K I Poštarina plaćena u gotovom

UDK. 634.0

YU ISSN

0373 — 1332

105 GODIŠTE

SAVEZ ERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE

HRVATSKE 10-12 GODINA CV

Z a g r e b 1 9 8 1

U UK 634 0 YU ISSN 0373-1332

ŠUMARSKI LIST Znanstveno-stručnc i društveno glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva

i drvne industrije Hrvatske

Godište 105 listopad — prosinac Godina 1931.

I Z D A V A Č : Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije SR Hrvat­ske uz financijsku pomoć Republičke zajednice za znanstveni rad SR Hrvatske.

S A V J E T Š U M A R S K O G L I S T A

1. s područja SR Hrvatske i Zagreba: Prof. dr M. A n d r o i d (Zagreb), ing. D. B a r t o v č a k (Bjelovar), ing. A. F r-

k o v i ć (Delnice), ing. J. H a r a p i n (Sisak), ing. V. H i b 1 e r (Senj), ing. I. K i-s i č e k (Buzet), prof, dr D. K l e p a c (Zagreb), dr N. K o m l e n o v i ć (Zagreb), ing. K. K o ž u l (Osijek), ing. T. L u c a r i ć (Vinkovci), ing. S. M i 1 k o v i ć (Ri­jeka), mr. ing. I. M r z i j a k (Karlovac), ing. A. P a v l o v i ć (SI. Brod), ing. D. P 1 e t i k a p i ć (Nova Gradiška), ing M. S i m u n o v i ć (Dubrovnik), ing. B. T k a 1-č i ć (Zadar), ing. E. T o m a s (Varaždin), ing. U. T r b o j c v i ć (Podr. Slatina), ing. S. V a n j k o v i ć (Zagreb) i ing. Ž. V r d o 1 j a k (Split).

2. s područja drugih Socijalističkih republika i Autonomnih pokrajina: Prof. dr V. V e l a š e v i ć — Beograd, prof, dr Ž. K o s i r — Ljubljana, prof.

dr K. Pi n t a r i ć — Sarajevo, doc. dr R. R i z o v s k i — Skopje i dr D. V u č-k o v i ć — Titograd.

R E D A K C I J S K I O D B O R Prof. dr M. A n d r o i d , prof, dr D. K l e p a c , dr N. K o m l e n o v i ć , prof,

dr Br. P r p i ć , ing. S. T o m a š e v s k i i ing. S. V a n j k o v i ć .

Glavni i odgovorni urednik Prof. dr B r a n i m i r P r p i ć

Tehnički urednik Ing. O s k a r P i š k o r i ć

A d r e s a u r e d n i š t v a i u p r a v e Š u m a r s k o g l i s t a : Zagreb, Trg Mažuranića 11; tel. br. 444-206 i 449-686; račun kod SDK Zagreb 30102-678-6249. Šumarski list izlazi godišnje u 12 brojeva. Godišnja p r e t p l a t a za ustanove i radne organizacije 1200,— dinara, za pojedince 200,— dinara, za studente, đake i umirovljenike 100,— dinara, za inozemstvo 1500,— dinara. S e p a r a t i se dobiju samo po unaprijed poslanoj narudžbi i količini od naj­manje 30 primjeraka. Separate plaća autor. Cijena o g l a š a v a n j a :

1/1 stranice 5.000,— dinara, 1 '2 stranice 3.000,— dinara, 1/4 stranice 2.000,— dinara.

Časopis je oslobođen od plaćanja osnovnog poreza na promet proiz.voda na temelju mišljenja Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kul­

turu SR Hrvatske br. 1416/1-1974. od 22. 03. 1974. g. Tisak: »A. G. Matoš« Samobor

Publisher: Union of Forestry Societies of Croatia — ßditure: L'Union des Societes forestieres de Croatie — Herausgeber: Verband der Forstvereine Kroatiens

Zagreb, Mažuranića trg 11 — Tel. 444-206 i 449-686.

l'DK 634.0 YV ISSN ÜJ7J-1332

Š U M A R S K I L I S T Glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske

Journal of the Union of Forestry Societies of Croatia — Organe de 1'Union des Soci-etes forestiere de Croatie — Zeitschrift des Verbandes der Forstvereine Kroatiens

Br./Nr. 11—12/1981.

SADRŽAJ — CONTENTS — TABLE DES MATIERES — INHALT

P r p i ć, B.: Nagrade i priznanja šumarskim stručnjacima (411)

K r s t i n i ć. A.: Akademik dr Mirko Vidakovic (420)

UDK: (634.07 — 674). 00! S a b a d i, R.: Bllanclranl razvitak u šumarstvu i drvnoj lntiustrl.it Jugoslavije — The Balanced Deve­

lopment in Forestry and Timber Industry of Yugoslavia — Le dćveloppement balancć dans 1'economie lorestiere est 1'industrie du bois en Yougoslavie — Die bilanzierte Entwicklung in Forstwirtschaft und Holzindustrie Jugoslaviens. (427)

UDK: 634.956.51 (Pinus halepensis i P. maritima) T o m a s e v i ć , A.: Rezultati pokusne sadnje biljaka alepskog i primorsko;! bora (Pinus halepensis Miti.

i P. maritima Dur.) golog korijenja i u polietilenskim tuljcima — Rezults of Experimental Plan­ting Aleppo Pine and Cluster Pine (Pinus halepensis Mill, and P. maritima Dur.) of Naked Roots and in the Polyethylen Bags — Resultats de plantation experimentale du pin d'alep et du pin maritime (Pinus halepensis Mill, et P. maritima Dur.) ä racines nues el en poches Poly­ethylene» — Ergebnisse der Experimentalpflanzung der Aleppokier und der Strandkiefer (Plnus halepensis Mill, und P. marittma Dur.) entblösster Wurzel und in den povethylenischeji Taschen. (441)

UDK: 614.2! (28/25) (497) M u n j k o, I. — L o v r i c , E. — P a vi e t id, Z.: Količine nitrata u bunarskim »odama Slavonije i

Baranje — Nitrates Quantities in the Well Waters of Slavonia and Baranja — Quantitc des nitra­tes dans les eau.v des puits en Slavonic et en Baranja — Nitratenmenge in Brunnenwasser irr Sla­wonien und Baranja, (451)

MAGISTARSKI RADOVI

J. K a r a v l a : Estetsko-rekreativna i socijalna funkcija parkova i zelenih površina Bagdada po Mihsin Khalaf Mahmoood-u (469)

AKTUALNO

M r z i j a k . M. i R o n č e v i ć , S.: Akcija pošumljavanja na području Šumskog gospodarstva »Kar­lovac« 1981. godine. (477)

OBLJETNICE

O. P i s t o r i c: Stogodišnjica prvog udžbenika iz uzgajanja suma (1881 — 1981) (4SI)

OSVRTI I SUPROTSTAVLJANJA

0. P i š k o r i ć, O.: Šumarstvo u Enciklopediji hrvatske povijesti i kulture (485)

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

G r a J a n , J.: Genetska varijabilnosti rodova Pseudotsuga, Pinus, Picea i Abies u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike — Sastanak IUFRO Radnih grupa u Vancouveru, Canada, 1978. (493)

ŠUMARSTVO DRUGIH ZEMALJA

A l i k a . l f i ć , F.: Sume grada Züricha prvenstveno u funkciji rekreacije i odmora (505)

