki optimizam u zemlji i izvan nje, ali ubrzo su se očitovali neizmjerni problemi na raznim razinama društva koji sputavaju povratak jednima, a drugima nude izlaz u iseljenju. Hrvatska godinama ne šalje ohrabrujuće signale mnogim svojim državljanima željnih izazova i osobnog izražaja. Jedino je jedna osoba primijetila da se u Hrvatskoj nešto ipak kreće na bolje. Za poželjne promjene treba po njihovu mišljenju dugo vremena, a koje će možda doživjeti tek kada sami pođu u mirovinu; što je pak kasno za njihov osobni doprinos u bilo kojem pogledu. Da je Hrvatska daleko od ikakvih promjena ocijenjeno je u odgovoru kako je „...bolja za ljetovanje, nego za življenje, ljepše je ipak u Australiji“.Neki odgovori ističu kako je Hrvatska okrenuta prošlosti, a ne dinamičnoj budućnosti pred njezinim mlađim naraštajem u novome digitalnom vremenu ljudske civilizacije. Ignorirajući svijet u kojemu žive novi naraštaji, Hrvatska slabi ne samo demografski, već i u drugim aspektima suvremenih civilizacijskih dostignuća. Budućnost nije u posjetima nove generacije iseljenih i njihovim novčanim doznakama, već u otvaranju novih puteva koji će otvoriti nove mogućnosti za kreativni doprinos mlađih generacija kojima treba otvoriti prostor za rad, razvoj i doprinos društvu (Brinkerhoff, 2009.).

Vratiti se? Zašto?

U svojoj sadašnjoj životnoj situaciji anketirani ne vide mogućnost povratka u Hrvatsku u doglednoj budućnosti. Za takvo stajalište postoji niz razloga počevši od toga što su stvorili ili su u procesu stvaranja obitelji u Australiji u kojoj imaju sve što im treba, uz komentar kako su im djeca postali pravi Australci do izjave kako je ovdje život puno, pa i do stotinu puta bolji. Nadalje, sada su u stanju slati novac svojima u domovini za koju ih osim rodbine i prijatelja malo što drugo i veže te uz njihove osobne uspomene i ne vide nešto pozitivno zašto bi se vratili. Možda


bi se vratili zbog osobnih i obiteljskih razloga, ali sada na to ne promišljaju zbog životne dobi, zaposlenja, i zato što im je u fokusu Australija, a ne povratak u trenutnome životnom razdoblju.Iz dobivenih odgovora vidljivo je kako kontaktirane osobe vide do daljnjega svoju budućnost u Australiji gdje očekuju da mogu ostvariti svoje želje i poslovne ambicije, a neki su istaknuli i drugdje u svijetu ako ih tamo odvede posao. Mogući povratak nije barem za sada u žarištu razmišljanja čak i među onima koji misle ostati u Australiji manje od deset godina. Jedan dio anketiranih smatra da će ostati u Australiji sve do umirovljenja, neki bi se tada i odlučili na povratak ako se i njihova obitelj vrati. Jedna od anketiranih osoba istaknula je kako se neće uopće vratiti. Nadalje, istaknuto je također kako bi neki katastrofalni doživljaj u Australiji mogao biti povod povratku. Svi osim jednog ispitanika ističu kako na njihovo trenutno rezervirano razmišljanje o mogućnosti povratka utječe sadašnja društvena i gospodarska situacija u domovini. Osjećaju duboki pesimizam i nedostatak povjerenja za budućnost Hrvatske u kojoj ne samo prema njihovu mišljenju prevladava nered i gdje mnogo toga nije sređeno, nego su to uvidjeli i razni povratnici (Čapo, 2014.). Anketirane osobe imaju vrlo kritično stajalište prema mnogim aspektima hrvatskoga društvenog sklopa smatrajući kako je nužno uz ostale promjene napraviti korjenitu reformu poreznog sustava i pravosuđa. Općenito smatraju kako ekonomska situacija, male plaće i nemogućnost zaposlenja na upravljačkim pozicijama uz veliku i sporu birokraciju otežavaju donošenje ikakve odluke o povratku. Neki među anketiranima su spremni razmisliti o povratku ako se hrvatsko društvo uhvati u koštac sa svojim problemima i otvori mogućnosti novih zaposlenja, prihvata inozemnoga stručnog iskustva i stečenog znanja, što bi omogućilo i nastavak karijere u Hrvatskoj. Kako bi uopće razmislili o povratku, ističu potrebu za promjenom mentalnog sklopa i sustava vrijednosti koji podržavajući korupciju i klijentelizam istodobno podriva inovativnost i prihvaćanje bilo čega drukčijeg podcjenjujući znanje i inozemno radno iskustvo. Smatraju da su osuvremenjivanje obrazovanja, unapređenje položaja žena i pokretanje akcije privlačenja i eventualnog povratka mladih talentiranih sa stečenim znanjem i iskustvom iz inozemstva preduvjet bilo kakvoga društvenog i gospodarskog preokreta koje bi zaustavilo daljnje iseljavanje uz konsekventni pozitivni utjecaj na društveni probitak. Naglašavaju kako mlađi naraštaj mora osjetiti da je budućnost pred njima u Hrvatskoj, a ne u odlasku.Međutim, ne vjeruju da će se sadašnja situacija poboljšati. Većina anketiranih ne očekuje da će se kvalitetne promjene dogoditi tijekom njihova radnog vijeka, u predstojećih nekoliko desetljeća, uz dodatni komentar kako je Hrvatska posljednjih dvadesetak godina u mnogo čemu nazadovala. Smatraju kako će se još godinama čekati na promjene u Hrvatskoj koje bi njih privukle.Može se pretpostaviti kako bi navedeni odgovori ove manje skupine ispitanika mogli odražavati i stajališta mnogih među mnogobrojnim suvremenim hrvatskim ekspatriotima koji traže svoje mjesto u svijetu. Navedeni odgovori izražavaju nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj, odnosno u zadovoljstvu odlukom da prihvate Australiju kao moguće stalno prebivalište. Njihovi komentari su okrenuti prema nužnosti pozitivnih pomaka u hrvatskom društvu i eliminiranju niza slabosti


uz oživljavanje procesa osuvremenjivanja i demokratizacije društva začetom pred skoro tri desetljeća. Oni smatraju kako hrvatsko društvo nema snage za provedbu znakovitih promjena. Stoga i ne čudi što mnogi među njima doživljavaju sretnim trenutkom svoj dolazak u Australiju gdje mogu naći svoje mjesto!Tema povratka iseljenika prisutna je na javnoj sceni od samih početaka stjecanja nezavisnosti (Sopta, 2014.; Lalić, 2018.), ali bez ikakvih značajnih pomaka u pravcu koji bi zadovoljili i prijašnje iseljenike. Nova generacija hrvatskih građana koja se uputila u svijet nije zadovoljna inercijom hrvatskog društva, države i niza raznih javnih institucija. Stoga i ne čudi njihova konstatacija kako je njihova budućnost u Australiji, u kojoj pomalo mnogi već i stvaraju svoj novi dom!

Doprinos

Premda skoro svi ne vide iz sadašnje životne perspektive mogući povratak u Hrvatsku osim posjetima i održavanjem redovitog komuniciranja s najbližima, dvije trećine odgovora odnosi se na to kako osobe s inozemnim iskustvom mogu pridonijeti unapređenju hrvatskoga društveno-gospodarskog okruženja i učiniti ga privlačnim za povratak. Pozitivniji dio odgovora anketiranih ističe ipak i niz prepreka istaknutih u primjedbama kako će birokracija i korumpirani segmenti hrvatskog društva ignorirati ikakve sugestije koje bi mogle ugroziti njihove pozicije. Nadalje, komentiraju kako Hrvatska živi konzervativnim plemenskim i klijentelističkim načinom života koji prijeći daljnji razvoj društva u kojem je bitno koga poznaješ, a ne što znaš, odnosno u hrvatskom društvu rad je podcijenjen i slabo plaćen. Mišljenja su kako oni koji upravljaju društvom i ne znaju da je svijet koji se stalno mijenja već zakoračio u 21. stoljeće te da nikakve sugestije za društveni razvoj ne bi bile dobrodošle. U tom pogledu imaju dodirnu točku s trećinom negativnih odgovora koji naglašavaju kako se Hrvatska suočava sa strukturalnim problemima društva koje je nefl eksibilno i nesklono krupnijim promjenama te u kojem pojedinci ne mogu bitnije utjecati na promjene. Podudarno razmatranjima anketiranih, potencijalni grčki povratnici ističu kako su uz ostalo osnovni razlozi koji ih sputavaju u priključenju društvenom i gospodarskom životu njihove domovine: korupcija, kaos, grubost i klijentelizam (Christou, 2013.).Nasuprot tome, demografski odljev pokazuje kako postoje vrijedni ljudi među suvremenim ekspatriotima koji mogu donijeti nova saznanja i širiti ih u interesu zajednice, uz suradnju s društveno odgovornim, dobronamjernim i nekorumpiranih dijelovima društva. U takvom slučaju promijenjeni društveni uvjeti mogli bi vratiti njezinim građanima nadu u borbi za novi život u vlastitoj državi, a ne izvan nje. Međutim, iskazano pozitivno stajalište neizbježno će se suočiti s problemima na koje su nailazili povratnici u razne europske zemlje. Povratnici su se morali suočavati s tradicionalnim i patrijarhalnim sredinama (Wyman, 1993.) koje su sprječavale primjenu inovativnosti, odnosno primjenu stečenog znanja i iskustva sunarodnjaka-povratnika. U međuvremenu su mnoge takve sredine stasale u još složenije društvene sklopove koji predstavljaju mnogostruko veću prepreku ostvarenju povratka poslije niza godina izbivanja i primjeni inovativnosti iniciranih znanjem stečenim u iseljeništvu.


Zaključna razmatranja

Raznovrsni odgovori na postavljena pitanja upućuju na složenost ekspatriotskog iskustva osoba koje žive, rade i nalaze se kod kuće u različitim krajevima svijeta. Neki među anketiranima našli su se u situaciji da se preispituju i da u odgovorima sami sebi tumače zašto su uopće otišli i kako doživljavaju ne samo svoju budućnost, već i budućnost svoje domovine. Smatraju da se može poštenim radom i zaraditi, a što po njihovu mišljenju nije moguće u Hrvatskoj. Zato su i otišli, a Hrvatska je propustila priliku da iskoristi ljudski potencijal koji je sama stvarala školovanjem i pružanjem prilike stjecanja početnoga radnog iskustva. Mladost mora imati budućnost u vlastitoj zemlji, a što nije sadašnja situacija prema ocjeni ispitanika. Može li Hrvatska dopustiti da izgubi veliki ljudski potencijal koji je svojim znanjem, radom i kreativnošću dobitak drugim sredinama? Poruka anketiranih ekspatriota nije nikako usamljena jer slične dolaze i od raznih drugih domovinskih, ali i međunarodnih izvora.Uzorak ispitanika je malen i moglo bi se reći nereprezentativan za sadašnju generaciju koja svakog dana odlazi u svijet koliko za kruhom, toliko i da ostvari svoj kreativni potencijal. Podaci dobiveni istraživanjem malog uzorka od jedanaest ispitanika dobivaju sasvim drugu dimenziju ako se podvuče kako je prema uvodniku iseljeničkoga glasila Napredak bilo samo četvero fakultetski obrazovanih uz „...neki broj zanatlija i srednjih tehničara” među više od 6.000 doseljenika i potomaka iz bivše Jugoslavije u Australiji početkom 1943. godine. U takvoj usporedbi mali broj anketiranih je sam po sebi vrlo velik i krajnje upozoravajući o promijenjenoj strukturi hrvatskih građana koji napuštaju svoj dom posljednjih godina. Hrvatska doživljava ozbiljan „brain drain”. Više ne odlazi samo fi zička radna snaga, već i mozak, um i znanje! Odlazi vrlo značajan ljudski kapital!Poslijeratna Jugoslavija je u kratko vrijeme kupnjom dvaju brodova neposredno poslije rata privukla i zaposlila politikom povratka nekoliko tisuća jedva školovanih ljudi koji su se u iseljeništvu osamostalili i stekli određena radna iskustva izvan seoskih gospodarstava iz kojih su poniknuli (Lalić, 2010.). Postali su radnici, rudari, vrtlari, vozači i naučili nešto engleskoga, upravo ono što je trebalo zemlji koja se uputila u proces obnove i industrijalizacije. Sadašnja situacija se uvelike razlikuje od tih godina i zahtijeva drukčiji pristup. Hrvatska ima mogućnost da iskoristi radni i kreativni potencijal svojih vrijednih dobronamjernih sugrađana koji su stekli nova saznanja i iskustva u oštroj međunarodnoj konkurenciji vrlo obrazovanih osoba. Hrvatska svojom društvenom preobrazbom treba osmisliti kako ih privući nazad i iskoristiti njihovo znanje kako bi time u pravom smislu postala ravnopravni međunarodni subjekt u kojoj će iseljeničke doznake i hiroviti priljev od turizma biti tek neznatni segment društvenog proizvoda. Ispitanici postavljaju pitanje hoće li Hrvatska imati snage da se temeljito preobrazi u ne tako dalekoj budućnosti, i uz njihovu pomoć ako treba. Vjerujemo da će hrvatsko društvo jednako kao prije četvrt stoljeća opet pronaći snage za vlastiti preobražaj te privući istodobno značajnu potporu iseljenih na svome putu prema nezavisnosti i europskoj budućnosti.


Bilješke

1. Pismeni odgovori u istraživanju provedenome u prvoj polovici 2018. godine koje je imalo 47 pitanja o razlozima odlaska, iskustvima u Australiji, razmišljanjima o Hrvatskoj i mogućem povratku.2. Istraživanje je elektronički provedeno početkom 2016. godine na uzorku od 602 osobe među 18.610 talijanskih državljana koji su bili u Australiji od 2004. do 2005. te od 2014. do 2015. Među ispitanicima je njih 21% dobilo australsko državljanstvo dok ih je trećina bila u Australiji više od četiri godine. Više od pola ispitanika bili su u dobi od 25 do 44 godine (Armillei, 2017.). Došli su u Australiju na osnovi pet vrsta ulaznih viza, uključujući i radne vize za mlađe do 30 godina u trajanju do jedne godine (Working Holiday vize). Hrvatska nije potpisala ugovor s Australijom o dostupnosti te vize za svoje mlađe građane.

Zahvala

Zahvaljujem svim sudionicima ankete na iscrpnim i iskrenim odgovorima, koji su mi bili dragocjeni u ovom istraživanju o izazovima slobode kretanja ljudi te opisivanju predmetne fenomenologije (potencijalno) kružnih migranata Hrvatska – Australija – Hrvatska iz širokog spektra sveprisutne suvremene mobilnosti.

Literatura

Alagich, Marin i Steven Kosovich (2001.). „Early Croatian Settlement in Eastern Australia”, u: J. Jupp (ur.): The Australian People. Oakleigh, Vic, Cambridge University Press (235-239).Armillei, Riccardo (2017.). „A Statistical Analysis of the ‘New Italian Migration‘ to Australia: Redressing Recent Overstatements”, u: B. Mascitelli i R. Almirrei (ur.): Australia s New Wave of Italian Migration: Paradise or Illusion. North Melbourne, Australian Scholarly (53-78).Armillei, Ricardo (2017.). „Survey of ‘New Italian Migrants‘ to Australia: Opportunities and Challenges‘‘, u: B. Mascitelli i R. Almirrei (ur.): Australia s New Wave of Italian Migration: Paradise or Illusion. North Melbourne, Australian Scholarly (79-109).Bertola, Patrick (2012.). „The industry and labour at the Sons of Gwalia mine”, u: L. Layman i C. Fitzgerald (ur.): 1100 in the Waterbag. Perth. Western Australian Museum/The Leonora Historical Research Project (83-113).Božić, Saša (2001.). „Posljednja avantura; umirovljeničke migracije, klima i ugodnosti”. Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, Migracijske i etničke teme, God. 17, Br. 4 (311-326).Brinkerhoff, Jennifer M. (2009.). Digital Diasporas: Identity and Transnational Engagement. Cambridge, Cambridge University Press.Castells, Manuel (2001.). The Internet Galaxy: Refl ections on the Internet, Business and Society. Oxford, Oxford University Press.


Castells, Manuel (1998.). End of Millennium: The Information Age, Vol. III. Malden, Mass, Blackwell Publishers.Christou, Anastasia (2013.). „Ageing in the ancestral homeland: ethno-biographical refl ections on return migration in later life”, u: John Percival (ur). Return Migration in Later Life-International Perspectives. Bristol, Policy Press (179-194).Colic-Peisker, Val (2006.). „Ethnic” and „Cosmpolitan” Transnationalism: Two Cohorts of Croatian Immigrants in Australia”. Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, Migracijske i etničke teme, God. 22, Br. 3 (211-230).Čapo, Jasna (2014.). „Dvostruki povratak od Australije do Hrvatske i natrag: Razgovor s gospođom K. Brozović-Bašić”, u: J. Čapo, C. Hornstein-Tomić i K. Jurčević (ur.): Didov san: Transgranična iskustva hrvatskih iseljenika. Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (147-173).Davis, Catherine (2017.). „The Role of Social Media: ‘New Italian migrants‘: on Facebook Groups”, u: B. Mascitelli i R. Almirrei (ur.): Australia s New Wave of Italian Migration: Paradise or Illusion. North Melbourne, Australian Scholarly (136-161).Drapac, Vesna (2001.). „Croatian Australians Today”, u: J. Jupp (ur.): The Australian People. Oakleigh, Vic, Cambridge University Press (246-249).De Lazzari, Chiara (2017.). „New Italian Emigration Globally: Who They Are and Where They Go”, u: B. Mascitelli i R. Almirrei (ur.): Australia s New Wave of Italian Migration: Paradise or Illusion. North Melbourne, Australian Scholarly (14-33).Giovannoni, Moreno (2018.). The Firefl ies of Autumn and Other Tales of San Ginese. Carlton, Vic, Black Ink. Jurčević, Katica (2014.). „Od Brazila do Hrvatske: otkriće identiteta i životna priča B. R.”, u: J. Čapo, C. Hornstein-Tomić i K. Jurčević (ur.): Didov san: Transgranična iskustva hrvatskih iseljenika. Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (175-193).Lalich, Walter-Vori (2018.). „Odlasci i povratci u transnacionalnome digitalnome društvenome prostoru”. Zagreb, Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski iseljenički zbornik 2018. (189-207).Lalić, Vori (2010.). „Egzodus iz Australije u doba hladnog rata – povratak hrvatskih iseljenika iz Australije brodovima Partizanka i Radnik 1948. – 1949.”, Zagreb, Gordogan, zima-jesen, Br.19-22 (65-125).Lalich, Walter (2003.). Ethnic Community Capital: The development of ethnic social infra structure in Sydney. Sydney, University of Technology, Sydney: Neobjavljena doktorska dizertacija.Mascitelli, Bruno i Riccardo Almirrei (ur.) (2017). Australia s New Wave of Italian Migration: Paradise or Illusion. North Melbourne, Australian Scholarly.Price, Charles (1963.). Southern Europeans in Australia. Melbourne, Oxford University Press.Rajković-Iveta, Marijeta (2014.). „Čuo si da je hrvatska kao raj”, „Između mašte i stvarnog života: Hrvati iz Argentine u Zagrebu”, u: J. Čapo, C. Hornstein-Tomić i K. Jurčević (ur.): Didov san: Transgranična iskustva hrvatskih iseljenika. Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (195-220).


Rajković-Iveta, Marijeta i Paula Gadže (2015.). „Povratničke migracije iz Argentine u Hrvatsku”. Zagreb, Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski iseljenički zbornik 2015. (117-149).Rocchiccioli, Roland (2008.). And be home before dark: A childhood on the edge of nowhere. Prahran, Vic, Hardie Grants Book.Roseanu, James N. (2003.). Distant proximities: Dynamics beyond Globalization. Princeton, Princeton University Press.Sardelic, Simun Sam (2004.). Autobiography – One Eye Crying. Mandurah, WA, Smallprint.Smoje, Neven (2001.). „Croatians in Western Australia”, u: J. Jupp (ur.): The Australian People. Oakleigh, Vic, Cambridge University Press (241-243).Sopta, Marin (2014.). „Potreba strateškog planiranja povratka”, priredila J. Čapo, u: J. Čapo, C. Hornstein-Tomić i K. Jurčević (ur.): Didov san: Transgranična iskustva hrvatskih iseljenika. Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (97-107).Splivalo, Anthony (1982.). The Home Fires. Fremantle, Fremantle Arts Centre Press.Tkalčević, Mato (1992.). Hrvati u Australiji. Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske.Webb, Martyn i Audrey (1993). Golden Destiny: The Centenery History of Kalgoorlie- Boulder and the Eastern Goldfi elds of Western Australia. City of Kalgoorlie-Boulder, WA.Winland, Daphne N. (2007). We Are Now a Nation: Croats between „Home” and „Homeland”. Toronto, University of Toronto Press.Wyman, Mark (1993.). Round-Trip to America: The Immigrants Return to Europe, 1889. -1930. New York, Cornell University Press.Žvan, Veljko (2017.). „Hrvatska u predideologijsko doba”. Zagreb, Gordogan, zima-jesen, Br. 35-36 (198-202).Tisak „Build out to build big: It s time to have a realistic debate about immigration-without the discussion being shut down”, Warren Mundine, Sydney, Daily Telegraph, Opinion, 7. 9. 2018., 13.„Hrvatskoj treba veliki restart”, Zvonimir Despot, Melbourne, Hrvatski vjesnik, Stajališta, 5. 9. 2018., 10.„Hrvatska s ovakvim vladajućima nestaje: Bez pomaka, odluka, razumijevanja”, Stjepan Šterc, Sydney, Domovina, 22. 8. 2018., 7.„The tricks to retiring overseas”. Barbara Drury, Sydney, The Sun-Herald, 19. 8. 2018., 18. „Let s talk about immigration: Population growth tends to be confl ated with arguments about race, religion and refugees”, Royce Millar i Ben Schneiders, Sydney, The Sydney Morning Herald, News Review, 18. – 19. 8. 2018., 1.„U Hrvatsku bi najradije radnici iz BiH, a Hrvati najviše vole Njemačku”, Melbourne, Hrvatski vjesnik, 15. 8. 2018., 8.„The politics of racism”, Mike Seccombe, Melbourne, The Saturday Paper, 4. 8. 2018, 1.„Inteligencija i mi”, Sydney, Napredak, Uvodnik, 14. 1. 1943, 2.


SUMMARY

MODERN CROATIAN EXPATRIATES IN AUSTRALIA: DEPARTURE AND RETURN

This paper examines individual phenomena in modern mobility among Croatian citizens on the basis of respondent answers from a random sample of eleven persons that arrived in Australia during his century. The author considers their status as expatriates – rather than as emigrants as they are commonly referred to in Croatia –

from multiple perspectives. In Australia, which currently has a million citizens living elsewhere in the world, the term expatriate (shortened as expat) refers to those absent from the continent for a period, and not to actual resettling abroad (emigration). During the processing of the study data, however, it became evident that the term emigrant would perhaps be more suitable when considering the lives of respondents from Croatia, given that some have no intention of ever returning to their homeland. Written answers were analysed from a study conducted in the fi rst half of 2018 with 47 questions pertaining to the motivations for departure, experiences in Australia, and thoughts about Croatia and a possible return. The diversity of responses to the questions posed point to the complexity of the expatriate experience of persons that live, work and feel at home in various parts of the world. The author, an experienced researcher with the Croatian Studies Centre at Macquarie University in Sydney and a long-time research contributor to the Croatian Heritage Foundation, asks whether Croatia has missed the opportunity to affi rm the human potential it has created through its own education system. The eleven respondents feel that young people ought to have a future in their own land and that this is not refl ected in the current situation in Croatia. Can Croatia allow itself to lose human capital on this scale and abandon the knowledge, work and innovative capacity of these people to the benefi t of other lands?The messages delivered by the surveyed expatriates are not isolated – similar messages can be heard from various other homeland and international sources. The sample of respondents is small and it could be argued that it does not represent the whole of Generation Y members moving abroad, both in search of better wages and in order to achieve their creative potential. The data obtained in this study of a small sample of eleven university educated respondents takes on an entirely new dimension if we bear in mind that the lion’s share of those who moved out of Croatia in the past were largely from the manual labour pool. Viewed from this angle the small number of surveyed individuals is quite signifi cant and certainly a cause for great concern in terms of what it tells regarding a change in the structure of Croatian citizens leaving their homeland in recent years. On the way out is very signifi cant human capital.


RESÚMEN

MODERNOS EXPATRIADOS CROATAS EN AUSTRALIA: PARTIDA Y RETORNO

El presente estudio analiza determinados fenómenos de la movilidad actual de ciudadanos croatas y se basa en las respuestas de once personas encuestadas al azar, que llegaron a Australia en este siglo. El autor analiza desde diversas perspectivas el estatus de dichos croatas expatriados y utiliza el término expatriado en lugar de

emigrante, vocablo habitualmente empleado en Croacia. En Australia, que de momento tiene un millón de ciudadanos viviendo en el exterior, la expresión expat o expatriado se usa para defi nir a aquélla persona que sin ser emigrante se encuentra momentáneamente fuera del continente. Sin embargo, mientras se procesaban los datos se vió que la palabra emigrante sería mucho más apropiada para defi nir a estos croatas encuestados porque muchos de ellos ni siquiera piensan retornar a la Patria. Se han analizado las respuestas escritas al cuestionario formulado en la primera mitad de 2018 y que consistía en 47 preguntas sobre los motivos de la partida, las experiencias en Australia, añoranzas y eventual intención de retornar a Croacia. Las diversas respuestas al cuestionario revelan la complejidad de las experiencias de estas personas expatriadas que viven, trabajan y se sienten como en su casa en diversas partes del mundo. El autor, experimentado investigador de los Estudios Croatas de la Universidad Macquarie de Sydney y colaborador científi co permanente de la Fundación para la Emigración Croata, se pregunta si acaso Croacia no habrá perdido la ocasión de consolidar el potencial humano que creó ella misma a través de la educación? Los jóvenes deberian tener un futuro en su propio país- cosa que no sucede actualmente en Croacia, a juzgar por las respuestas de los 11 encuestados. ¿Puede acaso Croacia darse el lujo de perder un gran capital humano que con su conocimiento, laboriosidad y talento innovador representa una ganancia para otros países?El mensaje de estos expatriados encuestados de ningún modo puede considerarse aislado, porque mensajes similares proceden también de la Patria y de otras fuentes internacionales. La muestra de este sondeo, al ser pequeña, podria considerarse no representativa para la generación Y que se proyecta al mundo en busca de trabajo y donde puede implementar su potencial creativo. Los datos obtenidos de esta pequeña muestra de 11 personas con educación terciaria, adquiere otra dimensión si se toma en cuenta que antiguamente de Croacia emigraban mayormente los trabajadores no califi cados. Al hacer esta comparación, el pequeño número de encuestados en realidad es grande y debería ser el último toque de atención sobre el cambio de estructura de los ciudadanos croatas que abandonan su hogar en los últimos años, porque se está yendo del pais un considerable capital humano.

MARIJETA RAJKOVIĆ IVETA

BOKA KOTORSKA – NOVE DRŽAVE, MIGRACIJE I NESTAJANJE HRVATSKOGA IDENTITETA

U ovome interdisciplinarnom radu, koji se temelji na intervjuima s četrdesetak Hrvata Bokelja, prikazuje se koliko su višekratne promjene državnih granica utjecale na iseljavanje (katoličkog stanovništva, uglavnom Hrvata) i useljavanje (pretežno pravoslavnog stanovništva) u Boki kotorskoj od kraja 19. do početka 21. stoljeća. Boka kotorska, prostran i razgranat zaljev u južnome dijelu istočne obale Jadranskoga mora, sastavni je dio Crnogorskoga primorja (Republika Crna Gora), a krajnji jugozapadni dio oko poluotoka Oštra pripada Republici Hrvatskoj. Sažeto, Boka kotorska bila je posljednjih sto godina u sastavu čak osam država. Te promjene bile su pokretač migracija i transformacija identiteta. Iseljavali su mlađi muškarci tražeći dodatne izvore prihoda od obližnjih mjesta europskoga susjedstva do transkontinentalnih destinacija Amerike i Australije. Usto, zabilježene su i snažne unutarnje migracije selo – grad između dvaju svjetskih ratova te osobito tijekom procesa urbanizacije od 1950-ih i 1960-ih godina naovamo. Popisi stanovništva na tome geografskome prostoru, primjerice, pokazuju da se udio hrvatskog stanovništva u Boki kotorskoj od 1910. s 50,3 posto drastično smanjio na samo 6,3 posto do 2011. godine.

Prema arheološkim nalazima i povijesnim izvorima Hrvati su se na prostor Boke kotorske doselili krajem 6. i početkom 7. stoljeća (usp. Zaninović 2001.; Pečarić 1999.), što ih čini autohtonim stanovništvom. Prostor Boke kotorske imao je vrlo burnu povijest, a takva situacija nastavila se i tijekom 20. i početkom 21. stoljeća (usp.

Butorac 1927., 2000.; Luković 1951.; Čoralić 1999., 2007.; Stefanović Karadžić 1922., 1975.; Stojković 2008. itd.) u razdoblju koji je u fokusu ovog priloga. O bogatoj kulturnoj baštini Hrvata Bokelja svjedoče mnogobrojni spomenici kulture, posebice sakralni objekti, kao što su katedrala sv. Tripuna u Kotoru (Belan 2002.), Gospa od Škrpjela na umjetno izgrađenome otočiću ispred Prasta (Majić 2007.), književnost (usp. Babić 1998.; Novak et al. 1996.) i umjetnost (usp. Fisković 2004.; Gregurević 2008.; Kovijanić i Stjepčević 2003.; Marasović 2013. itd.). Boka kotorska u posljednjih stotinu godina bila je u sastavu čak osam država: Austro-Ugarske Monarhije (do 1918.), Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918. – 1929.), Kraljevine Jugoslavije (1929. – 1941.), Italije (1941. – 1943.), SFR Jugoslavije (1944. – 1992.), Savezne Republike Jugoslavije (1992. – 2003.), Srbije i Crne Gore (2003. – 2006.), te Crne Gore (od 2006. nadalje), (usp. Boban 1995., Luković 1951., Obad 2003., Macan 1993., Milošević 2008., Marinović 1993. itd.). U ovom prilogu1 postavlja se pitanje kako su se promjene država i mijenjanje državnih granica refl ektirale na lokalno stanovništvo, posebice na migracije i identitete Hrvata Bokelja.

1 Rad je skraćena verzija poglavlja Marijete Rajković Iveta: Boka kotorska: granice, migracije i identiteti, iz knjige: Marijeta Rajković Iveta i Matija Dronjić. 2018. Hrvati u Boki kotorskoj: migracije, svadbeni običaji, identiteti. Zagreb: Srednja Europa i Tivat: Kulturno-zavičajno udruženje „Napredak“, Gornja Lastva.

2019202 M. RAJKOVIĆ IVETA

Metodologija i izvori istraživanja

Rad je nastao na osnovi etnografskoga terenskog istraživanja provedenog od 13. do 21. svibnja 2009. godine na području Boke kotorske, ponajviše na poluotoku Vrmcu.2 Polustrukturirani kvalitativni intervjui provođeni su u Gornjoj Lastvi, Donjoj Lastvi, Tivtu i Perastu gdje žive Hrvati Bokelji, koji su podrijetlom iz njih ili iz Bogdašića, Prčnja, Donjeg Stoliva, Gornjeg Stoliva, Dobrote i Lepetana. Sve intervjue dogovorili su domaćini istraživanja, koje je provedeno na poziv Kulturno-zavičajnog udruženja „Napredak“ iz Gornje Lastve.3 Udruženje je osnovano s ciljem očuvanja kulturnoga identiteta uz „autentične običaje i tradicije“ (usp. Stjepčević 2012.: 55-57, Nikolić i Lapinte 2008.: 15). Tijekom deset dana provela sam intervjue s 40-ak kazivača. Kazivači su bili oba spola, starosti od 30 do 75 godina, različitog obrazovanja (od osnovnoškolskog do fakultetskog), a neki od njih su vrlo aktivni u hrvatskim udrugama. Identitet kazivača u tekstu će biti prikriven, navodit će se spol (M/Ž), desetljeće i mjesto rođenja i stanovanja, a u nekoliko škakljivih tema prema procjeni autorice teksta podaci će se u potpunosti prikriti. Etnografska građa dopunjena je podacima s mrežnih stranica, objavljenom literaturom te statističkim popisima stanovništva. Iako su popisi stanovništva vrlo dragocjeno polazište za uvid u velike promjene u etničkom i vjerskom sastavu te materinskom jeziku stanovništva, zbog mnogobrojnih promjena granica, država i politika koje su rezultirale i administrativnim promjenama (banovina, kotara, općina), mogućnostima izjašnjavanja na popisima (npr. ponuđenim odgovorima ili su građani mogli reći što god žele), popisi su kronološki neujednačeni, a time je onemogućena i konkretna usporedba podataka (usp. Crkvenčić Schaller 2007.). Zbog tog razloga u radu će se ponekad koristiti podaci za prostor Boke kotorske, a ponekad samo za izdvojene gradove i općine, tj. prikazat ću podatke o „općem smjeru kretanja broja pripadnika pojedine narodnosti“ (Ibid.).

Ciljevi rada i teorijski okvir

Primarni cilj je utvrditi koliko su promjene granica tj. država bile pokretač migracija stanovništva (iseljavanje i useljavanje) i transformacije identiteta Hrvata Bokelja. Migracijske procese promatralo se kroz teoriju migracijskih sustava i teoriju potisno-privlačnih faktora (usp. Castles i Miller 2003.; Bretell i Hollifi eld 2000.; Bretell 2003.). Koristeći teoriju migracijskih sustava promatralo se interakcije makrokonteksta i mikrokonteksta. Makrostrukture su promatrane kroz makropolitički kontekst (promjena država kojima je pripadalo ovo područje unazad jednog stoljeća) i makroekonomskih konteksta (mogućnost zapošljavanja), te kroz mikrokontekst, odnosno življena iskustva samih migranata i/ili njihovih potomaka (Ibid.). Nadalje, kroz teoriju potisno-privlačnih faktora promatralo se – što je ljude poticalo na iseljavanje iz Boke kotorske te što ih je privlačilo na područje useljavanja tj. u Boku kotorsku. Migracije s ovog prostora i na

2 Vrmac je gorje (710 m.n.v.) na prostoru – poluotoku između gradova Tivta i Kotora.3 Usp. Kulturno-zavičajno udruženje „Napredak“, Gornja Lastva (http://www.gornjalastva.org/me/o-nama).


ovom prostoru promatrane su u kontekstu migracijskih procesa šireg prostora (npr. SFRJ). U radu je korištena i transnacionalna teorija s ciljem propitivanja kako migranti tj. transmigranti „razvijaju i održavaju višestruke veze – obiteljske, ekonomske, socijalne, organizacijske, religijske i političke…“ (Kuti i Božić 2016.: 12). Polazeći od defi nicije transmigranata kao migranata istodobno usidrenih u barem dvama društvima (Glick Schiller, Basch i Blanc-Szanton 1995.: 48 prema Jasna Čapo 2003.: 119) istraživala sam kako kazivači povezuju mjesto svoga sadašnjeg i prethodnog stanovanja. Život u različitim državama isprepleten mnogobrojnim ekonomskim i političkim, dobrovoljnim i prisilnim, vanjskim i unutarnjim migracijama rezultirao je promjenama u etničkom i konfesionalnom sastavu stanovništva. Za potrebe ovoga rada kao polazište je korišten rad geografa Ivana Crkvenčića i Antuna Schallera pod naslovom „Promjene etničkog sastava Boke kotorske (1910. – 2003.) s posebnim osvrtom na veliko smanjenje Hrvata“ iz 2007. Autori svoju analizu temelje na popisima stanovništva, koji su administrativno i teritorijalno te metodološki jako neujednačeni. Iz njihovih analiza preuzela sam podatke kako bih ilustrirala okvirnu promjenu etničkog sastava stanovništva. Na tablici 1. vidimo kako se postotak hrvatskog stanovništva na prostoru Boke kotorske od 1910. godine s 50,3% do 2003. godine smanjio na samo 7,5%.

Godina Udio Hrvata

1910.4 50,3%

1921.5 37,9%

1931. 42,3%

1945. 27%

1981.6 11,5%

2003. 7,5%

2011.7 6,3%

Tablica 1. Postotak Hrvata u Boki kotorskoj

Imajući u vidu život u pograničnom području propitivala sam tko su za Hrvate Bokelje „Drugi“ na lokalnoj, regionalnoj, etničkoj i nacionalnoj razini. Identitet (individualni i kolektivni) promatran je kao dinamičan, interakcijski (Hall 1996.) i višedimezionalan, kao subjektivna kategorija u procesu društvene interakcije (Cohen 1978.). Zanimalo me mogu li se uočiti faze kako se i zašto identitet gubi, nastaju li novi hibridni identiteti (usp. Brettell 2003.; Grbić 2014.; Bhabha 1994.; Petković 2010.). Prostor Boke kotorske pokazao se vrlo kompleksnim za

4 Podaci za Boku kotorsku dobiveni na osnovi „križanja“ materinskoga jezika i vjeroispovijesti.5 Ibid.6 Podaci za kotar Kotor.7 Zbog administrativne i metodološke neujednačenosti postotak je okvirno izračunan na osnovi popisa stanovništva iz 2011. godine (http://www.monstat.org/cg/page.php?id=535&pageid=322) i služi za ilustraciju.


istraživanje ne samo migracija i identiteta, već i značenje granica: fi zičkih (državnih, prostornih/geografskih), simboličkih (socijalnih/kulturoloških – identitetskih), vremenskih... Upravo stoga u radu su korištena i teorijska saznanja istraživanja kultura granica (borders cultures), studija granica (border studies), pisanja (s) granica (border writing) itd. (usp. Handerson 1995.; Agier 2016.; Wilson i Donnan 2015. itd.). Empirijsko istraživanje koje je u početku zamišljeno da se istražuju migracije i identiteti nametnulo je da se to dvoje na prostoru Boke kotorske nužno mora promatrati proučavanjem granica, promjenama državnih granica koje potiču nastajanja i stvaranja novih granica (kulturoloških, socijalnih, tj. simboličkih...). Na taj način pratilo se odnos kazivača Bokelja prema novonastalim granicama koje nisu samo prostorna odrednica (koja razlikuju npr. „ovdje“ od „ondje“), već i promjene granica kao vremenske odrednice (koja razlikuje „prije“ od „poslije“ ili „sada“ od „nekada“) te kulturna (koja razlikuje „Nas“ ili „Mi“ od „Njih“ ili „Drugi“), a koja isto tako može činiti razliku između domaćeg i stranog, između našeg i poznatog i tuđeg i nepoznatog, (usp. Agier 2016.: 18-25). Polazeći od saznanja da (kulturni) identitet ne postoji sam za sebe, već se on stvara te je podložan konstantnim promjenama, promatralo se koliko su na njega utjecali splet povijesti Boke kotorske i promjene političke moći. Nakon analize terenske građe rad je strukturiran prema većim migracijskim valovima, koji su uvjetovani promjenama granica država. Počevši od kraja 19. stoljeća, preko prijelaza u 20. stoljeće kada su uglavnom migrirali mladi muškarci, i to zbog ekonomskih razloga tražeći dodatne izvore prihoda u dnevnim, tjednim i privremenim migracijama od obližnjih mjesta i gradova do transkontinentalnih destinacija (npr. SAD i Australija). U razdoblju između dvaju svjetskih ratova intenziviraju se unutarnje migracije selo-grad iz brdskih prostora poluotoka Vrmca prema obalnim mjestima i gradu Tivtu. Ove ruralno-urbane migracije, muškaraca i žena, vrhunac dosežu 1950-ih i 1960-ih godina u kontekstu deagrarizacije i industrijalizacije Crne Gore, tj. SFR Jugoslavije. Promjene državnih granica tijekom čitavoga stoljetnog razdoblja koje je obuhvaćeno istraživanjem rezultirale su iseljavanjem hrvatskog i/ili katoličkog stanovništva, a doseljavanjem crnogorskog – pravoslavnog stanovništva, kasnije i srpskog. Etnička i vjerska promjena stanovništva posebno je vidljiva nakon raspada SFRJ i osamostaljenjem Republike Hrvatske kada Hrvati u Crnoj Gori postaju hrvatska dijaspora, odnosno nacionalna manjina. Kako je jedan od razloga pozvanog istraživanja bilo korištenje rezultata u revitalizaciji depopuliranoga ruralnog zaleđa (poluotoka Vrmca), na kraju rada je djelomično dotaknuto i to pitanje, kao i prepreke na koje nailazi raseljeno hrvatsko stanovništvo u tim pokušajima.

Boka kotorska na prijelazu s 19. u 20. stoljeće – do raspada Austro-Ugarske Monarhije (1918. godine)

Zajedno s dijelom prostora današnje Republike Hrvatske, od Bečkog kongresa (1814. – 1815.) Boka kotorska bila je u sastavu Austro-Ugarske Monarhije (Luković 1951., Milošević 2008.). Prema popisu stanovništva iz 1910. godine na ovom prostoru stanovalo je 50,3% Hrvata i 40,9% Crnogoraca, ostalo su bili stranci (Austrijanci i Talijani, uglavnom u službi Austro-Ugarske i njezine vojno-mornaričke infrastrukture) te Srbi (Crkvenčić, Shalller 2007.: 71). Dio hrvatskog


stanovništva živjelo je u selima na Vrmcu, a dio u gradovima Perastu, Kotoru, Herceg Novom i Tivtu. U gradovima su živjeli i stranci, uglavnom Austrijanci i Talijani. Tijekom intervjua kazivači su isticali razlike koje su bile uvjetovane načinom života: seoskog stanovništva na brdima poluotoka Vrmca u odnosu na gradsko pomorsko stanovništvo i zemljoposjednike (strance i bogate pomorce koje kazivači nazivaju kontijama). U ovom razdoblju u manjoj mjeri isticane su etničke i konfesionalne razlike te lokalne razlike između pojedinih bokeljskih sela. Kazivači su sebe, Hrvate Bokelje, opisivali kao „eksplozivne brđane“, a kao znak velikog poštenja isticali su da nitko nije zaključavao ulazna vrata u kuću. Kao najvidljivije razlike prema ostalom stanovništvu navodili su jezik: hrvatski u odnosu na crnogorski, talijanski i njemački. Za istraživani prostor iznimno je bitno osnivanje Arsenala austrougarske Ratne mornarice 1889. godine u Tivtu (Luković 2007.: 21-22). Ova tvrtka mijenjala je nazive sukladno promjenama država: Arsenal Austro-Ugarske ratne mornarice, Arsenal mornarice Kraljevine Jugoslavije te Mornaričko-tehnički remontni zavod „Sava Kovačević“ (Ibid.),8 kao što vidimo iz kazivanja uvjeti rada također su se mijenjali:

„U staro vrijeme, kad je Austrija otvorila Arsenal on je apsorbirao svu mušku snagu. Meni je dundo [stric, op.a.] dolje radio. Pođeš tamo, nema posla, iđeš kući. Pa se on čudio kako je sad nama da imaš svaki dan posla... i nije bilo da imaš plaćeno odsustvo...“ (M., r. 1950-ih, G. Lastva).

Arsenal je imao iznimnu ulogu u zapošljavanju mnogobrojnih radnika iz Bokokotorskog zaljeva tijekom čitavog 20. stoljeća. Većina kazivača i njihovih roditelja radila je u njemu. Nasuprot razvoju gradova u unutrašnjosti Bokokotorskog zaljeva, vanjski dio kasno je naseljen:

„Prvi veći centar u vanjskoj Boki, Herceg Novi, nastaje zbog potrebe da se osigura pristup na more hercegovačkom zaleđu. Upravo u vrijeme krize pomorske djelatnosti koja je prijetila da većina naselja gotovo potpuno opusti, dolazi do jačeg razvoja naselja u susjednom... kršu... najveće značenje za usporavanje procesa demografskog napuštanja Boke ima otvaranje... baze austrijske mornarice, zbog koje je u vanjskoj Boki niklo novo naselje Tivat (...) Izgradnjom Arsenala 1889. godine počinje razvoj Tivta, koji se u toku osamdeset godina razvio od beznačajnog poljoprivrednog naselja u jedan od tri glavna gradska centra u Boki.“ (Rajčević 1983.: 17)

Od pripajanja Boke kotorske Crnoj Gori do kraja Drugoga svjetskog rata (od 1918. do 1945. godine)

Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine Boka kotorska pripojena je Crnoj Gori (usp. Babić 1995.: 19; Macan 1993.; Obad 2003.), čime slabe administrativne veze s hrvatskim etničkim prostorom. Boka kotorska je između 1918. i 1922. bila posebna regija sa sjedištem u Kotoru, između 1922. i 1929. Zetska oblast, od 1929. do 1941. Zetska banovina, a godine 1929. ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije (Ibid.). Ove su se političke promjene bitno odrazile

8 Unatoč promjenama službenih naziva kazivači ga nazivaju Arsenal i/ili Zavod te će se ti nazivi koristiti u nastavku teksta.


na gospodarske i društvene prilike u samoj Boki te posljedično i na intenzivnije promjene etničkog sastava njezinih stanovnika (usp. Crkvenčić, Schaller 2007.: 71). Nakon raspada Monarhije Boku kotorsku napuštaju vojna lica, zaposlenici Arsenala, uglavnom Austrijanci. Početkom 20. stoljeća članovi bogatih gradskih talijanskih i hrvatskih pomorskih obitelji iz Kotora i Perasta zbog propasti pomorstva,9 pronalaska novih zaposlenja ili školovanja odlaze u Italiju i dijelove današnje Hrvatske. Uglavnom je bila riječ o katoličkom stanovništvu. Istodobno zbog privlačnosti razvijenog prostora Boke kotorske dolazi do useljavanja iz gospodarski vrlo nerazvijenog zaleđa, Crne Gore te Srbije. Većina imigranata dolazi raditi u Arsenal u Tivat. Posljedice promjena državnih granica, iseljavanja jednog i doseljavanja drugog stanovništva, vidljivo je i u popisima stanovništva, posebice prema vjeroispovijesti. Dok je u Bokokotorskom zaljevu 1910. bilo 78% katoličkog stanovništva, u popisima iz 1921. i 1931. godine postotak se vidno smanjuje (na 40%), a paralelno se povećava broj pravoslavnog stanovništva (na 60%). Crnogorci i Srbi u međuratnim popisima stanovništva postaju većinsko stanovništvo (Ibid. 72). Razgovori s kazivačima otkrivaju postojanje opreka „Mi“ i „Oni“ u ovom razdoblju (od 1918. do 1945). Svi kazivači bili su pripadnici hrvatskog stanovništva u Crnoj Gori i sebe su smatrali jednom zajednicom, dok su im svi ostali – „Oni/Drugi“ bili: Crnogorci, Srbi (odnosno pravoslavno stanovništvo), te malobrojni stranci.

Život u brdskim selima na poluotoku Vrmcu u prvoj polovini 20. stoljeća

Iako se 1918. raspala Austro-Ugarska Monarhija, ta administrativna promjena prema podacima dobivenim kvalitativnim istraživanjem, intervjuirajući Bokelje koji su živjeli u selima na Vrmcu, nije previše utjecala na njihov život. Navodili su sjećanja i obiteljske priče za prvu polovinu 20. stoljeća. U istraživanim selima tada se živjelo u višečlanim obiteljima s većim brojem djece (u prosjeku pet do osam). Tradicijsko gospodarstvo temeljilo se na stočarstvu, zemljoradnji, voćarstvu, maslinarstvu, vinogradarstvu te u manjoj mjeri pčelarstvu. Kazivači su objašnjavali da mali dolci i skromna poljoprivreda nisu bili dostatni za prehranu obitelji. Obitelji su imale magarca (koji je bio glavno prijevozno sredstvo za prenošenje tereta), kravu, pojedine i konja, svinje, koze, ovce i perad. Kazivači su rado govorili o djetinjstvu provedenom na Vrmcu. Isticali su velike maslinike, sadnju povrća u malim dolcima, sijanje pšenice te njezino vršenje na velikom guvnu. U tradicijskoj kulturi postojala je podjela poslova prema spolu, koja je također vidljiva iz kazivanja:

„Žene su kruh pekle pod sačem [pekom, op.a.]... muškarci plovili, žene su bile kod kuće... bavile se sitnom poljoprivredom, kopale dikelom [poljoprivredna alatka s dva roga, vrsta motike, op.a.], uzgajale stoku, išle u šumu... čak se nagovještava da su nekad uzgajali svilenu bubu [za proizvodnju svile, kao u susjednim Konavlima, op.a.].“ (M., r. 1940-ih, G. Lastva, Tivat)

9 Propadanjem pomorstva na bazi jedrenjaka te zbog nepravodobnog prelaska na parobrodarstvo propadali su i pomorski centri u unutrašnjosti Bokokotorskog zaljeva. Grad Kotor najduže je zadržao pomorsko-trgovački značaj, ali u izmijenjenom obliku i opsegu.


„(...) drva skupljali... žene su nosile vode na mistio, na glavu, prale na ruke. Bilo je dva, tri izvora gore... Vrutak je bio hladna ljepa voda.“ (M., r. 1920-ih, G. Lastva, Tivat)

Djeca su bila uključena u obiteljske gospodarske aktivnosti i pomagala u kućanstvu. Prostor Vrmca bio je bogat šumom i kestenima. Njih i viškove vlastitih proizvoda prodavali su na obližnjim tržnicama. Svi kazivači isticali su da je ovakva situacija prevladavala do sredine 20. stoljeća, do kada se „svaki pedalj zemlje obrađiva“, „to je još 1960-ih sve bilo obrađeno... al se radilo“. (M., r. 1970-ih, G. Lastva)Sugovornici su isticali veliku solidarnost i uzajamnu pomoć sumještana bez novčane naknade (tzv. moba), ali uz obvezu vraćanja: „Pomagalo se u tim mobama kad je neko stavljao ploču (strop kuće, op.a.), stavljali fundamentu (radio temelje kuće, op.a.), kada se kopao i brao vinograd. Tu bi se pojelo, popilo i radovalo, pomagali smo jedni drugima...“ (M. i Ž., r. 1920-ih, G. Lastva, Tivat)10 Uz pomoć mobe Hrvati Bokelji su gradili kuće u brdskim selima, a taj običaj su zadržali do kraja 1970-ih godina te ga prenijeli i u naselja uz more. Prilikom završetka kuće, kod postavljanja krovišta, na kuću se stavljao barjak, državna zastava. I kod mobe (koji su neki kazivači nazivali i „akcija“), bila je podjela po spolu. Tako su muškarci jedni drugima pomagali u građevinskim radovima, a žene prilikom prenošenja tereta na glavama, npr. „nošenja grožđa i maslina u pletenim korpama na glavi”. (M., r. 1930-ih, G. Lastva, D. Lastva), (slika 1.)

10 Ovaj bračni par zajedno je intervjuiran i često su odgovarali zajedno nadopunjujući si rečenice te su tako i citirani u tekstu.

Slika 1. Gornja Lastva godine 1956. Privatno vlasništvo.


Dodatni izvori prihoda: pomorstvo i migracije muškaraca

Budući da navedene gospodarske djelatnosti nisu bile dovoljne za život, muškarci su pronalazili dodatne izvore prihoda odlazeći raditi u druga mjesta. U prvoj polovini 20. stoljeća, velik broj muškaraca svakog dana je odlazio raditi po Bokokotorskom zaljevu. Odlazilo se u grupama: „Svaki dan, čitava brigada išla pješice iz Gornje Lastve do Tivta. Svaki dan, tri kilometra dolje i gore” (M., r. 1940-ih, G. Lastva, Tivat). Sve migracije bile su ekonomske, a destinacije su bile od obližnjih mjesta do drugih kontinenata. Prema dužini trajanja migracije u ovom razdoblju možemo ih podijeliti na dnevne, tjedne, povremene, privremene i trajne. Razloge migriranja svojih očeva objasnio je jedan bračni par, rođen dvadesetih godina 20. stoljeća u Gornjoj Lastvi. Kazivačica je rekla: „Meni je pokojni otac bio zidar pa je odio okolo u rabotu… rive su gradili, kuće… svaki dan je dolazio doma…“, a njezin suprug je dodao: „Muškarci su odlazili na tjedan, mjesec... tim obližnjim selima po Boki... u Đanoviće, Donju Lastvu.” Oboje su se složili da: „Težak je to život... budi i po jedanaest, dvanaest mjeseci odsutan.“ Višečlane obitelji i vrlo heterogene migracije rezultirale su mnoštvom raseljenih rođaka, kao što je vidljivo u kazivanju:

„Jedan je otišo u Rusiji o’šo na brod kao mladić. Dundo je poša u Argentinu ... on se nije oženio, nije baš dobro pasa [prošao, op.a.]. Ne pasaju svi dobro koji otiđu. On je radio na neku farmu, pa kao portir, pa došo Peron, pa bankrotirao, došo je tu 1960i neke s 2000 dolara. Jedan Nikolić je otišo u Odesu, jedan u Južnoafričku uniju, jedan u Kairo...“ (M., r. 1930-ih, G. Lastva, D. Lastva)

Vlastiti obiteljski primjer naveo je i kazivač rođen 1940-ih u Gornjoj Lastvi: „Moja baka po ocu je bila sestra od [prezime, op.a.], on je imo 15 djece, oni po 5, 6 imam rođaka... ili su ih gurali ratovi, ili su bili pomorci, i ostali bi po svijetu. Imam rođaka u Čile, Argentinu, SAD, Kanadu, Novu Kalodoniju i sred Tihog okeana.“

Još od srednjeg vijeka, velik broj Bokelja bavio se pomorstvom. U drugoj polovini 19. stoljeća te početkom 20. stoljeća još uvijek je dio Bokelja živio od razvijenoga trgovačkog i ratnog pomorstva, obrta i trgovine (usp. Čoralić 2007., Vidmarović 2013.). Tijekom 20. stoljeća velik broj kazivača ili netko iz njihove obitelji bio je član Bokeljske mornarice te mnogobrojni imaju obiteljske fotografi je koje su nam rado pokazivali (slika 2.). Podaci o transkontinentalnim migracijama u prvoj polovini 20. stoljeća i ranijim razdobljima manjkavi su i preneseni usmenom predajom. Većina kazivača navodila je prisiljenost muškaraca na odlazak u potragu za dodatnim izvorima prihoda. Kada govorimo o ruralnome stanovništvu s poluotoka Vrmca, muškarci Bokelji uglavnom su radili kao mornari na trgovačkim brodovima. Dodatna zarada koristila se za popravak kuće ili gradnju nove te kupovinu obradive zemlje:

„... svaka druga kuća je imala muškarca koji je išo neđe na tada trgovačke brodove da ne govorimo još prije na gusarenje. To nije bio život... Muškarci bi radili ... da zarade da kupe gore [na Vrmcu, op.a.] malo više zemlje, da bi napravili malo bolju kuću, za malterisanje [žbukanje kamenih kuća, op.a.], da ju podignu na sprat, jer prije su sve kuće bile potleušice, četri zida i ploča [strop bez krova, op.a.]… čak zid vani kamen, a


u sredini pijesak. To su bile te prve kuće, a ove novije su već bile malterisane [građene vezivnim materijalnom/žbukane, op.a.] ... meni je već đede podigao taku kuću... svaka kuća je bila napravljena pri kršu gdje nije trebalo koristiti plodnu zemlju...“ (M., r. 1930-ih, G. Lastva, D. Lastva)

U ovom kazivanju, kao i mnogobrojnim drugim, vidimo utjecaj migracija na tradicijsku arhitekturu i kulturu stanovanja. Kazivači su prepričavali priče o teškim uvjetima života prije ovih migracija, o kamenim kućama, građenim tehnikom suhozida, u kojima su ljudi i domaće životinje zajedno stanovali:

„A ove kuće na sprat s malterom [žbukom/vezivnim materijalom, op.a.], one su građene u drugoj polovini 19. vijeka, a sve ostale kuće su građene prije. Nisu imale ni prozora. Živjelo se u jednoj kući pola stoka, pola ljudi... a onda u drugoj polovini 19. vijeka ljudi su se bavili pomorstvom da bi nešta napravili. Moro je da ima neki vid zarade(...).“ (Ibid.)

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pa i u međuratnom razdoblju, u jednoj obitelji živjelo je zajedno nekoliko generacija. Boravak na prekooceanskome brodu pružio je priliku da se pojedinci osamostale ili ostanu živjeti u zemljama Sjeverne i Južne Amerike. Upravo stoga transkontinentalne migracije često su zapravo bile spontani privremeni ostanci mladih neoženjenih muškaraca koji su zaradu slali u domovinu. U manjoj mjeri bile su to planirane migracije. Samo u nekoliko slučajeva potvrđeno je da su muškarci proveli sami nekoliko godina u Americi dok nisu zaradili dovoljno novca za putne troškove djevojci i/ili ženi i djeci. Ovakav životni put prošla je obitelj bratova djeda kazivača r. 1950-ih iz G. Stoliva koji je supruzi poslao

Slika 2. Bokeljska mornarica. Privatno vlasništvo.


novac po drugome migrantu da ona sa sinom dođe u Ameriku: „Stramac [madrac, op.a.] je zavezala oko vrata, uzela malog za ruku, i otišla na brod za Ameriku. I tamo je rodila još dvoje dice.“ Odlazak u Ameriku mnogima je predstavljao sreću i bolji život. Odlazilo se u „obećanu zemlju“ o kojoj se nije znalo ništa. Ondje su uglavnom radili fi zičke poslove i nastojali odlaziti u iseljeničke zajednice.

Razlike između sela

Na lokalnoj razini, iz kazivanja je evidentno da su među selima u prvoj polovini 20. stoljeća postojale razlike, primjerice po tradicijskim plesovima i detaljima ženske odjeće. Starije kazivačice govorile su da su djevojke i žene u selima svakodnevno bile odjevene u odjeću koju danas nazivamo narodna nošnja. Upravo po detaljima, kao što su boja marame, znalo se koja je žena iz kojega sela. Raštrkana patronimička sela u Gornjoj Lastvi su bila: Perušina, Ribica, Nikolić, Stjepčević, Marković, Matković, Abović, Ivović, Marinić itd.; u Gornjem Stolivu: Vujovići, Markovići, Tošutovići; Donjoj Lastvi: Lukšići, Marinići, Uzdanovići, Markovići, Paskovići itd. Sela su imala i mnogobrojne zaseoke, pr. Gornja Voda, Orašje, Zgrade. Budući da su svi stanovnici istog zaselka, a ponekad i dva ili više zaseoka, imali isto prezime, stanovnici su se prepoznavali po nadimcima, npr. Basko, Šuša, Suša, Škroko, Šimunići itd. Nitko od kazivača nije mogao navesti razlike u svakodnevnom životu između sela poluotoka Vrmca. Svi su isticali da je prije bilo veselije, da je bilo puno ljudi i da su se posebno mladi družili. Kao razlike komparirali su život, posebice vrijednosne norme, poželjno ponašanje djece i mladih iz prve polovine 20. stoljeća i danas:

„Mladi su se družili iz Gornjeg Stoliva, Bogdašića, Gornje Lastve. Bogdašići Gornji i Gornji Stoliv su, tu su negdje mislim ponašanje i kako bi ti reka... slična su sela... možda su ih neke stvari odvajale, ali slično je življenje bilo. Ja se toga sjećam nisu se kuće zaključavale uopšte, ni u Gornji ni Donji Stoliv... nije bilo potrebe jer toliko se vjerovalo narodu. Dobro i bilo je poštovanja, nema priče! Ja sam moro reč: ‘Dobar dan!’ starom čoviku ili bruka u kuću, i popu, nema tu sile! Razumiš!? Mene je bilo stra’ od popa, samo tako! Odio sam na vjeronauk kod njega i ako sam nešta učinio, onda bi on ocu mom [rekao, op.a.]. Bruka u kuću samo takva! Ubi me otac. I onda je to bilo poštovanje, razumiš...“ (M., r. 1950-ih, G. Stoliv, Tivat)

Najveće proslave i okupljanja bila su prilikom obilježavanja lokalnih svetaca zaštitnika, od kojih su se neki održali do danas, što je povod da se taj dan u mjestu okupi raseljeno stanovništvo. U Gornjem Stolivu slavi se sv. Ilija. Kazivači se sjećaju da su u djetinjstvu kitili majsko drvo na 1. svibnja u Gornjoj Lastvi. Također su naveli da većina njih prisustvuje paljenju vatre uoči Fašinade, 22. srpnja, kada se brodicama nosi kamenje i nasipa oko umjetno stvorenog otočića Gospe od Šrpjela.11 Paljenje „vatre“ ili lumenacija/ilumenacija je i 14. kolovoza uoči 15. kolovoza kada se slavi Velika Gospa.

11 Više vidi na: www.kotorskabiskupija.me.


Identiteti u kontaktima između zajednica

Kontakti između zajednica, bilo da je riječ o selima, gradovima i širem području Boke kotorske, prakticirali su se u obliku trgovačkih razmjena, odlaska na školovanje, na posao, liječniku i sl. U prvoj polovici 20. stoljeća s brda na višim nadmorskim visinama silazilo se pješice i/ili se na magarcu prenosio teret, a između priobalnih mjesta i gradova u unutrašnjosti poluotoka morskim putem – brodovima. Ovakav otežan transport nije spriječio pojedince u školovanju, isticali su kazivači. Većina kazivača osnovnu školu, ili barem niže razrede, završila je u selima na Vrmcu. Tijekom 20. stoljeća u gradove (Kotor, Herceg Novi i kasnije Tivat) se odlazilo u srednju školu i na fakultet. Žene iz Gornje i Donje Lastve rađale su u Kotoru, a na bolničko liječenje uglavnom se odlazilo u Risan. U gradove se nosilo prodavati poljoprivredne proizvode, a kupovale su se stvari koje nije bilo moguće proizvesti kod kuće (šećer, sol, petrolej, cigarete i sl). Osim s prostorom Boke kotorske, jake veze bile su s Konavlima i Dubrovnikom. Upravo u ovim kontaktima stanovništvo je uočavalo razlike sa selima i mjestima iz šire okolice te detektiralo „Druge“ na osnovi vjerske pripadnosti i jezičnih posebnosti. Kazivači su naveli da je u mjestima Grbalj, Risan i Kostanjica živjelo/živi stanovništvo pravoslavne vjeroispovijesti, dok su u mjestima Stoliv, Lepetani, Strp, Lipci, Krašići itd. živjeli pretežno katolici.

Život u socijalizmu s ljudskim licem i jugoslavenskim „bratstvom i jedinstvom“ od 1945. do 1991. godine

Siguran posao, više nego dobri uvjeti rada i stambeno zbrinjavanje potaknuli su mlade ljude na iseljavanje iz brdskih sela poluotoka Vrmca i trajno nastanjivanje u Tivtu (usp. Stjepčević 2012.: 43). Većina kazivača radila je u Arsenalu/Zavodu (sada Mornaričko-tehnički remontni zavod „Sava Kovačević“). Tijekom intervjua vrlo rado i s nostalgijom kazivali su iznimno lijepa sjećanja na radne i životne uvjete koje im je rad u ovoj tvrtki omogućio:

„... ljudi koji su dolazili, ostajali su tu i zapošljavali se (...) Tu je radila čitava Boka! I moj otac je još ranije ostao tu i ja sam radio. To je bio posao samo takvi! Plate dobre, vojno poduzeće je bilo... prekovremenih... tu su dolazili Libijci i Rusi, sve se tu remontovalo. Poso samo takav! Ako te bilo volja, mogo si radit prekovremeno samo tako, plate dobre. X puta se događalo da bi bila plata viška. Recimo u pola godine tri puta. To je sve Zavod izgradio, čitav Tivat. A slale su se pare i u Beograd, to je tako bilo... Zavod je imo para samo tako, to je takav ogroman posao bio, strašno i vojska.“ (M., r. 1950-ih, G. Stoliv, Tivat)

Migracije selo-grad, odnosno ruralno-urbane migracije događale su se u kontekstu deagrarizacije i industrijalizacije jugoslavenskoga prostora u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. Svi kazivači isticali su da je Arsenal u kratkome roku zapošljavao ne samo svu raspoloživu radnu snagu iz okolice Tivta, već i iz čitavoga Bokokotorskog zaljeva. Vezano uz to postojala je i uzrečica:

„Govorili smo prije: ‘Đe (gdje) iđeš? Iđem u Ameriku!’ A poslje: ‘Đe (gdje) iđeš? U Arsenal!’


Taj Arsenal je čudo privukao naroda. E, za njih je to bila k’o Amerika!“ (Ž., r. 1925. i M., r. 1922., G. Lastva, Tivat)

Unatoč tome što su pojedina sela u brdu smještena tek nekoliko kilometara od grada Tivta i što su njihovi pojedini stanovnici željeli ostati u rodnim kućama, manjak nužne infrastrukture i neulaganje u nju poticao je trajna iseljavanja. Mladi Hrvati, sada zaposleni u Arsenalu, počinju trajno napuštati brdska sela poluotoka Vrmca. Tako su se intenzivirali pravci iseljavanja i nastajala nova istoimena donja mjesta: Donja Lastva, Donji Stoliv itd. Preseljenjem stanovništva u novim selima nastajale su nove škole, crkve, groblja i sva ostala infrastruktura, o čemu nam svjedoče i novosagrađene crkve, poput one sv. Roka sagrađene 1903. godine u Donjoj Lastvi (slika 3.). Kazivač rođen 1950-ih u Gornjem Stolivu otkriva razloge vlastite trajne migracije u Tivat:

„Najviše, jer nemaš puta... Težak je život bio... Jer dok nije Zavod radio tu su sva ova brda bila obrađena. Imali smo grožđe, onu francuzicu mi zovemo crno i neka plavka, masline... A čim je Zavod počeo radit, dobio si dolje stan i bio je bolje. Tu je bio težak život. Ako si htio šta nosit, mora si na magaretu. Da je bio put, bio bi ja još gore, napravio bi i kuću! A kako ćeš ovako? Ako hoćeš kantu šljunka, moraš ju na magaretu donit, ili na sebi. Al’onda si ti magare [smijeh, op.a.]!”

I drugi mladi ljudi koji nisu dobili posao u Zavodu pronalazili su poslove u gradovima. Prvih godina dio radnika svakodnevno se brodovima ili nakon gradnje makadamskih cesta do pojedinih naselja na posao vozio u malim kamionima s klupama, a od 1970-ih vozio je minibus iz Titvta i Donje Lastve u Gornju Lastvu. Pojedinci su kratko svakog dana putovali na posao, ali su se ubrzo odlučili trajno preseliti u mjesta na obali. Zabilježila sam različita proživljena migrantska iskustva o razlozima trajnih preseljenja iz seoskih zaleđa u Tivat, mogućnostima doškolovanja i rješavanja stambenog smještaja. Mnogi sretnici dobivali su stanove od Zavoda, a prema povećanju broja ukućana selili se u veće prikladnije stanove, kao što je bio slučaj kazivača koji se preselio iz G. Stoliva u Tivat:

„Ja sam poša 1978. Dobio sam stan 1982. u Tivtu. Dobio sam garsonjeru, a poslje šest godina sam dobio proširenje [veći stan, op.a.]. Jer taj naš Zavod čitav je Tivat izgradio. Zgrada u kojoj ja živim Slika 3. Pogled s mora na Donju Lastvu, Gornju

Lastvu i poluotok Vrmac. Foto: Matija Dronjić.


sad ima 120 stanova. Dobio si krov nad glavom. Kuću nisam gradio... U Zavodu sam zaradio penziju, žena isto, mali je isto završio za kuhara ko i mama... ja sam 1979. došo u Zavod, tu su se mogli svi zaposlit, i otvarali su kurseve, mogo si se doškolovat.“ (M., r. 1950-ih)

Za potrebe zaposlenika Zavoda u Tivtu izgrađeno je naselje Seljanovo. Zadnje zgrade Arsenal je izgradio kasnih 1980-ih. Svi su kazivači isticali da grad Tivat svoj razvoj treba zahvaliti osnutku i razvoju Arsenala/Zavoda jer su za potrebe doseljenih radnika građene mnogobrojne zgrade, nicala naselja s obiteljskim kućama te osnivane specijalne strukovne škole za buduće zaposlenike. Pojedini su se odlučili na gradnju obiteljskih kuća, za što su dobivali kredite. Dok su u prvoj polovici 20. stoljeća migranti uglavnom bili mladi muškarci, u drugoj polovini stoljeća iseljavaju i djevojke i žene. Udaju se za mladiće koji su već živjeli na obalnim mjestima i gradovima, sele se zajedno sa suprugom ili same odlaze raditi u gradove. Jedan od razloga preseljenja je i što su, kako su rekli kazivači, djevojke 1960-ih godina željele napustiti selo i živjeti na obali ili u gradu:12 „Rijetko da bi se koja udala iz odzdo gore u selo, ali je bila premija da djevojka ode [uda se, op.a.] u Donju Lastvu ili Tivat, samo da pobjegne iz sela...“ (M., r. 1930-ih, G. Lastva, D. Lastva)Ove migracije selo-grad treba promatrati u kontekstu migracija na svom prostoru bivše Jugoslavije. Naime, nakon 1965. nastupa razdoblje industrijalizacije po sovjetskome uzoru. Osnovna značajka je transfer radne snage iz sela u grad, tj. iz poljoprivrede u industriju. Mjera gospodarske politike prema selu i poljoprivredi djelovala je destimulirajuće na razvoj poljoprivrede i ostanak na selu. Socijalna nesigurnost, kao i podređeni položaj seljaka, prometna izoliranost, nedostatak agrarne infrastrukture, kulturnih sadržaja te slabi razvoj društvenih djelatnosti temeljni su potisni činitelji deagrarizacije i deruralizacije. Sve ovo dovelo je do trajnih napuštanja sela te povećanja gradskog stanovništva (usp. Crkvenčić, Schaller 2007.).S obzirom na to da je migracija selektivan proces u kojem u većoj mjeri sudjeluje mlađe, radno i biološki najaktivnije stanovništvo, jasno je da su ove masovne migracije selo-grad u samo tridesetak godina rezultirale jakim demografskim promjenama u ruralnim zaselcima poluotoka Vrmca. Primjerice, zadnja beba u Gornjoj Lastvi obavljena je 1971., kao i kazivač u istraživanju koji je rođen 1971. godine. U selima na višim nadmorskim visinama ostalo je staro stanovništvo. Mladi su radili i živjeli na obali i u gradovima, a vikendima s djecom posjećivali roditelje. Od 1960-ih do kraja 1980-ih godina intenzivan razvoj Zavoda, osim što je potaknuo mnogobrojna preseljenja iz obližnjih sela, bio je razlog useljavanja stanovništva iz zaleđa Crne Gore (najviše s Krivošija) te ostalih jugoslavenskih republika (Srbije i Bosne i Hercegovine), a uvjetovao je i doseljavanje vojnih lica iz ostalih dijelova Jugoslavije (uglavnom pravoslavne vjeroispovijesti) te stručnjaka u Tivat, od kojih kazivači ističu 400 Istrana iz Hrvatske. Od uglavnom etnički homogenih sela Boke kotorske, a u skladu s tim i brakova, u prvoj polovici 20. stoljeća doseljavanjem novog stanovništva i životom u multietničkim i multikonfesionalnim

12 Više u M. Dronjić, poglavlje „Izbor budućeg supružnika“ (Rajković Iveta i Dronjić, 2018.).


gradovima, kao što je postao Tivat, pojavljuje se sve veći broj miješanih brakova. Razgovarajući s kazivačima o životu u socijalističkom razdoblju, svi su imali izrazito lijepa sjećanja, govorili o „bratstvu i jedinstvu“, blagostanju (lijepim i relativno lako dobivenim stanovima, novim automobilima, ljetovanjima), kolegijalnim odnosima, pritom navodeći da se nisu gledale razlike „tko je tko“, odnosno etničke i vjerske pripadnosti.13 Ovakve podatke potvrđuje i literatura iz ranih 1980-ih. Tako u monografi ji Tivat (ur. Danilo Kalezić) u predgovoru piše:

„…Bratstvo i sloga među ljudima svih narodnosti i vjeroispovijesti su osnovne osobine na kojima su se temeljili uspjesi i doprinos Tivćana u četverogodišnjem ratu [Drugom svjetskom, op.a.] i stvaranju novog samoupravnog socijalističkog društva. Cjelokupno područje tivatske opštine ima sva obilježja socijalističkom izgradnjom preporođenog kraja (…) Izgrađeni su moderni stambeni blokovi, podignute nove škole i zdravstvene ustanove… a velik broj prelijepih stambenih zgrada raskošnom arhitekturom uljepšava priobalno područje.“ (Krstović 1983.: 14)

Raspad SFRJ, nove države i postajanje Hrvata Bokelja nacionalnom manjinom (razdoblje od 1991. do danas)

„Broj stanovnika Boke u razdoblju 1953. – 2003. godine je udvostručen, ali je istovremeno udio Hrvata smanjen s 26,2% na samo 7,5% ukupnog stanovništva tadašnjeg kotara14 Kotor. U tom razdoblju znatno raste udio Crnogoraca i Srba“ (Crkvenčić, Schaller 2007.: 94). Dio stanovništva, posebice vojnih lica, supružnika i djece iz miješanih brakova, kao nacionalnu identifi kaciju navodili su ‘Jugoslaven’, što je vidljivo u popisima stanovništva iz 1971., 1981., pa i 1991. Iako je među Jugoslavenima bilo pripadnika svih triju naroda, prema popisu iz 1991. vidimo da se znatno smanjio broj Jugoslavena, a značajno porastao broj Srba (Ibid., 94-95). Iako bi tek trebalo provesti istraživanja o razlozima ovih promjena, prema promjenama podataka u popisima stanovništva možemo pretpostaviti da se velik dio Srba iz Crne Gore na popisima 1971. i 1981. izjašnjavao Jugoslavenima, ali i da je rast broja Srba posljedica njihova doseljavanja iz drugih republika, među njima i iz Hrvatske, te posljedica razmjene kuća s Hrvatima tijekom 1990-ih. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) bila je federacija s konfederalnim karakteristikama, sastavljena od šest socijalističkih republika (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija i Crna Gora) i dvije socijalističke autonomne pokrajine (Vojvodine i Kosova). Raspadom SFR Jugoslavije, tijekom 1990-ih, Crna Gora ostala je u sastavu Savezne Republike Jugoslavije (1992. – 2003.) te kasnije Srbije i Crne Gore (2003. – 2006.). Nakon raspada SFR Jugoslavije, bivši konstitutivni narodi, nastankom novih država i pretvaranjem republičkih u državne granice, postaju manjinsko stanovništvo u novim državama,15 npr. Crnogorci u Hrvatskoj i Hrvati u Crnoj Gori. Unatoč tome što je dio

13 Samo dva muškarca istaknula su kako im se sada čini, gledajući unazad, da je pravoslavno doseljeno stanovništvo lakše napredovalo na rukovodeće pozicije. 14 U međuvremenu su kotari ukinuti i postoje samo općine. 15 Prilikom osamostaljenja svaka nova država određivala je kome će priznati status nacionalne manjine.


novonastaloga manjinskog stanovništva bio autohton, velik dio pripadnika novih manjina počinje preseljenje u svoje etničke države (usp. Rajković Iveta, 2012.: 152-153). Hrvati iz Crne Gore, posebice Boke kotorske, selili su se individualno. Mijenjali su kuće i stanove za stambene objekte pravoslavnog stanovništva iz hrvatskih područja, uglavnom Istre, Dalmacije i Zagreba. Velikim dijelom radilo se o Crnogorcima i Srbima, vojnim licima Jugoslavenske narodne armije (usp. Ibid. 159). Tijekom terenskog istraživanja saznala sam da su se veće skupine Hrvata koji su se iz Hrvatske doselili u Boku kotorsku tijekom 20. stoljeća zbog rada u Zavodu nakon desetljeća provedenih u Tivtu vratili u Hrvatsku. Vlastito iskustvo pokušaja zamjene nekretnina i preseljenja opisao je jedan bračni par:

„Tivat je sigurno 95% bio Hrvata... a sad je drugačije, ima u Tivat svega osim Tivćana. To je sve iselilo… svuđe, u Zagreb, Dubrovnik, Istru. Zamalo da i mi nismo iselili, jel znate onog srpskog [zanimanje i prezime, op.a.], on je imo veliku kuću u Puli i ‘tio je s nama da promini, al’ tražio nas je kuću, i brod smo imali 7,8 metara veliki i prodavaonicu doli, sve je tio. On je imao isto dva poslovna prostora.”16

Dok se dio Hrvata tijekom 1990-ih zbog raznih oblika pritisaka odselio iz Boke kotorske, potisni faktori iseljavanja uglavnom su bila verbalna zastrašivanja i strah za život te se drugi dio prestao izjašnjavati Hrvatima17 (usp. Pečarić, 2000.: 72). Ove migracije stanovništva potaknute novim granicama dovele su i do novih identiteta i novih oprema „Mi : Oni“. Kada govorimo o nacionalnom identitetu, kazivači su navodili razlike između domicilnih Crnogoraca iz Crne Gore i Crnogoraca koji su se doselili nakon 1990-ih iz republika bivše SFR Jugoslavije, zatim crnogorskih Srba te Srba iz Srbije, no tijekom intervjua zatražili su da se ti podaci ne objavljuju jer su izrečeni u povjerenju. Na upite o novim susjedima, razlikama između njih i doseljenih, kazivači su nerado odgovarali, posebice žene koje su ušutkivale supruge fokusirajući se na pozitivne čimbenike odnosa s novodoseljenim stanovništvom. Osim razlika u etničkoj i konfesionalnoj pripadnosti, stanovništvo bokokotorskoga područja ima iznimno naglašen regionalni identitet. Kazivači sebe smatraju Hrvatima i ističu da su pravi Bokelji. Prema njima, postoji razlika između povijesnoga naziva Hrvati Bokelji i suvremenoga regionalnog etnonima, koji su opisali ovako:

„Srbi i Crnogorci koji žive na zemljopisnom području Boke kotorske počeli su se izjašnjavati Bokeljanima zbog slavne pomorske povijesti Bokelja i zbog želje za zatiranjem opstojnosti Hrvata na teritoriju Bokokotorskog zaljeva.“18

Prema popisima stanovništva, a što potvrđuju i kazivanja s terena, velik broj dotadašnjeg stanovništva koje se izjašnjava Jugoslavenima sada se nacionalno izjašnjava Srbima i Crnogorcima. Godine 2003. nacionalna struktura stanovništva bila je ovakva: Srbi 42,2%,

16 Podaci o kazivačima ne navode se zbog osjetljivosti teme.17 Ovakve prakse bile su prisutne i na drugim područjima bivših jugoslavenskih republika, u novonastalim manjinama, npr. u Srba u Hrvatskoj koji su se tada iseljavali iz Hrvatske. 18 Podaci o kazivaču/kazivačici ne navode se zbog osjetljivosti teme.


Crnogorci 34,9%, Hrvati 7,5%. (Crkvenčić, Schaller 2007.: 94,95). Također uočavamo da je prisutna velika etnička mimikrija (prikrivanje etničkog identiteta), koja se nastavlja i na popisu iz 2011.19 Čak 15,2% stanovništva nije željelo navesti etničku pripadnost (naveli su: nacionalno neopredijeljeni, ostali, ne želi se izjasniti, regionalna pripadnost, Jugoslaveni, Ibid.), što upućuje kolika je važnost makropolitičkog konteksta u iskazivanju, tj. prikrivanju etnonacionalnoga identiteta. Prema popisu stanovništva iz 2003. na čitavom prostoru Boke kotorske Hrvati su živjeli u sedam naselja općine Tivat, činili su oko 20% stanovništva, a relativna većina bila je u samo dva mjesta: Bogdašićima i Donjoj Lastvi. Usporedbe radi, na početku 20. stoljeća „u tim je naseljima 1910. godine udio katolika, u najvećoj mjeri Hrvata, iznosio 94,7% ukupnog stanovništva“ (Ibid. 88). Budući da za ovo razdoblje nemamo podatke za prostor Boke kotorske, već za pojedinu općinu promatrajući podatke samo za grad Tivat (tablica 2.), možemo pretpostaviti da je popisivano stanovništvo samo navodilo etničku pripadnost jer iako je Jugoslavija prestala postojati 2003. godine, osam godina kasnije na popisu iz 2011. izjasnila se 61 osoba Jugoslavenom. Također vidimo etnički hibridne identitete, npr. Crnogorci – Srbi (smatra se 28 osoba) te Srbi – Crnogorci (smatraju se 34 osobe). Na upit kazivačima kako objašnjavaju da se neki stanovnici Tivta danas tako izjašnjavaju, komentirali su da se tijekom jugoslavenskog razdoblja nije „gledalo tko je tko“, da je bilo puno etnički miješanih brakova, da su to bila „takva vremena“ te da se puno djece danas smatra i jednim i drugim, uz komentar: „Kako ćeš se opredijeliti?“

Etnička pripadnost Materinski jezik

Crnogorci 4.666 crnogorski 3.161

Crnogorci-Srbi 28 srpski 22

Srbi 4.435 srpski 4.025

Srbi-Crnogorci 34 srpski 26

Hrvati 2.304 hrvatski 1.137

Ne želi se izjasniti 1.275 ne želi se izjasniti 727

Ostalo 174 ostalo 88

Regionalna pripadnost 109 regionalni jezici 23

Jugoslaveni 61srpskohrvatski

srpski3017

Tablica 2. Tivat. Stanovništvo prema etničkoj pripadnosti i materinskom jeziku, popis stanovništva 2011. godine.20

19 Popis stanovništva Crne Gore prema etničkoj pripadnosti za 2011. godinu. (http://www.monstat.org/cg/page.php?id=535&pageid=322)20 Ibid. (http://www.monstat.org/cg/page.php?id=535&pageid=148)


Jezični identitet

Jezik se smatra jednim od bitnih, ako ne i najbitnijih markera identiteta (usp. Brettell i Hollifi eld 2000.; Grbić 2014.). Kada govorimo o jezičnom identitetu, prema popisima stanovništva Crne Gore iz 2011. godine saznajemo da su podaci u kategorijama Stanovništvo prema etničkoj pripadnosti i Stanovništvo prema materinjem jeziku različiti. Također uočavamo mnoštvo kategorija, primjerice za grad Tivat kao oznaka etničke pripadnosti postoji (tablica 2.): Crnogorci-Srbi, Srbi, Srbi-Crnogorci, no svima njima je materinski jezik srpski. Za etničku pripadnost 2.304 osobe navodi Hrvati, ali samo njih 1.137 hrvatski jezik navodi kao materinski jezik. Razgovarajući s kazivačima o uzrocima toga, naveli su da se oni etnički smatraju Hrvatima, ali gledajući hrvatske televizijske programe, čitajući hrvatski tisak te u razgovoru s Hrvatima iz Hrvatske koju posjećuju (zbog odlaska liječnicima specijalistima, u veće kupovine, na studij i sl.) uviđaju da ne znaju hrvatski standardni jezik, već da govore crnogorskim jezikom.21 Također su naveli da su tijekom jugoslavenskog razdoblja u školama učili srpskohrvatski ili crnogorski jezik, a tijekom 1990-ih bilo je otežano, katkad i gotovo nemoguće pratiti hrvatske medije. Prilikom terenskog istraživanja naglašavali su da mladi Hrvati na području Boke kotorske danas nemaju mogućnosti obrazovanja na hrvatskome jeziku, već se on može slušati kao dopunski jezik samo u gimnazijskim programima i da ga uglavnom upisuju samo gimnazijalci koji planiraju studirati u Republici Hrvatskoj. I ovi podaci o etničkoj pripadnosti i materinskom jeziku iz popisa stanovništva i intervjua s kazivačima Hrvatima Bokeljima govore da je na ovome graničnom prostoru i te kako prisutan hibridni identitet, koji je rezultat upravo suživota različitih naroda, života u raznim državama, tj. različitim političkim i društvenim kontekstima, i da stvaranje „umjetnoga“ jugoslavenskog identiteta za neke današnje stanovnike Boke kotorske nije nešto nametnuto jer se oni i nakon raspada Jugoslavije još uvijek tako izjašnjavaju. S druge strane, vidimo da etnički identitet i materinski jezik mogu biti različiti te da je i u ovome slučaju etnička oznaka identiteta subjektivna, dok je materinski jezik ipak objektivnija oznaka.

Translokalizmi, posjeti, povratak…

Jedan od ciljeva istraživanja bio je propitati jesu li i kako danas migranti/kazivači povezuju mjesto svoga sadašnjeg i prijašnjeg stanovanja, održavaju li i razvijaju li do danas obiteljske, ekonomske, socijalne, organizacijske i druge veze (usp. Kuti i Božić 2016., Glick Schiller, Basch i Blanc-Szanton 1995.: 48, prema Jasna Čapo 2003.: 119). Mladi Bokelji iz gradova i obalnih mjesta u selima na Vrmcu posjećivali su roditelje, rođake i prijatelje vikendom, a naši kazivači, tada djeca, kod djedova i baka provodili su školske praznike. U rodna sela dolazilo se na proslave, poput Praznika rada 1. svibnja. Budući da je riječ o masovnom iseljavanju, kuće nisu prodavali jer ih, kako su objasnili, nisu imali kome prodati budući da su se svi iseljavali.

21 Dijalektički, njihov govor je ijekavski i pripada srednjojužnoslavenskome dijasustavu te novome istočno-hercegovačkom narječju.


Slika 4. a i b. Okupljanje raseljenih iz Bogdašića pokraj crkve sv. Jurja, 27. travnja 2007. godine. Privatno vlasništvo.

Pojedini su ustupali prazne kuće drugima. Zaposleni roditelji predškolsku djecu ostavljali su s bakama i djedovima u selima. Pojedina djeca su se tek prije odlaska u školu selila roditeljima. Budući da su u pojedinim selima, kao što su Gornja Lastva, Gornji Stoliv i Bogdašići, postojale slobodne aktivnosti u koje je većina mladih bila uključena, i nakon preseljenja pohađali su te aktivnosti. Kazivači su participirali u tamburaškoj sekciji, dramskoj sekciji, fotoamaterskom klubu, nogometnom klubu... Većina sugovornika bila je vrlo aktivna u Fotokino klubu ‘Mladost’ koji je osnovan 1961. u Gornjoj Lastvi i bio jedan od najuspješnijih kino klubova na prostoru


tadašnje države, Jugoslavije, i čiji su članovi dobitnici mnogobrojnih priznanja. Većina kazivača u mladosti je igrala nogomet, a u vrijeme terenskog istraživanja nogomet se pokazao kao važan čimbenik hrvatskoga identiteta i povezanosti s Hrvatskom. Tijekom istraživanja većina ih je navijala za hrvatske nogometne klubove Hajduk iz Splita ili Dinamo iz Zagreba.Nekad mnogoljudna naselja danas su pusta i prepuštena bujanju vegetacije. Ova mjesta „ožive“ tijekom obilježavanja lokalnih svetaca zaštitnika, kada ih posjećuje raseljeno stanovništvo i njihovi gosti. Važan kohezijski faktor u očuvanju hrvatskoga identiteta su godišnja okupljanja u povodu proslave lokalnih svetaca zaštitnika pojedine crkve, obilježavanja povijesnoga događaja, proslave obiteljskoga i/ili osobnoga imendana i sl. Osim gotovo obveznih odlazaka na obilježavanje spomendana svetaca u rodnim mjestima za kazivače je nezaobilazan odlazak 22. srpnja na Fašinadu u Perastu. Nakon ovih okupljanja, prema kazivačima rijetkih, stanovnici se vraćaju svojim kućama na obale tivatskoga i kotorskoga zaljeva. Posljednjih desetljeća u većini zaselaka živi tek nekolicina stanovnika, a najgore situacije su s onima do kojih ne postoji put, poput Gornjeg Prčnja i Gornjeg Stoliva. Tek ljeti i vikendima poneki ih obilaze, obnavljaju stare kuće i/ili u njima povremeno borave. Iznimka je Gornja Lastva u kojoj život održava spomenuto Kulturno-zavičajno udruženje „Napredak“, Gornja Lastva, koje su osnovali tamošnji stanovnici ne bi li održali međusobne veze i pokušali revitalizirati iseljena sela. Tijekom raspada SFRJ započeo je i proces kojim je nakon više od jednog stoljeća Zavod prestao raditi. Mladi sugovornici nisu se mogli pohvaliti dobrim životnim standardom kao što su ga imali njihovi roditelji, djedovi i bake u mladosti. Razlog tome je velika nezaposlenost i osiromašenje stanovništva. Nakon propadanja Zavoda, tko je imao uvjete odlazio je u mirovinu, od čega je prema kazivačima velik broj prijevremenih mirovima. Prazne zgrade predane su zakupcu, koji je 15. 6. 2006. godine započeo s izgradnjom marine Porto Montenegro (Luković 2007.: 21-22) za zimovanje mega jahti. Opća loša gospodarska situacija nakon 1990-ih prisilila je vlasnike iznimno atraktivnih kamenih kuća na području Boke kotorske, posebice u gradovima Perastu i Kotoru, koje su u međuvremenu dobile na cijeni, da ih prodaju strancima visoke platežne moći, a domaće stanovništvo iselilo se u druge države, velikim dijelom u Italiju i Hrvatsku. Mali dio tih vlasnika doselio se na ovo područje. U njima borave samo ljeti, ostatak godine kuće su zatvorene, a središta gradova pusta. Raseljeni kazivači imaju lijepa sjećanja na djetinjstvo u napuštenim selima poluotoka Vrmca. Većina ih ondje ima djedovinu koju bi voljeli obnoviti. Iako bez stalnih stanovnika, zahvaljujući dobroj prometnoj povezanosti s Tivtom te aktivnostima Kulturno-zavičajnoga udruženja „Napredak“, Gornja Lastva je mjesto koje ima potencijal za revitalizaciju i povratak stanovništva. Hrvati podrijetlom iz Gornje Lastve postupno obnavljaju svoje obiteljske kuće i ondje borave vikendima. U revitalizaciji ovoga kraja sudjeluju pojedinci i udruge. U ovakvim aktivnostima sudjeluju najviše stariji ljudi i oni srednjih godina te navode da su mladi slabo zainteresirani. Udruženje je prilično aktivno na području zaštite graditeljskog naslijeđa, kulturnog krajolika, kulture stanovanja, a s ciljem dugotrajne revitalizacije (usp. Nikolić, Lapinte 2008.). Zahvaljujući


tim aktivnostima, kao i službenim urbanističkim planovima općine Tivat, cjelokupno graditeljsko tradicijsko naslijeđe u posljednjih dvadeset godina je evidentirano i opsežno dokumentirano, čime su postavljeni dobri i stručni temelji za budući rad na zaštiti i revitalizaciji. Cilj udruženja „Napredak“, na čiju je inicijativu ovo istraživanje provedeno, dugoročna je revitalizacija ovog područja, ponajprije oblicima ruralnoga i kulturnoga turizma.

Hrvatske institucije, suvremeni markeri identiteta, višestruki i hibridni identiteti

Hrvate u Boki kotorskoj karakterizira jaka povezanost s Katoličkom crkvom (institucionalno pripadaju Kotorskoj biskupiji) koja je tijekom prošlih stoljeća bila bitan kohezijski faktor hrvatskog stanovništva, s posebice velikom ulogom u očuvanju i njegovanju njihova etno-nacionalnoga i kulturnoga identiteta (usp. Grbić 2014.: 125). Kako saznajemo od kazivača, a što potvrđuje i literatura, osim katoličanstva, očuvanju i jačanju hrvatskoga identiteta pridonijela su druženja, npr. u sklopu Bokeljske mornarice, Kulturno-zavičajnog udruženja „Napredak“ iz Gornje Lastve, Hrvatskoga građanskog društva i dr. (Ibid., participiranje u raznim običajima poput onih u Perastu: Mađ, Fašinada, Gađanje kokota, Mihaliček 2012.: 99) ili saznanja o njima u hrvatskim medijima: Radio DUX, mjesečnik Hrvatski glasnik. Hrvatska manjina u Crnoj Gori ima svoju političku stanku, a to je Hrvatska građanska inicijativa i od 2013. godine zastupnicu u državnome parlamentu (usp. Vidmarović 2013.). Važni markeri identiteta Hrvata Bokelja koji se koriste u suvremenom, uglavnom scenskom kontekstu, za iskazivanje hrvatskoga identiteta su tradicijska ženska i muška nošnja. U ženskoj nošnji vidljivi su mediteranski, zapadnoeuropski i orijentalni elementi (Kristić 2006.). Muškarci su modifi cirali svoju tradicijsku odjeću i za svečane prigode odijevaju odoru Bokeljske mornarice: „…S područja Boke najutjecajnija je bila bratovština pomoraca… odigrala je veliku ulogu u očuvanju autohtonih prava stanovnika toga kraja. Mornarici treba zahvaliti na očuvanju starih tradicija…„ (Ibid.). Jednim od najvažnijih markera hrvatskog stanovništva u Crnoj Gori smatra se upravo Bokeljska mornarica, no kada ta Mornarica gostuje u Republici Hrvatskoj pripadnici nose dvije nacionalne zastave, hrvatsku i crnogorsku, koje su također markeri identiteta. Kazivači su isticali da je trebalo proći dvanaest godina od završetka Domovinskoga rata da Bokeljska mornarica gostuje u Dubrovniku noseći pritom crnogorsku zastavu.22 Naime, tijekom raspada SFRJ – 1990-ih, Hrvatska i Jugoslavija bile su na suprotnim stranama te su pripadnici hrvatske manjine iz Crne Gore morali ići u vojsku kao vojni obveznici Jugoslavije. Mnogi od njih, prema kazivačima, dezertirali su i skrivali se u napuštenim brdskim selima poluotoka Vrmca jer nisu htjeli i mogli napadati „svoj hrvatski narod, Dubrovnik i Konavle.“23 Ovi sukobi i ostanak u svojim domovima, ali sada s druge strane granice u novoj državi, razlozi su da se velik boj kazivača tijekom intervjua često ispričavao zbog napada Crne Gore na južnu Dalmaciju te su navodili kako njih, Hrvate Bokelje, Hrvati iz susjedne okolice – Dubrovnika i Konavala – smatraju Crnogorcima:

22 Podaci o kazivaču/kazivačici ne navode se radi osjetljivosti teme.23 Podaci o kazivaču/kazivačici ne navode se radi osjetljivosti teme.


„Mi se izjašnjavamo kao Hrvati... Nemamo [hrvatsku domovnicu i državljanstvo, op.a.]. Ali uvijek kad se treba izjasnit, mi se izjašnjavamo kao Hrvati. Kad je bio taj rat niko meni nije prebacio taki si, ovaki si. Ja sam radio sa Srbima, M/muslimanima,24 svima, jer oni su dolazili tu i zapošljavali se. Niko meni nije prebacio ništa. Meni je milo da nisam bio na ratištu... jer moje je mišljenje da nije trebalo ići u rat kad je to bilo... jer slušaj me: ‘Nikad Konavljani neće oprostiti Crnoj Gori što su učinili! Mi smo za njih Crnogorci! Nikad neće oprostit!’“25

Ovaj citat i druga slična kazivanja, koja zbog osjetljivosti teme nisu navedena u radu, te potreba kazivača da se ispričavaju i zahvaljuju istraživačima iz Hrvatske što su došli k njima govore o kompleksnosti života na graničnom području, utjecaju promjena čak osam državnih granica tijekom posljednjih stotinjak godina, transformaciji i hibridizaciji identiteta u sklopu kojih su isprepleteni ratni sukobi između novonastale države na čijem prostoru su se rodili i gdje su autohtono stanovništvo koje je zbog promjena državnih granica postalo nacionalna manjina u novonastaloj državi u kojoj nikada nisu živjeli, ali kojoj subjektivno etnički pripadaju.

Zaključak

Migracije Bokelja mogu se podijeliti u nekoliko faza. Na prijelazu između 19. i 20. stoljeća najraširenije su bile ekonomske migracije povezane s pomorstvom. Najčešći su bili privremeni odlasci mladih muškaraca na druge kontinente (najviše u Ameriku) od kojih su neki pretvoreni u trajne. Paralelno, muškarci su pronalazili dodatne izvore prihoda odlazeći na fi zičke, ponajviše građevinske radove na području Boke kotorske te na daljim područjima. Poneki su radili u Arsenalu austrougarske Ratne mornarice u Tivtu. Ovi dnevni odlasci prakticirali su se tijekom prve polovine 20. stoljeća. Najveći val iseljavanja iz sela bio je nakon Drugoga svjetskog rata. S jedne strane potaknuti su željom za boljim načinom života i procesima urbanizacije i deruralizacije širega državnog prostora, a s druge nepostojanjem infrastrukture i komunikacije s bližim urbanim centrima. Od 1960-ih do kraja 1980-ih godina bilježimo masovna preseljenja iz ruralnih zaselaka poluotoka Vrmca u grad Tivat i naselja uz obalu, ali i imigraciju iz drugih dijelova Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije te Hrvatske. Danas pojedinci, najčešće osobe koje su iselile u udaljene krajeve, i njihova djeca posjećuju mjesta podrijetla ili borave na obali tijekom ljetnih mjeseci. Promjene nacionalnih granica, konkretno osam država, na prostoru Boke kotorske tijekom posljednjih stotinjak godina uzrokovale su mnogobrojna iseljavanja i useljavanja. Iseljavalo se stanovništvo čije matične, etničke države više nisu bile u istoj državi s područjem Boke kotorske (uglavnom katoličko stanovništvo, kojima pripada i većina Hrvata Bokelja), a useljavalo stanovništvo novopripojenih područja (uglavnom iz zaleđa – pravoslavno stanovništvo). Sve to rezultiralo je velikim promjenama u etničkom sastavu stanovništva. Primjerice, udio Hrvata na

24 U citat je stavljeno veliko i malo slovo M/m budući da se ne zna govori li kazivačica/kazivač o vjerskoj i/ili etničkoj pripadnosti. 25 http://www.bokeljskamornarica.org/component/option,com_phocagallery/Itemid,72/id,27/view,category/


području Boke kotorske s oko 50 posto 1910. godine smanjio se 2011. godine na samo 6,3 posto. Usporedbe radi, „1910. godine udio katolika, u najvećoj mjeri Hrvata, u sedam naselja općine Tivat iznosio je 94,7% ukupnog stanovništva“ (Crkvenčić, Schaller 2007.: 88). Kao i kada je inače riječ o migrantima „iseljavalo se pretežno mlađe stanovništvo, što je smanjivalo njihove fertilne skupine, a time i prirodno kretanje koje je postupno postalo negativno (veći mortalitet od nataliteta). Tako je iseljavanje Hrvata imalo odgođen učinak na smanjenje njihova broja i udjela u ukupnom stanovništvu Boke u kasnijim popisima. Suprotno je kod imigracijskog kontingenta stanovništva (Crnogoraca i Srba)“. (Ibid.) Istraživanje je pokazalo da su identifi kacijski procesi ovisni o trenutno relevantnim „Drugim“, da su promjenjivi, višestruki, hibridni i u stalnome procesu društvene interakcije na ovome prostoru s mnogobrojnim promjenama granica i makropolitičkoga konteksta. Osim migracija, političke promjene (stvaranje novih država) razlozi su etničke mimikrije (prikrivanje etničkog identiteta), značajnih promjena u vjerskoj i jezičnoj strukturi stanovništva te iskazivanja „poželjnih“ pripadnosti u pojedinim državama. Istraživanje pokazuje, posebice popisi stanovništva, da su se identiteti stanovnika Boke kotorske mijenjali u skladu s političkim i društvenim kontekstom. Tijekom razdoblja SFR Jugoslavije (posebice od 1971. do 1981.), velik dio građana Crne Gore izjašnjavao se umjetno stvorenim etnonimom Jugoslaven/ka, što je s jedne strane bila etnička mimikrija Srba, Crnogoraca, Hrvata i drugih naroda i narodnosti Jugoslavije, no s druge strane dio građana zaista se smatrao Jugoslavenima, što vidimo po tome da se tako etnički izjašnjavaju na popisima stanovništva i kada su Jugoslavije (uključujući SFRJ i Saveznu Republiku Jugoslaviju, od 1992. do 2003.) prestale postojati. Podaci prikupljeni terenskim istraživanjem, odnosno kvalitativnim intervjuima s Hrvatim Bokeljima, govore o kompleksnosti života i kulture/preplitanja kultura na graničnom području, o mnogobrojnim utjecajima koji su potaknuti i uzrokovani promjenama čak osam državnih granica tijekom manje od sto godina, kao i mnogobrojnim migracijama koje su rezultirale etničkom i vjerskom promjenom stanovništva, transformacijama i hibridizacijom identiteta s kojima su isprepleteni i ratni sukobi.

Literatura

Agier, Michel. 2016. „The Elementary Forms of the Border“, u: Borderlands: Towards an Anthropology of the Cosmopolitan Condition. Cambridge: Polity Press, 15–36.Babić, Vanda, ur. 1998. Hrvatska književnost Boke kotorske do preporoda. Zagreb: Erasmus naklada.Banac, Ivo, Slobodan Prosperov Novak, Branko Sbutega. 1993. Stara književnost Boke. Zagreb: Slon. Boban, Ljubo. 1995. Hrvatske granice od 1918. do 1993. godine. Zagreb: Školska knjiga, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Bhabha K. Homi. 1994. Location of Culture. London: Routledge.


Belan, Anton. 2002. Sveti Tripun i njegova katedrala. Kotor: NIP „Gospa od Škrpjela“. Brettel, Caroline. 2003. Antropology and Migration. Essays on Transnationalism, Etnicity and Identity. Altamira Press, A Division of Rowman & Littlefi eld Publishers, Inc. Walnut Greek, Lanhan, New York, Oxford. Brettel, Caroline; James Frank Hollifi eld. 2000. Migration Theory: Talking Across the Disciplines. New York, London: Routledge.Butorac, Pavao. 2000. Boka Kotorska u 17. i 18. stoljeću. Perast: Gospa od Škrpjela. Butorac, Pavao. 1927. Boka Kotorska: od najstarijih vremena do Nemanjića. Split: Narodna tiskara. Castles, Stephen & Mark J. Miller. 2003. The age of Migration. Palgrave Macmillan.Cohen, Antony, P. 1978. The Symbolic Construction of Community. London : Tavistock.Crkvenčić, Ivan, Antun Schaller. 2007. „Promjene etničkog sastava Boke kotorske (1910. – 2003. g.) s posebnim osvrtom na veliko smanjenje Hrvata“, Hrvatski geografski glasnik 69/1 : 67-96. Čapo Žmegač, Jasna. 2003. „Dva lokaliteta, dvije države, dva doma: transmigracija hrvatskih ekonomskih migranata u Münchenu”, Narodna umjetnost, vol. 40/2 : 117–131.Čoralić, Lovorka. 2007. Iz prošlosti Boke: odabrane teme. Samobor: Meridijani. Čoralić, Lovorka. 1999. „Odlomci iz bokeljske povijesti: pomorski i vojnički podvizi Peraštana“, Hrvatska revija, 49/3: 653-663. Fisković, Cvito. 2004. Spomenička baština Boke kotorske. Zagreb: Matica Hrvatska. Grbić, Jadranka. 2014. Multipliciranje zavičaja i domovina. Hrvatska dijaspora: kronologija, destinacije i identitet. Zagreb: FF Press. Grgurević, Tomislav. 2008. Kotor i okolica: građevine, utvrde i crkve. Zagreb: Europapress holding.Hall, Stuart. 1996. „Interodiction: who neds identity?“, u: Questions of Cultural Identity, ur. S. Hall, P. De guy. London et al.: Sage Publications, 1-17. Kovijanić, Risto, Ivo Stjepčević. 2003. Kulturni život starog Kotora (XIV – XVIII vijek). Perast, Gornja Lastva.Kristić, Karmela. 2006. „Tradicijsko odijevanje i časničke odore Hrvata u Boki kotorskoj“, u: Narodne nošnje Hrvata u svijetu, tradicijsko odijevanje Hrvata izvan Republike Hrvatske, ur. J. Forjan, Zagreb: Posudionica i radionica narodnih nošnji, 4-19. Krstović Mato. 1983. „Predgovor“, u: Tivat. Beograd: Književne novine, Veljko Vlahović, 12-14. Kuti, Simona i Saša Božić. 2016. Transnacionalni socijalni prostori: migrantske veze preko granica Hrvatske. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo.Luković, Niko. 1951. Boka Kotorska: kulturno-istoriski vođ. Cetinje: Narodna knjiga.


Mihaliček, Marija. 2012. „Tradicionalni običaji u Perastu“, u: 2 FEB, knjiga sažetaka, ur. M. Muhoberac. Dubrovnik: Folklorni ansambl Linđo, Dubrovnik. Macan, Trpimir. 1993. „Pogled u bokeljsku povijest“. Hrvatska revija 43/1:19-27. Majić, Srećko, ur. 2007. Gospa od Škrpjela: [Perast]: zavjetno svetište pomoraca. Zagreb: Perast: Turistička naklada; NIP Gospa od Škrpjela. Marasović, Tomislav. 2013. Dalmatia Praeromanica: Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji. 4.: Korpus arhitekture: južna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora. Split: Zagreb: Književni krug Split: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika; Arhitektonski fakultet Sveučilišta. Marinović, Ante. 1993. „Boka kotorska od najstarijih vremena do početka XX. stoljeća“, Dubrovnik: časopis za književnost, nauku i umjetnost 4, 184-205.Milošević, Miloš. 2008. Iz prošlosti Boke Kotorske. Zagreb: Matica hrvatska. Nikolić, Marija, Lapinte Alex. 2008. Gornja Lastva između sjećanja i sadašnjosti/Gornja Lastva entre mémorie et actualité. Gornja Lastva, Tivat: Kulturno-zavičajno udruženje „Napredak“, Gornja Lastva. Novak, Slobodan Prosperov; Kratofi l, Mirko; Pavešković, Antun. 1996. Stara bokeljska književnost. Zagreb: Matica hrvatska.Obad, Stijepo, ur. 2003. Hrvati Boke kotorske. Orebić: Zaklada „Dr. Cvito Fisković“, Zadar: Sveučilište u Zadru. Pečarić, Josip. 2000. „Hrvati Boke kotorske od 1918. godine do danas“, u: Međunarodni znanstveni skup Jugoistočna Europa 1918. – 1995., Dubrovnik, 23. – 25. 5. 1996. Ravlić, Aleksander, ur. Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski informativni centar, 72-80. Pečarić, Josip. 1999. Borba za Boku kotorsku: u Boki kotorskoj svaki kamen govori – hrvatski. Zagreb: Element: Hrvatski informativni centar: Hrvatska bratovština „Bokeljska mornarica 809“. Petković, Nikola. 2010. Identitet i granica. Hibridnost i jezik, kultura i građanstvo 21. stoljeća. Zagreb: Jesenski i Turk. Rajčević, Tripo. 1983. Geografski položaj i prirodno-geografske karakteristike opštine Tivat. Tivat. Rajković Iveta, Marijeta. 2012. „Dissolution of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and Migration of New Minorities From and To Newly Formed States”, u: Migration and Identity. Historical, Cultural and Linguistic Dimensions of Mobility in the Balkans, ur. Petko Hristov. Sofi ja (Bugarska): Paradigma, 152–162.Stefanović Karadžić, Vuk. 1975. Crna Gora i Boka Kotorska. Beograd: Noli. Stefanović Karadžić, Vuk. 1922. Crna Gora i Boka Kotorska. Beograd: Srpska književna zadruga. Stjepčević, Anđelko. 2012. Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi. Gornja Lastva: Kulturno-zavičajno udruženje „Napredak“, Gornja Lastva.


Stojković, Slavo. 2008. Mediteranska zagonetka: (Boka i Bokelji). Herceg Novi: Gradska biblioteka i čitaonica; Beograd: Nolit. Wilson Thomas M. i Hastings Donnan, ur. 2015. A Companion to Border Studies (Blackwell Companions to Anthropology) Hoboken: Wiley Blackwell. Zaninović, Mladen. 2001. „Boka kotorska u antičko doba“. Arheološki radovi i rasprave 13: 1-16.

Izvori

Bokeljska mornarica. (http://www.bokeljskamornarica.org, pristupljeno 16. 10. 2014.)Bokeljska mornarica. Galerija – Mornarica u Dubrovniku na festu sv. VLAHA 3. 2. 2007.http://www.bokeljskamornarica.org/component/option,com_phocagallery/Itemid,72/id,27/view,category/, pristupljeno 16. 10. 2014.)Kulturno-zavičajno udruženje „Napredak“, Gornja Lastva. (http://www.gornjalastva.org/me/o-nama, pristupljeno 5. 4. 2018.)Luković, Siniša. 2007. Nakon 118 godina Arsenal otišao u povijest. Hrvatski glasnik, V/32, str. 21-22. (http://hgdcgkotor.fi les.wordpress.com/2011/09/glasnik-32.pdf, pristupljeno 10. lipnja 2018.)Popis stanovništva Crne Gore. Stanovništvo prema etničkoj pripadnosti za 2011. godinu. (http://www.monstat.org/cg/page.php?id=535&pageid=322, pristupljeno 12. rujna 2018.) Popis stanovništva Crne Gore. Stanovništvo prema materinjem jeziku za 2011. godinu. (http://www.monstat.org/cg/page.php?id=535&pageid=148, pristupljeno 12. rujna 2018.) Vidmarović, Đuro. 2013. Hrvati u Boki kotorskoj 2. (http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/14447-hrvati-u-boki-kotorskoj-2-2013.html, pristupljeno 10. lipnja 2018.)


SUMMARY

BOKA KOTORSKA: SHIFTING POLITIES, MIGRATION AND THE DISAPPEARING CROATIAN IDENTITY

Over the past one hundred years Boka Kotorska (the Bay of Kotor) has been part of eight different states. The objective of this paper, based on interviews conducted with forty Bokelj Croats (Croats from Boka Kotorska), was to study the impact this shifting geopolitical landscape has had on the identity of the indigenous

population – the Bokelj Croats. The recasting of state borders, i.e. the succession of polities, provoked migrations in the population (both emigration and immigration) and a transformation of identity. From the late nineteenth and the turn of the twentieth century the majority of people moving abroad were young men in search of additional sources of income, relocating to nearby or to oversees destinations (e.g. the United States of America and Australia). The period between the two World Wars saw heightened internal migration from rural to urban areas, from the mountain country of the Vrmac peninsula to the coastal towns and the city of Tivat. The greatest single wave of emigration out of rural villages was in the 1950s and 1960s. On the one hand there was the desire for a better standard of living, urbanisation processes and the de-ruralisation of Montenegro and of the socialist Yugoslav federation as a whole, and, on the other hand, there was the lack of infrastructure and communication with nearby urban hubs. The shifting state borders over this one hundred year period resulted in the emigration of people whose ethnic countries were no longer part of the same polity that Boka Kotorska was a part of (for the most part Catholics, which is the religious affi liation of most Bokelj Croats), and the concurrent immigration of newly joined areas (for the most part Orthodox Christians from the hinterland). This all resulted in massive shifts in the ethnic and religious composition of the population, especially after the dissolution of the socialist Yugoslav federation and the revival of Croatian independence, when Croats in Montenegro found themselves in the Croatian diaspora, i.e. in the role of an ethnic minority. There is a great lack of consistency in the censuses in terms of administration, territory and methodology. What they indicate is that the percentage of Croatians in the Boka Kotorska area has dropped precipitously between 1910 and 2011 – from 50.3% to just 6.3%. For the sake of comparison we can note that in 1910 the percentage of Catholics, most ethnic Croatians, in the seven settlements that make up the Municipality of Tivat was 94.7% of the total population. Besides the drop in the number of Bokelj Croats in this area, the study also points to the phenomenon of the self-masking of Croatian identity (ethnic mimicry) and signifi cant changes to the religious and linguistic structure of the population.


RESÚMEN

BOKA KOTORSKA: POLÍTICAS CAMBIANTES, MIGRACIÓN Y DESAPARICIÓN DE LA IDENTIDAD CROATA

En los últimos cien años Boka Kotorska formó parte de ocho Estados. El objetivo de este trabajo fue averiguar -en base a las respuestas de cuarenta croatas entrevistados nativos de Boka Kotorska- de qué manera se han refl ejado estos cambios de Estado en la identidad nacional de la población autóctona, concretamente de los croatas de

Boka. El cambio de fronteras, es decir de Estados, fue el causante de las migraciones de la población (emigraciones e inmigraciones) y la mutación de la identidad. Desde fi nes del siglo 19 hasta comienzos del 20 generalmente emigraban hombres jóvenes con el propósito de obtener un ingreso adicional. Emigraban a países cercanos pero también a destinaciones transcontinentales como Estados Unidos o Australia. En el período de Entreguerras, se intensifi ca la migración interna pueblo-ciudad de las zonas montañosas de la península de Vrmac hacia las localidades costeras y a la ciudad de Tivat. La mayor ola migratoria de los habitantes de los poblados antes mencionados se produjo en la década de los años 1950 y 1960. Por un lado estaban las ganas de mejorar las condiciones de vida, los procesos de urbanización y desruralización de Montenegro o sea de la República Federativa Socialista de Yugoslavia, y por otro, la inexistencia de infraestructura y comunicaciones con los centros urbanos cercanos. El cambio de fronteras estatales en el transcurso de cien años dieron por resultado el éxodo de los habitantes cuyos países nativos o estados étnicos ya no pertenecían al mismo Estado que Boka Kotorska. Por lo general los que emigraban eran católicos (que es la religión profesada por la mayoría de los croatas de Boka Kotorska), mientras que afl uía la población de los nuevos territorios anexados (mayormente habitantes del interior, de religión ortodoxa). Todo esto produjo grandes cambios en la composición étnica y religiosa, especialmente después de la desintegración de Yugoslavia y de la independencia de la República de Croacia, cuando los croatas de Montenegro se convirtieron en diáspora croata, es decir en minoría nacional. Los resultados de los censos de población desde el aspecto administrativo, territorial y metodológico, son sumamente desiguales, pues revelan que el porcentaje de habitantes croatas en el territorio de Boka Kotorska desde el año 1910 al 2011 se redujo de un 50,3 % a apenas el 6,3%. Como comparación, en el año 1910 el porcentaje de católicos -en su mayoría croatas- en siete poblados del municipio de Tivat era del 94,7% del total de habitantes. Además de la drástica reducción de la población croata de Boka Kotorska en esa área, la investigación descubrió que muchos croatas ocultan su identidad nacional (mimetismo étnico) y que incluso se produjeron cambios signifi cativos en la estructura religiosa y lingüística de la población de Boka Kotorska.

DUBRAVKO BARAČ

UŽITAK U ZNANOSTI O HRANI HRVOJA FABEKA IZ ONTARIJA

Rođeni Zagrepčanin Hrvoje Fabek znanstvenik je na Odjelu prehrambenih znanosti Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Torontu. Doktorsku disertaciju obranio je na Sveučilištu u Guelphu na Odjelu prehrambenih znanosti Poljoprivrednoga fakulteta Ontarija, gdje je ranije diplomirao i to na Odjelu bioloških znanosti. Za vrijeme poslijediplomskih studija osvojio je brojne nagrade i istraživačke stipendije, uključujući onu prestižnu koju dodjeljuje kanadska provincija Ontario izvrsnim znanstvenim novacima. Njegova su otkrića predstavljena na raznim međunarodnim stručnim skupovima kako kanadskoga Zavoda za prehrambenu znanost i tehnologiju, tako i u Wrexhamu (Velika Britanija), gdje je sudjelovao na tamošnjem 17. i 18. simpoziju o stabilizatorima u prehrambenoj industriji. Uz pedagoški rad na poslijediplomskome studiju, Fabek vodi vlastitu istraživačku skupinu. Usredotočen je u svome istraživačkom radu na zdravstvene koristi unosa prehrambenih vlakana. Autor je brojnih radova objavljenih u vodećim časopisima. Trenutačno s vlastitom obitelji živi u idiličnom Actonu, a radi u Torontu, što ima svoju cijenu u vidu višesatnog putovanja na posao i s posla. Iskustvo putovanja i kružne migracije Hrvatska – Kanada – Hrvatska postale su Fabekovima poticajan i uzbudljiv stil života!

Dr. s. Hrvoje Fabek je mladi uspješni znanstvenik koji se rodio u Zagrebu, a sada djeluje u Torontu. Sa svojom mladom obitelji živi u gradiću Actonu, sjeverozapadno od Toronta. Hrvoja poznajem još otkako je bio dečkić i na hrvatskim roštiljadama trčkarao oko nas dok smo njegovi roditelji i naše društvo roštiljali „uz piće i priče“.

Hrvojev otac, Martin-Vlado Fabek, poznat je u hrvatskoj zajednici Toronta i okolice kao ljubitelj dobre hrane i vrhunski majstor roštilja i kotlovine te nije čudo da je Hrvoje odabrao unaprijediti ta vrijedna obiteljska iskustva i praktično prehrambeno znanje te se pozabaviti prehranom na znanstvenoj razini. Mnogi znanstvenici smatraju da je doktorat znanosti vrhunac njihove karijere, no Hrvoje je doktorirao već s 28 godina i pred njim je široko otvoren put za daljnje uspjehe i napredovanja. Razgovor smo vodili u Hrvojevu privremenome kabinetu/laboratoriju na University of Toronto jer se „glavni“ kabinet i laboratorij trenutačno renoviraju i poboljšavaju. Hrvoje je elokventan sugovornik pa gotovo i nije trebalo postavljati pitanja – njegova priča tekla je sama od sebe.

D. B.: Hrvoje, hvala ti što si u svojoj prenatrpanoj satnici našao vremena za ovaj razgovor za Hrvatski iseljenički zbornik. Iako je tvoj znanstveni rad bio jedan od važnih faktora da te zamolim za ovaj razgovor, tvoja „iseljenička priča“ dosta je neuobičajena pa te molim da nam najprije ispričaš kako si se našao u Kanadi, pa preselio u Hrvatsku, i onda se ponovno vratio u Kanadu.

H. F.: Iz Hrvatske smo se iselili u Kanadu 1990. U to vrijeme ja sam imao tri i pol godine, a moja sestra Martina sedam. Moj otac oduvijek je volio izazove, ali pritom mu je bila najvažnija


dobrobit obitelji. Preseliti se u drugu zemlju, i još tako daleko, „preko velike bare“, veliki je izazov i on nije išao u to nasumce. Najprije je otišao sam u Kanadu razgledati situaciju prije nego što cijela obitelj s dvoje male djece krene u takav pothvat. Tata je bio zadovoljan dojmovima iz Kanade i nakon povratka u Zagreb prihvatio se obavljanja svih formalnosti potrebnih za iseljenje te smo se s urednim dokumentima u kolovozu 1990. odselili u Kanadu. Tatini stric i teta živjeli su u Burlingtonu, malome gradu nedaleko od Toronta, i oni su službeno bili naši sponzori za useljenje. Isprva smo se uselili u dvosobni stan s njima, nas četvero i njih dvoje, te smo ostali neko vrijeme kod njih dok se nismo snašli i unajmili omanji dvosobni stan za našu obitelj. Moji roditelji završili su fakultete u Zagrebu, no tata je prvi u Kanadi našao dobar posao. Usto, kako bi pojačao obiteljski budžet u popodnevnim je satima razvozio pizzu. Bilo koji pošten posao je prihvatljiv dok se čovjek snalazi u novoj sredini. Majka je isprva bila s nama djecom i brinula se da se mi što bolje uklopimo u novu situaciju, a zatim je i ona našla neki posao. S vremenom je tata našao bolje plaćeni posao. Našli smo i nove prijatelje. Mi djeca krenuli smo u školu ili vrtić, uključili se u razne izvanškolske aktivnosti. S vremenom je bilo očito da je tatina vizija o tome kako stvoriti bolji život za sve nas bila ispravna. Vjerojatno bi priča moje sestre bila nešto drukčija. No, ja sam bio tako mali da sam krenuo u dječji vrtić baš u vrijeme kad su krenula i druga djeca. Tako mi je bilo lako usvojiti rutinu života u vrtiću i jezik mi je „krenuo“ takoreći sam od sebe. Krenuo sam odmah i na hokej, našao tu dobre prijatelje. Prije toga nisam imao pojma što je hokej, nisam uopće znao klizati, no roditelji su mi kupili klizaljke i krenuo sam na led. Pao sam bar sto pedeset puta, ali sam konačno počeo klizati i ušao u tim. Općenito, cijela obitelj ubrzo se dobro priviknula na život u Kanadi. Mi klinci išli smo maskirani u obilazak kuća na Halloween. Išli smo svakog vikenda na piknike, obišli Niagarine slapove, sve u svemu bile su to dobre četiri godine života. Roditelji su svjesno čuvali naše hrvatske korijene. Kod kuće smo govorili hrvatski. Išli smo svake subote u hrvatsku dopunsku školu, a doma su se kuhala hrvatska jela. Ipak, u te četiri godine nismo nijednom išli u Hrvatsku tako da je Kanada bila takoreći sve što smo mi djeca znali i čega smo se sjećali. Za vrijeme našeg boravka u Kanadi roditelji su i dalje održavali veze s ljudima u Hrvatskoj. Jako su im nedostajali prijatelji i rodbina koje su tamo ostavili. Godine 1994. prvi put smo otišli svi u posjet u Hrvatsku, a poslije toga su roditelji počeli ozbiljno razmatrati mogućnosti našega povratka. Kad je tati ponuđen dobar posao u Zagrebu, odlučeno je – vraćamo se! Sestra i ja išli smo u Burlingtonu u istu katoličku školu, ja sam u to vrijeme bio u trećem razredu, a ona u šestom. Jednog dana svi učenici i učitelji sazvani su da se okupe u školskoj dvorani. Tek kad smo došli tamo saznali smo da je to okupljanje priređeno – u našu čast, kao ispraćaj pred naš odlazak... Oboje smo se silno rasplakali, bila je to zaista dirljiva gesta naše škole. U Hrvatsku smo se vratili 1995. Povratak u Hrvatsku nije prošao bez teškoća. Kao prvo, ja sam ipak relativno slabo vladao hrvatskim jezikom. To što smo kod kuće govorili hrvatski, uz četiri sata poduke koje smo svake subote dobivali u hrvatskoj školi bili su dovoljni da se nekako snađem u svakodnevici, ali ne za pohađanje „prave“ škole na hrvatskome jeziku. Srećom su roditelji sestru i mene upisali u međunarodnu školu „Matija Gubec“ koju su pohađala većinom djeca stranih diplomata i gdje je nastava bila na engleskome jeziku. Naša generacija bila je među

2019230 D. BARAČ

prvima u toj zagrebačkoj nastavi na engleskome jeziku. Tada je to bila škola za djecu povratnika. Međutim, to je danas škola za diplomatsku djecu i djecu poslovnih ljudi iz inozemstva budući da škola za djecu povratnika iz iseljeništva nije zaživjela u toj formi. Roditelji su nas prebacili u normalne hrvatske škole jer su smatrali da ćemo imati kvalitetnije obrazovanje na hrvatskome jeziku – što se pokazalo točnim. Tako smo imali prijatelje iz cijelog svijeta, iz Sudana, Meksika, Švicarske, a svi oni došli su iz drugih jezičnih područja, i svi smo se borili da se priviknemo na novu sredinu.Mojem privikavanju jako je pomoglo bavljenje sportom. Hrvatska je u to vrijeme imala četiri hokejska tima i ja sam upoznao jednog od igrača, Bornu Čuligu, te smo postali bliski prijatelji. (Borna je kasnije bio moj kum na vjenčanju, ovdje u Kanadi!). Borna me upoznao sa svojim prijateljima te sam kasnije prešao u njegovu školu „Matko Laginja“. Na zahtjev mojih roditelja stavljen sam u isti razred s Bornom. Počeo sam igrati i rukomet, koji je u Kanadi potpuno nepoznat. (Moj tata je u mlađim danima igrao rukomet u prvoj ligi, tada još u Jugoslaviji.) Tatin prijatelj koji je bio rukometni trener vidio je u meni neke kvalitete koje je imao moj otac u mlađim danima i ponudio mi je da igram u prvoj ligi. Našao sam se u velikoj dilemi, no na kraju sam ipak odlučio ostati u hokeju. Nisam nikad zamišljao da ću postati nešto kao legendarni hokejaš Wayne Gretzky, ali možda mi je ipak u glavi bila misao da ću se jednog dana vratiti u Kanadu i da ću tamo nastaviti igrati hokej? U Hrvatskoj smo imali naše djedove, bake i drugu rodbinu pa smo svako ljeto na mjesec i pol ili dva išli na Hvar, Korčulu, Lošinj, živjeli život o kakvom ljudi u Kanadi mogu samo sanjati. Mi

Dr. sc. Hrvoje Fabek u svom laboratoriju.


smo djeca bili još premaleni da bismo razumjeli teškoće s kojima su se susretali naši roditelji u svakodnevnom životu: kako platiti račune, političke dileme oko nas, rat. Moja sestra pohađala je gimnaziju i bila je jako zadovoljna životom u Hrvatskoj. Ali kad su roditelji zbrojili sve pluseve i minuse – odlučili su da se vratimo u Kanadu!Ja sam se nedavno preselio iz Georgetowna u Acton, što je udaljenost od petnaestak kilometara, i to mi je bila prava mora! Divim se mojim roditeljima koji su imali hrabrosti i snage još jednom potrpati sve u kontejner i uputiti se ponovno preko oceana, natrag u Kanadu, ali mi se čini da moja majka još i sada ponekad ima noćne more zbog toga... Ja sam završavao sedmi razred osnovne, a moja sestra drugi razred zagrebačke XVI. gimnazije. Meni je taj odlazak teško pao jer sam u Zagrebu stekao puno prijatelja. Na neki način mi smo i dalje bili povezani s Kanadom iako nismo tamo četiri godine putovali (osim tate koji je putovao zbog poslovnih razloga). Tada nismo imali elektroničku poštu i druge aplikacije koje mladi danas koriste, ali smo pisali razglednice i slali pisma i fotografi je prijateljima u Kanadi. U to vrijeme bila je u Hrvatskoj dosta napeta situacija, rat je još trajao, bilo je raznih problema. Kad čovjek dođe ljeti u Hrvatsku s novcem u džepu i živi samo za razonodu i provod, piju se gemišti i ide se na more, to je jedna stvar, no živjeti od onoga što se tamo zaradi je nešto sasvim drugo. Taj prijelaz od turista na građanina može donijeti mnoge frustracije. Teret stresa i obveza je tijekom vremena postao mojim roditeljima pretežak. Ljudi koji su živjeli samo u Hrvatskoj na to su naučeni i nemaju pojam o tome kako funkcionira život u drugim zemljama, no moji roditelji mogli su uspoređivati život u Kanadi i život u Hrvatskoj, i procijenili su da je Kanada stabilnija te da se tamo živi s manje stresa.Moji roditelji i do dana današnjega ponekad se pitaju jesu li s tim trostrukim preseljenjima navalili preveliki teret na nas djecu. Meni se, pak, čini da smo time dobili najbolje od oba svijeta – znanje jezika i ljubav za Hrvatsku, mnoštvo prijatelja tamo s kojima smo i nadalje u vezi, a opet i pogodnosti i mogućnosti koje postoje u jednoj bogatoj, razvijenoj zemlji poput Kanade. Roditelji su težili da ostvare bolji život za cijelu obitelj i mogu reći da su taj cilj ne samo ostvarili, nego i premašili. Sestra i ja različito smo doživjeli povratak u Kanadu. Ja sam bio oduševljen, upisao sam se u istu osnovnu školu iz koje sam otišao prije četiri godine, našao tu svoje stare prijatelje, direktor škole i mnogi učitelji bili su još uvijek isti, bili su isti i hokejski treneri, sve u svemu činilo se kao da sam se samo vratio nakon jako dugačkih ferija! Moja sestra je selidbom obitelji u Kanadu zamijenila zagrebačku XVI. gimnaziju nastavivši školovanje u Katoličkoj srednjoj školi u Burlingtonu, malome gradiću u usporedbi sa Zagrebom. U katoličkoj školi morala je nositi uniformu, to je bilo sasvim nešto drugo nego opuštena sloboda zagrebačkih gimnazijalki. Ona je u Zagrebu već stvorila čvrsta prijateljstva, donekle izgradila svoja stajališta o životu i tad odjednom tata i mama kažu – pakirajte svoje stvari, odlazimo!

D. B.: Kako ste se snašli pri tom ponovnom iseljenju?

H. F.: Za mene je povratak bio relativno lagan. Moj otac brzo je našao dobar posao, nije ponovno započeo s razvoženjem pizze, radio je u prodaji, puno putovao, majka se isto vratila na svoj prijašnji posao. Taj drugi dolazak bio je vrlo različit od prvoga – roditelji su znali što očekivati, sve je vrlo brzo ušlo „u normalu“. Ja sam se nastavio baviti hokejom. Moji treneri u Hrvatskoj

2019232 D. BARAČ

očito su obavili dobar posao budući da sam se nakon nekoliko mjeseci vrlo napornog privikavanja na nešto drukčiji način kanadskog treniranja uspješno pridružio hokejaškoj momčadi Burlington Eagles (AA). Život je za mene tekao glatko, što opet nije bio slučaj s mojom sestrom. Rijetko se netko ovdje prvi put pojavi u srednjoj školi u trećem razredu, svi ostali su već dugo išli zajedno u školu i imali svoja čvrsta društva te joj je trebalo neko vrijeme da se snađe. Ona je krivila naše roditelje što su je odveli iz Zagreba u Kanadu i oni su se morali suočiti s tim problemom. Srećom je ona vrlo društvena pa je uspjela stvoriti nova prijateljstva s ljudima s kojima se još i danas druži. Naši djedovi i bake i druga rodbina iz Hrvatske dolazili su nam u posjet, slavili su se rođendani i godišnjice, i sve je teklo u najboljem redu. Moja sestra počela je izlaziti s dečkima, jedno vrijeme je imala dečka Hrvata i tu smo se – bar za neko vrijeme – našli u potpuno hrvatskom okruženju. Iako je bio Splićanin (Hajdukovac)! Ja sam išao u Hrvatsku na proslavu „male mature“ s mojim hrvatskim razredom, bilo mi je tek 13 godina, ali roditelji su me poslali samog jer su oni morali raditi. Našao sam se s društvom, odmah smo išli na more, na Cres, Korčulu, bilo je to savršeno bezbrižno ljetovanje. Želim da i moja djeca kad narastu iskuse tako nešto. Nakon povratka sam se upisao u katoličku srednju školu u Burlingtonu, istu u koju je išla i moja sestra. Bila je to jedina katolička srednja škola u tome malom gradu tako da su svi kolege iz osmog razreda tu nastavili školovanje i taj prijelaz isto je bio jako lagan. Prvog dana razrednica je prozivala učenike da ih upozna i došavši do mene rekla je: „Fabek? Jesi li ti mlađi brat Martine Fabek?“ Na moj pozitivan odgovor samo je nešto promrmljala i kimala glavom, očito moja sestra baš nije bila kod učitelja na dobrome glasu... Sve je pomalo sjelo na svoje mjesto i bilo je očito da su moji roditelji napravili ispravnu odluku kad su se odlučili za povratak u Kanadu.Već negdje od polovice srednje škole u Kanadi se vrši dosta veliki pritisak da se učenici odluče kojim će smjerom nastaviti i da prema tome odaberu predmete koje će slušati i polagati. Ne znam kako je danas u Hrvatskoj, ali ovdje sa svakim sljedećim razredom srednje škole sve je manje predmeta koji su obvezni, a sve više je izbornih, i učenici biraju te predmete u skladu sa zahtjevima sveučilišta ili druge više škole koju žele pohađati. To je veliki stres za učenike i roditelje, kako znati u tako ranoj dobi što želiš raditi i biti u životu. Roditelji obično žele da to bude sveučilište jer smatraju da će ti „visoko obrazovanje omogućiti udoban i siguran život“, što nije uvijek točno. Ja sam ovdje u školi prolazio jako dobro i zahvaljujem to velikim dijelom onome što sam naučio dok sam se školovao u Hrvatskoj – smatram da je obrazovni sustav u Hrvatskoj odličan. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su puno veći i dok sam u Hrvatskoj bio osrednji učenik iz kemije i matematike – ovdje sam u tim predmetima bio među najboljima u razredu! Tako sam mogao odabrati izborne predmete koji su me pripremali za sveučilište, ali nakon završetka srednje škole još nisam znao za koji studij da se odlučim! Prijateljica moje sestre studirala je u manjem gradu Guelphu, stotinjak kilometara zapadno od Toronta, i ona mi je pokazala tamošnje sveučilište i grad. Sviđalo mi se što je to relativno maleno sveučilište, ni predaleko ni preblizu mojih roditelja, i iako sam dobio pozitivne odgovore od nekoliko drugih sveučilišta, odlučio sam se za studij biologije, odnosno na engleskome Biological Sciences na Sveučilištu Guelph. Živeći u studentskome domu imao sam potpunu slobodu, a roditelji bi navratili tek svakih tjedan-dva, napunili moj hladnjak hranom, donijeli


čisto rublje, a odnijeli prljavo – prava idila! Kako nisam bio predaleko, mogao sam biti s obitelji za praznike, rođendane i druge obiteljske prigode. Kao i većina drugih studenata, bio sam ponesen životom bez roditeljske kontrole, tu se neprestano slavilo i zabavljalo i naravno – moje ocjene su se srozale! To me malo otrijeznilo i nekolicina nas kolega unajmila je kuću podalje od sveučilišta te smo počeli tražiti neku ravnotežu između obveza i zabave. Mladi ljudi trebaju društveni život, ali istodobno se ne smije zapustiti studij. Događalo se čak da nisam mogao doći na uskrsni ručak ili Dan zahvalnosti (Thanksgiving) k roditeljima jer sam spremao neke ispite. Kad sam se primicao kraju prvog dijela studija (undergraduate, prvostupnik), još nisam znao kamo ću krenuti... Uz ostale predmete pohađao sam predmet „prehrambene znanosti“ (nutritional sciences), profesor mi je bio Doug Goff, i u jednom času on mi je predložio da dođem k njemu na razgovor jer je njegov odjel zainteresiran da primi nove studente na drugi stupanj studija (magisterij). Razgovarali smo o tome kako je znanost o prehrani uključena u stvarni život, o tome kako je puno znanja i znanosti uključeno, recimo, u proizvodnju dobrog sladoleda. Kao pravom Hrvatu, i meni je hrana važna komponenta života, tu je i obiteljska tradicija jer moj tata je poznati velemajstor dobre hrane, vrhunskog roštilja, kotlovine i drugih delicija. Znanost o prehrani uključuje mnoge komponente, od proizvodnje, prerade i čuvanja hrane do prehrambenih i medicinskih utjecaja koje hrana ima na ljude. Profesor Goff imao je slobodno mjesto za magistarsku poziciju za istraživanje o utjecaju dijetalnih vlakana na redukciju glukoze i na dijabetes. Tako sam proveo dvije godine istražujući to područje i o tome napisao završni rad. Pitanje je bilo – što dalje? Logičan put bio je da nastavim prema doktoratu znanosti. Trebalo je nastaviti istraživanje na kojem sam radio, a koje nije bilo dovršeno. U istraživanju uvijek izbiju problemi, stvari nikada ne teku kako su izvorno planirane. Standardna je šala među znanstvenicima – ako u istraživanju sve teče kako je planirano, onda nešto sigurno nije u redu i radije još jednom provjeri svoju tezu i metode rada... Da bi posta kandidat za doktorat na području znanosti o prehrani treba dodatno odslušati i pismeno položiti tri opsežna ispita: prehrambenu kemiju, prehrambenu mikrobiologiju i procesiranje hrane. Kombinirana ocjena pisanih ispita mora biti najmanje 75% da bi se uopće moglo pristupiti usmenom ispitu na kojem kandidat mora ispitnoj komisiji prezentirati tezu na kojoj misli raditi u cilju postizanja doktorata. Svi su mi rekli da je to najteži ispit i da priličan broj potencijalnih kandidata padne na njemu. Doći tako daleko i onda pasti – to mora zaista biti gadno! Da bi situacija bila još napetija – moja je žena u vrijeme tog ispita bila pred kraj trudnoće, porođaj se očekivao svakog časa!Ja sam uvijek mislio da sve u životu treba uredno poslagati, najprije fakultet pa ženidba pa djeca... Ma zaboravi, to je nemoguće, realan život je drukčiji, ni sada u mojoj 32. godini stvari još nisu uredno posložene. Ukratko, naš sin Luka rodio se tjedan dana prije moga kritičnoga usmenog ispita za kandidaturu za doktorat. Bilo je to vrijeme velikih napora i stresa – beba je imala grčeve, nije spavala, mi smo prolazili kroz sve napore i dileme nakon rođenja prvog djeteta, a ja sam se trebao pripremati za presudni ispit. Imao sam dobru potporu u obitelji i na fakultetu, ali zadatak je trebalo obaviti na traženoj razini, tu nema sentimentalnosti. Ja sam u

2019234 D. BARAČ

pola sata predstavio ispitivačima moju tezu, zatim su me dva sata „roštiljali“ svojim pitanjima, da bi me na kraju pozvali u drugu sobu na razgovor i priopćili mi – da sam postao doktorand! Otišao sam kući i pao u krevet iscrpljen od svih napora i uzbuđenja.Slijedi dugotrajan rad na doktorskoj disertaciji i konačno sam bio spreman za obranu doktorata. Pravila zahtijevaju da obrani doktorata mora prisustvovati bar jedan priznati stručnjak s tog područja koji nije povezan s fakultetom na kojem se brani doktorat. Poznavao sam profesoricu Weili Li iz Velike Britanije, koju sam sreo na nekim prijašnjim znanstvenim skupovima, i osigurali smo njezin dolazak. Ona je bila prisutna na ispitu preko Skypea, a ne fi zički – što je danas nerijetka pojava u globalnoj akademskoj zajednici. Svi su profesori angažirani na raznim projektima, često na raznim stranama svijeta, i vrlo je teško naći dan koji će svima odgovarati. Fakultet mi je predložio dva datuma jer – može se činiti smiješno da se povijest ponavlja – moja je žena bila baš tada pred porođajem našega drugog djeteta! Tri dana prije moje obrane disertacije, moja žena u visokom stupnju trudnoće dobila je trudove. Kao budućem roditelju osigurali su mi dva datuma obrane disertacije, na čemu sam im kao otac i danas zahvalan. Odmah sam pozvao tatu da preuzme brigu oko našeg sina Luke i psa dok sam ja bio s Danielle u rodilištu. Na fakultetu su mi, istina, ponudili i da pomaknu obranu disertacije na drugi dogovoren datum, kasniji predviđeni termin – no, ja nisam htio odgađati! Doktorska disertacija je projekt na kojem sam sustavno i predano radio četiri godine i tko nakon toliko vremena nije spreman, neće nikad ni biti! Iako je u kući sada bila beba, ponovno pelene i besane noći, bio sam spreman i bez problema obranio disertaciju. S doktoratom „u džepu“ dovršio sam jedno važno razdoblje u svome znanstvenom razvoju i pitanje je bilo – što sada dalje? Profesor Goff, koji je bio u ispitnoj komisiji, preporučio me prof. Harvey Andersonu na Medicinskome fakultetu u Torontu, otišao sam k njemu na razgovor i tamo su otvorili poziciju za postdoktoranda znanstvenika na koju sam primljen. Bila je to idealna pozicija za mene jer je povezivala područja prehrane i medicine. Na toj sam poziciji i danas, imam vrlo ispunjen život, često radim i tijekom vikenda, ali se trudim održati ravnotežu između znanstvenih obveza i obveza prema mojoj obitelji. Ovo nisu više 1950-e godine kada su žene bile kod kuće, a muževi gradili karijere. Moja supruga ima svoju uspješnu karijeru kao medicinski direktor veterinarske klinike i obično jedno od nas ujutro odvede djecu u vrtić, a drugo ih poslijepodne pokupi. Oboje smo uključeni u živote naše djece, vodimo ih na hokejske treninge i u plesnu školu, i sve funkcionira. Kada pogledam unatrag na svoj život, u Hrvatskoj i u Kanadi, nekome se može činiti da je to bilo sve nekako rastrgano, no ja vidim u tome kontinuitet bez kojeg ne bih mogao biti tu gdje sam sada. Baza koju smo donijeli iz Hrvatske jest da je obitelj najvažnija, moj otac činio je sve da stvori povoljne uvjete za svoju obitelj i mislim da je u tome uspio.Moja sestra nije krenula akademskim stazama poput mene, ali je vrlo uspješna u svom poslu te je jedna od izvršnih direktorica u multinacionalnoj kompaniji koja se bavi turizmom. Ona je udana i ima dvoje djece, očito je obiteljski život bio važan i njoj i meni, po uzoru na naše roditelje.Moja supruga, Danielle, također je vrlo uspješna u svom poslu. Svi klinci vole životinje, ali ona je odmalena pokazivala izniman interes za njih, ona je uvijek u kolicima vozila pse i mačke,


a ne lutke, i oduvijek je znala da će biti veterinarka (za razliku od mene koji još do polovice studija nisam znao čime ću se zapravo baviti). Danielle je isto studirala na University of Guelph i tu smo se upoznali. Nismo odmah „prohodali“, ja sam bio još dosta nezreo, no u jednom času „zvijezde su se složile“ i mi smo se zbližili. Ne znam što je ona našla u meni – ali valjda jest nešto kad se udala za mene... Ona me do današnjeg dana bocka da je uvijek imala bolje ocjene od mene u onim predmetima koje smo pohađali zajedno. Poput biokemije, statistike, calculus itd. Ali sam bio bolji u izbornom predmetu Apiculture (study of beekeeping).Obiteljski život donosi izvjesnu stabilnost u život, ali i izvjesne probleme: da nemam obitelj, već sada bih mogao dobiti poziciju sveučilišnoga profesora na nekom sveučilištu u SAD-u. Međutim, preseljenje ne dolazi u obzir jer je to teško uskladiti s obitelji i s karijerom koju ima Danielle. Osim toga, mi smo jako zadovoljni životom u gradiću Actonu i mislimo da je to idealno okruženje za rast naše djece. Imamo divne susjede koji imaju djecu slične dobi, puno prijatelja i teško bi nam bilo otići odavde. Živjeti u idiličnome Actonu, a raditi u Torontu ima svoju cijenu – dugačko putovanje na posao i s posla. Ja putujem vlakom, po dva sata u svakom smjeru. Uvijek nosim sa sobom svoj laptop i za vrijeme tog puta obavim puno posla, čitam i rješavam elektroničku poštu. Danielle, pak, putuje autom do svog posla, koji je isto dosta daleko. Ne samo što su joj troškovi putovanja veliki, nego izgubi i puno vremena u kojem ne može obaviti ništa od posla, kao što to mogu ja. Zasad ostajemo tu gdje jesmo, a vidjet ćemo za nekoliko godina kako će se stvari razvijati s našim karijerama i obiteljskim životom.

D. B.: Hrvoje, koliko si ti ukupno živio u Hrvatskoj?

H. F.: Otprilike sedam i pol do osam godina. No, one prve tri godine dok sam bio beba teško je uzeti „pod račun“.

Tri generacije Fabekovih uživaju u obiteljskom druženju, dok najmlađe oduševljava djedova vještina pripremanja domaće kotlovine.

2019236 D. BARAČ

D. B.: S obzirom na to da si u Hrvatskoj zapravo živio tako kratko, tvoj hrvatski jezik je nevjerojatno dobar. Nakon svih preseljenja, smatraš li da je tvoj „prvi jezik“ hrvatski ili engleski?

H. F.: Bez sumnje – engleski! Kod kuće smo pretežno govorili hrvatski, no godine sporta, školovanja, studija i druženja u sredini koja govori engleski ostavile su svoj pečat.

D. B.: Iako predviđam odgovor, moram te ipak pitati govore li tvoja djeca hrvatski?

H. F.: Na žalost ne jer Danielle ne govori hrvatski. Ali neke riječi ipak znaju – uglavnom one koje ne bismo željeli da znaju, ha-ha...

D. B.: Jesi li uključen u neke hrvatske organizacije ovdje?

H. F.: Član sam udruge AMCA (Alma Matris Croaticae Alumni), koja djeluje u Torontu i okuplja ljude koji su studirali na sveučilištima u Hrvatskoj, i Hrvate koji su studirali u drugim zemljama. Toj hrvatskoj akademskoj zajednici u Kanadi i njihovim kanadskim prijateljima, čiji ste i Vi član, održao sam predavanje o prehrambenim znanostima (Food Science) 2015. godine, koje je bilo jako dobro primljeno. Torontska AMCA redovito priređuje seriju predavanja o atraktivnim top-temama globalne akademske zajednice, okupljajući ugledne stručnjake iz raznih područja ljudske djelatnosti hrvatskih korijena, ali i Kanađane.

D. B.: Imaš li kakve kontakte s kolegama u Hrvatskoj koji rade na sličnim područjima?

Na žalost, ne. Istina, ovo spomenuto predavanje koje sam održao za članove torontske AMCA-e može u budućnosti otvoriti putove za moguću suradnju jer je znanost o hrani i sigurnost hrane civilizacijski prioritet. Bit će prilike – nadam se!

D. B.: U cijelome svijetu vodi se diskusija o genetski modifi ciranoj hrani, je li to čarobni štapić za rješenje problema gladi ili pak Pandorina kutija za koju ćemo požaliti što smo je otvorili? Kakav je tvoj pogled na to pitanje?

H. F.: Diskusija za i protiv GMO-a daleko je od toga da bude dovršena i trajat će još dugo jer struka nema sve odgovore na ta pitanja. Za razliku od Europe, u Kanadi i SAD-u kompanije nisu obvezne označiti sadrži li prehrambeni proizvod GMO komponente. Cijela prehrana stoji na „tri stupa“: proizvođač, prerađivač i potrošač. Ja vidim kao najvažniju stvar obrazovanje potrošača o pitanjima prehrane. Problem je što svatko misli da je stručnjak kad je prehrana u pitanju i neke poznate osobe iz svijeta umjetnosti i zabave osjećaju se pozvane da pišu knjige o prehrani. Neki od njih su pametni ljudi, ali nisu stručnjaci na području prehrane i mogu – svjesno ili nesvjesno – dati ljudima pogrešne savjete. Ponavljam – obrazovanje potrošača je bitna komponenta za poboljšanje prehrane stanovništva. Mi znanstvenici istražujemo važna pitanja u vezi s prehranom, istraživanja se objavljuju u stručnim publikacijama, ali gotovo ništa od toga ne dopire do potrošača. Potrošač uđe u dućan, potroši otprilike tri sekunde da odabere proizvod, i za to vrijeme može samo pročitati oznake „bez masnoće“, „bez glutena“ i pomisliti da je to znak da je ta hrana valjda „nešto dobro“, ne razmišljajući da se u nekim slučajevima radi o hrani koja po svojoj prirodi uopće ne može


sadržavati masnoće ili gluten! Kupio sam nedavno dječji šampon i na njemu je pisalo „bez glutena“, pa to je čisti apsurd!Ako vrhnje ima „0 masnoće“, pitamo se čega onda ima u tom vrhnju? Ako je masnoća izvađena, nešto je moralo biti dodano da se zadrži nekakav okus. Najvjerojatnije – šećer. Pa to onda baš i nije neka dijetna prehrana iako ima „0 masnoće“. A ako nije šećer, nego umjetno sladilo – još gore!Ne samo potrošači, nego čak ni liječnici nisu dovoljno obrazovani o prehrani iako je golem broj problema koje pacijenti imaju posljedica pogrešnog načina prehrane. Tijekom svog obrazovanja budući liječnici jedva da imaju ikakve veze s nutricionizmom. Ako oni ne znaju, a tko onda zna? Ljudi idu i kupe knjigu o prehrani glumice Gwyneth Paltrow... Sada radimo na tome da budući liječnici na Medicinskome fakultetu u Torontu dobiju više informacija o prehrani.U obrazovanje potrošača spada i to da se hrana više priprema kod kuće, a manje kupuje zaleđena ili čak zgotovljena. Moj sin ima četiri godine, obožava jesti salatu i već je zna sam začiniti! Eto, u našoj obitelji raste i treća generacija prehrambenih stručnjaka.

D. B.: Što misliš o procesiranoj hrani?

H. F.: Ovisi što se pod time misli. Malo hrane je upotrebljivo u obliku kako je narasla u prirodi – kuhanje je procesiranje, samljeti pšenicu u brašno je procesiranje. Dakle, nije pitanje „da ili ne“, već što, kako i koliko procesirati.

D. B.: Dok jedan dio svijeta gladuje, u drugim dijelovima hrana se baca ako nije estetski savršena. Puno hrane pokvari se u transportu. Ima li kakvog lijeka za to?

H. F.: Današnji potrošač želi imati svoju omiljenu hranu tijekom cijele godine pa bilo da je riječ o jagodama, malinama ili salati, voću i povrću koje ne raste u Kanadi zimi. To se može postići samo dopremanjem iz velike udaljenosti, bilo da je to iz Kalifornije, Meksika ili neke druge toplije zemlje. Tako hrana do kanadskih dućana putuje u prosjeku dvije do dvije i pol tisuće kilometara! Naravno da prehrambena vrijednost poljoprivrednih proizvoda opada u tako dugom transportu, a o cijeni takvog puta da se i ne govori. Lokalni izvori hrane imaju mnoge prednosti, ali onda se može jesti maline samo kad im je sezona, recimo u lipnju, a sigurno ne u siječnju. Uvijek treba imati na umu da su zdrava prehrana i fi zička aktivnost najbolja preventiva protiv bolesti!

D. B.: Hrvoje, hvala ti na vremenu i zanimljivom razgovoru!

2019238 D. BARAČ

SUMMARY

RELISHING HRVOJE FABEK’S FOOD SCIENCE IN ONTARIO

Hrvoje Fabek is a researcher at the Department of Nutritional Sciences at the University of Toronto’s Faculty of Medicine. He earned his doctorate at the Department of Food Science at the University of Guelph’s Ontario Agricultural College, where he also received a Master’s degree, as well as a Bachelor’s degree from the Department

of Biological Sciences. During his time as a graduate student he received numerous awards and research scholarships, including the Dean’s scholarship as well as the Ontario Graduate Scholarship (OGS), which are awarded to Ontario graduate students exemplifying academic and research excellence. His research has been presented at various international and national conferences, including the 17th and 18th Gums & Stabilisers for the Food Industry conferences in Wrexham, UK, where he has lectured on multiple occasions, the International Hydrocolloids conference at Purdue University and at the Canadian Institute of Food Science & Technology conference. He is actively assisting with lectures for both the undergraduate and graduate levels and is currently the head of a research team at the University of Toronto. His research interests lie in understanding the relationship between food structure and physiological functionality – his research papers are focused on the health benefi ts of dietary fi bre consumption. He has published several papers in leading peer-reviewed journals and book chapters.He now lives with his family in Acton but works in Toronto, which comes at the price of several hours of journey to and from work. For Fabek, however, with his experience of migrating between Croatia and Canada, daily travel is just part of the challenge of life!Young and promising Hrvoje Fabek spoke with Dubravko Barač, a long-standing Canadian associate of the Croatian Emigrant Almanac, on his research interests in food and the joys of food science that motivate his dedication to achieve progress in this modern research discipline.


RESÚMEN

DISFRUTANDO DE LA CIENCIA DE LOS ALIMENTOS DE HRVOJE FABEK DE ONTARIO

Hrvoje Fabek es un científi co del Departamento de Ciencias de la Nutrición en la Facultad de Medicina de la Universidad de Toronto. Hizo el doctorado en el Departamento de Ciencia de los Alimentos del Colegio de Agricultura de Ontario dependiente de la Universidad de Guelph, donde también obtuvo el magisterio

y se diplomó en el Departamento de Ciencias Biológicas. Durante los estudios de postgrado recibió muchos premios y becas de investigación, incluyendo una beca del rectorado y otra de la provincia canadiense de Ontario, que se otorga a los postgraduados en Ontario que ejemplifi can la excelencia académica y de investigación. Sus investigaciones fueron presentadas en diversas conferencias nacionales e internacionales, incluyendo la 17ma y 18va Conferencia de Estabilizadores para la Industria de Alimentos en Wrexham (Reino Unido) donde disertó varias veces, en la Conferencia internacional de Hidrocoloides en la Universidad de Purdue, y en la Conferencia efectuada en el Instituto Canadiense de Ciencia y Tecnología de Alimentos. Participa activamente en conferencias para estudiantes de postgrado y ademas conduce un equipo de investigación propio en la Universidad de Toronto. En sus indagaciones, en particular le interesa la relación entre la estructura de los alimentos y los procesos fi siológicos. Sus trabajos de investigación se centran en los benefi cios para la salud de los alimentos con fi bra. Es autor de diversos trabajos científi cos publicados en prestigiosas revistas especializadas de primer nivel, y también escribió algunos capítulos publicados en libros escritos por varios autores.En este momento Fabek vive con su familia en Acton, pero trabaja en Toronto, lo que tiene su costo porque pierde muchas horas de viaje por dia para ir al trabajo, sin embargo, con la experiencia que tiene con la migración circular Croacia-Canadá-Croacia, viajar todos los días representa para él un estilo de vida desafi ante! El joven y prometedor investigador fue entrevistado por el permanente colaborador del Anuario para la Emigración Croata Dubravko Barač. En dicha entrevista, Hrvoje Fabek habló sobre su profesión científi ca de los alimentos y la satisfacción que le causa la ciencia de los alimentos, que lo motivan para seguir enfrentando los desafíos de esta moderna disciplina.

DUBRAVKO BARAČ

NIKOLA DEMARIN – ISTAKNUTI PROMICATELJ HRVATSKE KULTURE U KANADI

Inženjer Nikola Demarin istaknuo se kao predsjednik udruge AMCA Toronto (Almae Matris Croaticae Alumni) i to u razdoblju od 1999. do 2013. Udruga okuplja intelektualce koji su diplomirali na nekom od hrvatskih sveučilišta, a koji sada žive i djeluju na području Toronta i okolice. Riječ je o najvećoj i najaktivnijoj udruzi studenata hrvatskih sveučilišta u dijaspori. Za svoj rad Nikola je dobio nekoliko značajnih priznanja. ‘Community Achievement Award’ Demarinu je dodijelila Kanadsko-hrvatska gospodarska komora (Canadian-Croatian Chamber of Commerce) za promociju hrvatske kulture, jezika i znanstvenih postignuća godine 2017. Nagradom ‘Zaslužni alumni Sveučilišta u Zagrebu’ Demarin je ovjenčan među prvom petoricom laureata Sveučilišta u Zagrebu godine 2013. Tijekom Nikolina predsjedanja AMCA-om udruga je od Jasona Kenneya, ondašnjega kanadskog ministra imigracije i multikulturalnosti, primila priznanje za potporu hrvatskoj dijaspori u Kanadi, kao i za izgradnju bliskih odnosa Kanade i Hrvatske godine 2010. Demarin je diplomirao na Fakultetu strojarstva u Zagrebu, ali se cijelog života profesionalno bavio primjenom informacijske tehnologije. Trenutačno sa suprugom Ladom uživa u igri s unucima u Kanadi i Švicarskoj, posjećujući češće rodni Zagreb.

Jesen je najljepše godišnje doba u Južnome Ontariju. Zlobnici kažu – jedino lijepo godišnje doba jer zime su okrutne, ljeta vruća i sparna, proljeće traje jedva tjedan dana. U takav divan jesenski dan, dok su žuti i crveni listovi javora pomalo slijetali na svoj posljednji počinak, našli smo se u kući inženjera Nikole Demarina u Torontu da

porazgovaramo o temama o kojima iseljenici uvijek razgovaraju – zašto smo otišli, kako smo se snašli, što smo učinili za svoju domovinu, kamo nas dalje vode putovi... Nikolina kuća nalazi se u mirnoj rezidencijalnoj četvrti Toronta, okružena bujnim starim drvećem. Na svakom koraku u kući vidi se da je Nikolina supruga Lada arhitektica – svaki detalj pažljivo je i promišljeno odabran i pri tome kuća ima atmosferu prisnosti i topline, a ne hladnoću izložbenoga salona. Od 1999. do 2013. Nikola je bio predsjednik udruge AMCA Toronto (Almae Matris Croaticae Alumni) koja udružuje intelektualce koji su diplomirali na nekom od hrvatskih sveučilišta, a sada žive i djeluju u Kanadi, na području Toronta i okolice. AMCA Toronto je najveća i najaktivnija udruga studenata hrvatskih sveučilišta u dijaspori. Za svoj rad na promicanju hrvatske kulture i uklapanju hrvatskih intelektualaca u multikulturalni okoliš Kanade Nikola je dobio nekoliko značajnih priznanja. ‘Community Achievement Award’ Demarinu je zasluženo dodijelila Kanadsko-hrvatska gospodarska komora (Canadian-Croatian Chamber of Commerce) za promociju hrvatske kulture, jezika i znanstvenih postignuća 2017. godine. Nagradom ‘Zaslužni alumni Sveučilišta u Zagrebu’ inženjer Demarin ovjenčan je među prvom petoricom laureata Sveučilišta u Zagrebu 2013. godine. S ponosom se prisjećamo kako je tijekom Nikolina


predsjedanja AMCA-om ta naša vrijedna udruga primila od Jasona Kenneya, ondašnjega kanadskog ministra imigracije i multikulturalnosti, priznanje za potporu hrvatskoj dijaspori u Kanadi, kao i za izgradnju bliskih odnosa Kanade i Hrvatske 2010. godine. Nikola je diplomirao na Fakultetu strojarstva u Zagrebu, ali cijelog života profesionalno se bavio primjenom informacijske tehnologije.

D. B.: Nikola, započeo bih pitanjem kojim započinje gotovo svaki iseljenički razgovor, a to je pitanje o razlozima koji su te potaknuli na iseljenje iz Hrvatske, tada još Jugoslavije?

N. D.: Moja supruga Lada (tada još nismo bili vjenčani) bila je izniman student arhitekture na Sveučilištu u Zagrebu, dobila je dekanovu nagradu i prijavila se za postdiplomski studij u Americi. Bila je prihvaćena na Sveučilištu u Berkeleyu u Kaliforniji i na University of Toronto (UoT). University of Toronto ponudio je da će platiti i školarinu i to je bio razlog da smo odabrali otići u Kanadu, a ne u Kaliforniju. Ja sam u to vrijeme već osam godina radio za Intertrade-IBM u Zagrebu i nije nas na iseljenje tjerala loša fi nancijska situacija. Više je bila riječ o znatiželji, vidio sam to kao priliku da se isproba nešto novo. Požurili smo s vjenčanjem jer samo kao Ladin suprug mogao sam uz njezinu studentsku vizu i ja dobiti vizu za Kanadu.Išli smo na razgovor u kanadsko veleposlanstvo u Beogradu (godina je bila 1976.), i mene su pitali što ću tamo raditi dok Lada studira. Rekoh da radim u IBM-u u Zagrebu, da bih rado nastavio to raditi i tamo i službenik nam je preporučio da apliciramo za iseljeničku vizu! Mi nismo u to vrijeme uopće razmatrali trajno iseljenje, ali mislio sam – ako je to jedini način da tamo mogu legalno raditi, zašto ne? I tako smo aplicirali za iseljeničku vizu i za dva mjeseca dobili pozitivan odgovor. Nisam imao zajamčen posao u Kanadi, no ponio sam pismo preporuke od zagrebačkog Intertrade-IBM-a i mjesec dana nakon dolaska u Toronto dobio sam posao u IBM-u. Iako sam radio isti posao kao u Zagrebu, bio je to ipak kulturni šok – stvari funkcioniraju drukčije u svakoj zemlji. Isprva smo u Torontu živjeli kod prijateljice, dok nismo našli stan za sebe. Lada je počela pohađati University of Toronto. Kao i mnogi drugi, i mi smo mislili da smo došli u Kanadu samo privremeno. Nakon četiri godine, kad je Lada završila postdiplomski studij, pokušali smo se vratiti u Hrvatsku. U međuvremenu su nam se rodili kći Petra i sin Marko. Zaključili smo da nam život u Kanadi ipak pruža bolje mogućnosti i vratili se trajno u Toronto. I tako smo ostali u Kanadi, 1981. kupili prvu kuću i započeli profesionalne karijere.

D. B.: Uvijek pitam iseljenike imaju li im djeca hrvatsko državljanstvo i govore li hrvatski. Kako je s time kod vas?

N. D.: Oboje imaju hrvatsko državljanstvo iako su rođeni u Kanadi. Oboje su jako vezani za Hrvatsku koju su kao djeca posjećivali svake godine, a i danas često odlaze tamo. Petra govori hrvatski jako dobro, a Marko slabije. Prvo dijete može razgovarati samo na jeziku koji odaberu roditelji, ali drugo dijete razgovara s prvim djetetom na jeziku koji ono odabere – u ovom slučaju na engleskom. Zato obično drugo dijete rođeno u inozemstvu slabije govori jezik svojih roditelja. Zanimljivo je da naša kći Petra, koja je udana za Švicarca i živi u Genevi, svoju djecu uči

2019242 D. BARAČ

hrvatski kako bi im otvorila put prema razumijevanju što više jezika i kultura.

D. B.: Kako je dalje tekla vaša iseljenička priča?

N. D.: Mi nismo bili tipični emigranti. Kao prvo, ja sam nastavio u Kanadi u istoj profesiji u kojoj sam radio u Zagrebu, a to je s poslovnoga gledišta bilo otprilike kao da sam dobio premještaj u drugu zemlju. Drugo, mi nismo bili bez novca, raditi u IBM-u u Hrvatskoj bio je privilegij, to je bio posao snova, ja sam pola godine provodio po Europi, u Beču, Parizu, na raznim tečajevima koje sam poslije držao u Zagrebu. Mi smo ponijeli relativno puno novca sa sobom kad smo dolazili u Kanadu. S druge strane smo ipak bili tipični emigranti, snalazili se u novoj kulturi, privikavali se na nova pravila igre. Izađeš na cestu – a nigdje živog čovjeka, samo prođe poneki auto. Sve je to isto i sada,

samo smo se priviknuli na to. Zima je isto bila šok za nas, trebalo mi je vremena da shvatim da se ovdje zimi ne može ići na posao u baloneru i talijanskim cipelicama.

D. B.: Kako danas gledaš na vaše iseljenje?

N. D.: Smatram da smo mi postali puno bogatije ličnosti jer smo živjeli u dvije kulture. Mi nemamo samo dvojno državljanstvo, mi pripadamo u dvije kulture. Zanimljivo je koliko su sve kulture – uključivo hrvatska i kanadska – zabavljene same sobom. Kad dođem u Hrvatsku, svi mi pričaju o svome životu i nitko ne pita kako ja živim u Kanadi. Ali isto je i ovdje – nitko me kad sam došao ovamo nije pitao kakav je bio moj život u Hrvatskoj (tada još Jugoslaviji)! Upravo zbog toga čini mi se da oni koji su proširili svoje iskustvo životom u dvije zemlje, razvijali i njegovali dvojni identitet, mogu potpunije ocijeniti realnost i vrijednosti koje nam pružaju naše dvije domovine.

D. B.: Što te ponukalo da se pridružiš udruzi hrvatskih sveučilištaraca AMCA-i u Torontu, čiji si kasnije postao i predsjednik?

N. D.: Promocija hrvatske kulture bila je glavna motivacija za moj rad u udruzi AMCA-i. Kanada stimulira multikulturalnost, pri čemu doseljenici zadržavaju svoj kulturni identitet

Inženjer Nikola Demarin u društvu s Ladom, Veselom i hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović.


uz dodavanje vrijednosti koje nalaze u novoj sredini, za razliku od SAD-a gdje se promovira „melting pot”, gdje se svi doseljenici trebaju pretopiti u jednu masu i time pretvoriti u „prave Amerikance”. Udruga AMCA nije samo društveni klub u kojem se hrvatski intelektualci s područja Toronta upoznaju i druže, iako i taj društveni aspekt udruge ima svoju vrijednost. Stoga želim istaknuti dvije inicijative u četrnaest godina mojeg predsjedništva koje se usuđujem nazvati svojim osobnim značajnim doprinosima kanadskoj i hrvatskoj zajednici. Prvo postignuće je organizacija gotovo stotinu predavanja na kojima su govorili predavači iz Kanade, Sjedinjenih Država i Hrvatske, ljudi koji su svi bili priznati stručnjaci na području na kojem su radili. Teško bi bilo nabrojiti sve teme koje su ta predavanja pokrivala, od medicine i mokrobiologije do jezika, književnosti, umjetnosti, politike, ekonomije, kulture, povijesti, arhitekture itd. Cilj je bio pokazati da danas Hrvati i Hrvatska imaju znanje na svjetskoj razini i mogu biti uspješni na raznim područjima, po čemu se razlikuju od iseljenika iz 19. i prve polovice 20. stoljeća koji su većinom bili manje obrazovana radna snaga po rudnicima, čeličanama i gradilištima. Drugo posti gnuće jest da smo 2012. godine uspostavili novi kontakt između Sveučilišta u Zagrebu i University of Toronto (UoT), koji je rezultirao time da se postojeći ‘South Slav Program’ na University of Toronto obogatio tako da je prvi put u svoj curriculum kao posebne kolegije uključio hrvatski jezik i hrvatsku kulturu. Zagrebačko sveučilište napravilo je program tih kolegija i profesori iz Zagreba sljedećih šest godina dolazili su u Toronto držati predavanja u sklopu tog programa. Da bi se važnost svega toga stavila u pravi kontekst, važno je istaknuti da je University of Toronto jedno od najuglednijih sveučilišta na svijetu, a da je UoT „Arts and Sciences” program, koji obuhvaća i spomenute hrvatske kolegije, rangiran među prvih deset na svijetu.

D. B.: Ako se ne varam, izvorno je na UoT hrvatski jezik bio samo dio programa „hrvatsko-srpskog“ jezika?

N. D.: Da, tako je to bilo do pada Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske. Kada sam ja postao predsjednik udruge AMCA-e, na spomenutom ‘South Slav’ programu predavala se umjesto dotadašnjega „hrvatsko-srpskog“ jezika nova mješavina jezika bivše Jugoslavije nazvana BCS (Bosnian, Croatian, Serbian). Taj tečaj funkcionirao je na početničkoj razini dok su napredniji hrvatski tečaj – koji je fi nancijski pomagala i hrvatska zajednica – predavali kanadski profesori slavistike. „South Slav“ program ima dugu tradiciju na University of Toronto i nema sumnje da je bio modeliran prema državi Jugoslaviji. U to doba pročelnica ‘South Slav’ programa bila je prof. Christine Kramer s kojom sam tijekom vremena stvorio prijateljske odnose. Godine 2010. poslao sam joj poduže pismo pitajući je kako to da ‘South Slav’ program uključuje kolegije jezika, a ne i kulture pojedinih slavenskih naroda? U istom pismu citirao sam inspirativan članak češkog pisca Milana Kundere:(...) slavenski jezici u raznim slavenskim narodima imaju puno zajedničkog (linguistic unity), međutim ne postoji slavenska kultura, slavenski svijet; povijest Čeha, Poljaka, Slovaka, Hrvata

2019244 D. BARAČ

ili Slovenaca (i jasno Mađara koji uopće nisu Slaveni) je u potpunosti zapadna; gotika, renesansa, barok; prisni kontakt s Germanima; borba katolicizma protiv reformacije (...)Skoro godinu dana kasnije, prilikom proslave 20. godišnjice AMCA-e na kojoj je bio prisutan i rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, na inicijativu veleposlanice Vesele Mrđen-Korać (sada veleposlanica u Izraelu) sastali smo se veleposlanica, rektor i ja s potpredsjenicom UoT. Tu sam iznio konkretan prijedlog koji sam prethodno razradio s prof. Christine Kramer i njezinim timom da se ‘obogati’ hrvatski program na UoT, a iza tog „obogaćenog“ programa će stajati AMCA i Sveučilište u Zagrebu. Nakon godinu dana upornog rada napravljen je značajan napredak, a u međuvremenu je pročelnica Department of Slavic languages and literatures U of T postala profesorica Donna Tussing Orwin. Dobili smo

poduže pismo od prof. Orwin u kojem, uz ostalo, kaže: Let me begin by reiterating the enthusiasm of the Slavic Department and the University for this project...Konačno, potaknut našim upornim radom, University of Toronto našao se na pravoj strani povijesti. Stoljeća hrvatskoga jezika i literature, hrvatske povijesti i kulture ipak se ne mogu svesti na 73 godine Jugoslavije. Moj pristup projektu obogaćivanja hrvatskoga programa, za kojeg je sada i University of Toronto pokazao entuzijazam, bio je da se gradi na onome što University of Toronto već ima. Mi nismo dirali u BCS, već smo predložili tri nova kolegija: ‘Napredni hrvatski jezik’, ‘Hrvatska književnost’ i ‘Hrvatska kulturna povijest’. Rektor Bjeliš u Zagrebu je organizirao sastanak s dekanima, prof. dr. sc. Borasom s Filozofskoga fakulteta (danas rektor Sveučilišta u Zagrebu) i prof. dr. sc. Čuljkom s Hrvatskih studija. Prof. Čuljak preuzeo je zadatak kreiranja tečaja. Predloženi kolegiji bili su u cjelini prihvaćeni na University of Toronto. Troškovi tih kolegija bili su ocijenjeni na 33.000 $ kao kompenzacija gostujućim profesorima iz Zagreba. Uz preporuku rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Alekse Bjeliša dogovorio sam sastanak s hrvatskim Ministarstvom znanosti, koje je pristalo fi nancirati naš projekt. Kako prve godine novac Ministarstva nije mogao stići na vrijeme, AMCA je uplatila 20.000 dolara, a supruga i ja posudili smo programu ostatak novca kako bi se na vrijeme ispunili uvjeti ugovora.Godine 2012. u Zagrebu je potpisan jednogodišnji pilot-ugovor, koji je nakon uspješne prve godine produžen na pet godina. U prvoj godini petogodišnjega ugovora uveden je novi kolegij ‘Mediteranski gradovi Hrvatske’, koji je osmislio i predavao profesor Davor Piskač. Već prve

Nikola Demarin – Zaslužni alumni Sveučilišta u Zagrebu, osvojio je priznanje koje nosi ime

slavnog znanstvenika i sportaša Žarka Dolinara, istaknutog promicatelja alumni ideje u svijetu.


godine na taj kolegij se upisalo 70 studenata, a ukupan broj studenata na hrvatskome programu bio je oko 100 studenata. Zanimljivo je napomenuti da većina studenata nije bila hrvatskoga podrijetla! To je upravo bio i cilj koji smo željeli postići, tj. predstaviti hrvatsku povijest i kulturu kanadskom društvu. Za vrijeme trajanja ugovora, koji je istekao u lipnju ove godine, ovaj program pohađalo je oko 400 – 500 studenata. Godine 2013., nakon uspješnog lansiranja hrvatskoga programa na UoT i 14 godina dobrovoljnoga rada, odlučio sam zbog osobnih razloga ne kandidirati se više za predsjednika udruge AMCA-e Toronto. Novom vodstvu udruge želim puno uspjeha u radu na dobrobit Hrvatske i cijele hrvatske zajednice Južnoga Ontarija!

D. B.: Nikola, hvala ti na zanimljivom i informativnom razgovoru, a posebno na svemu što si učinio za razvoj udruge AMCA-e i za širu hrvatsku zajednicu!

***

Torontskom AMCA-om predsjedali su dr. Ivo Hrvoić, dr. Vladimir Bezjak, prof. Valentina Krčmar te ing. Nikola Demarin dok je aktualni predsjednik Krešimir Mustapić. Udruga ima internetski portal na ovoj poveznici: http://www.amcatoronto.com/17th-annual-amca-gala-dinner/. Udruga je prepoznatljiva i po časopisu Gaudeamusu, koji je pokrenut na inicijativu Srebrenke Bogović i Rine Šlezić, koja je bila prva urednica Gaudeamusa. Uredništvo su kasnije vodili Marica Čunčić, Vesna Blažina i Branko Hržić. Gaudeamus je izlazio u nakladi od 3.000 primjeraka, koji su raspačavani svim članovima AMCA-e Sjeverne Amerike, domovinskome Rektoratu i AMCA-ma u Europi i Australiji, mnogim knjižnicama, uključujući i Library of Congress, te svim članovima kanadskoga parlamenta. Posljednji tiskani 18. broj Gaudeamusa izašao je 1999. No, prije nekoliko godina pojavio se obnovljeni tečaj Gaudeamusa u elektroničkome izdanju koji uređuje Ana Bačić. Pojedine brojeve novoga tečaja Gaudeamusa u otvorenome internetskom pristupu možete čitati na poveznici: http://www.amcatoronto.com/egaudeamus/.Poticajni sastanci AMCA-e Sjeverne Amerike tijekom devedesetih za širenje istine o Hrvatskoj u svim etapama osamostaljenja Republike Hrvatske održani su 1992. u Montrealu, na Sveučilištu MacGill, 1994. u Detroitu i 1997. u New Jerseyu na Rutgers sveučilištu. Koordinatori aktivnosti bili su dr. Ivo Hrvoić, prof. dr. Ante Padjen, ing. Vjekoslav Franetović i dr. Nenad Gucunski u ime matičnih ogranaka iseljenih akademskih građana diljem Kanade i SAD-a.U Upravnome odboru AMCA-e Toronto, kojim sada predsjeda Krešimir Mustapić, djeluju Nada Sesar Raffay, dopredsjednica; Aleksandra Saša Benko, tajnica/arhivistica; Zdravko Weing, blagajnik; Martin Fabek, čanstvo; Vida Grošl, društvene aktivnosti; Željko Odorčić, zadužen za dodatne aktivnosti i John Ivo Robić, član UO bez portfelja. Članovi akademske zajednice u domovini AMCA DOMUS i oni izvan Republike Hrvatske pod nazivom AMCA MUNDUS aktivni su za opće dobro te promicanje hrvatske kulture i znanosti u svijetu poput rođenog Zagrepčanina s četrdesetdvogodišnjom torontskom adresom, inženjera Nikole Demarina i njegove obitelji.

2019246 D. BARAČ

SUMMARY

NIKOLA DEMARIN – A LEADING PROMOTER OF CROATIAN CULTURE IN CANADA

Engineer Nikola Demarin has been a prominent and valued president of the AMCA Toronto association (Almae Matris Croaticae Alumni), in particular in the period from 1999 to 2013. The association gathers intellectuals that have earned their degrees at one of Croatia’s universities that now live and work in Toronto and its

broader environs. AMCA Toronto is the largest and most active a ssociation of the alumni of Croatian universities in the diaspora communities. Demarin has received a number of signifi cant recognitions for his work in promoting Croatian culture and involving Croatian intellectuals in the multicultural societal mosaic of Canada. In 2017 he received the Community Achievement Award from the Canadian-Croatian Chamber of Commerce for his work promoting Croatia’s culture, its language, and its research achievements. He was among fi ve laureates to receive the Deserving Alumni of the University of Zagreb prize in 2012. We proudly recall that AMCA was recognised in 2010 under Demarin’s leadership for its work in supporting the Croatian diaspora in Canada and building close relations between Canada and Croatia from then Canadian minister for immigration and multiculturalism Jason Kenney. Demarin earned his degree at the University of Zagreb’s Faculty of Mechanical Engineering but has spent his professional career in the fi eld of applied information technology. He and his wife Lada, an architect, enjoy the company of their grandchildren in Canada and Switzerland and are frequent visitors to their native Zagreb.AMCA Toronto has been led by former presidents Ivo Hrvoić, Vladimir Bezjak, Valentin Krčmar and the agile Nikola Demarin, and is currently led by Krešimir Mustapić. The association has an Internet presence at the site www.amcatoronto.com.


RESÚMEN

NIKOLA DEMARIN – UN DESTACADO PROMOTOR DE LA CULTURA CROATA EN CANADÁ

El ingeniero Nikola Demarin se destacó por sus méritos como presidente de la Asociación AMCA Toronto (Almae Matris Croaticae Alumni), especialmente desde 1999 hasta 2013. Esta Asociación nuclea a intelectuales graduados en alguna de las universidades croatas y que actualmente viven y trabajan en la zona de Toronto y sus

alrededores. AMCA Toronto es la asociación más grande y activa de estudiantes egresados de universidades croatas y que viven en la diáspora. Por su trabajo en la promoción de la cultura croata y la inclusión de intelectuales croatas en el mosaico social multicultural de Canadá, Nikola Demarin recibió varios importantes premios. La Cámara de Comercio Canadiense-Croata (Canadian-Croatian Chamber of Commerce) le otorgó el premio „Community Achievement Award“ por difundir la cultura y el idioma croata, lo mismo que por sus logros científi cos en 2017. A su vez, en 2012 fue uno de los cinco primeros laureados de la Universidad de Zagreb en recibir el galardón „Zaslužni Alumnus Sveučilišta u Zagrebu“. Durante la presidencia de Demarin al frente de AMCA, la Asociación recibió un importante reconocimiento del entonces ministro canadiense de Inmigración y Multiculturalismo Jason Kenney, en agradecimiento por su apoyo a la diáspora croata en Canadá y por contribuir a la consolidación de las relaciones bilaterales entre Canadá y Croacia en el año 2010. Nikola Demarin se diplomó en la Facultad de Ingeniería en Zagreb, pero toda su vida profesional la dedicó al uso de la Tecnología de la Información. Actualmente, él y su esposa Lada (que es arquitecta), disfrutan de la compañía de sus nietos en Canadá y Suiza, y también visitan muy seguido su Zagreb natal.Fueron presidentes de la Asociación AMCA Toronto los doctores Ivo Hranić y Vladimir Bezjak, la profesora Valentina Krčmar y el emprendedor ing. Nikola Demarin. En la actualidad está presidida por Krešimir Mustapić. La Asociación tiene su portal de Internet en la dirección http://amcatoronto.com/17th-annual-amca-gala-dinner/.

SANJA VULIĆ

SREBRNI JUBILEJ PANONSKOGA INSTITUTA IZ PINKOVCA

Godine 1993. dr. sc. Robert Hajszan osnovao je u Pinkovcu (Güttenbach) u južnom Gradišću u Austriji kulturnu udrugu Panonski institut te već iduće 1994. počeo izdavati godišnjak, koji je u skladu s gradišćanskohrvatskom tradicijom naslovio Panonska ljetna knjiga. Budući je uvijek težio što snažnijemu približavanju normiranome književnome jeziku u Hrvatskoj, godine 2001. mijenja naslov svomu periodičniku u Panonski ljetopis. Ta je publikacija postala zaštitnim znakom Panonskoga instituta, pa je zato i važan udio na proslavi 25. obljetnice te ustanove u Sambotelu (Szombathely) u Mađarskoj imalo predstavljanje Panonskoga ljetopisa 2018. Budući se u Ljetopisu objavljuju prilozi na četirima jezicima (hrvatski, njemački, mađarski i slovenski) Dan europskih jezika obilježen je u Hrvatskoj matici iseljenika zagrebačkim predstavljanjem ovogodišnje knjige. Serijska publikacija Panonski ljetopis, koju već četvrt stoljeća uređuje fi lolog i povjesničar Hajszan, ima misiju promicati razumijevanje među srednjoeuropskim narodima srodne kulturne baštine na panonskome prostoru, opsegnuvši više tisuća stranica.

Tijekom godina ustalila se sadržajna koncepcija Panonskoga ljetopisa s manje-više ustaljenim tematskim cjelinama. Budući da je Ljetopis postajao sve opsežniji, i prilozi u tematskim cjelinama sve su brojniji. Zato ću se ovom prigodom ograničiti na prikaz izabranih tekstova u ovogodišnjoj opsežnoj publikaciji, koja na 624 stranice

donosi više od 160 različitih priloga. Pri razmatranju tih priloga valja imati na umu da Panonski ljetopis nipošto nije namijenjen isključivo intelektualnoj čitateljskoj publici, nego je namijenjen i čitateljima u malim provincijalnim mjestima, koji se bez te publikacije možda uopće ne bi susretali s brojnim temama iz hrvatske kulturne povijesti i sadašnjosti.Imajući to na umu, urednik i nakladnik Panonskoga ljetopisa dr. Robert Hajszan redovito čitatelje podsjeća na mnoge značajne ličnosti iz hrvatske kulture i povijesti. Među njima ovom prigodom izdvajam Filipa Vezdina, koji se u ovogodišnjoj knjizi našao povodom 270. obljetnice rođenja 1748. Uvijek je dobro iznova se prisjetiti da je Filip Vezdin, svećenik karmelićanin i misionar u Indiji, bio autor prve tiskane gramatike sanskrta. Vezdin je rodom donjoaustrijski Hrvat, a predci Hrvata iz Donje Austrije bili su sudionici istoga velikoga hrvatskoga egzodusa prije pola tisućljeća, kao i predci Hrvata u Gradišću. Stjecajem znatno nepovoljnijih političkih okolnosti, donjoaustrijski su se Hrvati znatno brže asimilirali, a među manjim brojem sela koja su se održala do početka 20. stoljeća bio je i Vezdinov Cimof (Hof am Leithagebirge). Djevojačko prezime njegove majke bilo je Bregonić. Među brojnim obljetnicama rođenja obilježenim u ovom Ljetopisu, izdvajam i 175. obljetnicu rođenja hrvatskoga povjesničara Tadije Smičiklasa, rodom iz Žumberka, o kojem piše povjesničar


Ivan Jurković. Smičiklas je rođen u doba kada je Žumberak vrvio životom, a danas je na žalost gotovo prazan, pa tako i njegove rodne Sošice. Zajedno s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim zaslužan je što je Matica ilirska, u kojoj je bio vrlo aktivan, preimenovana u Maticu hrvatsku. Poznat je i kao autor prve cjelovite sinteze hrvatske povijesti. Kao zastupnik u Hrvatskom saboru zalagao se za hrvatske nacionalne interese u doba Khuena Héderváryja, a dok je bio predsjednikom Matice podupro je osnivanje Društva hrvatskih književnika.Zanimljiv je i tekst Teodora Vočanca o 100. obljetnici nastanka Države Slovenaca, Hrvata i Srba, 29. listopada 1918., nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Izaslanstvo Države SHS odsrljalo je u Beograd s prijedlogom ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom, čemu se, kako je dobro poznato, protivio Stjepan Radić. Njihov prijedlog ujedinjenja u Beogradu nije prihvaćen, jer je Hrvatima davao određenu samostalnost. Ali ti izaslanici, umjesto da se otrijezne, bezuvjetno su prihvatili sve što je Beograd tražio kao uvjet za ujedinjenje i tako je 1. prosinca 1918. nastalo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Odmah je, kako je dobro poznato, počela pljačka hrvatskih državnih dobara, a hrvatsko javno iskazano nezadovoljstvo rezultiralo je prvim hrvatskim žrtvama te tvorevine, u Zagrebu 5. prosinca 1918. U njima su sabrane i sve žrtve u idućih gotovo 80 godina, koje su posljedice toga nesretnoga pokušaja objedinjenja dviju različitih kultura. Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca trajalo je do Vidovdanskoga ustava 1921., kada nastaje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Dne 3. listopada 1929. stvorena je Kraljevina Jugoslavija, kao posljedica šestojanuarske diktature početkom te iste godine. Prikaz knjige Dragutina Pavličevića Povijest jednoga povjesničara – izdvaja njegova zanimljiva sjećanja na događaje između 1947. i 1952., često predstavljene na prepoznatljivo duhovit pavličevićevski način. Tragikomičnost njegova pristupa ne umanjuje tragičnost tih događaja, ali čitanje čini zanimljivijim.Priređivač Ljetopisa dr. Hajszan prisjeća se i 75. obljetnice smrti Martina Meršića starijega, rodom iz sela Frakanava (Frankenau). Idući odlomak dobro predstavlja važnost Martina Meršića kao kulturnoga djelatnika: „Kot hrvatski rodoljub i prosvetni delač pokojni je Meršić do 1918. absolutno vladal s celim našim narodno-kulturnim životom. Ništ se nij stalo, ča nije on izmislil, ganul i pokrenul. Njegova prva briga je bila, da odgoji narodu čim već školovanih ljudi, osebujno duhovnikov pak učiteljev ter je mnoge dobre selske školare otprimil u sridnje škole ili im kako drugače pomagal u školovanju. On je pokrenul 1910. prve hrvatske novine – Naše novine (...). Utemeljil je u Velikom Borištofu prvu čitalnicu, skrbil se za škole i druge prosvetne

Dr. sc. Robert Hajszan, utemeljitelj Panonskog instituta i urednik

Panonskoga ljetopisa iz Austrije.