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA P r p i ć, B.: M. GRACANIN i Lj. ILIJANIC: Uvod u ekologiju bilja (512) U r e d n i š t v o : Šumsko gospodarstvo Delnice 1960 — 1980. (2) (513)

STRANA STRUČNA LITERATURA

H r u s k a , B.: Radovi Instituta za šumarstvo i lovna istraživanja Jilovištd-Strnadi, br. 56. i 57/1980. (514) P i š k o r i ć, O.: Forets de France et action forestiere, No 248, Octobre 1981 (519)

DRUŠTVENE VIJESTI

P e t r o v i ć , F.: U Kalničkim i Zumberačkim šumama — Ekskurzija članova Društva 1TSDI Zagreb (521)

IN MEMORIAM

M a r t i n o v i c , J.: PROF. DR MIHOVIL GRACANIN (524) F u k a r e k, P.: HENRI GAUSSEN (528) M a j e r , D.: SLAVKO DELAC, dipl. inž. šum. (529) P o s a v e c , K.: IVICA FRAN, dipl. inž. šum. (531)

VIJESTI

L u k i ć, N.: Sastanak Sekcije za uređivanje šuma Zajednice Fakulteta i Instituta šumarstva i prerade drveta (532)

PRENIJETO

Oboren »car hrastova« (511)

Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima pojedinih autora,

NAGRADE I PRIZNANJA ŠUMARSKIM STRUČNJACIMA

U drugoj polovici minulog desetljeća više šumarskih stručnjaka, profe­sora Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, primilo je najveća prizna­nja za znanstveni rad koja dodjeljuje naša Republika. Nagrade za životno djelo i godišnje nagrade za znanstveni rad primili su prof, dr Milan A n d r o i ć, prof, dr Ivo H o r v a t, prof, dr Dušan K1 e p a c, izvanredni član JAZU, prof, dr Zlatko V a j d a , i prof, dr Mirko V i d a k o vi ć, redovni član JAZU. Također nas je vrlo razveselilo kada je nagradu za životno djelo primio prof, dr Željko K o v a č e v i ć , koji nije šumar, ali je kao dugogodišnji profesor iz entomologije na bivšem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, sudjelovao u odgoju brojnih generaciji šumarskih inženjera.

Ova priznanja našim drugovima i kolegama svjedoče o zavidnoj razini koju su postigli u šumarskoj znanosti i struci. Znanstveni domet nagrađenih upoređivan je, prilikom odluke o njenoj dodjeli, sa znanstvenom razinom mno­gobrojnih predloženih kandidata iz srodnih područja i disciplina. Odluka da se ona dodjeli upravo njima izaziva kod nas poštovanje prema njihovim oso­bama, ali i veliku radost u spoznaji da ova struka, čiji smo i mi dio, ima tako istaknute pojedince. Ispunjava nas, nadalje, ponosom spoznaja da smo kao struka uspjeli, da nas se zamjećuje i nagrađuje.

Redakcija »Šumarskog lista« čestita, u ime cjelokupne šumarske i drvo-prerađivačke struke, svim nagrađenima i želi im još mnogo plodnih godina. Uspjeh koji su postigli nagrađeni drugovi u šumarskoj nauci i struci velik je naš, a prvenstveno njihov doprinos razvoju našeg samoupravnog socija­lističkog društva.

Naši znanstvenici koje u daljnjem opisu navodimo abecednim redom, na­građeni su ovim vremenskim slijedom:

— Prof. dr Zlatko Vajda, nagrada za životno djelo u 1975. godini — Prof. dr Željko Kovačević, nagrada za životno djelo u 1976. godini — Prof. dr Mirko Vidaković, redovni član JAZU, godišnja nagrada »Ru­

der Bošković« za prirodne znanosti u 1977. godini i nagrada za životno djelo u 1981. godini

— Prof, dr Milan Androić, nagrada »Ruđer Bošković« za prirodne zna­nosti u 1978. godini

— Prof. dr Dušan Klepac, izvanredni član JAZU, nagrada »Ruđer Bo­šković za prirodne znanosti u 1979. godini

— Prof. dr Ivo Horvat, nagrada »Nikola Tesla« za tehničke znanosti u 1980. godini.

Prije nego opišemo život i djela nagrađenih pojedinaca, potičemo mlađe znanstvenike i stručnjake da ustraju u naporima kako bi postigli ovaj najviši cilj, a onima koji su blizu ovog dometa, želimo što skoriji uspjeh.

411

Prof. dr MILAN ANDROIĆ

Prof. dr Milan Androić rođen je 1913. godine. Diplomirao je na Šu­marskog odsjeku Poljoprivredno-šu-marskog fakulteta u Zagrebu 1939. godine. Do godine 1949. radi kao šumarski stručnjak u više šumarskih institucija SR Hrvatske. Iste godine izabran je za asistenta na Poljoprivred-no-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Primjenjenu entomologiju specijalizira u Parizu školske godine 1952/53. Go­dine 1954. doktorira, a 1956. godine ha­bilitira iz područja šumarske entomo­logije. Godine 1954. stiče Diplome de l'ßcole pratiquedes Hautes fitudes, Section de Sciences Naturelles (Sorbo­nne).

Godine 1956. izabran je za sveu­čilišnog docenta, godine 1960. za izvan-renog, a 1964. godine za redovnog sve­učilišta profesora.

Na Šumarskom fakultetu u Za­grebu i izvan njega obavljao je prof.dr Milan Androić niz vrlo odgovornih dužnosti. U dva navrata bio je dekan Šumarskog fakulteta, a u razdoblju od 1966 — 68. prorektor Zagrebačkog Sveučilišta. Osnivač i predstojnik Za­voda za istraživanja u šumarstvu i kreator programa znanstvenog rada ovog Zavoda. Predstojnik je Katedre za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta te član Izvršnog odbora Nastavno-pokusnih šumskih objekata Šumarskog fakulteta, gdje vrlo uspješno vodi brigu o stabilnosti fakultetskih šuma kao jednoj od najboljih mjera njihove zaštite.

Prof. Androić je urednik »Šumarskog lista« od 1952 — 1962. godine, urednik Šumarske bibliografije II, Zagreb 1958., urednik edicije »Prvo jugo­slavensko savjetovanje o zaštiti šuma«, Zagreb 1958., urednik (zajedno s prof. Neidhardtom) edicije Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860 — I960., te član redakcije mnogih znanstvenih i stručnih publikacija. Prof, dr Milan Androić bio je predsjednik Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske od 1960 — 1966. godine, predsjednik Saveza inženjera i tehničara Hrvatske od 1964 — 1968. godine, predsjednik Republičkog vijeća Narodne tehnike Hrvatske od 1971. do 1975. godine, predsjednik pokreta »Nauka mladima« SRH 1970. godine, predsjednik Jugoslavenskog društva za širenje naučnih saznanja »Nikola Tesla« od 1977. godine do danas, preci-jednik Savjeta za odgoj, obrazovanje, znanost, fizičku i tehničku kutiui^

Rep. konf. SSRNH od 1974. do 1980. godine, član Komisije za obrazovanje i znanost CK SKH od 1968 — 1970. i dr.