2019250 S. VULIĆ

ustanove. Kad su pak po Prvom svitskom boju, priključenjem Gradišća k Austriji, nastale za nas sasvim nove okolnosti, on je bil prvi, ki se je u njih snašal, zakoračil je u politički život i trudil se, da gradišćanski Hrvati dobenu kako u parlamentu, tako i u zemaljskom saboru takaj svoje zastupnike.“ Tekst je preuzet iz Kalendara „Gradišće“ iz 1946.Urednik Panonskoga ljetopisa prisjetio se i 25. obljetnice profesionalnoga književnoga stvaranja Mire Gavrana, rođena 1961. u Gornjoj Trnavi u zapadnoj Slavoniji. Ističe da je Gavran jedini živući scenski pisac u Europi kojemu je posvećen jedan kazališni festival izvan vlastite domovine. Riječ je u Gavranfestu koji je pokrenut 2003. u Slovačkoj, preseljen 2013. u Poljsku, a 2016. u Češku. Ne zaboravlja činjenicu da je riječ o na sceni najizvođenijem suvremenom hrvatskom piscu, dobitniku brojnih nagrada.Posebnu tematsku cjelinu u Ljetopisu sačinjava desetak priloga o Miroslavu Krleži. Dio ih je objavljen na hrvatskom, a dio na njemačkom jeziku. Izdvajam tekst Gojka Borića o njemačkim prijevodima Krležinih djela. Kritički se osvrće na Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, koja je „učinila medvjeđu uslugu Miroslavu Krleži jer je sva autorska prava na njegovo djelo prodala malom klagenfurtskom nakladniku Eieseru, koji može isporučiti samo jedan roman i dva manje važna spisa – tako se može pokopati jednoga klasika 20. stoljeća.“Važan je prilog o hrvatskim jezičnim spomenicima iz kojih se citiraju dijelovi u kojima se izrijekom spominje hrvatski jezik (Istarski razvod iz 13. stoljeća, Hrvatska kronika sa splitskoga područja iz 14. stoljeća, zapis popa Martinca nakon Krbavske bitke 1493., rukopis Judite Marka Marulića iz 1501., poslanica koju je dubrovački pjesnik Mavro Vetranović uputio Petru Hektoroviću 1539. itd.). Usto se donose potvrde da se „ime ilirsko, slovinsko i hrvatsko upotrebljavalo kao sinonim“ u Hrvata od 16. do 18. stoljeća. Posebice valja izdvojiti upozorenja na negativna pisanja o Hrvatima i Hrvatskoj objavljena na njemačkom govornom području. Jedno je osvrt na knjigu austrijsko-njemačkoga novinara Norberta Mappesa-Niedieka. Novinar tvrdi da je stanovništvo između Neretve i Dubrovnika nacionalno neopredijeljeno, ali da je bliže Srbima nego Hrvatima, da je Hrvatska zaostala zemlja iza svoje jadranske kulise, da ne postoji hrvatski jezik ni hrvatske nacionalne posebnosti, itd. Drugi je osvrt na putopis Mein weisser Friede (Moj bijeli mir) književnice Marice Bodrožić, rodom iz Zadvarja, koja od 10. godine živi u Njemačkoj i piše na njemačkom jeziku. Panonski ljetopis donosi tekst Gojka Borića, koji upozorava „da Bodrožić preuzima gotovo sve klišeje srpske i jugonostalgičarske propagande“. Važni su i ovi negativni osvrti na knjige objavljene na njemačkom jeziku, jer nas podsjećaju koliko teške mogu biti predrasude o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, i to ne samo kod stranaca nego ponekad i kod iseljenika prve generacije. Na kraju ovoga osvrta na izabrane priloge u Panonskom ljetopisu 2018. želim istaknuti do je vrlo dojmljivo koliko literature svake godine dr. Hajszan pročita kako bi napravio izbor za Panonski ljetopis. Nije tu samo riječ o novim tekstovima koje mu autori šalju nego još više o izboru zanimljivih tekstova objavljenih u različitim novinama, časopisima, knjigama i zbornicima tijekom više desetljeća, pogotovu onih za potrebe obilježavanja različitih obljetnica. Istodobno je to i osebujna kronika suvremenih događanja i aktivnosti.


SUMMARY

SILVER JUBILEE OF THE PANNONIAN INSTITUTE OF PINKOVAC

In 1993 Robert Hajszan founded the Pannonian Institute, a culture association based in the small town of Pinkovac (Güttenbach) in Austria’s Gradišće (Burgenland) region. By 1994 he had launched an almanac, naming it, in keeping with the Gradišće Croat tradition, the Panonska ljetna knjiga (Pannonian Yearbook). Always aspiring to bring his publication

closer to Standard Croatian as it is used in Croatia proper he renamed the almanac in 2001 to Panonski ljetopis. The annual publication has became the face of the Pannonian Institute and was an important part of the organisation’s twenty-fi fth anniversary, celebrated in the Hungarian town of Sambotel (Szombathely), where the 2018 Pannonian Yearbook was featured. Given that the almanac offers articles in four languages (Croatian, German, Hungarian and Slovenian) the Croatian Heritage Foundation celebrated the European Day of Languages with the Zagreb promotion of the yearbook. The mission of this serial publication, edited by Hajszan for the past quarter century, is to promote understanding among the Central European nations that share a common cultural heritage in the Pannonian area.A historian, publicist and philologist, Robert Hajszan (Pinkovac, Austria, 16 July 1948) has earned the status of a trusted authority in the history, dialect and overall culture of the Gradišće Croatian community, as a writer and university lecturer of history and Croatian language at the Pedagogical Academy in Željezno (Eisenstadt), and as a prominent culture activist in Austria.

2019252

RESÚMEN

JUBILEO DE PLATA DEL INSTITUTO PANÓNICO DE PINKOVEC

En el año 1993 el dr. sc. Robert Hajszan fundó en Pinkovec (Güttenbach) en el sur de Gradišće en Austria la asociación cultural Instituto Panónico, y ya al año siguiente en 1994 comenzó a publicar un anuario al que denominó -siguiendo la tradición local de los croatas de Gradišče- Panonska ljetna knjiga. Pero como siempre tuvo tendencia a

repetar lo más posible el idioma croata literario estandarizado, en 2001 cambió el nombre de su publicación periódica por Panonski ljetopis (Anuario Panónico). La publicación se convirtió en la marca registrada del Instituto Panónico, por eso en la conmemoración del 25to. aniversario de esta asociación en Sambotel (Szombathely) en Hungría, la presentación del Anuario Panónico 2018 ocupó un destacado lugar. Dado que en el Anuario se publican artículos en cuatro idiomas (croata, alemán, húngaro y esloveno), el Día Europeo de las Lenguas fue celebrado en la sede de la Fundación para la Emigración Croata con la presentación en Zagreb del Anuario Panónico de este año. La misión de la publicación serial Panonski ljetopis, cuyo editor en jefe desde hace un cuarto de siglo es Hajszan, es promover el entendimiento entre los pueblos centroeuropeos de patrimonios culturales similares en la región panónica. El historiador, publicista y fi lólogo Robert Hajszan (Pinkovec, Austria, 16.VII.1948) demostró durante las últimas cuatro décadas ser un confi able experto de la historia de los croatas de Gradišče, de su idioma y cultura en general. Asimismo se destacó como escritor y profesor universitario de historia y lengua croata en la Academia Pedagógica en Željezno, y como activista cultural en Austria.

S. VULIĆ

SNJEŽANA HEREK

GLAZBENIK HRVATSKOGA PLEMIĆKOG RODA IZ BEČA

Fagotist svjetskoga glasa i austrijsko-hrvatski dirigent Milan Turković međunarodno je cijenjen u svome umjetničkom stvaralaštvu. Nastupao je kao solist u uglednim glazbenim središtima s najpoznatijim globalnim orkestrima kao što su Bečki simfonijski orkestar, Münchenska fi lharmonija, orkestar Tonhalle iz Züricha, Simfonijski orkestar Chicago ili, pak, Tokijski simfonijski orkestar. Iako je rođen u Zagrebu, u široj hrvatskoj javnosti, pa čak i onoj glazbenoj, vrhunski umjetnik s bečkom adresom profesor Milan Turković na žalost nije dovoljno poznat, unatoč tome što ga je za njegove osobite zasluge za kulturu prvi hrvatski predsjednik dr. sc. Franjo Tuđman odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića još 1998. Nije mu to smetalo, jer duga je lista imena renomiranih dirigenata i solista s kojima je Turković surađivao. Naprotiv, bilo mu je to na neki način zanimljivo! O tome ovaj 78-godišnji maestro hrvatskoga plemićkog roda otvoreno govori u razgovoru s poznatom novinarkom Snježanom Herek, otkrivši zašto je kao devetogodišnjak 1948. s majkom morao emigrirati iz Jugoslavije u Austriju. Prema Turkovićevu mišljenju u glazbenome životu i migracija i integracija sjajno funkcioniraju, postižu „concertare” iliti skladno zajedničko muziciranje.

Fagotist svjetskoga glasa i austrijsko-hrvatski dirigent prof. Milan Turković tek je nakon hrvatskog osamostaljenja ponovno postao bliži svome rodnom gradu. Zagonetno je zašto ne i hrvatskim koncertnim podijima. Međunarodno je vrlo uspješan i cijenjen u svome poslu te je kao solist nastupao u svim svjetskim glazbenim središtima s najpoznatijim

svjetskim orkestrima, kao što su Bečki simfonijski orkestar, Münchenska fi lharmonija, orkestar Tonhalle iz Züricha, Simfonijski orkestar Chicago ili Tokijski simfonijski orkestar. Istaknuo se i kao ugledni dirigent vodeći poznate orkestre kao što su Bečki simfoničari, Simfonijski orkestar bečkoga radija ORF, Bečki komorni orkestar, Orkestar Münchenskoga radija, Filharmonija Prag ili Simfonijski orkestar Metropolitan iz Tokija. Za dirigentskim pultom bio je i 22. listopada ove godine u Beču, gdje je u velikoj dvorani bečkoga Konzerthausa ravnao Praškom fi lharmonijom.

S. H.: U Vašem životopisu stoji da ste 1948. emigrirali iz Jugoslavije u Austriju. Zašto?

M. T.: Rođen sam 1939. u Zagrebu. Moj otac bio je Hrvat, iz poznate plemićke obitelji Turković, a majka Bečanka. Nakon očeve smrti 1944. majka se htjela sa mnom vratiti u Beč. Ali to nije bilo moguće. Tri godine morala je čekati odobrenje komunista da napustimo Zagreb. U međuvremenu su je operativci tadašnje OZNA-e uhitili kao politički nepodobnu. Šest tjedana sjedila je u zatvoru, ali ne želim govoriti o tome (drhti mu glas). Sve ću te pojedinosti dokumentirano objaviti u svojoj sljedećoj knjizi posvećenoj mojoj majci i događajima u Titovoj Jugoslaviji od 1945. do 1948., koji su bili presudni za moju obitelj. Puno toga ni meni nije bilo poznato dok nisam otišao u Hrvatski državni arhiv.

2019254 S. HEREK

S. H.: U kojem je zatvoru bila Vaša majka i zašto?

M. T.: U zatvoru za političke zatvorenike u zajedničkoj ćeliji s još 18 žena. Ne mogu se sada sjetiti imena zatvora, ali imam kod kuće taj podatak. Fascinantno je pritom da postoji samo majčina otpusnica iz zatvora, veličine jedne igraće karte. Majku je OZNA osumnjičila za kolaboraciju s Nijemcima, a povod je bio smiješan i zvuči kao loš vic. Optužili su je da je u zagrebačkome Glazbenom zavodu, gdje je nastupala kao pjevačica, pjevala nacističke pjesme izvodeći skladbe Schuberta, Schumanna i Huga Wolfa. To pokazuje koliko su bili glupi i neobrazovani. Nakon izlaska iz zatvora, unatoč odbijenici iz Beograda, moja majka uporno je tražila dozvolu za odlazak iz Jugoslavije. Dobila ju je tek nakon tri godine kada su komunisti konačno shvatili da im je jedna udovica s malim djetetom, kojoj su 1946. i tako konfi scirali svu imovinu, zapravo nezanimljiva. I tako smo se 1948. majka i ja iz Zagreba preselili u Beč.

S. H.: Kako ste se snašli u novoj sredini?

M. T.: U Beču je vladalo strašno siromaštvo, ali svejedno sam se osjećao kao u raju nakon svih tih strašnih događaja u Jugoslaviji koji su mi uništili dio djetinjstva. I sada se znam sjetiti kako sam lutao zagrebačkim ulicama i tražio majku, ne znajući da je u zatvoru. Jer rodbina mi je lagala da je kod djeda na Sušaku. Znao sam da to nije istina. U svakom slučaju dolazak u relativno siguran Beč doživio sam kao spas. Sve ostalo nisam razumio jer sam bio devetogodišnjak. No, bio sam sretan da u školi ne moram pjevati partizanske pjesme.

S. H.: Napomenuli ste mi da više ne govorite hrvatski jezik. Zašto?

M. T.: Mnoge su okolnosti pridonijele tome. S 10 godina poslali su me kao učenika prvoga razreda gimnazije u internat u Graz, gdje sam govorio samo njemački. Hrvatski sam mogao govoriti jedino s majkom, koju nisam baš često viđao jer je željeznička karta bila skupa, a vožnja od Graza do Beča trajala više od sedam sati u jednome smjeru. Kad sam počeo studirati, važno mi je bilo za moj posao glazbenika naučiti engleski, francuski i talijanski. Ali kad dublje razmislim, sve što je na bilo koji način bilo povezano s tadašnjom Jugoslavijom duboko sam potisnuo u zaborav, pa tako i jezik, iako mi je bio u genima. Vjerojatno da ne oživim te natruhe prošlosti.

S. H.: I sada imate dvije domovine?

M. T.: Za mene je domovina tamo gdje je netko priznat, gdje se osjeća kod kuće, uzdignuto i sretno. A meni u Jugoslaviji nije bilo dobro, za razliku od siromašne Austrije koja me je prigrlila. S Hrvatskom je drukčije. Čim se osamostalila, odmah sam zatražio hrvatsko državljanstvo i sada imam dvojno, austrijsko i hrvatsko.

S. H.: Ali i s Hrvatskom imate problema. Borba Turkovića za povrat nacionalizirane imovine i odštetu obitelji traje i danas.

M. T.: Ne želim puno govoriti o tome jer taj predmet još uvijek nije riješen. Kutjevački vinogradi moja su očevina. To je dobro od mojih predaka kupila hrvatska država. Radi se o vinogradarskom


i poljoprivrednom dobru koje je još daleke 1920. bilo supermoderno uređeno i uzor drugima. Uvođenje novih sorti vinove loze, čak i onih iz Kalifornije, zdravstveno osiguranje za oko tisuću zaposlenika, interni telefon, uskotračna pruga itd. samo su dio ekonomskih zasluga obitelji Turković koja je odigrala važnu ulogu u Kutjevu i kutjevačkome kraju i puno učinila za razvoj tog dijela Slavonije. Sve do 1946. kada se Turkovićima oduzima, bez ikakve naknade, sve. Ta situacija vezana uz povrat imovine i odštetu još uvijek traje. Na kraju Račanove Vlade vinogradarska tvrtka Kutjevo prodana je jednome njemačkom investitoru. Ali samo tvrtka, a dobro je i dalje u vlasništvu hrvatske države. Do sada nam je vraćen samo jedan drugi, mali poljoprivredni dio, dok je povrat vinskoga dobra još uvijek upitan.

S. H.: S obzirom na sve navedeno, u kakvim ste odnosima s Hrvatima u Austriji i Hrvatskoj?

M. T.: S Hrvatima u Austriji imam dobre odnose, ali oni su još intenzivniji u Njemačkoj, SAD-u, Japanu, Italiji i Češkoj, gdje često nastupam. Kad je riječ o austrijskim Hrvatima, član sam Austrijsko-hrvatskog društva u Beču i usko surađujem s njegovim osnivačem i prvim predsjednikom dr. Marijanom Brajinovićem. U sklopu Društva promovirao sam i svoju knjigu „Bečki život. Beč doživjeti”, a sudjelovao sam i na svečanosti otkrivanja spomen-ploče osnivaču hrvatske opere Ivanu pl. Zajcu u Beču. Kad mogu, posjetim i neke priredbe koje to društvo organizira. Ove godine bio sam i na svečanoj proslavi Dana hrvatske državnosti u bečkome Schönbrunnu.

S. H.: A kakva je suradnja s Hrvatima u Hrvatskoj?

M. T.: U Zagrebu sam dirigirao. I to upravo u onoj dvorani Glazbenoga zavoda u kojoj je moja majka imala svoj posljednji koncert, nakon kojeg je uhićena. Za mene vrlo znamenito. Ali jedan od najdojmljivijih koncerata u mojoj cjelokupnoj glazbenoj karijeri, koji nikada neću zaboraviti, bio je onaj s Hrvatskim komornim orkestrom u potpuno razrušenom Vukovaru. U središtu tih ruševina, kao znak snage, vjere, ljubavi, a vjerojatno i prkosa, stajao je novi Kulturni centar,

Maestro Milan Turković (Beč, Austrija), jedan od najboljih

svjetskih dirigenata i fagotista te nositelj hrvatskog odličja za

osobite zasluge u kulturi.

2019256

gdje smo nastupili u sklopu Vukovarskih adventskih svečanosti. Impresivni prizor od kojeg se čovjeku koža naježi. Nakon koncerta, u potkrovlju Eltzova dvorca, također razrušenog u raketiranju Vukovara, održana je božićna proslava. Stotine okićenih božićnih drvaca koja su nas okruživala stvorile su atmosferu koju nitko tko je to doživio sigurno neće zaboraviti. A meni su kao zahvalu za koncert darovali dva bijela goluba mira. Na njih sam strašno ponosan i svaki Božić krase moje božićno drvce u Austriji. Vukovar mi je ostao u sjećanju i po prekrasnim narodnim nošnjama u koje su bili odjeveni članovi mjesnoga zbora kojima sam dirigirao. Nasmijani i veseli iako su sve izgubili i ništa nisu imali. Fascinantno!

S. H.: Možda bi Vas hrvatski ljubitelji simfonijske i komorne glazbe trebali češće viđati?

M. T.: To ne ovisi o meni. Možda je razlog to što su u nekim novinama u Zagrebu o meni izašle prilično loše kritike. Svatko ima i dobrih i loših kritika. Ali činjenica da su u mojoj 30-godišnjoj dirigentskoj karijeri i nastupima diljem svijeta dvije najlošije kritike upravo iz Zagreba također nešto govori. Vjerojatno postoje i oni koji su u jugoslavenskome sustavu bili vrlo uspješni i ne žele nešto dobro reći o onima koji nisu bili pripadnici tog sustava, bez obzira na razloge. Sjećam se još događaja kada se snimalo i proizvodilo u studiju Radio Zagreba. Šef proizvodnje tako se loše ponio prema meni da sam rekao kako više nikada neću tamo doći. Tako sam i napravio i radije se odazivao pozivima iz Beča, Berlina, Basela, Praga, Torina itd.

S. H.: Da se vratimo glazbi. Zašto ste u Beču studirali upravo fagot, a ne neki popularniji instrument?

M. T.: Zbog jednostavnih, bolje rečeno praktičnih razloga. U Beč smo došli iznimno siromašni i, osim namještaja iz našega zagrebačkog stana, nismo imali gotovo ništa. A kako sam želio studirati glazbu, savjetovano mi je da upišem studij fagota jer rijetko tko to studira pa ću brzo naći posao. Ljubav prema tom instrumentu tek se kasnije razvila. Paralelno s fagotom studirao sam i dirigiranje. Vrlo rano dirigiranju me kod kuće podučavao životni partner moje majke Friedrich Zaun, njemački dirigent dobro poznat Zagrepčanima. On je dirigirao od 1945. do 1956. Državnim simfonijskim orkestrom u Zagrebu te istodobno bio i ravnatelj Opere u Grazu. Od 1956. do smrti vodio je Njemačku operu na Rajni u Düsseldorfu i Duisburgu. Bio je vrstan dirigent koji je i u poslijeratnom Zagrebu pridonio visokoj razini simfonijskog muziciranja.

S. H.: Kako se dalje razvijala Vaša karijera?

M. T.: Kao student često sam bio zamjena u Bečkoj državnoj operi, a već s 20 godina prvi sam put profesionalno angažiran u mađarskoj izbjegličkoj fi lharmoniji Hungarica u Beču, u kojoj su glazbenici bili izbjeglice iz Mađarske 1956. Pet godina svirao sam u Njemačkoj kod Bamberških fi lharmoničara, sve do 1967. kada se na poziv Bečkih simfoničara vraćam kući u Beč. Moja karijera solo fagotista zapravo je počela debijem u bečkome Musikvereinu. Bio sam član nekoliko vrhunskih komornih sastava poput Concentus Musicus iz Beča, Komornoga glazbenog društva Lincoln Centra u New Yorku, a osnovao sam i Ansambl Wien-Berlin s koncert-majstorima Berlinske i Bečke fi lharmonije. Od Bečkih simfoničara otišao sam 1984. godine jer sam se želio posvetiti pedagoškome radu. Od 1984. do 1992. predavao sam fagot na

S. HEREK


Mozarteumu u Salzburgu, zatim sam fagot podučavao do 2003. godine na Bečkom sveučilištu za glazbu i dramsku umjetnost.

S. H.: Kada je dirigiranje za Vas postalo tema?

M. T.: Vrlo rano. Prvi dirigentski debi imao sam na gostovanju kao fagotist kod jednoga talijanskoga komornog orkestra s Haydnovim simfonijama, gdje sam nastupio u dvostrukoj ulozi – kao solo fagotist i dirigent, na njihovu zamolbu. To nije baš bilo jednostavno i zato sam odlučio ili jedno ili drugo. Toga se i sada držim – te samo dirigiram.

S. H.: Koja je razlika između sviranja fagota i stajanja za dirigentskim pultom?

M. T.: Razlika je golema. Kao pojedinačni instrumentalist odgovoran si samo za svoj dio izvedbe, a kao dirigent odgovoran si za sve. S druge strane, taj neopisivi osjećaj uzdignuća kada dirigirate Verdijev Rekvijem, Sibeliusov violinski koncert ili Mozartovu Malu noćnu muziku uvodi te u golemi svemir fantastične glazbe od koje se može puno naučiti.

S. H.: Što, prema Vama, čini vrhunskoga dirigenta?

M. T.: (Smije se...) Teško pitanje. Obrazovanje i znanje o psihološkom postupanju s ljudima posebno su važni. To znači empatija. Sposobnost razumijevanja emocija drugih. Zato autoritativni način rada genijalnoga talijanskog dirigenta Artura Toscaninija danas više ne bi prošao. Za dobrog dirigenta također je važno da ima koncept rada i točno zna što hoće te zrači sigurnošću. Zato djela koja dirigiram pokušavam naučiti napamet, da nisam ovisan o partituri.

S. H.: Vaš rad prati i impozantna diskografi ja. Jeste li zadovoljni snimkama?

M. T.: Gotovo nikada nisam zadovoljan, kao ni ostali glazbenici. Mozartov koncert za fagot u 20 godina četiri puta sam snimio, no niti jednom snimkom nisam potpuno zadovoljan. Od oko 210 mojih nosača zvuka i ploča, prilično sam zadovoljan samo snimkom Koncerta za fagot Carla Marije von Webera. Inače sam sjajno surađivao s engleskim dirigentom sir Nevilleom Marrinerom, s kojim sam se jako dobro razumio. Tu su još i virtuozni austrijski dirigent Nikolaus Harnoncourt s kojim imam prekrasnih zajedničkih produkcija. Zadovoljstvo mi je bilo surađivati i s Wyntonom Marsalisom, koji za mene napisao Meeelaan, kvintet za fagot i gudački kvartet, koji sam zajedno s gudačkim kvartetom Sebastian prvi put izveo u Zagrebu. Da mu se odužim, za njega sam u New Yorku svirao jazz za klasične glazbenike. Svakako moram spomenuti i ansambl 12 njemačkih virtuoznih saksofonista Selmer Sax Harmonie, kojem dirigiram već 11 godina i s kojim sam osvojio meni dragu njemačku nagradu EHO-klasika.

S. H.: Napisali ste i četiri knjige o glazbi. U knjizi „Bečki život. Beč doživjeti” na feljtonistički način donosite viđenje Beča i Bečana, njihovu strast prema tradiciji i kulturi, ali ne baš uvijek primjeren odnos prema doseljenicima i integraciji stranaca.

M. T.: Sretan sam što nisam političar pa se ne moram baviti tim izazovima jer su postali gotovo nerješiv problem Europe. U glazbenome životu i migracija i integracija sjajno funkcioniraju, postižu „concertare” iliti zajedničko muziciranje.

2019258

Pogledajte poznate europske orkestre, u njima zajedno sjedi 20 do 25 različitih nacija. Tu politika ne igra nikakvu ulogu. Za uspješnu integraciju uvijek su potrebne dvije strane, to svi dobro znaju.

S. H.: Jesu li, prema Vašoj ocijeni, migracija i integracija krive za sve jače skretanje Europe udesno i uzlet populista?

M. T.: Premalo razumijem tu temu da bih izjavio neku veliku rečenicu za Hrvatski iseljenički zbornik, koji čitaju ljudi iz višekulturnih sredina svijeta. Ono što mogu reći jest da sam prilično zdvojan zbog načina na koji se Europa trenutačno razvija. Jer, nadali smo se da će Europa biti Europa zajedničkog srastanja, a ne distopije.

S. H.: U svojoj knjizi „Što glazbenik radi preko dana“, uz ostalo, dotaknuli ste se i odnosa glazbe i politike. Kakav je taj odnos?

M. T.: Pogledajte samo PISA istraživanje, od stotine stranica samo jedan mali odlomak govori o glazbi, i to o njezinu downloadu, a ne o skladateljima, njihovu stvaralačkome opusu i slično. Politici glazba služi samo da se njome kiti. U kojoj mjeri, to ovisi od subvencija i značaju subvencioniranih. U Austriji glazba ima vrlo snažnu javnu potporu. U SAD-u nema javne potpore i glazba je ovisna o privatnim sponzorima. Dakle, ovisnost postoji, ali nije posvuda ista. Odnos glazbe i politike dobro ilustrira i ovaj primjer. Poznat mi je jedan glazbeni festival, namjerno mu neću reći ime, koji niti traži niti dobiva subvencije. Ali na njegovo otvorenje ne dođe niti jedan političar.

S. H.: Proputovali ste gotovo cijeli svijet, nastupali s mnogobrojnim uglednim orkestrima kao solist i dirigent. Imate li neki neostvareni san?

M. T.: Imam ih više. Neki nisu za javnost, a među onima koji jesu i koji imaju veze s glazbom jedan je taj da još uvijek čekam da dirigiram velebni Mozartov Requiem i Haydnov oratorij Stvaranje.

S. H.: Što Vas ispunjava srećom?

M. T.: To što su moji studenti raštrkani diljem svijeta – od Europe, SAD-a do Japana. U gotovo svim bečkim i austrijskim orkestrima, ali i u Berlinskoj i Münchenskoj fi lharmoniji, Simfonijskom orkestru Chicago itd. sjedi barem jedan moj učenik. Moj student bio je i hrvatski fagotist Žarko Perišić. Ono što sam si postavio za cilj, da svi moji studenti sviraju prilično isto i da su prepoznatljivi, uspio sam ostvariti. I na to sam ponosan.

S. HEREK


SUMMARY

A CROATIAN ARISTOCRAT AND MUSICIAN IN VIENNA

Milan Turković is a renowned Austrian Croatian bassoonist and conductor whose work as an artist has achieved international acclaim. He performs as a soloist in prestigious musical venues with some of the leading orchestras, including the Vienna Symphony Orchestra, the Munich Philharmonic Orchestra, the

Tonhalle Orchestra of Zurich, the Chicago Symphony Orchestra and the Tokyo Symphony Orchestra. Although a resident of Vienna, this top instrumentalist was born in Zagreb but is not, unfortunately, broadly known of in Croatia, even in music circles, in spite of having been decorated by Croatian President Franjo Tuđman in 1998 with the Order of Danica Hrvatska with the image of Marko Marulić for his special contribution to culture. The lack of recognition in his homeland has not been a concern for him given the long list of renowned conductors and soloists with whom Turković has worked. In fact he fi nds it somewhat fascinating for a number of reasons the 78-year-old maestro of aristocratic Croatian roots spoke of in his interview with reporter Snježana Herek. In the interview he tells of the reasons he was compelled to move out of the former Yugoslavia in 1948 with his mother at the age of nine and settle in Austria. He notes that in life as a musician both migration and integration work well, acting in concert. He points to top European orchestras comprised of people from twenty to twenty-fi ve various nations. In orchestral music politics has no role to play. Successful integration, as we all know, requires two sides. He is quite happy with the way in which Europe is currently developing. Europe, he notes, should be like a large orchestra in which twenty-fi ve nations play in concert.

2019260

RESÚMEN

UN MÚSICO Y ARISTÓCRATA CROATA EN VIENA

El fagotista de renombre mundial y director de orquesta austríaco-croata Milan Turković es reconocido internacionalmente por su creatividad artística y por sus actuaciones como solista en prestigiosos centros musicales con las más famosas orquestas globales como la Sinfónica de Viena, la Filarmónica de Munich, la orquesta

Tonhalle de Zurich, la Sinfónica de Chicago o la Sinfónica de Tokio. A pesar de haber nacido en Zagreb y de haber sido condecorado en 1998 con la Orden Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića por el primer presidente croata dr. Franjo Tuđman por sus excepcionales méritos en cultura, pocos croatas, incluso del ámbito musical, conocen a este encumbrado artista con dirección en Viena. Sin embargo, Turković no se enoja por ello, incluso le resulta interesante, porque es larga la lista de renombrados directores y solistas con los que ha colaborado. Este maestro y aristócrata croata de 78 años radicado en Viena responde abiertamente a las preguntas de la periodista Snježana Herek. Entre otros, cuenta los motivos por los cuales en 1948 siendo niño de nueve años tuvo que emigrar con su madre desde Yugoslavia a Austria. Sostiene que en la vida musical la migración y la integración funcionan maravillosamente bien, es decir „conciertan“ juntas. „Fíjense -señala el renombrado músico- cada una de las famosas orquestas europeas están integradas por músicos de 20 o 25 diferentes nacionalidades. Aquí la política no juega ningún rol. Para una integración exitosa, siempre se necesitan dos partes, eso lo saben todos“. Turković está relativamente conforme con la forma en que se está desarrollando Europa. En su opinión, Europa debería funcionar como una gran orquesta compuesta por 25 diferentes naciones que tocan en perfecta armonía.

S. HEREK

BA

ŠTIN

AU projekt Europska godina kulturne baštine 2018. uključila se i Hrvatska matica iseljenika nizom čarobnih programa iz područja hrvatske tradicijske kulture koja se njeguje i u domovini i u dijaspori. Društvene mreže poput Facebooka i Instagrama tako su ljetos prenosile fascinantan vatromet slika i priloga mnogobrojnih sudionika turnejā iseljeničke mladeži, u organizaciji Matice po Lijepoj Našoj, preko oceanā od Australije do Amerike, uključujući i priloge više od tisuću izvrsnih izvođača 52. tamburaškog festivala Kulturne federacije mladih Hrvatske bratske zajednice Amerike, održanog u Zagrebu pod visokim pokroviteljstvom hrvatske Predsjednice • Selfi domovinskih njegovatelja baštine HKUD-a ‘Prigorec’ iz Markuševca upućen mladim američkim Hrvatima i ostalim prijateljima s udaljenih meridijana – ljubiteljima baštine – s predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović, prigodom zajedničkoga druženja na Danu otvorenih vrata za Hrvate u svijetu, iseljenike i hrvatske manjinske zajednice na Pantovčaku, Zagreb, 28. VI. 2018.

MIRJANA PISKULIĆ

KULTURNA FEDERACIJA HRVATSKE BRATSKE ZAJEDNICE AMERIKE U DOMOVINI

Autorica Mirjana Piskulić, rukovoditeljica Matičina Informacijskoga odjela za iseljeništvo s višegodišnjim iskustvom u hrvatskoj diplomaciji, opisuje ovogodišnje gostovanje članova Omladinske kulturne federacije HBZ Amerike u Lijepoj Našoj, gdje su uspješno održali 52. omladinski tamburaški festival HBZ-a / 52nd Annual CFU Junior Tamburitza Festival krajem lipnja i početkom srpnja u Zagrebu 2018. Uz glavnoga predsjednika HBZ-a Amerike Edwarda W. Pazu, festivalskim događanjima u RH bili su nazočni svi čelnici te naše najstarije i najmnogoljudnije iseljeničke organizacije u svijetu. Mladi izvođači – pjevači, plesači i svirači – na čelu s predsjednikom OKF Donaldom Weaklyjem te počasnom dirigenticom Marijom Krpan Kuren pokazali su vrhunsko izvedbeno umijeće u cjelokupnome programu 52. omladinskoga tamburaškog festivala u KD Lisinski, čiji je domaćin bila Hrvatska matica iseljenika te Grad Zagreb. Festival je održan pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, koja je u sklopu Dana otvorenih vrata za Hrvate u svijetu, iseljenike i hrvatske manjinske zajednice – primila i sve članove HBZ-a koji su ovoga ljeta boravili u RH. OKF HBZ-a / CFU JCF SAD-a i Kanade okuplja tridesetak tamburaških zborova i folklornih plesnih ansambala diljem sjevernoameričkoga kontinenta.

Kada ulazite u Zagreb s južne strane, jedan od najljepših pogleda na stari dio grada počinje nakon što prođete spomenik Većeslavu Holjevcu i krenete Ulicom Hrvatske bratske zajednice. Na lijevoj strani nalazi se velebna Nacionalna i sveučilišna knjižnica, a ulica završava velikim križanjem koji vodi u sve dijelove grada. Tu je

nedavno postavljen i spomenik prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Produžite li ravno, dođete i do zgrade Hrvatske matice iseljenika. Tom istom ulicom svakog dana prođe više tisuća ljudi, vjerojatno ne razmišljajući da prolaze ulicom koja nosi ime jedne od najstarijih i najvećih hrvatskih iseljeničkih organizacija koja svoju djelatnost rasprostire po Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi te i da je to dio grada koji značajno obilježava hrvatsku iseljeničku priču.Iste godine, 1964., kad je tadašnji gradonačelnik grada Zagreba Većeslav Holjevac postao predsjednik ondašnje Matice iseljenika Hrvatske, danas Hrvatska matica iseljenika, u Pittsburghu je Bernard M. Luketich postao glavni rizničar Hrvatske bratske zajednice. Preko ondašnje Matice dr. Franjo Tuđman posjetio je 1966. godine prvi put hrvatske iseljenike u SAD-u, pa tako i glavni ured Hrvatske bratske zajednice. Godine 1967. Tuđman u Matici iseljenika Hrvatske postaje predsjednik njezine Komisije za Sjevernu Ameriku, a te godine u Sjedinjenim Državama Bernard Luketich osniva Omladinsku kulturnu federaciju HBZ-a (CFU Junior Cultural Federation) s ciljem njegovanja hrvatske tradicijske kulture među njezinim mlađim članovima.

2019264 M. PISKULIĆ

Iza ovih, na prvi pogled šturo nabrojenih slijeda događaja, ostao je dio povijesti koji od zaborava, uglavnom u svojim radovima, čuvaju znanstvenici i studenti društvenih smjerova koje zanima iseljeništvo. I gradovi sa svojim ulicama i trgovima... Omladinsku kulturnu federaciju HBZ-a čine folklorni ansambli mladih iz mnogobrojnih odsjeka HBZ-a. Danas ih je tridesetak te nerijetko u njima plešu i sviranju unuci i praunuci ranijih članova. Kao i među ostalim folklornim skupinama u iseljeništvu, i među članovima HBZ-a ulaže se puno u njihovo održavanje. Redovite probe, nabava i čuvanje nošnji i instrumenata, stvaranje koreografi ja i aranžmana, nastupi kod kuće ili u gostima traži veliki rad koji ansambli HBZ-a imaju priliku svake godine pokazati na jednome mjestu. Naime, Hrvatska bratska zajednica, odnosno odbor Omladinske kulturne federacije, od 1967. svake godine krajem lipnja ili početkom srpnja, vikendu najbližem Danu nezavisnosti SAD-a, u drugome gradu Sjedinjenih Država ili Kanade organizira tamburaški festival mladih.Prvi se održao u Dječjem domu HBZ-a u Des Plaines, predgrađu Chicaga. Dom je Hrvatska bratska zajednica osnovala 1918. godine nakon završetka Prvoga svjetskog rata i za vrijeme strahovite epidemije španjolske gripe kako bi zbrinula djecu svojih preminulih članova. Do njegova zatvaranja 1967. godine zbrinuto je više stotina djece. Zajednička briga svih članova o djeci i njegovanje tamburaške glazbe i folklora omogućila im je da u svome ranjenom djetinjstvu što manje osjete usamljenost. Zajedno s ostalim ansamblima gostovali su po SAD-u i Kanadi te često bili gosti mnogih obitelji. Rasli su sa spoznajom da su izgubili nenadomjestive roditelje, ali dobili veliku obitelj.Godine 1976. u cijelim Sjedinjenim Državama na svim razinama proslavljala se dvjestota godišnjica nezavisnosti zemlje. I dok se američka nacija spremala za veliku središnju proslavu

Sudionici 52. omladinskog tamburaškog festivala HBZ-a / 52nd Annual CFU Junior Tamburitza Festival, Zagreb, 2018.


4. srpnja u Washingtonu, Bernard Luketich odlučio je da će se tim povodom tamburaški festival u isto vrijeme održati u Zagrebu. Prvi omladinski tamburaški festival HBZ-a u Zagrebu održan je 1976. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a u organizaciji Matice iseljenika Hrvatske. Nakon prvog, održano je još šest festivala: 1981., 1986., 1997., 2004., 2013. i 2018. godine.Dolazak velikog broja iseljenika uvijek je uzbudljiv i izazovan! Kad je glavni predsjednik HBZ-a Edward Pazo najavio da će se 52. omladinski tmburaški festival održati u Zagrebu nitko nije mogao povjerovati da će se prijaviti toliki broj skupina i njihovih gostiju. Hrvatskoj matici iseljenika tradicionalno je povjerena organizacija. Odlučeno je da se festival održi od 29. lipnja do 1. srpnja 2018. godine. Krenule su pripreme na obje strane oceana. Među svim hrvatskim iseljeničkim foklornim skupinama vrijedi načelo da foklorna društva svojim članovima nastoje pokriti troškove puta i boravka. Ne putuje se samo u Hrvatsku, nego se društva redovito u svojim državama međusobno posjećuju i zajednički nastupaju na značajnim događajima u zajednici, festivalima, proslavama… Puno dragovoljnih sati rada, u svim hrvatskim zajednicama svijeta, daruje se prilikom organiziranja koncerata, večera, piknika i raznih manifestacija. Isto je i sa skupljanjem sredstava za turneje. Ako je riječ o skupini mladih fokloraša, zdušno sudjeluju i roditelji.

Višednevne turneje po Hrvatskoj

Tako je bilo i sa 17 folkornih ansambla HBZ-a iz raznih dijelova Sjedinjenih Država koji su odlučili nastupiti u Zagrebu. Za troškove njihova puta i smještaja pobrinuli su se ogranci, a glavni ured HBZ-a je, kao i na svakom festivalu, za svakog sudionika dao fi nancijski prilog. I dok su se odrasli bavili organizacijskim brigama, mladi su na probama uvježbavali svoje koreografi je i glazbene točke za nastupe koje su po strogim pravilima Omladinske kulturne federacije ograničene na 12 minuta. Mnogima je ovo bio prvi posjet zemlji svog podrijetla. Sve skupine bile su i na višednevnoj turneji po Hrvatskoj na kojoj su nastupali s domaćim folklornim ansamblima te razgledavali povijesne, kulturne i prirodne zemlje.Administrativna uprava HBZ-a i Omladinska kulturna federacija na čelu s predsjednikom Donaldom Weaklyjem održala je nekoliko sastanaka na kojima su dogovorene mnoge pojedinosti oko organizacije 52. omladinskoga tamburaškog festivala, koje su nakon toga koordinirane s Hrvatskom maticom iseljenika. Grad Zagreb je i za ovu priliku sponzorirao dva dana korištenja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović prihvatila je visoko pokroviteljstvo, a Večernji list medijsko.Večer uoči početka, 28. lipnja, Ured predsjednice Republike Hrvatske otvorio je svoja vrata iseljenicima i pripadnicima hrvatskih manjinskih zajednica, a pozivu se odazvao veliki broj članova HBZ-a zajedno s administrativnom upravom, glavnim predsjednikom HBZ-a Edwardom W. Pazom, glavnim potpredsjednikom Franjom Bertovićem, glavnom tajnicom i rizničarkom Bernadette Luketich Sikaras i drugim potpredsjednikom Michaelom Riccijem. Boljeg uvoda u veliki događaj nije moglo biti!


Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svom obraćanju mnogobrojnim iseljenicima istaknula je uz ostalo: „Dio (te) sačuvane nacionalne baštine naši će mladi iseljenici pokazati i posvjedočiti i ovih dana na 52. festivalu tamburice u Zagrebu i drugim događajima u organizaciji Hrvatske bratske zajednice. Imat ćemo prigodu vidjeti s kojom ljubavlju naši mladi iz Sjedinjenih Država njeguju hrvatski folklor i hrvatsku riječ, čak ako je i ne razumiju. To ne može a ne ganuti, ne može a ne taknuti svako srce.“I tako je u Zagreb stiglo više od 1.200 članova HBZ-a. Uz dužnosnike HBZ-a, članove Uprave i Omladinske kulturne federacije, došlo je 308 izvođača i 48 voditelja, članovi njihovih obitelji te ostali članovi i prijatelji Zajednice da bi tu, u glavnome gradu Hrvatske, pokazali s koliko napora i ljubav njeguju svoje narodno blago. Slijedila su tri dana ispunjena divnim trenucima koji će svima koji su ih svjedočili ostati dugo u uspomeni.U petak, do podne, zgrada Hrvatske matice iseljenika odzvanjala je zvukovima smijeha i žamora svojih iseljenika. Uz djelatnike, dočekala ih je izložba „Ponosno hrvatsku nošnju nosim“ i dok su za jedne u Lisinskom tekle probe, ostali su imali priliku sudjelovati u radionici za izradu turopoljske podgutnice, preteče kravate, koju su vodili članovi FA Turopolje.

Humanitarna donacija

Na večer su svi gosti nazočili Koncertu dobrošlice na kojem su nastupili mnogi prijatelji HBZ-a: virtuozni Filip Novosel i Tihomir Hojsek, koji čine duo Bow vs. Plectrum; primaš Marko Martinović, predstavnik Hrvatske na dječjoj Euroviziji 2016. te ZFA dr. Ivana Ivančana. Sve izvedbe dočekane su s velikim odobrenjem i zaslužnim pljeskom. Ljiljana Vinković, HTV urednica i voditeljica, iskusna u svome poslu, dvojezično je vodila program.Tijekom večeri počasni konzul Republike Hrvatske za Pennsylvaniju dr. Marion Vuletich, ujedno i predsjednik „Angel’s Funda“, predao je Humanitarnoj udruzi „Fra Mladen Hrkač“ ček u vrijednosti od 25.000 dolara. Ček je primio predsjednik udruge Ivan Soldo te zahvalio na donaciji.Nakon koncerta prema ustaljenom rasporedu festivala slijedilo je druženje u auli Koncertne dvorane uz tamburašku glazbu koju su izvodili još jedni prijatelji HBZ-a, TS Tamburgeri iz Markuševca. U subotu ujutro, u prostorijama Hrvatske matice iseljenika, njezin ravnatelj Mijo Marić priredio je prijam za članove administrativne uprave i voditelje foklornih skupina.Dok su gledatelji ulazili u Koncertnu dvoranu, dočekali su ih na pozornici već smješteni svi sudionici festivala, djeca treće i daljnje generacije hrvatskih iseljenika odjevena u hrvatske narodne nošnje. Festival je počeo njihovim izvođenjem triju himni: hrvatskom, američkom i kanadskom, pod ravnanjem počasne dirigentice Marije Kuren Krpan, voditeljice ansambla „Sveti Lovro“ iz Streeltona.U istom sastavu izveli su još tri kompozicije po Marijinu izboru: ‘Jedna je Hrvatska’, ‘Ličanka me majka rodi’ i ‘Hrvatska’.


Okupljenima su se zatim obratili Donald Weakley, predsjednik Omladinske kulturne federacije HBZ-a, u ime gradonačelnika Grada Zagreba njegova zamjenica doc. dr. sc. Olivera Majić, izaslanik predsjednika Vlade državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas, kao domaćin ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić te W. Robert Kohorst, američki veleposlanik u Hrvatskoj te Edward W. Pazo, glavni predsjednik HBZ-a. Među mnogobrojnom publikom prisutni su bili i predsjednik Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika Milan Kovač te bivši ravnatelji Ante Beljo i Nikola Jelinčić. Slijedio je nastup svih 18 skupina: 1. Rankin Junior Tamburitzans, Rankin, 2. Happy Hearts Jr. Tamburitzans, Youngstown, 3. Okolitza Tamburitzans, Pueblo, 4. Seattle Junior Tamburitzans, Seattle, Washington, 5. American Croatian Waukegan Junior zajedno s Tamburitzans, Waukegan, 6. Croatian Junior Tamburitzans, St. Louis, 7. Jadran Junior Tamburitzans, Aliquippa, zajedno s Beaver Valley Junior Tamburitzans, Beaver Falls, 8. American Zagreb Jr. Tammies, Cleveland, 9. Milwaukee CFU Junior Tamburitzans, Milwaukee, 10. Folklore Ensemble Hrvatski tanac, Pittsburgh, 11. Cleveland Junior Tamburitzans – Croatian Pride, Cleveland, 12. Detroit Star Jr. Tamburitzan, Detroit, 13. Hoosier Strings Junior Tamburitzans, Merrillville, 14. St. Anthony’s Tamburica zajedno s Kolo Club Croatia, Los Angeles, 15. Sv. Lovro Junior Tamburitzans, Steelton, 16. Chicago Sloboda Jr. Tammies, Chicago, 17. St. George Junior Tamburitzans, Cokeburg i 18. HFD Sveti Juraj, Ogulin.

Počasna dirigentica Marija Krpan-Kuren i svečani fi nale festivala

Festival je završen nastupom voditelja skupina, koreografa i pomoćnih koreografa koji su pod ravnanjem Marije Kuren izveli ‘Oj ti vilo, vilo Velebita’, ‘Liru koračnicu’ i ‘Croatiju’.Na nedjeljoj misi u zagrebačkoj katedrali koju je predvodio pomoćni biskup mons. Mijo Gorski nazočili su svi sudionici festivala sa svojim gostima i ravnatelj HMI-ja Mijo Marić. Prije mise glavni predsjednik HBZ-a Edward W. Pazo, glavni potpredsjednik Franjo Bertović, glavna tajnica i rizničarka Bernadette Luketich Sikaras položili su cvijeće na grobu kardinala Stepinca i kardinala Kuharića, koji je bio dragi gost i veliki prijatelj Hrvatske bratske zajednice.Tradicionalno, na misi je svirao tamburaški orkestar u čijem su sastavu bili umjetnički voditelji i članovi ansambala. U katedrali, koja je simbol grada Zagreba, glavnoga grada svih Hrvata, cijeli okupljeni puk svojim pjevanjem pridružio se zvuku tambure koja je združene molitve ponijela u nebo Svevišnjemu. Kad je na kraju, nakon blagoslova, crkvom odzvonila ‘Zdravo Djevo, kraljice Hrvata’, nije bilo suhog oka… činilo se kao da pjevaju i anđeli iznad glavnoga oltara koji se klanjaju Majci Božjoj Kraljici jer su kao jedno bili njezina iseljena i neiseljena djeca. Mnogi su se ansambli sutradan vratili svojim domovima. Sigurno su sa sobom ponijeli ono najljepše što im je Hrvatska mogla dati, a to je osjećaj da i ovdje pripadaju. A nama, koji smo tu ostali, ostavili su trag velikoga truda i entuzijazma u njegovanju svojih korijena, što nas snažno potiče da zdušnije njegujemo vrijednosti koje između domovinske i iseljeničke Hrvatske brišu granice.


SUMMARY

THE CROATIAN FRATERNAL UNION’S CULTURAL FEDERATION IN THE HOMELAND

Mirjana Piskulić, the head of the Croatian Heritage Foundation’s department covering the Croatian communities abroad, with many years of experience working in the Croatian diplomatic corps, offers an inspiring review of this year’s visit to Our Beautiful Homeland by members of the youth organisation of

the Croatian Fraternal Union of America, where they staged the CFU’s successful 52nd Junior Cultural Federation Tamburitza Festival in Zagreb in late June and early July. Joining CFU national president Edward W. Pazo at the event was the entire leadership of the oldest and largest Croatian diaspora organisation in the world. The many members of the CFU Junior Cultural Federation and its president Donald Weakley are to thank for the fantastic success of the 52nd Junior Tamburitza Festival in the homeland, hosted by the Croatian Heritage Foundation and the City of Zagreb. The festival was held under the high auspices of Croatian President Kolinda Grabar Kitarović, who hosted a reception for all CFU members that visited the country this summer as part of her open doors event for ethnic Croatians living abroad, both in the diaspora communities and in the indigenous minority enclaves in Europe. The CFU Junior Cultural Federation of the United States of America and Canada gathers some thirty tamburitza orchestras and folklore dance ensembles across North America. Many of the members of these groups are also active in the fold of the CFU’s youth organisation and work together as the Junior Tamburitzans. The Annual CFU Junior Tamburitza Festival is the highlight of the group’s activity. The artistic content of the festival has over recent years been enriched with various intercultural phenomena that symbolise today’s multicultural American society, becoming a prominent stakeholder in modern Croatian unity.


RESÚMEN

LA FEDERACIÓN CULTURAL DE LA UNIÓN FRATERNAL CROATA EN LA PATRIA

La autora Mirjana Piskulić, jefa del Departamento de Información para la diáspora de la Fundación para la Emigración Croata y experimentada diplomática, escribe inspiradamente sobre la visita a nuestra hermosa Patria de la Federación Cultural Juvenil de la Unión Fraternal Croata (HBZ) y de su 52 Festival Juvenil de Tamburitzas

/52nd Annual Croatian Fraternal Union Junior Tamburitza Festival realizado en Zagreb a fi nes de junio y comienzos de julio de 2018. Junto con el presidente de la HBZ de Norteamérica, Edward W. Paz, estuvieron presentes todos los directivos de nuestra organización más antigua y numerosa de la emigración. Fueron anfi triones del Festival la Fundación para la Emigración Croata y la ciudad de Zagreb. El fantástico éxito del 52 Festival de jóvenes intérpretes de tamburitza fue mérito de todos los numerosos integrantes de la Federación Cultural Juvenil conducidos por Donald Wealky. El evento se realizó bajo el patrocinio de la presidenta de la República de Croacia Kolinda Grabar Kitarović, que en el marco del Día de puertas abiertas para los croatas del mundo, emigrantes y minorías nacionales croatas, recibió a todos los miembros de la HBZ de Norteamérica. La Federación Cultural Juvenil de la Unión Fraternal Croata / CFU Junior Cultural Federation de EEUU y Canadá nuclea a treinta orquestas de tamburitzas y grupos de danzas folklóricas croatas del continente Norteamericano. Los juveniles integrantes de los coros, orquestas y grupos de baile forman parte del semillero de la Comunidad, por lo cual todos los conjuntos usan el mismo emblema: Junior Tamburitzans. El Festival de Tamburitzas de la Federación Cultural Juvenil de la Unión Fraternal Croata/ Annual CFU Junior Tamburitza Festival es el proyecto más hermoso de esta renombrada organización juvenil. El contenido artístico del Festival se fue enriqueciendo en las últimas décadas con diversos fenómenos interculturales que simbolizan la moderna sociedad multicultural norteamericana – y que se convirtió también en una componente cultural visible de la unidad croata contemporánea.

MIRJANA PISKULIĆ

TURNEJE KULTURNIH DRUŠTAVA IZ DIJASPORE PO LIJEPOJ NAŠOJ

Nakon višemjesečnih priprema i uz svesrdnu pomoć Hrvatske matice iseljenika, KUD ‘Baština’ i TPS ‘Hrvatska loza’ iz Chicaga, HFA ‘Nova nada’ iz Detroita te dvije skupine iz Australije, HFD ‘Hrvatska zora’ iz Melbournea i HFA ‘Vukovar’ iz Sydneya, njih više od 200 putnika, krenuli su na svoje turneje po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Slovačkoj, Mađarskoj i Austriji. Njihove doživljaje u Lijepoj Našoj – domovini njihovih predaka i njezinu europskome susjedstvu opisuje na dojmljiv način autorica ovoga priloga Mirjana Piskulić, rukovoditeljica Matičina Informacijskoga odjela za iseljeništvo. Turneje iseljeničkih folklornih društava više su od etno-programa koji kreira sam kulturni turizam ili stručna ekskurzija jer uz sve turističke i stručne elemente za njezin uspjeh treba predvidjeti susrete s rođacima, trenutke na opustjelim kućnim pragovima pradjedova, ali i ona magična mjesta gdje će iseljenička mladež u pratnji vlastitih roditelja i voditelja kulturnih društava – osjetiti kako im hrvatska kultura, povijest i njezine prirodne ljepote pripadaju te da su oni njezin integralni dio. Zanimljivo, društvene mreže poput Facebooka i Instagrama cijeloga ljeta 2018. prenosile su fascinantan vatromet slika i priloga svih sudionika turneje iz matične zemlje peterostruko preko oceanā od Australije do Amerike.

Krajem lipnja i početkom srpnja na stranicama Facebooka i Instagrama te na stranicama navedenih pet hrvatskih iseljeničkih folklornih skupina i njihovih članova započeo je vatromet slika i priloga koji je trajao do polovice srpnja. Naime, nakon višemjesečnih priprema i uz svesrdnu pomoć Hrvatske matice iseljenika KUD „Baština” i TPS

„Hrvatska loza” iz Chicaga, HFA „Nova nada” iz Detroita te dvije skupine iz Australije, HFD „Hrvatska zora” iz Melbournea i HFA „Vukovar” iz Sydneya, njih više od 200 putnika, krenuli su na svoje turneje po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Slovačkoj, Mađarskoj i Austriji. Turneja iseljeničkih folklornih društava nije turizam u pravome smislu riječi jer uz sve turističke elemente za njezin uspjeh treba predvidjeti susrete, trenutke, mjesta gdje će sudionici, a posebice mlađe generacije, osjetiti kako im hrvatska kultura, povijest i njezine prirodne ljepote pripadaju te da su njezin dio. U svaku turneju uložen je veliki trud folklornih društava: od organizacije raznih zabava, tombola, prodaje kolača i suvenira, traženja sponzora kako bi skupili sredstva za putne troškove izvođačima do redovitih proba i nastupa, često u drugim gradovima, održavanja nošnji i instrumenata te, naravno, dogovora vezanih uz turneje.Hrvatska matica iseljenika pomogla im je u realizaciji njihovih zamisli, zajednički radeći na itinereru i organizaciji te sugerirajući neku ideju ili rješenje. Jedna od velikih prednosti Matičina sudjelovanja je organizacija zajedničkih nastupa skupina. Kad su započeli dogovori svi su mislili da će, po običaju, Đakovački vezovi biti glavni doživljaj turneja. Nitko tada nije


mogao sanjati da će ‘Vatreni’ svojim drugim mjestom na Svjetskome nogometnom prvenstvu u Rusiji njihov boravak u Hrvatskoj učiniti nezaboravnim. Utakmice i dočeci uglavnom su se uklapali u rasporede turneja, a tamo gdje nisu, mijenjano je vrijeme početka koncerata. Došao je početak srpnja i sve su grupe u nekoliko dana razmaka krenule na svoje turneje koje su se negdje preklapale. Tako su koncertu Ansambla narodnih pjesama i plesova LADO, koji se održao u pulskoj Areni 8. srpnja, nazočili na svoje veliko oduševljenje članovi TPS „Hrvatska loza” i HFA „Nova nada”.

Zajednički nastupi u Vukovaru i Splitu

U subotu predvečer, 7. srpnja, u organizaciji Grada Vukovara u Vukovaru se održao koncert kojemu je domaćin bio HKUD „Dunav”, a uz njih su nastupili KUD „Baština”, FA „Hrvatska zora” te HFA „Vukovar”. Koncert je završio zajedničkim kolom kojem su se pridružili i gledatelji. Nakon toga svi su zajedno gledali utakmicu Hrvatska – Rusija nakon koje su naši Hrvati iz Melbournea, Sydneya i Chicaga zajedno sa svojim domaćinima dugo u noć slavili pobjedu ‘Vatrenih’.Još jedan veliki zajednički koncert održan je u Splitu 13. srpnja pod nazivom „Oceani nas razdvajaju, a ‘Jedinstvo’ spaja“, u organizaciji priznatoga KUD-a Jedinstvo iz Splita, Splitsko--dalmatinske županije, Grada Splita i Turističke zajednice grada Splita. Prije toga u Muzeju grada Splita organiziran je prijam za predstavnike KUD-a „Jedinstvo”, Hrvatske matice iseljenika i predstavnike folklornih skupina, uz nazočnost zamjenice gradonačelnika Jelene Hrgović, direktorice Turističke zajednice grada Splita Alijane Vukšić i zamjenika župana Luke Brčića. Nakon zajedničkog fotografi ranja ispred Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu, 120 plesača i svirača u hrvatskim narodnim nošnjama prošetalo se u špaliru preko Marmontove ulice do mjesta nastupa na rivi – na istoj pozornici na kojoj će tri tjedna kasnije klapa Šufi t pjesmom otpratiti

Zajednički nastup u Vukovaru: KUD Baština, HFD Hrvatska zora iz Melbournea, HFA Vukovar iz Sydneya i domaćin HKUD Dunav.


Olivera na posljednji počinak. Domaćin KUD „Jedinstvo” otvorio je koncert splitskim plesovima, a onda su KUD „Baština”, TPS „Hrvatska loza”, FA „Hrvatska zora” i HFA „Vukovar” mnogobrojnoj publici izvođenjem svojih koreografi ja ponosno pokazali s koliko ljubavi i profesionalnosti njeguju hrvatsku tradicijsku baštinu. Koncert je završio zajedničkom izvedbom „Lijepa li si”, a pjevala je i cijela riva. Među zaista mnogobrojnom publikom bilo je iseljenika, povratnika koji sada žive u Splitu, rodbine naših folkloraša te turista.Bilo je još puno primjera povezivanja društava. Tako je FA „Hrvatska zora” neposredno pred početak koncerta u Zadru s KUD-om „Donat” iz Zadra, KUD-om „Zora” iz Betine i KUD-om „Zora” iz Piškorevaca potpisao Povelju prijateljstva i suradnje. Nastupili su i na 18. međunarodnom festivalu folklora u Velikoj Gorici. Njihovu ponosu

nije bilo kraja kad su saznali da su ‘Vatreni’, nogometni reprezentativci koji su išli na doček u Split, tražili da ih se vozi autobusom kojim su i oni putovali. Bus je bio oslikan slikom Nikole Šubića Zrinjskog s natpisom: „U boj!“Možemo slobodno reći da je većini članova HFA „Vukovar” iz Sydneya i KUD-a „Baština” iz Chicaga turneja neslužbeno počela nekoliko dana ranije nego što su sjeli u autobuse, i to u Markuševcu na tradicionalnoj proslavi „Šimunski cajti“ gdje su se uz veliki broj iseljenika okupili i oni. Obje skupine vratile su se tijekom turneje u Markuševec i to na večeru u legendarni restoran ‘Staro gnijezdo’ gdje se uz tambure pjevalo dugo u noć.Često spontani susreti i dogovori budu najbolji! Tako su oduševljeni nastupom članova HFA „Vukovar” na završnoj svečanosti Đakovačkih vezova, članovi KUD-a „Sveti Ilija župe Kljaci“ (Drniš) pozvali sve njih u posjet u Kljake. Iako je bio jako vruć dan, svoje goste domaćini su dočekali odjeveni u narodnim nošnjama. Zajedno su bili na misi za poginule branitelje Kljaka, položili vijence i obišli izvor rijeke Čikole. Druženje je završilo domjenkom. Nakon njihova odlaska na Facebook stranici KUD-a „Sveti Ilija župe Kljaci“ uz mnoštvo fotografi ja obavljen je tekst: „Dragi naši prijatelji, imali smo čast ugostiti naše prijatelje iz Australije i pokazati im lipotu našega kraja. Oduševili su nas svojom jednostavnošću i ljubavlju prema svojoj domovini. Hvala im na predivnom danu.“KUD „Baština” jedina je skupina koja je imala nastup na otoku, i to Pašmanu, u organizaciji Turističke zajednice općine Tkon. Uz KUD „Baština“ gostovali su Klapa „Škoji“ i KUU „Kunjka“ iz Tkona. Dojmove koje su zapisali dokazuju da su se odlično proveli. U Mohaču su, nakon što su posjetili Pečuh, posjetili Muzej o Bitci na Mohačkom polju.

Mirjana Ana-Maria Piskulić, rukovoditeljica Informacijskog odjela za iseljeništvo HMI-ja

uspješno je organizirala 52. omladinski tamburaški festival HBZ-a i turneje gostujućih

ansambala iz Amerike, Europe i Australije


HFD Hrvatska zora iz Melbournea, bila je među više od 200 sudionika turneje po RH i BiH, uključujući KUD Baština i TPS Hrvatska loza iz Chicaga, HFA Nova nada iz Detroita te HFA Vukovar iz Sydneya.

Oceani nas razdvajaju, a 'Jedinstvo' spaja - zajednički koncert u Splitu ansambala iz Amerike, Australije i Europe: KUD Baština, TPS Hrvatska loza, HFD Hrvatska zora, HFA Vukovar i domaćin Jedinstvo.

HFA Nova nada iz Detroita, drži rekord u broju održanih koncerata u Lijepoj Našoj i njezinu europskome susjedstvu, osobito među gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj, Slovačkoj i Austriji.


HFA „Nova nada”, koja je nakon Pule krenula prema sjeveru zemlje i Gradišću, iako nije sudjelovala na zajedničkim koncertima drži rekord u broju održanih koncerata te broju hotela u kojima su spavali. U Hrvatskoj su održali četiri koncerta, a među gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj, Slovačkoj i Austriji još četiri, uz one usputne, spontane, kad su na probama na otvorenome skupljali gledatelje.Prilikom posjeta Ozlju u muzeju ih je dočekala i pozdravila gradonačelnica Ozlja Gordana Lipšinić. Članovi ove živopisne skupine u svakome mjestu gdje su bili imali su doživljaje koji bi bili dobar scenarij za jedan fi lm.TPS „Hrvatska loza” bila je najbrojnija i najmlađa skupina. Posjet Hrvatskoj organiziraju svake četiri godine pa tako svaka generacija ima priliku bolje upoznati zemlju svog podrijetla i nastupiti na Đakovačkim vezovima. Vjerojatno će mnogima od njih ostati u sjećanju proba koju su imali u Opatiji, u Parku Angiolina s pogledom na more, kao i nastup u Ljubuškome te večera na vodopadu Koćuši.Dirljivo je bilo kad je skupina polagala vijenac poginulim braniteljima na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Lampaše je nosilo petero mladih članova ansambla čiji su očevi hrvatski branitelji. Na putovanju s hrvatskim iseljeničkim folklornim skupinama naučite da je umor relativna stvar, uglavnom se najdulje spava u autobusu, nikad nije prerano niti kasno uzeti tambure i zasvirati, smijeh i veselje su konstanta, probe se mogu održati i na parkiralištu ili u parku, na iznenadne promjene plana morate uvijek biti spremni, a kad su nastupi u pitanju svi se ponašaju kao profesionalci, dok je najlakše kad ih pitate koliko i kako oni nju vole jako, jedna riječ bi bila to – NEOPISIVO! Prilikom boravka u Zagrebu članovi TPS „Hrvatska loza”, FA „Hrvatska zora” i HFA „Vukovar” posjetili su Hrvatski sabor. Uz kratko razgledavanje i uz stručno vođenje imali su priliku nazočiti dijelu glavne sjednice. Organiziran im je i susret i razgovor sa saborskim zastupnicima. Tom prigodom susreli su se sa saborskim zastupnicima: predsjednikom Odbora za Hrvate izvan RH Božom Ljubićem, potpredsjednikom Odbora Željkom Glasnovićem, članom Odbora Željkom Ragužom, predsjednikom Odbora za europske poslove Domagojem Ivanom Miloševićem te zastupnicima Anđelkom Stričakom, Stevom Culejem i Irenom Petrijevčanin Vuksanović.U susretu koji je trajao dulje nego što je protokol predvidio Božo Ljubić podsjetio je da je hrvatska dijaspora dala velik doprinos u stvaranju hrvatske države, a danas radom institucija u čijoj je nadležnosti hrvatska dijaspora Hrvatska može postići čvršće povezivanje domicilne i iseljene Hrvatske.Hrvatski iseljenici naglasili su kako žele pomoći svojoj domovini te da u Hrvatskoj žele vidjeti zajedništvo, a ne podjele. Predstavnici iseljenika i zastupnici složili su se da je potrebno jačati komunikaciju između institucija u Hrvatskoj i iseljeničkih zajednica kako bi se što brže pronašla rješenja za mnogobrojna pitanja i probleme s kojima se dijaspora suočava te raditi na stvaranju uvjeta za povratak hrvatskih iseljenika.


SUMMARY

DIASPORA CULTURE ASSOCIATION TOURSIN OUR BEAUTIFUL HOMELAND

After months of preparation and with the wholehearted support of the Croatian Heritage Foundation, KUD Baština and TPS Hrvatska Loza of Chicago, HFA Nova Nada of Detroit, HFD Hrvatska Zora of Melbourne and HFA Vukovar of Sydney, two hundred travellers in all, began their tours of Croatia, Bosnia-Herzegovina,

Slovakia, Hungary and Austria. Mirjana Piskulić, a diplomat and head of the Croatian Heritage Foundation department concerned with diaspora communities, described the experiences these people took home from their visit to Our Beautiful Homeland, the land of their ancestors, and its European neighbourhood. The tours undertaken by diaspora folklore groups are much more than their cultural tourism component – besides the evident tourism elements, they also include meetings with distant relatives, moments on the abandoned thresholds of a grandfather or grandmother, and those magical places where younger visitors in particular will get a sense of their deep affi liation with Croatia’s culture, its history and natural beauty and their integral place in it all. From late June and early July into mid July we saw a profusion of images and comments on the Facebook and Instagram pages and web sites of these fi ve diaspora folklore groups and their members. Culture tourism has in fact become a long-term global trend. As a selective form of tourism it offers a competitive edge to Croatia, which is drawing a growing number of both foreign visitors and the descendants of Croatians whose migrations were often sparked by the kauri gum, saltpetre and gold rushes that drew them to places from the North to South Pole. Staffers with the Croatian Heritage Foundation said their goodbyes to the members of these fi ve diaspora folklore groups enriched by this wonderful experience and looking forward to new meetings next summer.


RESÚMEN

GIRAS DE LAS ASOCIACIONES CULTURALES DE LA DIÁSPORA POR NUESTRA HERMOSA PATRIA

Después de varios meses de preparativos y con la valiosa ayuda de la Fundación para la Emigración Croata, las asociaciones artístico-culturales KUD „Baština“ y TPS „Hrvatska loza“ de Chicago, HFA „Nova nada“ de Detroit y dos grupos folklóricos de Australia HFD „Hrvatska zora“ de Melbourne y HFA „Vukovar“ de Sydney, que

sumaban en total más de 200 integrantes, partieron de gira por Croacia, Bosnia-Herzegovina, Eslovaquia, Hungría y Austria. Sus vivencias en nuestra hermosa Patria -la tierra de sus ancestros, lo mismo que sus experiencias en los países vecinos, son descriptas en este aporte de manera emotiva por Mirjana Piskulić, jefa del Departamento de Información para la diáspora de la Fundación para la Emigración Croata y experimentada diplomática croata. Las giras de las agrupaciones folklóricas de la emigración trascienden el marco del contenido cultural y turístico, porque para su éxito además de los elementos turísticos se deben preveer los encuentros con los familiares, la visita a las casas de los abuelos, y a aquellos lugares mágicos donde los protagonistas -en especial las generaciones más jóvenes- sentirán que la cultura y la historia croata y sus bellezas naturales también les pertenecen a ellos. Tal es así que a fi nes de junio y comienzos de julio de 2018 en Facebook e Instagram, lo mismo que en las páginas de estas cinco agrupaciones folklóricas croatas de la emigración comenzó a aparecer una andanada de fotos y artículos que duró hasta mediados de julio. Por otra parte, el turismo cultural se puso de moda a nivel mundial y esto le brinda una oportunidad a la economía croata, porque nuestra hermosa Patria atrae cada vez más a turistas extranjeros pero también a los descendientes de nuestros emigrantes que crecieron en las metrópolis y en distintos meridianos junto a los caminos del siglo anterior de las fi ebres de la resina, del salitre y del oro a donde han migrado sus antepasados. Enriquecidos con esta maravillosa experiencia, los funcionarios de la Fundación para la Emigración Croata se despidieron de estas cinco agrupaciones folklóricas de la diáspora croata con la esperanza de volverlos a ver el verano que viene!

PO

VJESN

ICA

Spomenik utemeljitelju Republike Hrvatske, vizionarskome državniku i prvome hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, otkriven je u Zagrebu na križanju Ulice grada Vukovara i Ulice Hrvatske bratske zajednice u nazočnosti cijeloga državnog vrha i mnogobrojnih građana 12. XII. 2018. Podsjetimo, na valu demokratskih promjena u Europi u ljeto 1989., uoči pada Berlinskoga zida, u domovini je prije tri desetljeća osnovana Hrvatska demokratska zajednica predvođena Franjom Tuđmanom, zadobivši vrlo brzo veliku potporu naroda u Hrvatskoj, kao i hrvatskog iseljeništva diljem svijeta gdje je taj pokret također uživao fantastičnu potporu. To je stranka i potvrdila samostalnom pobjedom u domovini na prvim višestranačkim izborima 1990. Na temelju te pobjede HDZ-e je postao glavna politička snaga hrvatskoga naroda tijekom raspleta jugoslavenske krize. Slijedi razdruživanje državnopravnih veza Hrvatske s Jugoslavijom, 25. lipnja 1991., te razdoblje ponosa i slave zbog stvaranja neovisne hrvatske države.

IVICA MIŠKULIN

KAKO SE HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA PREDSTAVILA U AUSTRALIJI UOČI PADA BERLINSKOGA ZIDA

O boravku našega istaknutog političara Vladimira Šeksa, prvaka pokreta Hrvatske demokratske zajednice i jednog od utemeljitelja istoimene stranke, u Australiji u osvit hrvatske državne neovisnosti piše povjesničar dr. sc. Ivica Miškulin s Hrvatskog katoličkog sveučilišta iz Zagreba. Autor je dio ove teme već obradio u svojoj knjizi Šeks. Politička biografi ja (Zagreb, 2017.). Ali, kako mu prostor nije dopustio dublju analizu sadržaja i okolnosti tog posjeta, a i kako mu tom prilikom nije bila dostupna dokumentacija CK Saveza komunista Hrvatske i Službe državne sigurnosti SR Hrvatske, čini to ovom prilikom u HIZ-u. Podsjetimo, na valu demokratskih promjena u Europi u ljeto 1989., uoči pada Berlinskoga zida, u domovini je prije tri desetljeća osnovana Hrvatska demokratska zajednica predvođena Franjom Tuđmanom, zadobivši vrlo brzo veliku potporu naroda u Hrvatskoj, kao i hrvatskog iseljeništva diljem svijeta gdje je taj pokret uživao fantastičnu potporu. To je stranka i potvrdila samostalnom pobjedom na prvim višestranačkim izborima 1990. Na temelju te pobjede HDZ-e je postao glavna politička snaga hrvatskoga naroda tijekom raspleta jugoslavenske krize. Slijedi razdruživanje državnopravnih veza Hrvatske s Jugoslavijom, 25. lipnja 1991., te razdoblje ponosa i slave zbog stvaranja neovisne hrvatske države.

U još uvijek nenapisanoj povjesnici Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) važno mjesto trebao bi zauzeti odnos te stranke prema hrvatskom iseljeništvu. Ono je uvijek zauzimalo naglašen položaj u temeljnim ideološkim i programatskim dokumentima HDZ-a i na različite je načine (od kojih zasigurno nije najmanje

važan onaj fi nancijski) sudjelovalo u njegovom političkom i drugom opusu. Namjera je, stoga, sljedećih redaka progovoriti o prvom posjetu nekog prvaka HDZ-a Hrvatima u Australiji. Takav korak učinio je (tada) potpredsjednik HDZ-a u drugoj polovini 1989. Vladimir Šeks. U Australiji je boravio 40 dana, tj. od kraja kolovoza do prve polovine listopada iste godine. Nastupio je u gotovo svim mjestima s većom koncentracijom hrvatskog stanovništva i, jednako važno, posvuda je postigao zapažene uspjehe: na predavanjima koja je održao ili na tribinama na kojima je nastupio dolazio je velik broj ljudi. S razlogom se može konstatirati da je njegov posjet usmjerio Hrvate Australije mahom u naručje HDZ-a.1

1 O Šeksovom boravku u Australiji pisao sam u: Ivica MIŠKULIN, Šeks. Politička biografi ja, Zagreb, 2017., 181.-183. Ali, kako mi prostor nije dopustio dublju analizu sadržaja i okolnosti tog posjeta, a i kako mi tom prilikom nije bila dostupna dokumentacija Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i Službe državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske, činim to ovom prilikom.

2019280 I. MIŠKULIN

Glavninu Šeksovih javnih istupa u Australiji primjereno je pratio tamošnji hrvatski tisak, a on je, zbog sasvim razumljivih razloga, bio i poželjnim davateljem intervjua te izjava. Navedeno stoga dopušta mogućnost precizne analize poruka koje je uputio tamošnjim Hrvatima, odnosno mogućnost uvida u ključne naglaske o HDZ-u koje im je odlučio prenijeti. Kako će se vidjeti, Šeksovi istupi u Australiji bili su programatski osmišljeni te je njihova prva namjena bila upućivanje poruke Hrvatima Australije. Njih je, pak, bilo nekoliko.Naravno, na prvome mjestu treba istaknuti one pojavnosti koje su ionako predstavljale novost u odnosu na postojeće političke platforme u Hrvatskoj. Doista, smatrajući se već u tom trenutku (kada je zapravo delikatno balansirao između stalno viseće opasnosti zabrane javnog djelovanja i polulegalnog rada u Hrvatskoj) središnjom snagom nacionalne opozicije, HDZ je (vjerojatno) najvažnijim ocijenio pravo na suverenost hrvatskog naroda. Pravo na samostalno te autonomno odlučivanje o vlastitoj sudbini stoga je često nalazilo mjesta u Šeksovim istupima. HDZ je načelo narodne suverenosti, kako je istaknuo tijekom predavanja održanog u Sydneyu 7. rujna 1989., smatrao ključnim načelom kojim se vodila stranka. Ono se, pak, očitovalo u pravu hrvatskoga naroda na samostalno odlučivanje o „gospodarskom, političkom i kulturnom razvoju“ i, još važnije, pravu hrvatskoga naroda da bude:

„jedini čimbenik koji će odlučivati o političkom i društvenom sustavu Hrvatske kao i o tome hoće li u nekom državnom sklopu živjeti, kakva će forma takve državne zajednice biti, kako i s kim će surađivati, razvijati prijateljske odnose i eventualne saveze“.2

2 „ Ni pod Bečom, ni pod Peštom, ni pod Beogradomʼ“, Hrvatski vjesnik, Clifton Hill, 22. rujna 1989., 11.

Ivica Miškulin: 'Šeks. Politička biografi ja', Alfa, Zagreb, 2017, 855 str.


U smislu narodnog suvereniteta, HDZ je volio isticati da je politički pokret koji je povijest odredila kao jedinog nastavljača prethodnih državotvornih tj. suverenističkih pokreta. Poput „nauka braće Radić“, navedeno je u prvom redu podrazumijevalo „nauk Oca domovine, dr. Ante Starčevića“, pa je Šeks australskim Hrvatima često i rado svoju stranku predstavljao kao nositelja „ideje hrvatskoga državnoga prava“. Govoreći u gradiću Sunshineu sredinom listopada 1989., naveo je kako HDZ „vodi računa“ da su pravaši Ante Starčevića „borili se i zalagali se uvijek za hrvatsku nacionalnu samobitnost, za hrvatsku državnost“. HDZ je, stoga, nastavljao borbu Starčevićevih pravaša protiv stranih vladara:

„A mi danas u Hrvatskoj demokratskoj zajednici kažemo: ʽNi pod Beogradom i nikada sa takvim Beogradom! .“3

Snažan naglasak na suverena prava hrvatskoga naroda očito nije bio slučajan jer je sasvim razumljivo da je koncept hrvatske državnosti, ili prirodno pravo naroda koji uživa punu suverenost, zasigurno više negoli odgovarao slušateljstvu kojem se obraćao. Ali, nije se radilo samo o pragmatično sračunatoj propagandi. HDZ je težio kompletnoj dekonstrukciji ili preslagivanju jugoslavenske države te novom početku temeljenom na autonomnoj odluci hrvatskog naroda. Koji, pak, nije isključivao, samostalan put, kako je naglasio istom prilikom:

„Pa mi [HDZ] polazimo od realnog, od političkog stanja. Želimo da hrvatski narod, a i svi državljani Hrvatske koji Hrvatsku prihvaćaju kao svoju domovinu, doista svojom slobodnom voljom izraze da li žele i kakve odnošaje političke žele s drugim republikama, s drugim narodima. To jasno uključuje i pravo na opredjeljenje do otcjepljenja.“4

Koncept samostalne hrvatske države očito je bio nešto čemu je HDZ težio, ali konkretne povijesne okolnosti nalagale su da se – kao presudno važan uvjet za njegovo ostvarenje – delegitimira koncept jugoslavenske komunističke države. Zato je Šeks zapravo više prostora posvetio napadu na komunističku Jugoslaviju i političku snagu koja je njome upravljala, tj. Savez komunista (SK). U tom smislu može se govoriti o nekoliko krajnje jasno upućenih poruka.Najprije, HDZ je morao, ako je htio računati na masovniju potporu u inozemstvu, a napose u redovima iseljeništva, pokazati da postoji drukčija hrvatska stvarnost od one koju je predstavljao komunistički režim. Stoga u nizu Šeksovih istupa nailazimo na koncept druge Hrvatske ili rastuće političke snage u Hrvatskoj koja je težila demokratskom uređenju, parlamentarnoj demokraciji, poštovanju ljudskih i građanskih prava te (vjerojatno) nejugoslavenskoj budućnosti. Analogno navedenom, komunizam je Hrvatsku pretvorio u zaostalo društvo, potpuno izvan tendencija kojima je težio suvremeni demokratski svijet. Šeks je zato komunizam i komuniste u Hrvatskoj i Jugoslaviji uporno te dosljedno prikazivao kao oportuniste i licemjere, koji ideološko-političkim platformama poput samoupravljanja te društvenog vlasništva u biti pokušavaju zamaskirati činjenicu preživjele jednopartijske diktature. Boreći se protiv komunizma, HDZ je Hrvatsku nastojao učiniti dijelom suvremenoga demokratskog svijeta. „Komunizam se raspada“, istaknuo je u Sydneyu,

3 „Pozdravi HDZ-a“, Hrvatski tjednik, St. Albans, 14. studenoga 1989., 17.4 Isto.

2019282

„po cijeloj istočnoj Europi i sad postoji najbolja prilika za uspostavu političkog pluralizma te moramo na sebe uzeti inicijativu i cijelom svijetu pokazati istinu. […] Želja je HDZ-a uspostaviti slobodnu, demokratsku hrvatsku državu. Ta bi država bila pravna, bila bi vladavina zakona“.5

Za razliku od demokratskoga svijeta i nasuprot režimskoj propagandi, Jugoslavija je bila država duboke neravnopravnosti te svakovrsnih gaženja ljudskih i građanskih prava. Prokazivanje Jugoslavije kao mjesta diktature i nedemokracije zauzima višestruko naglašen položaj u gotovo svim Šeksovim istupima tijekom australske turneje. Već prilikom prve konferencije za tisak, održane početkom rujna 1989. u Canberri, na izravno pitanje novinara odgovorio je da je:

„kršenje ljudskih prava ugrađeno u ustav Jugoslavije. Samo članovi SK [Saveza komunista] mogu zauzimati državne položaje, a zloglasni član 133 kaznenog zakona trpa ljude u zatvore ako drukčije misle. Imamo tako […] dvije vrste građana: oni kojima su otvorene državne pozicije i oni koji pripadaju drugoj klasi ljudi“.6

Samo nekoliko dana kasnije, 13. rujna 1989., govoreći na sjednici parlamentarnog ogranka Amnesty Internationala australske savezne države Victoria, opet se okomio na činjenicu da je u Jugoslaviji proskribirano pravo na slobodno izražavanje:

„Obrazložio je prisutnima da se u Jugoslaviji krše ljudska prava često upotrebom čl. 133. kaznenog zakona – takozvani ʽkaučuk paragrafʼ – koji se može interpretirati na sve moguće načine i koji se odnosi na verbalne delikte, te čl. 114. krivičnog zakona po kojemu se kažnjavaju oni koji ʽzlonamjerno i lažno prikazuju stanje u zemlji .“7

Nije samo nedemokratska narav Jugoslavije prijetila Hrvatima. Dok su komunisti u Hrvatskoj represivnim mjerama suzbijali demokratska i liberalna nastojanja, dotle su na očiglednu prijetnju iz Srbije reagirali mlako. Upravo u tome, tj. činjenici da bi vjerojatni nastavak takve politike zasigurno doveo Hrvate u veliku opasnost, Šeks je pronašao novi razlog za oduzimanje vjerodostojnosti i Jugoslaviji i komunizmu. Zato je HDZ, premda temeljen na demokratičnosti i mirotvorstvu, zahtijevao slobodne izbore: suverenost je podrazumijevala i pravo na otpor tiraniji. Tijekom predavanja u Springvaleu, održanog početkom listopada 1989., u više navrata je upozorio oko tisuću prisutnih da se „danas Hrvatska suočava“:

„s beogradskom politikom koja nije ništa drugo do nastavljanje Pašićeve i Karađorđevića – četničke politike. Beograd želi Jugoslaviju pretvoriti u Srboslaviju ili pak u Veliku Srbiju koja bi uključila u svoj teritorij 90% Hrvatske. Dužnost bi bila sadašnjoj komunističkoj stranci da se odlučno odupre i zmiju udari u srce, a ne bude li htjela, bit će zbačena“.8

Jugoslavenska komunistička država i njezin režim dopustili su da se u Srbiji razvije snažan svesrpski nacionalistički pokret pa je i zbog tog razloga, kako je naveo prilikom nastupa u

5 „ Ni pod Bečom, ni pod Peštom, ni pod Beogradomʼ“, Hrvatski vjesnik, 22. rujna 1989., 11.6 „Demokratski princip za domovinu i emigraciju“, Hrvatski vjesnik, 8. rujna 1989., 2.7 „Vladimir Šeks oduševio članove parlamenta“, Hrvatski vjesnik, 15. rujna 1989., 1.8 „Izazov Hrvatske demokratske zajednice“, Hrvatski vjesnik, 6. listopada 1989., 6.

I. MIŠKULIN


Sunshineu i Geelongu, komunizam u Hrvatskoj morao ustupiti mjesto političkoj snazi koja bi se odlučnije nosila s prijetnjom iz Beograda. „Ponovio je“, kako je navedeno u reportaži s nastupa:

„da se protiv Hrvatske vodi stara pašićevska, karađorđevićevska i politika Rankovića. Hrvati koji do sada nisu bili svjesni, sad su se osvijestili jer dobro vide da su nosiocima pašićevske politike puna usta Jugoslavije, a stvarno žele Srboslaviju. Ispod crvene zvijezde sve se jasnije nazire četnička kokarda“.9

Konačno, Šeks je u Australiju došao pokazati da HDZ nije stranka koju treba poistovjećivati s konceptom radikalnoga hrvatskog nacionalizma, napose ustaštva. Takvo programsko usmjerenje proistjecalo je iz tri temeljna razloga. Najprije, komunistički je režim već uvelike počeo nazivati HDZ nacionalističkom organizacijom, što je moglo dovesti do njegove zabrane. Potom, etiketa ustaštva, posebice ako bi bila u vezi s nekom od hrvatskih emigrantskih organizacija, također je otvarala režimu mogućnost represije, nanijela bi štetu položaju stranke u zapadnoj demokratskoj javnosti, a vodstvo HDZ-a moglo bi trajno zaboraviti na utjecaj u redovima iseljeništva. Konačno, HDZ se pokušavao organizirati oko integralne platforme hrvatskoga nacionalnog pokreta s naglaskom na preuzimanju „pozitivnih silnica“ brojnih pokreta i stranaka iz hrvatske povijesti. U slučaju razdoblja Nezavisne Države Hrvatske, navedeno je dopuštalo jedino koncept hrvatske državnosti, dok je diktatura i jednopartijska vladavina bila suprotna HDZ-ovu konceptu demokratske Hrvatske.Nastojanje da HDZ prikaže kao pokret drukčijim od onog radikalnih hrvatskih nacionalista 1930-ih i kasnije, ulazilo je u red najdelikatnijih Šeksovih zadaća u Australiji. HDZ je bio pokret, kako je izjavio u jednom od prvih intervjua nakon dolaska u Australiju, hrvatskoga patriotizma, a ne hrvatskoga šovinizma. „Mi [HDZ] nismo“, rekao je:

„šovinisti niti polazimo da bilo kojem pripadniku narodnosne skupine uskraćujemo bilo kakva prava, ali želimo da u Hrvatskoj kao jedinoj domovini hrvatskog naroda, hrvatski narod ima suverenitet“.10

Primjerice, vodeći osnivački ogranak stranke u Melbourneu krajem kolovoza 1989. morao je upozoriti prisutne da član HDZ-a nije mogao postati pojedinac koji bi svojim „kompromitirajućim [proustaškim ili terorističkim]“ stajalištima mogao poslužiti kao opravdanje komunističkom režimu za represiju. „Jasno je“, naveo je:

„svakomu da ne mogu, odnosno da nije poželjno da se upisuju u članstvo [HDZ-a] ʽkompromitiraneʼ osobe, to jest osobe koje bi vlastodršci uzeli kao izgovor da zatvore vodeće ljude HDZ-a i onemoguće registraciju“.11

Na najdojmljiviji se način Šeksova namjera da spriječi usporedbe između HDZ-a i ustaškog pokreta pokazala prilikom predavanja koje je održao u Springvaleu početkom listopada 1989. Nakon što je završio s nastupom uslijedila su pitanja okupljenih. Donosimo ovdje ulomak iz tog dijaloga:

9 „Prošlo je vrijeme ispraznih govora“, Hrvatski vjesnik, 13. listopada 1989., 11.10 „V. Šeks – Mi smo za miran razlaz“, Hrvatski tjednik, 19. rujna 1989., 4.11 „Prvi ogranak HDZ-a u Australiji“, Hrvatski vjesnik, 1. rujna 1989., 2.

2019284

„Fabijan Tomich je upitao zašto je [Šeks] zaobišao Hrvatski dom Dr. Ante Pavelić u Footscrayu. Šeks je jasno rekao da ljudi iz domovine ne mogu ići u domove gdje je slika dr. Ante Pavelića. To bi na domovinske ljude navuklo kaznu, a Šeks je kategoričan kad kaže da Hrvatima više ne treba ići u zatvore. Zašto Srbi mogu ići u dvorane gdje je Dražina slika, dobacio je netko iz publike. […] Šeks je rekao […] Srbi mogu ići pod sliku Draže Mihailovića jer Jugoslavija je njihova država, koja ih za to ne proganja.“12

Iseljeništvu je istodobno trebalo vodeće ljude HDZ-a predstaviti kao pojedince koji nisu bili savršeni, odnosno koji su u prošlosti prošli kroz etapu „komunističke zablude“, ali su u novonastalim okolnostima bili istinski privrženi konceptu demokratskoga i državotvornoga hrvatskog nacionalizma. I sam Šeks je u jednom trenutku rasprave u Springvaleu izjavio:

„I ja sam bio u zabludi […] Na temelju nekoliko papirića postao sam komunist i vjerovao u tu ideologiju. Mislio sam da donosi pravednost i jednakost. Samo Bog koji je sveznajuć i budala koja ništa ne zna, nikad ne mijenjaju svoje mišljenje.“13

Nešto ranije, pak, na pitanje o Franji Tuđmanu – „kako HDZ može prihvatiti Tuđmana“ – Šeks je odgovorio „da Tuđman već 30 godina svjedoči za Hrvatsku“.14

Zablude komunističke prošlosti, posebno ako su odbačene, stoga nisu bile preprekom da ljudi poput Tuđmana i Šeksa zatraže potporu iseljeništva za vodstvo novog – i demokratskog – hrvatskoga nacionalnog pokreta. I drukčijeg od „masovnog pokreta“ 1970-ih s kojim su ga također poistovjećivali beogradski mediji. I to je bila važna novost koju je donosio HDZ, i koju je Šeks također stalno isticao. Kao, primjerice, prilikom prvog intervjua koji je dao nakon dolaska u Australiju:

„Dakle, u vrijeme maspoka nije se postavljalo pitanje vodeće uloge SK [Saveza komunista]. Dakle, nije se dovodio u pitanje postojeći sustav, nije se dovodilo u pitanje cijeli niz temeljnih odrednica na kojima se temeljila država i društvo. Danas mi [HDZ] dovodimo u pitanje cjelokupni poredak i cjelokupni ustroj i države i društva. Zlonamjerna su imputiranja da smo neka reinkarnacija ili neka obnova masovnog pokreta. Masovni pokret pripada prošlosti.“15

Pokret borbenog hrvatstva

Još jednu važnu poruku koju je Šeks u ime HDZ-a prenio Hrvatima Australije treba istaknuti. Za razliku od komunističkoga režima u Hrvatskoj, koji je tek s ponekom blagom kritikom reagirao na prijetnju iz Beograda, HDZ nije namjeravao mirno promatrati razvoj događaja. Naprotiv, kako je Šeks u čitavom nizu prilika istaknuo, HDZ je odlučio aktivno tj. borbeno odgovoriti na opasnost. Na ovaj motiv nailazimo, kako je navedeno, u nizu prilika i, zbog reakcija do kojih je došlo zbog tih izjava, navest ćemo ih više.

12 „Izazov Hrvatske demokratske zajednice“, Hrvatski vjesnik, 6. listopada 1989., 6.13 Isto.14 Isto.15 „V. Šeks – Mi smo za miran razlaz“, Hrvatski tjednik, 19. rujna 1989., 4.

I. MIŠKULIN


Nastupivši na osnivačkoj skupštini HDZ-a u Sydneyu 10. rujna 1989. rekao je:„Ja ponavljam da mi ne obećavamo ništa. Mi samo pozivamo na borbu. Ništa više. Mi ćemo nastojati na demokratski način, na legalan način izboriti načelo hrvatskoga narodnog vrhovništva. Ali valja imati na umu još jednu stvar, da je u povelji Ujedinjenih naroda zapisano da svaki pojedinac i svaki narod ima pravo ustati na pobunu protiv tiranije. Ako to ne možemo ostvariti demokratskim putem, ostvarit ćemo to drugim putem.“16

Prilikom nastupa u Springvaleu početkom listopada 1989. došlo je do sljedećeg dijaloga između Šeksa i jednog od okupljenih:

„Postavilo se i uobičajeno pitanje da je diskriminacija što HDZ ne prima u članstvo pripadnike drugih političkih organizacija. Radi se o taktici, HDZ želi uspjeti pa je Šeks već u govoru rekao da radi toga valja maknuti i rođenog brata ako smeta na putu.“17

Prilikom nastupa u Sunshineu početkom listopada 1989. izjavio je:„Želja za otporom koja se rodila u Hrvatskoj, pretočena je dijelom u Hrvatsku demokratsku zajednicu […] Ljudi iz HDZ-a su odlučili zajedno s ostalim demokratskim snagama u Hrvatskoj i Hrvatima u iseljeništvu uzeti sudbinu Hrvatske u ruke. Više nitko nema pravo dovoditi u pitanje Hrvatsku i njezinu državnost. Svi koji se nađu na putu našem cilju […] bit će maknuti, bilo milom, bilo silom, ma bili i naša braća. Program HDZ jednostavno mora uspjeti.“18

U pregledu njegovih istupa proslijeđenih partijskom vrhu Hrvatske nalaze se i sljedeće riječi, koje vjerojatno potječu iz istog nastupa u Sunshineu:

„Mi smo u domovini odlučili, jer drugoga izlaza više nemamo, uzeti zajedno s ostalim demokratskim snagama u Hrvatskoj, zajedno s vama u svijetu, odlučili smo uzeti sudbinu Hrvatske u svoje ruke. Više nitko nema pravo u ime bilo koje ideologije, u ime bilo koje stranke, u ime bilo kojih osobnih političkih interesa dovoditi u pitanje cjelovitost Hrvatske, dovoditi u pitanje nacionalne interese Hrvatske, njenu državnost, njenu nacionalnu samobitnost, njenu povjesnicu i njeno buduće povijesno mjesto u Europi i u svijetu. Svi oni u domovini koji se hrvatskom nacionalnom pokretu nađu na putu, pa bili oni naša rođena braća, vjerujte mi bit će maknuti, bilo milom, bilo silom s toga puta (pljesak).“19

Konačno, u istom dokumentu (ali, bez naznake gdje su izgovorene) nalazimo i sljedeće riječi:„Nama u domovini predstoji teška borba, nema obećanja, nema jamstava, nema garancija! Predstoji samo obećanje za političku, ali i svaku drugu borbu. Mi idemo prvo demokratskim putem, želimo učvrstiti našu organizaciju u domovini u svakom mjestu, u svakoj osnovnoj stanici društva, u svakoj školi, u svakom poduzeću, u svakom onom

16 „ Mi samo pozivamo na borbuʼ“, Hrvatski tjednik, 26. rujna 1989., 2.17 „Izazov Hrvatske demokratske zajednice“, Hrvatski vjesnik, 6. listopada 1989., 8.18 „Prošlo je vrijeme ispraznih govora“, Hrvatski vjesnik, 13. listopada 1989., 11.19 Hrvatski državni arhiv (HDA), Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske (CKSKH), Dokumentacija (D), Pov. br. 4735, Dijelovi iz govora Vladimira Šeksa za vrijeme boravka u Australiji, bez nadnevka, [studeni 1989.]., 4.

2019286

dijelu Hrvatske, gdje god žive Hrvati! Na ostvarenju toga puta mi ćemo micati, micat ćemo sve što nam stoji na putu! (pljesak) Sve drugo bila bi veleizdaja prema hrvatskoj državi, prema hrvatskom narodu! (pljesak).“20

Premda navedene riječi, napose one o „micanju milom ili silom“ ulaze u red najoštrijih izričaja koje je rabio u Australiji, odnosno dopuštaju tumačenje prema kojem se režimu najavljivala najžešća borba, smatram da ih ipak u prvom redu treba gledati kao izraz HDZ-ove odlučnosti da pobijedi komuniste, ali i kao izraz HDZ-ove rastuće samouvjerenosti u ispravnost vlastitoga programskog smjera (koji bi se trebao defi nirati kao borbeno hrvatstvo). Ali, i kao razumljivo jačanje morala pred opasnošću koje se očito neće dati pobijediti samo uobičajenim (demokratskim) metodama borbe. Samom Šeksu su, pak, donijele dosta problema, ne na posljednjemu mjestu činjenicu da su ga javnost, ali i neki krugovi u samome HDZ-u, počeli percipirati kao beskompromisnoga radikala.

Reakcije

Izgleda neobično, ali Šeksov boravak u Australiji izazvao je daleko više reakcija u Hrvatskoj, nego u redovima iseljeništva. Krenimo s režimom. Službe državne sigurnosti (SDS) ili tajna politička policija već je u lipnju 1989., tj. više od dva mjeseca prije putovanja, saznala da će Šeks otputovati u Australiju. SDS-ovo središte u Osijeku najprije je 19. lipnja 1989., ili samo dva dana nakon osnivačke skupštine HDZ-a, obavijestilo nadležne u Zagrebu da Šeks ide „sredinom 7. mjeseca u Australiju“, sa svrhom informiranja „sugovornika o kompletnoj situaciji s HDZ-om“.21 Dan kasnije, 20. lipnja 1989., osječki SDS izvijestio je nešto detaljnije, ali i drukčije. „Na poziv“, navedeno je u posebnoj depeši, „Hrvatske kulturne zajednice i njenog predsjednika ZLATUNIĆ IVICE, svećenika iz Melbournea, Šeks namjerava sredinom 7. mjeseca otputovati na trotjedni boravak u Australiju gdje će u pet gradova iznijeti svoju viziju [sic!] situacije u SFRJ“.22 Tajna politička policija saznala je i da je njegov put u Australiju prvi ozbiljniji iskorak te stranke u iseljeništvo, što je Šeks usuglasio u dogovoru s netom izabranim predsjednikom HDZ-a, Franjom Tuđmanom. SDS je ozvučio Tuđmanove prostorije pa je uspio rekonstruirati njihove dogovore, ali i druge pojedinosti. Tako saznajemo da je Šeks u planiranju puta imao problema s australskim veleposlanstvom u Beogradu (oko izdavanja ulazne vize) te da je tek nakon intervencije američkog veleposlanstva uspio dobiti dopuštenje. Šeks je za pokušaj opstrukcije optužio savezno ministarstvo vanjskih poslova, preciznije njegova čelnika Budimira Lončara.23

Tajna politička policija bila je relativno dobro informirana o detaljima Šeksova boravka u Australiji. Najprije, i kako je već navedeno, o tome je pisao tamošnji iseljenički tisak. Ali, o Šeksovu djelovanju redovito je izvještavao Zagreb i suradnik SDS-a kodnog imena „Borac“, osoba koja

20 Isto, 9.21 HDA, Republički sekretarijat unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske (RSUP)/Službe državne sigurnosti (SDS), Centar Osijek (CO), Informacija br. 426 od 19. lipnja 1989.22 HDA, RSUPSDS/CO, Depeša br. 952 od 20. lipnja 1989.23 HDA, RSUPSDS/Centar Zagreb (CZ), Informacija br. 1272 od 8. rujna 1989.; HDA, RSUPSDS/CO, Informacija br. 534 od 28. rujna 1989.

I. MIŠKULIN


je stalno boravila u Melbourneu. U jednom komentaru „Borac“ je naveo je da je Šeks „svojim upornim radom i energijom na ovom području zadobio simpatije svih političkih emigrantskih organizacija“.24 Navedeno bi se trebalo smatrati i najboljom ocjenom Šeksova boravka u Australiji. Šeks je tijekom boravka redovito izvještavao Tuđmana o svim detaljima pa je i na taj način SDS bio dobro upoznat s njegovim aktivnostima. Primjerice, u informaciji zagrebačkog središta SDS-a od 18. listopada 1989. stoji kako je 9. listopada 1989. obavijestio Tuđmana:

„da je postigao sve što su planirali, pa čak i daleko više od toga (odnosi se na sumu novca koju je prikupio u Australiji za HDZ – opaska operativca). Prema njegovim [Šeksovim] riječima, radi se o trostruko većem iznosu od planiranog. Istakao je [Šeks] kao zanimljivost da je Hrvatska bratska zajednica kolektivno pristupila HDZ-u. Tuđman je iznio oduševljenje te naveo da se i u Zagrebu stvari dobro odvijaju“.25

Šeks je iz Australije doputovao u Zagreb 11. listopada 1989. i režim mu je odlučio priskrbiti teškoće. Prema informaciji zagrebačkog središta SDS-a od 24. listopada 1989.:

„Tuđman je zatim obavijestio Rogića da se tog dana (11. 10. 1989. godine) iz Australije vratio Šeks Vladimir, potpredsjednik HDZ-a, te da je bio zadržan na carini Aerodroma Zagreb, dok su ostali putnici normalno prošli carinsku kontrolu. Dodao je da su nakon carinskih pregleda u tri navrata carinici vraćali Šeksa natrag, pokušavajući da mu oduzmu pristupnice HDZ-u koje su popunili pojedini naši [sic!] građani u Australiji. Tuđman je zaključio da se vrši ʽpresija na HDZ i djelatnike HDZ-a .“26

Prikupljeni novac nisu mu uzeli, ali nekoliko videokaseta sa snimkama njegovih nastupa jesu. Potom su transkripti tih snimki dostavljeni partijskom vrhu, ali i režimskim sredstvima informiranja. Jer, ubrzo su, kako je ranije navedeno, i Šeks i HDZ izvrgnuti pravoj medijskoj hajci koja je potrajala sve do sredine siječnja 1990., i tijekom koje je Šeks uporno morao objašnjavati da se njegove riječi ne smiju uzimati kao poziv na nasilno svrgavanje režima i radikalan obračun s komunistima, nego legitiman i razumljiv način najave predstojećih političkih promjena.27

Postoje snažne indicije prema kojima su neki pojedinci iz vrha HDZ-a Šeksove nastupe u Australiji, napose rečenicu „milom ili silom“, tumačili kao nedopustiv radikalizam koji HDZ-u donosi više štete nego koristi ili koji, pak, pokazuje da je ta stranka navodno skrenula u vode nacionalnoga šovinizma. Prema iskazu odvjetnika Ivana Vekića, danog načelniku osječkog središta SDS-a početkom siječnja 1990., na Šeksovo se djelovanje u vrhu HDZ-a „vrlo kritički gleda“. Dalje su navedene sljedeće Vekićeve riječi koje je službenik SDS-a ocijenio „iskrenim“:

„Objašnjavajući to, naveo je [Vekić], kako Šeks ozbiljno zloupotrebljava slobodu mišljenja i ideja čime HDZ-u nanosi više štete nego koristi. Obzirom na ovo kaže kako će se u cilju boljeg sagledavanja situacije, pokušati nabaviti i pregledati kasetu njegovog

24 HDA, RSUP/SDS/CO, Informacija br. 546 od 4. rujna 1989.25 HDA, RSUP/SDS/CZ, Informacija br. 1446 od 18. listopada 1989.26 HDA, RSUP/SDS/CZ, Informacija br. 1460 od 24. listopada 1989.27 Usp. Vladimir Šeks, „Skupina podvala“, Slobodna Dalmacija, Split, 6. siječnja 1990.

2019288

izlaganja u Australiji, a nakon toga zauzeti stav. Ocjenjuje da bi se prema Šeksu već sada poduzele određene mjere, ali mu se ovakvo ponašanje tolerira zbog toga što ima ključnu ulogu u osiguranju materijalnih sredstava. Govorio je također kako se Šeks samo reklamira kao vođa i politički jurišnik, proglašavajući neprijateljem svakog tko drugačije misli. […] Naglasio je da se osjeća prevarenim jer je tek sada shvatio da je program s kojim je HDZ krenuo samo farsa, a stvarnost nije ništa drugo nego proklamiranje hrvatskog nacionalizma, šovinizma.“28

Ovakve informacije nesumnjivo pokazuju da su u vrhu HDZ-a uvelike otpočele borbe za utjecaj i pozicije moći, što će tu stranku pratiti u idućim godinama. U ovom trenutku važnije je istaknuti da je Šeks u Australiji ostvario veliki uspjeh jer je ključno pridonio tome da upravo HDZ stekne najveću popularnost među tamošnjim Hrvatima. O tome svjedoče i zavidni komentari HDZ-ovih političkih protivnika. Tako je nakon Šeksa u Australiju došao prvak Hrvatske seljačke stranke, Ivan Zvonimir Čičak, koji je u jednom intervjuu napao Šeksa. Prema komentaru urednika Glasa Koncila Živka Kustića Čičak je „dao intervju u kojem je zamazao Šeks Vladimira i ne misleći na to da su dolje ljudi Šeksa lijepo primili“.29 O Šeksovu nastupu kritički se u siječnju 1990. izjasnio i Marko Veselica, tada već čelnik Hrvatske demokratske stranke. Prema Veselici, Šeksov govor u Australiji „među hrvatskim iseljenicima je bio preoštar i neprihvatljiv“.30

Naravno, stajališta poput Čičkova ili Veseličina odražavaju nezadovoljstvo činjenicom da ih je HDZ, zahvaljujući agilnom Šeksu, u biti pretekao. Pa tako i osigurao prvenstvo u redovima hrvatskog iseljeništva u Australiji. O tome svjedoči i jedan komentar zagrebačkog odvjetnika Slobodana Budaka, tada člana Hrvatskoga socijalno-liberalnog saveza (HSLS). On se krajem listopada 1989. zatekao u razgovoru s Vladom Gotovcem, predsjednikom te stranke. Jedna od tema razgovora bio je i Šeksov boravak u Australiji. Naime, u vrijeme nastupa u Australiji Šeks je kontaktirao Budaka, a ovaj ga je savjetovao da ne osniva ogranke HDZ-a, nego samo „klubove prijatelja i simpatizera“. Ali, kako je Budak dodao, Šeks je „ostao pri svome i osnivao je ogranke, a veliku popularnost HDZ-a u Australiji Budak vidi u činjenici što su se oni jednostavno prvi tamo pojavili (izdvojio – I. M.)“.31 Doista, sreća nagrađuje hrabre.

Literatura

Ivica MIŠKULIN, Šeks. Politička biografi ja, Zagreb, 2017.Vidi: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Kratak prikaz procesa osamostaljenja te okupacije i oslobađanja Republike Hrvatske u Domovinskom ratu / A brief overview of the process of attaining independence and the occupation and liberation of the Republic of Croatia in the Homeland War (https://centardomovinskograta.hr/kronologija-2/, pristupljeno 15 XI. 2018.), (op. ur. ).

28 HDA, RSUPSDS/CO, Informacija br. 30 od 29. siječnja 1990.29 HDA, RSUPSDS/CZ, Informacija br. 1512 od 31. listopada 1989.30 HDA, RSUPSDS/CO, Informacija br. 13 od 15. siječnja 1990.31 HDA, RSUPSDS/CZ, Informacija br. 1596 od 14. studenoga 1989.

I. MIŠKULIN


SUMMARY

THE CROATIAN DEMOCRATIC UNION’S INTRODUCTION TO AUSTRALIA ON THE EVE OF THE FALL OF THE BERLIN WALL

Associate professor Ivica Miškulin PhD of the Croatian Catholic University writes of a visit to Australia by Vladimir Šeks, an infl uential Croatian politician and one of the leading fi gures of the Croatian Democratic Union (HDZ) party. He was one of the founders of this party and a leading fi gure during the period that saw it transition

from a primarily political movement to a classic parliamentary party. The visit to Australia’s Croatian communities took place during the fi rst stages of the process that saw Croatia win back its full sovereignty. Miškulin already covered some of these events in his book Šeks – Politička biografi ja (Šeks – A Political Biography, Zagreb, 2017, pp. 181 – 183), but did not delve, as he does here, at any great depth into an analysis of the content and circumstances of this visit due to the constraints of the volume and the fact that he was not at the time able to access the documentation of the now defunct Central Committee of the Union of Communists of Croatia and of the national security apparatus of the former Socialist Republic of Croatia.The Croatian Democratic Union party was founded under the leadership of Franjo Tuđman as part of a wave of democratic change that swept Eastern Europe in the summer of 1989 and that saw the fall of the Berlin Wall. The party saw rapid and massive popular support among Croatians both in the country and abroad, where the movement achieved overwhelming support. This broad popularity was crowned when it ran independently and convincingly won the fi rst multiparty elections in 1990. As the leading party in Parliament the HDZ assumed the political reins of the country during the period that saw the crisis and dissolution of the former socialist Yugoslav federation. It spearheaded the process of breaking all ties with Yugoslavia, culminating in a declaration of independence on the 25th of June 1991, and the subsequent and successful defence of the country’s nascent sovereignty in the face of an aggressive war waged against Croatia and the great losses infl icted upon this young democracy.

2019290

RESÚMEN

PRESENTACIÓN DE LA UNIÓN DEMOCRÁTICA CROATA EN AUSTRALIA EN VÍSPERAS DE LA CAÍDA DEL MURO DE BERLÍN

El autor de este artículo, el profesor adjunto dr.sc. Ivica Miškulin de la Universidad Católica Croata, escribe sobre la gira en Australia de nuestro destacado político Vladimir Šeks, uno de los adalides y fundadores de la Unión Democrática Croata (HDZ), en vísperas de la independencia estatal croata. El autor ya trató parcialmente

este tema en su libro Šeks: Biografía política, Zagreb 2017, pag.181-183. Pero como por razones de espacio no pudo hacer un análisis más profundo de los alcances y de las circunstancias de aquélla visita, y como en esa ocasión no tuvo acceso a la documentación del Comité Central de la Unión de Comunistas de Croacia ni de los Servicios de la República Socialista de Croacia, lo hace en esta oportunidad en nuestro Anuario para la Emigración Croata. Recordemos, siguiendo la ola de cambios democráticos en Europa en el verano de 1989, en vísperas de la caída del Muro de Berlín, en la Patria se creó la Unión Democrática Croata liderada por Franjo Tuđman. Muy pronto recibió un gran apoyo del pueblo croata en el país al igual que un enorme apoyo de la emigración croata dispersa por el mundo. Esa popularidad se refl ejó en el resultado de las primeras elecciones multipartidistas en 1990, donde la Unión Democrática Croata ganó por amplia mayoría. En base a ese resultado HDZ se convirtió en la principal fuerza política de la nación croata durante el desarrollo de la crisis yugoslava. Algo más tarde, El 25 de junio de 1991, Croacia se desliga de todo vínculo jurídico-estatal con Yugoslavia, tras lo cual sigue una etapa de orgullo nacional y de exitosa defensa del agresor con muchas víctimas, pero de inmensa satisfacción por la creación del Estado libre y soberano de Croacia.

I. MIŠKULIN

KRISTIJAN LONČARIĆ

STAJALIŠTA HRVATSKOG ISELJENIŠTVA SAD-a PREMA DRUŠTVENIM I POLITIČKIM DOGAĐAJIMA U JUGOSLAVIJI OD 1945. DO 1990.

U radu autor na temelju neobjavljenoga arhivskoga gradiva, ondašnje periodike, znanstvene i memoarske literature analizira politička stajališta hrvatskog iseljeništva u Sjedinjenim Američkim Državama prema socijalističkoj Jugoslaviji u razdoblju od 1945. do 1990. Nakon Drugoga svjetskog rata hrvatsko iseljeništvo dijeli se u dvije grupe. Jedan dio, povezan s Hrvatskom bratskom zajednicom i njezinim službenim listom, Zajedničarom, podržava nove političke okolnosti u Jugoslaviji, dok se iseljenici okupljeni oko Hrvatske katoličke zajednice i lista Naša nada odlučuju za djelovanje na rušenju Jugoslavije i uspostavi samostalne hrvatske države. U tom smislu, u razdoblju do početka 50-ih godina može se govoriti o postojanju projugoslavenskog iseljeništva te o hrvatskoj državotvornoj emigraciji. Nakon promjene u redovima Hrvatske bratske zajednice, hrvatsko iseljeništvo u Sjedinjenim Američkim Državama djeluje zajedno, s ciljem upoznavanja Hrvata i američke javnosti o političkom i društvenom ozračju u Jugoslaviji.

Hrvati u SAD-u jedna su od najbrojnijih skupina hrvatskog iseljeništva. Prema podacima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, riječ je o broju od 1.200.000 Hrvata i njihovih potomaka. Njihova izrazita politička aktivnost započinje početkom 20. stoljeća, a kasnije se ona sve više razvija. Zbog

političkih okolnosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, američki Hrvati nalaze se u posebnome položaju. Hrvatska je u to vrijeme politički i vojno bila vezana uza zemlje Osovine, stoga je veći dio hrvatskog iseljeništva u SAD-u podržao partizanski pokret i stvaranje nove jugoslavenske države. Razdoblje druge Jugoslavije od 1945. do 1990. vrlo je malo obrađeno u hrvatskoj historiografi ji, a posebno nedostaje pregled političke aktivnosti Hrvata u SAD-u i njihovih stajališta prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji. U fokusu istraživanja ovoga rada su stajališta hrvatskih iseljenika u SAD-u prema događajima u Jugoslaviji, u razdoblju od 1945. do 1990. Hrvatski iseljenici tada su bili pretežno podijeljeni u dvije grupe. Jedan dio podržavao je nove političke okolnosti u Jugoslaviji, dok je drugi dio podržavao ideju o samostalnoj hrvatskoj državi. Glavni cilj rada je uz pomoć kvalitativne i deskriptivne analize arhivskoga gradiva i ondašnjega iseljeničkog tiska prikazati kakva su stajališta hrvatskog iseljeništva u SAD-u prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji. Nadalje, poredbenom metodom analizirat će se sadržaj članaka iseljeničkog tiska zato što se sadržaj, u političkome kontekstu, uvelike razlikuje. Dodatnu sliku o istraživanoj temi ocrtat će analiza znanstvene literature te literature memoarskoga karaktera. Propitivat ćemo jesu li

2019292 K. LONČARIĆ

hrvatski iseljenici u SAD-u jedinstveni u svojim stajalištima prema političkim okolnostima u novoj jugoslavenskoj državi, koliko se njihova stajališta i mišljenja razlikuju te što je utjecalo na njihov politički pogled prema drugoj Jugoslaviji. U radu su posebno izdvojeni događaji koji predstavljaju neka od ključnih političkih i društvenih pitanja u Jugoslaviji. Stoga će se prikazati stajališta hrvatskih iseljenika u SAD-u prema događajima u prvim godinama postojanja druge jugoslavenske države, nacionalnom i vjerskom pitanju, događajima druge polovice 60-ih godina koji predstavljaju društvene i političke promjene u Jugoslaviji, razdoblju hrvatskog proljeća te na posljetku razdoblju posljednjeg desetljeća druge Jugoslavije. Također, prikazat će se na koji su način jugoslavenska politika i iseljeničke grupe bliske komunističkoj vlasti te prohrvatski orijentirane iseljeničke zajednice preko svojih službenih listova utjecale na stajališta hrvatskih iseljenika prema društveno-političkom ozračju u Jugoslaviji.

Iz bogate knjižne građe o američkim Hrvatima

U hrvatskoj historiografi ji problematiku hrvatskih iseljenika u SAD-u najviše je istraživao povjesničar Ivan Čizmić. U djelu Hrvati u životu SAD-a: Doprinosi u ekonomskom, političkom i kulturnom životu, Čizmić osobitu pažnju posvećuje razvitku hrvatskih naseobina, statistici iseljavanja iz Hrvatske i prostornom rasporedu Hrvata u SAD-u, gospodarskom, kulturnom i političkom položaju Hrvata u SAD-u, dok se u posljednjem poglavlju govori o stupnju adaptacije, integracije i asimilacije Hrvata u američko društvo. Posebno je zanimljiva politička aktivnost hrvatskih iseljenika nakon 1945. Također, Čizmić je autor djela Povijest Hrvatske bratske zajednice. Na vremenskoj okomici od 125 godina HBZ je njegovala hrvatsku iseljeničku baštinu u SAD-u. Imala je vrlo važnu i gotovo nezamjenjivu ulogu na američkome kontinentu među iseljenim Hrvatima. HBZ se, također, i politički opredjeljivala, što je utjecalo na politička stajališta velikog broja iseljenika. Knjiga Iseljena Hrvatska obrađuje povijest hrvatskih iseljenika diljem svijeta. Autori tog kompedija, Ivan Čizmić, Marin Sopta i Vlado Šakić, pružaju cjelovit prikaz iseljavanja Hrvata tijekom proteklih stoljeća. Važno je istaknuti dio te sinteze koji prikazuje političku aktivnost Hrvata u SAD-u, u razdoblju od 1945. do 1990.Nezaobilazni su znanstveni članci Jere Jareba. Primjerice, u članku Prilog povijesti hrvatskog iseljeništva u Sjedinjenim Američkim Državama 1941. – 1947. Jareb daje pregled političke aktivnosti Hrvata i njihovih stajališta prema novostvorenoj Jugoslaviji.Stjepan Lojen, hrvatski iseljenik koji se 1947. vraća u Jugoslaviju, napisao je 1963. djelo memoarskoga karaktera pod nazivom Uspomene jednog iseljenika. Lojen je u godinama prije Drugoga svjetskog rata aktivno sudjelovao u radu Komunističke partije SAD-a te je oko sebe okupio grupu hrvatskih iseljenika socijalističke orijentacije. Bez obzira na jednostran pristup koji je u toj knjizi izrazito lako uočljiv u kontekstu političke djelatnosti hrvatskih iseljenika, Lojen daje prikaz političke aktivnosti grupe iseljenika koja će u vremenu nakon 1945. djelovati u skladu s jugoslavenskom političkom opcijom.


Kao sudionika u događajima važnim u kontekstu političkog djelovanja među hrvatskim iseljenicima u SAD-u svakako treba izdvojiti Bogdana Radicu. Radica je u svojem djelu Hrvatska 1945. prikazao razočaranje u diktatorski režim Josipa Broza Tita i Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) iako je u vremenu Drugoga svjetskog rata kao iseljenik u SAD-u podržavao partizanski pokret. Autor se osvrće i na važne događaje u Jugoslaviji kao što je suđenje Draži Mihailoviću te sukob Tita i Staljina 1948. Također treba spomenuti i djelo Karla Mirtha, Život u emigraciji. Memoarska monografi ja daje nam uvid u djelovanje jednog od najaktivnijih hrvatskih iseljenika u SAD-u vezano uz aktivnosti naše kulturne emigracije i disidenata okupljenih oko Hrvatske akademije Amerike, posebice u razdoblju komunističke Jugoslavije. Karlo Mirth pisao je za mnoge novine, periodičke časopise i revije u dijaspori. Napisao je mnogobrojne članke i eseje vezane uz hrvatsku političku situaciju nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Prema političkom opredjeljenju, Mirth pripada hrvatskoj državotvornoj emigraciji u SAD-u, što se vrlo jasno iščitava iz navedenoga djela.

Arhivski izvori

Važni izvori za istraživanje stajališta hrvatskih iseljenika u SAD-u prema događajima u Jugoslaviji u razdoblju od 1945. do 1990. nalaze se u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu. Gradivo koje je korišteno u ovom radu vezano je uz fond Matica iseljenika Hrvatske. Gradivo fonda sadrži zapisnike redovnih godišnjih skupština Matice iseljenika Hrvatske (Matica), zatim zapisnike sjednica Plenuma Glavnog odbora, Predsjedništva te Koordinacijskog odbora. Većina gradiva odnosi se na korespondenciju Matice s iseljenicima diljem svijeta. Najčešće teme su pretplata za časopis Matica i Iseljenički kalendar za tekuće godine te druge jugoslavenske časopise. Iseljenici često traže i informacije o svojim pravima, a ponekad provjeravaju točnost informacija koje donose iseljeničke tiskovine u kontekstu političkih događaja u Jugoslaviji. U fondu se nalazi i mnogobrojna dokumentacija o povijesti hrvatskog iseljeništva diljem svijeta, o njegovoj djelatnosti, udruženjima, kulturnoj i političkoj aktivnosti. Kutije fonda od broja 84 do 136 sadrže korespondenciju Matice s iseljenicima u SAD-u, HBZ-om te Generalnim konzulatom Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Generalni konzulat Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) u SAD-u. Iz navedene korespondencije jasno se uočava kakva su politička stajališta prema jugoslavenskoj državi pojedinih iseljeničkih društava, raznih iseljeničkih listova u SAD-u te HBZ-a kao zajednice koja okuplja najveći broj iseljenih Hrvata u SAD-u. Također, među korespondencijom se mogu pronaći i izresci novinskih članaka iz listova proustaške provenijencije, a koje šalju projugoslavenske iseljeničke grupe. Navedene kutije vremenski obuhvaćaju razdoblje od 1953. kada je Matica osnovana do 1977. Kutije navedenog fonda koje se odnose na godine nakon 1977. nisu dostupne za javnost na temelju Pravilnika o korištenju arhivskoga gradiva, Narodne novine, br. 105/97.

Iseljenički tisak

Uz arhivsko gradivo, važan izvor za proučavanje teme je i ondašnji tisak. List Zajedničar počinje izlaziti 1909. i službeno je glasilo HBZ-a. Zajedničar predstavlja list s najvećim utjecajem


na hrvatsko iseljeništvo u SAD-u. Kao i HBZ, Zajedničar je dio američkog fraternalizma1 čija stajališta zastupa na svojim stranicama. Također, list donosi i informacije o događajima u Jugoslaviji. Iz političke perspektive, Zajedničar se u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata može okarakterizirati kao američki projugoslavenski list.Naša nada – Our Hope predstavlja list koji nakon 1945. postaje blizak ideji o potpunoj nezavisnost hrvatske države izvan okvira socijalističke Jugoslavije. List počinje izlaziti 1921. pod nazivom Vjesnik Hrvatske katoličke zajednice, a naziv Naša nada – Our Hope nosi od 1922. Snažan utjecaj na uredničku politiku imali su katolički svećenici, od kojih su neki bili i njezini urednici. List se zauzima za poboljšanje položaja radnika, no snažno je osuđivao radničke udruge i glasila koja su zastupala ljevičarska gledišta. Prema političkom ozračju u Jugoslaviji list Naša nada izrazito je kritičan, upravo zbog dosljednog zagovaranja hrvatske samostalnosti.Nadalje, u Pittsburghu 1894. počinje izlaziti list Danica – The Morning Star. Tijekom godina list

je izlazio pod različitim imenima, a jedno vrijeme bio je i glasilo organizacije Hrvatsko kolo, pod uredništvom Ivana Krešića. Od 1945. izlazi pod nazivom Danica u Chicagu te kao i list Naša nada zastupa stajališta hrvatskoga državotvornog iseljeništva. U gradu Clevelandu 1952. nastavljaju izlaziti novine pod nazivom Croatia Press, tj. novinski servis koji je pokrenuo urednik, pisac i izdavač Karlo Mirth dok je još bio izbjeglica u Rimu. Cilj Mirthovih novina bio je stvoriti pouzdan i vjerodostojan izvor informacija ne samo o događajima u hrvatskoj emigraciji, nego i o samoj Hrvatskoj u sklopu druge Jugoslavije. Analizirajući sadržaj članaka lista Croatia Press (ukupno je izišlo 304 broja od 1947. do 1980.), uočava se da uredništvo zastupa stajališta hrvatskoga državotvornog iseljeništva kao i Naša nada te Danica.2

1 Američki fraternalizam pripada najsnažnijim socijalnim pokretima u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Njegov osnovni program jest osobno i obiteljsko osiguranje za slučaj bolesti ili smrti. Međutim, u sklopu fraternalističkih ustanova razvijale su se raznovrsne društvene, kulturne i političke aktivnosti. Najzaslužniji za razvoj fraternalističkog pokreta su doseljenici u SAD, vidjeti u: Ivan Čizmić, „Neka bitna obilježja američkog fraternalizma“, Društvena istraživanja 6, br. 2 (1993.): 1005. – 1020. 2 Osvrt na iseljenički tisak koji je korišten u radu izrađen je na temelju analiziranih članaka i općih podataka o listovima koji se mogu pronaći u sadržaju analiziranih članaka.

Stara zaglavlja Zajedničara, službenog lista HBZ-a


Politička aktivnost američkih Hrvata do završetka Drugoga svjetskog rata

Kao i mnogi europski narodi, Hrvati se krajem 19. stoljeća priključuju europskome migracijskom procesu prema SAD-u. Upravo tada u većem broju naseljavaju sjevernoamerički kontinent.3 Odmah nakon dolaska u „novi svijet“ nastoje se kulturno i društveno afi rmirati na američkoj sceni.4 Dakako, početkom 20. stoljeća započinje i intenzivnija politička afi rmacija hrvatskog iseljeništva, stoga možemo govoriti o hrvatskoj političkoj emigraciji u SAD-u. U historiografi ji i publicistici pod pojmom Hrvatska politička emigracija uglavnom se podrazumijeva djelovanje hrvatskih političkih emigranata koji su u razdoblju od 1945. do 1990. djelovali na rušenju jugoslavenske države i uspostavi samostalne Hrvatske.5 Upravo su hrvatski iseljenici u SAD-u dokaz netočnosti ove tvrdnje. Naime, na prostoru SAD-a i Kanade u godinama prije početka Drugoga svjetskog rata djelovala je organizacija Hrvatsko kolo (HK), koja predstavlja početak izrazite političke aktivnosti hrvatskih iseljenika u SAD-u.6 Organizacije HK nastojale su okupiti što širi sloj hrvatskih iseljenika. Uz političku aktivnost, organizacije HK radile su i na promicanju hrvatske kulture, no politička djelatnost bila je i ostala najvažnija. Osobita pozornost posvećivala se informiranju američke i ostale javnosti o položaju Hrvata u sklopu prve jugoslavenske države. Sve organizacije HK tijekom cijelog razdoblja njihova djelovanja treba držati ponajprije emigrantskim političkim organizacijama.7

Početkom 20. stoljeća aktivnosti hrvatskih iseljenika ponajprije su bile usmjerene na rušenje Austro-Ugarske Monarhije (Monarhija), na čemu su radili zajedno sa Srbima i Slovencima u SAD-u. Njihova politička suradnja temeljila se na ideji stvaranja zajedničke države Južnih Slavena izvan granica Monarhije. Politička aktivnost ove grupe iseljenika posebice je vidljiva u godinama Prvoga svjetskog rata, a povezana je i s radom Jugoslavenskoga odbora osnovanog 1915. u Parizu.8 Raspadom Monarhije 1918. stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Međutim, političku dominaciju u novoj državi imao je velikosrpski politički krug što je izazvalo nezadovoljstvo među hrvatskim političarima, a to nezadovoljstvo prenijelo se i na politički aktivne hrvatske iseljenike u SAD-u.9 Od 1918. možemo govoriti o nastanku hrvatske državotvorne emigracije, koja se u počecima sastojala od pojedinaca nezadovoljnih novim političkim okolnostima u Hrvatskoj. Hrvatska državotvorna emigracija snažno će se razviti na prijelazu iz dvadesetih u tridesete godine 20. stoljeća.10

3 Ivan Čizmić, „Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku kao dio europskih migracijskih tijekova“, Društvena istraživanja 7, br. 1 – 2 (1998.): 128.4 Ivan Čizmić, „Political activities of Croatian immigrants in the USA and the creation of an independent Croatia“, Društvena istraživanja 7, br. 1 – 2 (1998.): 5.5 Mario Jareb, „Hrvatska politička emigracija od 1928. do 1990.“, u: Hrvatska politika u XX. stoljeću, ur. Ljubomir Antić (Zagreb: Matica hrvatska, 2006.), 307.6 Isto.7 Isto, 309.8 Ivan Čizmić, Jugoslavenski iseljenički pokret u SAD i stvaranje jugoslavenske države 1918. (Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, 1974.), 27. – 28. 9 Čizmić, Political activities, 9.10 Jareb, Hrvatska politička emigracija, 308.


Između dvaju svjetskih ratova hrvatski iseljenici u SAD-u najviše su se posvetili političkoj borbi protiv velikosrpske hegemonije, napose nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra Karađorđevića 1929. Atentat u beogradskoj Narodnoj skupštini, 20. lipnja 1928., potaknuo je politički aktivno hrvatsko iseljeništvo u SAD-u na odlučniju političku borbu, stoga je 23. kolovoza 1928. u New Yorku osnovana prva organizacija HK pod nazivom Kola hrvatskih sinova i kćeri. Organizacija HK proširila se i na područje Kanade te se 22. i 23. listopada 1928. na konvenciji održanoj u Pittsburghu sve organizacije HK ujedinjuju u jedinstvenu organizaciju.11 HK je od svojih početaka zastupalo izrazito protujugoslavensko stajalište. Organizacija se zalagala za slobodnu hrvatsku državu te su 1929. uspostavljeni kontakti s pripadnicima Ustaškoga pokreta. Međutim, tridesetih godina HK je nepovoljno počelo gledati na ustaštvo i komunizam zato što su vodeći ljudi organizacije dosljedno djelovali u skladu s demokratskom politikom SAD-a. Ipak, HK je i dalje u političkome kontekstu zastupalo stajalište o slobodnoj hrvatskoj državi.12 U vremenu Drugoga svjetskog rata hrvatski se iseljenici u SAD-u nalaze u nepovoljnome političkom položaju. Kada je u travnju 1941. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska (NDH), velik dio hrvatskog iseljeništva pozdravlja takvo rješenje, no zbog karaktera ustaške vlasti u NDH hrvatski iseljenici, posebice oni u SAD-u, u sklopu tiska započinju aktivno djelovati protiv ustaškoga režima. Također, kada su Treći Reich i Kraljevina Italija objavile rat SAD-u, i NDH se našla u američkome neprijateljskom taboru, što je dodatno utjecalo na nepovoljan politički položaj hrvatskih iseljenika u SAD-u.13 U SAD-u se u studenome 1941. pojavljuje Ivan Šubašić,14 ban Banovine Hrvatske. On je među hrvatskim iseljenicima nastojao propagirati jugoslavensku politiku te je surađivao s hrvatskim komunistima u SAD-u. Upravo su zbog toga komunisti postali glavni čimbenik među hrvatskim iseljenicima tijekom i krajem Drugoga svjetskog rata.15 Nasuprot grupi okupljenoj oko hrvatskih komunista u SAD-u djelovala je i grupa okupljena oko Rudolfa Erića,16 bivšega pripadnika organizacije Hrvatski domobran (HD) iz Akrona. Iako je organizacija HD-a zabranjena 1941., njezini su članovi i dalje nastavili političku borbu za samostalnost hrvatske države, no pritom nisu podržavali Ustaški pokret. Također, ova grupa hrvatskih iseljenika bila je i protiv obnove jugoslavenske države te nije podržavala partizanski pokret. Sve hrvatske iseljeničke grupe u vrijeme Drugoga svjetskog rata djelovale su samostalno, no završetkom rata i osnivanjem nove jugoslavenske države doći će

11 Isto, 309.12 Čizmić, Political activities, 14.13 Isto, 16.14 I. Šubašić (Vukova Gorica, 7. svibnja 1892. – Zagreb. 22. ožujka 1955.) Hrvatski odvjetnik i političar, ban Banovine Hrvatske, 1945. kratko je vrijeme bio ministar vanjskih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije. Vidjeti u: Dragovan Žepić, Vlada Ivana Šubašića (Zagreb: Globus 1983.). 12.15 Jere Jareb, „Prilog povijesti hrvatskog iseljeništva u Sjedinjenim Američkim Državama 1941. – 1947.“, Časopis za suvremenu povijest 37, br. 1 (2005.): 38.16 R. Erić (1905. – 1982.) Doselio se u grad Akron, država Ohio, u drugoj polovici 1920-ih godina. Od tada do svoje smrti bio je aktivan u hrvatskim organizacijama u SAD-u koje su se borile za uspostavu samostalne hrvatske države. Vidjeti u: Jareb, „Prilog povijesti hrvatskog iseljeništva“, 37.


do suradnje između svih aktivnih grupa hrvatskih iseljenika u SAD-u, no ubrzo će se stvoriti različita mišljenja prema novonastaloj političkoj situaciji u „staroj domovini“.17

U susret novoj Jugoslaviji

Budući da su Sjedinjene Američke Države ulaskom u Drugi svjetski rat postale saveznik Velike Britanije, Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) i svih izbjegličkih vlada, uključujući i jugoslavensku vladu u Londonu, smatralo se protuamerički podupirati postojanje samostalne hrvatske države koja je bila stvorena voljom država sila Osovine.18 Svakako je ovo jedan od razloga što su hrvatski iseljenici u SAD-u počeli prihvaćati ideju o stvaranju nove jugoslavenske države, u kojoj će vlast preuzeti Narodnooslobodilački pokret (NOP), na čelu s Josipom Brozom Titom. Međutim, još je jedan značajni događaj utjecao na pad hrvatskih nacionalnih interesa među hrvatskim iseljenicima. Bila je to VI. konvencija HBZ-a, održana u Chicagu početkom rujna 1943. HBZ predstavlja najznačajniju i najveću organizaciju hrvatskih iseljenika u SAD-u i Kanadi. Utemeljena je 1894. u Alleghney Cityju (danas dio Pittsburgha). Od samog osnutka veliku potporu, materijalnu i moralnu, HBZ je pružala borbi Hrvata u domovini protiv Monarhije. U Drugome svjetskom ratu HBZ je podupirala antifašističku borbu i partizanski pokret, a nakon rata nastavila je održavati kontakte sa starom domovinom.19 Konvencija predstavlja najveći uspjeh politike jugoslavenstva i suradnje s komunistima Ivana Šubašića, bana Banovine Hrvatske i predstavnika Hrvatske seljačke stranke (HSS) u SAD-u.20 Dakle, iseljeničke grupe okupljene oko HBZ-a od rujna 1943. dosljedno će provoditi jugoslavensku politiku u svojemu službenom listu Zajedničaru i djelovati protiv državotvornog iseljeništva u SAD-u sve do 1950. Razdoblje od 1943. do početka 1950. u kontekstu hrvatskog iseljeništva okupljenog oko HBZ-a može se nazvati doba velike zabune.21

Tijekom završnih operacija Jugoslavenske armije (JA) početkom svibnja 1945. vlada NDH na čelu s Antom Pavelićem,22 jedinice hrvatske vojske i mnoštvo civila počinju se povlačiti prema slovensko-austrijskoj granici u namjeri da se predaju Englezima pokraj austrijskoga grada Bleiburga.23 Ulaskom partizana u Zagreb, 8. svibnja 1945., s povijesne pozornice nestaje NDH i obnavlja se jugoslavenska država.24

17 Isto, 42. – 49.18 Isto, 40.19 Smoljan, Ivo, Sto godina Hrvatske bratske zajednice (Zagreb: AGM, 1994.), 17. – 18.20 Žepić, Vlada Ivana Šubašića, 36.21 Jure Prpić, Hrvati u Americi (Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, 1997.), 237. – Termin „doba velike zabune“ koristio je J. Prpić u navedenome djelu. 22 A. Pavelić (Bradina, 14. srpnja 1889. – Madrid, 28. prosinca 1959.). Hrvatski političar i odvjetnik, član Hrvatske stranke prava. Osnivač i vođa Ustaškog pokreta. Od travnja 1941. obnaša dužnost poglavnika Nezavisne Države Hrvatske. Nakon rata odlazi u emigraciju gdje politički djeluje. Od posljedica atentata umire u Madridu 1959. Vidjeti u: Hrvoje Matković, Povijest Nezavisne države Hrvatske (Zagreb: Naklada Pavičić, 2002.), 267.23 Matković, Povijest Jugoslavije (Zagreb: Naklada Pavičić, 2003.), 269.24 Isto, 280.


Kakav je bio odnos iseljeništva prema novoj političkoj situaciji u staroj domovini svjedoči Stjepan Lojen u svojim memoarima: „Republika! Slobodna narodna republika! – čuli su se oduševljeni poklici svagdje gdje bi se našla grupa naših doseljenika. Ta veličanstvena pobjeda neizmjerno je obradovala i oduševila stotine tisuća naših doseljenika u SAD. Ona im je bila to draža što su osjećali da su i oni dali svoj skromni dio njezinu konačnom uspjehu.“25 Također su i mnogi odsjeci HBZ-a i iseljeničke organizacije upućivale čestitke preko svojih tiskovina. Evo nekoliko primjera takvih pozdrava: „Mi, članovi i prijatelji naprednog kluba Zagorje iz Detroita, šaljemo najiskrenije pozdrave vama, narodu nove Federativne Narodne Republike Jugoslavije i vašem velikom narodnom vođi, maršalu Josipu Brozu Titu“, „Najtopliji pozdrav herojskim narodima Jugoslavije i vašem maršalu Titu. Želimo vam uspjeh u obnovi zemlje kao što ste ga polučili i u borbi protiv mrskog fašizma – Članovi Hrvatskog prosvjetnog kluba Primorje iz Detroita“.26 Lojen napominje da je pozdrava iz kojih se može vidjeti oduševljenje partizanskom pobjedom u ratu bilo više od 3.000, „…gotovo iz svih gradova gdje žive naši doseljenici“.27

S druge strane, hrvatsko iseljeništvo koje u vrijeme Drugoga svjetskog rata nije napustilo ideju o hrvatskoj državnoj samostalnosti vijesti o pobjedi partizana i uspostavi nove Jugoslavije nije dočekalo s oduševljenjem. Ta se grupa iseljenika ponovno počinje afi rmirati na iseljeničkoj sceni nakon završetka rata. Počinju snažnije politički djelovati sa željom da pomognu narodu u domovini u borbi za slobodu. Toj su se emigraciji ubrzo pridružili mnogobrojni politički emigranti iz Hrvatske, aktivni sudionici u redovima NDH, ali i mnogobrojni emigranti koji su odbili živjeti u komunističkoj Jugoslaviji.28 U Chicagu se 9. prosinca 1945. sastaju hrvatski politički djelatnici i osuđuju uspostavu komunističkoga režima u Hrvatskoj.29 Ovaj Hrvatski zbor u Chicagu bio je potpomognut mnogobrojnim katoličkim i iseljeničkim udrugama koje su zastupale ideju o samostalnoj Hrvatskoj na demokratskim načelima. Zbor su brzojavima pozdravili dr. Vladko Maček,30 a također i Branimir Jelić31 iz engleskoga zatočeništva. Jednoglasni zaključak Hrvatskoga zbora bio je: „Tražimo Hrvatsku Državu za Hrvatski Narod.“32

Međutim, jugoslavenska propaganda na području SAD-a nastavila se i nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Hrvati u SAD-u bili su najbrojnija jugoslavenska iseljenička grupa za koju se smatralo da u političkome smislu većinski pripada jugoslavenskoj struji. Pod utjecajem takve

25 Stjepan Lojen, Uspomene jednog iseljenika (Zagreb: Znanje, 1963.), 285.26 Isto, 285. – 286.27 Isto, 287.28 Ivan Čizmić, Marin Sopta, Vlado Šakić, Iseljena Hrvatska (Zagreb, Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005.), 353.29 Isto.30 V. Maček (Jastrebarsko, 20. srpnja 1979. – Washington, 15. svibnja 1964.) Hrvatski političar, predsjednik Hrvatske seljačke stranke nakon smrti Stjepana Radića. U ljeto 1939. ulazi u beogradsku vladu kao njezin potpredsjednik. U vrijeme NDH ustaške ga vlasti izoliraju od javnosti, a nakon završetka rata odlazi u emigraciju. Umire 1964. u Washingtonu. Vidjeti u: Matković, Povijest Nezavisne države Hrvatske, 264. – 265.31 B. Jelić (Donji Dolac kraj Omiša, 28. veljače 1905. – Berlin, 31. svibanj 1972.). Hrvatski političar, liječnik i publicist. Priključio se Ustaškome pokretu u emigraciji i djeluje među hrvatskim iseljenicima u Europi te Sjevernoj i Južnoj Americi. Nakon Drugoga svjetskog rata odlazi u Njemačku gdje nastavlja politički djelovati na stvaranju samostalne hrvatske države. Umire 1972. Vidjeti u: Jareb, „Prilog povijesti hrvatskog iseljeništva“, 39.32 J. Jareb, „Prilog povijesti hrvatskog iseljeništva“, 52.


propagande nekoliko stotina iseljenika iz SAD-a i Kanade vratilo se u staru domovinu. Među njima su bili i mnogobrojni komunistički aktivisti čija su se imena kasnije pojavila u službenim istragama o komunističkoj djelatnosti za vrijeme rata. Neki od razočaranih povratnika kasnije su se uspjeli vratiti u SAD, a priče o njihovim iskustvima u domovini do kraja su razočarale mnoge Hrvate u SAD-u.33

Ujedinjeni američki Hrvati

Sastanak predstavnika nekoliko hrvatski organizacija održan je 17. ožujka 1946. u Clevelandu. Cilj sastanka bio je stvoriti jedinstvenu hrvatsku političku organizaciju pod nazivom Ujedinjeni Hrvati Amerike te sazvati sveopći Hrvatski kongres. Većina nazočnih bili su pristalice HSS-a i dr. Vladka Mačeka, koji je tada bio u emigraciji. Pristaše HSS-a zahtijevali su da na čelu legaliteta, a prema izborima iz 1938.,34 HSS stane na čelo hrvatskoga političkog pokreta u emigraciji.35 Tome se usprotivila nekolicina sudionika sastanka predvođena Rudolfom Erićem, svećenicima Mijom Domladovcem, Vjenceslavom Ardasom i Ivanom Stipanovićem te nekolicinom franjevaca iz Chicaga.36 Međutim, svi sudionici clevelandskoga zbora imali su nešto zajedničko: osudu uspostave komunističkoga poretka u Hrvatskoj i obnove jugoslavenske države. Zahvaljujući takvom promišljanju, na sastanku je ipak osnovana organizacija Ujedinjeni američki Hrvati (UAH).37 Rudolf Erić u svojemu je govoru istaknuo sljedeće: „Ovo je valjda prvi put u povijesti iseljene Hrvatske, da su se sastali Hrvati svih političkih stranaka u Americi i Kanadi sa svrhom da se ujedine, da zajednički porade i na taj način u pomoć priskoče razapetoj domovini našoj Hrvatskoj.“38 Jasni ciljevi UAH vidljivi su iz „Proglasa Ujedinjenih američkih Hrvata svim Hrvatskim Društvima“, iz lipnja 1946.: „Kada se radi o našoj zajedničkoj narodnoj časti i interesu, svi moramo biti kao jedan. U časovima, kada nas neprijatelj hoće uništiti, ne smijemo biti sitničavi, nego zaboraviti medjusobne trzavice i svi zajedno skočiti na obranu našeg slavnog hrvatskog imena, naših pravica i slobode.“39

Najaktivnija u novom pokretu za slobodnu Hrvatsku bila je grupa hrvatskih franjevaca u Chicagu, organizirana pod komesarijatom Svete Obitelji.40 U toj skupini bilo je i nekoliko fratara koji su izbjegli pred komunizmom, većinom iz Hercegovine. Franjevci su u svojoj tiskari u Chicagu objavljivali vjerski mjesečnik Croatian Catholic Messenger koji je počeo izlaziti

33 Prpić, Hrvati u Americi, 242.34 Riječ je o posljednjim izborima održanim u Kraljevini Jugoslaviji 11. prosinca 1938., na kojima je predsjednik HSS-a Vladko Maček bio nositelj opozicijske liste, vidjeti u: Matković, Povijest Jugoslavije, 200.35 Čizmić, Sopta, Šakić, Iseljena Hrvatska, 354.36 Jareb, „Prilog povijesti hrvatskog iseljeništva“, 54. – 55.37 Čizmić, Sopta, Šakić, Iseljena Hrvatska, 355.38 Jareb, „Prilog povijesti hrvatskog iseljeništva“, 58. – 59.39 Hrvatski državni arhiv, Zagreb (dalje: HDA), Matica iseljenika Hrvatske (dalje: MIH), fond br. 1614., kut. 86., Proglas Ujedinjenih američkih Hrvata svim Hrvatskim Društvima, VI. 1946.40 Ljubo Krasić, „Hrvati u Chicagu i okolici“, u: Hrvatski iseljenički zbornik, ur. Ante Beljo, Aleksander Ravlić, Diana Šimurina-Šoufek (Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, 1997.), 292.


tijekom rata. Godine 1945. kupuju novine pod nazivom Hrvatski list i Danica hrvatska te taj list postaje poluslužbeno glasilo UAH.41

Doba velike zabune

Iako su se mnogi pojedinci godinu dana od završetka rata otrežnjavali od iluzija jugoslavenske propagande, hrvatski iseljenici bliski komunističkoj vlasti u Jugoslaviji i dalje su iskorištavali slavenske mase u SAD-u. Od 20. do 22. rujna 1946. u New Yorku je održan Kongres američkih Slavena, na kojem je napadnuta američka protukomunistička politika.42 Ovaj događaj promijenio je stajalište vodećih američkih političara prema jugoslavenskoj državi. Nakon toga dolazi do jačanja protukomunističkih rodoljubnih organizacija kao što su UAH.43 Ipak je najjača, najveća i najbogatija hrvatska organizacija u SAD-u još uvijek bila HBZ.44 Njezin upravni odbor podijelio se na šest prohrvatskih i šest projugoslavenskih članova. Nakon Drugoga svjetskog rata predsjednik HBZ-a, Ivan D. Butković,45 koji je tijekom rata sudjelovao u mnogim aktivnostima utemeljenja nove Jugoslavije, postaje otvoreno protujugoslavenski nastrojen, no na VII. konvenciji HBZ-a 15. rujna 1947. novi predsjednik HBZ-a postaje Vjekoslav I. Mandić,46 vođa tzv. „progresivne skupine“, a većina novoga Upravnog odbora bili su prijatelji nove Jugoslavije.47 U skladu s tim, i uredništvo službenoga lista HBZ-a, Zajedničara, bilo je u političkome pogledu blisko novoj Jugoslaviji i njezinu političkom uređenju. Pridodamo li činjenicu da Zajedničar tjedno čita oko sto tisuća hrvatskih iseljenika u SAD-u, možemo zaključiti da je uredništvo lista moglo utjecati na javno mnijenje iseljenika prema događajima u Jugoslaviji.48 Poznato je da HBZ od svojih početaka naglašava privrženost američkome demokratskom sustavu i lojalnost američkoj politici (posebice u vremenu Drugoga svjetskog rata).49 Nakon Drugoga svjetskog rata američka službena politika pozitivno je gledala na stanje u Jugoslaviji.50 Upravo zbog ovih činjenica vidljivo je zbog kojih razloga HBZ, a ujedno i mnogobrojni iseljenici okupljeni oko HBZ-a, pozitivno gledaju na jugoslavensku državu i politiku u prvim godinama njezina postojanja. Jedan od zadataka HBZ-a bio je da preko Zajedničara donosi vijesti iz Jugoslavije, dakako, samo one koje opisuju pozitivne stvari poput raznih proslava u kontekstu NOB-a, o velikome

41 Čizmić, Sopta, Šakić, Iseljena Hrvatska, 355.42 Prpić, Hrvati u Americi, 244.43 Ivan Čizmić, Hrvati u životu Sjedinjenih Američkih Država: doprinos u ekonomskom, političkom i kulturnom životu (Zagreb: Globus, 1982.), 344.44 Ivan Čizmić, Povijest Hrvatske bratske zajednice (Zagreb: Golden marketing, 1994.), 257.45 I. D. Butković (Gospić, 29. rujna 1890. – Pueblo, Colorado, 10. travnja 1980.). Hrvatski iseljenik, politički aktivan u SAD-u. Od 1932. do 1947. obnašao funkciju glavnoga predsjednika HBZ-a. Vidjeti u: Čizmić, Povijest Hrvatske bratske zajednice, 58. – 59.46 V. I. Mandić (Radetići kraj Kastva, 1897. – Sarasota, SAD, 18. siječnja 1995.). Hrvatski iseljenički djelatnik. Obnašao funkciju predsjednika HBZ-a od 1947. do 1967. Vidjeti u: Prpić, Hrvati u Americi, 245.47 Prpić, Hrvati u Americi, 245.48 Čizmić, Povijest Hrvatske bratske zajednice, 261.49 Isto, 265.50 Tvrtko Jakovina, Američki komunistički saveznik – Hrvati, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Američke Države 1945. – 1955. (Zagreb: Profi l International, 2003.), 106.


gospodarskom uzletu ili pak obnovi ratom porušenih gradova i sela. U Zajedničaru se u prvim poslijeratnim godinama provlače teme gospodarstva u Jugoslaviji. Uzmemo li u obzir da je većina iseljenika napustila domovinu upravo zbog ekonomskih razloga, činjenica oduševljenog prikazivanja jugoslavenskoga gospodarskog rasta ne začuđuje, no mora se naglasiti da i u ovim pitanjima (koja nisu vezana uz političku situaciju), veliku ulogu igra jugoslavenska propaganda. Najčešće se gospodarsko stanje uspoređivalo s bivšom Kraljevinom Jugoslavijom: „Nova Jugoslavija oduzela je kontrolu nad svojim narodnim bogatstvom stranom kapitalu. Dakle, gospodarski je neovisna, naime, gospodar je sama svoje proizvodnje i svoga rudnog bogatstva. Strani bankari i veleindustrijalci to ne vole. Zato ne vole maršala Tita. A kad bi Tito dozvolio haračenje kao što se radilo pod kraljem, oni bi i Tita slavili i poštivali.“51 No, u Zajedničaru se nije pisalo o nasilnom oduzimanju imovine i tvornica u Jugoslaviji. Nije se pisalo o tome da je podržavljenje imovine zapravo bio potez kako bi totalitaristička Komunistička partija mogla u svojim rukama držati cjelokupnu vlast, što proizlazi iz rečenice Andrije Hebranga: „Poznata je stvar da onaj koji drži u svojim rukama privredu, taj drži i vlast.“52 Usporedno s uspostavljanjem jednostranačke vlasti i likvidacijom političkih protivnika tekao je i proces razvlašćivanja imućnih građana i seljaka. Provodila se kolonizacija, konfi skacija, nacionalizacija i prisilna kolektivizacija sela po uzoru na SSSR.53 Također je Savezna planska komisija izradila prvi petogodišnji plan po uzoru na sovjetski plan elektrifi kacije. Primjerice, po saveznome planu Hrvatska je, u odnosu na 1939., trebala povećati investicije 870%, industrijsku proizvodnju za 4,3 puta, a poljoprivredu za 50%. Te brojke predstavljale su vrlo ambiciozne i gotovo neizvedive ciljeve.54 Ipak je Zajedničar i dalje nastojao prikazati kako je jugoslavenski petogodišnji plan spas za narod koji „veću koru kruha ima zahvaliti narodnom vodstvu“.55 Kao senzacionalnu vijest donose da je u Hrvatskoj ispunjeno

51 „Nova Jugoslavija“, Zajedničar, br. 25., 18. VI. 1947., 2.52 Tomislav Anić, „Politika podržavljenja poduzeća u vlasništvu stranaca na primjeru poduzeća Mustad d.d.“, u: 1945. – razdjelnica hrvatske povijesti, ur. Nada Kisić Kolanović, Mario Jareb, Katarina Spehnjak (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2006.), 423.53 Matković, Povijest Jugoslavije, 286.54 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 264. – 266.55 „Elektrifi kacija i industrijalizacija naše stare domovine Jugoslavije“, Zajedničar, br. 2., 12. I. 1949., 3.

Croatia Press, ur. K. Mirth, NY, 1972.


više od 87% petogodišnjega plana pošumljavanja,56 dok o lošem gospodarskom stanju kakvo je zaista vladalo Zajedničar nije pisao.Članovi HBZ-a nastojali su slavu NOB-a, nove Jugoslavije i njezina vođe promicati među hrvatskim iseljeništvom u SAD-u. Odsjek HBZ-a iz Pittsburgha organizirao je 27. ožujka 1946. proslavu Ustanka u Jugoslaviji o kojem izvještava Zajedničar. Među prisutnim iseljenicima bili su i američki senator Joseph F. Guffey, koji je dužnost senatora obnašao od 1935. do 1947., i gradonačelnik Pittsburgha David Lawrence, koji je dužnost gradonačelnika obnašao od 1946. do 1959. Prisutnost američkih političara zasigurno je uvećala ovaj događaj u političkom kontekstu, a koji je zapravo poslužio kako bi se promicala jugoslavenska propaganda među iseljenicima. Čelni ljudi HBZ-a smatrali su ovaj događaj „…još jednim velikim dokazom našeg naroda ovdje za nove prilike u Jugoslaviji. I kada narod tako osjeća i hoće, ponavljamo: Mi smo s tobom narode naš!“57 Dakako, i vrhu Komunističke partije u Jugoslaviji bilo je važno da se među hrvatskim iseljenicima, ali i američkim narodom, stanje u Jugoslaviji prikaže što pozitivnije. Tako je 12. ožujka 1947. u Pittsburghu održano predavanje jugoslavenskoga veleposlanika u SAD-u, Save Kosanovića. Na tom predavanju nalazila se i „grupa četnika“ koji su veleposlaniku postavljali pitanja kako bi što više ocrnili novu Jugoslaviju. Vrlo je zanimljivo pitanje jednog Hrvata koji se predstavio kao dugogodišnji prijatelj HBZ-a, a sada novinar po struci: „Je li Jugoslavija pod dominacijom Rusije ?“, na što Kosanović odgovara: „Mnogo je ruske krvi proliveno za nas, iako je naš maršal Tito živio u Rusiji, te je optuživan da je komunista, on je ipak samo jedan čovjek u našoj vladi. Naš narodni front sastavljen je od predstavnika sviju političkih stranaka. Mi imamo moć referenduma. Mi možemo opozvati svakog člana vlade od maršala Tita prema dolje u svako vrijeme“.58 Poznato je da Komunistička partija u Jugoslaviji provodi koncepciju izgradnje socijalizma po sovjetskome modelu, a koja isključuje višepartijski sustav i podjelu vlasti. Upravo zbog toga pokušaji stvaranja Narodne fronte koalicijom Komunističke partije s građanskim političkim snagama nisu bili mogući. Na posljetku je nova vlast zabranila i obnavljanje političkih stranaka poput HSS-a, a Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka stvorena za vrijeme rata svedena je na formalno postojanje i vrlo brzo i zaboravljena od svih, pa čak i od Komunističke partije na čiju je inicijativu stvorena.59 Iz navedenog se uočava da se predstavnici Jugoslavije nisu libili predstavljati novu državu na temelju lažnih činjenica, a kako bi pred iseljenicima, politički odgojenima u američkoj demokraciji, prikrili stvarno totalitarističko naličje nove vlasti.Gotovo u svakom broju Zajedničara iz 1946., 1947. i 1948. mogu se uočiti pozitivna stajališta prema novoj Jugoslaviji i njezinu vodstvu. Na takve tekstove iseljenici i članovi HBZ-a nisu reagirali sve dok se ponovno nije afi rmirala hrvatska državotvorna emigracija. Pojačana aktivnost ove grupe iseljenika pridobila je u svoje redove i mnoge članove HBZ-a koji u

56 „U Hrvatskoj ispunjeno preko 87% Petogodišnjeg plana pošumljavanja“, Zajedničar, br. 2., 12. I. 1949., 7.57 „Veličanstvena proslava ustanka u Jugoslaviji“, Zajedničar, br. 15., 10. IV. 1946., 2.58 „Predavanje Kosanovića o novoj Jugoslaviji“, Zajedničar, br. 12., 19. III. 1947., 1.59 Dušan Bilandžić, Hrvatska moderna povijest (Zagreb: Golden marketing, 1999.), 250. – 253.


političkome kontekstu nisu prihvaćali novo stanje u Jugoslaviji. HBZ i Zajedničar postali su metom kritika tiska poput Naše nade i Danice.60 Tako u Zajedničaru piše: „Obzirom na političke promjene, a u Americi se politika često mijenja, pokušava se pomoću skupština i proglasima u ustaškoj štampi zastrašiti naše članstvo crvenim plašilom, u suglasju sa raspirivanjem histerije u stanovitoj štampi o komunizmu da se zastraši svakog naprednog čovjeka i slobodarca. Nedavno je štampan proglas u ustaškoj štampi koji se temelji na iskrivljivanju istine i na raspirivanju najniže strasti prema novoj Jugoslaviji i našoj Zajednici sa jednom svrhom, da ustaše i njihovi pajdaši zagospodare Hrvatskom bratskom zajednicom.“61 Napadi na HBZ i Zajedničar također ne začuđuju uzmemo li u obzir činjenicu da se iseljenicima u SAD-u pridružuju Hrvati izbjegli od sigurne smrti (primjerice franjevci iz Hercegovine),62 a koji su upoznati sa stvarnim licem nove vlasti. Vodstvo HBZ-a optuživalo je svoje političke oponente da rade na rušenju zajedništva i sloge Hrvata u SAD-u, što se do tada nikad u većoj mjeri nije dogodilo: „Ovi isti tobože branioci Amerike, ne samo da su ocrnili H.B.Z. kao leglo komunističke propagande, nego su uveli u naš amerikanski život jednu novost, a to je ‘balkanska politika’ razaranja i obstrukcije, koja do sada nikada nije bila rabljena u našem životu.“63 Vodstvo HBZ-a moralo se 1948. suočiti s optužbama koje su protiv njih podnijeli bivši članovi, sada bliski iseljenicima okupljenima oko Hrvatske katoličke zajednice (HKZ) i proustaških listova.64 Riječ je o grupi hrvatskih iseljenika u SAD-u koja ni na koji način nije prihvaćala novu jugoslavensku državu i njezinu vlast. Riječ je o hrvatskoj državotvornoj emigraciji koja se borila za stvaranje samostalne hrvatske države. HKZ u SAD-u baštinila je naslijeđe Ustaškog pokreta iako se ustaški element u SAD-u nije ukorijenio kao primjerice u državama Južne Amerike. Po uzoru na odsjeke HBZ-a, i HKZ je osnivala svoje odsjeke u gradovima SAD-a, nazivajući ih imenima poput Nezavisna Država Hrvatska, Ante Pavelić ili Drina.65 Kakva su bila stajališta ove grupe iseljenika razabire se u sljedećem: „Na kraju Drugog svjetskog rata, opet kada smo mislili da je vjekovna težnja Hrvata ostvarena, bili smo prevareni, jer je Hrvatska bila izručena ovaj puta balkansko-azijatskom čoporu, i tragedija iz prvog rata se obnavlja, samo ovaj puta krvavija i tragičnija. Deseci hiljada bježe iz Domovine, i da tragedija bude još veća, većina njih plaćaju svoj patriotizam natapanjem krvi po austrijsko-slovenskim gudurama i šumama.“66 Ovdje je važno istaknuti da se tada prvi put u iseljeničkom tisku piše o komunističkim zločinima nakon završetka Drugoga svjetskog rata, počinjenima nad poraženom vojskom NDH

60 „Prste k sebi gospodo“, Zajedničar, br. 25., 18. VI. 1947., 1.61 „Čuvajmo sklad i slogu“, Zajedničar, br. 12., 19. III. 1947., 1.62 Čizmić, Sopta, Šakić, Iseljena Hrvatska, 355.63 „Balkanska politika“, Zajedničar, br. 46., 12. XI. 1947., 2.64 Pod nazivom proustaški listovi misli se na listove Naša nada i Danica. U sadržaju analiziranih članaka koji su korišteni u radu jasno se uočava da je navedeni tisak blizak ustaškoj ideji o nezavisnoj Hrvatskoj. Također, u navedenom tisku često se mogu pronaći članci koji pozivaju Hrvate na proslavu 10. travnja i misu za Antu Pavelića. Gotovo u svakom broju Naše nade može se pronaći i karta Nezavisne Države Hrvatske koja je prikazana u još većim granicama nego što je bila za vrijeme njezina postojanja, u razdoblju do travnja 1941. do svibnja 1945.65 „Za dom spremni“, Naša nada, br. 11., 20. III. 1957., 2.66 „Veseli se i raduj hrvatski narode širom svijeta“, Naša nada, br. 34., 20. VIII. 1952., 1.


i hrvatskim narodom. HBZ je 1948. optužena da je leglo komunizma, da je vodstvo Zajednice prihvatilo komunizam kao ideologiju te da koriste Zajedničar kako bi širili svoju komunističku propagandu.67 Cijeli slučaj završio je na Vrhovnome sudu savezne države Pennsylvanije. HBZ sudskom odlukom nije optužena za provođenje komunističke propagande te je njezino vodstvo prošlo bez sankcija „…na gore rečenom sudu ne samo da nije uvažena njihova skroz neistinita i zlonamjerna optužba, nego je sud jednoglasno odlučio, da se briše i sasvim izbace tri paragrafa iz optužbe gdje se spominje komunizam“.68 U jugoslavenskoj povijesti 1948. obilježena je kao svojevrsna prekretnica. Te godine došlo je do sukoba između KPJ i Sovjetskoga Saveza. Već su se od kraja rata između Sovjetskoga Saveza i KPJ gomilale razlike i konfrontacije, a sovjetski vrh računao je da će jačim vezivanjem Jugoslavije za Informbiro tu državu jače vezati za Sovjetski Savez.69 Sastanak Informbiroa održan je u Bukureštu, u lipnju 1948., ali bez sudjelovanja KPJ. Tada je donesena rezolucija kojom je vodstvo KPJ optuženo za neprijateljsku politiku prema Sovjetskome Savezu. KPJ je tim činom isključena iz Informbiroa, čime se zaoštravaju odnosi između Jugoslavije i Sovjetskoga Saveza.70 Vijesti o razilaženju do tada najvećih saveznika u Europi, Jugoslavije i Sovjetskoga Saveza obišle su cjelokupni američki tisak, pa tako i tisak hrvatskih iseljenika. Dakako, i Zajedničar je dao ocjenu novih političkih okolnosti. Uredništvo službenoga lista HBZ-a i dalje je ostalo dosljedno u potpori jugoslavenskoj politici. Također su naglašavali ispravnost jugoslavenske politike i prenosili vijesti o održanome V. kongresu KPJ.71 Negativno pisanje o Sovjetskome Savezu postala je svakodnevna pojava: „… Sovjetska Unija nastoji svom snagom da slomi i pritisne na koljena Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju. Oštrina same note je takve naravi, kao da Sovjetska Unija traži izliku da oružanom snagom udari na Jugoslaviju.“72 Zajedničar je svoje pisanje o sukobu Tita i Staljina objašnjavao činjenicom da se „među našim useljenicima čuje i drugo zvono naspram ustaških laži i podmetanja“.73 Iz nekih se članaka može iščitati i razočaranje određene grupe Hrvata zbog navedenoga sukoba, posebice onih koji su Sovjetski Savez smatrali središtem slavenskog zajedništva. Međutim, Hrvatima u SAD-u zbog šarolikog interpretiranja događaja u iseljeničkome tisku nije bilo sasvim jasno što je dovelo i koje su posljedice samog sukoba te je uredništvo Zajedničara bilo zatrpano upitima Hrvata s ciljem da im se objasne događaji iz 1948. Zanimljivo je da nakon nekoliko objavljenih članaka, a koji podržavaju KPJ i njezino vodstvo u sukobu sa Staljinom, Zajedničar iznosi potpuno drukčiji pristup prema događajima u Jugoslaviji. U članku objavljenom 20. listopada 1948. uredništvo Zajedničara ograđuje se od svoje potpore KPJ i Titu, što objašnjava: „Mi smo bili za Tita ne zato što je on komunista, već radi toga što je organizirao partizanski oslobodilački

67 „Ustaše – nečlanovi ruše našu Hrvatsku bratsku zajednicu“, Zajedničar, br. 19., 12. V. 1948., 4.68 „Državni sud baca optužbe s komunizma protiv Zajednice“, Zajedničar, br. 19., 12. V. 1948., 1.69 Matković, Povijest Jugoslavije, 300.70 Isto, 302.71 „Nad Jugoslavijom opet crni oblaci nažalost s istoka“, Zajedničar, br. 41., 13. X. 1948., 1.72 „Jugoslavija je u borbi za svoju neodvisnost“, Zajedničar, br. 33., 17. VIII. 1949., 1.73 „Jugoslavija u borbi za život i svoju nezavisnost“, Zajedničar, br. 37., 14. IX. 1948., 4.


pokret i oslobodio zemlju i narod od okupatora, oslobodio narod svoj od najstrašnije nemani u ljudskoj spodobi – ustaštva i fašizma. Mi smo bili za njegov petogodišnji plan, no za komunizam nismo i ne možemo biti“.74 Nagla promjena u Zajedničaru, a ujedno i u vodstvu HBZ-a, možda je uslijedila upravo zbog mnogobrojnih pitanja hrvatskih iseljenika koji su nastojali što bolje spoznati bit događaja u Jugoslaviji 1948. HBZ se morao ograditi od komunizma koji je do tada podržavao kako se njihova lojalnost američkoj politici ne bi dovela u pitanje.Nakon svojevrsnog otrežnjenja u HBZ-u, krajem 40-ih godina dolazi do preokreta u službenoj politici HBZ-a i Zajedničara prema događajima u Jugoslaviji. Zajedničar će oštrije nastupati prema nacionalnom pitanju u Jugoslaviji, a također i prema slobodi vjere i slučaju montiranoga sudskog procesa protiv zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. S druge strane, ova promjena utjecat će i na žešće nastupanje državotvorne emigracije, koja će nastojati zadržati primat u okupljanju iseljeništva koje u političkome kontekstu zastupa ideju samostalne Hrvatske. Može se reći da zaokretom u HBZ-u završava doba velike zabune među dijelom hrvatskog iseljeništva, posebice u kontekstu njihovih stajališta prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji u prvim poratnim godinama.

Stajališta hrvatskog iseljeništva prema nacionalnom pitanju u Jugoslaviji

Kao i u prvoj jugoslavenskoj državi, jedna od karakteristika druge jugoslavenske države bila je njezina nacionalna šarolikost. Država se sastojala od šest republika i dvije autonomne pokrajine. Vodstvo jugoslavenske države uvijek je naglašavalo jedinstvo i ravnopravnost naroda koji čine Jugoslaviju. Srpski narod u drugoj Jugoslaviji trajno je izjednačavan s hrvatskim narodom.75 To je srpskom elementu u Hrvatskoj i dalje omogućilo da ostane relevantan politički čimbenik u hrvatskoj politici, u ovom slučaju uz djelatnost Komunističke partije Hrvatske (KPH). Međutim, velikosrpski element među dijelom Srba u Jugoslaviji nije nestao ni u godinama nakon završetka Drugoga svjetskog rata, a zadržao se i među nekim politički aktivnim Srbima. KPJ je sve probleme odnosa Hrvata i Srba pokrila velom bratstva i jedinstva jer se bojala javnoga i otvorenoga dijaloga o međunacionalnim odnosima u Jugoslaviji.76

Nacionalno pitanje u Jugoslaviji zainteresiralo je hrvatske iseljenike u SAD-u. Sukob između Hrvata i Srba vidljiv je i na američkom tlu, što je izazvalo uredništvo Zajedničara da od 1950. prema ovom problemu pristupa s prohrvatskog stajališta. Tako u Zajedničaru piše: „Činjenicama smo dokazali, kako su Srbi u Americi organizirani i koji upliv uživaju kod visokih američkih krugova, kao i njihov rad za zator Hrvata u Americi i u staroj našoj postrojbini. Ovo naše mišljenje potvrdjuje sam američki Srbobran.“77 HBZ je raznim proglasima i člancima u Zajedničaru upozoravao na opasnost od velikosrpske politike koja šteti i Hrvatskoj i Jugoslaviji. Nekoliko puta prozvano je vodstvo Jugoslavije zbog nedovoljnog djelovanja protiv velikosrpske

74 „Što se događa s Jugoslavijom“, Zajedničar, br. 42., 20. X. 1948., 4.75 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 259.76 Isto, 262.77 „Odnosi Srba prema Hrvatima nisu u duhu iskrenog jugoslavenstva“, Zajedničar, br. 34., 22. VIII. 1951., 1.


propagande među iseljeništvom. Uredništvo Zajedničara 1951. iznosi činjenicu da društva srpskih iseljenika u SAD-u nisu dolazila u međusobne sukobe. Srpska prijeratna i poslijeratna emigracija nastupale su zajednički bez međusobnih optuživanja. Razlog za to zasigurno je taj što srpska iseljenička društva nikada nisu prihvatila jugoslavensku političku opciju, a koju je podržavao HBZ. Ova činjenica postaje jasna i među članovima HBZ-a: „Kod njih (Srba op. a.) postoji takodjer nova emigracija, medju kojom se nalaze i njihovi pravoslavni i katolički svećenici, ali ipak izgleda da izmedju njihove stare i nove emigracije postoji snošljivost i neko razumijevanje, a kod nas se piri mržnja, izazivlje fi zičko obračunavanje i progoni po vlastima čisto iz prezira i mržnje.“78 Spomenuto je da Zajedničar u svojim tekstovima proziva jugoslavensko vodstvo koje zastupa ideju ravnopravnosti naroda, no u stvarnosti, prema pisanju Zajedničara, srpski element je dominantan nad ostalim jugoslavenskim narodima: „U današnjoj Jugoslaviji Srbi imadu nadmoć nad Hrvatima. U federalnoj vladi u Beogradu su samo dva Hrvata, a u vladi Republike Hrvatske je nadmoćna većina Srba, i danas se radi na uništavanju Hrvata sa posrbljivanjem gdje im se, kao prije, nameće ne samo ćirilica, nego srpska gramatika, pravopis i jezik.“ 79 Sve to utječe na HBZ, koji nastoji što više utvrditi svoj novi status borca za prava Hrvata u Jugoslaviji: „Danas je osobito važno, da matica Hrvatstva u Americi H.B.Z. promiče snažno hrvatsku svijest kad na upravu njenu dolaze Hrvati rodjeni Amerikanci ili amerikanizirani Hrvati, pa da oni nastave istom stazom, koju su nam odredili naši slavni pioniri Zajednice.“80 Prvi put nakon rata Zajedničar otvoreno i negativno piše o Jugoslaviji: „U suglasju toga Srbi su uvijek za Srbiju, a Hrvati za Jugoslaviju. Hrvati kao iskreni narod i idealisti vjerovaše da je moguća zajednička bratska država s braćom Srbima na principu ravnopravnosti i narodne individualnosti. Stvarnost je pak drugačije pokazala i stara Jugoslavija je bila na zator hrvatstva, a nova ništa bolja!“81 Uredništvu Zajedničara zasmetala je i upotreba ćiriličnog pisma na prostoru Hrvatske. Smatrali su da se time ugrožavaju prava hrvatskoga naroda koji već stoljećima koristi svoje vlastito pismo. Razlog za to, kako objašnjava uredništvo, je u tome što Beograd šalje Srbe i Crnogorce u hrvatske gradove gdje se oni zapošljavaju na dobra i istaknuta radna mjesta, čime se dodatno šteti hrvatskome narodu.82

Dakako, hrvatski iseljenici su u pogledu nacionalnog pitanja u Jugoslaviji reagirali na pisanje Zajedničara. U želji da im se što bolje objasni situacija u Jugoslaviji, svojim pismima obraćaju se predstavnicima Matice. Na upite o ćirilici u Hrvatskoj te o zastupljenosti Hrvata u jugoslavenskoj vladi, tajnik Matice Božo Prpić odgovara: „U našoj Narodnoj republici Hrvatskoj nema nikakvih natpisa čirilicom, osim na željezničkim stanicama. Naime, na svim željezničkim stanicama u Jugoslaviji natpisi su ćirilicom i latinicom, s tom razlikom što u Hrvatskoj i Sloveniji prije se piše latinica a onda ćirilica, dok u Srbiji prvo dolazi ćirilica a onda latinica. Kako vidite i ovdje se ogleda puna ravnopravnost naših naroda.“ Zajedničar u broju od 5. rujna 1951. piše

78 „Hrvati i Srbi“, Zajedničar, br. 34., 22. VIII. 1951., 2.79 „Srbi za Srbiju“, Zajedničar, br. 36., 5. IX. 1951., 2.80 „U obranu hrvatstva“, Zajedničar, br. 50., 10. XII. 1952., 2.81 „Srbi za Srbiju“, Zajedničar, br. 36., 5. IX. 1951., 2.82 „Srbovanje u Hrvatskoj“, Zajedničar, br. 22., 3. VI. 1953., 2.


da su u federalnoj vladi u Beogradu samo dva Hrvata. Tajnik Matice u pismu iseljeniku Franji Bozičeviću objašnjava da je „i u tom pogledu naša republika zastupljena razmjerno kao i sve ostale republike. Tako u današnjoj vladi od 25 ministarstava 5 su Hrvati i to predsjednik republike Josip Broz Tito, sekretar narodne obrane / ministar vojske Ivan Gošnjak, a članovi su vlade drugovi Ivan Krajačić, Đuro Salaj i Slavko Komar“.83 Iz navedenog se razabire kako je jugoslavenskom vodstvu bilo važno da se propaganda među iseljenicima i dalje nastavi, posebice nakon što je Zajedničar promijenio svoja politička stajališta prema Jugoslaviji, i kada je postao jedan od kritičara novoga političkog sustava. Međutim, iseljenici su u sve većem broju kontaktirali Maticu zbog određenog nepovjerenja u HBZ, a što je vidljivo iz cjelokupne korespondencije između Matice i hrvatskih iseljenika.Nacionalno pitanje u Jugoslaviji bila je prva poveznica između hrvatske emigracije u SAD-u. U tom pogledu hrvatski iseljenici nastupali su zajedno u borbi da se istina o nepovoljnome položaju Hrvata u Jugoslaviji prenosi preko svih iseljeničkih tiskovina, u čemu se posebice istaknuo HBZ preko svojega službenog lista, Zajedničara.

Stajališta hrvatskog iseljeništva prema slobodi vjere u Jugoslaviji

Kada je KPJ u svibnju 1945. preuzela vlast, jedan od prvih zadataka njezinih represivnih organa bio je obračun sa svim nepouzdanim elementima koji bi mogli biti prepreka novoj vlasti, poput političkih stranaka, pripadnika poraženih vojski te Katoličke crkve. U skladu s općim raspoloženjem u svojim redovima, počeli su i prvi potezi predstavnika nove vlasti koji su zaoštravali državno-crkvene odnose, prije svega uhićenje zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.84 Ostavljajući po strani doktrinarne, fi lozofske i moralne aspekte, sukob Crkve s komunističkim pokretom nastao je od samog početka i, stalnim smanjivanjem intenziteta, trajao sve do kraja komunističkog sustava.85 Represivne mjere protiv katoličkog svećenstva KPJ je poduzimala još za vrijeme trajanja rata, a posebice nakon preuzimanja vlasti.86

O komunističkom teroru nad svećenicima i pitanju slobode vjere u Jugoslaviji raspravljalo se i među hrvatskim iseljeništvom u SAD-u. U Chicago je 1945. emigrirala skupina franjevaca iz Hercegovine koja je izbjegla sigurnu smrt pred komunističkim terorom.87 Preko njih su iseljenici mogli saznati informacije o tadašnjoj situaciji u Jugoslaviji. Međutim, Zajedničar u vrijeme dok vodstvo HBZ-a podržava nove političke okolnosti u Jugoslaviji piše o tome kako je govor o zatiranju vjere i teroru nad svećenicima u novoj Jugoslaviji laž i dio ustaške propagande koja se sve više širi po SAD-u.88 Svoje stajalište Zajedničar temelji na dopisima iz Jugoslavije i prema

83 HDA, MIH, f. 1614., kut. 88., Odgovor na pismo Franje Bozičevića, 21. IV. 1953.84 Miroslav Akmadža, Katolička crkva u Hrvatskoj i komunistički režim 1945. – 1966. (Rijeka: Otokar Keršovani, 2004.), 11.85 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 254.86 Jure Krišto, „Postupak komunista prema vjerskim službenicima, osobito pripadnicima Katoličke crkve nakon rata“, u: 1945. – razdjelnica hrvatske povijesti, ur. Nada Kisić Kolanović, Mario Jareb, Katarina Spehnjak (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2006.), 231.87 Čizmić, Sopta, Šakić, Iseljena Hrvatska, 355.88 „Strašna zvjerstva ustaša počinjena nad vlastitim narodom“, Zajedničar, br. 12., 19. III. 1947., 3.


tome uredništvo demantira ostali iseljenički tisak u SAD-u, koji nastoji prikazati pravo stanje u Jugoslaviji. Tako u Zajedničaru piše: „Nas zanima jedino istina, pak nastojimo našim čitateljima poslužiti isključivo istinu koliko je to ljudski moguće. Tako smo se obratili u staru domaju na prijatelje i svojtu da nam jave istinu i po pitanju vjere. Skoro sa svih strana primili smo isti odgovor: Vjera se i crkva ne proganja, nikome se ne brani vršiti vjerske dužnosti. Prema ustavu narodne republike Jugoslavije zabranjeno je i kažnjivo, da se uopće napada vjeru i zabranjeno je zakonom da se vrijedjaju vjerski i nacionalni osjećaji gradjana Jugoslavije.“89 Zanimljiv je posjet američkih protestantskih svećenika Jugoslaviji 1947. Kako je u američkom tisku i iseljeničkom tisku progon Katoličke crkve u Jugoslaviji bio svakidašnja tema, HBZ je organizirao odlazak američkih svećenika u Jugoslaviju. Jedan svećenik iz grupe u posjetu Jugoslaviji dao je izjavu za Zajedničar: „Uzalud smo tražili zatvorene crkve na putovanju kroz četiri republike Jugoslavije. Kroz dva tjedna članovi naše grupe su posjetili oko 50 vjerskih službi. Mogli smo ih posjetiti na stotine da smo imali vremena.“90 Dakako, ne smije se zanemariti činjenica da je jugoslavenska propaganda u kontekstu ovog posjeta odigrala značajnu ulogu kako bi pred očima svećenika iz SAD-a vjersko pitanje prikazala drukčijim nego što ono doista jest, no kada je krajem 40-ih godina Zajedničar promijenio svoja stajališta o političkim i društvenim događajima u Jugoslaviji, i odnos prema slobodi vjere postaje dio oštrih kritika upućenih jugoslavenskoj državi.Potporu koju je izgubila u SAD-u, KPJ nastoji ponovno vratiti djelovanjem preko iseljenika, diplomatske mreže i izravnom intervencijom iz zemlje. KPJ je za zaokret HBZ-a u kontekstu stajališta prema Jugoslaviji krivila novo vodstvo. Kako saznajemo iz izvještaja Ede Jurasa Centralnom komitetu KPJ, „progresivni blok rukovodećih Zajedničara pocijepan je na liniji za

89 „Vjera u Jugoslaviji“, Zajedničar, br. 33., 13. VIII. 1947., 2.90 „Svjedočanstvo američkih svećenika o vjerskoj slobodi u Jugoslaviji“, Zajedničar, br. 37., 10. IX. 1947., 4.