Znanstvena i stručna aktivnost prof, dr Milana Androića odvijala se kako u njegovoj užoj specijalnosti — Zaštiti šuma, posebno Šumarskoj ento­mologiji, tako i značajno izvan tog područja u smislu poimanja cjelovitosti

412

šumskih ekosistema. Zahvaljujući svojoj erudiciji te mogućnosti poimanja i sintetiziranja ekosistemske šumarske problematike, inicira nove suvremene poglede o kompleksnosti i uzročnoj povezanosti faktora koji dovode do naru­šavanja stabilnosti šumskih sastojina. Ove Androićeve ideje prihvaća šumarska znanost i privreda te se istraživanja problema epidemijskog ugibanja pojedi­nih vrsta drveća naših šuma (sušenja hrasta, sušenje jele, sušenje bukve i dr.) odvijaju u tome smislu s puno uspjeha.

Prof, dr Milan Androić objavio je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova te brojne prikaze, recencije i dr. On je prvi u nas započeo neka fundamentalna istraživanja od praktičnog značenja za zaštitu šuma (hema­tologije insekata — posebno Lepidoptera) i jedan je od vodećih autoriteta u međunarodnim razmjerima u poznavanju značajnog štetnika borova (Tha-umatopoca pitvocampa) koji se pojavljuje u zemljama Sredozemlja. Andro-ićeva opsežena studija o tom štetniku poznata je u zemlji i u inozemstvu te predstavlja jedinstven rad koji služi kao osnovica daljnjih istraživanja domaćih i stranih znanstvenika.

Prof, dr Milan Androić jedan je od najboljih poznavaoca opasnog štet­nika obične jele Argyresthia fundella, koji je jedan od uzroka sušenja jele u njenu arealu unutar ove Republike.

Posebnu pažnju obratio je Androić biološkim metodama borbe protiv šumskih štetnika. Primjenom ovih metoda ne narušava se biološka ravnoteža u šumskom ekosistemu. U tome smislu utjecao je da se proizvede domaći biopreparat »Bactucal« koji je dao dobre rezultate u suzbijanju nekih glav­nih šumskih štetnika.

Znanstvena aktivnost prof, dr Milana Androića odvijala se i u vrlo obim­noj međunarodnoj suradnji. Mnoga značajna fundamentalna djela iz šumar­ske entomologije citiraju Androića.

Veliku pažnju obratio je problematici krša, a na više znanstvenih sku­pova gdje se obrađuje to područje, daje raspravi osnovni ton. U više navrata sudjeluje kod donošenja programa znanstvenog rada u šumarstvu, te koor­dinira više znanstvenih projekata.

Rad prof. Androića je toliko svestran i obiman da ga je nemoguće prika­zati u skučenom prostoru koji nam stoji ovdje na raspolaganju. Mladoj gene­raciji znanstvenika i stručnjaka služio je kao uzor naučnog, stručnog, peda­goškog i društvenog djelovanja čiji obim je teško dostići.

Radi svojeg velikog doprinosa šumarskoj znanosti, pedagoškom radu, unapređenju struke, te doprinosa razvoju našeg samoupravnog socijalisti­čkog društva, primio je prof, dr Milan Androić republičku nagradu za zna­čajnu znanstvenu djelatnost »Ruđcr Bošković« za 1978. godinu.

413

Prof. dr IVO HORVAT

Prof. dr Ivo Horvat rođen je 1911. godine. Godine 1936. završio je na Po-ljoprivredno-šumarskom fakultetu Sve-

- | ; učilišta u Zagrebu studij šumarstva. Poslije završenog studija radi u Direk­ciji državnih šuma u Vinkovcima, a 1. siječnja 1938. godine izabran je za asistent Zavoda za uporabu šuma na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šu-marskog fakulteta u Zagrebu. Dokto­rat šumarskih znanosti postigao je 1942. godine, a isti mu je priznat po Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu 28. veljače 1948. godine.Godine 1948. ha­bilitiran je, na temelju habilitacione radnje za sveučilišnog docenta. Za izvanrednog profesora izabran je 1952. godine, a za redovnog profesora 1955. godine.

Prof. dr Ivo Horvat predavao je predmete »Tehnologija drva« i »Me­hanička obrada drva« odnosno »Pilan-

ska prerada drva« na Drvno-industrijskom odsjeku, te predmete »Tehnolo­gija drva« i Prerada drva« na Šumarskom odsjeku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, a kasnije Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Na vlastitu molbu umi­rovljen je dana 30. lipnja 1978. godine.

Godine 1952. boravi na stručnom usavršavanju u Engleskoj (Oxford, Princes Risborough), a godine 1953.U Njemačkoj(Reibek/Hamburg, Stuttgart, München). Tijekom 1959. i 1960. godine bio je na studiju modernih metoda prerade drva listača u SAD (Syracuse, N. Y.; New Haven, Coun, Carbondale, 111, Portland, Oreg., Seatle, Wash.; Madison, Wise, i dr.).

U svojoj vrlo bogatoj znanstvenoj, stručnoj i nastavničkoj aktivnosti prof, dr Ivo Horvat napisao je preko šezdeset znanstvenih i stručnih rado­va, više knjiga i udžbenika i preko stotinu manjih informativnih članaka, prikaza i recenzija.

Prof. dr Ivo Horvat potaknuo je osnivanje Drvno-tehnološkog odjela šumarskog fakulteta u Zagrebu i jedan je od organizatora nastave i znan-stveno-istraživačkog rada spomenutog Odjela.

Kao predstavnik Šumarskog fakulteta sudjeluje Ivo Horvat u radu me­đunarodnih konferencija za tehnologiju drva u: Sliač ČSSR (1957. g.). Geneve Švicarska (1961. g.) i Madison, SAD (1963. godine).

Pored nastavničke, znanstvene i stručne aktivnosti prof, dr Ivo Horvat obavljao je, na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, odnosno na Šumskom fakultetu u Zagrebu, više vrlo odgovornih dužnosti. Godine 1956— —57. bio je dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, naredne školske go­dine prodekan, a godine 1961/62. ponovno dekan, ali ovaj puta novoosnova-

414

nog Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Prof. Horvat bio je predsjednik Sav­jeta Šumarskog fakulteta u Zagrebu, član potkomisije za šumarstvo Jugosla­venske nacionalne komisije FAO, znanstveni suradnik i član šumarske sek­cije Odjela za prirodne nauke JAZU i dr.

Radi svojeg velikog doprinosa šumarskoj i drvno-tehnološkoj znanosti, nastavi i struci što je istovremeno doprinjelo razvoju naše samoupravne so­cijalističke zajednice, prof, dr Ivo Horvat primio je od ove Republike na­gradu za značajnu znanstvenu djelatnost »Nikola Tesla« za 1980. godinu.

Prof. dr DUŠAN KLEPAC

Prof. dr Dušan Klepac rođen je 1917. godine u Gorskom Kotaru. Šu­marske znanosti završio je 1939. godi­ne na Poljoprivredno-šumarskom fa­kultetu u Zagrebu.

Znanstveni stupanj doktora šumar­skih znanosti stekao je na osnovi diser­tacije: »Uređivanje šuma uz oplodnu sječu«, koju je obranio 1951. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakulte­tu Sveučilišta u Zagrebu.

U školskoj godini 1951/52 bio na specijalizaciji u Francuskoj, a kasnije u SAD i drugim evropskim zemljama.

Habilitirao je 1953. godine te je iza­bran za sveučilišnog docenta. Godine 1956. izabran je za izvanrednog profe­sora, a 1959. godine za redovnog pro­fesora iz u r e đ i v a n j a š u m a u kojem se zvanju nalazi i danas.