Predsjednik HBZ-a Ivan Butković i nadbiskup Alojzije

Stepinac 1938. g. prigodom prvoga organiziranog posjeta

iseljenika Hrvatskoj.


obranu i podršku Jugoslaviji i protiv. U tom smislu, postoje elementi IB-a, a cilj im je osvojiti HBZ ili dozvoliti da njime zavladaju profašistički i klerofašistički elementi. Predvodnik te grupe je blagajnik Krasić, a koji je pridobio i Mandića“.91 Također, KPJ bilo je važno da se prava istina o vjerskom pitanju sakrije pred iseljenicima. Iako su 50-ih godina sve iseljeničke tiskovine negativno pisale o Jugoslaviji, postojala je mala grupa iseljenika koji odlaze na putovanja u Jugoslaviju. To je iskoristila jugoslavenska propaganda. Generalni jugoslavenski konzulat u Chicagu poslao je 18. travnja 1955. dopis Matici o posjetu jedne grupe iseljenika Jugoslaviji. U dopisu je istaknuto: „Smatramo da bi bilo veoma poželjno da ih neko na aerodromu dočeka i prihvati, kako bi im bio pri ruci u slučaju potrebe. Poželjno bi bilo pokazati im, u granicama mogućnosti, neke objekte u Zagrebu i okolici, a posebice otvorene crkve, jer će se inače, orijentisati samo na njihovo rodno mjesto, u kojem, razumljivo, neće videti naročite promene, izuzev popaljenih kuća i tragova rata. Verujemo da shvatate da će njihove reči o onome što vide više značiti i naći pogodno tlo medju iseljenicima, nego sve ono što može uraditi Konzulat. Smrt fašizmu – Sloboda narodu!“92

Unatoč pokrenutim akcijama, jugoslavenska propaganda nije uspjela pridobiti veći broj hrvatskih iseljenika u SAD-u. I to zbog toga što HBZ kao organizacija koja okuplja najveći broj Hrvata nije podlegla utjecajima iz Jugoslavije, već od 1951. ostaje dosljedna borbi za vjersku slobodu u Jugoslaviji.93 Zajedničar 50-ih godina uvelike piše o slučaju nadbiskupa Alojzija Stepinca iako je nadbiskup Stepinac osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora s prisilnim radom i gubitkom političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina.94 No, tada je HBZ, u političkome kontekstu, čvrsto stajala uz novu Jugoslaviju. Zbog nemogućnosti uvida u iseljenički tisak iz 1945. i 1946., u radu se ne spominju stajališta hrvatskih iseljeničkih grupa prema sudskom procesu vođenom protiv nadbiskupa Stepinca.95

Desetak godina kasnije, HBZ u svojim tiskovinama iznosi razne proglase i memorandume upućene američkim političarima i Hrvatima u SAD-u kako bi upozorili na veliko kršenje ljudskih prava, napose u vjerskom pogledu. Jedna od glavnih zadaća bila je da se demantiraju tvrdnje jugoslavenske propagande u iseljeništvu kako je Stepinac surađivao s ustaškom vladom i otvoreno podržavao režim, a što je značilo da podržava i ustaške zločine: „Nadbiskup Stepinac borio se je svim raspoloživim sredstvima proti ustaških progona i najoštrije osudjivao ustaške, fašističke i nacističke progone i njihovu suludu nauku.“96 HBZ je upućivao i razne predstavke američkoj vladi u Washingtonu i tražio vjersku slobodu za kardinala Stepinca. Pozivali su se na svoje mnogobrojno članstvo koje se isključivo sastoji od američkih građana rimokatoličke

91 HDA, MIH, f. 1614., kut. 135., Izvještaj Ede Jurasa Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije o stanju u Hrvatskoj bratskoj zajednici, 24. III. 1951.92 HDA, MIH, f. 1614., kut. 85., Dopis Generalnog konzulata FNRJ Matici iseljenika u Zagrebu, 18. IV. 1955.93 „Jugoslaviji nužno treba više slobode, ravnopravnosti i slobode narodu“, Zajedničar, br. 42., 17. X. 1956., 3.94 Akmadža, Katolička crkva u Hrvatskoj, 57.95 U arhivskom spremištu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu postoje brojevi Zajedničara i Naše nade iz 1945. i 1946. Međutim, zbog oštećenosti navedeni tisak ne može se koristiti.96 „Kardinal Stepinac“, Zajedničar, br. 51., 19. XII. 1956., 2.


vjere, a i HBZ i svi članovi odani su principima vjerske slobode za sve narode svijeta.97 Prema mišljenju uredništva Zajedničara, sloboda kardinala Stepinca pridonijela bi boljem stanju u Jugoslaviji. Smatrali su da bi se time popravili odnosi između Hrvata i Srba, a iseljeništvo bi pozitivno gledalo na ovaj potez jugoslavenskih vlasti: „Mi dižemo svoj glas za slobodu Kardinala, jer vjerujemo u njegovu pravednost i jer vjerujemo u pravicu i čovječnost. Krivca se u momentalnom lošem ili neprijateljskom raspoloženju može učiniti, ali grijeh treba ispraviti u dobroj volji za bolje odnose izmedju katoličke Crkve u Jugoslaviji i vlasti. Njegova vjerska sloboda mnogo bi doprinjela boljim odnosima izmedju Srba i Hrvata u Jugoslaviji i uopće.“98

Dakako, u pogledu vjerskog stanja u Jugoslaviji, HKZ je bio najveći kritičar od svih hrvatskih iseljeničkih tiskovina u SAD-u. HKZ preko Naše nade nastoji pisati istinu o vjerskom stanju, posebice zbog izjava nekih američkih dopisnika o pogrešnoj interpretaciji stanja u Jugoslaviji, napose oko vjerske slobode. Posebice se isticalo kako je katolička vjera sačuvala hrvatstvo i hrvatski narod „…da se nije utopio u umjetnom jugoslavenstvu“. U tom smislu, uredništvo Naše nade postavlja pitanje: „Kako u jednoj zemlji može postojati sloboda vjere, dok biskupi, svećenici i istaknutiji katolici, svjetovnjaci čame u komunističkim tamnicama i na prisilnim radovima?“99 Kao što je to činilo uredništvo Zajedničara, i uredništvo Naše nade pozivalo se u svojim tekstovima na iseljenike koji su posjetili Jugoslaviju ili pak na svoje poznanike koji su ostali živjeti u Jugoslaviji. Tako je u jednom broju Naše nade objavljen članak koji opisuje putovanje svećenika Josepha Conciusa po Jugoslaviji. Prema riječima svećenika Conciusa, Crkva je u Jugoslaviji opterećena visokim porezom od 30 do 70 posto na milodare koje daju vjernici. Također, ni svećenici ni časne sestre više ne smiju podučavati djecu vjeronauk u školama, nego to mogu činiti samo za vrijeme mise. Državni činovnici ne usuđuju se obavljati vjerske dužnosti i ići u crkvu jer odmah ostaju bez posla. Komentar uredništva Naše nade bio je sljedeći: „Daj Bože da ova izjava američkog svećenika otvori oči zalutalim Hrvatima, koji se povode za titoizmom, da se već jednom ostave budalaština barem u ovoj slobodnoj zemlji Americi.“100 Zapažanja američkog svećenika o položaju vjere u Jugoslaviji bila su točna. Vjeronauk je iz državnih škola izbačen odlukom KPJ početkom 1952.101 Također, zakonski je propisano da djeca do petnaeste godine moraju pohađati državne škole. HKZ smatra da je taj zakon posebno uperen protiv mladića koji su se u sjemeništima pripremali za svećenički poziv: „Odsad ni jedan mladić koji je navršio 15 godina, ne može biti primljen u škole i gimnazije, u kojima poučavaju svećenici, nego mora do 15. godine ići u državne škole, da mu drugovi uštrcaju otrov protiv vjere i svećenstva. I to vam je ta vjerska sloboda u Titovoj Jugoslaviji.“102 U Jugoslaviji se nisu poštovali vjerski blagdani te su oni bili sasvim obični radni dani, što je

97 „Hrvatska Bratska Zajednica u ime svoje i svog članstva traži vjersku slobodu kardinalu Stepincu“, Zajedničar, br. 3., 16. I. 1957., 1.98 „Sloboda Stepincu“, Zajedničar, br. 3., 16. I. 1957., 2.99 „Tito ide za tim da uništi katoličku vjeru“, Naša nada, br. 34., 20. VIII. 1952., 1.100 „Strašno je vjersko stanje u Titovoj zemlji“, Naša nada, br. 38., 17. IX. 1952., 1.101 Akmadža, Katolička crkva u Hrvatskoj, 93.102 „Titova tiranija i u školama“, Naša nada, br. 40., 1. X. 1952., 1.


za hrvatske iseljenike u SAD-u bilo nezamislivo. Jedno pismo upućeno uredništvu Naše nade govori sljedeće: „Kod nas je Božić obični dan. Mora se raditi kao i druge dane. Moja je mala kćerka morala ići u školu na Božić. Ja ne znam kako ćemo to sve skupno pretrpjeti.“103 Vodstvo HKZ-a glavnim krivcem za stanje u Jugoslaviji smatra njezina vođu, Josipa Broza Tita. Najviše im je smetalo to što su Saveznici, a time i SAD, podržavali i pomagali Jugoslaviji u kojoj se po njihovu mišljenju krše ljudska prava i zatiru vjerske slobode, a predvodnik svega je diktator Tito: „Eto, moji Hrvati, takvog su nam gospodara u našoj staroj Domovini metnuli oni, koji su krojili sudbinu svijeta iza Drugog svjetskog rata, a nije ga narod izabrao. Da je do naroda i da se za narodnu pita, Tito bi čamio u tamnici, a ne bi se šepirio na prijestolju.“104 Nadbiskup Stepinac bio je tema gotovo svakog broja Naše nade. Kao i HBZ, HKZ je preko svojih službenih novina pozivao hrvatske iseljenike i američke vlasti na prosvjed kako bi komunistička vlast oslobodila Stepinca. Jedna grupa hrvatskih iseljenika posjetila je 1952. Stepinca u Krašiću. Bili su to iseljenici koji su pripadali grupi oko HBZ-a. Prema pisanju Naše nade, upravo ih je posjet Stepincu uvjerio u ispravnost borbe za vjersku slobodu u Jugoslaviji, a koju u SAD-u predvodi HKZ.105 Hrvatski katolički biskupi s područja SAD-a predali su 15. lipnja 1954. memorandum američkoj vladi u Washingtonu u kojem su detaljno opisali zatiranje vjerskih sloboda u Jugoslaviji i objašnjavali važnost borbe za hrvatsku slobodu i samostalnost. Posebno mjesto u memorandumu zauzima Alojzije Stepinac za kojeg se traži potpuna sloboda i mogućnost da nastavi obavljati svoje svećeničke dužnosti. Nadbiskupove riječi izrečene početkom 1941., kada je pozdravio proglašenje NDH, stavljene su u pogrešan kontekst. Također, citirane su i mnogobrojne Stepinčeve propovijedi u kojima osuđuje ustaški režim i zločine koji se čine u ime hrvatskoga naroda.106 U povodu desete godišnjice osude nadbiskupa Stepinca, HKZ ponovno piše rezoluciju kojom osuđuju jugoslavensku državu i zatiranje vjerskih sloboda. Rezolucijom se prozivaju i iseljeničke tiskovine koje, prema mišljenju uredništva Naše nade, obavljaju komunističku propagandu. Iz rezolucije HKZ-a jasno se ocrtava slika o stajalištima iseljenika okupljenih oko nje te njihovim stajalištima prema Jugoslaviji: „Izjavljujemo pred svjetskom javnošću i odlučujućim čimbenicima, da hrvatski narod ne pristaje i ne će nikada na to pristati, da ga veliki narodi strpavaju ni u kakovu jugoslavensku državnu zajednicu, zvala se ona Titova ili Karađorđevićeva. On traži i hoće svoju demokratsku i samostalnu Hrvatsku Državu, na koju ima neotuđivo pravo po Božjem zakonu i narodnom samoodređenju.“107 Smrt kardinala Stepinca 1960. uvelike je obilježena u iseljeničkome tisku HKZ-a. S jedne strane, Stepinčeva smrt potaknula je uredništvo Naše nade na još žešću borbu protiv komunizma u Jugoslaviji. Smatrali su da je smrt kardinala Stepinca drugi najveći zločin jugoslavenskoga komunizma nakon pokolja hrvatskoga naroda 1945. Stepinac je tako postao simbol borbe

103 „Izvadak iz jednog pisma iz starog kraja“, Naša nada, br. 2., 27. I. 1954., 1.104 „Baš Jugoslavija ima dobrog gospodara“, Naša nada, br. 38., 17. IX. 1952., 1.105 „Zadnje vijesti iz zarobljene Hrvatske“, Naša nada, br. 38., 17. IX. 1952., 2.106 „Croatian priests present memorandum“, Naša nada, br. 13., 30. VI. 1954., 1.107 „Rezolucija Glavnog odbora HKZ prigodom proslave njene 35-godišnjice i 10-godišnjice komunističke osude nevinog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca“, Naša nada, br. 21., 17. X. 1956., 1.


hrvatskih iseljenika u SAD-u za slobodnu hrvatsku državu: „Njegova Uzoritost, Kardinal Stepinac, iako nije nosio pušku na ramenu, borio se je istaknutije za našu Hrvatsku, njezina prava i bijedni hrvatski narod bolje od bilo kojeg drugog sina ili kćeri Hrvatske. On je život i sebe dao na oltar Božjih i narodnih prava.“108

Pitanje vjerske slobode u Jugoslaviji zaokupilo je hrvatski iseljenički tisak u SAD-u. Iako je Zajedničar kao službeni list HBZ-a, u „vremenu zablude“109 u odnosu na društvene i političke događaje u Jugoslaviji smatrao kako je pisanje o zatiranju vjerskih prava u Jugoslaviji ustaška propaganda, montirani sudski proces protiv nadbiskupa Stepinca promijenio je stajališta HBZ-a. Svakako je jedan od razloga promjene stajališta HBZ-a i novo vodstvo koje je izabrano 1951. pa se tako i Zajedničar priključuje ostalim hrvatskim iseljeničkim tiskovinama u SAD-u koje pišu o nadbiskupu Stepincu. Nadalje, Naša nada kao službeni list HKZ-a u SAD-u oštro je kritizirala i pisala o teroru nad Katoličkom crkvom u Jugoslaviji. Može se reći da u pogledu terora nad vjerskim zajednicama, a posebice Katoličkom crkvom u Jugoslaviji, hrvatski iseljenici u SAD-u dijele ista stajališta. Hrvatske iseljeničke grupe u SAD-u nakon Drugoga svjetskog rata ponovno zajednički nastupaju u širenju istine o društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji.

Istina o Jugoslaviji – iseljenici u posjetu starome kraju

Hrvatski iseljenički tisak u SAD-u redovito je donosio vijesti iz Jugoslavije. Među hrvatskim iseljenicima postojala je želja da saznaju istinu o političkim i društvenim događajima u Jugoslaviji zato što se interpretacija događaja razlikovala od novina do novina koje izlaze u SAD-u. Pojačani interes iseljenika za politička i društvena pitanja u Jugoslaviji uočljiv je od 50-ih godina, posebice nakon što je u Zagrebu 1951. godine osnovana Matica iseljenika. Tada su iseljenici dobili priliku osobno komunicirati s predstavnicima jednoga državnog organa.

Pitanje ekonomskog stanja i svakodnevni život u Jugoslaviji

Naša nada gotovo u svakom broju donosi priče iseljenika koji su posjetili Jugoslaviju. To su priče iseljenika koji su putovali samostalno, dakle nisu organizirano odlazili u stari kraj pod pokroviteljstvom HBZ-a. Iz njihovih riječi najčešće se može iščitati razočaranje i ogorčenost. Primjerice, jugoslavenska propaganda nastojala je među iseljenicima prikazati da na gospodarskome planu Jugoslavija sve više prosperira, što ujedno znači da se popravio i životni standard njezinih građana. Istina je bila drukčija, a riječi jednog iseljenika koji je posjetio Jugoslaviju prenosi Naša nada: „Ekonomsko stanje je jednostavno očajno. Svi posjetnici znadu, kako je iz Jugoslavije uvijek bilo izvažano na tisuće vagona svake godine. Danas narod nema niti dovoljno da se prehrani.“110 Jugoslaviju je 1954. posjetio iseljenik Karlo Masnjak iz San Francisca. Nakon povratka u SAD, piše pismo predstavnicima Matice u kojem je posebno

108 „Hrvatska i Hrvati u tuzi i žalosti“, Naša nada, br. 8., 24. II. 1960., 1.109 Prpić, Hrvati u Americi, 237.110 „Što pripovijedaju posjetnici o starom kraju“, Naša nada, br. 41., 8. X. 1952., 1.


zanimljivo sljedeće: „Ekonomski nisam opazio velikih promjena, istina počele su se graditi tvornice, modernizovati poljodjelstvo i nekoja sela imadu elektriku, ali to je sve tek početak pa se to toliko ne opaža.“111 Zanimljiva je činjenica da Matica nije odgovarala na pisma ovakvog sadržaja, dok su pisma u kojima se hvali Jugoslavija redovito dobivala odgovor. Također, iseljenici su pisali o visokim cijenama svakidašnjih potrepština i o niskim radničkim plaćama: „Kad smo ušli u Titovu Jugoslaviju, kao da smo ušli u Rusiju pod željezni zastor. Nema slobode u Jugoslaviji, vjerujte mi, narod je zarobljen, robovi u dronjcima. Par cipela košta 20 dolara, a radnik zaradi 3 na tjedan.“112 Zanimljivo je i pismo objavljeno u Našoj nadi 29. listopada 1952. kojim je uredništvo nastojalo prikazati život naroda u Jugoslaviji. Bitno je izdvojiti sljedeće: „Draga moja seko, kod nas je sve skupo, a nigdje se ne može zaraditi dinara. Ako nećakinja Katica ima kakovih prnja od svoje djece što njoj ne valja, molim te, reci joj, da mi to pošalje, da imam tužnu djecu u što zamotati.“113 Iz navedenih članaka vidljivo je koliko su iseljenici nastojali da se istina o životu naroda u Jugoslaviji obznani među iseljeništvom. Mogući razlog tome zasigurno je i taj što su iseljenici pisanjem svojih dojmova iz Jugoslavije željeli demantirati tvrdnje jugoslavenske propagande i iseljeničkih grupa bliskih jugoslavenskome propagandnom sustavu o velikim promjenama i boljitku života u Jugoslaviji.Dakako, i Zajedničar prenosi dojmove svojih čitatelja s putovanja po Jugoslaviji. Za razliku od Naše nade, Zajedničar je pisao i o dobrim i o lošim stranama Jugoslavije. Neki brojevi donose članke koji su u suprotnosti s pisanjem Naše nade. Jugoslavenski politički vrh i Matica veliku pažnju posvetili su iseljenicima koji su u Jugoslaviju dolazili organizirano, pod pokroviteljstvom HBZ-a, zato što HBZ okuplja najveći broj hrvatskih iseljenika u SAD-u, a njezin službeni list Zajedničar čita više od sto tisuća hrvatskih iseljenika. Stoga je jugoslavenskom vodstvu i Matici bilo važno da se ovoj grupi iseljenika posveti posebna pažnja kako bi njihovi dojmovi objavljeni u Zajedničaru bili što pozitivniji.114 U skladu s tim, opet se hrvatski iseljenici u SAD-u nalaze između dvije oprečne struje, što dovodi u pitanje realnost prikazivanja društvenih i političkih događaja u Jugoslaviji u iseljeničkome tisku. Uredništvo Naše nade često je u središte svoje tiskovine stavilo članke o životnim prilikama, bijedi i siromaštvu u Jugoslaviji. Zajedničar prenosi dojmove jednog iseljenika koji su suprotni onima koje objavljuje Naša nada: „U srcu većih gradova pa tako i u Zagrebu, bijedu i siromaštvo se ne može baš tako da primijeti, jer je sve živo u kretnji i razgovoru kod naroda prolaznika. Stranac bi pomislio – nema ovdje bijede i siromaštva.“115 Sredinom 50-ih godina može se uočiti da Zajedničar popušta u negativnom pisanju o Jugoslaviji. Sve je više članaka koji donose pozitivne vijesti te sve više grupa HBZ-a odlazi na putovanje u Jugoslaviju. Tisak hrvatske državotvorne emigracije ponovno je morao demantirati Zajedničar, a ujedno i pisati o lošem stanju u Jugoslaviji kako bi što više hrvatskih iseljenika na tlu SAD-a prešlo u redove HKZ-a i prihvatilo borbu za samostalnu hrvatsku

111 HDA, MIH, f. 1614., kut. 85, Pismo Karla Masnjaka Matici iseljenika Hrvatske, 6. XII. 1954.112 „Strah i suze u starom kraju“, Naša nada, br. 43., 22. X. 1952., 1.113 „Bože moj, bijedno li je stanje u Titovu carstvu“, Naša nada, br. 44., 29. X. 1952., 1.114 HDA, MIH, f. 1614., kut. 135., Dopis Saveta za pitanja iseljenika iz Beograda Matici iseljenika Hrvatske, 17. IV. 1956.115 „Utisci sa posjeta u Jugoslaviji“, Zajedničar, br. 49., 3. XII. 1952., 4.


državu. Uredništvo Naše nade pristupilo je objavljivanju članaka nepristranih promatrača kako bi hrvatskim iseljenicima što bolje prikazali političke i društvene događaje u Jugoslaviji: „Dok naša gospoda veličaju Jugoslaviju i njezin napredak u svakom pogledu te tako hvale Tita i njegov režim, stoga mi donosimo ovaj članak američkog publiciste g. Lestera za naše čitatelje, a tako i za ostale Hrvate, da vide razliku nepristrana stranog promatrača prilika u našoj nesretnoj staroj domovini i ovih naših ljudi, koji vode promidžbu za Tita i Jugoslaviju.“116 U članku navedenoga gosp. Lestera govori se o mnogim aspektima života u Jugoslaviji. Najviše se govori o velikom nadziranju državnih službenika i njihovih obitelji, ali i o svakodnevnom životu naroda koji je prema mišljenju gosp. Lestera „tužan za one čiji se očevi i članovi obitelji nisu borili za Jugoslaviju“. Može se pretpostaviti da je Lester u razgovoru s običnim ljudima spoznao nepravednost komunističkog sustava u Jugoslaviji. Tako Lester piše: „Oni koji su ratovali, ili oni čiji su očevi činovnici i bliski prijatelji s nekim od visokih rukovodioca komunističke partije, uživaju u izobilju i imaju dobar posao koji im jamči sigurnu budućnost. S druge strane, oni koji nisu te sreće, rade na teškim fi zičkim poslovima i jedva preživljavaju. Posebice je to vidljivo u manjim gradovima i na selu.“117

O nacionalnim odnosima u Jugoslaviji

Česti odlasci u Jugoslaviju ponovno su među hrvatskim iseljenicima aktualizirali pitanje položaja hrvatskoga naroda u Jugoslaviji. Komunistička partija je, kako piše iseljenički tisak, tvrdila da u Jugoslaviji više nema međunarodnih netrpeljivosti, posebice onih između Hrvata i Srba. Međutim, prema riječima jednog iseljenika koji je posjetio Jugoslaviju 1959. uviđa se suprotno: „Hrvati se drže na jednu, a Srbi na drugu stranu. Tako su, kad su sami za sebe, slobodniji Hrvati, kao i Srbi kad su sami. Dakle, isto kao i u Americi – Srbi za sebe, a Hrvati za sebe.“118 Na svojim putovanjima iseljenici se najduže zadržavaju u Zagrebu. Iz svih doživljaja koji su tiskani u Našoj nadi vidljivo je kako su Hrvati iz SAD-a oduševljeni gradom Zagrebom. Na neki način život grada Zagreba prikrio je sve negativne stvari koje iseljenički tisak prenosi o Jugoslaviji.119 Međutim, jedan iseljenik razočarao se u sljedećem. Razgledavajući Zagreb, uputio se u jedan zagrebački lokal i zaželio čuti hrvatske narodne budnice. Njegova je želja odbijena uz obrazloženje da orkestar ne zna svirati ono što je naručio: „To je ono što me najviše rastužilo. Nalaziti se u glavnom gradu Hrvatske, pa glazba ne smije da svira rodoljubne melodije, narodne budilice, a mi u slobodnom tuđem svijetu ih slobodno možemo svirati, pjevati i slušati.“ Neimenovani iseljenik dalje piše: „Otišao sam u drugu restauraciju, gdje također svira glazba. Htio sam se uvjeriti da ni ta glazba ne smije svirati hrvatske rodoljubne melodije. Tu sam zamolio pjevačicu da odpjeva „Oj ti Vilo, Vilo Velebita. Reče mi da ne zna tu pjesmu, a ja odgovorih, da kakva je ona pjevačica kad ne zna svih hrvatskih pjesama, a rečena spada

116 „Što se događa u Jugoslaviji“, Naša nada, br. 4., 30. I. 1957., 3.117 „Stvarni prikaz stanja u Jugoslaviji“, Naša nada, br. 6., 13. I. 1957., 1. 118 „Posjet domovini i povratak u Ameriku“, Naša nada, br. 33., 2. IX. 1959., 1.119 „Jugoslavija – optička varka“, Naša nada, br. 8., 15. IV. 1964., 2.


među najglasovitije. Ona se pokunjila, pa reče: Znam ja i tu, jer se i sama osjećam Hrvaticom, ali nije dozvoljeno u javnim lokalima takva što pjevati. Napose to ne smijemo činiti mi Hrvati, jer nam onda vele da je to ustaška ostavština. Srbi naravno mogu srbovati koliko ih je volja i u Zagrebu.“120 Doživljaji ovog iseljenika prikaz su stvarnog stanja stvari u pogledu nacionalnoga pitanja. Poznata je činjenica da se hrvatski iseljenički tisak u SAD-u u svojim redovima žestoko obračunavao s pisanjem jugoslavenske propagande o dobrim nacionalnim odnosima između Hrvata i Srba. Nakon nekoliko godina šutnje o ovome kontekstu, priče iseljenika koji su posjetili Jugoslaviju ponovno ukazuju na krucijalni problem jugoslavenske države. Važno je napomenuti da o tom problemu piše samo Naša nada, što znači da list iznosi stajališta hrvatskih iseljenika okupljenih oko HKZ-a, a koje nazivamo hrvatskom državotvornom emigracijom. U jednom trenutku činilo se da se jugoslavenski propagandni aparat u SAD-u više ne može suprotstaviti pisanju državotvornoga iseljeničkog tiska, posebice prenošenju doživljaja hrvatskih iseljenika koji posjećuju Jugoslaviju. Ova tvrdnja podupire se činjenicom da Zajedničar više ne napada HKZ i Našu nadu, ali suzdržano piše o stanju u Jugoslaviji. Navedeno je potaknulo jugoslavenski državni vrh u organizaciji prosvjeda pred američkim Generalnim konzulatom u Zagrebu kako bi se upozorilo na djelovanje ostataka klerofašističkih i ustaških elemenata u SAD-u: „Pred Božić bezobrazni komunisti, koji nemaju duše ni obraza, organizirali su u Zagrebu – srcu Hrvatske – da tako bace ljagu na Hrvate pred Amerikom – demonstracije na američki generalni konzulat i američku čitaonicu. Usred bijela dana komunisti su na oči policije upravo divljački porazbijali i konzulat i čitaonicu. Ustanovljeno je, da to nisu bili hrvatski student, nego srpski, crnogorski, afrički i južnoamerički studenti (članovi Međunarodnog kluba studenata pretežno iz tzv. Pokreta nesvrstanih zemalja, op. a.), koje jugoslavenska komunistička vlada uzdržava stipendijama na studiju u Zagrebu, da u komunističke vode zavode hrvatske studente.“121

Korespondencija Matice i hrvatskih iseljenika

Nakon što su hrvatski iseljenici u SAD-u svakog dana čitali doživljaje iseljenika iz posjeta Jugoslaviji, Matica iseljenika u Zagrebu zaprimala je mnogobrojna pisma u kojima su iseljenici nastojali saznati jesu li te tvrdnje istinite. Tony Mavrovich piše predstavnicima Matice: „Pisanje Naše nade može da zavede ljude, da se ne bi odlučili poći u Jugoslaviju. Ako se ovakove stvari u istinu dogadjaju u današnjoj Jugoslaviji, onda nije čudo, ako se Stankovich, Krnjevich i Naša nada natječu ko će više odgovoriti ovdašnji narod da ne posjećuje Jugoslaviju.“122 Za razliku od prijašnjih godina, početkom 60-ih godina Matica više nije mogla ignorirati upite iseljenika te se odgovori na njihova pisma češće pronalaze u arhivskome gradivu. Odgovor na pismo iseljenika Mavrovicha vrlo je zanimljiv: „Teško je dati bilo kakav demant ovakovim tendencioznim izmišljotinama, a mi bi željeli da svatko dodje i da mu se pruži mogućnost da se uvjeri da je današnja Jugoslavija jedanput zauvijek prekinula s nekadašnjim nečovječnim metodama u

120 „Narod nije slijep“, Naša nada, br. 14., 11. VII. 1956., 1.121 „Jugoslavija je komunistička“, Naša nada, br. 6., 8. I. 1957., 2.122 HDA, MIH, f. 1614., kut. 101., Pismo iseljenika Tonya Mavrovicha Matici iseljenika Hrvatske, 28. I. 1962.


odnosu prema ljudima, pa tako jedanput zauvijek likvidirala i izbrisala pojam terora, logora.“123 Na temelju pisma koje Matica šalje iseljeniku Mavrovichu vidljivo je da tajnik jedne državne institucije kao što je bila Matica priznaje da se u Jugoslaviji nekad vršio teror nad narodom i da je postojao sustav logora za protivnike državne politike, koji u vrijeme dok je pisano ovo pismo više ne postoji.Često se među korespondencijom iseljenika i Matice mogu pronaći izresci članaka koji opisuju dojmove hrvatskih iseljenika s putovanja po Jugoslaviji iako je Matica redovito primala cjelokupni iseljenički tisak iz SAD-a kako bi mogla pratiti pisanje uredništava i tako ih politički okarakterizirati u odnosu prema Jugoslaviji.124 Tako iseljenik Georg Markich piše: „Uvjeren sam da će Vas zanimati da znate sa kakovim lažima se služe neprijatelji Vaše države. Vjerujem da je od koristi Vama, da takove laži, pobijete pred našom javnosti, koji se nalaze izvan Domovine. Znajući da će Vas zanimati što se nalazi u tome opisu američkog posjetnika u Jugoslaviju, šaljem Vam ga u prilogu.“125

Iz navedenih novinskih članaka i arhivskoga gradiva vidljivo je da se hrvatsko iseljeništvo u SAD-u zanimalo za društvene i političke događaje u Jugoslaviji, a koji su u hrvatskome iseljeničkom tisku u SAD-u bili izrazito negativno prikazivani. Samim time, prema riječima hrvatskih iseljenika koji su posjetili Jugoslaviju, uviđa se njihov negativan odnos prema jugoslavenskoj državi, a ponekad je prisutno i razočaranje u viđeno upravo zbog činjenice što je jugoslavenska propaganda u SAD-u društvene i političke događaje prikazivala suprotno od onoga kakvi su oni uistinu bili. No, ne smije se zanemariti činjenica političkoga karaktera iseljeničkoga tiska poput Naše nade. U svojem zalaganju za slobodnu i neovisnu hrvatsku državu, list je vrlo negativno pisao o Jugoslaviji, pri čemu se također ne smije isključiti mogućnost intervencije uredništva u pisanje hrvatskih iseljenika. Međutim, iz današnje perspektive i poznatih povijesnih činjenica možemo zaključiti da je pisanje Naše nade bilo istinito i vjerodostojno prikazivanje društvenih i političkih događaja u Jugoslaviji. S druge strane, Zajedničar je za razliku od Naše nade objavio vrlo malo dojmova hrvatskih iseljenika iz Jugoslavije. Razlog pasivnosti Zajedničara prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji proizlazi iz činjenice da se 1963. promijenilo vodstvo HBZ-a. Iz dopisa Saveta za pitanja iseljenika upućenog Matici saznajemo: „Proustaški elementi ne mogu se probiti ni na jednom važnom pitanju. Stara generacija ne slijedi jugoslavensku politiku. Odlaskom Mandića i Martina Krašića126 priprema se konac dotadašnje famozne politike. Dolaze novi ljudi, rođeni u SAD-u, ali vezani uz američku progresivnu struju.“127 Progresivna struja u HBZ-u predstavljala je grupu hrvatskih iseljenika koji su politiku HBZ-a usmjeravali u skladu

123 HDA, MIH, f. 1614., kut. 101., Odgovor na pismo iseljenika Tonya Mavrovicha, 10. II. 1962.124 HDA, MIH, f. 1614., kut. 111., Dopis Generalnog konzulata Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Matici iseljenika Hrvatske o pretplati na list Danica, 4. II. 1966.125 HDA, MIH, f. 1614., kut. 105., Pismo iseljenika Georga Markicha Matici iseljenika Hrvatske, 13. II. 1964.126 Martin Krašić izabran je za blagajnika HBZ-a 1957. Dužnost je obnašao do 1967. Vidjeti u: HDA, MIH, f. 1614., kut. 135., Candidats for brotherhood and unity, 27. IX. 1957.127 HDA, MIH, f. 1614., kut. 135., Informacije o nekim problemima u Hrvatskoj bratskoj zajednici, 21. VIII. 1963.


sa službenom američkom politikom.128 Tom činjenicom dolazi i do pasivnosti u odnosu na formiranje stajališta prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji.

Promjene u Jugoslaviji

Početkom 60-ih godina Jugoslavija je naizgled bila relativno stabilna, no njezino stvarno stanje bilo je drukčije. Gospodarstvo ostavljeno bez zapadne pomoći počelo je gubiti dah: industrijalizacija je zastala, a poljoprivreda je nazadovala. Sve to dovelo je do nužnosti reformi jugoslavenskog društva. Komunistička vodstva Slovenije i Hrvatske zagovarala su potrebu reforme federacije, dok su se centralističko-unitarističke snage tome odupirale.129 U drugoj polovici 60-ih godina dolazi do društvenih i političkih promjena u Jugoslaviji. Te promjene izazvane su zbog sve veće opasnosti od velikosrpskoga šovinizma i integralnog jugoslavenstva. Vodeći komunisti počeli su se svrstavati u dvije političke linije: reformiste koji su zastupali ideju o smanjenju centralizma koji blokira društveni razvoj jugoslavenskih republika, i dogmate, koji su suprotno od reformista bili za centralističko državno uređenje. Reformiste je predvodio Edvard Kardelj, a dogmate Aleksandar Ranković.130 Dok su Hrvatska i Slovenija bile protiv centralizma kao principa ustrojstva Jugoslavije, u Srbiji se centralizam podržavao, a kritizirala se politika jugoslavenskoga vrha. Ta je kritika izvirala iz velikosrpske nacionalne ideologije koja je zaokupila neke jugoslavenske političare u Srbiji.131 Treba podsjetiti da su teme o velikosrpskoj politici u Jugoslaviji bile česte u tisku hrvatskih iseljenika u SAD-u. Nadalje, privredna reforma koja je proglašena u srpnju 1965. predviđala je prihvaćanje ekonomskih kategorija, brže povećanje produktivnosti primjenom racionalnijih ekonomskih mjerila i šire uključivanje u međunarodnu podjelu rada te daljnje razvijanje društveno-političkih odnosa na načelima samoupravljanja.132 Unatoč verbalnom podržavanju mjera privredne reforme, u vrhovima partijskog i državnog vodstva tinjao je prikriveni otpor koji se polovicom 1966. pretvorio u ozbiljan sukob. Glavni nositelj otpora bio je Aleksandar Ranković, uz Tita najmoćnija ličnost u Jugoslaviji.133 Ranković, predstavnik centralističko-unitarističke struje, počeo se razilaziti i s Josipom Brozom Titom. Zbog iznimne društvene moći koja se usredotočila u njegovim rukama, nitko osim Tita nije se mogao obračunati s njim. Na Brijunima je 1. srpnja 1966. održan sastanak, tj. plenum Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ). Na tom plenumu CK SKJ isključio je Rankovića iz CK, a zatim je Ranković podnio ostavku na položaj potpredsjednika republike.134 Bio je to poraz Rankovićeve skupine koja se zalagala za stari, administrativni sustav i koja se tajno borila protiv privredne reforme i rješavanja

128 Čizmić, Povijest Hrvatske bratske zajednice, 274.129 Matković, Povijest Jugoslavije, 345. – 346.130 Zdenko Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji 1945. – 1991.: od zajedništva do razlaza (Zagreb: Školska knjiga, Hrvatski institut za povijest, 2006.), 360.131 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 489.132 Isto, 491.133 Matković, Povijest Jugoslavije, 350.134 Isto, 351.


nacionalnih sučeljavanja u federaciji. Padom Rankovića uklonjen je dio saveznoga političkog vrha, a započeo je i obračun s tzv. antisamoupravnim snagama u partijskim organizacijama.135 Slamanje Rankovićeve političke moći i uklanjanje s funkcija njega i njegovih istomišljenika otvaralo je put jačoj nacionalnoj afi rmaciji republika i pokrajina.136

Iseljenički tisak u SAD-u nije s velikim zanimanjem popratio slučaj Aleksandra Rankovića. Prva vijest o ovom slučaju može se pronaći u broju Zajedničara od 27. srpnja 1966. Iz članka se iščitava da hrvatski iseljenici u SAD-u nisu bili dovoljno upoznati s navedenim slučajem i ne začuđuje njihovo nastojanje da im uredništvo Zajedničara objasni političku situaciju u Jugoslaviji. U Zajedničaru piše: „Mnogi naši stariji članovi žele znati, koji je smisao onih zbivanja i događaja u novije vrijeme u Jugoslaviji, pa nas stalno pitaju zašto im u Zajedničaru ne dajemo razjašnjenje o tome. Oni su događaji političke naravi, a Zajedničar nije političko, nego je zajedničarsko glasilo.“137 Zbog takvoga stajališta uredništva Zajedničara hrvatski iseljenici obraćaju se svojim upitima predstavnicima Matice u Zagrebu. Iseljenik Matt Savin Matici je uputio pismo iz kojeg je važno izdvojiti: „U zadnje vrijeme pišu američke novine, da se u Vašoj Državi sprovađa neka vrsta čišćenja, hoću da rečem, u vladajućim krugovima. Naš narod zanima da zna, koliko je istine u tome i razlog za to? Dali je moguće da se i o tome nešto piše i objasni?“138 Dakako, Matica zbog složenosti političkih događaja vezanih uz Aleksandra Rankovića nije željela ništa pisati, stoga je na pismo iseljenika M. Savina odgovorila: „O dogadjajima koji Vas zanimaju, naša domaća štampa piše mnogo i naši su gradjani o tome iscrpno informirani.“139 Zanimljivo je da Naša nada i Danica kao listovi hrvatske državotvorne emigracije nisu pisali o ovom slučaju koji se iz njihova pisanja mogao prikazati kao nestabilnost Jugoslavije i vrha njezina političkog vodstva. U Jugoslaviji su sustavno potiskivane nacionalne kulture u nastojanju da se one umjetno stope u jugoslavensku mješavinu prožetu marksističkom ideologijom.140 Prema Novosadskom dogovoru iz prosinca 1954., koji su pod pritiskom SKJ pripremili i potpisali hrvatski i srpski jezični stručnjaci, utvrdilo se da su hrvatski i srpski jezik jedan jezik pod nazivom srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski.141 Događaj koji je nakon Aleksandra Rankovića uzburkao jugoslavensku političku scenu 60-ih godina bilo je objavljivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (Deklaracija), 17. ožujka 1967. Deklaracija je predstavljala otpor hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija jezičnoj agresiji protiv hrvatskoga jezika. Smatralo se da je hrvatski jezik doveden u neravnopravan položaj jer se putem upravnog aparata i sredstava javne i masovne komunikacije provodi nametanje „državnog jezika“, a ta se uloga daje srpskome

135 Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji, 365.136 Matković, Povijest Jugoslavije, 352.137 „Događaji u Jugoslaviji“, Zajedničar, br. 29., 27. VII. 1966., 8.138 HDA, MIH, f. 1614., kut. 111., Pismo iseljenika Matta Savina Matici, 7. VIII. 1966.139 HDA, MIH, f. 1614., kut. 111., Odgovor na pismo iseljenika Matta Savina, 20. IX. 1966.140 Matković, Povijest Jugoslavije, 354.141 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 514.


jeziku.142 Nakon objavljivanja Deklaracije započela je kampanja protiv nje. U tome su najglasnije bile unitarističke snage koje je predvodio Miloš Žanko. On je objavio niz članaka protiv Deklaracije u kojima tvrdi da je Deklaracija manifestacija nacionalizma i šovinizma.143 CK SKH, pod pritiskom samog Tita i dijela čelnika u Hrvatskoj, osudio je Deklaraciju i tražio odgovornost članova Partije za njezino donošenje i potpisivanje.144 Hrvatski iseljenici u SAD-u ovaj su događaj popratili s velikim interesom. List Naša nada objavljivao je rezolucije i izjave raznih hrvatskih iseljeničkih organizacija s područja SAD-a koje su govorile o stanju u Jugoslaviji. Deklaracija je poslužila hrvatskoj državotvornoj emigraciji kao povod za dokazivanje kako je politička situacija u Jugoslaviji svakoga dana sve negativnija. Primjerice, Ujedinjeni američki Hrvati smatrali su kako će nove političke okolnosti ubrzo dovesti do raspada jugoslavenske države i proglašenja samostalne Hrvatske. Kakva su stajališta hrvatske državotvorne emigracije prema Deklaraciji pokazuje članak objavljen u Našoj nadi: „Američka javnost s velikim zanimanjem prati razvoj događaja u komunističkoj Jugoslaviji. U vezi Deklaracije hrvatskih kulturnih ustanova za pravo hrv. jezika, ukazano je u američkoj štampi na očite pukotine, koje se pokazuju u komunističkoj Jugoslaviji, a isto tako na odlučnu gestu Hrvata da obrane veliko blago – jezik, i da se ne utope u magli crvene Jugoslavije, a u stvari u srpskom hegemonizmu, koji se očituje na svakom koraku.“145 Na Deklaraciju je reagirala i Hrvatska akademija Amerike (Akademija), organizacija osnovana 1953. koja okuplja intelektualce hrvatskih korijena na području SAD-a.146 Akademija je u Izjavi povodom zagrebačke Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika istaknula da ona predstavlja najmjerodavniji i najreprezentativniji skup za donošenje odluka u pitanju hrvatskog jezika. Jednoglasno su prihvatili načela Deklaracije „koja su na području Sjedinjenih Država Amerike praktički sprovedena u više od 90% slučajeva postojanjem posebnih novina i publikacija na hrvatskom i srpskom jeziku“.147 Uredništvo Danice objavilo je posebnu Deklaraciju u kojoj još jednom pozdravljaju Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika: „Hrvatski književni i kulturni radnici, bez obzira na političke boje, ustali su Deklaracijom o hrvatskom jeziku u obranu hrvatstva. Mi, predstavnici Hrvata u inozemstvu, pozdravljamo Deklaraciju o obrani hrvatskog jezika i njoj se priključujemo.“148 S druge strane, uredništvo Naše nade bilo je zabrinuto vijestima o političkom pritisku na hrvatske kulturne ustanove, napadima na književnike, jezične stručnjake i kulturne radnike te nagovještavanjem daljnjih progona potpisnika Deklaracije. U Rezoluciji objavljenoj 20. rujna 1967. uredništvo upozorava „da će svaka upotreba sile da se Deklaracija povuče samo još snažnije i dramatskije istači njeno značenje. Nepriznavanjem i nasilnim brisanjem ne rješavaju se, nego samo još

142 Isto, 354. – 355.143 Matković, Povijest Jugoslavije, 355.144 Isto, 356.145 „Deklaracija hrvatskih organizacija iz Chicaga u vezi najnovijih zbivanja u komunističkoj Jugoslaviji“, Naša nada, br. 16., 26. IV. 1967., 3.146 Karlo Mirth, Život u emigraciji (Zagreb: Matica hrvatska, 2003.), 345.147 HDA, MIH, f. 1614., kut. 112., Izjava Hrvatske akademije Amerike povodom zagrebačke Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, 19. IV. 1967.148 „Deklaracija“, Danica, br. 38., 11. X. 1967., 2.


više kompliciraju problemi o kojima Deklaracija govori“.149 Deklaracija o hrvatskom jeziku među hrvatskim iseljenicima u SAD-u uvelike je prihvaćena, posebice među grupom koju nazivamo hrvatskim državotvornim iseljeništvom. Iako su očekivanja te grupe u ondašnjem političkom kontekstu još uvijek bila neizvediva, a riječ je o mišljenju da će preko Deklaracije uslijediti proglašenje samostalne Hrvatske, poslije će se potvrditi da je pojava Deklaracije o hrvatskome jeziku bila početak nacionalnoga pokreta koji će zahvatiti cijelu Hrvatsku. Prilikom objavljivanja proglasa i rezolucija u kontekstu Deklaracije, uredništvo Naše nade navodilo je mnogobrojna hrvatska društva koja djeluju na području SAD-a, od HBZ-a, HKZ-a, UAH-a i raznih zavičajnih udruga. U tom smislu može se reći da za hrvatsko iseljeništvo u SAD-u Deklaracija predstavlja začetak nacionalne pomirbe hrvatske političke emigracije u SAD-u, pa i ostaloj dijaspori. U povijesti druge Jugoslavije burno razdoblje druge polovice 60-ih godina ostat će zapamćeno i po 1968. Studentski prosvjedi koji započinju u Parizu šire se i na ostale europske države, a s vremenom i na Jugoslaviju.150 Jugoslavenski vrh tada je pripremao privrednu reformu zbog vrlo lošega gospodarskog stanja. Problem nezaposlenosti posebno je zabrinjavao mladu generaciju. Izvjesna demokratizacija društva omogućila je relativno otvorenije tretiranje problema pa su tu priliku iskoristili studenti organizirajući velike prosvjede.151 Oni su započeli u Beogradu, 2. lipnja 1968. Kada je policija spriječila ulične prosvjede, studenti su se povukli u zgrade fakulteta. Beogradsko sveučilište proglasili su „Crvenim univerzitetom Karla Marxa“.152 Studenti su uputili svoj proglas, izložili svoje zahtjeve, od kojih su najvažniji: ukidanje velikih socijalnih nejednakosti, likvidacija nezaposlenosti, politička demokratizacija i jači utjecaj studenata u rješavanju svih društvenih problema.153 Studentski prosvjedi proširili su se na Zagreb i Ljubljanu pa je tako Sveučilište u Zagrebu prozvano „Socijalističko sveučilište Sedam sekretara SKOJ-a“.154

Hrvatski iseljenički tisak pomno je pratio ove događaje. Posebno se u tome isticala Danica, poluslužbeni list UAH. Zajednička karakteristika iseljeničkog tiska hrvatske državotvorne emigracije u SAD-u jest u tome što svaki politički problem u Jugoslaviji nastoje prikazati kao priliku za ostvarenje njihova političkog cilja, a to je proglašenje samostalne Hrvatske. Međutim, ni 1968. okolnosti nisu bile povoljne za političku akciju takve naravi. Josip Broz Tito u svojem govoru na početku studentskih prosvjeda optužio je „ostatke unitarističkih elemenata“ koji su bili okupljeni oko Rankovića da bune studente zbog protivljenja gospodarskoj reformi. Uredništvo Danice smatralo je da krivnju snosi sam Josip Broz jer se nije dovoljno suprotstavio centralističkim elementima: „Tito je u srpnju 1966. na Brionima odstranio Rankovića, koji je bio glavni protivnik reforme. Kad je vidio posljedice ovog svog koraka u Srbiji, Tito je

149 „Rezolucija“, Naša nada, br. 35., 20. IX. 1967., 5.150 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 518.151 Matković, Povijest Jugoslavije, 358.152 Isto.153 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 518.154 Matković, Povijest Jugoslavije, 358.


daljnje korake čistke odložio. Ranković i njegovi najbliži suradnici ostali su nekažnjeni.“155 U početku studentskih prosvjeda komunističke vlasti gledale su mirno na studente Beogradskog sveučilišta u nadi da će štrajk uskoro prekinuti sami. Kada su beogradske studente rezolucijama podržali studenti iz Zagreba, Ljubljane, Skoplja i Subotice, Josip Broz Tito preko jugoslavenskih medija najavio je reforme u školstvu, gospodarstvu i politici. Uredništvo Danice još jednom je naglašavalo slabost komunističkoga sustava i njegov skori kraj.156 Detaljnu analizu studentskih prosvjeda Danica donosi u rujnu 1968. Uredništvo je zamjeralo hrvatskim studentima što su u prosvjedima ostali pasivni i poslušni Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske (CK SKH): „Gledajući danas iz dalje vremenske perspektive, sve više dolazimo do uvjerenja, da je pasivnost hrvatskih studenata prigodom demonstracija, koje su se u lipnju održale na beogradskom Univerzitetu, bila kobna za potencijalizaciju odvajanja Hrvatske iz Jugoslavije i da su hrvatski studenti počinili jednu od najzamašnijih pogrješaka slušajući naloge CK SKH, koji se je usprotivio bilo kakovom ispoljavanju solidarnosti sa studentima Beograda.“157 Dakle, još jednom su se potvrdila očekivanja emigracije okupljene oko Danice i UAH da će se sve političke nestabilnosti u Jugoslaviji iskoristiti kako bi se Hrvatska izdvojila iz Jugoslavije i proglasila samostalnom državom.Jugoslavenski politički vrh smatrao je da iza studentskih prosvjeda 1968. stoje poražene snage na Četvrtom plenumu održanom u lipnju 1966., koje tom akcijom kreću u borbu protiv privredne reforme.158 Nakon sedam dana studentskih prosvjeda, studentima se obratio Josip Broz Tito. Govorio je o nužnosti otklanjanja nesocijalističkih pojava, o brizi za čovjeka i posebno o hitnom rješavanju studentskih problema. Iste večeri, 9. lipnja, vodstvo studenata odlučilo je prekinuti studentske prosvjede.159 Analizirajući članke iseljeničkoga tiska iz SAD-a, može se zaključiti da su hrvatski iseljenici prema promjenama koje se u Jugoslaviji događaju u drugoj polovici 60-ih godina imali jedinstveno stajalište. Odlučna stajališta u prohrvatskome kontekstu među hrvatskim iseljenicima u SAD-u vidljiva su u vrijeme donošenja Deklaracije, što je predstavljalo obranu hrvatskoga jezika i hrvatske posebnosti, stoga ne začuđuje činjenica da su američki Hrvati s oduševljenjem pisali o njoj. Hrvatski iseljenici bezrezervno su podržali Deklaraciju pa se taj čin može smatrati začetkom pomirbe između iseljenika u SAD-u i otvorenog istupa američkih intelektualaca hrvatskih korijena u borbi za temeljne hrvatske nacionalne interese. Spomenute promjene već su tada dobro procijenili iseljenici. Radilo se o političkoj nestabilnosti izazvanoj zbog diferencijacija u vrhu jugoslavenskoga vodstva. Iako su hrvatski iseljenici u SAD-u, posebice hrvatska državotvorna emigracija, očekivali da će nove okolnosti dovesti do proglašenja samostalne Hrvatske, političke okolnosti u Jugoslaviji ipak nisu bile toliko nestabilne. No, nepobitna je činjenica da su događaji

155 „Tito najavio čistku“, Danica, br. 24., 12. VI. 1968., 1.156 „Tito miri studente“, Danica, br. 25., 19. VI. 1968., 1.157 „O studentskim demonstracijama u Beogradu“, Danica, br. 38., 18. IX. 1968., 1.158 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 519.159 Isto.


u drugoj polovici 60-ih godina ishodišta hrvatskog proljeća početkom 70-ih godina, a hrvatski iseljenici i tada će svojim djelovanjem nastojati ostvariti svoje političke ciljeve.

Hrvatsko proljeće

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. bila je početak širokoga nacionalnog pokreta u Hrvatskoj, koji će svoj vrhunac doživjeti početkom 70-ih godina. Nova strujanja u Hrvatskoj postupno su se oblikovala kao pokret s elementima nacionalnoga programa. Sve se više u tisku Matice hrvatske upozoravalo na položaj Hrvatske u Jugoslaviji i na gušenje njezina nacionalnoga identiteta. Tako su u Hrvatskoj nastala dva središta nacionalnoga pokreta: CK SKH i Matica hrvatska.160 Tih godina česta tema bila je i reforma jugoslavenske federacije. Glavne reformske snage bile su koncentrirane u Hrvatskoj te su unitarističko-centralističke snage počele napadati hrvatsko partijsko vodstvo okrivljujući ga za nacionalizam i separatizam.161 Novi, mlađi partijski funkcionari poput dr. sc. Savke Dabčević-Kučar, Mike Tripala i Pere Pirkera u hrvatsku politiku unose nove poglede.162 U napadima na partijsko vodstvo u Hrvatskoj posebno se istaknuo Miloš Žanko. On je u beogradskome listu Borba objavio seriju članaka o nacionalizmu u Hrvatskoj. Žankovi su članci bili povod da se hrvatsko partijsko vodstvo odlučilo na obračun s unitarističko-centralističkim snagama. Uz pristanak Tita, početkom 1970. održana je X. sjednica CK SHK.163 Polazište za raspravu bila je društvena reforma. Postavljena je teza da glavni otpor reformi pružaju unitarističko-centralističke snage i da se CK SKH suprotstavlja tim snagama boreći se za nastavak reforme. U zaključcima održane sjednice naglašavalo se da je to borba s protivnicima socijalističkog samoupravljanja.164

Dakako, o događajima s početka 70-ih pisao je i hrvatski iseljenički tisak u SAD-u. Uredništvo Danice posebno se obrušilo na slučaj Miloša Žanka zato što je on kao Hrvat predstavljao Hrvatsku u saveznome vrhu, a djelovao protiv grupe hrvatskih komunista koji su se zalagali za veća republička prava. Hrvatska državotvorna emigracija stala je u obranu hrvatskih časopisa koje izdaje Matica hrvatska. Primjerice, časopisi Dubrovnik, Kolo i Kritika pisali su o gušenju hrvatskoga nacionalnog identiteta i upravo je to bio povod za napade Miloša Žanka. Tako u Danici piše: „Miloš Žanko predvodi borbu protiv jačanja Hrvatske. Nasuprot njegovoj antihrvatskoj ulozi, srpski intelektualci se zauzimaju za slobodu svojih srpskih časopisa.“165 Kada je u siječnju 1970. održana X. sjednica CK SKH, izvršen je obračun s unitarističko-centralističkim snagama koje su smatrane glavnim otporom društvenoj reformi.166 Analizirajući članke objavljene u Danici, uočava se da uredništvo nije pružalo potporu hrvatskom vodstvu niti su podržali zaključke X. sjednice: „Kad čitate, što su govorili ovi politički nametnici na

160 Matković, Povijest Jugoslavije, 361.161 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 553.162 Matković, Povijest Jugoslavije, 359.163 Isto, 362.164 Isto.165 „Unionisti u ofenzivi“, Danica, br. 2., 14. I. 1970., 2.166 Matković, Povijest Jugoslavije, 362.


grbači hrvatskog naroda, u prvi čas se ne možete snaći. U kiši bučne frazeologije jednostavno se ne snalazite i ne znate, tko koga optužuje, Žanko Centralni komitet, ili ovaj Žanka.“167 Također, prema ključnim osobama u hrvatskome političkom vodstvu ova grupa iseljenika nije pokazivala naklonost. Hrvatskim političarima zamjeralo se što prema slučaju Miloša Žanka nisu pokazali odlučnost u njegovu uklanjanju i osudi, nego su mu nudili kompromis. Uredništvo Danice ponovno donosi svoja stajališta o ovoj temi: „Međutim, kako su hrvatski komunisti nastupili pri osudi Žankove politike na platformi Saveza Komunista Jugoslavije, tj. u skladu s komunističkom jugoslavenskom većinom, oni i dalje nastavljaju borbu protiv sila, koje stoje iza Žanka. Pitanje je samo, koliko je ta borba iskrena, taktički promišljena i na narodnim interesima osnovana. Tripalo bi htio prikazati, da je u ovom pogledu sve u najboljem redu. A nama se čini, da se ovaj Titov šurjak toliko zapleo u dialektiku, da su sva njegova izlaganja samo pregršt proturječja i zamagljivanja pune političke stvarnosti.“168

Nakon održane X. sjednice koja u Hrvatsku politiku donosi novo ozračje, Josip Broz Tito u rujnu 1970. najavljuje formiranje ustavne komisije koja je dobila zadatak predložiti reformu federacije. Komisija je na čelu s Edvardom Kardeljom predložila reformu koja ima naznake konfederativnog uređenja Jugoslavije.169 Takvoj su se reformi odupirali srpski intelektualci, smatrajući da se tako razbija srpska republika. Međutim, Savezna skupština 30. lipnja 1971. prihvatila je amandmane na ustav i time ozakonila reformu federacije.170 Hrvatski nacionalni pokret pod rukovodstvom CK SKH sve je više rastao i jačao. Od proljeća 1971. hrvatsko partijsko vodstvo, posebice Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar, imalo je potporu svih znanstvenih i kulturnih institucija. U

167 „Jugoslavija pred novim sudbonosnim iskušenjem“, Danica, br. 9., 4. III. 1970., 2.168 „Dialektika Mika Tripala“, Danica, br. 17., 29. IV. 1970., 2.169 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 583.170 Matković, Povijest Jugoslavije, 365. – 366.

Predsjednik HBZ-a Bernard M. Luketich, lider američkih Hrvata koji je ujedinio HBZ i HKZ, u društvu s legendarnim utemeljiteljem i prvim predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom prigodom susreta u Pittsburghu 1993.


toj fazi u Jugoslaviji se vodila presudna bitka za reformu federacije. CK SKH svakodnevno je i sve otvorenije zasipao javnost bitnim društvenim problemima poput ekonomskoga položaja Hrvatske.171 Nacionalni pokret još više je dobio na snazi kada su se u njemu angažirali studenti. Savez studenata smijenio je 4. travnja 1971. rukovodstvo odano Savezu komunista i izabrao novo na čelu s Draženom Budišom. Time je formalno označeno rađanje studentskoga pokreta.172 Na vijesti iz Jugoslavije hrvatsko državotvorno iseljeništvo u SAD-u reagiralo je s oduševljenjem. Iseljeničke tiskovine pisale su o stanju u Jugoslaviji te, kao i prijašnjih godina, najavljivale skori kraj jugoslavenske države i stvaranje samostalne Hrvatske. Kakvo je oduševljenje vladalo među hrvatskim iseljeništvom donosi sljedeći članak: „Dobre vijesti. U posljednje doba dolaze dobre i drage vijesti iz ‘starog kraja’. Najprije: narod se budi, a mladež njegova progovara, kao vitez bez mane i straha. Četvrt stoljeća se stvarno zabranjivalo staro i slavno hrvatsko ime, hrvatski znaci i značke kao i hrvatske zastave. Sada je sve to drugačije, a sveučilišna mladež kao i u našoj prošlosti predvodi, daje svemu razloge i tumačenje. Naši i strani promatrači to zovu hrvatskim proljećem.“173 Zbog novih političkih okolnosti u Jugoslaviji hrvatski iseljenici u SAD-u očekivali su da će doći do suradnje i pomirbe između hrvatske emigracije i hrvatskih komunista. U iseljeničkome tisku i dalje su naglašavane političke razlike između hrvatske emigracije i hrvatskih komunista, no iseljenici su smatrali da će političke okolnosti u Jugoslaviji dovesti do nacionalnog zajedništva: „Činjenica je, da se naša emigracija bavi hrvatskom politikom, da je ona prožeta antikomunističkom fi lozofi jom i antikomunističkim shvaćanjem politike kao cjeline, bilo u njezinom gospodarskom ili kulturnom vidu, kao i upornom borbom protiv Jugoslavije kao političkim rješenjem, koje je upereno protiv opstanka hrvatskog naroda kao povijesne nacionalne samobitnosti. No, vode li nove političke okolnosti prema nacionalnom zajedništvu, jer hrvatski komunisti brane hrvatske interese.“174 Međutim, ubrzo su hrvatski iseljenici spoznali da do suradnje s hrvatskim komunistima neće doći. Tako u Danici piše: „Bez realnih zahvata i brzih promjena, Savkin je profi l jasan. Ona je jugoslavenski komunist hrvatskog porijekla, izraziti neomađaron u službi velikosrpske državne ideje. Hrvatski komunisti ne žele povesti ‘elastičniju’ politiku prema hrvatskoj emigraciji.“175 Na pisanja američkih novina o tome kako Hrvati žele slobodu i nezavisnost, ali u granicama Jugoslavije, hrvatsko iseljeništvo žestoko je reagiralo. Njihova politička opredijeljenost nije mogla prihvatiti takvo rješenje: „Zanimljivo je da, u novije vrijeme svjetska štampa, osobito američka, sve češće piše o hrvatskom pitanju i o želji i zahtjevu Hrvata, da budu slobodni i svoji na svome. U ovim člancima često puta ima dosta nedosljednosti, čak i protuslovlja, kao na primjer da Hrvati traže nezavisnost, ali u okviru Jugoslavije, što je očita glupost, jer i svako hrvatsko dijete dobro zna, da za Hrvate nema i nije bilo slobode u Jugoslaviji.“176

171 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 584.172 Isto.173 „Hrvatsko proljeće“, Naša nada, br. 41., 13. X. 1971., 2.174 „O hrvatskoj emigraciji i hrvatskim komunistima“, Danica, br. 12., 24. III. 1971., 2.175 „Savkin je politički profi l jasan“, Danica, br. 13., 31. III. 1971., 2.176 „Hrvatska nacionalistička gorljivost stavlja Jugoslaviju u opasnost“, Danica, br. 33., 18. VIII. 1971., 1.


Spomenuto je da hrvatski nacionalni pokret dobiva na snazi i značenju kada se u njega uključuju studenti. Jedan od vrhunaca nacionalnoga pokreta predstavlja štrajk hrvatskih sveučilištaraca održan od 22. rujna do 3. prosinca 1971. Hrvatski sveučilištarci štrajkom su željeli ispuniti četiri osnovna cilja: pružiti potporu zahtjevu za konstruiranjem Hrvatske kao suverene države hrvatskoga naroda, pružiti potporu rukovodstvu SKH, potaknuti uklanjanje protivnika reformnih kretanja i obraniti se od njihovih napada te potaknuti bržu promjenu deviznoga sustava u korist Hrvatske.177 O tijeku štrajka hrvatskih sveučilištaraca izvještavao je iseljenički list Croatia Press. Međutim, glavno obilježje članaka u vezi sa štrajkom sveučilištaraca je odsutnost osobnog stajališta uredništva Croatia Pressa. U člancima se najčešće samo prenose pojedini događaji, istupanja, zaključci suprotstavljenih strana i njihove reakcije na stajališta suprotne strane.178 Osobno stajalište uredništva bit će vidljivo kada jugoslavenska vlast započne sudske procese i progone protiv studenata koji su sudjelovali u štrajku.Tijekom štrajka sveučilištaraca, Josip Broz Tito pozvao je partijsko vodstvo Hrvatske u Karađorđevo. Rasprava je trajala dva dana (30. studenoga i 1. prosinca 1971.). Tito je tada otkazao svoju potporu hrvatskome vodstvu i osudio njegovu politiku. Sljedećeg dana, 2. prosinca, održana je i sjednica Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije na kojoj su predstavnici SK svih republika i pokrajina osudili hrvatsko partijsko vodstvo kao odgovorno za stanje u Hrvatskoj i za jačanje nacionalnoga pokreta. Nakon sastanka u Karađorđevu, partijski čelnici iz Hrvatske podnijeli su ostavke. Tada je započelo smjenjivanje svih onih koji su sudjelovali u hrvatskome nacionalnom pokretu.179 Na događaje iz Karađorđeva reagirali su hrvatski iseljenici u SAD-u. Posebno se u tome istaknuo Karlo Mirth, urednik lista Croatia Press. U članku Američki Hrvati i Karađorđevo 1971. Mirth je napisao: „Ugušenje Hrvatskog proljeća nasilnim zbacivanjem komunističkog vodstva Republike Hrvatske 1. prosinca 1971. u Karađorđevu i sveopći progon najznačajnija su prekretnica u političkom životu Hrvatske poslije Drugoga svjetskog rata. Hrvatska proživljava ovih dana najteže časove nakon 1945. Zanimljivo je da je opći znak za ofenzivu na sve što je hrvatsko došao upravo iz mjesta koje se zove Karađorđevo i to na dan 1. prosinca, poznatu obljetnicu iz 1918. kada je Hrvatska po prvi put došla pod beogradski režim.“180

Zbog progona hrvatskih sveučilištaraca, hrvatski iseljenici u SAD-u organizirali su prosvjede u gradu Clevelandu: „Preko 800 Hrvata grada Clevelanda stupalo je hrabro i odlučno u demonstracijama na Narodnom trgu ispred Jugoslavenskog konzulata i ispred državne federalne zgrade, gdje su bile spaljene jugoslavenske zastave u znak protesta protiv Tita i Jugoslavije, protiv brutalnih progona hrvatskih studenata, uprave Hrvatskog sveučilišta i Matice Hrvatske.“181 Također je i Akademija uputila proglas preko Naše nade kojim osuđuje događaje

177 Marin Knezović, „Štrajk hrvatskih sveučilištaraca u jesen 1971.“, Radovi, br. 28. (1995.): 230. – 241.178 „Why the Croatian students strike?“, Croatia Press, br. 4., XII. 1971., 4.179 Matković, Povijest Jugoslavije, 367.180 Mirth, Život u emigraciji, 351.181 „Demonstracije u Clevelandu“, Naša nada, br. 1., 5. I. 1972., 2.


u Hrvatskoj nakon gušenja hrvatskoga nacionalnog pokreta: „Hrvatska akademija Amerike duboko je potresena događajima koji su se dogodili u Hrvatskoj posljednjih mjeseci, posebno od prosinca 1971. Osuđujemo svaki potez komunističkih vlasti koji pokreću protiv hrvatskih studenata.“182 Zbog ovih političkih okolnosti u Jugoslaviji, hrvatski iseljenički tisak u SAD-u sve je više pisao o potrebi hrvatske samostalnosti. Pravo Hrvata na samostalnu državu iseljenici su potkrijepili činjenicom da Hrvati na kraju Drugoga svjetskog rata nisu bili vojno poraženi, nego su o njihovoj sudbini odlučile savezničke sile. Jedini izlaz iz represivnog stanja koji vlada prema studentima u Hrvatskoj je taj da se Hrvatska proglasi samostalnom državom: „Hrvatska mora biti nezavisna država. Mora imati svoju vojnu silu, i njezini vojnici vojni rok moraju služiti u Hrvatskoj. Nužno je da se Hrvatska prijavi za članstvo u Ujedinjenim narodima.“183 Na ruku hrvatskim iseljenicima u SAD-u išla je i međunarodna zajednica koja je reagirala na progone studenata u Jugoslaviji: „Međunarodna liga za prava čovjeka optužila je jugoslavensku vladu za gušenje univerzalne Deklaracije ljudskih prava, Međunarodnog ugovora o građanskim pravima i političkim pravima kao i jugoslavenskog ustava zbog masovnih hapšenja i progona tisuće lojalnih građana i studenata, samo zato što su vršili svoja osnovna prava na slobodu misli, govora i izražavanja.“184 Analizu jugoslavenske krize s početka 70-ih godina dao je profesor Bogdan Radica, istaknuti hrvatski iseljenik u SAD-u: „Tito umire, ostavivši Jugoslaviju potpuno razbijenu. Srbi i Hrvati se ne samo ne vole, nego oni nisu više u stanju živjeti u zajednici bilo

182 „The Croatian crisis“, Naša nada, br. 8., 23. II. 1972., 1.183 „Represion in Yugoslavia“, Croatia Press, br. 2., VI. 1972., 10.184 „Gušenje ljudskih prava u Jugoslaviji“, Naša nada, br. 5., 7. II. 1972., 2.

Odabrani iseljenički tisak u Americi druge polovice 20. stoljeća.


kakve jugoslavenske države.“185 Zanimljivo je izdvojiti promišljanje Bogdana Radice o ulozi američke politike prema događajima u Jugoslaviji za vrijeme nacionalnoga pokreta: „Naš je State Department strašno pogriješio što nije i javno prosvjedovao kad je Tito nasilno skinuo s vlasti hrvatsko rukovodstvo 1971., i naročito što nije javno protestirao protiv masovnih uhićenja hrvatskih javnih radnika i intelektualaca i marksista i nemarksista.“186 Kampanji protiv Jugoslavije nakon progona hrvatskih sveučilištaraca priključio se i Croatia Press. U članku koji je objavljen u veljači 1972. može se iščitati stajalište uredništva tog lista: „Ono što se ovih dana zbiva u Hrvatskoj nije samo unutarnji politički obračun, unutar jedne političke stranke, niti je samo napad na Maticu hrvatsku, sveučilištarce i javne radnike. To je bjesomučni divljački napad na cijeli hrvatski narod, koji se vodi iz centara izvan Hrvatske.“187

S druge strane, zanimljiva je činjenica da Zajedničar kao službeni list HBZ-a o događajima s kraja 60-ih i početka 70-ih godina nije ništa pisao, stoga nam stajališta hrvatskog iseljeništva okupljenog oko HBZ-a, a koje je u SAD-u najbrojnije, prema društvenim i političkim događajima tog vremena nisu poznata. Također se ni među korespondencijom Matice ne pronalaze dokumenti na temelju kojih bi se iščitala stajališta hrvatskih iseljenika prema događajima u Jugoslaviji u spomenutome razdoblju. Tek se u jednom pismu među cjelokupnom korespondencijom iz 1970. i 1971. izražava potpora vodstvu SKH: „Ja potpuno potpisujem političko stanovište Mike Tripala u skladu dvadesetog amandmana ustavnih promjena koji postoji sa stanovišta da radni narod i narod uopće u Jugoslaviji uspostave svoj suverenitet i prava u socijalističkim republikama, sa autonomnim pokrajinama i samoopredjeljenjem malih nacija – etničkih grupa – u skladu Marksove teorije.“188

Analizirajući članke hrvatskoga iseljeničkog tiska u SAD-u za vrijeme hrvatskog proljeća, jasno se razabiru stajališta hrvatskoga državotvornog iseljeništva. Iako se među iseljenicima razmatrala mogućnost nacionalne pomirbe s hrvatskim komunistima, a sve s ciljem da se ostvari želja emigracije za slobodnom hrvatskom državom, hrvatski iseljenici nisu pružili punu potporu političkom vodstvu Hrvatske, dakako zbog velikih razlika u političkome kontekstu. Iseljenički tisak hrvatskoga državotvornog iseljeništva u SAD-u posebno je negativno gledao na progone i represiju nad hrvatskim studentima pa je tako i dalje ostao dosljedan u osudi komunističkoga režima u Jugoslaviji. Važno je spomenuti da nakon hrvatskog proljeća iseljenički tisak privremeno prestaje pisati o političkoj situaciji u Jugoslaviji. Zbog tog razloga druga polovica 70-ih godina nije zastupljena u pisanju hrvatskoga iseljeničkog tiska u SAD-u. Primjerice, o slučaju Zvonka Bušića 1976. tisak državotvorne emigracije nije pisao. Mogući razlog tome svakako je bit samog događaja. Zvonko Bušić optužen je za terorističko djelovanje, stoga iseljenički tisak nije pisao o navedenom događaju kako se pred američkom politikom ne bi doveli u nepovoljan politički položaj.

185 Bogdan Radica, Hrvatska 1945. (Zagreb: Grafi čki zavod Hrvatske, 1992.), 364.186 Isto, 365. – 366.187 „Sramotna uloga marionetskih lutaka u hajci protiv hrvatskog naroda“, Croatia Press, br. 3., X. 1972., 8.188 HDA, MIH, f. 1614., kut. 123., Pismo iseljenika Emila Movricha Matici iseljenika Hrvatske, 16. VIII. 1971.


Posljednje desetljeće druge Jugoslavije

Posljednje desetljeće druge Jugoslavije obilježeno je velikom gospodarskom, društvenom i političkom krizom. Svi događaji tijekom ovog razdoblja utjecali su na kraj socijalističke Jugoslavije. Prvi suradnik Josipa Broza Tita, Edvard Kardelj, umire 1979. Sljedeće godine, 4. svibnja, umire Josip Broz Tito. Jugoslavija je tako ostala bez dva vodeća političara koji su svojom smrću navijestili skori kraj Jugoslavije.189 Gospodarska kriza koja je zahvatila zemlju neprestano se širila i pretvarala u krizu funkcioniranja cijeloga društvenog sustava.190 Promjena društvenog i političkog ozračja u Jugoslaviji dovela je do eskalacije velikosrpskoga elementa u Komunističkoj partiji. Time se nastavio kontinuitet velikosrpske politike koji među dijelom srpskih političara u SKJ nikada nije nestao.O posljednjem desetljeću Jugoslavije, a kada ga promatramo u napisima u tisku hrvatskog iseljeništva u SAD-u, nailazimo na manji broj podataka u kontekstu njihovih stajališta prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji. Zajedničar i Naša nada 80-ih godina svoje pisanje usmjeravaju samo na hrvatsko iseljeništvo u SAD-u. O jugoslavenskoj krizi uredništvo Zajedničara gotovo da i nije pisalo. Pronalazi se mali broj članaka o Jugoslaviji koji su zapravo prenošenje vijesti iz američkih novina, stoga nedostaje osobno stajalište uredništva prema događajima u Jugoslaviji. Pasivnost HBZ-a i Zajedničara započela je već 1963. kada se promijenilo vodstvo HBZ-a i s vremenom se Zajedničar sve više distancirao od pisanja o političkim događajima u Jugoslaviji. S druge strane, list Naša nada 80-ih postaje mjesečnik. U brojevima Naše nade više se ne pronalaze članci o Jugoslaviji. List se u tom razdoblju okrenuo pisanju samo o vjerskom životu Hrvata u SAD-u. Također, važno je spomenuti da kutije fonda Matice iseljenika Hrvatske od 1977. do 1990. nisu dostupne za javnost. Zbog toga nije moguće analizirati korespondenciju hrvatskih iseljenika i Matice u razdoblju 80-ih godina.List Danica, koji predstavlja hrvatsko državotvorno iseljeništvo u SAD-u, 80-ih godina najviše se istaknuo u pisanju o Jugoslaviji. Pisalo se o skorom raspadu Jugoslavije i nužnom osamostaljenju Hrvatske, a list je također okupio velik broj hrvatskih intelektualaca u SAD-u, poput Bogdana Radice i Ante Cilige. Vijest koja je početkom 80-ih zaokupila iseljenički tisak bila je bolest Josipa Broza Tita. Uredništvo Danice predviđalo je da će Titova smrt izazvati političku krizu među članovima SKJ, a upravo je to i problem koji zabrinjava Beograd, stoga Danica poziva hrvatske iseljenike na spremnost izvršenja njihova političkog cilja, a to je stvaranje nezavisne hrvatske države.191 Uredništvo se također angažiralo i na tome da informira hrvatske iseljenike kako politički vrh iz Beograda nastoji izokrenuti činjenice i prikazati da je Titovo zdravstveno stanje pozitivno: „Dok vrhuška u Beogradu po starom običaju širi umirujuće vijest kako je predsjednikovo stanje zadovoljavajuće, evropska informativna sredstva javljaju obratno.“192

189 Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji, 489.190 Matković, Povijest Jugoslavije, 377.191 „Titova smrt zabrinjuje Beograd“, Danica, br. 3., 18. I. 1980., 1.192 „Kad diktator boluje“, Danica, br. 4., 25. I. 1980., 1.


Hrvatsko iseljeništvo u SAD-u posebno je reagiralo na postupke jugoslavenskih vlasti prema stranim novinarima koji su pisali o lošem zdravstvenom stanju Josipa Broza Tita. Na vijest o pritvoru 15 stranih novinara organizirani su prosvjedi kojima se željelo naglasiti da se Jugoslavija još uvijek nije odrekla represivnih metoda prema političkim neistomišljenicima: „U Beogradu je Udb-a privela na saslušanje, u stvari pritvorila 15 stranih novinskih dopisnika u vezi njihovih izvještaja o Titovom zdravstvenom stanju. Članovi televizijskih ekipa CBS i British Broadcasting Corp. su zatvoreni i zaplijenjen im je sav snimateljski materijal. Snimali su mjesto gdje se vrše užurbani radovi na izgradnji Titovog ‘zadnjeg počivališta’. Televizijska ekipa iz Meksika bila je po miliciji silom spriječena u radu kad je snimila neke prizore s beogradskih ulica.“193 Smrt Josipa Broza Tita u svibnju 1980. za hrvatske iseljenike značila je otvaranje jednoga novog poglavlja hrvatske povijesti u kojem je nužna opća hrvatska sloga kako bi se stvorila samostalna hrvatska država. Smatrali su da je uništena jedina prepreka koja je otežavala ostvarenje njihova političkog cilja, a to je bio sam Josip Broz Tito. Stoga je Danica uputila proglas svim Hrvatima u iseljeništvu: „Na koncu još jednom pozivamo hrvatske političke prvake u inozemstvu, da svojim radom, idejama i dinamikom pripreme sve Hrvate u iseljeništvu na nadolazeće događaje, koji će biti sudbonosni za hrvatski narod. Zajedničkim snagama i svim sredstvima za samostalnu i slobodnu državu Hrvatsku!“194 O smrti Josipa Broza svoje je mišljenje u Danici dao Bogdan Radica. Jugoslavenski tisak i dio američkog pisao je o velikoj žalost među jugoslavenskim narodima. Također, Tito je okarakteriziran kao „gigant našeg vremena i odlučujući faktor u sudbini svijeta“. Radica je napisao: „Nitko se ne bi sjetio što je sve Tito učinio da se domogne vlasti. Koliko je suza proliveno! Ni riječi o milijunima nestalih, ubijenih i stradalih, nepoznatih i poznatih mučenika, čitava jedna zemlja u crno zavijena. Tkogod je 1945. boravio u zemlji nije li osjetio u svakom kraju zemlje strašne i krvave Kambodže? Nije li primijetio Bleiburge starih i mladih?“195 Uredništvo Danice također je prokomentiralo smrt Josipa Broza: „Njegova smrt sjeća nas na one strašne gubitke koje je nanio narodima u Jugoslaviji, sjeća nas na stotine tisuća onih koji su morali poći u tuđinu da rade za koricu kruha, jer je u domovini nisu imali, a od kojih se veliki dio, izgleda, nikada više ne će vratiti. Među njima je nažalost i velik dio naših zemljaka. To je uz one smrtne gubitke, drugi najveći… Prilikom smrti Josipa Broza Tita ne želimo drugo nego da mu Svemogući bude pravedan platac za sva njegova zemaljska djela.“196

Nakon smrti Josipa Broza Tita iseljenički tisak osvrnuo se i na gospodarsku krizu koja zahvaća Jugoslaviju početkom 80-ih godina. Prema privrednim pokazateljima, može se utvrditi da je 1979. došlo do potpunog zastoja rasta proizvodnje. Nastupili su golemi poremećaji u gospodarskom životu zemlje.197 Najjasniji pokazatelji ozbiljne gospodarske krize bili su galopirajuća infl acija, veliki inozemni dug pogoršan naglim skokom vrijednosti dolara, kao i monetarna nelikvidnost,

193 „Oko Titove bolesti i smrti“, Danica, br. 8., 22. II. 1980., 1.194 „U času smrti Tita potrebna nam je opća hrvatska sloga“, Danica, br. 19., 9. V. 1980., 1.195 Bogdan Radica, „Nezahvalnost i zabrinutost“, Danica, br. 20., 16. V. 1980., 8.196 „Uz smrt jednog diktatora“, Danica, br. 19., 9. V. 1980., 1.197 Matković, Povijest Jugoslavije, 377.


što je dovelo zemlju do ruba nemogućnosti vraćanja dugova, dakle do bankrota.198 Iako je partijski vrh prvih godina krize, koja započinje 1979., objašnjavao da je riječ o kratkotrajnome recesijskom poremećaju, 1983. morao je priznati stvarno stanje stvari.199 Danica je redovito obavještavala hrvatske iseljenike u SAD-u o lošem gospodarskom stanju, pripisivajući glavnu krivnju komunističkom uređenju u Jugoslaviji. Kriza je dovela do pomanjkanja mnogih svakodnevnih potrepština, pa tako i kave: „Sad je jasno da je nedostatak kave bio uzrokovan pogrešnim metodama rada državne administracije koja je provela neravnomjernost uvoza, što je u suštini bio rezultat administrativnog načina raspodjele količina uvoza i prerade.“200 Vijest da će SAD novčano pomoći Jugoslaviji Danica je stavila u politički kontekst. Prema njihovu mišljenju, bilo je nezamislivo da SAD pomaže komunističkoj Jugoslaviji koja će se ubrzo raspasti.201 Veliku nezaposlenost koja je tada vladala u Jugoslaviji Danica je iskoristila za kritiziranje komunističkoga sustava: „Po Marksovim i Lenjinovim teorijama nezaposlenost može postojati samo u kapitalističkom, ali nikako ne u komunističko-socijalističkom društvu. Primjer Jugoslavije jasno pokazuje da su te teorije doživjele potpunu propast. Komunistička Jugoslavija ima daleko veći broj nezaposlenosti nego ikoja kapitalistička zemlja u Evropi, što samo po sebi dokazuje trulost svakog komunizma i socijalizma.“202 Tijekom ekonomske krize obnovljene su stare podjele o smjeru društvenih preobražaja. Osnovno razilaženje nastalo je na pitanju treba li ekonomsku krizu svladavati s pomoću postojećega sustava ili promjenama u sustavu, pa i promjenama nekih njegovih temelja.203 Dio političkih snaga smatrao je da se gospodarska kriza može prevladati postojećim sustavom ili uz samo minimalne promjene u njemu, dok je drugi dio smatrao da su za suzbijanje krize nužne radikalne promjene ne samo privrednog, nego i političkog sustava.204 Međutim, politička struktura ipak je održala svoju poziciju, a rezultat je bio da su se osnovne teškoće i dalje produbljivale. To se posebno iskazalo u infl aciji koja je poprimala velike razmjere. Infl acija je vrtoglavo rasla, a životni standard padao.205 Uz lošu gospodarsku situaciju, dodatne probleme jugoslavenskom vodstvu zadala je i eskalacija velikosrpske politike.U drugoj polovici 80-ih godina glavna tema iseljeničkoga tiska bila je eskalacija velikosrpske politike u Jugoslaviji, posebice nakon što je u rujnu 1986. objavljen dokument pod nazivom Memorandum Srpske akademije znanosti i umetnosti u kojem se otvoreno propagira velikosrpska politika i naglašava ugroženost Srba u Hrvatskoj. Danica se kao list hrvatskoga državotvornog iseljeništva u SAD-u prema ovome političkom problemu postavila kao branitelj hrvatskoga naroda i hrvatskih interesa u Jugoslaviji. Mišljenje uredništva Danice je sljedeće:

198 Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji, 494.199 Isto.200 „Kad nema ludovanja – ima kave“, Danica, br. 1., 4. I. 1981., 1.201 „Pokušaj spasavanja Jugoslavije“, Danica, br. 4., 4.II. 1983., 1.202 „Nezaposlenost u Jugoslaviji“, Danica, br. 7., 25. II. 1983., 1.203 Matković, Povijest Jugoslavije, 389.204 Isto.205 Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji, 495. – 496.


„Na beogradskim ulicama i u kavanama, među akademicima i političarima, piscima i radnicima čuju se tužbe da se s njihovim srpskim narodom, koji je osnivač i glavni branitelj moderne Jugoslavije, u gospodarskom i političkom smislu postupa gore nego s ikojim drugim narodom u Jugoslaviji. To je izvješće tako neobično da ga je teško vjerovati. Svakako u Hrvatskoj prilike izgledaju sasvim drukčije, u našoj staroj domovini vladaju Srbi, a ‘hrvatski’ komunisti su im pokorne sluge.“206 Među hrvatskim iseljenicima u SAD-u postojala je bojazan od velikosrpskog elementa u Jugoslaviji. Također, neki iseljenici smatrali su da se među emigracijom ne djeluje dovoljno kako bi se novim političkim okolnostima u Jugoslaviji moglo oduprijeti.207 Danica je puno pažnje posvetila i velikosrpskim prosvjedima „kojima goleme srpske nacionalističke mase nastoje prestrašiti i prisiliti komunističke političke činioce da se podvrgnu pod direktnu i potpunu srbijansku kontrolu“. Uredništvo je okarakteriziralo srpske namjere „kao rušenje federativnog uređenja Jugoslavije, koji je barem na papiru davao dojam da je to federacija država i ravnopravnih naroda“.208 Velikosrpski politički krug predvođen Slobodanom Miloševićem poticao je srpski narod na veliku agresivnost i prihvaćanje velikosrpske politike. Plan ovoga političkog kruga bio je da u sklopu Jugoslavije stvore jedinstvenu srpsku državu. Nakon što su na čelo Vojvodine i Crne Gore uspjeli postaviti odano im političko vodstvo, na red je došlo i Kosovo. Tamo se stalno pooštravala represija i postupno se ukidala autonomija koja je pokrajini pripadala prema ustavu iz 1974. Milošević je organizirao udar na rukovodstvo Kosova iz kojeg su uklonjeni svi oni koji su pružali otpor velikosrpskoj politici.209 Hrvatsko iseljeništvo osuđivalo je velikosrpsku politiku prema Kosovu i upozoravalo da se ona u svakom trenutku može okrenuti i prema ostalim jugoslavenskim republikama.210 O političkim promjenama krajem 80-ih godina hrvatski iseljenici u SAD-u dobro su bili informirani. Sve se više govorilo o demokratizaciji političkoga sistema i o skorom proglašenju nezavisne hrvatske države, no glavni je problem prema uredništvu Danice bio Slobodan Milošević i Jugoslavenska narodna armija koji sprečavaju demokratizaciju društva i nastoje ponovno uspostaviti strogi i represivni režim.211 Političke strukture iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Makedonije oštro su kritizirale politiku Slobodana Miloševića, stoga je Milošević nastojao da na 14. kongresu SKJ dođe do smjene ljudi koji se suprotstavljaju srpskoj politici. Tijekom rada kongresa iskazale su se dvije potpuno suprotne koncepcije: savezi komunista Slovenije i Hrvatske tražili su postupnu transformaciju SKJ u savez republičkih partija, a SK Srbije se zalagao za obnovu jedinstvenog SKJ na temeljima lenjinističko-boljševičke partije.212 Zbog velikih političkih suprotnosti i opasnosti od velikosrpstva, delegati iz Hrvatske i Slovenije napustili su sjednicu 14. kongresa,

206 „Srbi ogorčeni nad Jugoslavijom“, Danica, br. 43., 7. IX. 1986., 1.207 „Srpska opozicija želi novu samo srpsku Jugoslaviju“, Danica, br. 25., 1. VII. 1988., 1.208 „Velikosrpske demonstracije guraju Jugoslaviju u propast“, Danica, br. 39., 14. X. 1988., 1.209 Matković, Povijest Jugoslavije, 396.210 „Na Kosovu teror i krvoproliće“, Danica, br. 13., 17. IV. 1989., 1.211 „Srbijanski političari i JNA sprečavaju demokratizaciju“, Danica, br. 48., 8. XII. 1989., 1.212 Matković, Povijest Jugoslavije, 407.


što je označilo raspad SKJ.213 Raspad SKJ ubrzao je promjene u Jugoslaviji i otvarao prostor za uvođenje višestranačkoga sustava.214

Kao što su hrvatski iseljenici u SAD-u očekivali, društveni i politički događaji u Jugoslaviji 80-ih godina doveli su do njezina raspada. Većina iseljenika očekivala je da će stvaranje samostalne Hrvatske proći bez ikakvih problema. Međutim, hrvatski narod u borbi za svoju slobodu morao se suočiti s ratnim sukobom iz kojeg će Hrvati izaći kao pobjednici nad velikosrpskom agresijom i agresijom JNA, potpomognuti ne samo iseljenicima iz SAD-a, nego cjelokupnim hrvatskim iseljeništvom diljem svijeta.

Zaključak

Analizom arhivskoga gradiva ondašnjega iseljeničkog tiska te znanstvene i memoarske literature ovaj rad daje pregled političke aktivnosti hrvatskog iseljeništva u SAD-u od 1945. do 1990., u kontekstu njihovih stajališta prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, hrvatsko iseljeništvo u SAD-u podijelilo se na dvije struje, stoga možemo govoriti o hrvatskome državotvornom iseljeništvu te jugoslavenski orijentiranim iseljeničkim zajednicama. Upravo je ova činjenica dokaz da hrvatsko iseljeništvo u prvim poratnim godinama nije jedinstveno u stajalištima prema novim političkim okolnostima u Jugoslaviji. Sadržaj članaka iseljeničkoga tiska pokazao je veliku razliku u političkom promišljanju prema okolnostima u drugoj Jugoslaviji te drukčiju interpretaciju događaja, primjerice o položaju vjere u prvim godinama nakon rata. Međutim, promjena u redovima Hrvatske bratske zajednice Amerike utjecala je na promjenu stajališta projugoslavenskog iseljeništva pa stoga možemo govoriti da od početka 50-ih godina postoji jedinstveno stajalište prema događajima u Jugoslaviji. Na pisanje iseljeničkoga tiska nastojala je utjecati i jugoslavenska propaganda kako bi političko i društveno ozračje u Jugoslaviji prikazala u što boljem svjetlu. Ipak, iseljeničke zajednice koje su uvelike zastupale ideju o samostalnoj hrvatskoj državi uspjele su političko ozračje u Jugoslaviji među Hrvatima u SAD-u prikazati onako kakvo je ono doista i bilo.S druge strane, korespondencija pronađena u arhivskome gradivu prikazala je da jedan dio hrvatski iseljenika podržava novu jugoslavensku državu te da postoji interes o političkim događajima u Jugoslaviji upravo zbog različitog interpretiranja u iseljeničkome tisku. Upravo nam podaci pronađeni u arhivskome gradivu prikazuju koliko je jugoslavenski propagandni aparat nastojao prikriti pravo stanje u Jugoslaviji i na koji je način nastojao utjecati na formiranje stajališta hrvatskih iseljenika prema političkom ozračju u Jugoslaviji. Od 60-ih godina, iseljeništvo okupljeno oko HBZ-a i Zajedničara pasiviziralo se u pisanju o Jugoslaviji, a hrvatski državotvorni tisak nastavio je propagirati ideju o samostalnoj hrvatskoj državi. Ideja o samostalnoj Hrvatskoj posebice jača u vrijeme velikih političkih promjena u

213 Isto, 408.214 Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji, 591.


Jugoslaviji te hrvatski iseljenici očekuju da će nove okolnosti dovesti do raspada Jugoslavije i proglašenja samostalne Hrvatske. Međutim, to se dogodilo krajem 80-ih godina kada je zbog velike gospodarske i političke krize te eskalacije velikosrpske politike došlo do raspada druge Jugoslavije. Na kraju, može se konstatirati da su stajališta hrvatskog iseljeništva u SAD-u, prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji velikim dijelom bila negativna, a to nam potvrđuje sadržaj analiziranih članaka iseljeničkoga tiska te arhivskoga gradiva.

Popis izvora i literature

Neobjavljeni izvori

Hrvatski državni arhiv, Zagreb, fond: Matica iseljenika Hrvatske, kutije br. 84., 85., 86., 87., 88., 89., 90., 91., 98., 99., 100., 101., 102., 103., 104., 105., 106., 107., 108., 109., 110., 111., 112., 113., 114., 115., 120., 121., 122., 123., 128., 135.

Knjige i znanstveni članci

Akmadža, Miroslav. Katolička crkva u Hrvatskoj i komunistički režim 1945. – 1966. Rijeka: Otokar Keršovani, 2004.Anić, Tomislav. „Politika podržavljenja poduzeća u vlasništvu stranaca na primjeru poduzeća Mustad d.d.“. U: 1945. – razdjelnica hrvatske povijesti, ur. Nada Kisić-Kolanović, Mario Jareb, Katarina Spehnjak, 423. – 432. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2006.Bilandžić, Dušan. Hrvatska moderna povijest. Zagreb: Golden marketing, 1999.Čizmić, Ivan. Jugoslavenski iseljenički pokret u SAD i stvaranje jugoslavenske države 1918. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, 1974.Čizmić, Ivan. Hrvati u životu Sjedinjenih Američkih Država: doprinos u ekonomskom, političkom i kulturnom životu. Zagreb, Globus, 1982.Čizmić, Ivan. „Neka bitna obilježja američkog fraternalizma“. Društvena istraživanja 6, br. 2 (1993.): 1 005. – 1 020.Čizmić, Ivan. Povijest Hrvatske bratske zajednice. Zagreb: Golden marketing, 1994.Čizmić, Ivan. „Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku kao dio europskih migracijskih tijekova“. Društvena istraživanja 7, br. 1 – 2 (1998.): 5. – 25.Čizmić, Ivan. Sopta, Marin. Šakić, Vlado. Iseljena Hrvatska. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005.Jakovina, Tvrtko. Američki komunistički saveznik – Hrvati, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Američke Države 1945. – 1955. Zagreb: Profi l International, 2003.Jareb, Jere. „Prilog povijesti hrvatskog iseljeništva u Sjedinjenim Američkim Državama 1941. – 1947.“. Časopis za suvremenu povijest 37, br. 1 (2005.): 37. – 70.


Jareb, Mario. „Hrvatska politička emigracija od 1928. – 1990.“. U: Hrvatska politika u XX. stoljeću, ur. Ljubomir Antić, 307. – 332. Zagreb: Matica hrvatska, 2006.Knezović, Marin. „Štrajk hrvatskih sveučilištaraca u jesen 1971.“. Radovi, br. 28 (1995.): 230. – 241.Krasić, Ljubo. „Hrvati u Chicagu i okolici“. U: Hrvatski iseljenički zbornik, ur. Ante Beljo, Aleksander Ravlić, Diana Šumurina-Šoufek, 290. – 334. Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, 1997.Krišto, Jure. „Postupak komunista prema vjerskim službenicima, osobito pripadnicima Katoličke crkve nakon rata“. U: 1945. – razdjelnica hrvatske povijesti, ur. Nada Kisić – Kolanović, Mario Jareb, Katarina Spehnjak, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2006.Lojen, Stjepan. Uspomene jednog iseljenika. Zagreb: Znanje, 1963.Matković, Hrvoje. Povijest Jugoslavije. Zagreb: Naklada Pavičić, 2003.Matković, Hrvoje. Povijest Nezavisne Države Hrvatske. Zagreb: Naklada Pavičić, 2002.Mirth, Karlo. Život u emigraciji. Zagreb: Matica hrvatska, 2003.Prpić, Jure. Hrvati u Americi. Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, 1997.Radelić, Zdenko. Hrvatska u Jugoslaviji 1945. – 1991.: od zajedništva do razlaza. Zagreb: Školska knjiga, Hrvatski institut za povijest, 2006.Radica, Bogdan. Hrvatska 1945. Zagreb: Grafi čki zavod Hrvatske, 1992.Smoljan, Ivo. Sto godina Hrvatske bratske zajednice. Zagreb: AGM, 1994.Žepić, Dragovan. Vlada Ivana Šubašića. Zagreb: Globus, 1983.

Tisak

Croatia Press: review and news bulletin, New York 1969. – 1972.Danica: hrvatski tjednik (The Mornig Star), Chicago 1968. – 1989.Naša nada: službeno glasilo Hrvatske katoličke zajednice u SAD-u i Kanadi, Chicago 1952. – 1972.Zajedničar – Fraternalist: offi cial organ of the Croatian Fraternal Union of America, Pittsburgh 1946. – 1966.


SUMMARY

AMERICAN CROATIAN ATTITUDES TOWARDS SOCIAL AND POLITICAL EVENTS IN YUGOSLAVIA FROM 1945 TO 1990

In his paper on Attitudes Among the Croatian Diaspora in the USA Towards Societal and Political Events in Socialist Yugoslavia (SFRY) in the Period from 1945 to 1990 the author describes transformative events in this turbulent period of recent history. The review covers a period of four and a half decades and provides data from unpublished archival material,

periodicals and other literature. In the post-World War II period the Croatian diaspora in the United States of America split into two factions. One, associated with the Croatian Fraternal Union of America and its offi cial newspaper Zajedničar (“The Fraternalist”), embraced the new political landscape in Socialist Yugoslavia. The other, gathered in the fold of the Croatian Catholic parishes and the newspaper Naša Nada (“Our Hope”), opted to work towards bringing down Yugoslavia and establishing an independent Croatian state. In this regard one can speak up to the early 1950s of the presence of a fractured diaspora, one part pro-Yugoslav, and the other aspiring towards Croatian statehood. With changes in the ranks of the Croatian Fraternal Union in the 1960s however, and the repression that followed the quashing of the homeland Croatian Spring movement in the early 1970s, activists across the whole of the Croatian diaspora in the United States of America worked towards raising awareness among Croatian Americans and the international public of the unacceptable situation in Socialist Yugoslavia. These activities were boosted by the democratic changes that swept Eastern Europe in the 1980s leading to the fall of communist regimes and the breakup of socialist federations, a series of events that also saw the fi rst democratic elections and a newly independent Croatia in the 1990s.


RESÚMEN

POSTURA DE LA EMIGRACIÓN CROATA EN ESTADOS UNIDOS FRENTE A LOS ACONTECIMIENTOS SOCIALESY POLÍTICOS EN YUGOSLAVIA DE 1945 A 1990

En el trabajo titulado „Posturas de la Emigración Croata en Estados Unidos frente a los acontecimientos sociales y políticos en la Yugoslavia socialista (SFRJ) desde 1945 hasta 1990“, el autor describe las transformaciones ocurridas en ese turbulento período de la historia contemporánea. Se trata de un trabajo muy esclarecedor que

abarca cuatro décadas y media, y que trae curiosidades y material de archivo inéditos, como ser publicaciones periódicas y literatura. Después de la Segunda Guerra Mundial, la emigración croata se divide en dos grupos. Uno, vinculado con la Unión Fraternal Croata de América (HBZ) y con su órgano de prensa ofi cial Zajedničar, que apoya la nueva situación política en la Yugoslavia socialista (SFRJ), y otro, vinculado con la Comunidad Católica Croata y su publicación Naša nada (Nuestra esperanza) –que decide luchar por la desaparición de Yugoslavia y la creación de un Estado Croata independiente. En ese sentido, hasta comienzos de 1950 podemos decir que hubo una emigración pro-yugoslava y una emigración pro-croata que quería su Estado independiente. Pero después de los cambios producidos en las fi las de la Unión Fraternal Croata en la década de 1960 y luego del sofocamiento de la Primavera Croata en la Patria en la década de 1970 –la emigración croata en los Estados Unidos en su conjunto se dedica a advertir a los croatas de allí y a la comunidad internacional sobre el clima negativo reinante en Yugoslavia. Con esas actividades propicia los cambios democráticos en Europa de los años ochenta, que culminan con la caída del comunismo, la desintegración de las federaciones socialistas, y dan cabida en los años noventa a las primeras elecciones democráticas en la República de Croacia libre y soberana.

IVAN ČIZMIĆ

AMERIČKI HRVATI U RADU NA STVARANJU DRŽAVE SLOVENACA, HRVATA I SRBA 1918. GODINE

Obilježavajući 100. godišnjicu kraja Prvoga svjetskog rata, prisjećamo se jednog od najtežih sukoba u povijesti čovječanstva, čije su dalekosežne i kobne posljedice duboko obilježile 20. stoljeće te ostavile neizbrisiv trag u kolektivnoj svijesti današnje Europe, sazdanoj na privrženosti trajnome miru i suradnji njezinih nekada suprotstavljenih i zaraćenih nacija. Prijelomni događaj u modernoj europskoj povijesti, primirje postignuto 11. studenoga 1918. između sukobljenih strana, označilo je kraj Velikoga rata, ali i otvorilo put potpisivanju više mirovnih sporazuma kojima je izmijenjen politički poredak tadašnjega svijeta te promijenjena geopolitička slika većeg dijela Europe. Stogodišnjica kraja Velikoga rata obilježena je diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku iz koje su se pridružile mnogobrojne znanstvene i kulturne ustanove, udruge, knjižnice, muzeji i škole, gradovi i općine. Najplodniji živući povjesničar hrvatskog iseljeništva dr. sc. Ivan Čizmić tom prigodom donosi zanimljivu i u domaćoj javnosti nedovoljno poznatu povjesnicu o prinosima američkih Hrvata u stvaranju Države Slovenaca, Hrvata i Srba1 te prijelomne godine 1918.

Predsjednik srpske vlade u izbjeglištvu Nikola Pašić sve više je, kako se rat primicao kraju, provodio svoju koncepciju organizacije rada jugoslavenskih odbora koji trebaju surađivati sa svojim Centralnim odborom (Jugoslavenski odbor u Londonu), a taj treba raditi u dogovoru sa srpskom vladom. Ako se ne bude tako radilo, naglašavao

je Pašić, onda će nastupiti nesuglasice koje će omesti rad i dovesti u pitanje ujedinjenje Jugoslavena. Zbog toga je jugoslavensko narodno vijeće u Americi pogriješilo što se obratilo američkoj vladi i tražilo od nje mimo srpskoga poslanika da ga prizna kao ‘organ’ koji može govoriti i raditi s drugim državama osim Srbije. Te misli o koncentraciji jugoslavenske akcije i njezino svođenje pod nadležnost srpske vlade Pašić je počeo otvoreno isticati još od početka 1918. U jednoj noti, upućenoj u početku ožujka, javlja Trumbiću kako je potrebno da srpska vlada kao nosilac zajedničke jugoslavenske misli i njezin službeni i odgovorni predstavnik pred saveznicima i cijelim ostalim svijetom bude u stalnome dodiru i u tijesnoj vezi sa svim

1 Država Slovenaca, Hrvata i Srba (Država SHS), nastala je u procesu raspada Austro-Ugarske monarhije potkraj I. svjetskog rata. Obuhvaća razdoblje od objave Deklaracije Narodnog vijeća SHS 19. X. 1918., odnosno zaključaka Hrvatskoga sabora 29. X. 1918. do proglašenja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu 1. XII. 1918. Narodno vijeće SHS je 19. X. 1918., odbijajući ponudu cara i kralja Karla I. (IV.) o federalizaciji austrijskoga dijela Monarhije, objavilo da „od ovog časa, opunomoćeno od svih narodnih stranaka i grupa, preuzima u svoje ruke vođenje narodne politike“. Narodno vijeće nastupilo je kao političko predstavništvo svih Slovenaca, Hrvata i Srba koji su živjeli u jugoistočnim područjima Austro-Ugarske, odnosno u skladu s tadašnjim političko-teritorijalnim podjelama, u Hrvatskoj i Slavoniji s Rijekom, u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Istri, Trstu, Kranjskoj, Goričkoj, Štajerskoj, Koruškoj, Bačkoj, Banatu, Baranji i ostalim krajevima jugozapadne Ugarske. (Hrvatska enciklopedija: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16369, pristupljeno 12. XI. 2018.)

2019338 I. ČIZMIĆ

odborima za jugoslavensko ujedinjene. Srpska vlada treba biti na vrijeme obavještavana o svemu i u cijelome opsegu, a u svim važnijim pitanjima prijeko je potrebno saslušati njezino mišljenje. Za diplomatski rad na jugoslavenskom jedinstvu, koji će postajati sve jači i aktivniji, što se više bude približavalo miru, bilo bi također vrlo štetno ako bi se dalo osjetiti da ima više centara, više faktora, grupa i raznih mišljenja. Pred službenom Europom treba se pokazati samo jedna volja, jedan opći centar i jedan zajednički predstavnik svega naroda srpskoga, hrvatskoga i slovenskoga, zagovarao je Pašić. Pašićevi pogledi na ulogu Jugoslavenskoga odbora, a time i na način ujedinjenja, načelno su se razlikovali od stajališta Jugoslavenskoga odbora i Jugoslavenskoga narodnog vijeća u Washingtonu. Na Pašićeve poglede Trumbić je reagirao riječima kako se oslobađaju narodi Austro-Ugarske u ime njihova prava na život, a ne zato da se anektiraju kojoj drugoj državi.Državni tajnik za inozemne poslove Robert Lansing izvijestio je predsjednika Wilsona da je u odnosu na Jugoslavene teškoća u ljubomori Italije i želji Srbije da apsorbira Jugoslavene radije nego da s njima stupi u federaciju, a to upućuje da treba biti suzdržljiv u donošenju političke odluke. U međuvremenu Trumbić se obratio Pašiću 27. listopada brzojavom i upozorio ga na posljedice ako se srpska vlada bude protivila priznanju Odbora. U brzojavu se, uz ostalo, kaže: „Engleska i Francuska, a bez sumnje i Amerika, spremne su da dadu deklaraciju, kojom će priznati našem narodu njegova prava, kao što su ih priznale već i drugima. Vlade Francuske i Engleske, kako znate, ne odobravaju Vaše stajalište. One nasuprot usvajaju one principe, koje im je predložio Jugoslavenski Odbor. Vlade nisu do sada taj korak učinile jedino s toga, što se Vi, kao šef kraljevske vlade, protivite […] Vi vindicirate Srbe iz Austro-Ugarske Srbije, prepuštajući Hrvatima i Slovencima, da se opredijele, hoće li sa Srbijom ili ne. Na ovaj način Vi odvajate Srbe od Hrvata i Slovenaca, a naš narod ima da bude predmet oslobođavanja, a ne subjekt prava […] Krfska Deklaracija ne poznaje razlike između Srba, Hrvata i Slovenaca. Ona hoće da se naš narodni problem riješi kao jedna cjelina […] Naš je narod još sastavni dio austro--ugarske monarhije. Njegova je teritorija dio monarhije i ako u nju uđu savezničke trupe, ući će u neprijateljsku teritoriju. Italija će okupirati tu teritoriju u smislu Londonskog pakta. Ona će nastojati da zarobi fl otu, ratnu i trgovačku […] Jedini način da se ta strašna opasnost spriječi, jeste, da naš narod u Austro-Ugarskoj bude priznat kao saveznička nacija u ime njegova apsolutna prava na nezavisnost […] Naš narod će jedino kao saveznička nacija imati pravo da se uspješno suprotstavi Londonskom paktu i da uzme u zaštitu naše teritorije na Jadranu i našu fl otu.“ (Janković, Krizman, Građa o stvaranju jugoslavenske države, Beograd, 1964., str. 389.)

Trumbićev brzojav iz Londona o različitim stajalištima

Trumbić je iz Londona u brzojavu od 14. studenoga 1918. obavijestio predsjednika Jugoslavenskoga narodnog vijeća Grškovića o razlikama u pitanju priznanja između Jugoslavenskoga odbora i Pašićeve vlade, koja je zahtijevala za Srbiju pravo da oslobodi Jugoslavene iz Austro-Ugarske


i da stvori državu pod egidom Srbije. S druge strane, Jugoslavenski odbor u Londonu tražio je da se Jugoslaveni priznaju kao saveznički narod s pravom na državnu nezavisnost i ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Za dobrovoljačke čete u srpskoj vojsci Odbor je tražio da se priznaju savezničkom ratujućom vojskom. Sam je Odbor trebao biti priznat predstavnikom Jugoslavena iz Austro-Ugarske. Trumbić ističe da će Odbor nastaviti političku djelatnost u potpunome sporazumu sa srpskom vladom na temelju Krfske deklaracije i da neće za sebe tražiti pravo vojničke nadležnosti, kao što je to slučaj s Čehoslovačkim vijećem, jer je tu nadležnost ustupio srpskoj vladi. Pašić je otklonio sve prijedloge Odbora zahtijevajući „da se srpskoj vladi priuzdrži političko vodstvo za sve pokrajine, a isključenjem naše kooperacije“. Trumbić moli Grškovića da o tome svemu obavijesti Jugoslavensku narodnu obranu u Južnoj Americi i da zatraži od nje solidarnost s Odborom, a da o teškoćama oko priznanja obavijesti Masaryka, koji je u to vrijeme bio u Americi.U Pašićevoj noti od 17. siječnja 1918. savezničkim vladam, a u povodu govora Lloyda Georgea od 5. siječnja, vidjelo se da srpska vlada odvaja pitanje Bosne i Hercegovine od jugoslavenskoga pitanja i na određen način ističe aktualnost i važnost bosanskohercegovačkoga problema za Srbiju. Pašić upućuje Mihailovića, srpskoga veleposlanika, s kakvim argumentima treba pred američkom vladom zastupati tezu srpske vlade o Bosni i Hercegovini. Pašić upozorava poslanika da razgovor s američkom vladom treba voditi vrlo pažljivo na takav način kao da je to njegovo osobno mišljenje i da osobito pazi na tajnost razgovora jer bi jugoslavenski emigranti mogli prosvjedovati da se Bosna i Hercegovina oslobodi od Austrije, a ne svi Jugoslaveni. Od Mihailovića je zatražio da obrati pažnju na najmanju nijansu u odgovorima i da je što prije javi vladi. Također mu je predložio da nađe nekoga pouzdanog Bošnjaka koji bi u tom smislu trebao razgovarati u američkome State Depertmentu.Na taj Pašićev brzojav Mihailović je odgovorio potkraj siječnja da on ipak ostaje pri svome uvjerenju da je cilj čitave akcije bio osigurati Srbiji barem Bosnu i Hercegovinu i ostaviti da se jugoslavensko ujedinjenje izvrši postupno i kasnije. Za Mihailovića je taj put opasan. Jugoslavenski program je temeljen na pravdi, na potrebi da se u Europi stvori jaka jugoslavenska država i na želji Jugoslavena za tom državom. Zbog toga Srbija ne smije zasnivati svoju politiku na starim ugovorima jer na taj način može izazvati austro-ugarske Jugoslavene protiv sebe. Srbija treba pred saveznicima isticati revolucionarni jugoslavenski pokret, pa čak i tada kad im je to neugodno.

Političar Ante Trumbić (Split, 17. V. 1864 – Zagreb, 17. XI. 1938)

predsjednik JO sa sjedištem u Londonu, organizacije hrvatskih,

slovenskih i srpskih političkih emigranata iz Austro-Ugarske,

osnovane 1915.

2019340 I. ČIZMIĆ

Trumbić se 30. listopada 1919. obratio preko britanske ratne misije u New Yorku Jugoslavenskome narodnom vijeću da zatraži od vlade Sjedinjenih Država da uputi 50.000 vojnika radi okupacije strateških točaka u Dalmaciji, Istri, Kranjskoj, Hrvatskoj i Slavoniji. On se bojao da ne bi sporne krajeve okupirala srpska ili talijanska vojska, što bi kasnije utjecalo na razvoj političkih događaja. Kad su Gršković i Hinković razgovarali o tome s Philippsom, pomoćnikom R. Lansingom, on im je postavio pitanje – Zbog čega Jugoslavenski odbor zazire od srpske okupacije? Odgovoreno mu je da bi okupacija išla na ruku velikosrpskim zahtjevima, a da austro-ugarski Jugoslaveni ni u kom slučaju ne mogu prihvatiti Veliku Srbiju, koja bi u sebi od samoga početka nosila klicu građanskoga rata i pogibelji za svjetski mir. Philipps se složio s predstavnicima Vijeća i istaknuo da u pitanju priznanja Jugoslavenskoga odbora nema nikakvih zapreka od Amerike ni saveznika ako se Odbor prije toga dogovori sa srpskom vladom. Philipps je brzojav s popratnim objašnjenjima proslijedio Lansingu, ali taj nije poduzeo nikakve korake. Philipps je, međutim, pokazao poseban interes za to da američke trupe okupiraju neke naše teritorije. U brzojavu stoji: „Ako se primirje s Austrijom zaključi, američke trupe na talijanskom frontu mogle bi biti upotrijebljene za okupaciju.“ Iako do okupacije nije došlo, treba istaknuti da je Trumbić sve do početka 1920. gledao u prisutnosti američkih trupa garanciju za osiguranje naših teritorija. Na nekoliko političkih istupa postalo je jasno da srpska vlada ne zastupa bezrezervno jugoslavensko ujedinjenje. Termin „egida Srbije“, koji je Pašić u to vrijeme često upotrebljavao, znači da se srpskom narodu prizna prevlast nad ostalim Jugoslavenima, kojima bi se a priori nametnuo monarhijski ustav i srpska dinastija.Dolazak i rad srpske misije u SAD potkraj 1917. također je bilo odstupanje od jugoslavenskoga programa. Njezinu šefu M. Vesniću pružila se jedinstvena prilika da pred američkim Kongresom iznese kako je srpska vlada spremna do kraja braniti jugoslavensko pitanje. Unatoč odlučnome zahtjevu Vijeća, on to nije učinio, očito slijedeći upute svoje vlade. Još i više, Misija je redovito istupala kao srpska, tražeći američku pomoć za obnovu Srbije, a ispuštajući iz vida da je takva pomoć potrebna u ratu stradalim predjelima Bosne i Hercegovine, Srijema i drugih naših krajeva. Još u vrijeme boravka Srpske ratne misije u SAD-u i Vesnićeva govora pred Kongresom jasno se vidjelo da srpska diplomacija nije u svakom slučaju spremna do kraja zastupati jugoslavensko pitanje.Srpska vlad a za svoga počasnoga konzula u New Yorku držala je M. Pupina, čovjeka koji je uporno radio protiv jugoslavenske ideje. Pri tome se nije osvrtala na prosvjede većine iseljenika, nego je Pupina još i odlikovala. S druge strane nije podržala rad M. Pribićevića, koji je konačno morao napustiti rad na dobrovoljnoj akciji. Kad se vratio na Krf, predbacivali su mu da je opasan Jugoslaven i nadasve sukob s navedenim konzulom uz kojega su bili svi službeni srpski krugovi.Dok je srpska vlada suprotno odredbama Krfske deklaracije radila za Srbiju, proširenu ili Veliku, prisvajala je sebi isključivo pravo da austro-ugarske Jugoslavene predstavlja ona sama bez Jugoslavenskoga odbora „i dakako ‘predstavlja’ u smislu srpskom ili velikosrpskom“.U slučaju poslanika Mihailovića vladalo je opće uvjerenje da je bio opozvan zato što je radio za jugoslavensku ideju. On je brutalno kažnjen jer je radio za Jugoslaviju.


Američka vlada nije se izravno umiješala u sporna pitanja u trenutku stvaranja jugoslavenske države, ali je bila vrlo nezadovoljna načinom na koji se to ujedinjenje događalo. J. Simić, srpski poslanik u Washingtonu, izvijestio je 22. X. 1918. vladu na Krfu da u službenim američkim krugovima postoji uvjerenje o nesređenim parlamentarnim prilikama u Srbiji. Iako se Amerikanci ne žele miješati u unutarnje prilike u savezničkim zemljama, unutarnja situacija u jednoj zemlji ipak utječe na njihovu politiku prema određenoj zemlji. Oni su, kaže Simić, po svojim pogledima i obrazovanju vrlo osjetljivi u pitanju parlamentarne vladavine i od nepovoljnog mišljenja mogu trpjeti interesi cijele zemlje koja je o Americi ovisna. Iako Srbija uživa velik ugled u Americi, taj bi ugled mogao biti puno veći ako bi se dali dokazi o sređivanju parlamentarnih prilika. Ako se to ne učini, Srbija bi mogla od toga imati štetu. Zato je Simić naglasio da bi u američkim službenim krugovima i u naših iseljenika bila vrlo dobro primljena vijest o udruživanju svih političkih snaga koje vode nacionalnu politiku.O nezadovoljstvu Amerikanaca načinom rješavanja jugoslavenskog pitanja izvijestio je I. Simić svoju vladu i 6. studenoga 1918., navodeći kako mu je pomoćnik državnoga tajnika Lansinga rekao da s obzirom na različite političke struje vidi velike teškoće za ciljeve Jugoslavena. Simić je izvijestio svoju vladu i o odjeku proklamacije o ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca. On je o proklamaciji odmah izvijestio ministarstvo vanjskih poslova, američki tisak te naše iseljeničke organizacije i ugledne iseljenike. Simić kaže da je američko ministarstvo vanjskih poslova, koje je uvijek bilo naklonjeno ujedinjenju Jugoslavena, primilo proklamaciju s određenom rezervom. Američki tisak je, doduše, donio vijest o proklamaciji i izvode iz nje, ali bez komentara i, štoviše, nije joj uopće pridavao veću važnost. Gotovo svi Srbi primili su proklamaciju sa zadovoljstvom, a također jedan dio Hrvata i Slovenaca. Međutim, drugi, veći dio Hrvata i Slovenaca, kaže Simić, primio ju je loše, a neki su je podvrgli oštroj kritici. Tražeći uzroke takvome primanju proklamacije, Simić navodi: „Što ovaj, po naš narod, veliki istorijski čin nije naišao na najtopliji prijem u američkim zvaničnim krugovima i štampi, ne treba misliti, da su mu Američke Ujedinjene Države protivne. Uopšte gotovo ceo ovdašnji politički svet, kao i vladini krugovi, naklonjeni su ujedinjenju našeg naroda. Ali i pored te naklonosti i svih simpatija, naročito prema srpskom narodu, postoji izvesno nepoverenje […] to se nepoverenje osniva na njihovom nepovoljnom mišljenju o našem unutarnjem političkom životu […] Uverenje da se kod nas ne poštuje ni parlamentaran režim, uhvatio ovamo još više korena, i to štetno utiče na sve narodne poslove, pa čak i one koji se odnose na ekonomsko obnavljanje zemlje.“Iz Simićeva izvještaja, kao i čitavoga držanja američke vlade u jugoslavenskom pitanju, proizlazi da su se odgovorni američki političari sasvim dobro informirali o svim problemima pred kojima se jugoslavensko ujedinjenje našlo, pa i još više – da je službena američka politika bila protivna načinu na koji se nova jugoslavenska država stvarala. Sasvim je sigurno da je takvo stajalište američke vlade bilo posljedica napora koje su jugoslavenski iseljenici uložili da informiraju američku javnost i političare o istinskim težnjama jugoslavenskih naroda.Nezadovoljstvo koje je zahvatilo američke Hrvate, kao i ostale jugoslavenske iseljenike, zbog načina na koji se stvarala jugoslavenska država, zatim sve češće vijesti o nepovoljnome razvoju

2019342 I. ČIZMIĆ

političkih prilika u novostvorenoj državi predodredile su političke aktivnosti američkih Hrvata u razdoblju između dvaju ratova.

Reprezentativan skup iseljenika u Clevelandu

Već u travnju 1921. održan je u Clevelandu reprezentativan skup iseljenika na kojemu su preko svojih delegata bile zastupljene gotovo sve iseljeničke skupine iz 31 savezne države SAD-a. Na tom zboru osnovana je Hrvatska republikanska liga u Americi, čiji je politički program bio istovjetan programu Radićeve Hrvatske republikanske seljačke stranke. Na tom sastanku donesena je i rezolucija u kojoj je, uz ostalo, istaknuto da je tadašnja jugoslavenska stvarnost u potpunoj opreci s načelom samoodređenja naroda koje je propagirao predsjednik Wilson. Rezolucija je bila upućena tadašnjemu američkom predsjedniku Hardingu. Na osnivačkome sastanku lige izabran je odbor sa zadatkom da u Americi i Europi prikaže hrvatsko pitanje kao potpuno neriješeno. Djelovanjem Hrvatske republikanske lige započelo je novo razdoblje u političkom djelovanju američkih Hrvata između dvaju svjetskih ratova.


SUMMARY

CROATIAN AMERICAN CONTRIBUTIONS TO CREATING THE STATE OF SLOVENES, CROATS AND SERBS IN 1918

As we mark one hundred years from the end of the First World War we remember one of the worst confl icts in human history, the fatal and far-reaching consequences of which deeply affected the twentieth century and left an indelible trace in the collective consciousness of contemporary Europe, based now on a commitment to

lasting peace and the cooperation of once opposed and warring European nations. A watershed moment in modern European history, the peace achieved on the 11th of November 1918 between the warring parties marked the end of the Great War, and paved the way to the signing of a number of peace treaties that altered the existing international political landscape and changed the geopolitical map of much of Europe. The centenary of the end of the Great War was marked around the world, and in Croatia, with many research and culture institutions, associations, libraries, museums, schools, cities and municipalities taking part. In light of this centenary Ivan Čizmić PhD, the most prolifi c historian in the Croatian diaspora, offers a glimpse into the contributions of Croatian Americans to the creation of the State of Slovenes, Croats and Serbs in that watershed year of 1918, a story both fascinating and underappreciated in the homeland public at large.The State of Slovenes, Croats and Serbs emerged from the dissolution of the Austria-Hungary dual monarchy at the end of World War I. It lasted from the Declaration promulgated by the national council of the State of Slovenes, Croats and Serbs on the 19th of October 1918 and the conclusions of Croatian Parliament of the 29th of October, to the declaration of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in Belgrade on the 1st of December of that year. The Slovenes, Croats and Serbs lived in the southeastern parts of the now defunct Austria-Hungary.

2019344 I. ČIZMIĆ

RESÚMEN

CONTRIBUCIÓN DE LOS CROATAS DE NORTEAMÉRICA A LA CREACIÓN DEL ESTADO DE LOS ESLOVENOS, CROATAS Y SERBIOS EN 1918

Con motivo de la conmemoración del 100mo. aniversario del fi nal de la Primera Guerra Mundial, recordamos uno de los peores confl ictos bélicos en la historia de la humanidad, cuyas nefastas consecuencias de largo alcance marcaron profundamente el siglo 20 y dejaron una impronta imborrable en la conciencia de la Europa de hoy,

dedicada a mantener la paz duradera y a fomentar la cooperación entre las naciones otrora beligerantes. Como acontecimiento importante en la historia moderna europea, la tregua que se logró el 11 de noviembre de 1918 entre las partes beligerantes signó el fi nal de la Gran Guerra, pero abrió el camino a la fi rma de diversos acuerdos de paz que cambiaron el orden político del mundo de aquella época y modifi caron el cuadro geopolítico de la mayor parte de Europa. El 100mo. aniversario del fi nal de la Gran Guerra fue conmemorado a lo largo del mundo, incluyendo en Croacia, a la que se sumaron numerosas instituciones científi cas y culturales, asociaciones, bibliotecas, museos, escuelas, ciudades y municipios. Con tal motivo, el historiador contemporáneo más prolífi co de la emigración croata, dr.sc Ivan Čizmić, trae un relato histórico poco conocido por la opinión pública croata sobre el aporte de los croatas de Norteamérica en la creación del Estado de los Eslovenos, Croatas y Serbios en el fatídico año de 1918.El Estado de los Eslovenos, Croatas y Serbios (Estado SHS), surgió durante el proceso de desintegración de la Monarquía Austro-Húngara a fi nes de la Primera Guerra Mundial, y abarca el período desde la publicación de la Declaración del Consejo Nacional SHS (19.X. 1918) hasta la proclamación del Reino de los Serbios, Croatas y Eslovenos en Belgrado (1.XII.1918). Los eslovenos, croatas y serbios vivían en las zonas del sudeste de Austria-Hungría.

GOJKO BORIĆ

NJEMAČKI ODJECI BORBE ZA PRIZNANJE HRVATSKOGA JEZIKA

Autor, ugledni publicist iz Njemačke, analizira odjeke borbe za priznanje hrvatskoga jezika, koji je danas među službenim jezicima EU-a, zahvativši razdoblje od početka Hrvatskog proljeća i Deklaracije (1967.) do suvremenosti. Ocjenjuje da njemačka slavistika danas uglavnom prihvaća posebnost hrvatskoga standardnog jezika, iako u prošlosti nije često bila dobronamjerna prema našem jeziku pa je stoga prije jedanaest godina osnovano Njemačko društvo za kroatistiku / Deutsche Gesellschaft für Kroatistik u namjeri da se to ispravi. Društvo, čija je predsjednica prof. dr. sc. Elisabeth von Erdmann, bavi se raznovrsnim kroatističkim temama, prevoditeljskom djelatnošću, organiziranjem simpozija kako znanstvenog tako i kulturnog usmjerenja te istraživanjem i objavljivanjem radova o hrvatskoj kulturi, književnosti i jeziku od 2007. Naša znanstvena zajednica, kao i hrvatska vlast, moraju djelovati snažnije da se hrvatski jezik još više udomaći na njemačkim sveučilištima i da djeca naših iseljenika u što većem broju uče jezik svojih predaka. Autor podsjeća da je preklani austrijski Wieser Verlag objavio na njemačkom jeziku roman Zastave istaknutog klasika hrvatske literature Miroslava Krleže u prijevodu Gera Fischera i naše Silvije Hinzmann.

U mračnim godinama komunističke Jugoslavije svijetli jedan veliki događaj kao rijedak primjer hrabrosti i istine, a to je bilo objavljivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u zagrebačkome tjedniku Telegramu od 17. ožujka 1967. koja će ostati zapamćena u hrvatskoj povijesti kao nadasve važan

kulturni i politički događaj. Taj dokument potpisalo je 18 hrvatskih kulturnih ustanova u kojima je djelovalo možda više od tisuću kulturnjaka raznih usmjerenja. Da bismo shvatili veliko nerazumijevanje, posebice njemačkih slavista, za posebnosti hrvatskoga jezika i njegovo zanemarivanje u komunističkoj Jugoslaviji potrebno je najprije sjetiti se sadržaja Deklaracije i nekih reagiranja jugoslavenskih komunista na nju.U Deklaraciji se govori o revolucionarnom preobražaju između 1941. i 1945., dakle o kulminaciji „borbe jugoslavenskih naroda za nacionalnu slobodu i socijalnu pravdu“ – što je u to vrijeme bila uobičajena retorika – ali se odmah prelazi na riječi kako svaki narod ima pravo „...da čuva sve atribute svog nacionalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privredu, nego i kulturnu djelatnost. Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom...“. Zatim se spominje Novosadski dogovor u kojemu su istaknuta „zajednička lingvistička osnova srpskog i hrvatskog književnog jezika“, ali se ne poriče historijska, kulturnohistorijska, nacionalna i politička istina o „pravu svakoga naroda na vlastiti jezični medij nacionalnog i kulturnog života“. I pri kraju se u jednoj trećini teksta Deklaracije spominju

2019346 G. BORIĆ

skretanja s tih odredbi Novosadskog dogovora koja su dovela do prevlasti tzv. „državnog jezika“, a to je bio srpski jezik koji se koristio u upravnom aparatu, sredstvima javnih i masovnih komunikacija (kao što su savezna glasila Tanjug, Jugoslavenska radio-televizija, PTT, željeznice, materijali ekonomske i političke literature, fi lmski žurnali, razni administrativni obrasci), zatim u jezičnoj praksi JNA, saveznoj upravi, zakonodavstvu, diplomaciji itd. Stoga se u Deklaraciji zahtijeva: „Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskog, hrvatskog, srpskog i makedonskog“ i u tu svrhu izmijeniti odgovarajuću formulaciju u Ustavu SFRJ. U tekstu se dalje nedvosmisleno tvrdi kako nejasnoća glede formulacije o „srpskohrvatskom, odnosno hrvatskosrpskom jeziku... omogućuje da se u primjeni srpski književni silom stvarnosti nameće kao jedinstven jezik za Srbe i Hrvate“.I onda se još jednom traži kako je „potrebno... osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira od kuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju“. Treba istaknuti da su ovaj dokument potpisali gotovo svi hrvatski jezikoslovci, kao i većina istaknutih hrvatskih književnika i uopće kulturnih djelatnika, a među njima na prvome mjestu Miroslav Krleža kao tada najistaknutiji hrvatski pisac i enciklopedist. Premda u Deklaraciji nije nijekano pravo nijednom narodu u SFRJ da svoj jezik nazove kako hoće i koristi ga bez uplitanja drugih, jugoslavenska vrhuška s Josipom Brozom Titom na čelu žestoko se obrušila na inicijatore i potpisnike Deklaracije. Gotovo kompletno hrvatsko komunističko vodstvo udarilo je po autorima ovoga dokumenta, od kojih je 11 izbačeno iz Partije, a Krleža je dao ostavku na članstvo u Centralnome komitetu. Pikantan je pri tome govor jednog člana Sabora koji je rekao: „Kad sam pročitao tu Deklaraciju nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo... Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici Deklaracije, nego da i tužiteljstvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba“ (Vjesnik, 31. ožujka 1967.). Saborski zastupnik koji je kao jedini (!) tražio zatvorske kazne za potpisnike Deklaracije zvao se Stipe Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske. Sve rečeno zapaženo je i u njemačkim slavističkim krugovima koji su stalno zagovarali „srpskohrvatski“, shvaćajući hrvatski jezik samo kao varijantu zajedničkoga jezika četiriju naroda od Slovenije do Makedonije, dok su samo posljednjima priznate jezične posebnosti.Poslije sloma Hrvatskoga proljeća komunisti su ipak bili prisiljeni unijeti neke tečevine toga pokreta u novi Ustav Socijalističke Republike Hrvatske od 1974. godine pa je jezična odrednica glasila kako je u Hrvatskoj u uporabi kao službeni jezik „hrvatski književni jezik, jezik Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva hrvatski ili srpski“. Drukčije rečeno: to je hrvatski književni jezik kojim govore ne samo Hrvati, nego i Srbi (!) u Hrvatskoj, a ono „hrvatski ili srpski“ osim u službenim papirima nitko nije upotrebljavao. Od tada se u Hrvatskoj više nikad nije u službenoj


uporabi koristio naziv hrvatsko-srpski jezik. Ipak, na veliku sramotu hrvatskih komunista vlasti su 1971. godine zabranile i većim dijelom spalile Hrvatski pravopis profesora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša, bez ikakva logičnog objašnjenja, pa je taj pravopis kasnije pretiskan u Londonu, u izdanju emigrantske Nove Hrvatske i potajno korišten čak i u Hrvatskoj te se od tada naziva „Londoncem“. Kad sam njemačkoga novinara Carla Gustava Ströhma (RTV Deutsche Welle) upozorio na spaljivanje Hrvatskog pravopisa nije bio voljan o tome nešto napisati, ali kad sam mu rekao da je uništen zbog toga što u njemu ima, kako su pisali njegovi protivnici, „previše hrvatskih riječi“, odmah je napisao članak u Die Weltu čudeći se „kako nekome smeta što u hrvatskome pravopisu ima previše hrvatskih riječi“. Uostalom, spaljivanje knjiga naši su komunisti kao naučili od njemačkih nacista koji su bacali u vatru najvrjednija djela međuratne njemačke književnosti.Unatoč činjenici da je oznaka „srpskohrvatski“ nestala iz uporabe u svim bivšim republikama propale Jugoslavije, neki njemački slavisti i dalje je koriste kao da se ništa nije dogodilo. U inače solidnom priručniku Lexikon zur Geschichte Südosteuropas, Leksikonu povijesti jugoistočne Europe, naklada Böhlau, 2004., u članku „Jezici“ balkanolog Norbert Reiter navodi „Serbokroatisch“ koji se, kako piše, „samo prema svojim jezičnim normama dijeli na srpski, hrvatski i bosanski“ ili, drukčije rečeno, oni se razlikuju samo po nametnutim odredbama koje nemaju veze s jezikoslovljem, što je puka besmislica jednostavno zbog toga što nijedan Hrvat ne

U zagrebačkom Telegramu tiskana je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 17. III.1967. Taj se događaj smatra početkom Hrvatskoga proljeća. Među potpisnicima Deklaracije bili su cijenjeni intelektualci okupljeni oko Matice hrvatske i ostalih kulturnih i znanstvenih ustanova Hrvatske.

Deklaraciju je bezrezervno podržalo hrvatsko iseljeništvo.

2019348

može spontano točno govoriti i pisati srpski i obratno, nijedan Srbin hrvatski, a to bi značilo da su svi Hrvati i svi Srbi – poluanalfabeti. Spomenuti njemački znanstvenik ne zna ili ne želi znati što je to jezik jednoga naroda jer u članku objavljenom u časopisu „Südosteuropa Mitteilungen“, broj 6, godina 2003., piše kako se danas i Hrvati više ne snalaze u „novohrvatskom jeziku“ i kao primjer za to uzima riječ „djelovnik“ koja ne postoji. Valjda misli na riječ „djelatnik“ koja je u nekim slučajevima zamijenila infl ativnu riječ „radnik“ .

Inozemna nerazumijevanja hrvatskoga jezičnog pitanja

Najpogrdnije klevetanje hrvatskoga jezika dolazi iz pera navodnoga balkanologa Wolfa Oschliesa koji u internetskom portalu „Euasischesmagazin. de“ (10. 12. 2006.) pišući o onodobno skorom ulasku, kako ih naziva, „balkanskih jezika“ u Europsku uniju najprije tvrdi da su Srbi i Hrvati jedan narod, a kao dokaz za to navodi mišljenje zastupnika Reichstaga iz 19. stoljeća Hermana Wendela te zatim tvrdi da su u Jugoslaviji postojala samo tri jezika: slovenski na sjeveru i makedonski na jugu, a između njih srpskohrvatski. Kaže kako su čistoću hrvatskoga jezika promicali samo nacionalistički hrvatski emigranti, dok „jezični nacionalizam“ (što je čista komunistička terminologija) „nije imao nikakve šanse u Jugoslaviji“ jer su Hrvati i Srbi „prisegli na jedinstvo zajedničkog jezika – s dvije sporedne varijante srpskohrvatskom i hrvatskosrpskom“. A zatim zadaje završni udarac posebnosti hrvatskoga jezika: „Idiotizam je počeo 1967. Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, iza koje su slijedile ostale provokacije, kao povlačenje potpisa s Novosadskog dogovora i službenog zahtjeva da se jugoslavenski savezni zakoni objavljuju na četiri jezika, slovenskom, hrvatskom, srpskom i makedonskom.“ I Oschlies se kompromitirao kad je u pismu tjedniku Fokus prosvjedovao protiv analize njegovih tvrdnji te u deset kratkih rečenica radi 17 pogrešaka tako da bi za tu „školsku zadaću“ dobio u svakoj hrvatskoj i srpskoj školi – jedinicu. A Oschlies se inače hvali da je slavist.Valjda pod pritiskom takvih nekvalifi ciranih tvrdnji ne samo Wolfa Oschliesa, nego i nekih drugih njemačkih, austrijskih i američkih slavista, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti izdala je 24. siječnja 2007. dokumentaciju pod nazivom Hrvatski jezik u kojoj svima razumljivim načinom opisuje nastanak, razvoj i posebnosti hrvatskoga književnog i standardnog jezika, njegove sličnosti i razlike nasuprot ostalim južnoslavenskim jezicima te zaključuje da standardni jezici Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba imaju „...uz manje razlike i odklone, uglavnom zajedničku novoštokavsku dijalektalnu osnovicu ...ali treba naglasiti da mnoge elemente jednog standardnog jezika nije moguće redovito upotrebljavati u drugome; nijedan od aktivnih korisnika tih standardnih jezika nije, bez dugotrajnih i složenih predhodnih priprema, sposoban proizvoditi ni govorne ni pisane prihvatljive tekstove koje bi prihvaćali izvorni njihovi korisnici“.

Hrvatski jezik je među službenim jezicima Europske unije

Hrvati su ušli u Europsku uniju sa svojim službenim i standardnim književnim jezikom, što je bio uvjet da bude priznat kao službeni jezik Unije, ali prije toga 2007. godine javio se za riječ manje poznati britanski član Europskoga parlamenta po imenu Charles Tannock koji je izjavio kako bi se narodi Zapadnoga Balkana trebali sporazumjeti o zajedničkome jeziku koji svi znaju

G. BORIĆ


i kojim bi ušli u EU, a to bi onda bio negdašnji srpskohrvatski, dakle jezik koji nikad nije postojao i koji su odbacili svi u bivšoj Jugoslaviji, pa čak i Srbijanci, osim Snježane Kordić (vidi njezinu knjigu „Jezik i nacionalizam“, Naklada Durieux, Zagreb, 2010.), o čijem je djelovanju vrlo kritički pisao Mario Grčević u „Republici“ i „Vijencu“. Prema britanskom zastupniku, u Europskome parlamentu u kojemu Britanaca uskoro neće biti, tzv. srpskohrvatski jezik trebali bi prihvatiti Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi. To bi bilo isto kao da se od Finaca, Letonaca, Estonaca, Litvanaca, Šveđana i Danaca traži da se slože o „zajedničkom jeziku“ kojim će nastupati u Europskoj uniji. Hrvatska fi lologinja i povjesničarka književnosti Nataša Bašić rekla je za takve zahtjeve nekih lingvista i političara „...da su oni samo glasnogovornici ...unitarističkih snaga“ kakve valjda postoje i u samoj Uniji, premda su postavljena tri kriterija za uvođenje jednog jezika kao službenoga, a prema povjereniku za višejezičnost EU-a Leonardu Orbanu glase: jezik treba biti službeni u svojoj državi, ta država treba zatražiti da taj jezik bude službeni i u Europskoj uniji te kao treće za to treba dobiti jednoglasni pristanak svih država članica dok konačnu odluku donosi Vijeće unije (Fokus, 6. travnja 2007.). Sva tri kriterija bila su ispunjena pri uvođenju hrvatskoga kao službenoga jezika Europske unije premda to neki osamljeni pojedinci u nas ne žele prihvatiti.Problem jezične nazočnosti Hrvatske u Europskoj uniji ne bi trebalo shvatiti olako, prema onoj našoj – nema problema. Unija želi štedjeti i štednja ide na štetu prevoditeljskih ekipa. Za prevođenje EU izdaje godišnje jednu milijardu i 123 milijuna eura, odnosno to je samo jedan posto (!) godišnjeg proračuna, a znači da svaki stanovnike Unije plaća godišnje za prevođenje 2 eura i 28 centi. To nije puno, ali kao što to često biva, prenapuhana administracija europske središnjice u Bruxellesu pokušat će raznim trikovima zakinuti manje narode u afi rmiranju njihovih posebnosti i to, kako neki kažu, zbog praktičnih razloga. A jezik za srednje i male narode puno je važniji nego za velike. Engleski pjesnik i esejist Thomas S. Eliot piše o vrijednosti književnih jezika ovo: „Jedno ne smijemo zaboraviti: kulturu – vlastiti način mišljenja, osjećaja i djelovanja – ne može se ni s čim bolje i pouzdanije posredovati te održati živom nego jezikom. A ako neki jezik u tu svrhu želi dalje živjeti, on mora biti i ostati književnim jezikom, ne mora biti baš znanstveni, već literarni jezik; inače nećemo moći ići ukorak sa zahtjevima obrazovanja.“ (T. S. Eliot: „Zum Begriff der Kultur“, O pojmu što je kultura, naklada Fischer Verlag, Frankfurt, 1961.).

Borba za jezik bila je borba i za nacionalnu samostalnost

Bivši austrijski ministar vanjskih poslova i tajnik Vijeća Europe, Lujo Tončić-Sorinj, inače hrvatskog podrijetla iz Splita, opisao je svoja sjećanja na Hrvatsku u knjizi pod naslovom „Kroatiens einsamer Kampf – Vom Sieg der Sprache zum Sieg der Waffen“, Osamljena borba Hrvatske – Od pobjede u jeziku do pobjede u oružju, Naklada Šulek, Köln, 1998., u kojoj navodi kako su Hrvati najprije morali postići jezičnu pobjedu da bi pobijedili s oružjem u rukama. Zaista izvrsno povezivanje kulturne i vojničke povijesti jednoga malog naroda. A jezik je u prijašnjim vremenima Hrvatima značio i nešto više od sredstva za sporazumijevanje. Jezik

2019350

je bio poistovjećen s rodnom grudom. Kad su u 15. stoljeću Osmanlije navalili na hrvatske zemlje, pop Martinac iz Grobnika jadikuje: Turci „nalegoše na jazik hrvacki!“ (Iz knjige Zlatka Vincea, „Putovima hrvatskog književnog jezika“, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990.). Tijekom 19. stoljeća Hrvatskoj sve više prijeti germanizacija, mađarizacija i talijanizacija pa preporodni pjesnik, također svećenik, Pavao Štoos, piše pjesmu „Kip domovine vu početku leta 1831.“ u kojoj možemo čitati: „Narod se drugi sebi raduje,/ A z menum sinko moj se sramuje ;/ Vre i svoj jezik zabit Horvati/ Hote ter drugi narod postati.“ (Iz „Antologije hrvatske poezije“ Nikole Miličevića i Antuna Šoljana, Zagreb, 1966.). Hvala Bogu da se to nije dogodilo, ponajprije zahvaljujući hrvatskim preporoditeljima kojima danas osporava svaku posebnost neka Andreja Zorić u svojoj knjizi „Nationsbildung als kulturelle Lüge“, Stvaranje nacija kao kulturna laž, Naklada Otto Sagner, München, 2005., a to onda nailazi na odobravanje navedene Snježane Kordić koja se, kako smo već naveli, zalaže za tzv. srpskohrvatski.

Hrvatski jezik u klancima njemačke slavistike

Stvari s hrvatskim jezikom ipak ne stoje tako loše i u Njemačkoj. Profesorica Barbara Kunzman-Müller s Instituta za slavistiku Humboldtova sveučilišta u Berlinu rekla je za „Deutsche Welle“ (28. 2. 2005.) da je „položaj hrvatskog jezika na njemačkim sveučilištima bolji nego što se misli“. Na njezinu sveučilištu odavno je odbačena oznaka „srpskohrvatski“ u korist posebnih naziva srbistike, odnosno kroatistike, te kaže: „To znači da naši studenti uče razlike između hrvatskog, srpskog ili bosanskog i da je zadržana širina studija.“ Na slavistici u Bonnu prof. Wilfried Potthoff (1946. – 1993.), dopisni član HAZU-a, od samog početka svoga djelovanja podučava posebno hrvatski i posebno srpski jezik, slično kao i češki, slovački, ruski i ukrajinski itd. Dragocjen prilog upoznavanju hrvatskoga jezika u Njemačkoj dao je dr. Mario Grčević sa svojom kratkom, ali sadržajnom knjigom „Die Entstehung der kroatischern Literatursprache“, Nastanak hrvatskoga književnog jezika, Naklada Böhlau, Köln, Weimar, Beč 1994. Najbolji branitelj posebnosti hrvatskoga jezika od nasrtaja „serbokroatista“ je dr. Leopold Auburger iz Münchena koji je napisao niz knjiga o hrvatskome jeziku, a jedna nosi naslov „Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus“ – Hrvatski jezik i srbokroatizam, izašla u Ulmu, Naklada Hess Verlag, 1999., u kojoj se nalazi sve potrebno da se shvati kako su hrvatski i srpski dva jezika, svaki sa svojom poviješću i svojim neizbrisivim posebnostima. U Poljskoj je izašla studija Barbare Oczkowe „Chorwaci i ich jezyk / Z dziejow kodyfi kacji normy literackiej“ – Hrvati i njihov jezik / Iz povijesti kodifi kacije književnojezične norme, Krakow, 2005., za koju Branka Tafra u „Vjesniku“ od 24. travnja 2007. piše: „Knjiga Barbare Oczkowe više je nego dobrodošla i u slavističkom svijetu i u nas. Možemo samo zažaliti što takvu knjigu nisu objavili hrvatski jezikoslovci, ali se nadamo da ćemo je ugledati u prijevodu.“ Dakle, poneki strani kroatisti više se zanimaju za posebnosti hrvatskoga jezika, nego neki domaći jezikoslovci koji se još svađaju oko samorazumljivih stvari kao što je prijedlog da se dosadašnji „neću“ piše rastavljeno „ne ću“, što je gramatički pravilno, ali tome se odupiru neki lingvisti i političari (primjerice Ivo Sanader) koji bi htjeli sačuvati koliko je moguće više „novosadskih običaja“.

G. BORIĆ


Glasovi iz Njemačkog društva za kroatistiku

Njemačka slavistika često nije bila dobronamjerna prema hrvatskome jeziku pa je zbog toga prije deset godina bilo osnovano „Njemačko društvo za kroatistiku“ – Deutsche Gesellschaft für Kroatistik u namjeri da se to ispravi, koliko je moguće. (Wikipedija spominje kroatistiku navodeći da to nije samo znanstveno bavljenje hrvatskim jezikom, nego i književnošću, kao i dijelovima znanosti o hrvatskoj naciji i povijesti.) O djelovanju Društva treba nešto podrobnije reći. Utemeljeno je u Bambergu 2007. godine, a svrha mu je, uz ostalo, da se „bavi hrvatskim temama u Njemačkoj, prevoditeljskom djelatnošću, organiziranjem vijećanja i skupova znanstvenog i kulturnog usmjerenja te znanstvenim istraživanjem i objavljivanjem radova o hrvatskoj kulturi, književnosti i jeziku“, kako piše u tekstu o njegovu predstavljanju. Na čelu Društva nalazi se prof. dr. Elisabeth von Erdmann, a od ostalih dužnosnika treba spomenuti poznatije, kao što je prevoditeljica dr. Alida Bremer, pjesnikinja Malkica Dugeč, slavistica dr. Mirjana Erstić, antologičar prof. dr. Manfred Jähnichen, slavist Goran Krnić, slavist prof. dr. Richard Lauer i slavistica Lucija Sarčević, ali i ostali dužnosnici Društva ugledni su u svojim užim sredinama, no manje poznati u hrvatskoj javnosti. Društvo je na internetskoj stranici, preko svoga Mitteilungsblatta – Priopćenja, objavilo niz značajnih radova s navedenih područja.Govoreći o namjeri Društva prof. dr. E. von Erdmann je, uz ostalo, rekla: „Važan zadatak Društva za kroatistiku sastoji se od njegovanja komunikacija između ljudi koji se prema svome zvanju bave hrvatskim temama u Njemačkoj, potom uspostavljanja kontakta s inozemstvom i informiranje o tome što se zbiva u kroatistici i koji su njezini djelatnici. Poradi toga Društvo se želi iskazati kao adresa za one osobe koje se prema svome zvanju bave hrvatskim temama, ali i s institucijama koje su za to zainteresirane, te ponuditi prostor u kojemu bi bile uočene, predstavljene i diskutirane hrvatske teme. Nadamo se da bi putem poboljšanja komunikacija, predstavljanja i informiranja došlo do oživljavanja i usklađivanja bavljenja hrvatskim temama u Njemačkoj, uočavanja i privlačnosti

Roman 'Zastave' / 'Die Fahnen' Miroslava Krleže objavio je lani austrijski nakladnik Wieser Verlag na njemačkom jeziku u prijevodu Gera Fischera i Silvije Hinzmann (L), prevoditeljice naših korijena.

2019352

ove tematike, zainteresiranosti studirajućih, prevodilačke djelatnosti, organiziranja vijećanja i priredaba znanstvenoga i kulturnoga usmjerenja, uspostavljanja kontakata kao znanstvenog istraživanja i publiciranja o hrvatskoj kulturi, literaturi i jeziku.“ Zaista vrlo ambiciozan program.Zbog pomanjkanja prostora nije moguće ni približno citirati sve vrijedno iz znanstvenih radova članova Društva koji su objavljeni na internetskoj stranici u njegovu Mitteilungsblattu – Priopćenju, http://www. Kroatistik.de/index.php?article–id=10. Ukratko ćemo se dotaknuti referata Lucije Šarčević sa Sveučilišta u Saarbrückenu, Branke Kordić iz Baden-Würtenberga i Mirjane Erstić sa Sveučilišta u Siegenu. U prilogu na hrvatskom pod naslovom „Hrvatski jezik u SR Njemačkoj – stanje i perspektive“ Lucija Šarčević ustvrđuje činjenično stanje na njemačkim sveučilištima s obzirom na ime jezika pa, uz ostalo, piše: „Od 90-ih do danas, spomenuti umjetno stvoreni naziv ‘srpskohrvatski’ postupno je ustupio mjesto različitim dvočlanim, odnosno tročlanim nazivima u nekoliko kombinacija, u kojima su predmet hrvatski, srpski i bosanski formalno razdijeljeni različitim razgodcima: crticom (-) ili veznikom (i). Tako se na njemačkim visokim učilištima prema kriterijima učestalosti naziv predmeta mogao susresti u deset različitih kombinacija: 1. Serbokroatisch, 2. Kroatisch-Serbisch, 3. Serbisch/Kroatisch, 4. Kroatisch und Serbisch; 5. Bosnisch, 6. Kroatisch, 7. Serbisch, 8. Kroatisch/Serbisch/ Bosnisch, 9. Kroatisch, Bosnisch, Serbisch, 10. Serbisch/Kroatisch/Bosnisch dok je u novije vrijeme najprisutniji naziv Bosnisch-Kroatisch-Serbisch, poznat kraticom ‘B-K-S’ kao ‘najsretnije’ rješenje koje su, istini za volju, uvjetovali društveni, ideološki, politički i ponajviše praktični razlozi.“ Iz ovoga nije teško iščitati nekoliko stvari: na njemačkim sveučilištima vlada vezano uz naziv jezika nekih južnoslavenskih naroda prava zbrka, njemačkim slavistima očito se teško rastaviti od tzv. serbokroatistike u koju u novije vrijeme ubacuju i „bosnistiku“ te njemačka visoka učilišta, pozivajući se na autonomiju znanosti, ne žele prihvatiti odrednicu Hrvatsko-njemačkog ugovora o kulturnoj suradnji koja je potpisana u Zagrebu 26. kolovoza 1954. i u kojoj se izričito spominje samo hrvatski jezik kao jezik koji bi trebalo posebno tretirati na svim znanstvenim razinama, kao i u podučavanju djece iz Hrvatske u programima tzv. dodatne nastave u njemačkim školama. Ovaj tekst objavljen je 2010. godine, dakle prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, pa autorica izražava žaljenje radi nekih restrikcija u hrvatskoj diplomaciji u svezi s kulturom: „Teško prihvatljiva, ali na žalost istinita činjenica jest da se zbog fi nancijske krize u Hrvatskoj vršila redukcija radnih mjesta koja su bila kamenom temeljcem za daljnji rast i razvoj hrvatskog jezika, njegov boljitak te promicanje hrvatskog jezika, kulture, civilizacije i baštine na prostorima SR Njemačke upravo u najvažnijim trenutcima pripreme za ulazak R. Hrvatske u Europsku uniju. Konkretno, riječ je o prošlogodišnjem zatvaranju Odjela kulture na Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu, zatim istoga na Generalnom konzulatu u Stuttgartu.“ Ovome se nema što dodati!Mnogo opsežniji rad L. Šarčević na njemačkome jeziku izašao je pod naslovom „Kroatischer nationaler Sprachstandard und gemeinsamer europäischer Referenzrahmen“ – Hrvatski nacionalni jezični standard i zajednički europski referencijski okvir, iz kojega ćemo opisati neke

G. BORIĆ


važnije ulomke. Referencijski okvir odnosi se na zajedničku podlogu s koje se određuju sve sastavnice za podučavanje i učenje svih službenih jezika u Europskoj uniji. Autorica ponajprije ustvrđuje datume prvih početaka hrvatskog, srpskog i bošnjačkoga jezika, spomenuvši Bašćansku ploču iz oko 1100. godine, zatim početak srpske pismenosti u 12. stoljeću i formiranje bošnjačkoga jezika nakon raspada Jugoslavije. Čitatelje zatim informira o neuspjelim pokušajima spajanja dvaju standarnih jezika, hrvatskoga i srpskoga, od Bečkoga dogovora do Sporazuma u Novome Sadu, koji su morali propasti jer su bili nametnuti politikom, a ne jezikoslovnim potrebama. U prilogu možemo čitati kakvo je stanje hrvatskoga jezika na njemačkim sveučilištima, pri čemu dobivamo uvid da se naš jezik podučava skupa s bosanskim i srpskim, osim na univerzama u Hamburgu i Trieru gdje još postoji naziv srpskohrvatski, konkretno samo na dvije slavistike od njih ukupno 25. Ipak je to utješno, što međutim ne govori o kakvoći predavanja koja uglavnom ovise o njemačkim slavistima, odnosno gostujućim profesorima iz država bivše Jugoslavije. Lucija Šarčević nam na kraju priloga od 12 stranica daje stanje hrvatskoga jezika u Europskoj uniji i preporučuje što bi domaći čimbenici trebali sve poduzeti da se hrvatski jezik podučava u inozemstvu prema istim standardima kao i u domovini. Ovaj znanstveni rad objavljen je u Saarbrückenu, u rujnu 2007.Zanimljiv je referat Branke Kordić na njemačkome jeziku o teškoćama dodatne nastave hrvatskoga jezika u saveznoj zemlji Baden-Württenberg u kojoj živi najviše Hrvata u Njemačkoj. Početak je učinjen nakon dolaska hrvatskih disidenata u tu pokrajinu poslije sloma hrvatskoga proljeća kad je tamošnja naša dijaspora osjetila potrebu za dodatnim učenjem hrvatskoga jezika jer je prije toga dominirao srpski preko tzv. srpskohrvatskoga. Hrvatski se počeo podučavati intezivnije nakon uspostavljanja Republike Hrvatske, ali budući da prosvjeta u Njemačkoj spada pod mjerodavnost saveznih zemalja (Ländera) uvjeti i uspjesi učenja su različiti od pokrajine do pokrajine. Autorica predlaže da se hrvatski uvede u nastavne planove kao i jedan od stranih jezika pa bi sve išlo lakše, učenici bi imali određen predmet i satove u razredima za vrijeme redovite nastave, ali to je tek želja a ne stvarnost u njemačkim školama. Teškoće nastaju i zbog toga što djeca govore narječjima svojih roditelja i svoj hrvatski rječnik opetrećuju germanizmima pa to otežava prihvaćanje standarda, ali najgore je što starija godišta učenika nisu zainteresirana za jezik svoje domovine i neredovito pohađaju jezičnu nastavu, ali još postoji nada jer učenici izvan učenja jezika pokazuju veliku zaintersiranost za prilike u Hrvatskoj.Marijana Erstić sa Sveučilišta u Siegenu objavila je na hrvatskome izvješće o radu Njemačkoga društva za kroatistiku (Saarbrücken, 2014.) u kojemu referira i o eksternim djelovanjima Društva kao što su promoviranje književnosti, znanstveni rad i promicanje studenata i mladih znanstvenika. Društvo je sudjelovalo u prezentaciji hrvatske književnosti „Leipzig liest kroatisch“ u Leipzigu. Također su čitali na hrvatskome na tamošnjemu Međunarodnom sajmu knjiga 2008. i organizirali simpozij o Miroslavu Krleži u berlinskome Literaturhausu, Kući književnosti, 2013. godine na kojemu su sudjelovali i književnici Igor Štiks (Bosna i Hercegovina) i Bora Ćosić (Srbija). Društvo je sudjelovalo na XII. njemačkom kongresu slavista 2015. godine. Predavanja su održali E. von Erdmann, Gun-Britt Kohler (Oldenburg), Liljana

2019354

Reinkowski i M. Erstić. Ona je ustvrdila da se u publikacijama, zbornicima i antologijama pod uredičkom palicom Von Erdmann „često pojavljuju teme iz kroatistike“. Na kraju spominje da je Društvo 2016. godine prvi put nazočilo dodjeli nagrada Hrvatskog veleposlanstva u Berlinu najboljim apsolventima njemačkih sveučilišta koji su svoje radove pisali na hrvatske teme, pri čemu je riječ ne samo o hrvatskim, nego i njemačkim sveučilištarcima. Na natječaj se prijavilo šest kandidatkinja i kandidata, a dodijeljene su četiri nagrade. Autorica zaključuje: „Namjera Njemačkog društva za kroatistiku je nastaviti takve i slične projekte za dobrobit hrvatsko--njemačkih odnosa na polju znanosti, neobrazbe i kulture, odnosno kooperirati s njima.“

Zaključne napomene

Afi rmacija hrvatskoga jezika u Njemačkoj nailazila je na teškoće ponajprije zbog političkih razloga jer poslijeratna Savezna Republika Njemačka kao da je patila od kompleksa krivnje prouzročene svojom prethodnicom Trećim Reichom koji je NDH imao za saveznicu pa je sve hrvatsko bilo sumnjivo i neprihvatljivo, a sve jugoslavensko poželjno i prihvatljivo. Uz to, veći dio njemačkih slavista bio je opterećen idealistički pretjeranim „sveslavenstvom“ Johanna Gotfrieda Herdera koji Hrvate kao posebni etnikum gotovo nije opažao dajući prednost Srbima, a zatim je došao modernizator srpskoga jezika Vuk St. Karadžić sa svojim „Srbi svi i svuda“ čiji su srbijanski sljedbenici, ali i hrvatski vukovci, naturivali „srpskohrvatski“ pa se onda nije trebalo čuditi da su to prihvatili i njihovi njemački oponašatelji. Prodor istine išao je vrlo polako zahvaljujući ne samo hrvatskim slavistima s njemačkom adresom, nego i nekim njihovim njemačkim kolegama. Danas možemo tvrditi da njemačka slavistika uglavnom prihvaća posebnost hrvatskoga standardnog jezika bez obzira na njegovu sličnost s bošnjačkim i srpskim. Problemi nastaju kad srbijanski slavisti „gostuju“ u Njemačkoj i dalje licemjerno zagovaraju tzv. srpskohrvatski dok je u Srbiji srpski jezik službeni i biva sve udaljeniji od hrvatskoga, na što Srbija ima pravo, ali čudno je da „ispod žita“ gura potrošene tvrdnje o „jezičnom jedinstvu“ koje nikad nije postojalo. Hrvatska znanstvena zajednica, kao i hrvatske vlasti, ne čine dovoljno da se hrvatski jezik još više udomaći na njemačkim sveučilištima i da djeca hrvatskih iseljenika u povećanom broju uče jezik svojih predaka. Samo preko jezika (u prijevodima i u originalu) može se afi rmirati i hrvatska književnost, čija se pojedina djela nalaze na razini europske i svjetske literature, koja prema Goetheovoj defi niciji mora prelaziti regionalne i nacionalne granice. Krajem prošle godine austrijsko-slovenski nakladnik Wieser Verlag u Klagenfurtu/Celovcu objavio je „Zastave“ Miroslava Krleže u prijevodu Gera Fischera i Silvije Hinzmann na tri tisuće stranica s astronomskom cijenom od 75 eura. Očito se nakladnik nada da će ovo monumentalno djelo prodavati bez gubitaka. Nakladnik citira „The Saturday Review“: „Što su Parizu njegovi Balzac i Zola, Dublinu njegov James Joyce, to je Hrvatskoj njezin Krleža.“ I onda dodaje riječi Jean-Paul Sartrea koji je, prema Karl-Markusu Gaußu, godine 1960. požalio što Krležu nije prije upoznao jer bi čitanjem njegovih djela odustao od mnogih stranputica. Zar treba posebno naglašavati kako je jezik hrvatske književnosti od Marka Marulića do Krleže i dalje bio i ostao samo hrvatski?

G. BORIĆ


SUMMARY

GERMAN ECHOES OF THE STRUGGLE FOR THE RECOGNITION OF THE CROATIAN LANGUAGE

The author, a respected publicist in Germany, analyses the effects of the struggle for the recognition of the Croatian language, now one of the offi cial languages of the European Union. He analyses the period from the nascent Croatian Spring movement and the Declaration of 1967 to the present day. His assessment is that

Slavic studies in Germany today largely accepts the distinct nature of Standard Croatian, although it had not in the past been entirely and consistently well intentioned towards our language – which led to the foundation a decade ago of the German Society for Croatian Language Studies with the aim of rectifying this situation. The society, led by its president Elisabeth von Erdmann PhD, is involved in various topics associated with Croatian language studies, translation, organising research and culture symposia, studying and publishing papers on Croatian culture, literature and language since 2007. The academic community, and the Croatian authorities, must work harder to see the Croatian language gain a broader foothold at German universities and to see the greatest possible number of the children of our emigrants learning the language of their ancestors.

2019356

RESÚMEN

EL RECONOCIMIENTO DEL IDIOMA CROATA EN ALEMANIA

El autor, un renombrado publicista de Alemania, analiza las repercusiones que produjo la lucha por el reconocimiento del idioma croata en Alemania, que hoy en día es uno de los idiomas ofi ciales de la Unión Europea. Analiza el período desde el comienzo de la Primavera Croata y la Declaración (1967) hasta el presente. El autor estima

que la eslavística alemana por lo general acepta la individualidad del idioma croata estándar, si bien en épocas pasadas no fue muy bien intencionada con respecto a nuestro idioma debido a lo cual hace diez años se creó la Sociedad Alemana de Croatística con la fi nalidad de corregir esa postura. La Sociedad, cuya presidenta es la prof. dr.sc. Elisabeth von Erdmann, desde su creación en 2007 se dedica a diversos temas croatísticos, a traducciones, organiza simposios científi cos y culturales, y asimismo se dedica a la investigación y publicación de trabajos sobre cultura, literatura e idioma croata. El autor considera que tanto la comunidad Académica como las autoridades croatas deberían hacer un esfuerzo adicional para que el idioma croata se afi rme aun más en las universidades alemanas posibilitando a los hijos de nuestros emigrantes que concurran en el mayor número posible a estudiar el idioma de sus antepasados.

G. BORIĆ

DU

HO

VN

OST

Mrežno izdanje njemačke ‘Žive zajednice’ slijedi čitalačke navike u današnjemu svijetu kada se tiskani mediji iznimno brzo prilagođavaju novim prilikama te ih možemo pratiti i na internetu. Izdavač toga čitanoga dvojezičnog mjesečnika i portala je Hrvatski dušobrižnički ured iz Frankfurta na Majni, koji vodi ravnatelj i delegat Hrvatske inozemne pastve za SRNJ mons. Ivica Komadina. Časopis i portal ‘Živa zajednica’ (www.zivazajednica.de) uređuje pisac i teolog dr. sc. Adolf Polegubić. Podsjetimo, istraživanja nam otkrivaju da se više od četiri i pol milijarde ljudi na svijetu koristi internetom. Papa Franjo u poruci za Svjetski dan medija piše da je među njima čak 800 milijuna djece i mladih. ‘Živa zajednica’ preko portala jamačno dopire do nekih od njih, a da pri tome nije izgubila ni svoju tradicionalnu publiku koja već 40 godina voli tiskano izdanje, provodeći Uskrs i ostale blagdane u domovini • Velika ‘Pisanica od srca’ krasi prostor ispred zagrebačke katedrale.

DANIJEL LABAŠ

OD TISKANOGA DO MREŽNOGA IZDANJA ŽIVE ZAJEDNICE IZ FRANKFURTA NA MAJNI

Časopis ‘Živa zajednica’ osmišljenom koncepcijom, atraktivnim likovnim izgledom i inovativnim suradničkim prilozima puna četiri desetljeća donosi pouzdanu kroniku iz vjerskoga, društvenoga i kulturnoga života Hrvata u Njemačkoj. Od početka izlaženja urednici ‘Žive zajednice’ bili su svećenici Bernard Dukić, Ignacije Vugdelija, Ante Živko Kustić i Anto Batinić, dok ga u tekućem 21. stoljeću brižno uređuje pisac i teolog dr. sc. Adolf Polegubić, izvevši časopis na internet na adresi www.zivazajednica.de od 15. siječnja 2018. Izdavač toga čitanoga dvojezičnog mjesečnika je Hrvatski dušobrižnički ured iz Frankfurta na Majni, koji vodi delegat HIP-e za SRNJ i ravnatelj mons. Ivica Komadina. Na tribini održanoj proljetos u Hrvatskoj matici iseljenika u povodu jubileja te serijske publikacije ‘Živu zajednicu’ pohvalio je i ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. sc. Tomislav Markić i to među mnogobrojnim časopisima/listićima koje čitatelji susreću u 187 hrvatskih katoličkih prisutnosti na svjetskoj razini, a koje se pojavljuju u različitim formama od župa, preko misija, zajednica, centara, a u posljednje vrijeme i hrvatskih etničkih kapelanija. Posrijedi je živa pastoralna djelatnost u kojoj u središtu stoji Njemačka, koja ima 97 hrvatskih katoličkih prisutnosti (misija). Komunikolog Danijel Labaš s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu posebno ističe važnost prisutnosti ‘Žive zajednice’ u virtualnome prostoru, čije izlaganje na spomenutoj Matičinoj tribini donosimo u cjelini.

Svakome pozornijem pratitelju medijskoga djelovanja Crkve neće promaknuti istina da Crkva medije koristi za svoje evangelizacijsko poslanje. A da bi mogla pratiti „uvijek nove zahtjeve evangelizacije, Crkva se od samih svojih početaka na osobito uspješan način oslanjala na sva komunikacijska sredstva i koristila sve medije – od navještaja

primjerom i riječju preko propovijedi i kateheza, pisane riječi i slika pa do današnjeg korištenja novim elektroničkim i digitalnim medijima“. Ove riječi napisao je u predgovoru u zborniku „Mediji, Katolička crkva i globalizacija“ vlč. Ivica Komadina nakon godišnjega pastoralnog skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz zapadne Europe, koji je održan u Bad Honnefu pokraj Bonna od 26. do 29. rujna 2011. Međutim, vlč. Ivica ne samo da je ovo napisao, nego je prema onome što je napisao zajedno sa svojim suradnicima, glavnim urednikom „Žive zajednice“ dr. Adolfom Polegubićem, proveo to u djelo. Zato smo danas i ovdje,1 zato oni s ponosom ističu i predstavljaju, uz već

1 Riječ je o tribini pod naslovom: „Četrdeset godina Žive zajednice: od tiskanog do mrežnog izdanja“, koja je održana u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu, 5. travnja 2018., a koja je privukla veliku medijsku pozornost. Uz ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Miju Marića govorio je i ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. sc. vlč. Tomislav Markić. O hrvatskoj

2019360 D. LABAŠ

postojeće tradicionalne medijske projekte izdavanja časopisa, knjiga, zbornika i drugih publikacija, i novi medijski projekt u kojemu je – uz već postojeću mrežnu stranicu Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Njemačkoj – „Živa zajednica“ nakon 40 godina postojanja otišla i korak dalje pa sad imamo i njezino vrijedno internetsko izdanje. Ta je odluka donesena u skladu ne samo s evangelizacijskim poslanjem Crkve, nego i sa suvremenim razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, a mrežna stranica „Žive zajednice“ i izgledom i sadržajem odgovara na nove komunikacijske izazove s kojima se u suvremeno digitalno doba suočava i mora suočiti i Crkva u svome pastoralnom djelovanju.Rekao bih da je upravo ovaj izlazak u digitalni svijet jako dobra odluka zbog više razloga, od kojih ću nabrojiti samo neke. Pri tome ću se poslužiti crkvenim naučavanjem – konkretno, da budemo što aktualniji – porukom pape Franje za ovogodišnji Svjetski dan medija, a to će mi otvoriti prostor da progovorim i o sadašnjem stanju u medijima i o tome kakvi su današnji korisnici medija.Počet ću upravo od ovih posljednjih – od medijskih korisnika. Prije svega, mrežno izdanje „Žive zajednice“ dobra je odluka zbog toga što se u današnjem svijetu mijenjaju čitalačke navike pa se tiskani mediji iznimno brzo prilagođavaju novim prilikama te ih možemo pratiti i na internetu. Na drugome mjestu, da biste što lakše doprli do novih naraštaja, do djece i mladih, morate

časopisnoj seriji iz Njemačke od tiskanoga do mrežnoga izdanja uz delegata za hrvatsku pastvu u Njemačkoj i ravnatelja Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Frankfurtu na Majni vlč. Ivicu Komadina i dr. sc. Adolfa Polegubića, glavnoga urednika Žive zajednice, nadahnuto predavanje održao je prof. dr. sc. Danijel Labaš, komunikolog (Hrvatski studiji, Zagreb) čije izlaganje donosimo u cjelini.

Ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. sc. vlč. Tomislav Markić, delegat za SRNJ i ravnatelj HDU u Frankfurtu vlč. Ivica Komadina, dr. sc. Danijel Labaš i dr. sc. Adolf Polegubić, urednik ‘Žive

zajednice’ te laureat književne Nagrade ‘ fra Lucijan Kordić’, HMI, Zagreb 5. IV. 2018.


razumjeti navike i načine na koji oni danas koriste medije. Neki istraživači današnje mlade ne zovu više „tinejdžerima“ nego „screenagerima“ jer više od šest sati dnevno provode uz različite ekrane – mobitela, televizora, tableta ili računala.To nam potvrđuju i rezultati raznih istraživanja koja nam otkrivaju da se više od četiri i pol milijarde ljudi na svijetu koristi internetom. A papa Franjo u poruci koju sam spomenuo piše da je među njima čak 800 milijuna djece i mladih. „Živa zajednica“ preko svoje mrežne stranice jamačno dopire do nekih od njih, a pri tome nije izgubila svoju tradicionalnu publiku koja još uvijek više voli tiskano izdanje.Drugi razlog zašto je dobro što je „Živa zajednica“ dostupna i na internetu također se može pronaći u papinoj poruci. Naime, tema papine poruke je kao i svake godine vrlo aktualna, a ove godine naslovljena je „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32). Lažne vijesti (fake news) i novinarstvo mira“. Već je to dovoljan razlog da „Živu zajednicu“ pratimo i preko interneta – da bude što više istinitih vijesti u tome prostoru. Tamo gdje je puno zla, tamo je potrebno i puno dobra.Jer, lažnim vijestima dezinformira se i korisnike medija dovodi u zabludu oko političkih, gospodarskih, kulturnih, pa i vjerskih pitanja, a te su prijevare nekada teže, a nekada nešto lakše prirode premda je njihov krajnji cilj bez obzira na njihovu „težinu“ uvijek negativan, nemoralan i neprihvatljiv.

Komunikacija – dio Božjeg nauma s čovjekom

O svemu tome piše papa Franjo u svojoj poruci koju započinje ističući da je komunikacija „dio Božjeg nauma s čovjekom i osnovni način na koji doživljavamo zajedništvo“ te dodaje kako čovjek – stvoren na sliku i priliku Božju – može izreći i dijeliti sve što je istinito, dobro i lijepo. To znači da može opisati svoja iskustva i svijet koji ga okružuje te na taj način stvoriti i povijesno sjećanje, ali i razumjeti povijesne događaje.Stoga kao treći razlog možemo navesti da „Živa zajednica“ izlaskom u internetskom izdanju čini isto to – ne samo da prenosi istinite informacije u svijetu dezinformacija, nego povezuje i promiče te stvara zajedništvo među ljudima.Papa nadalje u svojoj poruci upozorava da čovjek, ako postane ohol i sebičan, onda svoju moć i sposobnost za komuniciranje može i zloupotrijebiti, što je vidljivo već na prvim stranicama Biblije, u Knjizi postanka, u primjerima odnosa Kajina i Abela te prilikom izgradnje Babilonske kule. „Iskrivljivanje istine tipični je znak toga izobličavanja, kako na pojedinačnoj razini tako i na razini zajednice“, piše papa Franjo u poruci upozoravajući da su lažne vijesti (fake news) ili dezinformacije sve češće upravo i zato što ih je u današnjem svijetu sve brže komunikacije i digitalnih sustava moguće jako brzo širiti. Papa to može reći i zbog osobnoga iskustva jer je i sam bio žrtva lažne vijesti da podupire sadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, a u poruci navodi kako želi „dati doprinos zajedničkom nastojanju oko sprječavanja širenja lažnih vijesti i ponovnom otkrivanju dostojanstva novinarskog zanimanja i osobne odgovornosti novinara u prenošenju istine“.

2019362

„Živa zajednica“ protiv „lažnih vijesti“ i dezinformacija

Živa zajednica, dakle, u današnjem kontekstu brzoga razvoja i brze razmjene informacija ima ulogu zauzimanja protiv lažnih informacija, utemeljenih „na nepostojećim ili iskrivljenim činjenicama“ čiji je cilj zavaravanje i čak manipuliranje čitateljima. Učinkovitost dezinformacija ponajprije se vidi u njihovoj uvjerljivosti, to jest u moći oponašanja stvarnih vijesti. Osim toga, lažne vijesti ili dezinformacije isto su tako zavodljive i dovode u zabludu. One zapravo mogu privući pažnju svih onih kojima su namijenjene i to pribjegavajući stereotipima i predrasudama raširenim u društvu. Pri tome iskorištavaju emocije poput tjeskobe, prezira, ljutnje i frustracije koje se mogu pobuditi i lako i brzo. „U širenju takvih lažnih vijesti često se pribjegava manipulativnom korištenju društvenih mreža i načina na koji one funkcioniraju“, upozorava papa i ističe poznatu činjenicu da demanti, tj. opovrgavanje takvih vijesti teško može popraviti već nanesenu štetu onome na koga se odnose. Osim toga, nije se lako boriti protiv lažnih vijesti ili dezinformacija jer je u njihovu širenju uključeno puno ljudi, a okruženja su homogena i puna različitih pogleda i mišljenja. Logika dezinformacija dovodi i do toga da ih se ne uspoređuje s drugim izvorima informacija, što onda dovodi do predrasuda i šteti konstruktivnome dijalogu. Umjesto njega dolazi opasnost pretvaranja uključenih osoba u nenamjerne širitelje i sudionike pristranih i neutemeljenih ideja, što se može dogoditi i nama kada površno pristupamo takvim vijestima. „Tragedija dezinformiranja je u tome da se diskreditira drugoga kojega se predstavlja

kao neprijatelja do te mjere da ga se demonizira što može imati za posljedicu raspirivanje sukoba. Lažne vijesti upućuju tako na prisutnost nesnošljivih i odviše osjetljivih stajališta i vode jedino prema širenju arogancije i mržnje. To je konačni ishod neistine.“ I to je jedan od razloga zašto je ispravna odluka da se „Živa zajednica“ objavljuje i u mrežnom izdanju jer može pridonijeti i pridonosi bržem širenju istinitih vijesti o djelovanju hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, koje su – koliko je meni poznato – u posljednje vrijeme izložene napadima u pojedinim njemačkim medijima i u kojima ih se lažno predstavlja i optužuje za poticanje netrpeljivosti i govora mržnje.Dakako, netko će možda primijetiti da broj čitatelja mrežne stranice „Žive zajednice“ možda i nije velik. I to je točno. No, je li bolje stajati po strani i ne činiti ništa ili je ipak ispravno i odgovorno uhvatiti se u koštac i s tim novim izazovom?

Jubilarna naslovnica ‘ŽZ / LG’, Frankfurt na Majni, SRNJ

D. LABAŠ


Razotkrivanje taktika i strategija laži

Upravo na to, u drugome dijelu svoje poruke poziva papa Franjo pišući izravno i obraćajući se svakome. Pri tome navodi kako je svatko dužan suprotstaviti se lažima, što nije laka zadaća. Naime, u širenju dezinformacija često se namjerno pribjegava „uvijenom govoru i retorici koja suptilno dovodi u zabludu, a katkad se koriste i sofi sticirani psihološki mehanizmi“. Zato samo prepoznavanje i sprječavanje mehanizama dezinformacija nije jednostavan proces: „Moramo razotkriti ono što bi se moglo nazvati ‘zmijskim taktikama’ koje koriste oni koji se prerušavaju kako bi mogli udariti u bilo koje vrijeme i na bilo kojemu mjestu“, napisao je papa i upozorio da „ne postoje bezopasne dezinformacije. Štoviše, vjerovati u laži može imati kobne posljedice. Čak i blago iskrivljavanje istine može imati opasne učinke“.Papa Franjo sve je upozorio da se čuvaju – vlastite pohlepe dodajući da „fake news“ često postaju viralne ne samo zbog novih tehnologija kojima se služe društvene mreže, „već zato što oni koji ih šire igraju na kartu nezasitne pohlepe koju je lako pobuditi kod čovjeka“ pa „poučiti istini znači podučavati ljude kako razlučiti, procijeniti i razumjeti naše najdublje želje i sklonosti, da ne bismo izgubili iz vida što je dobro podliježući svakoj napasti“. Svojim rubrikama kao što su Duhovnost, Kultura, Naše zajednice internetska stranica „Žive zajednice“ istinoljubivim pisanjem pripomaže u ostvarenju i toga cilja.

Istina je prava novost – „Istina će vas osloboditi“

Zašto je to važno? Zato što stalno trovanje lažima truje našu dušu pa papa Franjo predlaže „najradikalniji protulijek za ‘virus laži’“, a to je čišćenje istinom koja ima veze s cijelim našim životom, a u Bibliji uključuje značenja kao što su potpora, postojanost i povjerenje. I mrežno izdanje „Žive zajednice“ nudi potporu, učvršćuje postojanost i jača povjerenje da je moguće doći do istine. A „da bismo prepoznali istinu trebamo razlučiti sve što potiče zajedništvo i promiče dobrotu od svega onoga što teži izoliranju, razdvajanju i suprotstavljanju. Istina se, prema tome, ne dohvaća kad se nameće izvana kao nešto neosobno, nego jedino kad proistječe iz slobodnog odnosa među osobama, iz međusobnog slušanja. K tome, istinu se nikada ne prestaje tražiti jer se laž uvijek može ušuljati, pa i onda kad tvrdimo stvari koje su istinite“, piše papa Franjo. Stoga je važno istinu prepoznati po njezinim plodovima: potiče li svađu, raspiruje li podjele, širi li rezignaciju ili, pak, promiče informirano i zrelo promišljanje koje vodi prema konstruktivnome dijalogu i plodonosnim rezultatima.Premda je u „Poruci“ pohvalio mnoge, papa Franjo na kraju ističe da su ljudi najbolji protulijek za laži. To su „osobe koje su oslobođene od pohlepe, koje su spremne slušati i koje se trude stupiti u iskreni dijalog da bi na svjetlo dana izašla istina; osobe koje privlači dobrota i koje se odgovorno služe riječima“. Odgovornost tih osoba – a papa Franjo tu misli na novinare – najbolji je odgovor na širenje lažnih vijesti jer je na novinarima zadaća pružati informacije i biti čuvarima vijesti. „U današnjem svijetu njihov posao nije samo zanat, već pravo i istinsko poslanje“, piše papa i podsjeća da „oni u vrtlogu vijesti i silnoj pomami za senzacionalnim vijestima imaju zadaću

2019364

sjetiti se kako u središtu vijesti nije brzina njezina objavljivanja niti njezin utjecaj na publiku, nego osobe. Informirati druge znači oblikovati ih, to znači biti u doticaju s ljudskim životima. Zato su jamčenje točnosti izvora i čuvanje komunikacije stvarna sredstva u promicanju dobra, stvaranju povjerenja i otvaranju puta prema zajedništvu i miru“.Upravo takve novinare i suradnike trebamo poželjeti i „Živoj zajednici“ koji će se baviti novinarstvom „koje je istinito i protivi se lažima, dojmljivim sloganima i senzacionalnim naslovima“, novinarstvom „koje su stvorili ljudi za ljude, koje je u službi svih ljudi, posebno onih – a oni čine većinu u našem svijetu – koji nemaju glasa“, novinarstvom „koje je manje usredotočeno na izvanredne vijesti, koje je zaokupljeno traženjem stvarnih uzroka sukobâ kako bi potaknulo dublje razumijevanje i pridonijelo njihovu rješavanju pokretanjem blagotvornih procesa“, novinarstvom „koje se stalno zauzima za to da upućuje prema rješenjima koja predstavljaju alternativu eskalaciji vike i verbalnog nasilja“.Kada je 22. studenoga 2001. papa sveti Ivan Pavao II. dodirom na tipku računala poslao svoju poslijesinodsku pobudnicu ‘Crkva u Oceaniji’ svim tamošnjim biskupijama, gotovo da je otvorio novo poglavlje u odnosu Crkve i medija na globalnoj razini. Kada su odgovorni za „Živu zajednicu“ odlučili pokrenuti njezino internetsko izdanje, sigurno su otvorili novo poglavlje za djelovanje Katoličke crkve u hrvatskom iseljeništvu jer su na taj način izašli iz dotadašnjega kruga i ograničenosti na tiskano izdanje i postali su globalno dostupni svakome koga će na suvremenome medijskom areopagu zanimati i radovati istina. Programatski i proročki u tom kontekstu zvuče riječi vlč. Ivice Komadine: „Moramo ‘ući’ u govor čovjeka današnjice, moramo razumjeti kulturu u kojoj živi te ga pozivati na zajedništvo. Kada su učenici pitali (Isusa): ‘Rabi, gdje stanuješ?’, on odgovara: ‘Dođite i vidite!’ Na taj ih je način pozvao na zajedništvo, na agape. Tako je – u svoje doba – stvorio novo društvo i novu kulturu koji su se razlikovali od tadašnje židovske, grčke ili rimske kulture. I mi moramo mijenjati, preobražavati naše doba koristeći sve ‘alate’ koji nam stoje na raspolaganju – i na području suvremenih komunikacija – kako bismo što bolje pastoralno djelovali i naviještali Riječ – s krovova naše suvremene kulture i društva prepunih različitih antena i prijemnika.“ „Živa zajednica“ i u tiskanome i u internetskome izdanju ove riječi – i ostvaruje i živi i na tome svima treba čestitati.

D. LABAŠ


SUMMARY

FRANKFURT’S ŽIVA ZAJEDNICA: FROM PRINT TO INTERNET

For four decades the Živa zajednica (“Living Community”) magazine has provided a reliable chronicle of the religious, social and cultural life of the Croatian communities in Germany. The periodical is conceptually well though out, features excellent graphic design and offers fresh perspectives. The magazine has been edited by the

priests Bernard Dukić, Ignacije Vugdelija, Ante Živko Kustić and Anto Batinić and is now, in the 21st century, carefully curated by writer and theologian Adolf Polegubić PhD, who took the journal online at the www.zivazajednica.de site on the 15th of January 2018. This much-read bilingual monthly is published by the Croatian pastoral offi ce in Frankfurt, led by the priest Ivica Komadina, the Roman Catholic delegate for churchgoers in Germany. At a round table staged recently at the Croatian Heritage Foundation on the occasion of the anniversary of this serial publication it was lauded by Tomislav Markić PhD, the head of the pastoral offi ce for Croatians abroad, singling it out among the numerous magazines and letterheads published in the 187 places in which Croatian Catholic groups are present around the world. These groups are active as parishes, missions, community, centres, and, of late, Croatian ethnic chaplaincies. At the heart of this lively pastoral activity is Germany with its 97 Croatian Catholic presences (missions).According to the German national statistics authority there are 332,605 persons of Croatian ethnicity living in this country, of which 259,038 are declared Catholics. This means that 77.9% of ethnic Croatians in Germany pay the church tax, which is signifi cantly above the rate seen among German Catholics. There is no doubt that our pastoral activity in Germany would not be as robust and excellent without these past forty years of the work of the Živa zajednica magazine.In his presentation at the CHF round table, presented here in full, associate professor Danijel Labaš PhD of the University of Zagreb’s Centre for Croatian Studies points in particular to the importance of this magazine in the virtual landscape.

2019366

RESÚMEN

ŽIVA ZAJEDNICA DE FRÁNCFORT: DESDE LA EDICIÓN IMPRESA HASTA LA VERSIÓN EN INTERNET

Con un diseño bien ideado y con aportes innovadores de sus colaboradores, la revista „Živa zajednica“ (La comunidad viva) por cuadragésimo año trae crónicas confi ables de la vida espiritual, social y cultural de la comunidad croata en Alemania. Los jefes de redacción de „Živa zajednica“ desde que comenzó a salir, fueron los sacerdotes

Bernard Dukić, Ignacije Vugdelija, Ante Živko Kustić y Anto Batinić, mientras que actualmente en el siglo 21 es dirigida por el escritor y teólogo dr.sc. Adolf Polegubić, quien comenzó a publicar la revista en Internet en la dirección www.zivazajednica.de a partir del 15 de enero de 2018. El mensuario bilingüe es editado por la Ofi cina de la Pastoral Católica Croata en Fráncfort del Meno, a cuyo frente se encuentra el delegado de la Pastoral Croata para la República Federal de Alemania mons. Ivica Komadina. En el coloquio efectuado recientemente en la sede de la Fundación para la Emigración Croata con motivo del aniversario de dicha publicación, el director de la Pastoral para los croatas de la diáspora el dr.sc. Tomislav Markić elogió la revista y la destacó entre las numerosas publicaciones y folletos que aparecen en las parroquias y que los lectores pueden encontrar en las 187 misiones católicas croatas a nivel mundial, como ser comunidades, centros, y últimamente en los Capítulos de etnia croata. Se trata de una actividad pastoral viva en cuyo centro se encuentra Alemania, con 97 misiones católicas croatas. Según el Departamento de Estadísticas de Alemania, en ese país viven 332.605 croatas de los cuales 259.038 están registrados como católicos. Eso signifi ca que el 77,9 % de los croatas radicados en Alemania pagan un impuesto a la Iglesia, que en proporción a su número, es un promedio mucho mayor del que pagan los alemanes católicos por el mismo concepto. Sin lugar a duda, nuestra actividad pastoral en Alemania no sería tan exitosa si no fuera por la fructífera labor de la publicación „Živa zajednica“. El profesor adjunto dr. Danijel Labaš de los Estudios Croatas de la Universidad de Zagreb destaca especialmente la presencia de „Živa zajednica“ en el espacio virtual. Traemos el texto completo de su disertación en el coloquio anteriormente mencionado realizado en la sede de la Matica.

D. LABAŠ

INOSLAV BEŠKER

USKRSNI EKUMENSKI POJMOVNIK

Među milijardu i dvjesto milijuna vjernika u svijetu ubrajaju se i hrvatski vjernici iz četrdesetak zemalja s raznih kontinenta, kamo su se (od)selili tijekom burne prošlosti, a osobito od sredine drugog do početka trećega tisućljeća. Najviše vjernika hrvatskih korijena trenutačno živi u Njemačkoj, Kanadi, SAD-u, Australiji, Švicarskoj, Austriji, Švedskoj, Francuskoj, Argentini, Belgiji, Južnoafričkoj Republici, Luksemburgu, Nizozemskoj, Norveškoj, Peruu, Čileu, Velikoj Britaniji, Irskoj, Sloveniji, kao i ostalomu europskom susjedstvu... U ovome prilogu donosimo dvadeset i osam ključnih izraza na hrvatskome jeziku za bolje razumijevanje najvažnijega kršćanskog blagdana, a prigodom 50. godišnjice izlaska iz tiska ‘Zagrebačke Biblije’1. Premda je Uskrs stožerni moment pretežne vjerske tradicije u Hrvata, stoga i nezaobilazan moment cjelokupne hrvatske duhovne kulturne baštine, dakle nešto o čemu ‘svi sve znaju’, ipak nam se učinilo prikladnim da ponudimo na jednome mjestu objašnjenja, a i poneka razmišljanja o glavnim pojmovima koji se vezuju uz taj blagdan. Tu je građu za čitateljstvo HIZ-a napisao Inoslav Bešker, vrsni publicist i dopisnik hrvatskih medija iz Rima. Uživajmo zajedno u čitanju uskrsnoga pojmovnika ususret Cvjetnici!

Veliki tjedan, Velika sedmica. Veliki tjedan je razdoblje od Cvjetnice (v.) do Uskrsa (v.). Prihvativši kršćanstvo naši slavenski preci su dotadašnji petodnevni tjedan (u kojemu svjedoče hrvatski nazivi dana, pa je srijeda, srednji dan, na trećemu mjestu) produžili za dva dana, preuzevši židovski naziv dana Božjega, preko latinskoga, za

subotu, a latinski naziv Dana Gospodinova, preveden kao „gospod’nica”, ubrzo preinačili u „nedjelju”, tj. dan kada se ne radi. Posljednja tri dana Velikog tjedna čine Vazmeno trodnevlje (v.), od Velikoga petka do Uskrsa. Uskrs i tjedan koji mu prethode imaju u kršćanstvu – a time i u civilizaciji obilježenoj sada više tom religijom, negoli tom vjerom – izniman simbolički sadržaj koji zadire u sam pojam ljudske egzistencije, a ukorijenjen je dobrim dijelom u egzistencijalne krize čovjeka u razdobljima davno prije Krista. U tom sklopu više je pretkršćanskih religija vezivalo uz taj mit i ponovno rađanje svog boga. S kršćanskim pojmom uskrsa na scenu civilizacije stupa novi oblik transcendencije koju prethodne nade u obnovu života nisu imale. Od toga povijesnog trenutka – koji se priprema od psalama, ali punu snagu, kadru da se raširi u univerzalnu ideju, stječe s Pavlom (posljednjim svjedokom boravka uskrslog Isusa na zemlji, prema Djelima apostolskim) – sam pojam ljudske egzistencije u cjelokupnoj misaonoj ekumeni

1 Ova 2018. bila je i u znaku obilježavanja 50 godina od izlaska iz tiska prvog primjerka Zagrebačke Biblije 13. rujna 1968., čiji su glavni urednici fra Bonaventura Duda i Jure Kaštelan. Prvi izdavač bila je nakladnička kuća Stvarnost, dok se kao jedini izdavač pojavljuje Kršćanska sadašnjost od godine 1974. Na prevođenju Biblije surađivali su najpoznatiji tadašnji naši bibličari, ugledni hrvatski književnici i naši najbolji jezikoslovci. Dobili smo tada prvi cjeloviti hrvatski prijevod Biblije tiskan u Hrvatskoj i to baš u Zagrebu.