Bio je prvi dekan novoosnovanog Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1960.

godine. Ponovo je izabran za dekana godine 1973. Više godina stajao je na čelu Zavoda za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta u Zagrebu i po drugi puta je izabran za predsjednika Izvršnog odbora Nastavno-pokusnih šumskih objekata Šumarskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1956. do 1960. godine prof, dr Dušan Klepac bio je predstavnik SFR Jugoslavije u Komitetu za šumarstvo FAO-a i u Evropskoj komisiji za šume FAO-a. Godine 1964. i 1965. bio je predsjednik te Komisije.

Od godine 1956. do danas vrlo je aktivan član Sekcije za istraživanje pri­rasta i uređivanje šuma Međunarodne unije šumarskih instituta (IUFRO), a na XVII Kongresu IUFRO u Japanu, izabran je za koordinatora te Sekcije.

Kao ekspert FAO-a predavao je prof. Klepac 1966. i 1967. »Rast i prirast« na Univerzitetu u Chapingu gdje osniva i postdiplomski studij iz ovih podru­čja šumarske znanosti.

415

Prof. dr Dušan Klepac glavni je urednik znanstvene edicije Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu »Glasnika za šumske pokuse«. Godine 1975. izabran je za člana suradnika, a godine 1977. za izvanrednog člana JAZU.

Osim navedenih dužnosti prof. Klepac je obavljao i danas još uvijek obav­lja niz značajnih funkcija u struci i društvu.

Znanstveni rad prof, dr Dušana Klepca je vrlo obiman i odnosi se na tri područja — uređivanje šuma,, rast i prirast šumskih vrsta drveća i sasto-jina šuma te zaštite čovjekova okoliša. Napisao je do danas više od 130 znan­stvenih i stručnih radova, tri knjige i jedan priručnik. Veći dio Klepčevih radova objavljen je u našoj zemlji, dok je 19 njegovih radova publicirano u stranim znanstvenim edicijama.

Prva knjiga prof, dr D. Klepca: »Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina«, naišla je na veliko priznaje kod nas d u svijetu, jer je originalna, te je prevedena na španjolski jezik (Chapingo 1976. Meksiko).

Prof. Klepac je vrlo značajno utjecao na razvoj uređivanja šuma u nas. U tome području istražio je i pronašao nove formule za izračunavanje sječivih zahvata u šumama, kao i nove metode koje je prihvatila šumarska praksa u našoj zemlji. Današnje suvremeno uređivanje šuma nezamislivo je bez prisu­stva Klepca u ovom najznačajnijem području šumarske znanosti i prakse.

Prof. dr Dušan Klepac došao je na Šumarski fakultet iz Šumarske pri­vrede koja je u tom trenutku bila bremenita problemima i to naročito u području uređivanja šuma. Klepčevi istraživački radovi koji je kao erudita znanstvenik le istovremeno i praktičar, znao dobro postaviti, urodili su bogatim plodovima. Mnogi njegovi radovi prihvaćeni su u šumarskoj ope­rativnoj službi. To su: Klepčeva brza metoda za određivanje prirasta, Tablice postotka prirast po Klepcu, Klepčeva formula za intenzitet sječe, Klepčeva formula za izračunavanje etata, Klepčeva normala za jelove i bukove šume i dr.

»Vrlo značajan je nastavni rad prof, dr Dušana Klepca koji je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu vrlo znalački po njemu organiziran. Iako je područje uređivanja šuma i rasta i prirasta šumskih vrsta drveća i sasto-jina vrlo kompleksan, studenti ga radi dobrih priprema u nastavi, dosta jed­nostavno savladavaju. Prof. dr Dušan Klepac slovi nadaleko kao izvrstan predavač, a dvorane u kojima on predaje su uvijek pune.

Prof. Klepac je počasni član osnivač Akademije šumarskih znanosti u Meksiku, te dopisni član Akademije šumarskih znanosti Italije u Firenci.

Prof. dr Dušan Klepac primio je, radi svog velikog doprinosa u šumar­skoj znanosti, nastavi i praksi te doprinosa razvoju naše društvene zajed­nice republičku nagradu za značajnu znanstvenu djelatnost »Ruđer Boško-vić« iz područja prirodnih znanosti, za 1979. godinu.

416

Prof. dr ŽELJKO KOVAČEVIĆ

Prof. dr Željko Kovačević rođen je 6. prosinca 1893. godine. Na Filo­zofskom fakultetu u Zagrebu diplomi­rao je prirodne nauke, doktorirao iz entomologije i postao redovni profesor iz zoologije i entomologije na Poljopri-vredno-šumarskom fakultetu u Zagre­bu. Kao nastavnik vezan je uz šumar­sku struku od 1945 — 1958. godine kada slušačima Šumarskog odjela Po-ljoprivredno-šumarskog fakulteta u Za­grebu predaje predmet »Šumarska en­tomologija«. Poslije diobe navedenog Fakulteta u Šumarski i Poljoprivredni fakultet prof. Kovačević radi u Zavodu za zaštitu šuma koji je osnovan na no­vom Šumarskom fakultetu.

Iako čisti prirodoslovac, prof, dr Željko Kovačević posvećuje veći dio svoje znanstvene i stručne aktivnosti

šumarskoj struci uz koju se veže intenzivnim bavljenjem problema šumar­ske entomologije. Gotovo svoj čitav aktivni život do odlaska u mirovinu 1. listopada 1964. godine, pa i kasnije, sve do danas, prof. Kovačević posve­ćuje istraživanju šumskih štetnika. On se prije svega bavi proučavanjem problema pojave gubara u našim šumama, istražuje njegovu biologiju i način suzbijanja i kod toga dolazi do punog izražaja njegova strpljivost i upornost.

Prvi rad u kojem raspravlja o šumarskoj problematici objavljuje u »Šumarskom listu« 1924. godine pod naslovom: »Šumski požari i potkor-njaci«, a njegova biološko-entomološka studija u »Šumarskom listu« 1928. godine pod naslovom: »Sušenje hrastova u Posavini« jedna je od prvih koja o tom problemu govori na biološko-znanstvenom temelju.

U čitavom nizu svojih kasnijih radova, u znanstvenim napisima, struč­nim raspravama, udžbenicima, referatima, prikazima, informativnim član­cima i recenzijama kojih je objavio više stotina, prof, dr Željko Kovačević obrađuje šumarsko-entomološku problematiku. Osim doprinosa koji je dao zaštiti šuma vrlo značajan je i njegov prilog u zaštiti poljoprivrednih kul­tura i općenito u području zaštite bilja.

Za svoj vrlo plodan znanstveni, pedagoški i stručni rad koji je dopri-njeo razvoju znanosti te odgoju znanstvenih i stručnih kadrova, izgradnji našeg društva i socijalističke zajednice, prof, dr Željko Kovačević primio je nagradu za životno djelo SR Hrvatske u godini 1976.

Našem cijenjenom i dragom profesoru želimo u njegovoj osamdeset i osmoj godišnjici da se još dugo bavi svojom entomologijom i da od njega i dalje primamo plodove iskustava neprocjenjive vrijednosti.

417

Prof. dr ZLATKO VAJDA

Prof. dr Zlatko Vajda rođen je 1901. godine. Na Šumarskom odsjeku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1924. godine. Poslije postignute diplome šumarskog inženjera proveo je kao šumarski stru­čnjak u Ogulinu (1926 — 1940.), te u taksaciji Direkcije šuma u Zagrebu (1925. i 1941 — 45.).