2019368 I. BEŠKER

obilježen je jednom dvojbom: ili smrt jest smrt, dakle prestanak života kako kaže sam taj pojam, ili je pak smrt za čovjeka, jedino biće u prirodi, samo moment prijelaza iz ovozemaljskoga, mučnog i vremenitog života, u transcendentni život vječni (treća solucija – vjerovanje u seljenje duše iz jednog života u drugi, tj. metempsihoza – ipak je varijanta vjerovanja u transcendenciju istog života). Htjeli ili ne – jer u igri je ipak sam opstanak jedinke – tema je to kojoj nema objektivnog pristupa. Svaki autor je obilježen vlastitim stajalištem, gnostičkim (vjerskim ili nevjerskim) ili pak agnostičkim. A to je istodobno tema koja je ugrađena, mutatis mutandis, u svaki genetski kod jer je upravo genetski kod transcendentalni element ne transcendentne, nego vremenite egzistencije svakog bića. Naime, u sklopu kategorije opstanka, uz nagon za samoodržanje (zbog kojega smrt i jest primarno egzistencijalno pitanje), opstaje i nagon za održanjem vrste, u momentima jači od prethodnoga, nagon da održimo egzistenciju vlastitih svojstava ako već nismo kadri održati egzistenciju sebe. I to posve neovisno od toga poimamo li egzistenciju sebe kao svijest (ako smo ljudi) ili je ne poimamo, nego je imamo kao takvu (ako smo, primjerice, spužve ili morski konjici, ta milolika niža životinja u koje otac podiže potomke).Nada. Nada je osjećaj kojemu je – u zdravih ljudi – dovoljan povod, nije joj nužan razlog (jer bi tada već bila očekivanje). Ona se veže uz početak, ne uz kraj kada se svode računi. Tvrdi se, doduše, da nada umire zadnja, ali svi znamo da to nije istina: zadnja umire želja, čežnja, sa zadnjim dahom, jer ona ostaje i kad nema više nikakve nade. Bez želje ne bi bilo očaja, osjećaja suprotnog nadi, traga njezina nestanka. Zato je nada glavno gorivo vjere, a ne znanja, koje se pogoni činjenicama. Boja nade je zelena (v.).Radost. Radost, „boštvo” bez kojega smo samo „zvjerad na zemlji” (kako to poetski sažima pjesnik Vladimir Nazor), ključan je atribut Uskrsa u onih koji vjeruju jer im taj blagdan, središnji u kršćanstvu, obećava besmrtnost ako se odreknu grijeha stupajući za križem i noseći svoj dio njegova tereta.

Velika ‘Pisanica od srca’ krasi prostor ispred

zagrebačke katedrale. Dar je to Koprivničko-križevačke

županije koji tradicionalno oblikuju slikari naivci, predstavnici Hlebinske

udruge slikara toga kraja i likovne sekcije ‘Podravka’.


Besmrtnost. Strah od smrti, kao nepovratne i nepobitne činjenice, urodio je nadom u besmrtnost, život vječni, bilo ponovnim rađanjem (u koje su, čini se, vjerovali još neandertalci), bilo životom u onostranosti, na „drugom svijetu”, odnosno na „novoj Zemlji”, pod „novim Nebom”, koje predviđa apokalipsa. Kršćanstvo uči da su ljudi smrtnost „zaradili” prvim grijehom Adama i Eve, zbog kojega su ti praroditelji prognani iz raja zemaljskoga, ali je Isus mučeničkom smrću na križu otkupio grijehe za one koji u njega vjeruju i slijede njegov nauk, ispovijedajući svoje grijehe i odričući ih se iskreno i skrušenu uz neprekidno obraćanje (metanoju), te svojim uskrsnućem zapečatio i njihovo tjelesno uskrsnuće na kraju vremena, pred posljednjim sudom.Uskrsnuće. Uskrsnuće je oživljenje umrle osobe, a u nekim religijama znači sjedinjenje neumrle duše s novim, vječnim tijelom, nakon smrti. U više religija javlja se motiv uskrsnuća, bilo kao refl eks ljudske čežnje za besmrtnošću (v.), bilo kao simbol cikličnog preporoda prirode, odnosno ispreplićući oba ta rezona. Prema mnogim religiolozima, mit o uskrsnuću vezan je sa slavljenjem ponovne pojave vegetacije na zemlji, svake godine, o kojoj je ratarskim narodima ovisio život. Vezuje se, u tom pogledu, za proljetne svetkovine oko proljetne ravnodnevnice ili ekvinocija pa tako pripada u isti ciklus u kojemu se slavi i zimski suncostaj ili solsticij (dan ponovnog jačanja Sunca) kada je otprilike lociran i Božić. U isti ciklus pripadaju i ljetne žetvene svetkovine (uz koje se u nas vezuju ivanjski krijesovi). Izravno su s kultovima preporoda i plodnosti vezani simboli koji su iz pretkršćanskih religija prešli u uskrsne običaje, poput pisanih jaja i uskrsnog zeca (u nekih kunca). U staroegipatskoj religiji božica Izida oživjela je svoga brata blizanca i muža boga plodnosti i vegetacije Ozirisa pošto ga je ubio i raskomadao brat Seth, bog kaosa. Egipćani su vjerovali u Zemlju mrtvih gdje su ostajali vječno živi i služeni oni kojima bi, pred Ozirisom, izvagali srce i našli ga neopterećeno teškim grijesima, a one čije bi srce bilo teže od Ma’atina pera požderalo bi čudovište Ammut. U mazdaizmu duše pravednika, dospjele u raj, oživjet će tjelesno u Novom svijetu, kada stigne Spasitelj. Iz mrtvih su uskrisivali i babilonski Tammuz, fenički Adonis, frigijski Atis, perzijski Mithra, a i manje poznati Sandan, bog plodnosti u Tarsu, rodnome mjestu sv. Pavla apostola, koji je kršćanstvu dao osnovni organizacijski, a vjerojatno i teološki oblik. Iz podzemlja i svijeta mrtvih na zemlju se u Nordijaca u proljeće vraćala i Ostara ili Eostre, božica zore (čije ime čuva u sebi germanske nazive i za zvijezde – star, stern – i za istok – east, est, ost, odakle rudi zora, u starih Grka božica Eos), kojoj je bio posvećen travanj (u njih Eostur-Monath), pa se po njoj Uskrs u engleskome i dalje zove Easter, čuvajući u tom imenu uspomenu na nekadašnju svetkovinu proljeća. To je uočio još Beda (engleski povjesničar s početka 8. stoljeća), podsjetivši već tada na sličnosti između Eostre i grčke Persefone/Demetre, odnosno rimske Proserpine/Cerere. Istu funkciju imala je i Ereš-Kigal, babilonska kraljica smrti, ali nije bila daleka ni dvolika božica mati u Slavena, Živana/Morana. Umirali su i uskrisivali i bogovi drugih religija: u Germana Odin odnosno Wotan, Baldr (koji se ne vraća svakog proljeća, nego čeka na drugom svijetu kraj ovoga svijeta), te u Slavena (kasnije potisnuti) sunčani bog (mit o Hrelji itd.). U grčkoj religiji Dioniz je oživio majku Semelu koju je ubila ljubomorna Hera, Zeus je oživio Pelopa, Eskulap Hipolita, Heraklo je Alcestu izvukao živu iz Hada, zakratko su oživjeli Euridika, odnosno Protesilaj itd. Iako okruženi religijama u kojima je pojam uskrsnuća bio nazočan, Židovi nisu vjerovali ni u kakvo uskrsnuće, a posebice

2019370

ne u uskrsnuće tijela. „Nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš”, piše u Propovjednika (9, 10) koji kaže i ovo: „Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju” (3, 19-20). Tek nekih dvjestotinjak godina prije Krista javlja se i u Židovâ ideja uskrsnuća, koju pak osporavaju saduceji (uz farizeje tada vodeća sljedba u židovstvu). Zapravo se ne može govoriti o cjelovitoj ideji uskrsnuća u židovstvu jer kada se ona do kraja konstituirala, istodobno se zapravo i odvojila od židovstva jer je na njoj utemeljena nova vjera, kršćanstvo. Isus je po evanđeljima oživio Lazara.Mesija. Ideja o uskrsnuću povezuje se tada s paralelnom i nešto starijom mesijanskom idejom (o spasitelju i otkupitelju), a one se zajedno vežu uz neke bitno starije naznake koje možemo pratiti još od psalama – ali ne još kao cjelovita vjerovanja. Pojam „Mesija” sv. Jerolim Dalmatinac nije zapravo prevodio kada je Bibliju prevodio na latinski (taj prijevod, zvan Vulgata, temeljan je spis cjelokupne kulture srednjeg vijeka). On je samo kao „Messia” zapisao hebrejski pojam „Mašiah”, odnosno aramejski „Mešiha”, što znači (Božji) Pomazanik. To je na grčki prevedeno kao „Hristós”, a to je u latinski ušlo kao „Christus”, a u hrvatski kao „Krist” (može biti i spojeno s Isusovim imenom u: Isukrst). Evanđelja nisu zamišljena kao historijski dokument, nego kao vjerska didaktika – pišu noviji kršćanski egzegeti. Osim toga, prva tri sinoptička evanđelja najveći dio pozornosti stavljaju na činjenice koje možda i nisu danas najbitnije za kršćanstvo, ali su u ono doba trebale poslužiti kao potvrda da su se upravo u Isusu ispunile mnoge biblijske najave i proročanstva, počevši od dana kada je raspet pa do činjenice da mu udovi nisu bili polomljeni, kako nisu smjeli biti ni pashalnom janjetu, žrtvi kojom se obnavljalo Abrahamovo žrtvovanje Isaka (pa ni kurbanu za muslimanski bajram, kojim se simbolizira ta ista abramitska žrtva), čime se ponajprije tome semitskome civilizacijskom krugu trebalo dokazati da On jest Žrtva i jest Mesija. Židovi baš u noći Pesaha čekaju Mesiju, Pomazanika, otkupitelja i izbavitelja. I to je razlog zašto je Isus trebao biti raspet uoči tog dana: da se ispuni to proročanstvo i dodatno dokaže da je – u žrtvi i u smrti – upravo on taj Mesija. Toj činjenici žrtve i pomazanja dodana je – s osobitim naglaskom tek u Ivanovu evanđelju i u Pavlovim spisima – ideja o uskrsnuću, čija se recepcija (i o tome podrobno pišu Léon-Dufour, Cothenet, Wiener, Schlier, Doré i mnogobrojni drugi autori) razvijala i mijenjala tijekom stoljeća.Cvjetnica. „...Veliko mnoštvo naroda koje bijaše došlo na blagdan, kad ču da dolazi Isus u Jeruzalem, uze grane od palmâ te mu iziđe u susret kličući: ‘Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!’” To je bilo, po Ivanu, u nedjelju prije Pesaha (praznika beskvasnih hljebova, koji je te godine padao u subotu). Zašto je za simboliku Kristova Novog saveza s Bogom (tradicionalno: Novog zavjeta) bilo važno da on bude dočekan s palmama, kao slavodobitnik, kao Mesija? Jer je evanđelistima bilo važno naglasiti, gdje god su mogli, kako Isus ne donosi novu vjeru, nego ostvaruje ono što je najavljeno u Tori i drugim knjigama Saveza (za kršćane: Starog zavjeta) između Abrahama/Ibrahima i Boga. Po tim palmama (v.) kojima su Jeruzalemci pozdravljali Isusov ulazak dobila je, neposredno i posredno, naziv nedjelja prije Uskrsa, koju naši katolici zovu Cvjetnicom. U mnogih drugih naroda

I. BEŠKER


naziv joj je Palmena nedjelja (dominica palmorum na latinskome). U europskim krajevima gdje nije bilo palmi (pa ni u Splitu – sadašnje palme na rivi zasađene su između dvaju svjetskih ratova, umjesto murvi, koje na sjeveru zovu dudovima) rabilo se drugo zelenilo, posebice cvijeće, pa odatle i naziv Cvjetnica. Šetka kaže da se bilježi od XV. stoljeća te spominje još i ove nazive: Cvijeti, Cvjetonosije, odnosno Uličnica, Uljična nedjelja, Uljičnica, po grani masline ili ulike, odnosno uljike, po kojoj i naš naziv uje ili ulje – od latinske riječi oleum prema latinskome oliva odnosno, u dalmatskome, olea, masna, zato je zovemo maslinom – a na Cvjetnicu se blagoslivljaju masline (v.).Palma. Zašto palme i pozdrav palmama? U Rimljana ona je od davnina znak pobjede, ona je Enejina zlatna grana po kojoj je i Frazer svojim poznatim „studijama o magiji i religiji” dao naslov The Golden Bough, a rabila se i u eleusinskim misterijama. Kaže Plutarh: „Palma, koja sa sebe nikada ne otresa listove, vazda je urešena istim zelenilom. Tu moć tog stabla ljudi smatraju podobnom i prikladnom da oliči pobjedu.”Iz praiskona se palma – u krajevima gdje je rasla – vidjela kao drvo života. Shvaćana je kao muški, falički simbol i time znak plodnosti, ali je palma obremenjena grozdovima datula bila shvaćana i kao simbol ženske plodnosti (Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi, piše u Pjesmi nad pjesmama). Budući da palma i stara nosi dobar plod, simbolizira i dugovječnost te berićetnu starost, dodaje Cooper. Krist je pobjednik za kršćane, on je svojim križem, dakle mučeništvom, smrću i uskrsnućem, pobijedio smrt. Tko nosi Kristov križ (poglavito mučenik) i sam je pobjednik nad smrću, zato je pobjednička palma glavni simbol mučeništva u kršćanskoj ikonografi ji. „Krist se često prikazuje s palmom u ruci kao slavodobitnik nad grijehom i smrću”, piše Marijan Grgić.Maslina. Zašto maslina? Prvo, zato što je u nas ima. Matvejević u Mediteranskom brevijaru tvrdi da Sredozemlje dopire dokle uspijeva maslina. Čovjek je još prije 8.000 godina dobivao ulje iz plodova divlje masline, iz koje je zatim selekcijom razvio kultiviranu. Služila mu je ili služi za jelo, a njezino ulje za začin, higijenu te za svjetlost. Drugo, grančica masline je biblijski znak mira: u starozavjetnoj priči o Općem potopu Noa je shvatio da se Bog prestao ljutiti kad se golubica vratila na Arku donijevši u kljunu grančicu masline, znak da je kopno opet izronilo. Maslina je, bilježe Chevalier i Gheerbrant, stablo velikoga simboličnog bogatstva. Simbolizira mir, plodnost, očišćenje, snagu, pobjedu i nagradu. U više religija ona je sveto ili barem vrlo poštovano stablo.Cvijet. Sveti Ivan od Križa smatra da je cvijet – po kojemu se zove i Cvjetnica – slika duševnih vrlina, a kita cvijeća duhovnog savršenstva. Izvan katoličke teologije, u svakodnevnoj simbolici, cvijet je naprosto znak proljeća, buđenja prirode, obećanje budućeg ploda. Stoga je cvijeće tipičan čestitarski poklon. Uz to, svojim bojama i šarenilom cvijet je znak radosti i ljepote, urešuje prostor u koji je unesen. Uskrsni ljiljan je, pak, simbol čistoće, iskrenosti, čednosti, pa onda simbolizira i novi život darovan Kristovim uskrsnućem. U kršćanskoj ikonografi ji pri slikanju Navještenja arkanđeo Gabrijel obično nosi stručak ljiljana u ruci dok buduću Bogorodicu pozdravlja riječima: „Zdravo, Marijo, milosti puna…”

2019372

Vazmeno trodnevlje. Vazmeno trodnevlje obuhvaća Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Ono ipak počinje u Veliki četvrtak (v.) uvečer, misom večere Gospodnje. Naime, po židovskom kalendaru dan počinje u sumrak.Veliki četvrtak. Ujutro se na misi posvete ulja obično blagoslovi ulje za svetu potvrdu (krizmu, fi rmu), bolesničko pomazanje, odnosno katekumene.Uvečer se održava misa večere Gospodinove, u spomen na Posljednju večeru (v.), koju su Isus i apostoli blagovali u sklopu obreda za Pesah (v.).Pesah ili Pasha. U doba oko proljetne ravnodnevnice ili ekvinocija (kada Sunce ulazi u zviježđe Ovna) imale su svoje svetkovine više-manje sve civilizacije temeljene na poljodjelstvu: mezopotamske, sredozemne (uključujući feničku, sirsku, židovsku, antičku grčku i rimsku), keltske, germanske, slavenske… U većini njih upravo je to doba bilo i početak ciklusa, dakle razdoblje od kojeg se računao tijek godine.U židovstvu, u sklopu kojega je nastalo kršćanstvo, godina je također svojedobno počinjala oko proljetne ravnodnevnice, početkom mjeseca nisana (to spominje i Tora). Tek puno kasnije (jamačno ne prije Drugog hrama) kao početak godine računa se i početak tišrija (sedmog mjeseca), poznat sada i kao Roš ha-Šana (taj praznik, vezan uz pojam Strašnog suda, dobio je današnje značenje tek poslije razaranja Drugog hrama, dakle poslije Krista, jer je taj događaj pomaknuo i težište židovske vjere s trijumfa izbavljenja iz Egipta na strah od suda za grijehe, a smatralo se da je Roš ha-šana nadnevak kako stvaranja svijeta, tako i budućega Sudnjeg dana, pa stoga na taj praznik i današnji Židovi simbolički bacaju svoje grijehe u vodu). Josip Flavije, židovski povjesničar iz tog doba (po nekima je baš on bio Josip iz Arimateje jer se u židovstvu on zvao Josef bar Mtthias), tvrdi da vjerska nova godina pada u nisanu, a građanska u tišriju. U nisanu pada i Pesah (u nas i: Pasha), koji se naziva i Hag ha-aviv (proljetni praznik). Nazivaju ga i Hag ha-macot (Dan beskvasna kruha) jer se takav kruh (maca, maces ili mates) jede za taj praznik (prije nekoliko stotina godina se i u zapadnih kršćana uobičajilo da se beskvasni kruh rabi za hostiju te se tom prilikom Krista štuje i blaguje u euharistiji). Takav kruh pekao se prije nego što se otkrilo da uz pomoć kvasa tijesto može uskvasati (uskisnuti, jer kvas i kis je jedno te isto, odakle i kvasina i kiselina). Pesah je blagdan izbavljenja Židovâ iz egipatskoga (ili: misirskog) sužanjstva (po jednoj od predaja bježali su ne mogavši sačekati da tijesto uskisne, nego su za put ispekli hljebove beskvasna kruha). Slavi se počevši od 15. nisana, sedam ili osam dana. Uz Šavuot i Sukot to je jedan od triju praznika na koje su Hebreji u doba postojanja Hrama išli u Jeruzalem (Yerushalaim) i prinosili žrtve. Jedna od uobičajenih žrtava bilo je i janje, koje je moralo biti bez mane i kojemu se pri klanju nisu smjele lomiti kosti (posrijedi je tipična žrtva stočarskih civilizacija, sačuvana i u srodnom islamu u obliku žrtvovanja ovna, kurbana, koji je dao ime Kurban-Bajramu). Jedna od obrednih obveza vezanih uz Pesah je Seder (na hebrejskome znači: red), a Seder Pesah je praznična obredna večera na kojoj se molitve, čitanje Haggade i svi običaji održavaju po strogom redoslijedu. Jedan od običaja je da se za Sedera piju četiri čaše vina. Posebna čaša ostavljala se za proroka Iliju (Eliaha), a tijekom večere otvarala bi se vrata i svi bi ustali da svečano, pozdravom „baruh haba”, zažele dobrodošlicu proroku

I. BEŠKER


za koga se vjerovalo da nije umro, nego je vatrenim kočijama uzašao živ u Nebo te da će se vratiti kao vjesnik Mešihe (Pomazanika, Mesije, grčki: Hristosa). Dobar dio toga naći ćemo i u novozavjetnim spomenima.Posljednja večera. Posljednja večera Isusa i njegovih učenika bila je pashalna večera, jeo se maces, pilo se vino – ali je Isus i tom kruhu i tom vinu dao novo značenje. „Zatim uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći: ‘Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite na moju uspomenu!’ Isto tako, poslije večere uze kalež te reče: ‘Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva’”, prenosi Luka (slično i Matej i Marko).Veliki petak. Samo pet dana poslije trijumfalnoga Isusova ulaska u Jeruzalem, ne pet vjekova nego pet dana, u petak, puk je, upitan tko treba da bude oslobođen radi Pesaha, Bar Abbas (za nas: Baraba) ili Ješua (za nas: Isus), odlučio je da se od smrti na križu spasi Baraba.Parabola o prevrtljivosti gomile? U Italiji je 1995., nedugo prije nedjelje Palme, izašla knjiga o zločinima demokracije gdje je kazna poprilično demokratski nametnuta Isusu unesena kao jedan od prvih primjera. No, da je na križ dospio Bar Abbas – gdje bi bila pouka? To, dakako, ne umanjuje parabolu koja ima, za današnje doba, nešto drukčiji akcent: nije vjerojatno da su isti mahali palmama i vikali: „Na križ s Njime!” Vjerojatnije je da su oni koji su u nedjelju mahali palmama bili u petak zamukli od straha (počevši od prvog pape, Šimuna Kefe ili Petra). Strah je navikao ljude, ne od danas, da umuknu dok drugi urlaju ili da – ako baš ne mogu šutjeti – govore u parabolama i elipsama, da „pišu između redaka”, da o svom dobu i uzrocima svojih strahova kazuju analizom dalekih vremena i/ili dalekih krajeva, uključivši fantastične i nepostojeće (sv. Thomas More napisao je Utopiju, Orwell i drugi bardi znanstvene fantastike svoje su strahove raznijeli paralelnim svjetovima ili nedostižnim zvijezdama). Isus je raspet, na tom je križu (v.) izdahnuo u mukama prije sumraka tako da su ga mogli pravodobno pokopati i ne narušiti mrtvim tijelom praznik budući da se u židovstvu, kao i u islamu, primjenjuje lunarni kalendar, a po njemu novi nadnevak počinje dolaskom noći („Tako bude večer, pa jutro – dan prvi”, piše u Postanku).Muka. Pojam uskrsnuća, kršćanskoga, kakav dakle pozna naša civilizacija, neodvojiv je od pojma muke. Kako opće (muke života i smrti od koje je Uskrs izbavljenje), koja u svakoga postaje pojedinačna (do Camusove teze da je samoubojstvo jedini zbiljski fi lozofski problem), tako i posebne, dakle Muke, Pasije, nadasve mučne smrti Isusa na križu (v.) koji time plaća cijenu uskrsa (v.): svoga (u mjeri u kojoj je i sam čovjek, a koncili su trebali da bi većini kršćana utuvili to uvjerenje o dvostrukoj naravi Kristovoj, simbolizirano u dvama skvrčenim prstima pravoslavaca dok se križaju) i svih ostalih ljudi.Dijalektika Muke i Uskrsa (kao simbola svake muke i svakog uskrsa) duboko je obilježila cijelu kršćansku civilizaciju, s time što je već u samom početku kršćanstva došla do izražaja tipična sklonost svakog sistema dogmatskome monizmu na uštrb dijalektike pa je tako čak i sam datum Uskrsa, odnosno način njegova izračunavanja bio podvrgnut jednoj od dviju težnji: maloazijskih crkava da akcentiraju Muku (slaveći stoga Uskrs striktno u nedjelju poslije 14. nisana po židovskom kalendaru, pa zato nazvani i „četrnaestnicima”) ili većine drugih da akcentiraju

2019374

uskrsnuće (slaveći stoga Uskrs prve nedjelje po punome mjesecu u proljeću, što je prihvatio Nicejski koncil 325).Križ. „Isusova smrt na križu je najvjerodostojnija činjenica njegova postojanja (v.: Tacit, Anali, XV, 44, 3): galilejski prorok smaknut je na način koji je smatran najokrutnijim i najponižavajućijim”, piše u „Rječniku religija” kojemu je glavni urednik nadbiskup i sadašnji kardinal Paul Poupard. Zaista, Isus iz Nazareta usmrćen je jezovitom smrću. On je, kao i svaki nesretnik osuđen na križ, bio pribijen čavlima na dvije unakrsno spojene grede, kroz šačne zglobove (a ne kroz pesti, kako se dugo smatralo i kako se likovno prikazuje – te gdje su se pojavljivale stigmate, npr. u sv. Frane Asiškoga, ili u sv. fra Pija iz Pietralcine) raširenih ruku i kroz stopala, te ostavljen da visi o te četiri bolne točke. Zbog položaja u kojemu je bio disanje mu je bilo otežano, tako da se postupno davio. Da bi mogao udahnuti – refl eksno – morao bi se izdići na križu, dakle oduprijeti o čavle na kojima je visio, što je širilo te rane i bilo strahovito bolno. I to mrcvarenje bi se nastavilo sve dok nesretnik ne bi izgubio snagu i konačno se polako ugušio. Kao znak milosti, mučitelji bi eventualno poslije nekog vremena polomili kažnjeniku ruke i noge tako da se na njih ne može osloniti kako bi se brže ugušio. Isus je, prema svjedočenjima u evanđeljima, umro već prije (postoje medicinska tumačenja koja povezuju njegov krvavi znoj s jednim tipom šoka, u kojemu prskanje krvnih žila omogućuje da krv prijeđe u limfu i u znoj te tako izbije na površinu tijela – a svi ti detalji čine vjerodostojnima podatke iz evanđelja jer je smrt na križu bila, na žalost, prilično česta pa se mogla opservirati i na drugim nesretnicima).Kad je, dakle, rimski vojnik (po predaji sv. Longin) htio polomiti Isusove udove, da mu skrati muke, bocnuo ga je kopljem i utvrdio da krv više ne teče – da je, znači, osuđenik već mrtav. Nije se, naime, htjelo da mrtvi nepokopani dočekaju sumrak kada (u skladu s regulama svojstvenima lunarnim kalendarima) počinje novi dan, dakle subota Pesaha, židovskog praznika. Odatle, po Wieneru, treba vjerovati Ivanu Evanđelistu da je Isus smaknut uoči Pesaha, u petak 14. nisana, a ne ostaloj trojici koji tvrde da je smaknut 15. nisana na sam Pesah – što nije vjerojatno.Uzrok Isusove smrti, prema tvrdnjama jednoga talijanskog liječnika, nije bio sporo gušenje na križu, već unutarnje krvarenje zbog pada. Kako je 1998. izvijestio talijanski dnevni list Corriere della Sera, a prenio austrijski Kathpress, kirurg Nicolò Cinquemani do tog rezultata došao je na temelju proučavanja Torinskog platna. Taj liječnik polazi od pretpostavke da je svjetski poznato platno s otiskom patnika doista preslika Isusova mrtvog tijela. Na temelju tragova ozljeda i krvi na desnoj strani gornjeg dijela tijela, prema njegovoj analizi, vidljivo je da je osoba umotana u platno kratko prije samog razapinjanja teško ozlijeđena. Cinquemani pretpostavlja da je Isus na križnom putu „nesretno pao”, tako da se u njegove grudi zabio jedan od unaprijed pribijenih čavala u križ. Tako je nastao hematothorax (unutarnje krvarenje u predjelu grudnog koša), koje je pri razapinjanju na križ brzo prouzročilo smrt tako da Isus nije poput ostalih razapetih umirao na križu polako se gušeći. Ta bi pretpostavka objasnila i glasan krik Raspetog neposredno pred smrt, o kojem izvješćuje Markovo Evanđelje. Takav bi krik, da je riječ o sporoj smrti gušenjem, bio jedva moguć ili gotovo nemoguć. Ako bi ova teorija kirurga Cinquemanija bila potvrđena, otklonile bi se i neke ranije sumnje o povijesnoj ispravnosti prvih biblijskih izvješća o raspeću.

I. BEŠKER


Uskrs, Vazam, Veligdan. Uskrs, dan kada je, prema evanđeljima, Isus uskrsnuo i duhom i tijelom, da bi 40 dana kasnije tijelom uzašao na nebo, simbol je upravo tog elementa vjere, kamena kušnje cijelog kršćanstva. U tom vjerovanju, ključnome za cijelu kršćansku vjeru, ujedinjeni su i pojam kršćanskog Boga (koji se, utjelovljen u čovjeku, iz ljubavi prema čovječanstvu, žrtvovao i time otkupio grijehe svijeta, omogućivši tako vjernicima život vječni nakon smrti) i prastara ljudska težnja za besmrtnošću, koja se iskazivala u mitovima o uskrsnuću u mnogobrojnih bliskoistočnih ratarskih naroda iz kakvih je, napokon, proizašao i Pesah, određivan prema nicanju ječma. Prva kršćanska zajednica koja se okupila u Jeruzalemu oko Isusovih učenika (i o čijem početku govore Djela apostolska) još nije svetkovala Uskrs kao poseban blagdan, a još manje je svetkovala neki od današnjih kršćanskih blagdana (Božić i Bogojavljenje javljaju se barem stotinjak godina kasnije). Ti su prvi kršćani nastavili svetkovati židovske svetkovine – ali su u njih unijeli nov sadržaj, zapravo kršćanski. Već je zajednička gozba, agapé, iz koje će se razviti euharistija, ponavljala zapravo posljednju pashalnu večeru, gdje su dioba kruha i vina dobili značenje kršćanske pričesti. Isusova žrtva na križu prispodabljala se i s pashalnim janjetom (jaganjac Božji koji otkupljuje grijehe svijeta) te je nađena paralela s time što je Isus izdahnuo na križu prije nego što su mu Rimljani htjeli polomiti ruke i noge (da se skrate muke). A kada je kršćanstvo, Pavlovim marom, počelo izlaziti iz židovskih zajednica (u Jeruzalemu, Korintu, Rimu i drugdje, pa tako i u našoj Saloni – Otok je bio dio židovskog predgrađa pred Istočnim vratima te je moguće da je i prasvetište Gospe od Otoka otprilike na mjestu nekadašnje sinagoge, a jamačno nije daleko od nekadašnjih židovskih grobova) i zahvaćati pučanstvo drugih tradicija – tada je umjesto Pesaha s novim sadržajem nastao postupno novi blagdan, Uskrs, koji u romanskih naroda još ima židovski naziv (Pasqua, Pascua, Pâque…), u Engleza posuđen iz germanske religije (Easter), a tek u onih koji su se kasnije pridružili kršćanstvu, poput Slavena (Hrvati su nahrupili u već kršćansku Dalmaciju), ustalio se naziv vezan uz samu bit blagdana: Uskrs.Evocirajući 1991. Uskrs kao trijumf života nad smrću, sv. Ivan Pavao II. osudio je, kao današnje znake smrti, tlačenje osobe i njezinih prava, a osobito rat, porobljavanje i siromaštvo, pozvavši čovječanstvo da zbaci te znake smrti i da uskrsne u Kristu i s Kristom. On je tada naglasio da je u svijetu sloboda jedna i nedjeljiva za sve, te da je svaka uvreda ljudskoj osobi – uvreda Božjem liku u čovjeku i time uvreda Bogu. Svaki rat je novi trn u Kristovoj trnovoj kruni, rekao je isti papa 1997. Uskrsnuće kao pobjeda nad smrću, uskrsnuće kao pobjeda nad Zlim (tj. nad personifi ciranim zlom, Sotonom), uskrsnuće kao Spasenje – to su tri ključna pojma koja su se našla 1992. u kratkom slovu pape Ivana Pavla II. hodočasnicima iz ratom pogođene Hrvatske. U tim trima pojmovima sadržana je i simbolika kršćanskog (ne samo katoličkog) Uskrsa.Danas znamo da je Isus iz Nazareta razapet na križu, umro i pokopan u petak 14. nisana u godini koju sada računamo kao 30. Kristove (i naše) ere. Dakle, po našem računanju vremena to je bio 7. travnja 30. Pasha je pala u subotu 8. travnja. Dakle, nedjelja u kojoj su žene obznanile da je Isus uskrsnuo bila je 9. travnja, i to bi bio Uskrs – da od najranijega kršćanskog vremena, dok su Kristovi sljedbenici još subotom išli u Hram, nisu nedjeljom slavili zajedničku gozbu u spomen na Posljednju večeru baš u nedjelju, koja je tako nazvana danom Gospodinovim

2019376

(Kiriaké, Dominica). Obično kažemo da je Uskrs u prvu nedjelju poslije punog mjeseca ili na proljetnu ravnodnevnicu li poslije nje. Tako Beda Časni 725 rezimira odluku Nicejskog koncila 325, kojom je odbačeno stajalište takozvanih „četrnaestnika”: maloazijskih crkava da Uskrs treba slaviti striktno u nedjelju poslije 14. nisana po židovskom kalendaru. Problem je što pun mjesec nije astronomski, nego 14. dan kalendarskoga lunarnog mjeseca. A ni ravnodnevnica nije astronomska (koja bude od 19. do 21. ožujka), nego crkvena, konvencijom određena u 21. ožujka – ali taj nadnevak, po julijanskom kalendaru, u prošlom i ovom stoljeću biva 3. travnja po gregorijanskome (koji je služben i u državama gdje se crkve pridržavaju julijanskog kalendara, npr. u Rusiji i Srbiji). Kako onda razlika nije dva tjedna, nego jedan ili katkad nijedan? Zato što su lunarne tablice julijanskoga kalendara katkad četiri, a katkad pet dana za tablicama gregorijanskoga kalendara? Komplicirano? Zapravo je još kompliciranije, ali ovdje nećemo ulaziti u to.Papa Frane predložio je da kršćanske crkve odrede zajednički dan slavljenja Uskrsa. Njegova je sugestija da to bude druga nedjelja u travnju. Još nema odgovora drugih kršćanskih crkava – ni pravoslavnih, ni istočnih, ni protestantskih. Iako je Uskrs središnji kršćanski blagdan, u njegovo slavljenje upleli su se razni običaji, dijelom pretkršćanski, oko kojih se posljednjih desetljeća ispleo unosan biznis. Među njima su darivanje šarenim jajima, pisanicama (v.) za koja se djeci kaže da ih je donio zec (v.), te obiteljski doručak nakon uskrsne mise s pričešću, hranom koja je blagoslovljena u crkvi, a u kojoj se, uz šarena jaja, često nalazi kuhana šunka (v.) s hrenom. U nekim našim krajevima običaj je i da glavno jelo na uskrsnom ručku bude janjetina, dakle janje (v.).Šunka. Šunka je simbol blagostanja. Ponegdje je to i cijela svinja: u Kineza i Vijetnamaca, a u Egipćana, unatoč zabranama u pogledu svinjskog mesa (koje je Mojsije prenio Židovima, a oni Arapima, što je razumljivo u tamošnjoj klimi) božica neba Nut, vječna majka, simbolizirana je krmačom koja doji mlade gice. Drugdje je svinja simbol proždrljivosti, nezasitnosti, putenih grijeha (jer zna uživati kao krmača) – ali šunka je oslobođena tih primisli, ona je čist, pravi užitak u obilju. Šunka je i drugdje tradicionalna uskrsna hrana jer se u prošlosti dio mesa dobivenoga kolinjem u jesen sušio odnosno solio, a sušenje bi otprilike bilo gotovo do Uskrsa te bi se zbog toga posluživala na tradicionalnim uskrsnim trpezama.Jaje. Još od prethistorije jaje je simbol obnove života. Slaveni prispjeli u Dalmaciju pokapani su u fetalnom položaju s jajem na prsima da bi uskrsli, a jaje na prsima dodano je i u nekih već pokrštenih, pokopanih nauznak s prekriženim rukama (prauskrsna poruka „za svaki slučaj”). Kao simbol kozmičkog i ljudskog preporađanja jaje je, naime, korišteno još od prahistorije te je imalo religijsku ulogu i među Keltima, Rimljanima, Egipćanima, Perzijancima, Kinezima… Ukopano pod temeljem trebalo je štititi od zla; trudna Rimljanka ga je nosila na tijelu da bi prorekla spol nerođena djeteta; francuska nevjesta mora stati na jaje prije nego što prekorači prag novog doma da bi rađala itd. Sinkretizmom je usvojeno i u suvremenim religijama. S kršćanstvom jaje je od simbola kozmičkog preporađanja preraslo u simbol – ne vjerski poput križa, nego pučki – uskrsnuća čovjeka po Kristu i u Kristu, znak groba iz kojega je mrtvi Isus izašao ponovno živ, uskrsnuo.

I. BEŠKER


Pisanica. Čini se da je i običaj pisanja (naime: šaranja) jaja u Slavena također stariji od kršćanstva, ali je i on naknadno dobio kršćanske legende kao objašnjenje. U Poljskoj, na primjer, kažu da je Isusova mati rimskim vojnicima pod križem dala jaja da bi bili manje okrutni prema njezinu sinu. Plakala je pritom pa su njezine suze ostavile na ljuskama točke sjajnih boja. Druga legenda kaže da je druga Marija, iz Magdale (sv. Mande) ponijela na Isusov grob košaricu jaja, ali kad je stigla tamo i doznala da je Isus uskrsnuo, dotad bijele ljuske na jajima poprimile su od radosti dugine boje. Običaj bojenja jaja bio je raširen pa je u kućnom računovodstvu engleskog kralja Edwarda I. zabilježeno da je 1290. platio 18 pensa da bi se 150 jaja obojilo i posulo zlatnim listićima za uskrsno uzdarje. Kasnije je zlata bilo toliko da se posve izgubilo kokošje jaje: ruski car Aleksandar III. platio je daleko više 1883. da bi mu slavni zlatar Peter Carl Fabergé izradio uskrsno jaje kao poklon za caricu Mariju. Jaje od platine i emajla se otvaralo, u njemu je bilo zlatno jaje, a u njemu zlatno pile s malom carskom krunom od dragulja. Bila je to i aluzija na njihovo carsko pile koje će kasnije, kao abdicirani Nikolaj II., biti strijeljano zajedno sa svim ostacima carske obitelj koja se do tada redovito zabavljala Fabergéovim uskrsnim jajima: carica se oduševila, a i Nikolaj, pa su ih naručivali za svaki Uskrs, sve do revolucije. Barem od 16. stoljeća se zna i za drukčiju metamorfozu jaja jer su se već tada na francuskom dvoru za Uskrs proizvodila i jaja od čokolade. Ono što je bilo dostupno samo okrunjenim glavama današnja je potrošačka demokracija omogućila svakome tko plaća. Jaja, mala i velika, umotana ovako ili onako, preplavila su zapadni svijet još od početka ožujka. Nema dućana – od samoposluživanja do urbane krčme (koja se zove bar), bez odjeljka s jajima, umotanima u raznobojne staniole i s vrpcom u nekoj jarkoj boji, vezanom u mašnu. Naravno, 99 posto sviju tih jaja je od čokolade. Mit, kada se komercijalizira, nužno mora postati lažna predodžba o svome prvobitnom sadržaju, dakle – po defi niciji – kič, a kič mora biti sladunjav. Logično je, dakle, da uskrsni kič bude od čokolade, da laž o jajetu bude slatka i nepokvariva, za razliku od pravog, nedovoljno velikog, nedovoljno reprezentativnog, nedovoljno slatkog i nedovoljno trajnog jajeta. Dakako, nije štos samo u čokoladi. Mnogo je važniji mamac „iznenađenje” koje se krije u jajetu. Mogu to biti raznorazne igračke, od onih najmanjih (zbog kojih je poznato ‘Kinder-jaje’ postalo artikl koji se poklanja cijele godine, bez obzira na Uskrs).Zec. Zec koji donosi jaja doskakutao je u naše izloge iz anglosaksonskoga svijeta. Izvorno je to zaista bio zec, onaj poljski, a ne kunac, kakvoga danas najviše vidimo po izlozima. Zec je, naime, u više religija bio viđen kao još jedan simbol plodnosti (zahvaljujući i mnogobrojnom potomstvu, a i očiglednoj radosti kad ga stvara). Bio je stoga poštovan i u Egiptu (kao inkarnacija raskomadanog i uskrslog Ozirisa), i drugdje na Levantu (u Anadoliji šijitski muslimani smatraju da zeca ne treba jesti jer je on inkarnacija Alije, imama koji će uskrsnuti kao Mahdi), pa i na mnogo daljem istoku (u Kineza, u taoizmu, zec, simbol Mjeseca koji umire da bi se ponovno rodio, biva prikazivan kako priređuje napitak besmrtnosti), ali i na drugom kraju Staroga svijeta, u Germana, gdje je bio posvećen Eostri, božici proljeća. Tadašnje zečeve to teško da je radovalo jer su ih žrtvovali na Eostrinu žrtveniku. Priča je tekla da je hitri zec nekad bio još hitrija ptica, ali da ju je Eostra pretvorila u četveronošca – no i dalje kadroga da nosi šarena jaja, iz kojih se preporađa sva priroda. Onoga časa kad je Sjeverna Amerika,

2019378

sa svojim bremenom anglosaksonskih tradicija, preuzela vodeću ulogu u svjetskoj trgovini i potrošačkoj mitologiji, uz šarena jaja uskočio je i starogermanski zec – ali sada više zaštitnik plodnosti uskrsne trgovine i profi ta.Pinca ili sirnica. Sirnica (kako je zovu Hrvati u Dalmaciji) ili pinca simbol je blagostanja, kao i bilo koji drugi obogaćeni kruh („panforte”, tj. „jaki kruh” u Sieni mijesi se s medom, grožđicama itd.; grožđice rese i uskrsnu „colombu”), pa se njihovo korištenje za Uskrs povezuje s pretkršćanskim magijskim obredima koji su u to doba buđenja prirode trebala osigurati plodno ljeto i imućnu jesen.Janje. Janje simbolizira Isusa Krista, „jaganjca Božjeg” koji svojom mukom otkupljuje grijehe svijeta. Ovce se janje u proljeće pa je janje i simbol proljeća, a i čistoće i nevinosti – dok se vjernički puk predočava kao pastva koju njezini pastiri, biskupi i prezbiteri vode na zelene livade nade (u život vječni).Zeleno. Zelena je boja buđenja prirode i dolaska proljeća. U kršćanskoj ikonografi ji ona je boja pravde i tako dopunjava bijelo nevinosti. Nadbiskupi i biskupi nose (odnosno: sada imaju u grbu) zeleni galero kao pastiri čija je obveza odvesti stado na dobre pašnjake pa je zeleno i boja ispravnoga kršćanskog nauka (kako kaže sv. Anselmo). Podjednako udaljeno i od crvenoga (htonskoga, krvi, bogatstva) i od plavoga (nebeskoga, hladnoga), zeleno je ljudska boja. U heraldici zeleno je „sinopsis”, boja uljuđenosti, ljubavi, radosti i obilja, objašnjava Littré. U vezi s Uskrsom važno je što je zeleno i boja nade pa je i liturgijsko ruho tijekom godine zeleno kao oznaka nade u Kraljevstvo Božje.Uskrsno doba. Slavlje uskrsnuća traje još 50 dana nakon Uskrsa, od Uskrsnog (ili Anđelova) ponedjeljka do Duhova. To razdoblje naziva se Uskrsnim vremenom. U tom razdoblju ne moli se molitva Anđelova pozdravljenja (Angelus Domini), nego antifona Kraljice nebeske (Regina Caeli, laetare, alleluia). Ključni poklik tog razdoblja jest „Aleluja” (hebrejski Hallelu e Yah, dakle: „Slavimo Jah[ve]a”). Čitavo to vrijeme gori uskrsna svijeća. Na misama se prije ulomaka Evanđelja čitaju ulomci Djelâ apostolskih. Liturgijska boja je bijela, osim na Duhove (tada je crvena).Uskrsna osmina. Prvih osam dana Uskrsnog doba čine Uskrsnu osminu, u kojoj se svaki dan svetkuje.Uzašašće (Spasovo). Četrdeseti dan nakon Uskrsa (brojeći i Uskrs), dakle u četvrtak šestog tjedna nakon Uskrsa, slavi se Uzašašće Isusovo tijelom na Nebo.Duhovi. Duhovi se slave pedeseti dan nakon Uskrsa (odatle i naziv Pedesetnica, po grčkome: Pentekoste). Njima se obilježava silazak Duha Svetoga na apostole i rođenje Crkve, kojoj tako procjenjujemo i dvotisućljetni rođendan. Duhovi su treći po značenju kršćanski blagdan.

I. BEŠKER


SUMMARY

AN ECUMENICAL GLOSSARY FOR EASTER

Among the world’s 1.2 billion Catholics are the Croatian Catholics that live in some forty countries around the world – countries they moved to during our turbulent history and especially from the mid-nineteenth century to the present day. This article features twenty-eight key Croatian terms necessary for a better understanding

of the most important Christian holiday. And while Easter is at the core of the predominant religious tradition among Croatians and thereby an essential component of the whole of Croatian spiritual cultural heritage, i.e. “something everybody knows”, the author nevertheless found it worthwhile to offer explanations and some thoughts concerning the core terms associated with this holiday. Inoslav Bešker, a leading opinion journalist and Rome correspondent for Croatian media houses, has prepared this overview for readers here and abroad.The pastoral offi ce for Croatians abroad, led by Dr Tomislav Markić, is now active in 187 parishes, missions and communities around the world with 198 priests, six permanent deacons, fi fty nuns, forty-four layperson pastoral associates and forty-eight secretaries. The largest presence of missions, in terms of the number of Croatian members of the Roman Catholic Church, is in Germany, followed by Canada, the United States of America, Australia, Switzerland, Austria, Sweden, Slovenia, France, Argentina, Belgium, South Africa, Luxembourg, the Netherlands, Norway, Peru, Chile and Great Britain, and the latest addition in Ireland. We hope you enjoy the Easter glossary!

2019380

RESÚMEN

UN GLOSARIO ECUMÉNICO PARA LA PASCUA

Entre los mil doscientos millones de católicos en el mundo, están incluidos los católicos croatas de alrededor de cuarenta países adonde han emigrado durante su turbulenta historia, especialmente a partir de la mitad del siglo 19 hasta nuestros días. Traemos 28 expresiones clave en idioma croata para una mejor comprensión de

la fi esta religiosa más importante de la Cristiandad. Aunque todos sabemos que la Pascua es el acontecimiento más importante de la tradición religiosa predominante de los croatas, y por ende el acontecimiento indeludible de la herencia espiritual y cultural croata, igualmente nos pareció apropiado ofrecer una explicación y una refl exión sobre los principales vocablos relacionados con esta celebración religiosa.Este material lo escribió para nosotros y ustedes que viven en la diáspora Inoslav Bešker, nuestro eximio publicista y corresponsal de los medios croatas en Roma. Señalemos que la Dirección de la Pastoral para los Croatas en el Extranjero, dirigida por el dr. sc. Tomislav Markić, actúa hoy en 187 parroquias, misiones y comunidades en todo el mundo con un total de 198 sacerdotes, 6 diáconos permanentes, 50 religiosas, 44 asistentes pastorales laicos y 48 secretarias. La mayor cantidad de nuestros fi eles -y por lo tanto la mayor presencia misionera croata- se encuentra actualmente en Alemania, a la que le siguen Canadá, Estados Unidos, Australia, Suiza, Austria, Suecia, Eslovenia, Francia, Argentina, Bélgica, República de Sudáfrica, Luxemburgo, Países Bajos, Noruega, Perú, Chile y Gran Bretaña, y la más jóven, Irlanda. ¡Disfrutemos juntos leyendo el Glosario de Pascua!

I. BEŠKER

ZN

AN

OST

Unatoč dinamičnome životu u Švedskoj, inovativna robotičarka Danica Kragić (na fotografi ji) često dolazi u Hrvatsku gdje uspješno surađuje s našim znanstvenicima. Angažirana je tako na ACROSS (Centre of Research Excellence for Advanced Cooperative Systems) ambicioznom europskom projektu Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba i Kraljevskoga instituta za tehnologiju iz Stockholma vrijednog 35 milijuna eura. Znanstvenica Kragić djeluje i u svome rodnom gradu – Rijeci, gdje se na poziv rektorice Snježane Prijić Samaržije uključila u rad Međunarodnoga znanstvenog savjeta tamošnjeg Sveučilišta, čiji su članovi uspješni hrvatski znanstvenici poput Ivana Đikića sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, Željka Ivezića sa Sveučilišta Washington u Seattleu i Dražena Prelca s Massachusetts Institute of Technology u Bostonu • Velika ljubav Danice Kragić je i moda. Godine 2016. postala je zaštitno lice švedske modne marke Rodebjer, što je posebno veseli.

TANJA RUDEŽ

ROBOTIČARKA DANICA KRAGIĆ IZ ŠVEDSKE

Hrvatska znanstvenica Danica Kragić (47) medijska je zvijezda u Švedskoj, koja je ondje ostvarila impresivnu karijeru u posljednjem desetljeću. Profesorica je kompjutorskih znanosti na Kraljevskome tehnološkom institutu (KTH) u Stockholmu. Istodobno, prodekanica je na Fakultetu kompjutorskih znanosti i komunikacija na KTH, zatim direktorica Centra za autonomne sustave te članica Švedske kraljevske akademije znanosti. Usto, koordinatorica je tamošnjega nacionalnog projekta na području umjetne inteligencije u sklopu programa WASP, koji realizira sedam švedskih sveučilišta. Rođena je i odrasla u Rijeci, gdje je 1995. diplomirala na Tehničkome fakultetu. Zahvaljujući organizaciji International Association for the Exchange of Students for Technical Experiences odlazi u Švedsku. U Stockholmu doktorira na KTH-u 2001. Nakon znanstvenog usavršavanja u SAD-u i Francuskoj, vratila se na štokholmski KTH 2007. Hvali švedsku suradnja akademske zajednice s industrijom. Unatoč dinamičnome životu u Švedskoj, Danica Kragić često dolazi u domovinu gdje uspješno surađuje s hrvatskim znanstvenicima. Članica je Međunarodnoga znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci, među čijim su članstvom i naše ostale znanstvene zvijezde iz dijaspore poput Ivana Đikića, Željka Ivezića i Dražena Prelca.

Robotika je moj posao, a šivanje moja opsesija, često ističe Danica Kragić, jedna od najboljih svjetskih robotičarki, ali i modna ikona o kojoj piše Vogue. Hrvatska znanstvenica Danica Kragić (47) medijska je zvijezda u Švedskoj, gdje već godinama živi te je ostvarila impresivnu karijeru.

Danica Kragić profesorica je kompjutorskih znanosti na Kraljevskome tehnološkom institutu (KTH) u Stockholmu. Istodobno, prodekanica je na Fakultetu kompjutorskih znanosti i komunikacija na KTH, zatim direktorica Centra za autonomne sustave, članica Švedske kraljevske akademije znanosti te članica nadzornih odbora velikih švedskih kompanija SAAB i FAM. Uz to, od siječnja ove godine koordinatorica je velikoga švedskoga nacionalnog projekta na području umjetne inteligencije.– Projekt je dio velikog programa WASP (Wallenberg Autonomous Systems Program), a predstavlja suradnju između sedam švedskih sveučilišta. Trajat će deset godina. Mislim da je bitno za Švedsku da započne s ovakvim nacionalnim projektom. Švedska je mala zemlja i da bi se zbilja napravilo nešto na području umjetne inteligencije potrebna je kritična masa: tek smo započeli s radom i trenutno smo zaokupljeni planiranjem koji će predmeti biti dio doktorske škole – objasnila je Danica Kragić, trenutačno jedna od najpoznatijih znanstvenica u Švedskoj.Rođena je i odrasla u Rijeci, gdje je završila tadašnju matematičko-informatičku srednju školu te 1995. godine diplomirala na Tehničkome fakultetu. Željela se baviti manekenstvom, ali

2019384 T. RUDEŽ

njezini su roditelji smatrali da najprije treba završiti fakultet. Tijekom studija završila je tečaj za manekenke, sudjelovala na prvome izboru za Miss Hrvatske te nosila nekoliko revija. Dobila je čak i ponudu da karijeru nastavi u Milanu, jednoj od svjetskih prijestolnica mode. Ipak, umjesto manekenstva, izabrala je akademsku karijeru. Nakon diplome pružila joj se prilika da preko organizacije IAESTE (International Association for the Exchange of Students for Technical Experiences) ode u Švedsku.– U Stockholmu sam vidjela natječaj u novinama za doktorski studij na Kraljevskome tehnološkom institutu. Prijavila sam se, a oni su me 1997. primili na doktorat – prisjetila se Danica Kragić. Na KTH je doktorirala 2001. godine, a zatim se znanstveno usavršavala u SAD-u i Francuskoj. Karijeru je nastavila u Švedskoj gdje je 2007. godine, već u dobi od 36 godina, dobila stalnu profesorsku poziciju na KTH. Kada je u rujnu 2015. godine izabrana u Nadzorni odbor kompanije FAM u vlasništvu zaklade Wallenberg, to je privuklo veliku pozornost švedske javnosti. „Danica Kragić će Wallenbergove učiti o robotima”, pisali su švedski mediji. – Mislim da je jako dobro za Švedsku što postoji privatna zaklada obitelji Wallenberg koja jako puno investira u istraživački rad i znanost općenito. Bilo bi super da takvo što postoji i u Hrvatskoj. Mnogobrojni znanstvenici u Švedsku dolaze iz inozemstva tako da je ovdje internacionalna akademska zajednica. To, pak, utječe i na mogućnost suradnje sa stranim sveučilištima te tako u Švedsku dolaze studenti iz inozemstva. Suradnja s industrijom također je odlična. Puno se radi na tome da se rezultati istraživačkoga rada koriste u industriji, i to što ranije moguće. Cijela klima stvaranja start-up tvrtki je isto tako odlična te postoji jako puno načina, i u sklopu sveučilišta i same države, kako pomoći novim poduzećima u samome početku – ispričala je prof. Kragić.Vezanost Danice Kragić za Švedsku, koju naziva svojom drugom domovinom, i osobne je prirode jer je prije 23 godine u Stockholmu upoznala švedskoga znanstvenika Patrica Jensfelta. Vjenčali su se 2006. godine te imaju dvoje djece: Jonathana (11) i Isabelle (4).– Moj suprug također se bavi robotikom, ali se fokus Patricovih istraživanja razlikuje od moga. Mislim da je za sve brakove jako važno da partneri shvate potrebe karijera. Ja sam to našla možda zato što je moj suprug znanstvenik pa razumije što zahtijeva akademski život. Inače, moj suprug rado dolazi u Hrvatsku, ali se još nije naviknuo na našu hranu – rekla je Danica Kragić.Bez ustezanja ističe da je njezin sin Jonathan dijete s posebnim potrebama te da je to i jedna od motivacija za njezina istraživanja u robotici koja može biti od velike pomoći djeci s posebnim potrebama, ali i starijim te bolesnim ljudima.– Bavim se računalnom vizijom. To uključuje rad s kamerom i slikom, korištenje matematičkih metoda kako bi se izvukla informacija iz slike jer roboti nemaju oči pa koriste kamere kako bi vidjeli. Drugi dio mojeg posla je rad s drugim senzorima, kao što su taktilni, kako bi roboti mogli osjetiti što diraju ili dižu – objasnila je prof. Kragić. Zatim je opisala svoje robote, među kojima je i NAO, koji se može programirati za rad s autističnom djecom.– Moji roboti imaju dvije ruke, dvije šake, dva oka, ali nemaju noge, nego kotače kako bi se lakše kretali. U Japanu se ljudi dulje bave istraživanjem humanoida i preko popularne kulture,


primjerice dječjih fi lmova, promoviraju robote kao pozitivna bića. Stoga su njihovi roboti zanimljivi, simpatični i djeci često slatki. Pristup robotima u Americi nije tako pozitivan. U Švedskoj teže robotima koji imaju funkciju. To su djelomice roboti usisivači, a mnogi ljudi koji imaju kuće posjeduju i robote za šišanje trave – ustvrdila je prof. Kragić.

Suradnja sa sveučilištima u Zagrebu i rodnoj Rijeci

Unatoč dinamičnome životu u Švedskoj, Danica Kragić često dolazi u Hrvatsku gdje uspješno surađuje s hrvatskim znanstvenicima. Tako je već neko vrijeme angažirana i na ambicioznome projektu ACROSS (Centre of Research Excellence for Advanced Cooperative Systems). Riječ je o 35 milijuna eura vrijednom europskom projektu Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu i Kraljevskoga instituta za tehnologiju (KTH) iz Stockholma. Projekt vodi prof. Ivica Petrović s FER-a, a prošao je prvu fazu prijave u sklopu programa Teaming. Sada je u tijeku druga faza prijava, a 2019. godine znat će se jesu li FER i njegov strateški partner KTH dobili taj vrijedni europski projekt.– Riječ je o projektu Centra na širem području robotike. To bi bili roboti na moru, na zemlji i koji lete s različitim primjenama: od kućnih do onih koji bi se mogli upotrebljavati u poljoprivredi. Na FER-u postoji jako dobra grupa znanstvenika koji pokrivaju sva ta područja. No, dio tog Centra bio bi usmjeren na inovacije: kako se rezultati znanstvenoga rada mogu transformirati u start-up kompanije. Uloga KTH je pomoći u razvoju tih inovacija, čiji bi korisnici bili diljem svijeta – razjasnila je Danica Kragić.Naša sugovornica angažirana je i u svome rodnom gradu. Na poziv prof. Snježane Prijić Samaržije, rektorice Sveučilišta u Rijeci (UniRI), postala je članica Međunarodnoga znanstvenog savjeta

Članica Švedske kraljevske akademije znanosti Danica Kragić (KTH, Stockholm) je i koordinatorica tamošnjega prestižnoga nacionalnog programa WASP od 2018.

2019386 T. RUDEŽ

toga sveučilišta. To je prvo takvo tijelo u hrvatskoj akademskoj zajednici, a njegova je uloga savjetodavna. Osim Danice Kragić, članovi Međunarodnoga znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci, koji je u medijima nazvan „znanstvenim dream teamom“, neki su iznimno uspješni hrvatski znanstvenici poput Ivana Đikića sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, Željka Ivezića sa Sveučilišta Washington u Seattleu i Dražena Prelca s Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu.– Uključila sam se u rad Međunarodnoga znanstvenog savjeta UniRi djelimično zato što mi je Rijeka uvijek u srcu pa se nadam da ću na neki način moći pomoći. Isto tako, zanima me saznati više na koji način i što se radi u Hrvatskoj. Stoga i ja očekujem da ću nešto naučiti. Ljudi koji su uključeni u rad su izvrsni stručnjaci, s dugogodišnjim karijerama i iskustvima. Uistinu mislim da je uključena fantastična grupa ljudi i raduje me raditi s njima – naglasila je Danica Kragić. Naša sugovornica osvrnula se i na svoju veliku ljubav: modu, odnosno šivanje. Počela je šivati kao petogodišnja djevojčica, najprije za lutke, a onda i za ostale članove obitelji. – Kad radite neki posao u kojem ste pod stresom i od vas se očekuju rezultati, treba vam neka protuteža da se možete isključiti iz posla. Ja ne mogu čitati niti gledati televiziju jer mi se posao stalno vraća u glavu. No, kreiranje odjeće me toliko zaokupi da se isključim. Šivanje je bilo i ostalo moj lijek iako moj suprug kaže da pretjerujem s tim silnim materijalima koje stalno kupujem – rekla je Danica Kragić.U ljeto 2016. godine postala je zaštitno lice švedske modne marke Rodebjer, što je posebno veseli.– Oduvijek sam htjela biti model, a sada mi je to i pošlo za rukom – istaknula je Danica Kragić koja često posjećuje Rijeku gdje joj žive roditelji. – Kad sam u rodnome gradu, odmaram se i kupujem materijale na metre, uživam u kavi i kolačima. Ljeti idemo na plažu i kupamo se – rekla je Danica Kragić. Kao i svake godine u ovo doba zaokupljena je priprema za svečanu dodjelu Nobelove nagrade, koja će se tradicionalno održati 10. prosinca. Prije dvije godine njezina je kreacija, koju je sama osmislila i sašila, proglašena jednom od triju najljepših haljina na gala svečanosti u Stockholmu.– Ove godine ideja se vrti oko dvije solucije: jedna je tamnocrvena, a druga zlatna. Čekam mamu da iz Rijeke dođe u Stockholm kako bi mi pomogla da se odlučim te onda, naravno, i da sašijemo haljinu! – zaključila je Danica Kragić.


SUMMARY

SWEDISH ROBOTICIST DANICA KRAGIĆ

Croatian researcher Danica Kragić (47) has become a darling of the Swedish media, having made impressive strides in her career over the past decade. She is a professor of computer science at the KTH Royal Institute of Technology in Stockholm. She is also the vice-dean of the School of Computer Science and Communication at

KTH and the director of its Centre for Autonomous Systems. She is a member of the Royal Swedish Academy of Sciences and sits on the boards of some of Sweden’s leading fi rms. She is a coordinator in the Wallenberg AI Autonomous Systems and Software Program (WASP), a Swedish national project in the fi eld of artifi cial intelligence that pools the efforts of seven Swedish universities.She was born and raised in the Croatian coastal city of Rijeka, where she earned a degree in 1995 at the University of Rijeka’s Faculty of Engineering. She moved to Sweden with the help of IAESTE (the International Association for the Exchange of Students for Technical Experiences), and earned her doctorate in Stockholm in 2001 at the KTH institute. She received further training in the United States of America and in France and continued her career in Sweden, where she went on to secure a professorship at the KTH institute in 2007. Kragić speaks favourably of the collaboration in Sweden between industry and the academic community.Danica Kragić’s bond with Sweden, which she calls her second homeland, is also a personal one. She is married to Patric Jensfelt, a respected Swedish researcher. They have two children, Jonathan (11) and Isabelle (4), who are an inexhaustible source of inspiration in their innovative scientifi c work.Although she has a dynamic life in Sweden, Kragić is a frequent visitor to her native Croatia, where she has a successful collaboration with Croatian researchers. She is active in the ambitious ACROSS project led by the University of Zagreb’s Faculty of Electrical Engineering and Computing and KTH of Stockholm. She is a member of the international scientifi c advisory board to the University of Rijeka, which includes other top researchers in our diaspora communities: Ivan Đikić of the Goethe University of Frankfurt, Željko Ivezić of Washington University in Seattle, and Dražen Prelec of Boston’s Massachusetts Institute of Technology (MIT).

2019388 T. RUDEŽ

RESÚMEN

DANICA KRAGIĆ – UNA EXPERTA EN ROBÓTICA DE RIJEKA CON DIRECCIÓN EN SUECIA

La científi ca croata Danica Kragić (47) es una estrella mediática en Suecia, donde desarrolló una admirable carrera profesional en los últimos diez años. Es profesora de Ciencias de la Computación en el Real Instituto de Tecnología (KTH) en Estocolmo. Asimismo es vicedecana en la Facultad de Ciencias de la Computación

y Comunicaciones en el KTH, directora del Centro de Sistemas Autónomos, miembro de la Real Academia Sueca de Ciencias e integrante de diversas juntas supervisoras de prestigiosas compañías de ese país nórdico. Además, es coordinadora del Proyecto nacional sueco vinculado con la Inteligencia Artifi cial en el marco del programa WASP del que participan siete universidades suecas. Danica Kragić nació y se educó en Rijeka. En 1995 se diplomó es esa ciudad croata en la Facultad de Ingeniería. Gracias a la organización IAESTE (International Association for the Exchange of Students for Technical Experiencies) viaja a Suecia y en 2001 aprueba su tesis doctoral en el KTH de Estocolmo. Se estuvo perfeccionando en los Estados Unidos y Francia para después continuar su carrera profesional en Suecia, donde fue admitida como profesora en el KTH en 2007. Danica Kragić elogia la cooperación entre la comunidad académica sueca y la industria. El vínculo con Suecia, país que considera su segunda Patria, es de índole personal, porque está casada con un distinguido científi co sueco, Patric Jensfelt. Danica y Petric tienen dos hijos: Jonathan (11) e Isabelle (4), que les dan una fuente inagotable de inspiración para su trabajo científi co innovador. A pesar de llevar una vida dinámica en Suecia, Danica Kragić viaja muy seguido a Croacia donde coopera exitosamente con nuestros científi cos. También participa en el ambicioso proyecto ACROSS, que realiza la Facultad de Electrotecnia y Computación FER de Zagreb y el instituto KTH de Estocolmo. De igual modo es miembro del Consejo Científi co Internacional de la Universidad de Rijeka con lo cual se suma a otros prominentes científi cos de nuestra diáspora como Ivan Đikić de la Universidad Goethe en Francfort, Željko Ivezić de la Universidad Washington en Seattle y Dražen Prelec del Instituto de Tecnología de Massachusetts MIT en Boston.

TANJA RUDEŽ

ZELENA KEMIJA TOMISLAVA FRIŠČIĆA IZ MONTREALA

Zagrepčanin Tomislav Friščić, izvanredni profesor kemije na uglednom Sveučilištu McGill u kanadskome gradu Montrealu, jedan je od najistaknutijih svjetskih znanstvenika na području ‘zelene kemije’. Svoje prve znanstvene radove objavio je još kao srednjoškolac, a kemiju je diplomirao 2001. godine na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Doktorski studij nastavlja na Sveučilištu Iowa i to na poziv uglednoga kristalografa prof. Leonarda MacGillivraya, oduševljenoga Tomislavovim predavanjem na Međunarodnoj školi kristalografi je u gradiću Erice na Siciliji. Nakon doktorata, u razdoblju od 2006. do 2011., boravi na postdoktorskom usavršavanju na Cambridgeu u skupini jednog od pionira ‘zelene kemije’, prof. Williama Jonesa. Godine 2011. osnovao je svoju istraživačku skupinu na Sveučilištu McGill u Montrealu koja sada ima 24 istraživača. U fokusu njegovih istraživanja je mehanokemijska sinteza, koja predstavlja, pojednostavljeno rečeno, put u ‘zelenu kemiju’. Iza kemičara Tomislava Friščića (40) sjajni su znanstveni rezultat s više od 185 objavljenih radova, 19 poglavlja u knjigama i oko 13.000 citata. Inovativni Friščić od 2016. godine surađuje s Laboratorijem za zelenu kemiju zagrebačkoga Instituta Ruđer Bošković, gdje usko surađuje s dr. Ivanom Halaszom te dr. Krunoslavom Užarevićem.

Zagrepčanin Tomislav Friščić, izvanredni profesor kemije na uglednome Sveučilištu McGill u kanadskome gradu Montrealu, jedan je od najistaknutijih svjetskih znanstvenika na području ‘zelene kemije’. Iako ima samo 40 godina, iza dr. Tomislava Friščića je sjajan znanstveni rezultat od preko 185 objavljenih radova, 19 poglavlja u

knjigama i oko 13.000 citata.Tomislav Friščić rođen je u umjetničkoj obitelji. Njegov otac Ivo Friščić bio je slikar, majka Jasna slikarica i grafi čka urednica u Nakladnome zavodu Globus, a brat Danko je slikar i profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu. No, u obitelji je postojala i sklonost prema prirodnim znanostima jer je Tomislavova baka po majci bila Irena Ranogajec, kemičarka te profesorica organske kemije na Sveučilištu u Tuzli.– Ja sam od ranog djetinjstva volio znanost. Čitao sam popularno-znanstvene knjige, koje sam mogao naći, bilo na hrvatskome, njemačkome ili engleskome. No, prijelomni trenutak u mome životu dogodio se u sedmome razredu osnovne škole 1992. godine kad je nastavnica iz kemije na prvome satu napravila eksperiment. U velikoj staklenoj tikvici bio je sivi prah koji se nije ni vidio s kraja učionice, ali kad je ona to zagrijala s plinskim plamenikom, cijela tikvica ispunila se prekrasnim ljubičastim parama joda. Tada sam se zaljubio u kemiju i rekao sam sebi: ‘Želim se time baviti’. Moja mama me je podržavala pa sam ubrzo napravio svoj kuhinjski laboratorij u kome sam radio razne eksperimente – prisjetio se Tomislav Friščić.

2019390 T. RUDEŽ

Svoje prve znanstvene radove objavio je još kao srednjoškolac, a kemiju je diplomirao 2001. godine na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Zatim je 2002. godine otišao na doktorat na Sveučilište Iowa i to na poziv uglednoga kristalografa prof. Leonarda MacGillivraya, oduševljenoga Tomislavovim predavanjem na međunarodnoj školi kristalografi je u gradiću Erice na Siciliji. Nakon doktorata, od 2006. do 2011. godine bio je na postdoktorskom usavršavanju na Cambridgeu u skupini jednog od pionira ‘zelene’ kemije, prof. Williama Jonesa. Zatim je 2011. godine osnovao svoju istraživačku skupinu na Sveučilištu McGill u Montrealu koja sada ima 24 istraživača.U fokusu njegovih istraživanja je mehanokemijska sinteza. Umjesto da se kemijske reakcije izvode uz pomoć otapala koja mogu biti toksična te podrazumijevaju ne samo velike unose energije, nego i kemijski otpad koji poslije treba zbrinuti, mehanokemija u te svrhe ‘koristi’ mljevenje.– To je kemija koja se događa kad čovjek melje zajedno krutine ili tekućine, možda i plinove, bilo ručno ili u mlinu. Baš kao u mlincu za kavu ili papar. Možemo li zamisliti upotrebu mehanokemije kako bi se potpuno transformirao način na koji se radi kemija? To je ideja koja me je zaokupila dok sam bio na Cambridgeu i još je ‘ganjam’: kako bismo mogli iz cjelokupne kemijske prakse, posebno kemijske sinteze, potpuno eliminirati uporabu otapala. Kemija više ne bi bila ‘prljava’. Jer otapala su prljava, često zapaljiva i toksična, a neka pridonose učinku staklenika. Uz to, količina otapala u kemijskoj reakciji često je i tisuću puta veća od količine reagensa koje koristite – objasnio je Friščić. Naglašava kako je mehanokemija put u ‘zelenu’ kemiju.– No, mene u svemu tome uzbuđuje to što uz pomoć mehanokemije možemo raditi reakcije kakve prije nismo vidjeli. Bio sam uključen u suradnje gdje smo pokazali sinteze molekula za koje se smatralo da ih je nemoguće napraviti. Moj kolega s Ruđera Vjekoslav Štrukil, koji je kod mene bio na postdoktoratu 2012./2013. godine, i ja zajednički smo opazili stvaranje molekula za koje se smatralo da ih je potpuno nemoguće izolirati. U suradnji s kolegama iz Njemačke

Znanstvenik Tomislav Friščić (2. zdesna) ima svoju

istraživačku skupinu od 24 istraživača na Sveučilištu

McGill u Montrealu, postavši jedan od najistaknutijih

svjetskih znanstvenika na području ‘zelene kemije’.


odredili smo kristalne i molekulske strukture tih molekula, o čemu smo objavili i rad – rekao je Tomislav Friščić koji je od 2016. godine vanjski suradnik Instituta Ruđer Bošković, odnosno Laboratorija za zelenu kemiju, gdje usko surađuje s dr. Ivanom Halaszom te dr. Krunoslavom Užarevićem, koji ga je također posjetio u Montrealu tijekom postdoktorskog usavršavanja.Tomislav Friščić ističe kako su njegova supruga Robin, koju je upoznao tijekom boravka na Cambridgeu, i on lijepo primljeni u Kanadi. Tu veliku zemlju, koja ima 35 milijuna stanovnika, smatraju divnim mjestom za život i rad. – U Kanadi postoji puno veći broj sveučilišta te vladinih ili nacionalnih istraživačkih instituta nego u Hrvatskoj. To znači da se studenti mogu vrlo lako ‘seliti’ među akademskim institucijama. Na primjer, nije uopće neuobičajeno završiti diplomski rad pri jednom sveučilištu, magisterij na drugom, doktorat pak na trećem, a onda recimo obaviti postdoktorski studij na četvrtome. A onda se možda zaposliti na petome sveučilištu. Također, nije neuobičajeno obaviti doktorat ili postdoktorski studij u stranoj zemlji – primjerice, SAD je jako blizu – te se onda vratiti u Kanadu – rekao je Tomislav Friščić. Istaknuo je kako je kanadska akademska zajednica izrazito međunarodna. – Samo na mome kemijskom odsjeku pri McGillu, koji ima samo oko 40 ljudi, radim s kolegama i kolegicama koji su rodom iz Quebeca, ostalih dijelova Kanade, ali također iz Ukrajine, SAD-a, Bjelorusije, Nizozemske, Nikaragve, Velike Britanije, Argentine, Kine, Libanona, Francuske, Indije. Ali to je nešto što bi se trebalo i očekivati u Novome svijetu koji se temelji na imigraciji. Osim te razlike, moram reći da su akademske zajednice kemičara u Kanadi i Hrvatskoj jako slične te se u obje mogu naći vrlo dinamični mladi ljudi koji se bave vrlo originalnim i bitnim istraživanjima. Ono što me jako veseli je zbližavanje tih dviju zajednica u posljednjih nekoliko godina te pozivi kemičarima iz Hrvatske za sudjelovanje na znanstvenim sastancima u Kanadi. Recimo, ovog ljeta smo u Montrealu održali sastanak koji se bavio kemijom materijala, a na kojem su bili sudionici i predavači s Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta te s Instituta Ruđer Bošković – ustvrdio je Tomislav Friščić.

Tri smjera uzbudljivog zelenog projekta

Naš sugovornik ističe kako je snažno posvećen znanstvenome radu te raznim detaljima koji su vezani uz taj rad. – U ovom trenu moju grupu čini oko 20-ak ljudi, što znači da osim pisanja radova i projekata dosta vremena potrošim na razgovore s postdoktorskim suradnicima i studentima, ali i na razne administrativne dužnosti. Kao dobitnik kanadskoga Steacie Fellowshipa, u posljednjih godinu i pol dana nisam morao obavljati nastavu. Ali, na žalost, nisam puno vremena uštedio na tome: kao gostujući predavač još uvijek rado držim nastavu na kolegijima mojih kolega, a također i dosta putujem – istaknuo je Friščić. Ističe kako u posljednje dvije godine preusmjerava svoju grupu u tri nova smjera. – Temelj našega istraživačkog programa još uvijek je ‘zelena kemija’, dakle razvoj novih, čišćih te manje opasnih kemijskih procesa, ali ta su nas istraživanja počela voditi u raznim ne baš očekivanim smjerovima. Jedan od tih smjerova je istraživanje rijetkih minerala koji sliče, a možda se i

2019392 T. RUDEŽ

ponašaju kao vrijedni sintetski materijali – takozvani protonski vodiči koji su nužni sastojak gorivih ćelija – čišćih izvora energije za, recimo, automobile. To je jako uzbudljiv projekt na kojem je glavni istraživač naš doktorand Igor Huskić – objasnio je Friščić. – Drugi projekt je razvoj i uporaba teorijskih metoda za razumijevanje stabilnosti materijala, koji vodi naš postdoktorand Mihails Arhangelskis u suradnji s kolegama iz Birminghama u Velikoj Britaniji. I konačno, upravo u ovome trenu spremam se poslati na objavljivanje naš prvi rad o razvoju novih, sigurnijih i čišćih, dakle ‘zelenijih’ energetskih materijala koji bi se mogli koristiti kao raketna goriva – dodao je.

Znanstvena suradnja Montreal – Zagreb

Iako ima frenetičan radni ritam, Tomislav Friščić relativno često boravi u domovini.– U Hrvatskoj sam dva-tri puta godišnje, što je zapravo češće nego kad sam bio doktorand na Sveučilištu Iowa ili postdoktorand u Cambridgeu. Tad sam si mogao priuštiti možda jedan put godišnje, a ponekad niti to. Kad god sam u prilici, pokušavam organizirati putovanje u Zagreb preko gradova u kojima se nalaze drugi kolege iz Hrvatske koji također žive u inozemstvu, poput dr. Krešimira Bučara s kojim surađujem u uredništvu časopisa ‘Crystal Growth & Design’, koji objavljuje Američko kemijsko društvo. Prilikom posjeta obično provodim najveći dio vremena u Zagrebu ili Petrinji, s obitelji i bliskim prijateljima, koji su uglavnom kolege s fakulteta ili srednje škole. Zapravo, vjerojatno većinu vremena u Hrvatskoj još uvijek provodim radeći na znanstvenim projektima jer s mnogima od tih prijatelja vodim aktivne suradnje pa potrošimo dosta vremena ugodno razgovarajući o projektima, sadašnjim i budućima, o studentima i studentskim razmjenama ili, pak, pišemo publikacije. Znam da zvuči jako ‘nerdy’, ali omiljena mi je razbibriga jutrom u Zagrebu sjediti vani, piti kavu i pisati. Zbog nekog razloga glava mi se jako razbistri i u stanju sam napisati nekoliko sasvim pristojnih stranica rada ili prijedloga projekta – ispričao je Friščić. Priznaje da ima tri misli vodilje u životu. – Prvo, posvetiti se onome što te veseli. Drugo, nikad ne znaš što će biti sutra. Treće, biti pažljiv prema okolišu i ljudima oko sebe – kaže.Kako je Friščićeva suradnja s kolegama na Institutu Ruđer Bošković vrlo intenzivna i uspješna, kemičari naše najveće znanstvene kuće rado bi ga vidjeli u svome timu.– Jako često razmišljam o povratku u domovinu. Bilo bi prekrasno imati priliku raditi s kolegama iz Hrvatske na konkretnijem temelju od međunarodne suradnje. U posljednje vrijeme igram se s idejom kako bi bilo otvoriti laboratorij u Hrvatskoj. No, vidjet ćemo što će biti! – zaključio je Tomislav Friščić.


SUMMARY

THE GREEN CHEMISTRY OF MONTREAL’S TOMISLAV FRIŠČIĆ

Tomislav Friščić, a native of Zagreb and now an associate professor at McGill University in Canada’s Montreal, is one of the world’s top researchers in the fi eld of green chemistry. He published his fi rst research papers as a secondary school pupil and earned a degree in chemistry in 2001 at the University of Zagreb’s Faculty of

Science. He continued his doctoral studies at the University of Iowa at the invitation of respected crystallographer and professor Leonard MacGillivray, who was delighted with Friščić’s lecture at the International School of Crystallography, an annual event staged in the Sicilian town of Erice. After having earned his doctorate he spent the period from 2006 to 2011 in post-doctoral training at the University of Cambridge, working under one of the pioneers of green chemistry, professor William Jones. He established a research group in 2011 at McGill University that now numbers twenty-four researchers. In the focus of his research work is mechanochemical synthesis: simply put, this constitutes a pathway to green chemistry. Chemist Tomislav Friščić (40) already has an excellent research resume under his belt, with over 185 published papers, nineteen chapters in books and some thirteen thousand citations. Since 2016 the innovative Friščić has worked with the green chemistry laboratory at Zagreb’s Ruđer Bošković Institute, where he works closely with Dr Ivan Halasz and Dr Krunoslav Užarević.Tomislav Friščić says that he and his wife Robin, whom he met while in Cambridge, have been wonderfully received in Canada. He says this country of 35 million inhabitants is an excellent place in which to live and work.

2019394 T. RUDEŽ

RESÚMEN

LA QUÍMICA VERDE DE TOMISLAV FRIŠČIĆ DE MONTREAL

El zagrebiense Tomislav Friščić, profesor asociado de Química en la prestigiosa Universidad McGill de la ciudad canadiense de Montreal, es uno de los científi cos más destacados en el campo de la „Química Verde“. Sus primeros trabajos científi cos los publicó siendo todavía estudiante secundario. En 2011 se diplomó en Química en

la Facultad de Ciencias Naturales y Matemáticas en Zagreb. Continuó sus estudios de doctorado en la Universidad Iowa, invitado por el famoso cristalógrafo prof. Leonard MacGillivray, fascinado con la conferencia ofrecida por Friščić en la Escuela Internacional de Cristalografía en la ciudadela siciliana de Erice. Tras el doctorado, entre los años 2006 y 2011 hizo un perfeccionamiento posdoctoral en Cambridge con el profesor William Jones, uno de los pioneros de la „Química Verde“. En el año 2011 fundó su propio grupo investigador en la Universidad McGill en Montreal que hoy cuenta con 24 investigadores. En el foco de sus investigaciones está la síntesis mecanoquímica, que representa -dicho de una manera simplifi cada- el camino hacia la „Química Verde“. El químico Tomislav Friščić (40) obtuvo hasta hoy un resultado científi co brillante con más de 185 trabajos publicados a los que se suman 19 capítulos publicados en diversos libros y alrededor de 13.000 citaciones. Desde 2016 el innovador Friščić colabora con el Laboratorio de Química Verde del Instituto „Ruđer Bošković“ de Zagreb, donde coopera con los doctores Ivan Halasz y Krunoslav Užarević. Tomislav Friščić destaca que él y su esposa Robin, a quien conoció durante su estadía en Cambridge, fueron muy bien recibidos en Canadá. Dice que ese gran país de 35 millones de habitantes es un excelente lugar para vivir y trabajar.

NO

VE

KN

JIG

EUdžbenik Hrvatski u srcu autorice Dijane Ančić u cijelosti je usklađen s Kurikulumom hrvatske nastave u inozemstvu Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. Hrvatska nastava u inozemstvu trenutačno ima oko 13.300 učenika i 380 učitelja kojima će dobro doći novi udžbenik, uz postojeće priručnike kao i rastuće informacijsko-komunikacijske odnosno jezične tehnologije za hrvatski jezik. Atraktivne je metodičke koncepcije, nastojeći u svakoj prilici približiti se učeniku, središtu odgojno-obrazovnoga procesa koji se izvodi u višejezičnim i višekulturnim sredinama diljem svijeta.

IGOR MARKO GLIGORIĆ

NOVI UDŽBENIK ZA HRVATSKU NASTAVU U INOZEMSTVU

Recenzent dr. sc. Igor M. Gligorić sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku prikazuje značajke udžbenika Hrvatski u srcu autorice Dijane Ančić. Njezin je udžbenik u cjelini usklađen s Kurikulumom hrvatske nastave u inozemstvu MZO-a RH. Izrađen je prema pravilima struke, slijedeći suvremene metodičke koncepcije i nastojeći u svakoj prilici približiti se učeniku, središtu odgojno-obrazovnoga procesa koji se izvodi u višejezičnim i višekulturnim sredinama diljem svijeta. Posrijedi je složen, sadržajno slojevit i raznovrstan te polifunkcionalan tekst izrazite stilske ljepote. Ujedinjujući jezične, komunikacijske i književne sadržaje sa sadržajima koji se odnose na povijesne, kulturne i prirodne baštine Hrvatske, ispreplećući ih i oblikujući u prihvatljivu cjelinu, autorica je stvorila iznimno koherentan i metodološki dosljedan udžbenik usmjeren na korisnike u našoj dijaspori s raznih meridijana. Udžbenik prati istoimena radna bilježnica od 1. do 4. razreda osnovne škole, koja obiluje nizom vježbi i zadataka, oblikovanih tako da potiču učenikovu jezičnu kreativnost. Potonja odlika proistječe iz autoričine osobne inovativnosti koju razvija na temelju neposrednoga praktičnog užitka u poučavanju hrvatskoga jezika i kulture. Ponosna je UNICEF-ova čuvarica djetinjstva.

Udžbenik za hrvatsku nastavu u inozemstvu od 1. do 4. razreda osnovne škole nužna je knjiga. Hrvatski u srcu Dijane Ančić, udžbenik u cjelini usklađen s Kurikulumom hrvatske nastave u inozemstvu, izrađen prema pravilima struke slijedeći suvremene metodičke koncepcije i nastojeći u svakoj prilici približiti se učeniku, središtu

odgojno-obrazovnoga procesa, potpuno zadovoljava potrebe koje takav složen, sadržajno slojevit i raznovrstan te polifunkcionalan tekst treba zadovoljavati. Ujedinjujući jezične, komunikacijske i književne sadržaje sa sadržajima koji se odnose na povijesne, kulturne i prirodne baštine Hrvatske, ispreplećući ih i oblikujući prihvatljivu cjelinu, autorica je stvorila iznimno koherentan i metodološki dosljedan udžbenik usmjeren na korisnike.Udžbenik je moguće podijeliti na dva dijela. Prvi dio, koji je većim dijelom radni u odnosu na drugi (što proizlazi iz naravi sadržaja kojima se bavi), donosi obradu hrvatske abecede: učenici se upoznaju sa slovopisom hrvatskoga jezika, tiskanim i pisanim slovima. Pritom treba naglasiti kako je svako slovo (tj. svaki glas)1 predstavljeno pojmovima važnima za hrvatsku kulturu i povijest: tako je A predstavljeno arenom i alkarom, a Š primjerice šahovnicom. Obrada svakoga slova dosljedno prati većinom istu strukturu: nakon slovopisa slijede vježbe koje, što je iznimno važno, podjednako razvijaju sve jezične djelatnosti. Učenici se s abecedom upoznaju na zanimljiv način primjeren njihovoj dobi, a zadaci su tako formulirani da u vidu imaju sve posebnosti nastave inojezičnoga hrvatskog, kao i specifi čnosti učenika. Pri oblikovanju

1 Riječ je o važnoj distinkciji (posebice u inojezičnome kontekstu) koja je s pravom prisutna i u udžbeniku.

2019398 I. M. GLIGORIĆ

zadataka posebna pozornost pridala se frekvenciji pojavljivanja riječi. Uz to, nastojalo se većinu slova oprimjeriti i hrvatskim vlastitim imenima (npr. Nikola, Jelena) te nazivima naseljenih mjesta (npr. Đakovo). Nakon što su se upoznali sa slovom, učenici trebaju nacrtati predmete koji imaju određeno slovo/određeni glas, upisati slova na odgovarajuće mjesto te ih pročitati, pisati i izgovarati cjelovite riječi. Posebice je u tome smislu važan zadatak kojime učenici uvježbavaju izgovor i pisanje pojedinoga glasa u inicijalnome, medijalnome i fi nalnome položaju. Slijede zadaci kojima učenici utvrđuju znanje: zaokružuju riječi u tekstu koje sadrže obrađeno slovo, pronalaze riječi te određuju slovno mjesto i sl. Sve vježbe oblikovane su tako da potiču učenika na promišljanje i djelovanje oslanjajući se na logiku jezika i procesa usvajanja/učenja, na učenikov jezični osjećaj, ne čineći od njega ni u jednome trenutku pasivnoga primatelja znanja ili onoga koji treba reproducirati naučeno. Obrada svakoga slova završava rubrikom Lijepa Naša u kojoj se na primjeren način objašnjavaju pojmovi kojima je oprimjerena uporaba svakoga slova na početku udžbeničke jedinice. Time se zaokružuje proces učenja te se uspostavlja unutarnja logika među predstavljenim sadržajima. Na kraju cjeline slijedi ponavljanje abecede zadacima kojima se potiče učenička kreativnost. Već je u prvome dijelu primjetno svojevrsno gradiranje nastavnih sadržaja, tekstova i zadataka, njihovo postavljanje od jednostavnijih prema složenijima. S obzirom na to da je riječ o udžbeniku za prva četiri razreda osnovne škole (što pretpostavlja činjenicu da će ga koristiti učenici različite dobi i različitoga jezičnoga i povijesno-kulturnoga znanja), takva je koncepcija izvrstan primjer metodološke (i metodičke) promišljenosti u oblikovanju udžbeničkih jedinica. Spomenuta metodologija (što je uvjetovano sadržajima koji se uvode) primjetnija je u drugome dijelu udžbenika koji je tematski organiziran u sedam cjelina prema Kurikulumu hrvatske

Autorica udžbenika i radne bilježnice ‘Hrvatski u srcu’ Dijana Ančić, dr. sc. Igor M. Gligorić, urednica Emica Calogjera Rogić (ŠK) te dr. sc. Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja HMI-ja

prigodom promocije u Zagrebu, 16. X. 2018.


nastave u inozemstvu: To sam ja (cjelina u kojoj se uvode sadržaji o predstavljanju, pozdravima, dijelovima tijela, obitelji, odjeći i dr.), Učenje – rad – slobodno vrijeme (dio u kojemu se učenici upoznaju s načinom života svojih vršnjaka u Hrvatskoj, uče o školi, dječjim pravima, radnome danu, slobodnom vremenu i dr.), Ljudi u prostoru i vremenu (poglavlje u kojemu su zastupljeni sadržaji o dvorcima, hrvatskim krajevima, kulturnim znamenitostima, nacionalnim parkovima, zvanjima, tipovima naselja), Vrijeme – promjene – kontinuitet (cjelina koja tematizira godišnja doba i kalendar, blagdane i običaje i sl.), Kultura i društvo (dio u kojemu učenici izražavaju svoje raspoloženje, uče o nazivima zemalja i stanovnika, zdravoj prehrani, nacionalnim jelima i dr.), Suvremeno društvo (poglavlje u kojemu je naglasak na informiranju, medijima i ustanovama), Jedan svijet za sve (posljednja cjelina koja donosi sadržaje o putovanju, prometnim sredstvima, ekologiji, izumima i izumiteljima). Svaka cjelina pomno je oblikovana tako da sadrži i jednostavnije i složenije tekstove, zadatke otvorenoga i zatvorenoga tipa, one kojima se od učenika traži odgovor, dopunjavanje, upisivanje, zaokruživanje ili kakva kreativna aktivnost. Među tekstovima se nalaze i slikopriče koje su učenicima bliske, korisne su na različite načine, a u udžbeniku su korištene vrlo svrhovito. Svaka cjelina sadrži i pjesme s notnim zapisom. Posebice je važno napomenuti da su slovnički sadržaji vješto inkorporirani u komunikacijske i kulturne sadržaje. Tako se u prvoj cjelini pri predstavljanju i pozdravima govori o glagolu biti, u drugoj cjelini brojevi su povezani sa satima i izricanjem vremena te se s godišnjim dobima u četvrtoj cjelini povezuju i sadržaji o glagolima, izricanje sadašnjosti, prošlosti i budućnosti i sl. Nakon leksički zahtjevnijih tekstova dolaze popisi manje poznatih riječi s objašnjenjima. Oni se u pravilu sastoje od historizama, arhaizama, manje frekventnih riječi, poetskih izraza ili termina. Jednako svrhovito uvode se i sadržaji jezičnog izražavanja: pridjevi se povezuju s opisom i pejzažom, pisanje čestitke s blagdanima, telefonski razgovor s putovanjem. Primjetno je kako je polazište i središte svega tekst, i to tekst blizak učeniku, književni i neknjiževni, onaj s kojime se učenik može poistovjetiti. Važno je što udžbenik donosi i dijalektalne tekstove te tekstove hrvatske usmene književnosti. To dobro ilustrira nastojanje uvrštavanja kulturno reprezentativnih tekstova (počevši od hrvatske himne, Pačje škole, npr. pjesama Bratec Martin ili Kad bi svi, igre dan – noć i sl.): tekstovi, igre i zadaci nastoje instrumentalizirati specifi čno hrvatsku pojavu/hrvatski tekst koji informira učenika o kojoj pojavi ili mu pomaže u ponavljanju i utvrđivanju znanja. Kako se analiziraju i interpretiraju književni tekstovi, učenici se (prema svojoj dobi) upoznaju i s osnovnim književnoteorijskim pojmovljem: s basnom, bajkom, pjesmom, igrokazom, temom, rimom, lirskim subjektom i dr.Kratko predstavljena dva dijela udžbenika nikako nisu sadržajno međusobno nepovezane cjeline. Naprotiv, mnogobrojni su primjeri poveznica među dvama dijelovima. Upravo se to smatra još jednom kvalitetom udžbenika.Hrvatski u srcu u cjelini je izvrstan udžbenik usmjeren na učenika, oblikovan u skladu sa suvremenim pristupima. Kao njegovu posebnu vrijednost svakako treba istaknuti raznovrsnost (s obzirom na tematski kriterij te s obzirom na zahtjevnost, stupanj ovladanosti hrvatskim jezikom), znalački, vješto i promišljeno postignutu uravnoteženost te unutarnju povezanost

2019400

sadržaja, njihovu međuovisnost i međusobno nadopunjavanje. Udžbenik Dijane Ančić knjiga je koja se preporučuje za objavljivanje jer će na mnogobrojne načine unaprijediti hrvatsku nastavu u inozemstvu, osuvremeniti je te će učenicima biti potreban oslonac u ovladavanju hrvatskim jezikom.