Godine 1932. uspješno je obranio doktorsku disertaciju pod naslovom: »Studija o prirodnom rasprostranje-nju i rastu smreke u Gorskom Kota­ru«, i na osnovi toga promoviran je za doktora šumarskih nauka Sveučilišta u Zagrebu. Bio je jedan od rijetkih doktora znanosti iz područja šumar­stva koji je postignut iz privrede.

Od godine 1945. do 1948. predaje honorarno z a š t i t u š u m a na Šu­marskom odjelu Poljoprivredno-šu­marskog fakulteta u Zagrebu. Habili­

tira 1947. godine, postaje docent 1948.godine, izvanredni profesor 1952. go­dine. Osim zaštite šuma koju je predavao 56 semestara, predavao je prof. Vajda u p r a v u š u m a (1945 — 49.), l o v n u p r i v r e d u (1947 — 49.), m e t e o r o l o g i j u i k l i m a t o l o g i j u (1952. i 1953.), sve na Šumarskom odsjeku Polj. — šumarskog fakulteta, a u z g a j a n j e s a z a š t i t o m šu­m a (1953 — 58.) na Drvnoindustrijskom odjelu te od 1958. do odlaska u mi­rovinu 1972. godine predmet o s n o v n e š u m a r s t v a na istom odsjeku novoosnovanog Šumarskog fakulteta u Zagrebu.

Prof. Vajda obavljao je na fakultetu mnoge odgovorne dužnosti, bio je dekan i prodekan te predsjednik savjeta, član mnogih komisija i dr. Vajda je vanjski suradnik JAZU od 1949. godine, član stručnih društava, jedan od najmarljivijih suradnika »šumarskog lista«, član Savjetovdanog vijeća Insti­tuta za fiziku atmosfere i kozmičku fiziku, vanjski suradnik znanstvenih šu­marskih institucija i dr.

Prof. dr Zlatko Vajda objavio je do danas više od stopedeset napisa. Veći dio ovih brojnih radova odnosi se na znanstvene članke, studije i stručne ra­dove. On redovito prati znanstveni i stručni razvoj šumarstva u drugim zem­ljama svijeta d prikazuje najznačajnije radove u stručnim časopisima. Ovi Vajdini prikazi su vrlo iscrpni i popraćeni znalačkim komentarom.

Naročitu stručnu i znanstvenu vrijednost ima Vajdina knjiga »Nauka o zaštiti šuma« (1974.), a ovih dana predana je u tisak njegova nova knjiga »Inte­gralna zaštita šuma«. U području zaštite šuma dao je prof. Vajda nove vidike i time postao priznat u svijetu i u nas. Mnogi značajni autori radova iz zaštite šuma u svijetu koriste Vajdina iskustva koja su bogata novim idejama i prak-

418

tičnim rješenjima. Prof. Vajda pripada u red skromnih i marljivih znanstve­nih radnika. Njega je posao u nastavi, na knjizi u obradi članaka uvijek vese­lio i ispunjavao zadovoljstvom. Prof. dr Zlatko Vajda poletno radi i danas u svojoj osamdesetprvoj godini. Njegova fakultetska soba ispunjena je knji­gama i terenskim podacima koje već više od deset godina obrađuje. Plod ovakva njegovog rada, od trenutka odlaska u mirovinu do danas, su dvije knjige i više stručnih i znanstvenih članaka. Mi mu posebno želimo još puno zdrav­lja i plodnog rada za dobrobit ove struke i naše društvene zajednice.

Godine 1975. uručena mu je Republička nagrada za životno djelo za tu godinu. Prof. dr Zlatko Vajda je izuzetan primjer stručnjaka operativca koji je dao velik doprinos u šumarskoj znanosti i visokoškolskoj nastavi.

Prof. dr Branimir Prpić

419

AKADEMIK Dr MIRKO VIDAKOVIC redovni profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu

(Povodom dodjele Nagrade za životno djelo i izbora za redovnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti)

Dr Mirku Vidakoviću, redovnom profesoru Šumarskog fakulteta u Zag­rebu, uručena je dne 7. VI 1981. godi­ne Republička nagrada za životno dje­lo, za njegovu značajnu znanstvenu i stručnu djelatnost na području gene­tike i oplemenjivanja šumskog drveća, a na prijedlog Razreda za prirodne zna­nosti Jugoslavenske akademije znano­sti i umjetnosti.

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti na posebnom redovnom za­sjedanju Skupštine JAZU dne 4. VI 1981. godine, izabrala je Prof. dr Mirka Vidakoviča za svog redovnog člana.

Željeli bi tim povodom, da putem glasila Saveza ITŠIDH-e, informiramo članstvo o znanstvenom, stručnom i na­stavnom djelu uvaženog člana našeg Sa­veza, Akademika Mirka Vidakoviča.

Mirko Vidaković roden je u Sveto-zar Miletiču 29. 10. 1924. Gimnaziju je pohađao u Somboru, gdje je i maturi­

rao. Za vrijeme okupacije u 1944. godinidva mjeseca je bio u koncentracionom logoru u Transilvaniji. Nakon toga stupa u Narodnooslobodilačku vojsku, gdje ostaje do jeseni 1945. Zatim studira šumarstvo i diplomira 1949. godi­ne na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Po svršetku studija postavljen je za asistenta pripravnika u Zavodu za Botaniku Poljoprivredno--šumarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1950. unapređen je za asistenta. Na istom fakultetu doktorirao je 1953., a habilitirao 1956. godine. Za docenta je imenovan 1957. godine. Od 1958. godine predaje predmet Šumarska gene­tika. Dne 1. 1. 1960. imenovan je predstojnikom novoosnovanog Zavoda, a sada Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Od 1. 1. 1960. do kraja škol. godine 1959/60. pročelnik je Šumsko--gospodarskog odsjeka. Godine 1961. izabran je za izvanrednog profesora iz predmeta Dendrologija i Šumarska genetika. Od I. 7. 1966. do 1. 7. 1969. go­dine radi kao ekspert FAO u Pakistanu. Od I960, do 1974., sa prekidom za

420

vrijeme boravka u Pakistanu, rukovodi Odsjekom za genetiku u Jugoslaven­skom institutu za četinjače, Jastrebarsko. Godine 1969. izabran je za izvan­rednog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U 1971. godini izabran je za redovnog profesora na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Škol­ske godine 1972/73. i 1973 74. prodekan je Šumarskog fakulteta.

Čitavo vrijeme nakon stupanja u službu surađuje u raznim društvenim i stručnim organizacijama. U 1980. godini Prof Vidaković je bio predsjednik Hrvatskog genetičarskog društva. Odlikovan je ordenom rada sa zlatnim vijencem.

Prof. dr' MirkuVidakoviću je 1977. godine dodijeljena Republička nagra­da »Ruđer Boškovič« za njegova znanstvena dostignuća iz područja prirod­nih znanosti, a 1979. godine počasni doktorat (Doctor honoris carsa) Šumar­skog fakulteta Sveučilišta u Sopronu, Mađarska.

U školskoj godini 1955/56. bio je 10 mjeseci na specijalizaciji iz genetike i oplemenjivanje šumskog drveća u Danskoj i Švedskoj. Na studijskim pu­tovanjima bio je u SAD, Kanadi, Francuskoj, Engleskoj, Turskoj i Grčkoj.

Prof. dr M. Vidaković je tri godine proboravio u Peshaweru (Pakistan) u Institutu za šumarstvo i na Šumarskom koleđu. Njegova funkcija je bila da u okviru jednog projekta organizira i započne s istraživanjima iz područja genetike i oplemenjivanja šumskog drveća kao i da organizira i započne s predavanjima iz tih predmeta na Šumarskom koleđu. Prof. Vidaković je s uspjehom obavio tu baš ne malu i laganu dužnost. Na prvom mjestu izradio je srednjoročne projekte istraživanja po kojima su istraživanja započeta. Za vrijeme njegovog boravaka u Pakistanu napisao je sam i u koautorstvu 7 radova. Napisao je i skripta na engleskom jeziku.

Kao Su-direktor FAO Trening centra iz oplemenjivanja šumskog drveća koji je održan na Šumarskom fakultetu u Sopronu (Mađarska) drži preda­vanja i rukovodi seminarom, koji je 1971. godine trajao 6 tjedana, a učesnici su bili iz 15 zemalja Evrope, Azije, Afrike, Srednje i Južne Amerike.

Tijekom 1979, i 1980. godine Prof. Vidaković u dva navrata boravi kao ekspert FAO u NR Vijetnamu u ukupnom trajanju od tri mjeseca. Njegova je dužnost bila, da u okviru jednog projekta, kojeg financiraju Ujedinjene nacije iz programa za razvoj, bude konsultant po pitanju opremanja labora­torija za znanstvena istraživanja u šumarstvu kao i konzultant na izradi pro­grama istraživanja.

Profesor M. Vidaković je učestvovao sa svojim referatima na mnogim me­đunarodnim znanstvenim skupovima, simpozijima i kongresima i to: Engles­ka 1957, Švedska 1963, Njemačka Demokratska Republika 1963, Jugoslavija 1965, SAD 1969, Finska 1970, Rumunjska 1971, Poljska 1973, Norveška 1976, Španjolska 1977, Indonezija 1978, Italija 1980.

Od tih skupova prof. Vidaković je bio 1965. god. organizator IUFRO (Me­đunarodna unija istraživalačkih organizacija u šumarstvu), sastanka, koji je održan u Zagrebu, a domaćin je bio Šumarski fakultet i Jugoslavenski insti­tut za četinjače, Jastrebarsko.

Na drugom svjetskom kongresu iz oplemenjivanja šumskog drveća, koji je održan u Washingtonu 1969. godine povjereno mu je rukovođenje jednim plenarnim sastankom. Isto tako rukovodi jednom sjednicom na savjetova-

421

nju IUFRO grupe o problemima reprodukcije kod šumskog drveća, koji je održan u Varparanti (Finska) 1970. godine. Na kongresima održanim u Ino-neziji i Italiji istupio je sa pozvanim referatima na plenarnim sjednicama.

Osim međunarodnih skupova prof. Vidaković sudjeluje aktivno i na mnogim skupovima održanim u Jugoslaviji. Spomenut ćemo da je bio pred­sjednik organizacijskog odbora Simpozija 100 godina znanstvenog i organi­ziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije, održanom u SI. Brodu i Vinkovcima 1974. Sudjeluje u svojstvu tajnika organizacijskog odbora na organizaciji Simpozija »Ekološko valoriziranje primorskog krša« koji je o-držan u Splitu od 18—20. listopada 1976. Isto tako prof. Vidaković je veoma aktivan u organiziranju I Kongresa genetičara Jugoslavije, koji je održan od 7—11. 11. 1976. godine u Dubrovniku. Prof. dr M. Vidaković je bio predsjednik organizacijskog odbora tog Kongresa.

Seminar iz Genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, kojeg je Prof. Vi­daković organizirao 1977. godine za šumarsku operativu, a koji je održan na Šumarskom fakultentu u Zagrebu u trajanju od 4 dana, imao je veliki odaziv ne samo među stručnjacima iz SR Hrvatske već i iz drugih republika.

Profesor Mirko Vidaković održao je 1973. godine jedno predavanje na mađarskom jeziku u Šumarskom društvu u Sopronu. Predavanje je bilo pod naslovom: »Uloga oplemenjivanja drveća u zaštiti čovjekove okoline na kršu južne Evrope«.

Za vrijeme studijskog boravka u SAD i Kanadi 1975. godine održao je predavanje na Poljoprivredno-šumarskom institutu u Wooster-u (Ohio) pod naslovom: »The problem of incompatibility in interspecific crossings of Au­strian and Scots pines«. Na Šumarskom fakultetu u Torontu naslov Vidako-vićeva predavanja je glasio: »Forestry education and forest improvement re­search in Yugoslavia«.

Na šumarskom fakultetu Sveučilišta u Michiganu održao je M. Vida­ković studentima kraće predavanje o izvođenju nastave iz Dendrologije na Šumarskom fakultetu u Zagrebu.

Prigodom studijskog boravka u Turskoj i Grčkoj M. Vidaković je odr­žao predavanja na Šumarskom institutu u Ankari i na Šumarskim fakulteti­ma u Solunu i Instanbulu, o dostignućima na oplemenjivanju šumskog dr­veća u Jugoslaviji.

Povodom dodjele počasnog doktorata na Šumarskom fakultetu u Sop­ronu prof. Vidaković je održao predavanje na mađarskom jeziku pod naslo­vom: »Uloga genetike u proizvodnji šuma«.

Dosad je prof. Vidaković napisao 90 radova od kojih su 50 znanstveni. Njegovu znanstvenu djelatnost možemo podijeliti u 5 tematskih područja iz oblasti genetike i oplemenjivanja šumskog drveća i to: Izučavanje taksonom-ske pripadnosti, primjena radioaktivnog zračenja za stimulaciju rasta i do­bivanje mutacija, nasljeđivanje i oplemenjivanja pojedinih svojstava kod šumskog drveća, međuvrsna hibridizacija i problem inkompatibilnosti i izu­čavanje problema sjemenarstva.

1. Izučavanje taksonomske pripadnosti

Prof Vidaković je svoju istraživalačku djelatnost započeo s kompara­tivnim istraživanjima anatomske građe iglica kod borova. Iz tog područ-

422

ja njegov najopsežniji rad je o oblicima crnog bora u Jugoslaviji. Na osno­vi toga rada autor je uspio dokazati postojanje više svojti crnog bora u Jugoslaviji. Taj rad danas predstavlja veoma vrijedan znanstveni prilog izu­čavanju svojti crnog bora na cijelom području pridolaska ove vrste. Naime, autor je uspio dokazati da se uz pomoć anatomske građe iglica mogu si­gurnije odrediti svojte toga bora. Rad je citiran u mnogim inozemnim pu­blikacijama. Na osnovi rezultata iz toga rada autor je pokušao koristeći neke karakteristike češera, sjemenki i njihovih klica odrediti provenijen­cije crnog bora i ustanoviti vrijednost tih karakteristika u taksonomiji. Tim radom je utvrđeno, da se samo djelomično provenijencije mogu tom metodom utvrditi, a da se ta svojstva mogu koristiti u taksonomske svrhe samo u slu­čajevima kada se i druga svojstva uzmu u obzir.

2. Primjena radioaktivnog zračenja za stimulaciju rasta i dobivanje mutacija

Autor je iz ovog područja objavio više radova. Izučavajući utjecaj zra­čenja na klijavost sjemena i rast biljaka nekih četinjača Vidaković je us­tanovio, da se pomoću malih doza gama zračenja može povećati energija klijavosti i stimulirati rast biljaka u prvim godinama razvoja. Značajno je i to, da se kod starog sjemena ovim putem može povećati energija klijavosti, te se na taj način vijek korištenja sjemena može produžiti.