Radna bilježnica za hrvatsku nastavu u inozemstvu

Udžbenik prati istoimena radna bilježnica za hrvatsku nastavu u inozemstvu od 1. do 4. razreda osnovne škole koja u cjelini prati udžbenik Hrvatski u srcu Dijane Ančić. Radna bilježnica donosi niz vježbi i zadataka oblikovanih tako da potiču učenikovu (jezičnu) kreativnost. Zadaci su podijeljeni u sedam cjelina (prema sedam udžbeničkih cjelina koje slijede Kurikulum hrvatske nastave u inozemstvu) kojima prethodi niz vježbi izgovora i pisanja glasova/slova č i ć, dž i đ te lj i nj. Tim vježbama ispravno su istaknuti glasovi koji u pravilu predstavljaju problem inojezičnim govornicima, posebice lj i nj za koje je potrebno i razviti svijest o tome da digraf predstavlja jedan glas. Radna bilježnica nije opterećena dodatnim zadacima u vezi s abecedom: taj dio nadoknađen je mnogobrojnim vježbama u dijelu udžbenika u kojemu se obrađuju ti sadržaji. Uz to, takva je koncepcija opravdana jer samo rješavanje zadataka u radnoj bilježnici pretpostavlja ovladanost slovopisom.Prva cjelina započinje učeničkom osobnom iskaznicom te sadržajno i gramatički prati udžbeničku cjelinu. Na isti način oblikovani su i zadaci za uvježbavanje, ponavljanje i utvrđivanje znanja

stečenih obradom određene cjeline u udžbeniku. Važno je istaknuti kako radna bilježnica sadrži mnogobrojne zadatke otvorenoga tipa u kojima učenici mogu pokazati (i uvježbavati) sposobnost jezičnog izražavanja te upotrijebiti gramatičko znanje u proizvodnji vlastitoga teksta. Osim vježbi jezičnog izražavanja zastupljeni su i zadaci kojima se uvježbava gramatičko znanje, tj. oni koji eksplicitnije provjeravaju poznavanje gramatičkih činjenica (glagolskih vremena, pridjeva, posvojnih zamjenica i dr.).Važan dio radne bilježnice, onaj koji nije zastupljen u udžbeniku, jest dio koji se odnosi na lektiru. U radnoj bilježnici nalaze se zadaci koji usmjeravaju učenike u analizi i interpretaciji književnih tekstova te potiču njihovo snalaženje u tekstu. Nakon svake cjeline nalazi se dio nazvan Banka riječi u kojemu učenici navode riječi koje su naučili u toj cjelini sa značenjem/značenjima. Riječ je o važnome dijelu, tj.

Radna bilježnica za hrvatsku nastavu u inozemstvu

I. M. GLIGORIĆ


zadatku, koji osvještava proces učenja (barem dijelom i usvajanja) jezika. Tako učenici mogu pratiti svoj napredak. Na samome kraju navedeni su primjeri/prijedlozi diktata po cjelinama s riječima s kojima su se učenici susreli obrađujući pojedinu temu.Radna bilježnica usmjerena je na učenika: polazi od njegova iskustva, onoga što je njemu blisko, s čime se on može poistovjetiti. Takva polazišna točka, tipovi zadataka u radnoj bilježnici, vještine koje razvijaju te dosljedna metodologija u izradi idu u prilog njezinu određenju kao iznimno funkcionalnoga skupa zadataka kojime će učenik moći provjeriti svoje znanje te uvježbati i utvrditi sve ono što se od njega na određenoj razini očekuje. Važno je istaknuti da svojom strukturom radna bilježnica omogućuje učeniku da je prilagodi sebi i sam posveti više pozornosti onome što je njemu važno. Takva koncepcija u skladu je sa suvremenim pristupima poučavanja koji u središte stavljaju iskustvo učenika. Zadaci i vježbe u radnoj bilježnici funkcionalni su i precizno oblikovani, a omjer između onoga što se očekuje od učenika, ispunjenja ciljeva i ishoda te onoga što je učeniku važno jako je dobro pogođen. Samim time radna bilježnica predstavlja nerazdvojivu cjelinu s udžbenikom te se i kvalitetom i oblikovanjem može smatrati njegovim dijelom. Svojim objavljivanjem radna bilježnica bit će potreban praktični dodatak udžbeniku koji će dodatno osvijestiti u učenika primjenjivost stečenih spoznaja u svakodnevnoj komunikaciji.

Biografska crtica o autorici – ponosnoj UNICEF-ovoj čuvarici djetinjstva

Autorica udžbenika iznimno je inovativna u poučavanju hrvatskoga jezika i kulture. Dijana Ančić zaposlena je u OŠ Blato. Diplomirala je u Zagrebu na Filozofskome fakultetu, Odsjeku za Razrednu nastavu 1991. godine. Nakon pet godina u zvanju učitelja mentora, 2014. godine promovirana je u zvanje učitelja savjetnika. Ima status voditelja dramske družine. Bila je dugogodišnja redateljica Dramske družine koja djeluje pri HGSU „Petar Milat“ u Blatu. Kao redateljica te družine amatera postavila je desetak kazališnih komada. Jedan od značajnih projekata Kreativne radionice Pčelice koju vodi, a koja djeluje pri OŠ Blato, cjelovečernja je predstava Čudnovate zgode šegrta Hlapića za koju je napisala scenarij i režirala je. Predstava je nastala u sklopu projekta „Hlapić 2013.“ u suradnji s Narodnom knjižnicom Blato i Plesnom školom „Mila“. Projekt je bio izabran među 10 najboljih u RH i predstavljen u Zagrebu na središnjoj proslavi u Kazalištu Trešnja. Kao voditeljica UZ Konoba sa svojim je suradnicima ostvarila nekoliko projekata, kao i zapažene rezultate na međužupanijskim i državnim smotrama (Dubrovnik, Zadar, Poreč, Pula, Primošten, Opatija, Zagreb): Rogač u prehrani i ljekovitost rogača, Narodna nošnja Blata na Korčuli, Sapun za uklanjanje mrlja, Kuhinjski sapun, Smilje ljekovito bilje te kao najznačajniji Stare igre i igračke Blata na Korčuli u sklopu kojega je izdana knjiga „Škatule batule ili u koga se strižu nožice“, kojoj je jedna od urednica. Autorica je nastavnih listića Eureka i Ispita znanja Eureka za 1. razred OŠ, jedna od autorica integriranoga priručnika za razrednu nastavu (početnica Pčelica) te autorica udžbenika za učenje hrvatskoga jezika u inozemstvu „Hrvatski u srcu“. Ponosna je UNICEF-ova čuvarica djetinjstva.

2019402

SUMMARY

A NEW TEXTBOOK FOR TEACHING CROATIA ABROAD

Igor Marko Gligorić PhD of the Faculty of Education at the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek reviewed Dijana Ančić’s Croatian at Heart. The textbook, fully harmonised with the science and education ministry’s guidelines in the Croatian instruction abroad curriculum, is published by Školska knjiga of Zagreb. Ančić’s textbook

adheres to professional guidelines and follows modern methodological concepts, always trying to keep the pupil in focus as the core of the education process provided in multilingual and multicultural parts of the world. If provides all that a complex, diverse, multifunctional text of layered content must provide. By bringing together language, communication and literary content with content related to the history, culture and natural heritage of Croatia, and weaving them into an orderly and suitable fabric, Ančić has created an exceptionally coherent and methodologically consistent textbook targeted to users in our diaspora communities around the world. The textbook is accompanied by a workbook covering the fi rst to fourth grades of elementary school, offering an abundance of exercises and assignments shaped in a manner that encouraged the pupil’s linguistic creativity. The latter characteristic has grown out of Ančić’s own innovative approach, which she has developed in the delight she takes in teaching the Croatian language and our culture. She is a proud UNICEF Childhood Guardian.

I. M. GLIGORIĆ


RESÚMEN

UN NUEVO LIBRO DE TEXTO PARA LA ENSEÑANZA CROATA EN EL EXTRANJERO

El recensor dr.sc. Igor Marko Gligorić de la Facultad de Ciencias de la Educación de la Universidad Josip Juraj Strossmayer en Osijek presenta las características del libro de texto Hrvatski u srcu de la autora Dijana Ančić publicado por la casa editorial Školska knjiga en Zagreb. Su libro de texto está totalmente coordinado con el Plan de

Estudios para el extranjero del Ministerio de Ciencias y Educación de la República de Croacia. Está hecho de acuerdo a las normas de la profesión, siguiendo las concepciones metódicas modernas procurando aproximarse en todo momento al alumno, que es el centro del proceso educativo que se ejecuta en los diversos ambientes multilingües y multiculturales del mundo. Satisface plenamente los requisitos que un texto complejo, multifacético y multifuncional de esa naturaleza debe cumplir. Unifi cando contenidos lingüísticos, comunicativos y literarios con temas relacionados con el patrimonio histórico, cultural y natural de Croacia, entrelazándolos hasta conformar una unidad aceptable, la autora creó un libro de texto excepcionalmente coherente y metodológicamente consistente dedicado a nuestra diáspora dispersa por el mundo. La obra viene acompañada con un cuaderno de ejercicios del mismo nombre del 1ro. al 4to. grado de la escuela primaria, que abunda con una serie de ejercicios y tareas que estimulan la creatividad lingüística de los alumnos. Esta última cualidad proviene de la innovatividad personal que desarrolla la autora debido al placer que le causa enseñar el idioma y la cultura croatas. Es una orgullosa protectora de la infancia de UNICEF.

IVO BANAC

TEMA O KOJOJ JE HRVATSKA ŠUTJELA

U knjizi Wollfyja Krašića ‘Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija’ (Zagreb, 2018.), propituje se teza o tome kako je hrvatska politička emigracija, nastala nakon Drugoga svjetskog rata, bila međusobno zavađena i suprotstavljena, odsječena od domovine i kako je najvećim dijelom razmišljala u prijeratnim i ratnim kategorijama te kao takva bila nesposobna za političku evoluciju sukladno promjenama u svijetu i domovini. Sastoji se od osam opsežnih poglavlja, koje prati iscrpni znanstveni aparat, uključujući ilustracije, literaturu i izvore te kazalo imena. Knjiga je pisana na temelju autorove istoimene obranjene doktorske disertacije na zagrebačkome Filozofskome fakultetu pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Banca. Opisan je historijat mrvljenja hrvatske političke emigracije u proteklom vremenu i zabilježena je memorija starih autoriteta, kao najboljeg korpusa podataka – koji govore u prilog spomenutoj tezi. Uvjerljivo je opisano rađanje revolucionarne ideje o hrvatskome miru, odnosno potrebi da nekad ideološki podijeljeni i u ratu sukobljeni Hrvati, kao i njihovi potomci, trebaju prijeći preko starih sukoba i razlika i zajednički raditi na stvaranju samostalne hrvatske države. Knjiga je ujedno i pionirska, analitički sofi sticirana i arhivski utemeljena. Ona otvara važnu i zanemarenu temu naše narodne povijesti druge polovice dvadesetog stoljeća te postavlja vrlo visoko mjerilo za daljnja istraživanja.

Kako se naslovna knjiga Wollfyja Krašića sastoji od dva naizgled nepovezana elementa od kojih je prvi donekle nepoznat hrvatskoj historiografi ji, nužno je rastumačiti kako je došlo do oblikovanja teme. Jedno od istraživačkih žarišta autora ovog rada usmjereno je na problematiku Nezavisne Države Hrvatske pa je

bilo logično proširiti zanimanje i na razdoblje nakon 1945. godine, na preživjele dužnosnike NDH i HSS-a koji su se našli u inozemstvu, ali i svih ostalih koji su napustili novostvorenu komunističku Jugoslaviju i počeli se baviti, odnosno nastavili s političkim djelovanjem. Kako nijedan problem nije moguće promatrati bez uklapanja u širu sliku, za pravilno oblikovanje teme i istraživačkih pitanja bilo se nužno upoznati s iskustvima političkih emigranata drugih europskih naroda, i to u modernom i suvremenom razdoblju, a ne samo nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Najpoznatija europska politička emigracija koja je postojala tijekom „dugoga 19. stoljeća“ bila je poljska, u čijem su se oblikovanju i djelovanju mogla zapaziti neka opća obilježja koja će ili vrijediti za sve kasnije političke emigracije ili će im se pripisivati kao stereotipi. Radi otkrivanja jedne od najpoznatijih, treba istaknuti Napoleonovu izjavu koja se odnosila na francusku rojalističku emigraciju. On je rekao „da su to ljudi koji nisu ništa naučili, ali ni zaboravili“. Ta se ocjena polako počela prišivati i ostalim, kasnijim političkim emigracijama za koje se držalo da se, odsječene od domovinske stvarnosti, iživljavaju u prekapanju po prošlosti i sanjanju nejasne i nestvarne budućnosti.


Prema široko prihvaćenome mišljenju, hrvatski reformni pokret najvažniji je skup procesa i događaja u hrvatskoj povijesti u razdoblju od 1945. do 1989. Mogao je, dakle, poslužiti kao jako dobar test, kao svojevrstan lakmus-papir za provjeravanje nekih od uobičajenih postavki o političkim emigracijama na temelju stajališta hrvatskih političkih emigranata o tom fenomenu. Prema stupnju pridavanja pozornosti tim događajima, načinu komentiranja i shvaćanju promjena, prema novim idejama i pristupima stanju u domovini koji su se, potaknuti tim promjenama, rađali u političkoj emigraciji, trebalo je provjeriti i koliko su hrvatski politički emigranti živjeli u prošlosti, a koliko su bili spremni na evoluciju ili revoluciju svojih stajališta s obzirom na krupne promjene u zemlji.Određena istraživanja pokazala su kako je povezivanja tih dviju naizgled nepovezivih tema bilo mnogo u razdoblju druge Jugoslavije, a činio je to sam režim! Iako je politička emigracija, posebno hrvatska, za jugoslavenske vlasti imala ulogu dežurnoga krivca za niz događaja i procesa koji nisu bili korisni režimu, poplava takvih optužaba slijedila je nakon sloma hrvatskoga reformnog pokreta, odnosno hrvatskog proljeća. Mnogi članovi Matice hrvatske (od kojih su neki prije bili članovi Partije), ostali intelektualci i kulturni djelatnici, pripadnici studentskoga pokreta te obični građani bili su nakon sjednice u Karađorđevu optuženi za, uz ostalo, suradnju s tzv. neprijateljskom, ekstremnom, fašističkom, terorističkom političkom emigracijom. Tako se nametnulo još jedno istraživačko pitanje. Trebalo je provjeriti jesu li pojedinci i/ili organizacije iz emigracije kovali planove s pojedincima i/ili organizacijama u zemlji za rušenje „postojećega društveno-političkog sistema s ciljem izdvajanja Hrvatske iz SFRJ“, kako su govorile optužnice. Nadalje, trebalo je odrediti koliko je bilo veza između političke emigracije i domovine, tko su bili protagonisti, kakva je bila priroda tih veza, koliko je bilo slaganja, a koliko nesuglasica o tada gorućim pitanjima i sl.U proučavanju stajališta političkih emigranata o hrvatskome reformnom pokretu najzanimljivija su, ali i najznakovitija sastavnica, njihova gledišta i njihove preobrazbe prema reformno orijentiranim hrvatskim komunistima kao potencijalnim partnerima u mogućem stvaranju samostalne hrvatske države. Upravo se u razdoblju postojanja pokreta u političkoj emigraciji iskristalizirala ideja o hrvatskome miru ili pomirenju, odnosno o suradnji nekadašnjih ustaša i hrvatskih partizana te njihovih potomaka u stvaranju samostalne hrvatske države. Dodatna je zanimljivost to što su postojale dvije verzije spomenute ideje koje su nastale potkraj 50-ih, odnosno početkom 60-ih i kako su obje doživjele velike promjene padom Aleksandra Rankovića, pojavom Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u zagrebačkome tjedniku Telegramu od 17. ožujka 1967. i stvaranjem hrvatskoga reformnog pokreta. Ta je zamisao imala prilično velike posljedice na sliku političke emigracije u drugoj polovici 60-ih i početkom 70-ih. Premo tome, trebalo je dokučiti ne samo ostale posljedice koje je postojanje hrvatskoga reformnog pokreta ostavilo na političke emigrante, nego i kako je njegov slom djelovao na te ljude.Izdvojena su tri najvažnija procesa. Prvi je dolazak manjega broja sudionika reformnoga pokreta u emigraciju i njihovo političko djelovanje. Zatim stvaranje revolucionarnog raspoloženja u jednom dijelu emigracije i širenje zamisli da se Hrvatska jedino oružjem može osloboditi. I na

2019406

kraju, nakon Karađorđeva zapažen je golem rast osjećaja zajedništva i tendencija zagovaranja sloge, što je vodilo do ujedinjenja znatnoga dijela političke emigracije u sklopu Hrvatskoga narodnog vijeća.Osim opisanih motiva i načina promatranja problema, na konstrukciju naslovne teme utjecali su i dostupni izvori. Političke organizacije, skupine i pojedinci u emigraciji najviše su djelovali širenjem svojih novina i časopisa pa se u tim izvorima može pronaći najviše materijala koji je potreban za odgovore na istraživačka pitanja. Proučavali su se časopisi i novine političkih emigranata iz obje Amerike, Europe te Australije. Naravno, obuhvaćeni su politički emigranti različita podrijetla, različitih dobnih skupina i različitih političkih i ideoloških opredjeljenja. Kako je za čitatelje ostalo skriveno mnogo toga što se odnosilo na procese koji su utjecali na stvaranje mišljenja o određenim pitanjima, svjetlo na tu problematiku bacaju pisma koja su emigranti razmjenjivali. U tom kontekstu moraju se spomenuti goleme osobne ostavštine Vinka Nikolića i Dominika Mandića te osobni fondovi u Hrvatskome državnom arhivu, primjerice Jure Petričevića, Miljenka Dabe-Peranića ili Milana Blažekovića. Iznimno vrijednu skupinu izvora, znakovitu, ali u nekim situacijama slabo dostupnu zbog restriktivnih zakonskih odredaba, čine različiti materijali koji su nastali kao rezultat djelovanja jugoslavenskih tajnih službi prema političkim emigrantima. Tetralogiju izvora zatvaraju oni oralni jer je autoru pošlo za rukom razgovarati, odnosno elektronički se dopisivati s desetak bivših političkih emigranata.

Teškoće u pristupu izvorima

Kako se spomenuti izvori odnose na problematiku političke emigracije, uporabljena literatura poziva se na obje sastavnice naslovne teme. Hrvatska politička emigracija gotovo i nije bila predmet interesa hrvatske historiografi je. Nedostatak zanimanja akademske zajednice, pa i društva u cjelini, za taj dio hrvatskoga naroda zasigurno je jedan od glavnih razloga za takvo

Izdavač dr. sc. Ante Žužul, recenzent prof. dr. sc. Ivo Banac, autor knjige dr. sc. Wollfy Krašić te urednik dr. sc. Deniver Vukelić

prigodom promocije u Zagrebu na 41. Interliberu, 2018.

I. BANAC


stanje, ali i nekoliko prepreka u istraživanju, poput teškoća u pristupu izvorima i relativno kratak vremenski odmak od nekih odsječaka spomenute teme, imaju određenu odgovornost. Ponašanje jugoslavenskoga režima prema hrvatskoj političkoj emigraciji kao potpuno ustaškoj i fašističkoj, a prema onoj mlađoj, koja se nije mogla povezati s Nezavisnom Državom Hrvatskom, kao terorističkoj – očito je ostavilo duboke posljedice na hrvatsko društvo.Postoji nekoliko, uvjetno rečeno, historiografskih djela preglednoga karaktera s temom hrvatske emigracije pa je politička emigracija obrađena u tom kontekstu. Sliku popravlja tek nekoliko članaka koji problematiziraju neke aspekte te teme. Stoga se u daljnjim nastojanjima za prikupljanje osnovnih podataka o toj temi bilo nužno osloniti na djela koja su stvarali sami politički emigranti, odnosno na njihove biografi je i autobiografi je koje su nastajale i prije i poslije stvaranja Republike Hrvatske. Uspoređujući hrvatsko proljeće i historiografi ju, nedvojbeno je da je situacija puno bolja od one u kojoj se nalazila politička emigracija poslije 1945. godine. No, i tu nedostaju kapitalna djela jer se trenutačno možemo pozivati samo na pregledna djela hrvatske povijesti dvadesetog stoljeća.

Politički emigranti nisu bili atavističke praživotinje

Režim je hrvatsku političku emigraciju stanovnicima Jugoslavije i Hrvatske prikazivao kao okamenjene skupine starih reakcionarnih ustaša i mačekovaca koji su se kao atavističke praživotinje krili po najudaljenijim mračnim zakutcima svijeta čekajući da se ponovno povežu s bilo kakvim „mračnim silama“ i ponovno dođu na vlast, odnosno mlađih terorista i kriminalaca koji, ili kao i prvi, uz pomoć „belosvetske reakcije“, nastoje doći na vlast ili im je na pameti samo ubijanje i uništavanje bez posebnoga cilja.Iako bi se neki politički emigranti u određenoj mjeri mogli poistovjetiti s nekim obilježjima tog opisa (što se, pak, odnosi na to da se o NDH nije raspravljalo s dozom kritike ili na činjenicu kako su postojali hrvatski politički emigranti koji su različitim nezakonitim djelatnostima, poput nasilja, nastojali postizati svoje ciljeve ili takvim poslovima pribavljati sredstva za ostvarenje vlastitih ciljeva), najveći broj hrvatskih političkih emigranata uopće nije odgovarao takvom opisu.

Ideja nacionalne pomirbe

U monografi ji se propituje teza koja tvrdi kako je hrvatska politička emigracija, nastala nakon Drugoga svjetskog rata, bila međusobno zavađena i suprotstavljena, odsječena od domovine i kako je najvećim dijelom razmišljala u prijeratnim i ratnim kategorijama te kao takva bila nesposobna za političku evoluciju sukladno promjenama u svijetu i domovini. Sastoji se od osam opsežnih poglavlja, koje prati iscrpan znanstveni aparat, uključujući ilustracije, literaturu i izvore te kazalo imena. Opisan je historijat mrvljenja hrvatske političke emigracije s protekom vremena i umiranjem starih autoriteta, kao najbolji korpus podataka koji govore u prilog spomenutoj tezi. Uvjerljivo je opisano rađanje revolucionarne ideje o hrvatskome miru, odnosno potrebi da nekad ideološki podijeljeni i u ratu sukobljeni Hrvati, kao i njihovi potomci, trebaju

2019408

prijeći preko starih sukoba i razlika i zajednički raditi na stvaranju samostalne hrvatske države. Pronicljivo se rekonstruira raznolikost i vitalnost političke misli među emigrantima budući da su se formirale dvije glavne varijante ove nove ideje, a onda i niz njihovih manje ili više izmijenjenih inačica, koje su nastajale i nestajale u odnosu na trenutno stanje u Jugoslaviji i svijetu. Pružanjem ruke nekadašnjim protivnicima, hrvatskim partizanima i komunistima, ne završava rušenje tabua u hrvatskoj političkoj emigraciji koja je od svojega nastanka bila snažno antikomunistički obojena. Naime, pokušaj Branimira Jelića da u specifi čnoj situaciji zaoštravanja sovjetsko-jugoslavenskih odnosa pronađe određenu potporu, ali ovoga puta na Istoku, za stvaranje samostalne hrvatske države, koja bi pak bila prihvatljivo

rješenje i za Istok i za Zapad, predstavlja još jedan primjer kako je dio emigracije živo pratio i nastojao razumjeti kretanja u svijetu i Jugoslaviji te u skladu s njima sinkronizirati vlastita nastojanja. Analiziraju tragične trenutke, primjerice o akciji Feniks 72, mladi povjesničar W. Krašić ističe kako je slom hrvatskog proljeća tj. hrvatskoga reformnog pokreta 1971. raspirio revolucionarni duh u dijelu političke emigracije. Spomenuti događaj imao je osobiti značaj u prekidanju podjela, odnosno ujedinjenju velikog dijela emigracije. Sažeto, dok prvih sedam poglavlja uglavnom propituje utjecaje na relaciji emigracija-domovina na idejnome i političkome planu, posljednje osmo poglavlje rekonstruira iznimno velik broj kontakata i njihovu narav između pojedinaca i organizacija u ta dva naoko strogo odvojena područja. Zaključno, monografi ja pokazuje i do kakve je promjene paradigme došlo nakon sloma hrvatskog proljeća budući da su takvi kontakti, ponegdje i službeni i poluslužbeni, brutalno prekinuti, a oni koji su ih održavali su kažnjeni.

Biografska crtica

Mladi povjesničar Wollfy Krašić rođen je 12. 7. 1988. godine u Rijeci. Osnovnu školu pohađao je u Mrkoplju, zatim je završio Prvu riječku hrvatsku gimnaziju u Rijeci. Godine 2007. upisao je preddiplomski dvopredmetni studij arheologije i povijesti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a 2010. godine diplomski studij moderne i suvremene povijesti, na kojem je diplomirao s temom „Djelovanje dr. Ante Cilige u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1936. do 1944.“, pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Banca. Poslijediplomski studij moderne i suvremene povijesti započeo je 2012. godine na tome fakultetu, završivši ga uspješno obranom doktorske disertacije „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija“ pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Banca 2016. godine.

W. Krašić: 'Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija',

ŠK, Zagreb, 2018, 455 str.

I. BANAC


SUMMARY

A CROATIAN CONSPIRACY OF SILENCE

Wollfy Krašić’s Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija (The Croatian Spring and the Croatian Political Emigration, Zagreb, 2018) examines the hypothesis that Croatian political emigrants, considered as a body, in the period following the Second World War were both divided factionally and racked by internal confl ict, cut off from

the homeland and largely given over to a worldview trapped in pre-war and wartime narratives and, as such, incapable of the kind of political evolution that would bring them abreast of a changing world and homeland. The book’s eight chapters are accompanied by exhaustive references and citations, illustrations, a bibliography, a list of sources and an index of names. The book is based on the doctoral dissertation Krašić successfully defended under the mentorship of professor Ivo Banac PhD at the University of Zagreb’s Faculty of Humanities and Social Sciences. It describes a history of the fragmentation of the émigré diaspora over time and with the passing of older fi gures of authority as the best body of data speaking in favour of the cited hypothesis. It convincingly describes the emergence of the revolutionary idea of a Croatian peace, i.e. of the need for the once ideologically divided Croatians, the sides at war with one another during World War II, and their descendants, to achieve reconciliation with regard to old confl icts and differences and to pool their efforts in regaining sovereign statehood. It offers a penetrating reconstruction of the diversity and vitality of political thought among émigrés as two main currents coalesced within this core concept, including a series of more or less altered variants that emerged and faded in response to shifting policies in Yugoslavia and the world. The hand outstretched to the former opponent – Croatian partisans and communists – did not mark the end of taboos entertained by our émigrés, which were from the start strongly anti-communist. Branimir Jelić’s efforts, namely, in the context of a specifi c situation that saw a deterioration of Soviet-Yugoslav relations, to fi nd some level of support, this time in the East, for Croatian sovereignty, as a solution acceptable both to the East and West, constitutes yet another example of how our émigrés actively monitored and endeavoured to understand trends in the world and in Yugoslavia, and to synchronise their own aspirations with them. Analysing the tragic moments of, for example, the Feniks 72 operation, young historian W. Krašić observes that the suppression of the Croatian Spring reformist movement in 1971 stirred a revolutionary spirit among some émigrés. The cited event was particularly signifi cant in ending the division, i.e. in uniting the broad majority in the emigrant communities. While the fi rst seven chapters for the most part examine the mutual infl uence emigrant and homeland Croatians had on one another in terms of ideas and policies, the fi nal, eighth chapter, reconstructs the vast range and nature of the contacts that existed between individuals and organisations in these two seemingly strictly separate spheres. This monograph also shows the paradigm shift that occurred after the suppression of the Croatian Spring movement as offi cial and unoffi cial channels were brutally severed and the people that kept them open punished.The book is a pioneering effort, analytically sophisticated and grounded in archival materials. It opens an important and ignored topic in our national history of the second half of the twentieth century and sets a very high bar for further study.

2019410

RESÚMEN

UNA CONSPIRACIÓN CROATA DE SILENCIO

En el libro de Wollfy Krašić „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija“ (La Primavera croata y la emigración política croata) publicado en Zagreb en 2018, se discute la tesis de que la emigración política croata surgida después de la Segunda Guerra Mundial estaba enemistada y enfrentada entre sí, aislada de la Patria, y que mayormente razonaba como lo hacía en la

preguerra y durante la guerra y como tal era incapaz de evolucionar políticamente para amoldarse a los cambios en el mundo y en la Patria. La obra consta de ocho extensos capítulos que están acompañados por un sofi sticado aparato científi co, que incluye ilustraciones, literatura, fuentes, y un índice onomástico. El libro está basado en la disertación doctoral de Wollfy Krašić en la Facultad de Filosofía de Zagreb, aprobada bajo la tutoría del prof. dr.sc. Ivo Banac. En la obra se describe la progresiva paralización de la emigración política croata debido al paso del tiempo y a la desaparición paulatina de sus antiguos dirigentes, siendo este historial el principal argumento en apoyo de la tesis arriba mencionada. Asimismo se describe claramente el surgimiento de una nueva idea revolucionaria: la pacifi cación interna entre los mismos croatas. Para ello se vió que era indispensable que los croatas que estaban ideológicamente divididos y enfrentados en la guerra, lo mismo que sus descendientes, superaran los viejos confl ictos y diferencias y trabajaran juntos para crear un Estado Croata independiente. Acertadamente se reconstruye la diversidad y vitalidad del pensamiento político de la emigración croata, dado que se formaron dos principales variantes de esta nueva idea, que surgían o desaparecían de acuerdo a las circunstancias del momento en Yugoslavia y en el mundo. Con el apretón de manos entre los antiguos oponentes, comunistas y partisanos croatas, no se terminaron de romper los tabúes en el seno de la emigración política croata, que desde sus inicios era marcadamente anticomunista. El intento de Branimir Jelić en un momento específi co de las tensiones soviético-yugoslavas de encontrar cierto apoyo, pero esta vez en el Este, para la creación de un Estado independiente croata, cuya solución sería aceptable para Oriente y Occidente, es otro ejemplo de cómo una parte de la emigración seguía muy activa y trataba de entender los movimientos en el mundo y en Yugoslavia y procuraba sincronizar con dichos movimientos sus propios objetivos. Al analizar algunos acontecimientos trágicos de la historia reciente, como por ej. la acción Feniks 72, el joven historiador W. Krašić destaca que el colapso de la Primavera croata, o sea del Movimiento reformador croata de 1971, encendió el espíritu revolucionario de una parte de la emigración política. El mencionado acontecimiento infl uyó mucho sobre la interrupción de las divisiones internas a la vez que unifi có a gran parte de la emigración. En resúmen, mientras que los primeros siete capítulos indagan principalmente los efectos sobre las relaciones entre la emigración y la Patria en el plano conceptual y político, el último y octavo capítulo reconstruye una cantidad excepcionalmente grande de contactos y su naturaleza entre individuos y organizaciones en estas dos áreas estrictamente separadas. Concluyendo, la monografía revela además hasta qué punto se produjo el cambio de paradigma tras el sofocamiento de la Primavera croata, ya que esos contactos, a veces ofi ciales y otras semi-ofi ciales, se interrumpieron brutalmente, y los que mantuvieron estos contactos fueron sancionados. El libro de W. Krašić es a su vez un libro pionero, analíticamente sofi sticado y está basado en materiales de archivo. Inicia un tema muy importante pero descuidado de nuestra historia nacional de la segunda mitad del siglo veinte y establece patrones de medida muy altos para futuras investigaciones.

I. BANAC

IVO LUČIĆ

TRIDESET GODINA MEDITERANSKOGA BREVIJARA

Kad se ujedine svi podaci o Mediteranskom brevijaru iz literarne ostavštine Predraga Matvejevića (Mostar, 7. X. 1932. – Zagreb, 2. II. 2017.), ukupno se pojavilo 48 izdanja te njegove knjige. Od prvoga dana njezine pojave do danas, oko Mediteranskoga brevijara nije postignuta jedinstvena ocjena o kakvoj je zapravo vrsti knjige riječ. Posrijedi je, kažu, trodijelno komponirana knjiga s različitim tipovima stilizacije iskaza i znanja iz raznih znanstvenih i umjetničkih područja. U njoj se prepliću ispovjedni, autobiografsko-memoarski ton kazivanja s fi lološkim, etnografskim, historiografskim, antropološkim i drugim znanjem i pristupima. Unatoč erudiciji i velikom broju činjenica, pripovijedanje je tečno, beletristički efektno, pa su kritičari kao posebnu vrijednost knjige isticali upravo to nadilaženje žanrovskih granica i spajanje znanstvene strogosti s umjetničkom fantazijom. Sažeto, esejističko djelo Mediteranski brevijar (1987.) spoj je „kulturne historiografi je i književnosti o moru“ (C. Magris) u kojem autor istražuje kompleks mediteranizma u kulturnoj baštini Europe. Publicist, književni teoretičar i esejist Matvejević, doktoriravši na pariškoj Sorbonni, predavao je književnost na više svjetskih sveučilišta, 1994. – 2007. Bio je predsjednik Hrvatskoga P.E.N. centra (1980. – 1989.) i počasni potpredsjednik međunarodnoga P.E.N.-a od 1990.

Knjiga Mediteranski brevijar Predraga Matvejevića, za koji stručnjaci kažu da je najslavnija hrvatska knjiga danas u svijetu, napunila je lani trideset godina od prvog izdanja, ali se ‘doma’ još nije nametnula kao nacionalno važna tema. U Hrvatskoj nema nacionalne institucije koja bi prema najosnovnijim bibliometrijskim kriterijima

‘izmjerila’ tu slavu pa se za te potrebe najčešće koriste podaci iz novinarskih tekstova. Ne postoje ažurni podaci o broju prijevoda, izdanja i nakladi knjige za koju poznavatelji smatraju da je najprevođenije hrvatsko djelo. I o njezinu podrijetlu postoje dvije priče. Leksikograf Velimir Visković ističe da je književni zametak Brevijara vezan za Zagrebačke književne razgovore 1973. posvećene mediteranskoj tematici, čije izlaganje Matvejević objavljuje u knjizi „Prema novom kulturnom stvaralaštvu“. Drugi za početak uzimaju članak koji je Matvejević 1975. objavio u Slobodnoj Dalmaciji. Prema njima, urednik u Slobodnoj Dalmaciji Bože V. Žigo zamolio je Matvejevića da napiše tekst o Mediteranu ili da je tekst nastao kao reakcija na anketu Slobodne o Mediteranu. Dugo je govorio da želi napisati nešto o moru. Neretva iz Mostara vodi prema moru i razmišljao je o tome dok nije došao na ideju da to bude Mediteran. Najprije je napisao osam pa 12 kartica teksta pa ga je proširivao na 22 pa 32 do 100, sjeća se supruga Mirjana Matvejević. Želio je napisati i Jadranski brevijar, ali nije, dodaje.Talijanistica Sanja Roić Mediteranski brevijar vidi kao Matvejevićevo traženje svojevrsne ‘obećane zemlje’. Matvejević je ostavio trag u mnogim kulturama, ali ni jednoj od njih nije

2019412

mogao u potpunosti pripadati, što ga je navelo na pisanje o Mediteranu i njegovoj civilizaciji i kulturi. Matvejević je u svom životu bio svojevrstan intelektualni moreplovac, odnosno prenosio je međusobne poruke različitih i često u sebe zatvorenih svjetova. Mnogobrojni kritičari ističu golemi trud koji je Matvejević uložio u knjigu, erudiciju i iznimno znanje koje je u njoj skupio. U intervjuu za Mladinu 2000. Matvejević je rekao da je zbog knjige tri puta putovao po Mediteranu. „Prvo sam putovao sam i opisao ono što sam vidio. Ulagao sam svu svoju ušteđevinu na putovanja, a također sam imao veliku korist od nesvrstane Jugoslavije, koja me je poslala kao intelektualca u bratske države Tunis, Alžir i Egipat.“ Drugi put Matvejević je napravio po starim kartama, pregledavajući kako su nazivali rijeke i stare gradove, a treći kada je pročitao knjige o Mediteranu, posebno glosare, rječnike, stare dnevnike i putopise. „Godinu dana učio sam arapski da bih mogao čitati što piše na zemljopisnim kartama“, napomenuo je Matvejević u intervjuu s Bernardom Nežmahom. „Ne zaboravite da je Brevijar pisan u trenutku kad sam bio isključen iz Komunističke partije, kad sam bio oštro napadan od strane partijskih ljudi zato što sam branio ljude koji su došli sedamdesetih i osamdesetih godina u sukob, što sam branio ideju socijalizma s ljudskim licem, na ljevici, koja nije bila usklađena s političkim trendom koji nije bio spreman na takve ustupke“, izjavio je Matvejević za Kulturni intervju Radija 101 prije točno petnaest godina.„To je sve skupa napučilo moj svijet, i tada, kada sam bio odbačen, odgurnut, većina zagrebačkih listova nije htjela moje tekstove pa sam ih tada većinom objavljivao u Ljubljani i Beogradu. Povukao sam se tada na Cres gdje je obitelj moje žene imala lijepu, mirnu kuću, i tu sam, kompenzacijom, u samoći pisao Brevijar“, objašnjava Matvejević. „U bilješkama sam imao 2.000 stranica priča i anegdota. Zatim sam ih sjeckao i izrezao da bih konačno došao na 250 stranica brevijara“, rekao je za Mladinu Matvejević. „Da je knjiga ostala veća, bila bi monografi ja. U takvim knjigama je najgore ako vas zavede erudicija. Tada izgubiš narativnost i utopiš se u sreći da sve znaš, kako si npr. našao nepoznatu Kantovu raspravu o magarcima. Htio sam da tekst teče“, istaknuo je Matvejević.Prvo izdanje pojavilo se 1987. u Grafi čkome zavodu Hrvatske. Imalo je 145 stranica formata 24 x 17,5 cm, u tvrdom uvezu s omotom. Dizajnirala ga je najpoznatija suvremena hrvatska umjetnica Sanja Iveković. Urednik knjige Nenad Popović prisjetio se tih dana: „Osamdesetih Berti Goldstein i ja sjedili smo u uredništvu Grafi čkoga zavoda Hrvatske. Doslovno jednoga lijepog dana osvanuo je Predrag Matvejević i donio rukopis s naslovom Mediteranski brevijar. Nekih sto kucanih stranica. Ne znam kako Berti Goldstein, ali ja nisam vjerovao što čitam. Od Predraga Matvejevića, koji je tada bio u punom zamahu kulturnih i političkih debata u dramatičnim osamdesetim, jedan poetski, inspiriran, dobrim dijelom lirski esej. Putopis, imaginarni i stvarni, znanje i snatrenje nad starim kartama i portulanima, lične rečenice poput one Mediteran seže do tamo gdje rastu masline. Mislio sam, to je jedna literarna eskapada“, rekao je Popović. „Postao sam urednik knjige, odjednom su se nizale naklade za nakladom, počeli su prijevodi. Danas znam da je to u stvari bio moj profesionalni zvjezdani trenutak, a zamalo sam ga prespavao. Našu najprevođeniju knjigu ikad“, ocjenjuje Popović.

I. LUČIĆ


Od prvog dana njezine pojave do danas, oko Mediteranskoga brevijara nije postignuta jedinstvena ocjena o kakvoj je zapravo vrsti knjige riječ. Jan Hicks u Sydney Morning Heraldu naglašava da se u njoj spajaju fi lozofi ja i imaginacija s enciklopedijskim znanjem, a Jonathan Levi u Los Angeles Timesu tvrdi da Mediteranski brevijar nije ni zbirka priča ni almanah činjenica. „On je kudikamo više destiliran od takvih djela“, kaže Levi.Stanko Lasić kaže da se puno govori kako je taj tekst pisan lirski, esejistički, intimno. „Ja to neću poreći, ali ću dodati: da, ali s jedne racionalne i meditativne distance i upravo to je ona komponenta koja čini njegovu glavnu vrijednost“, napisao je Lasić. Velimir Visković u Hrvatskoj književnoj enciklopediji kaže da je to esejistička zbirka, nastala u vremenu romana-leksikona. To je trodijelno komponirana knjiga, s različitim tipovima stilizacije iskaza i znanja iz raznih znanstvenih i umjetničkih područja. U njoj se prepliću ispovjedni, autobiografsko-memoarski ton kazivanja s fi lološkim, etnografskim, geografskim, historiografskim, antropološkim i drugim znanjima i pristupima. Unatoč erudiciji i velikom broju različitih činjenica, pripovijedanje je tečno, beletristički efektno pa su mnogobrojni kritičari kao posebnu vrijednost knjige isticali nadilaženje žanrovskih granica i spajanje znanstvene strogosti s umjetničkom fantazijom, ističe

Trenutačno ima više od 48 izdanja kultnoga esejističkog djela Mediteranski brevijar kada se objedine svi podaci iz literarne ostavštine Predraga Matvejevića (Mostar, 7. X. 1932. – Zagreb, 2. II. 2017.).

2019414

se u Hrvatskoj književnoj enciklopediji. Sam autor rezimira te ocjene: „Ako mene pitate, to je most između znanosti i književnosti.“O nakladničkim dosezima Mediteranskoga brevijara i njegovu prevođenju u hrvatskoj javnosti nema cjelovitih podataka. Polazni podaci za pisanje ovoga teksta govorili su da se pojavilo više od 20 njegovih izdanja. Mediji su spominjali do 23 njegova izdanja. Provjera kod hrvatskoga izdavača nije se posrećila. Iz VBZ-a je nakon sedam dana umjesto odgovora stigao tekst koji se poslovično objavljuje na koricama knjige: „Mediteranski brevijar doživio je brojne prijevode na razne europske jezike, a također i na arapski, hebrejski, turski, japanski i esperanto…“ Nacionalna i sveučilišna knjižnica na upit je odgovorila popisom bibliografskih jedinica čijim se zbrajanjem dolazi do ukupno 16 izdanja, od kojih pet hrvatskih i 11 inozemnih. Goranka Mitrović iz NSK priložila je nekoliko poveznica s radovima posvećenim Matvejeviću i napomenu da NSK ima one podatke koje joj dostave izdavači na temelju obveznoga primjerka ili na druge načine. Još nekoliko pokušaja s posebnim službama NSK nije bitno popravilo našu informiranost. Zatim smo kontaktirali nekoliko službi u Leksikografskome zavodu, ali smo dobili odgovor da Matvejevićeva bibliografi ja još nije urađena. Zvali smo nekoliko istaknutih članova Društva hrvatskih pisaca, čiji je bio član, pa Hrvatski P.E.N. centar, ali oni su upućivali na službene institucije.Mila Telenta-Tomljenović iz Odjela za humanistiku NSK pretraživala je internetske baze izvan NSK prema kojima se, uz one ranije poznate iz NSK, pojavilo ukupno 30 izdanja Mediteranskoga brevijara. Pet ih se pojavilo u Hrvatskoj (GZH 1987., 1990., 1991.; VBZ 2006., 2007.), tri u Milanu (1987., 2004., 2015.), po dva u Parizu (1992., 1995.) i Lisabonu (1994. i 2009.) te po jedan u Zuerichu (1993.), Leuvenu (Belgija) (1994.), Sarajevu i Ateni (1998.), Istanbulu, Los Angelesu/Londonu, Tokiju i Maroku (1999.), Skoplju i Tel Avivu (2001.), Pragu (2002.), Podgorici, Sejnyiju (Poljska) i Helsinkiju (2003.), Budimpešti (2006.), Ljubljani i Barceloni (2008.) i Vilniusu (2011.). Još uvijek me muči je li taj popis konačan, zaključila je mail Mila Telenta-Tomljenović.

Slavni Mediteranski brevijar – najprevođenija hrvatska knjiga u svijetu

I nije. Novinar Inoslav Bešker još 2007. navodi talijanska izdanja koja naš domovinski popis nije evidentirao. Spominje osmo Garzantijevo talijansko izdanje Mediteranskoga brevijara koje se pojavilo niti godinu dana poslije prethodnoga, tiskanoga u 50.000 primjeraka. Očito je to postala knjiga koja se traži stalno i koju ne treba reklamirati. Sedam prethodnih Garzantijevih izdanja imalo je ukupnu nakladu od 310.000 – i ona je sva rasprodana, ističe Bešker i zaključuje: „Mediteranski brevijar je knjiga rekorda.“ I Sanja Roić u svome radu koristi podatak o velikom broju izdanja i nakladama u stotinama tisuća primjeraka. Mailom nam je dostavila fotografi ju izdanja koje joj je autor poklonio 2008. godine. „Prema ovitku koji rado stavljaju na uspješne knjige talijanski izdavači, vidi se da je riječ o desetom izdanju (decima edizione). Ako ubrojite ono prvo izdanje male izdavačke kuće Hefti iz Milana, to je već 11 izdanja do te godine!“ Ljetos je u Trstu kulturna udruga Cizerouno na ljetnoj pozornici pokraj katedrale svetoga Justa organizirala čitanje fragmenata iz Brevijara na svim jezicima na koje je preveden. Nenad Popović pretpostavio je da bi se točni podaci mogli naći jedino u autorovoj ostavštini gdje su

I. LUČIĆ

2019 415HRVATSKI ISELJENIČKI ZBORNIK V. KUKAVICA

vjerojatno primjerci pojedinih prijevoda. „On se sam brinuo o autorskim pravima. Mene bi uvijek telefonom ili već nekako izvijestio da je izašao neki prijevod. Ja sam kao urednik u GZH doživio samo talijanski prijevod s Magrisovim predgovorom u izdanju Edizioni Hefti. Sjećam se da je bio posebno uzbuđen kad mu je izašao korejski i japanski prijevod“, odgovorio je Nenad Popović. Popović se prisjeća da su se u redakciji GZH-a upoznali Predrag Matvejević i vrsni germanist, književnik i kritičar Claudio Magris, koji je zatim napisao predgovor talijanskome Brevijaru, a „taj je predgovor sigurno gurnuo Brevijar u fokus interesa i drugih izdavača“. Sanja Roić također kaže da je taj predgovor, ponovljen i ažuriran u svim kasnijim izdanjima, postao nedjeljiv dio knjige: „Upravo je taj Magrisov predgovor pokazao smjer u kojem će se kretati Matvejevićeva europska i svjetska recepcija.“ Međutim, dodaje da je frankofona komponenta u recepciji Brevijara bila jako važna; kad je Matvejević prihvaćen u Francuskoj, koja je barometar i drugima, bio mu je otvoren put na sve strane, kaže Sanja Roić koja nam je također sugerirala da pretražimo izdanja koja se nalaze u Matvejevićevoj ostavštini. Posjetili smo suprugu Mirjanu Matvejević, koja nam je ljubazno omogućila da pregledamo police kućne biblioteke s izdanjima Mediteranskoga brevijara, Druge Venecije, Kruha našeg… Većini njih na vrhu viri samoljepivi papirić na kojem je Matvejević napisao zemlju i godinu izdanja. Arapska i japanska izdanja imaju je okrenutu unatrag. Tu su dva primjerka prvoga talijanskog izdanja; jedno ima korice pogrešno okrenute naopako. Izbrojili smo 39 različitih izdanja. Među njima je po pet hrvatskih i talijanskih. No, prema podacima koji se mogu naći u impresumima, na talijanskom je tiskano ukupno 12 izdanja – ne računajući ono iz 2015. – a neka su dotiskivana i po četiri puta. Po dva izdanja pojavila su na francuskome (kod poznatog Payot et Rivagesa), španjolskome (kastiljanskome) u Barceloni, portugalskome, turskome, slovenskome, rumunjskome i arapskome (Maroko i Egipat), te po jedan na njemačkome (Zürich), grčkome, engleskome, japanskome, hebrejskome, makedonskome, češkome, albanskome, fi nskome, poljskome, mađarskome, na esperantu, bugarskome i litavskome, te u Podgorici. Neka izdanja pojavila su se bez znanja autora. „Za rumunjsko izdanje Predrag je saznao tako što mu ga je dao jedan njegov bivši student“, kaže Mirjana Matvejević i dodaje da je Predrag doznao i za jedno ‘divlje’ izdanje na njemačkome. Jednom izdanju, kaže, ne može ući u trag nakon što ju je posjetio jedan bibliofi l. Kad se ujedine svi podaci iz autorove ostavštine, oni za koje postoje materijalne potvrde ili samo informacije o njima, ukupno se pojavilo najmanje 48 izdanja Mediteranskoga brevijara. Nenad Popović naziva je zbog toga „našom najprevođenijom knjigom ikad“, a i Sanja Roić kaže da ne vidi knjigu koja ju je u tome nadmašila. Međutim, Danilo Kiš, prijatelj Predraga Matvejevića, proglasio je Mediteranski brevijar knjigom ‘neuspjeha’. „Tvoj brevijar je knjiga velikog neuspjeha. Najprije napišeš puno stranica, a zatim počneš s bijelog, praznog lista. Nakon toga kratiš i kratiš. Tvoj ideal knjige je bio da na kraju odrežeš sve, da dođeš do početne prazne stranice. A opet ti nešto ostane: neuspjeh da dođeš do bijele stranice. To je tvoja literatura“, rekao je Matvejeviću Kiš.Naravno, Kiš se veselio uspjehu Brevijara i, prema drugom izvoru, rekao je Matvejeviću: „Ubo si knjigu!“

2019416

Tražili smo odgovor na pitanje kako to da o najpoznatijoj hrvatskoj knjizi, uz institucije koje se bave nacionalno važnim kulturnim pojavama, na njezinu matičnome jeziku nema potrebnih podataka. No, nismo ga čuli. U susjednoj Italiji Mediteranski brevijar doživio je najveće počasti. Šezdesetak uglednih talijanskih umjetnika, među kojima i Umberto Eco, pokrenulo je inicijativu da se Predragu Matvejeviću dodijeli Nobelova nagrada za književnost za to djelo. U Zagrebu je planetarno važna Matvejevićeva ostavština pala na pleća književnikove udovice.

Iz Matvejevićeva životopisa1

Hrvatski publicist, književni teoretičar i esejist Predrag Matvejević (Mostar, 7. X. 1932. – Zagreb, 2. II. 2017.) studirao je na Filozofskome fakultetu u Sarajevu i Zagrebu, doktoriravši 1967. na Sorbonni iz komparativne književnosti i estetike. Predavao je francusku književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1959. – 1991. Bio je profesor na više svjetskih sveučilišta, 1994. – 2007. Bio je predsjednik Hrvatskoga P.E.N. centra (1980. – 1989.) i počasni potpredsjednik međunarodnoga P.E.N.-a od 1990. Kao suradnik kulturne rubrike pariškoga lista Le Monde pisao je članke o južnoslavenskim književnostima, posebno o Miroslavu Krleži. Prvi dio njegova opusa obilježen je zanimanjem za poetiku angažirane književnosti. U djelima Jean-Paul Sartre (1965.), Prigodno pjesništvo (La Poésie de circonstance, 1971.), Prema novom kulturnom stvaralaštvu (1975.), Književnost i njezina društvena funkcija (1977.) i Za jednu poetiku događaja (Pour une poétique de l’évènement, 1979.) kao angažirani intelektualac zauzimao se za odbacivanje ideološkoga dogmatizma i za slobodu intelektualnog stvaralaštva. Njegova knjiga Razgovori s Miroslavom Krležom (1969.) jedno je od temeljnih dokumentacijskih djela o Krleži, značajno i zbog rasprave o problemu angažiranosti i tendencioznosti u književnosti. Drugi dio njegova opusa otvara esejističko djelo Mediteranski brevijar (1987.), spoj „kulturne historiografi je i književnosti o moru“ (C. Magris), u kojem istražuje kompleks mediteranizma u kulturnoj baštini Europe. Djelo je nagrađeno uglednim književnim nagradama. Sudjelovao je u mnogim književnim i društvenim polemikama. Među novijim su mu knjigama Druga Venecija (2002.) te Kruh naš (2009.), esejističko-leksikografski fragmenti o povijesti kruha.

1 Urednički dodatak – citat iz Hrvatske enciklopedije: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39532, pristupljeno 28. IX. 2018.

I. LUČIĆ


SUMMARY

THIRTY YEARS OF THE MEDITERRANEAN BREVIARY

An essayistic work, the Mediterranean Breviary (1987) is a melding of cultural historiography and writing about the sea (C. Magris) in which the author investigates the complex of Mediterraneanism in the cultural heritage of Europe. The work has garnered top literary prizes. When bringing together all the data from the literary

legacy of Predrag Matvejević we see at least forty-eight editions of this cult-status book. From the day it saw the light to the present the Mediterranean Breviary has failed to fi nd a uniform assessment of what nature of book it actually is. In the Hrvatskoj književnoj enciklopediji (Encyclopaedia of Croatian Literature) Velimir Visković refers to it as an essayistic collection, created during the time of the “novel-lexicon”. The book is a gem of Croatian essay writing, a tripartite composition with various types of stylistic expression and knowledge gleaned from a broad range of sciences and arts. It weaves a confessional, autobiographic/memoire narrative tone with philological, geographic, historiographic, anthropological and other disciplines and approaches. In spite of the erudition and great number of diverse facts, the narrative fl ows effectively, in the manner of the belles-lettres, and many critics have pointed to the transcendence of classic genres and melding of scientifi c rigour and artistic fantasy as its particular value.Croatian publicist, literary theoretician and essay writer Predrag Matvejević (Mostar, 7 October 1932 – Zagreb, 2 February 2017) studied at the faculties of humanities of the University of Sarajevo and University of Zagreb and earned his doctorate in 1967 at the Sorbonne University in comparative literature and aesthetics. He taught at a number of universities around the world from 1994 to 2007. He was the president of the Croatian PEN Centre from 1980 to 1989 and was named an honorary president of PEN International in 1990.

2019418

RESÚMEN

TREINTA AÑOS DEL BREVIARIO MEDITERRÁNEO

El ensayo Mediteranski brevijar (Breviario Mediterráneo) publicado en 1987, es una mezcla de „historiografía cultural y literatura sobre el mar“ (C. Magris) en el cual el autor explora la complejidad del Mediterranismo en el patrimonio cultural de Europa. La obra fue laureada con renombrados premios literarios. Cuando se juntaron todos

los datos del legado literario de Predrag Matvejević aparecieron en total 48 ediciones de ese libro taquillero suyo. Desde el primer día de su aparición hasta la fecha, todavía no se estableció a qué genero pertenece el Mediteranski brevijar, porque no hay un concenso unánime por parte de la crítica. Velimir Visković escribe en la Enciclopedia Literaria Croata que se trata de una colección de ensayos que surgió en la época de las novelas-léxico. Se trata de una joya del ensayo croata –un libro compuesto en tres partes con diferentes tipos de estilización de testimonios y conocimientos de diversas áreas científi cas y artísticas. En el libro se superponen la narración autobiográfi ca y las memorias con enfoques fi lológicos, etnográfi cos, geográfi cos, historiográfi cos, antropológicos y demás. A pesar de la erudición y del gran número de diferentes hechos, la narración es fl uída y la fi cción convincente, por lo cual muchos críticos destacan que lo más valioso de este libro es que supera los límites del género y fusiona la rigidez científi ca con la fantasía artística.El publicista croata, teórico literario y ensayista Predrag Matvejević (Mostar, 7.X.1932- Zagreb, 2.II.2017) estudió en la Facultad de Filosofía de Sarajevo y en la Facultad de Filosofía de Zagreb, y se doctoró en Literatura Comparada y Estética en la Sorbona de París en 1967. Fue profesor en diversas universidades extranjeras entre 1994 y 2007. Fue presidente del Centro Croata P.E.N. (1980-1989) y vicepresidente honorario del P.E.N. internacional a partir de 1990. (ver: Hrvatska enciklopedija: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39532).

I. LUČIĆ

MARKO SAMARDŽIJA

FILOLOŠKI DRAGULJ ŽIVKA MANDIĆA IZ SANTOVA

U proteklih četrdesetak godina Živko Mandić uložio je mnogo znanja i truda u proučavanje i izdavanje usmenoknjiževne i onomastičke baštine svoga rodnoga mjesta Santova, smještenog u samome jugozapadnom kutu mađarskoga dijela Bačke. Ta Mandićeva iznimna kroatistička zauzetost okrunjena je ‘Rječnikom govora santovačkih Hrvata’, djelom iz kojeg se po izboru natuknica, poznavanju prozodije i morfologije, bogatoj lokalnoj frazeološkoj građi jasno razabire dobro autorovo poznavanje Bačke. Svojom kakvoćom Mandićev ‘Rječnik...’ nedvojbeno će stati ravnopravno uz bok s prvoklasnim dijalektnim rječnicima hrvatskih govora tiskanih posljednjih četvrt stoljeća od uspostave neovisnosti RH, ocjenjuje ugledni jezikoslovac dr. sc. Marko Samardžija. Očuvanje mjesnih govora u temeljima je svijesti o značaju očuvanja jezične raznolikosti kao nematerijalnoga kulturnog dobra, čemu pridonosi svako novoobjavljeno djelo poput ‘Rječnika govora santovačkih Hrvata’. Posebnost hrvatske dijalektne leksikografi je sastoji se u tome što u njoj ravnopravno participiraju rječnici hrvatskih govora izvan hrvatskoga jezičnog prostora koji su uglavnom manjinski jezični otoci (engl. linguistic islands, njem. Sprachinseln) u većinskome inojezičnome (mađarskome, njemačkome, slovačkome, srpskome, talijanskome…) pejzažu.

Premda se dijalektologija kao samostalna jezikoslovna disciplina koja proučava dijalekte (narječja, govore, idiome) nekoga jezika i njihove varijetete profi lirala u 19. stoljeću na teoretskim zasadima mladogramatičarske škole, njezini početci sežu u 17. stoljeće. Usuprot današnjoj predodžbi o dijalektologiji kao disciplini koja proučava povijesni

razvoj i suvremeno stanje dijalekata, ponajprije njihove glasovne, naglasne, oblične i sintaktičke značajke, na njezinu početku stoje prvi popisi područno ograničenih leksičkih osebujnosti. Kako su ti prvi popisi dijalektnih leksema (riječi) postupno prerastali u glosare, a zatim i u opsegom različite rječnike, u sklopu nacionalnih leksikografi ja oblikovao se poseban ogranak poznat kao dijalektna leksikografi ja kojoj su temelj dijalektni rječnici.Kao što se nacionalne fi lologije razlikuju po rezultatima istraživanja drugih jezikoslovnih disciplina, razlikuju se i po postignućima u leksikografskome opisu područno ograničenih leksema i njihovih inačica. Dok kod jednih dijalektna leksikografi ja obiluje kvalitetnim dijalektnim rječnicima, kod drugih su takva djela još uvijek razmjerno rijetka. Do prije dvadesetak godina hrvatska dijalektna leksikografi ja bila je, unatoč nekim vrijednim aneksnim ili samostalnim rječnicima nastalima pretežno u drugoj polovici 20. stoljeća (govora otoka Vrgade, komiškoga govora, srednjodalmatinske otočke čakavice), bliža drugoj skupini, ali se u međuvremenu, nakon niza dijalektnih rječnika objavljenih nakon 1990. godine (samo u prvoj polovici 2015. objavljena su dva takva opsežna i vrijedna djela: Rječnik kajkavske

2019420 M. SAMARDŽIJA

donjosutlanske ikavice i Rječnik govorā slavonskih, baranjskih i srijemskih), posve približila prvoj skupini nacionalnih fi lologija.Posebnost hrvatske dijalektne leksikografi je je u tome što u njoj ravnopravno participiraju rječnici hrvatskih govora izvan hrvatskoga jezičnog prostora koji su uglavnom manjinski jezični otoci (engl. linguistic islands, njem. Sprachinseln) u većinskome inojezičnome (mađarskome, njemačkome, slovačkome, srpskome, talijanskome) pejzažu. Tim govorima govore pripadnici stare hrvatske dijaspore u susjednim i bližim zemljama (Austrija, Mađarska, Slovačka, Češka, Italija, Rumunjska, Slovenija, Srbija, Makedonija, Kosovo, Crna Gora). Sada se tim djelima pridružuje Rječnik govora santovačkih Hrvata Živka Mandića.Prije nego što podrobnije predstavimo Mandićevo djelo bit će korisno reći nekoliko riječi o Santovu, njegovim stanovnicima i njihovu mjesnome govoru. Santovo (mađ. Hercegszántó) selo nalazi se u samome jugozapadnome kutu mađarskoga dijela Bačke. Za razliku od većine bačkih Hrvata (u Mađarskoj i Vojvodini) koji su novoštokavsko-ikavski Bunjevci, Santovci su Šokci koje je trianonska granica (1920.) „odrezala“ od ostalih šokačkih naselja uz lijevu obalu Dunava (Bereg / Bački Brijeg, /Bački/ Monoštor, Sonta, Bođani, Bač, Vajska, Plavna, /Bačko/ Novo Selo, Bukin/Mladenovo), ali i od šokačkih sela na hrvatskoj strani (Draž, Duboševica). Prema najnovijem popisu pučanstva u Santovu, koje je nekoć bilo većinsko hrvatsko

(šokačko) selo, Hrvatima se izjašnjava samo njih tristotinjak. Posljedica je to djelovanja različitih čimbenika, ponajprije doseljavanja mađarskoga stanovništva i asimilacije, zatim vjerskoga raskola potkraj 19. stoljeća, kolektivizacije, industrijalizacije i pojačane pokretljivosti seoskih stanovnika prema gradovima, konačno i globalizacije. Unatoč tome, u santovačkome šokačkome govoru, koji pripada slavonskome dijalektu, i danas se dobro čuvaju mnoge značajke od kojih izdvajamo tri najznatnije. Santovački je govor: 1. štokavsko-ikavski (s ponekim ekavizmom: čȍvek, mlȅt, podnẽt, unẽt, utȅcat se), 2. šćakavski (ambarišće, gûšće, klišćine, klišćȕre, kršćanȉca, ognjîšće, plȃndišće, prêgrošća, Šatorišće, šćàka, vašaríšće, žaríšće, ali i klište, klištȃn, proštenjȃr, proštenjároš) i 3. s dobro očuvanim novim (metatonijskim) akutom (~).Naglasili sustav, međutim, nije stari tronaglasni (“, , ~), nego petonaglasni jer se pojavljuju i uzlazni naglasci (\, /), kratkouzlazni (\) kao

Živko Mandić: 'Rječnikom govora santovačkih Hrvata', Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj,

Pečuh, 2016., 901 str.


rezultat djelomična regresivnog pomicanja silaznih naglasaka na kratak nenaglašeni slog ispred naglašena (tj. prema početku naglasnica, ăȁ > àa ili ăâ > àā), a dugouzlazni (/) kao posljedica također djelomična regresivnog pomicanja silaznih naglasaka na dug nenaglašeni slog ispred naglašenoga (āȁ > àa ili āâ > áa). Djelomično je sačuvana i zanaglasna dužina. Kako silazni naglasci mogu doći na svim slogovima u riječi od inicijalnoga do ultime, od penultime dijelom alternativno s uzlaznima, a prisutno je i (novoštokavsko) pomicanje („preskakanje”) silaznih naglasaka na prednaglasnicu, prozodijsko stanje santovačkoga govora, kolikogod zanimljivo dijalektolozima, nikako ne olakšava posao leksikografu ako želi na natuknicama obilježiti prozodijske značajke.Usto, spomenute promjene u životu santovačke jezične zajednice ostavile su svoga traga i u leksiku koji, kao otvoren popis (fr. liste ouverte), i u mjesnim govorima, kao i u standardnome jeziku, uglavnom prati sve komunikacijske promjene svojih govornica i govornika.Potvrđuje to i opsežan rukopis Živka Mandića koji ima dva nejednaka dijela. Prvi dio čine Proslov i Važnije značajke santovačkoga govora, a drugi, znatno opsežniji, sam rječnik. Oba uvodna dijela korisno je pročitati zbog niza važnih podataka koje autor donosi o Santovu, njegovim stanovnicima i o njihovu mjesnome govoru u prošlosti i danas.U znatno opsežnijemu rječničkome dijelu, u Rječniku govora santovačkih Hrvata, leksikografski članci oblikovani su uglavnom ovako:– Na prvome mjestu je natuknica (s označenim prozodijskim značajkama).– Ako je posrijedi imenica, uza nju se navodi samo rod (m, s, ž). Kod glagola je iza natuknice

odrednica o glagolskome vidu (svr, nesvr). Pripadnost ostalim vrstama riječi indicirana je odgovarajućim kraticama (br, čest, prid, prij, pril, zam, usk, vez).

– Kod promjenjivih vrsta riječi u zagradama se donosi gramatički blok. Za imenice se (s naglascima) navode pojedini „problematični“ padeži (najčešće D, L i/ili I jednine, N, G, A i/ili L množine). Za glagole se navode 1. lice jednine i 3. lice množine prezenta te glagolski pridjev radni (također s naglascima). Kod pridjeva se pokadšto donosi u zagradama oblik za ženski rod, komparativ i(li) superlativ.

– Zatim se donosi značenje (značenja) na hrvatskome standardnom jeziku.– Ako je obrađena natuknica posuđenica, u zagradama se donosi podatak o jeziku podrijetla.– Gotovo uza svako značenje donosi se pozorno odabran primjer (potvrda) iz mjesnoga govora

(s naglascima na svim riječima!).– Na kraju leksikografskoga članka, nakon znaka □, donose se kolokacije, frazemi i narodne

izreke.Po naravi stvari glavnina obrađenih leksema pripada općemu leksiku, ali se uz opće lekseme među obrađenim natuknicama jasno ocrtava nekoliko iznimno iscrpno ispisanih skupina leksema. Prvo treba spomenuti vrijednu i bogatu onomastičku građu, tj. osobna imena sa svim potvrđenim inačicama, nadimke (čime se autor rječnika i inače bavio), imena domaćih životinja (konja, krava, koza, svinja), zatim bogatu santovačku mikrotoponimiju i mjesnu hidronimiju.

2019422

Leksička riznica

Pomno su ispisani i objašnjeni dijelovi ženske i muške narodne nošnje i, s tim u vezi, sve oko tkanja i vezenja. Obrađeni su nazivi narodnih običaja, dijelova poljodjelskih alatljika i strojeva. Zajedno s bogatom mjesnom fl oronimijom svi su ti leksemi ovim rječnikom otrgnuti posve sigurnu zaboravu jer se mnogo toga promijenilo i izobičajilo u životu santovačke hrvatske zajednice, ubrzano navlastito nakon Drugoga svjetskog rata. Može se bez pretjerivanja reći kako se gotovo u svakoj natuknici „osjeti“ da autor opisuje leksik njemu, kako u proslovu priznaje, najdražega govora posve svjestan činjenice da bi tumačenje u njegovu djelu moglo biti jedino mnogima od tih riječi.Prema podatcima koje autor navodi u Proslovu, oko 12% obrađenih natuknica je inojezičnoga podrijetla. Hungarizmi su među njima očekivano najbrojniji. Većina njih su starije dobro prilagođene (adaptirane) posuđenice, dijelom prisutne i u leksiku hrvatskih govora u Hrvatskoj i hrvatskome standardnom jeziku (npr. aldumaš, begeš, cipela, fi ćfi rić, lopta) nasuprot santovačkim hungarizmima (npr. ajčar, alhadnađ, belđođasot, beutolo, bifeška, čekanac, čičkaš). Kontaktolozima, i ne samo njima, mogli bi biti zanimljivi hungarizmi koji su samo

M. SAMARDŽIJA

Skupina izvornih kazivačica mjesnog govora iz Santova, smještenog u jugozapadnom kutu mađarskoga dijela Bačke. Očuvanje mjesnih govora u temeljima je svijesti o značaju očuvanja jezične raznolikosti

kao nematerijalnoga kulturnog dobra, čemu osobito pridonosi i novoobjavljeni ‘Rječnik govora santovačkih Hrvata’ autora Živka Mandića.


djelomično prilagođeni premda ne moraju biti novijega datuma: bőlčoda, bőrönd, fröč, fűrēsporoški, köpenj, műhelj, műšoroški, šűdōv, šütőpor. Da je posrijedi standardni jezik, s pravom bismo rekli da se radi o pomodarstvu ili o nepotrebnoj i štetnoj komociji. Ali, kod navedenih posuđenica u santovačkome govoru posrijedi je vjerojatno nešto drugo: na djelu je, čini se, jezični pomak (engl. language shift) u kojem se nalazi santovački kao manjinski govor prema većinskome mađarskom jeziku i to mu stanje očito smanjuje asimilacijsku snagu, zbog čega novije posuđenice iz mađarskoga ne uspijeva „probaviti“ (prilagoditi) onako kako je mogao starije. S tim u vezi upozoravam i na kontaktološki zanimljiv niz primjera proširenja značenja santovačkih (hrvatskih) leksema pod utjecajem mađarskoga na koja upozorava autor rječnika, što bi vrijedilo posebno proučiti.U proteklih četrdesetak godina Živko Mandić uložio je mnogo znanja i truda u prikupljanje, proučavanje i izdavanje usmenoknjiževne i onomastičke baštine svoga rodnoga mjesta i bačkih Hrvata uopće. Ta njegova ustrajna i vrijedna kroatistička zauzetost okrunjena je sada Rječnikom govora santovačkih Hrvata, djelom iz kojeg se po izboru natuknica, poznavanju prozodije i morfologije, primjerima i bogatoj i vrijednoj lokalnoj frazeološkoj i paremiološkoj građi jasno razabire dobro autorovo poznavanje svih odsječaka santovačkoga života koji su našli svoj odraz u leksiku mjesnoga govora, jednoga od mnogih ne samo izvan Hrvatske, u staroj dijaspori, čiji se broj govornica i govornika u teško zaustavljivu procesu već desetljećima postojano smanjuje i kojima su ovakva djela svojevrsni leksičko-leksikografski spomenari.Nema sumnje da će svojom kakvoćom Rječnik govora santovačkih Hrvala stati ravnopravno uz bok već spomenutu nizu vrijednih dijalektnih rječnika hrvatskih govora koje su njihove autorice i autori sastavljali vođeni istom osnovnom namjerom koja je vodila i Živka Mandića: popisati i objasniti što je moguće više od leksičkoga blaga materinskoga idioma kako bi navlačenje koprene zaborava na nj bilo bar usporeno ako već ne može biti zaustavljeno.Puno je, i previše, vremena moralo proći prije nego što se afi rmiralo ono stanje svijesti koje protkiva lijepe suvremene izjave o potrebi očuvanja mjesnih govora kao temelja jezične raznolikosti i oko njihove zaštite kao nematerijalnoga kulturnog dobra. Do afi rmacije toga novoga, barem često samo deklarativna, plemenita nastojanja oko zaštite ugroženih idioma, mnogi su od njih (mjesni govori, dijalekti, narječja, pa i jezici), na žalost, nestali („izumrli“). Malobrojnim dokazano djelotvornim načinima koji pridonose očuvanju još živih idioma, pa tako i najugroženijih, sigurno pripada izrada i objavljivanje djela poput Rječnika govora santovačkih Hrvata.

2019424

SUMMARY

ŽIVKO MANDIĆ’S PHILOLOGICAL GEM FROM SANTOVO

Over the past forty years Živko Mandić has invested great knowledge and effort into collecting, studying and publishing the oral and onomastic heritage of his native Santovo (Hercegszántó), situated in the southwest corner of the Hungarian portion of the Bačka region. Mandić’s exceptional dedication has been crowned by

his dictionary of the Santovo subdialect of Croatian. The number of entries, the prosodic and morphological analyses, and the rich and cherished local phraseological material in this volume clearly demonstrates the author’s excellent knowledge of the Bačka region in general and all the facets of life in Santovo in particular, which found their refl ection in the vocabulary of this local idiom. His dictionary of this local subdialect will doubtless stand shoulder to shoulder with the best of the dictionaries covering the various Croatian (sub)dialects that have seen the light of day in the period of linguistic freedom of the past quarter century since Croatia regained its independence. The preservation of local idioms is at the core of our awareness of the signifi cance of preserving linguistic diversity and the preservation of these local vernaculars as part of the intangible cultural wealth of humanity, which is certainly contributed to by every newly published volume of this kind. Specifi c to Croatian dialectological lexicography is the fact that dictionaries covering Croatian subdialects and idioms outside the core Croatian language area participate on an equal footing. These are for the most part the local vernaculars of minority communities (linguistic islands) in a landscape occupied by a majority language (Hungarian, German, Slovak, Serbian, Italian and others). These vernaculars are spoken by people in enclaves of the older Croatian diaspora in neighbouring and nearby countries (Austria, Hungary, Slovakia, Czechia, Italy, Romania, Slovenia, Serbia, Macedonia, Kosovo, Montenegro etc.). Živko Mandić’s dictionary of the local vernacular spoken in the village of Santovo has taken its deserved seat among the top works of our national philology.

M. SAMARDŽIJA


RESÚMEN

LA JOYA FILOLÓGICA DE ŽIVKO MANDIĆ DE SANTOVO

En estos últimos cuarenta años, Živko Mandić invirtió mucho conocimiento y esfuerzo reuniendo, estudiando y publicando el patrimonio literario oral y onomástico de su pueblo natal de Santovo, ubicado en el extremo sudoeste de Bačka en Hungría. Ese extraordinario empeño croatístico suyo se vio coronado con la publicación

del diccionario titulado „Riječnik govora santovačkih Hrvata“ (Diccionario del dialecto de los croatas de Santovo). Por la selección de los vocablos y el amplio conocimiento de la prosodia y morfología, y por la rica y valiosa fraseología local contenida en este glosario, se ve claramente que el autor es un gran conocedor de la comarca de Bačka y de todos los segmentos vinculados con la vida en Santovo- que se refl ejan en este léxico del habla local. Por su calidad, na cabe duda que el diccionario de Mandić „Riječnik govora santovačkih Hrvata“ se colocará a la par de los mejores diccionarios de dialectos croatas publicados en los últimos veinticinco años desde el establecimiento de la República de Croacia libre y soberana. Cuidar los dialectos locales equivale a tener conciencia de la importancia de preservar la diversidad lingüística y protegerla como patrimonio cultural inmaterial de la humanidad. Toda obra nueva que se publica como el diccionario „Riječnik govora santovačkih Hrvata“, contribuye a ello. La peculiaridad de la lexicografía dialectal croata es que en ella participan de manera ecuánime diccionarios del habla croata fuera del territorio lingüístico croata. En realidad son lenguas minoritarias regionales insertas en el paisaje de las lenguas mayoritarias o nativas extranjeras (húngaro, alemán, eslovaco, serbio, italiano...). Esos dialectos son hablados por los integrantes de la antigua diáspora croata en los países vecinos o cercanos (Austria, Hungría, Eslovaquia, Chequía, Italia, Rumania, Eslovenia, Serbia, Macedonia, Kosovo, Montenegro...). Concluyendo, se puede decir que el diccionario „Riječnik govora santovačkih Hrvata“ de Živko Mandić se suma merecidamente a las obras importantes de la fi lología nacional croata.

Uredništvo i ravnateljstvo:

Hrvatska matica iseljenika

M O N T H LY M AG A ZI N E O F T H E CR O AT I A N H ER I TAGE F O U N D AT IO N

brojno.

prosinacdecember

ISSN

1330

-214

0

Brzo, lako i zanimljivo ovladajte temeljima hrvatskoga jezika. Učite kada želite i gdje želite.A fast, easy and interesting way to learn the basics of Croatian. Learn when and where you want.

Prvi sveučilišni on-line tečaj hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezikaThe first on-line course of Croatian as second and foreign language

HIT-1

Pogledajte videopriloge o tečaju na mrežnoj straniciLook at videos about the course at web page

www.matis.hr

Obavijesti i upisiadditional information and enrollment:

[email protected]

7 nastavnih cjelina u sustavu MoD (utemeljen na Moodlu)

150 nastavnih aktivnosti

24 sata online nastave uživo

iskusni lektori, stručnjaci za hrvatski kao ini jezik

interaktivan, komunikacijski i individualiziran pristup učenju jezika

7 learning units in the Moodle-based

e-learning system

150 learning activities

24 hours of real-time communication online

experienced language instructors, specialists

in Croatian as L2

an interactive, communicative and

individual approach to language learning

Proljetni semestar / Spring semester 4. ožujka - 26. svibnja 2019. (prijave do 22. veljače)

March 5 – May 26, 2019 (registration until February 22)

Jesenski semestar / Autumn semester 9. rujna - 1. prosinca 2019. (prijave do 2. rujna)

September 9 – Decebmer 1, 2019 (registration until September 2)

Odjel za marketing i promociju HMI-ja - Ivana Roratel. (+385 1) 61 15 116 fax. (+385 1) 61 11 522

mob. 099 61 15 116 e-mail: [email protected]

Internetski marketing HMI osmislio je nekoliko načina oglašavanja: BANERI SPONZORIRANI ČLANAK SPONZORIRANE RUBRIKE

OGLAŠAVAJTE SE NA WEB PORTALU HRVATSKE MATICE ISELJENIKA!

Posjetite stranice web portala Hrvatske matice iseljenika!

www.matis.hr

Web stranice

HMI-ja čitaju se diljem

svijeta, dostupne su na tri

jezika (hrvatski, engleski,

španjolski) i bilježe stalan

porast posjećenosti.


SADRŽAJ

Predgovor ................................................................................................................................................................... 5

ZNACI VREMENA ............................................................................................................................................ 9Božo Skoko: Razvojna paradigma inovativne Hrvatske .................................................................. 11Vesna Kukavica: Plodovi integracijskih procesa domovine i dijaspore .................................... 21Tado Jurić: Značajke i motivi suvremenog iseljavanja Hrvata u Njemačku ........................... 33Tuga Tarle: Etička pitanja masovne odselidbe iz Hrvatske ............................................................. 59

KROATISTIČKI OBZORI .......................................................................................................................... 65Željko Jozić: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u klasičnom i mrežnom okružju ............................................................................................................................................ 67Milan Puh: Poučavanje hrvatskoga jezika u Brazilu ......................................................................... 76Vladan Čutura: Hrvatski jezik na akademskoj razini u austrijskome Gradišću ................. 84Ivana Čagalj, Aleksandra Ščukanec, Anita Skelin Horvat: Sociolingvistička slika hrvatske dijaspore u Slovačkoj .................................................................................................................... 96Petru Haţegan, Sanda Lucija Udier: Dvojezično školovanje Hrvata iz Rumunjske ............. 108Stjepan Blažetin: Proza, drama i dječja književnost Hrvata u Mađarskoj ........................... 118Jelena Šesnić: Hrvatsko-američko pismo u globalnome kontekstu ........................................... 155Irena Stanić Rašin: Desetljeće djelovanja Hrvatske škole u Bostonu ........................................ 168

MOSTOVI ........................................................................................................................................................... 179Walter F. Lalich: Suvremeni hrvatski ekspatrioti u Australiji – odlazak i povratak ......... 181Marijeta Rajković Iveta: Boka kotorska – nove države, migracije i nestajanje hrvatskoga identiteta ...................................................................................................................................... 201Dubravko Barač: Užitak u znanosti o hrani Hrvoja Fabeka iz Ontarija ............................... 228Dubravko Barač: Nikola Demarin – istaknuti promicatelj hrvatske kulture u Kanadi .............................................................................................................................................................. 240Sanja Vulić: Srebrni jubilej Panonskoga instituta iz Pinkovca .................................................. 248Snježana Herek: Glazbenik hrvatskoga plemićkoga roda u Beču .............................................. 253

2019 HRVATSKI ISELJENIČKI ZBORNIK430

BAŠTINA ............................................................................................................................................................. 261Mirjana Piskulić: Kulturna federacija Hrvatske bratske zajednice Amerike u domovini ........................................................................................................................................................... 263Mirjana Piskulić:. Turneje kulturnih društava iz dijaspore po Lijepoj Našoj ..................... 270

POVJESNICA .................................................................................................................................................... 277Ivica Miškulin: Kako se Hrvatska demokratska zajednica predstavila u Australiji uoči pada Berlinskoga zida .......................................................................................................................... 279Kristijan Lončarić: Stajališta hrvatskog iseljeništva SAD-a prema društvenim i političkim događajima u Jugoslaviji od 1945. do 1990. ............................................................... 291Ivan Čizmić: Američki Hrvati u radu na stvaranju države SHS 1918. godine ................... 337Gojko Borić: Njemački odjeci borbe za priznanje hrvatskoga jezika ...................................... 345

DUHOVNOST ................................................................................................................................................... 357Danijel Labaš: Od tiskanog do mrežnog izdanja Žive zajednice iz Frankfurta na Majni ................................................................................................................................. 359Inoslav Bešker: Uskršnji ekumenski pojmovnik ................................................................................ 367

ZNANOST ........................................................................................................................................................... 381Tanja Rudež: Robotičarka Danica Kragić iz Švedske ...................................................................... 383Tanja Rudež: Zelena kemija Tomislava Friščića iz Montreala .................................................... 389

NOVE KNJIGE ................................................................................................................................................ 395Igor Marko Gligorić: Novi udžbenik za hrvatsku nastavu u inozemstvu ............................... 397Ivo Banac: Tema o kojoj je Hrvatska šutjela ....................................................................................... 404Ivo Lučić: Trideset godina Mediteranskog brevijara ........................................................................ 411Marko Samardžija: Filološki dragulj Živka Mandića iz Santova ............................................... 419


CONTENTS

Introduction ............................................................................................................................................................... 6

SIGNS OF THE TIMES ................................................................................................................................... 9Božo Skoko: The Developmental Paradigm of an Innovative Croatia ...................................... 11Vesna Kukavica: The Fruits of Homeland and Diaspora Integration Processes .................. 21Tado Jurić: Recent Croatian Emigration to Germany: The Characteristics and Motives ................................................................................................................ 33Tuga Tarle: The Ethical Issues in the Mass Exodus out of Croatia .............................................. 59

CROATIAN PHILOLOGICAL HORIZONS ..................................................................................... 65Željko Jozić: The Institute of Croatian Language and Linguistics in the Classic and Web Environments ................................................................................................................................... 67Milan Puh: Learning Croatian in Brazil ................................................................................................. 76Vladan Čutura: Croatian at the Academic Level in Austria’s Burgenland ............................. 84Ivana Čagalj, Aleksandra Ščukanec, Anita Skelin Horvat: The Sociolinguistics of the Croatian Diaspora in Slovakia ............................................................................................................. 96Petru Haţegan, Sanda Lucija Udier: Bilingual Education among Romanian Croatians ..... 108Stjepan Blažetin: Hungarian Croatian Prose, Stage Plays and Literature for Children ... 118Jelena Šesnić: Croatian American Writing in the Global Context ............................................ 155Irena Stanić Rašin: A Decade of the Croatian School of Boston ................................................. 168

BRIDGES ............................................................................................................................................................. 179Walter F. Lalich: Modern Croatian Expatriates in Australia: Departure and Return ....... 181Marijeta Rajković Iveta: Boka Kotorska: Shifting Polities, Migration and the Disappearing Croatian Identity ................................................................................................................ 201Dubravko Barač: Relishing Hrvoje Fabek’s Food Science in Ontario ..................................... 228Dubravko Barač: Nikola Demarin – A Leading Promoter of Croatian Culture in Canada ............................................................................................................................................................ 240Sanja Vulić: Silver Jubilee of the Pannonian Institute of Pinkovac ......................................... 248Snježana Herek: A Croatian Aristocrat and Musician in Vienna .............................................. 253


HERITAGE ........................................................................................................................................................ 261Mirjana Piskulić: The Croatian Fraternal Union’s Cultural Federation in the Homeland ................................................................................................................................................ 263Mirjana Piskulić: Diaspora Culture Association Tours in Our Beautiful Homeland ....... 270

A HISTORY ........................................................................................................................................................ 277Ivica Miškulin: The Croatian Democratic Union’s Introduction to Australia on the Eve of the Fall of the Berlin Wall ............................................................................................... 279Kristijan Lončarić: American Croatian Attitudes Towards Social and Political Events in Yugoslavia from 1945 to 1990 ............................................................................. 291Ivan Čizmić: Croatian American Contributions to Creating the State of Slovenes, Croats and Serbs in 1918 .............................................................................................................................. 337Gojko Borić: German Echoes Of The Struggle For The Recognition Of The Croatian Language .......................................................................................................................................... 345

SPIRITUALITY ............................................................................................................................................... 357Danijel Labaš: Frankfurt’s Živa zajednica: from Print to Internet ........................................... 359Inoslav Bešker: An Ecumenical Glossary for Easter ........................................................................ 367

SCIENCE ............................................................................................................................................................. 381Tanja Rudež: Swedish Roboticist Danica Kragić ............................................................................... 383Tanja Rudež: The Green Chemistry of Montreal’s Tomislav Friščić ....................................... 389

NEW BOOKS .................................................................................................................................................... 395Igor Marko Gligorić: A New Textbook for Teaching Croatia Abroad ...................................... 397Ivo Banac: A Croatian Conspiracy of Silence ..................................................................................... 404Ivo Lučić: Thirty Years of the Mediterranean Breviary .................................................................. 411Marko Samardžija: Živko Mandić’s Philological Gem from Santovo ....................................... 419


CONTENIDO

Introducción .............................................................................................................................................................. 7

LOS SIGNOS DEL TIEMPO ........................................................................................................................ 9Božo Skoko: El paradigma evolutivo de una Croacia innovadora .............................................. 11Vesna Kukavica: Los frutos del proceso de integración de la Patria y la diáspora ............. 21Tado Jurić: Emigración croata reciente a Alemania: características y motivos ................... 33Tuga Tarle: Cuestiones éticas del éxodo masivo de Croacia ............................................................ 59

HORIZONTES CROATÍSTICOS ............................................................................................................ 65Željko Jozić: El Instituto de Lengua y Lingüística Croata en el ambiente clásico y en la web .............................................................................................................................................................. 67Milan Puh: Enseñanza del idioma croata en Brasil ............................................................................ 76Vladan Čutura: El idioma croata a nivel académico en el Burgenland de Austria .............. 84Ivana Čagalj, Aleksandra Ščukanec, Anita Skelin Horvat: La Sociolingüística de la diáspora croata en Eslovaquia .......................................................................................................... 96Petru Haţegan, Sanda Lucija Udier: Educación bilingüe de los croatas en Rumania ......... 108Stjepan Blažetin: Prosa, obras de teatro y literatura infantil de los croatas en Hungría ... 118Jelena Šesnić: La escritura croato-americana en el contexto global ......................................... 155Irena Stanić Rašin: Una década de la Escuela Croata de Boston ................................................ 168

PUENTES ............................................................................................................................................................ 179Walter F. Lalich: Modernos expatriados croatas en Australia: partida y retorno ............. 181Marijeta Rajković Iveta: Boka Kotorska: Políticas cambiantes, migración y desaparición de la identidad croata ..................................................................................................... 201Dubravko Barač: Disfrutando de la Ciencia de los Alimentos de Hrvoje Fabek de Ontario ........................................................................................................................................................... 228Dubravko Barač: Nikola Demarin- un destacado promotor de la cultura croata en Canadá ............................................................................................................................................................ 240Sanja Vulić: Jubileo de Plata del Instituto Panónico de Pinkovec ............................................ 248Snježana Herek: Un músico y aristócrata croata en Viena ............................................................ 253


HERENCIA CULTURAL .......................................................................................................................... 261Mirjana Piskulić: La Federación Cultural de la Unión Fraternal Croata en la Patria .... 263Mirjana Piskulić: Giras de las asociaciones culturales de la diáspora por nuestra Hermosa Patria ....................................................................................................................... 270

HISTORIA .......................................................................................................................................................... 277Ivica Miškulin: Presentación de la Unión Democrática Croata (HDZ) en Australia en vísperas de la caída del Muro de Berlín ......................................................................................... 279Kristijan Lončarić: Postura de la emigración croata en Estados Unidos frente a los acontecimientos sociales y políticos en Yugoslavia de 1945 a 1990 ............................... 291Ivan Čizmić: Contribución de los croatas de Norteamérica a la creación del Estado de los Eslovenos, Croatas y Serbios en 1918 ................................................................. 337Gojko Borić: El reconocimiento del idioma croata en Alemania ............................................... 345

ESPIRITUALIDAD ........................................................................................................................................ 357Danijel Labaš: Živa zajednica de Fráncfort: desde la edición impresa hasta la versión en Internet ...................................................................................................................................... 359Inoslav Bešker: Un glosario ecuménico para la Pascua ................................................................... 367

CIENCIA ............................................................................................................................................................. 381Tanja Rudež: La experta en robótica Danica Kragić de Suecia .................................................. 383Tanja Rudež: La Química Verde de Tomislav Friščić de Montreal ........................................... 389

NUEVAS PUBLICACIONES ..................................................................................................................... 395Igor Marko Gligorić: Un nuevo libro de texto para la enseñanza croata en el extranjero .................................................................................................................................................. 397Ivo Banac: Una conspiración croata de silencio ................................................................................. 404Ivo Lučić: Treinta años del Breviario Mediterráneo ....................................................................... 411Marko Samardžija: La joya fi lológica de Živko Mandić de Santovo ......................................... 419

HRVATSKA MATICA ISELJENIKA / CROATIAN HERITAGE FOUNDATION / FUNDACIÓN PARA LA EMIGRACIÓN CROATATrg Stjepana Radića 3, 10 000 Zagreb, Hrvatska / Croatia / CroaciaTel: ++385 1 61 15 116E-mail: [email protected]

GODIŠNJA PRETPLATA / YEARLY SUBSCRIPTION / SUSCRIPCIÓN ANUAL

Pretplata na Hrvatski iseljenički zbornik / Subscription to Croatian Emigrant Almanac / Suscripción al Anuario para la Emigración Croata

Ime i prezime / Name and surname / Nombre y apellido:

Adresa / Address / Dirección:

Grad / City / Ciudad:

Država / State:

Pošt. broj / Zip code / Código postal:

Tel:

E-mail:

Datum / Date / Fecha:

Godišnja pretplata/ Yearly Subscription / Suscripción anual:

Žiro račun za uplatu u kunama / Domestic Currency Account (in kuna) / Cuenta en Moneda Nacional (en kunas): IBAN: HR80 2390 0011 1000 21305 Hrvatska poštanska banka, Zagreb

Devizni račun / Foreign Currency Account / Cuenta en Moneda Extranjera: IBAN: HR06 2340 0091 5102 96717 SWIFT CODE: PBZGHR2X Privredna banka Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, Hrvatska

Godišnja pretplata HIZ-a iznosi / Yearly Subscription rate Croatian Emigrant Almanac / Precio de la suscripción anual: 15 USD, 20 CAD, 20 AUD, 15 EUR, 80 KN

Potpis/ Signature / Firma:

(Pretplatnik / Subscriber/ Suscriptor)

www.matis.hr

ISS

N 1

330-

3724

Sum

mar

ies i

n En

glish

Res

umen

es en

Esp

añol

20

19

20

19

20

19

Documents

Summaries in English Resumenes en Español · Neven Ferenčić – za engleski / for English / para inglés ... Linguistics has become a creator and principal actor in language standardization