U koautorstvu s B. Bevilacqua, Vidaković je napisao rad o utjecaju ga­ma zračenja na kromosome kod somatskih stanica Picea abies. Prikazane su razne abnormalnosti, koje kod toga nastaju. Međutim, najinteresantniji za­ključak je da se sveukupna duljina kromosoma u stanici ne mijenja uslijed zračenja u komparaciji s kontrolom.

Vidaković je dobio veoma interesantne rezultate iz unutarvrsne hibridi-zacije borova, kada je polen koji je korišćen za oprašivanje prvotno bio zra-čen. Potomstvo je od takvog križanja imalo bujniji rast od kontrole. Objaš­njenje te pojave je prema autoru u većoj heterozigotnosti potomstva budući da je genetska konstitucija muškog roditelja promijenjena. Osim toga ova istraživanja su pokazala da je ovom metodom oplemenjivanja moguće pove­ćati genetsku varijabilnost. Ova istraživanja su zapažena i često citirana u svjetskoj literaturi.

3. Nasljeđivanja i oplemenjivanje pojedinih svojstava kod šumskog drveća

Iz ovog područja M. Vidaković je objavio četiri rada, koji se odnose na njegovu istraživačku djelatnost u Pakistanu. Sa svojim suradnicima Vidaković je izučavao nasljeđivanje visinskog i debljinskog prirašćivanja te pravnost debla kod Dalbergia sissoo Roxb.. Ova vrsta drveta je veoma važna u podi­zanju irigacionih plantaža i nasada u Pakistanu, Egiptu i Sudanu. Istraživa­nja su pokazala, da je nasljednost visinskog i debljinskog prirašćivanja utje-cana dobrim dijelom okolinom, a vrlo malo genetskim faktorima, dok je pravnost debla u visokom stupnju nasljedno svojstvo. Ova konstatacija je ve­oma značajna, kada se ima u vidu, da ova vrsta ima veoma krivudavo deblo.

423

Prema tome, moguće je putem selekcije i oplemenjivanja dobiti tipove prav­noga debla.

4. Međuvrsna hibridizacija i problem inkompatibilnosti

Ovoj problematici prof. Vidaković je posvetio mnogo vremena za svoja istraživanja, a što se vidi po objavljenim radovima. Njegova istraživanja kod roda Larix i Picea su pokazala, da neke kombinacije međuvrsnog križanja daju potomstva veoma bujnog rasta. Hibridne familije nastale križanjem evropskog i japanskog ariša imaju bujniji rast od kontrole tj. čistog evrop­skog ariša i kod starosti od 8 godina, a taj trend se nastavlja još i kod sta­rosti od 20 godina. Međuvrsni hibridi, koje je autor proizveo križanjem Pan-čićeve omorike sa sitkanskom smrčom, imaju bolji visinski rast od čiste omorike. Veoma perspektivne međuvrsne hibride autor je proizveo križajući Pinus nigra s Pinus densiflora. U njegovim radovima ukazuje se i na posto­janje spontanih hibrida između Pinus nigra i Pinus Heldreichii var. leuco-dermis, te imeđu Pinus brutia i Pinus halepensis. Hibridi između brucijskog i alepskog bora perspektivni su za uzgoj na području eumediterana.

Vidaković se intenzivno bavi problemom inkompatibilnosti kod međuvr­snog križanja Pinus nigra i Pinus silvestris. Iz te problematike objavio je sam i koautorstvu veoma vrijedne priloge, koji se citiraju od mnogih stranih autora. Potrebno je naglasiti da se ovom problematikom kod borova, a i opće­nito kod šumskog drveća u svijetu, bavi veoma mali broj istraživača i da prof. Vidaković sa svojim suradnicima predstavlja jednu od najpoznatijih grupa koje obrađuju taj problem. Istraživanja prof. Vidakovića o toj problematici datiraju unatrag 20 godina. Sistematskim i veoma smišljenim metodskim radom uspio je ustanoviti pojedine faktore inkompatibilnosti, te pronaći me­tode da se ona savlada. Kod toga su vršena embriološka istraživanja razvoja sjemenih zametaka, kemizma polena, i primjene mentor polena kod hibridi-zacije. Prvo je ustanovljeno, da degradacije ženskog gametofita nastupa prije oplodnje. Korištenjem zračenog polena dolazi do promjene kvantitativnog sadržaja šećera u polenu. Za uspjeh križanja veoma je važna i kombinacijska sposobnost roditeljskih parova. Kao praktičan rezultat ovih dugogodišnjih istraživanja je i u tome što je autor uspio proizvesti hibride između ove dvije vrste borova, a koji imaju bolji rast od čistog crnog bora, te postoji moguć­nost da se oni ili njihovi povratni križanci uzgajaju uspješno na našem krškom području.

5. Izučavanje problema sjemenarstva

Profesor Vidaković je obrađivao dva problema, a to je vegetativno raz­mnažanje putem cijepljenja i reznica i podizanje sjemenskih plantaža. Autor je dz ove problematike napisao i veći broj stručnih radova. Profesor Vidako­vić je prvi u Jugoslaviji započeo izučavanjem problema sjemenskih plan­taža, a isto tako bio je aktivan i na popularizaciju, kao i radovima oko njiho­vog podizanja. Danas u SRH imamo oko 25 h sjemenskih plantaža, koje su sve podignute pod rukovodstvom i uz sudjelovanje Prof. Vidakovića. Istra­živanje metoda cijepljenja evropskog ariša su primijenjenog karaktera, ali ti rezultati su poslužili kod daljnjih radova na podizanju klonskih sjemen-

424

skin plantaža u nas. Što se tiče ideje o stimulaciji cvatnje u sjemenskim plan­tažama autor je u svom radu, koji je tiskan i na njemačkom, prikazao tu mogućnost ako se one podižu južnije od prirodnog područja rasprostranjen]a vrste. Količina i intenzitet sunčanog osvjetljenja utječu na povećanje cvatnje i plodonošenja. Ispravnost ove ideje se potvrdila i time što su Danci kasnije podigli eksperimentalnu sjemensku plantažu u Africi, a Šveđani u Francu­skoj.

Profesor Vidaković objavljuje svoje radove u domaćim časopisima: Glas­nik za šumske pokuse, šumarski list, Šumarstvo, Acta Biologica, Acta Phar­ma!. Jugoslavica, Topola, Genetika, Anali za šumarstvo i dr. Rasprave koje su imale šire značenje publicirao je u vodećim časopisima u inozemstvu. Tako je u Silvae Genetica objavio 4 rada, u Radiation Botany jedan rad, u Experientia jedan rad, Soz. Forswirtschaft jedan rad. U zbornicima od među­narodnih skupova, simpozija i kongresa publicirano je 6 Vidakovićevih radova, a u izdanju FAO publikacija 7 radova.

Profesor M. Vidaković je od 1970. godine urednik časopisa »Anali za šumarstvo«, koji izdaje JAZU. Kao urednik uspio je okupiti za suradnike u časopisu najeminentnije stručnjake iz genetike i oplemenjivanja šumskog drveća iz mnogih država Evrope i Amerike. U okviru te djelatnosti posebno su vrijedne monografije o genetici važnijih evropskih vrsta šumskog drveća. Za publiciranje monografija prof. Vidaković je zadužen od strane IUFRO.

Profesor Vidaković je veoma aktivan u Međunarodnoj uniji istraživala­čkih organizacija u šumarstvu (IUFRO). Već 1965. godine organizira u Zagrebu u okviru ove organizacije jedan sastanak u kojemu sudjeluje 35 inozemnih učesnika iz 18 zemalja Evrope i Sjeverne Amerike.

U okviru bilateralne suradnje na znanstvenom polju između Jugoslavije i SAD, M. Vidaković je bio rukovodilac dva projekta, koji su trajali od 1968 — 72 i 1974 — 78, a koji su nakon donošenja završnog izvještaja (78), ocije­njeni od američkih recenzenata kao uspješni. Nakon završenog prvog i drugog istraživalačkog projekta prof. Vidaković sada rukovodi trećim projektom. Projekti su vezani za istraživanje problema inkompatibilnosti kod križanja nekih dvogličavih borova, te za problem masovne reprodukcije proizvedenih hibrida. Od ove faze istraživanja po toj problematici možemo očekivati i zna­čajne praktične rezultate.

Nakon završene specijalizacije u Danskoj i švedskoj 1956. godine M. Vidaković je uporno radio ne samo na istraživanjima iz područja genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, već i na uvođenju tih disciplina u redovnu nastavu na šumarskom fakultetu u Zagrebu. To je učinjeno 1958. godine i od tada se te discipline predaju na Fakultetu u formi jednog predmeta pod na­slovom Šumarska genetika, a po novom nastavnom programu od 1976. godine pod naslovom Genetika za oplemenjivanje drveća. Zahvaljujući prof. Vida-koviću Šumarski fakultet u Zagrebu je bio prvi u zemlji, koji je uveo u nastavu ove discipline u ovakvom obliku. Danas postoji i nastava III stupnja iz područja Oplemenjivanja šumskog drveća. Dosada su 5-ica kandidata ma­gistrirala.

Kod uzdizanja kadrova potrebno je napomenuti da je prof. Vidaković od osnutka Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju na Šumarskom fakul­tetu 1960. godine do danas uspio osposobiti dovoljan broj nastavnog i istra-

425

živačkog kadra na Fakultetu i u Šumarskom institutu Jastrebarsko. Od struč­njaka izvan Zagreba kod prof. Vidakovića su doktorirala dva kandidata, dok je jedan doktorant pri završetku svojih teza. Prof. Vidaković je na zamolbu Šumarskog fakulteta u Sopronu (Mađarska) učestovao u ocjeni jedne diser-tacione radnje iz područja oplemenjivanje šumskog drveća.

Radi unapređenja istraživanja iz genetike i oplemenjivanja šumskog dr­veća na inicijativu M. Vidakovića osnovana je Sekcija za genetiku i opleme­njivanje šumskog drveća pri Zajednici istraživalačkih organizacja u oblasti šumarstva i drvne industrije Jugoslavije. Prof. Vidaković je bio i prvi pred­sjednik Sekcije od 1961 — 1970. Njegovom inicijativom organizirani su mnogi tuzemni stručni sastanci i ekskurzije.

Za ova značajna i zaslužena znanstvena, stručna i društvena prizna­nja, naša iskrene čestitke Akademiku Mirku Vidakoviću!

Prof. dr Ante Krstinić

Na području između Kraljevice i Novog crni bor se iz kultura širi ne samo u grabovo-hrastove šume i napuštene livade nego i na goli kamenjar.

Foto: O. Piškorić, 1976.

426

Šum, list 105:441—1981.

BILANCIRANI RAZVITAK U ŠUMARSTVU I DRVNOJ INDUSTRIJI JUGOSLAVIJE*

Prof. dr Rudolf SABADI, dipl. ing., dipl. oec. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

SAŽETAK. Na temelju opširnih istraživanja autor zaključuje da planirani razvitak sadrži mnoge nekonsistetnosti. Upotrebljavajući razrađene i visoko razvijene metode ekonometrijske tehnike, simu-lacioni model ukazuje da najbolje izvozne mogućnosti leže u šu­marstvu i preradi drva, slijedeće mogućnosti daleko zaostaju. Przt-postavivši liberalniju ekonomsku politiku, temeljenu na odluču­jućoj ulozi udruženog rada, usmjerenjem investicija u šumarstvo i drvnu industriju, može današnju nepovoljnu situaciju u privredi, opterećenu negativnom bilancom plaćanja, pretvoriti u djelotvornu naprednu privredu.

KLJUČNE RIJEČI: Razvitak — Ekonometrijske metode — Bilanca plaćanja. KEY WORDS: Development — Econometric Methods — Balance of Payment.

UVOD

U »Analizi o mogućnostima i pravcima društveno-ekonomskog razvoja Jugoslavije za period od 1981. do 1985. godine«, izd. Savezni zavod za dru­štveno planiranje, Beograd, Br. 129/38, od 29. dec. 1980. predviđena stopa rasta ukupne privrede će se prosječno godišnje kretati oko 4,5%, industrije 5,0%, izvoza 8,0%, a uvoza 1,0%.

U istoj »Analizi...« predviđena stopa rasta prosječno godišnje u šumar­stvu je 2,0%, pilanskoj proizvodnji i proizvodnji drvnih ploča 4,5%, finalnoj preradi crva 6,5%, a proizvodnji i preradi papira 4,0%.

Ako se stope rasta date po granama industrije, te ostalim oblastima projiciraju, dobijamo daleko višu stopu rasta i drugačiju strukturu, od one koju »Analiza...« navodi. Isto tako nije moguće dovesti u logičan sklad npr. raspodjelu društvenog proizvoda s projekcijom rasta pojedinih oblasti. Naj­veći nedostatak spomenute »Analize .. .« međutim je u tomu, što predviđa da će se razina različitih elemenata finalne potrošnje kretati po dosta neoubi-čajenim odnosima. Kako u spletu mjera, predviđenih za ostvarivanje postav­ljenih ciljeva nema nijedne koja bi bila do sada nepoznata, a uzevši u obzir dosta slabu djelotvornost postojećih, teško je očekivati da će se raspodjela

* Referat priređen za jugoslavensko savjetovanje: »BILANCIRANJE KAO FAKTOR PRODUKTIVNOSTI«, Skopje, 8. i 9. 10. 1981., u organizaciji Privredne komore Jugoslavije.

427

društvenog proizvoda ostvariti u skladu sa željama izraženim u »Analizi...«, koja je poslužila kao temelj za donošenje osnovnih proporcija Društvenog plana razvoja Jugoslavije za razdoblje 1981 — 1985.

Planiranu strukturu na početku Plana, t j . 1980. i na kraju Plana 1985. godine smo pokušali uz pomoć podataka iz Plana kontrolirati uz pomoć input-output modela, kojeg smo za tu svrhu izveli, prvo za 1980. iz poslednjeg poznatog za 1976. godinu. Rezultati do kojih smo došli i svodna bilanca cjelokupne pri­vrede je takva da je gotovo nemoguće očekivati niti približna ostvarenja, kako pojedinačnih, tako niti globalnih ciljeva koje si postavlja Plan. To nam nije uspjelo postići niti kada smo input-output strukturu i rezultirajuću svodnu bilancu narodne privrede korigirali uzevši u račun pojedinačne projekcije objekata koji su u različitim fazama izgradnje i koji će stupati u pogon tijekom razdoblja od 1985. godine.

Glede bilance plaćanja s inozemstvom Plan razvoja izražen u »Analiza ...« po svemu sudeći ignorira neka svjetska kretanja (stalna tendencija poskup­ljenja sirove nafte, pooštrenje svjetske energetske krize, krupna strukturna prestruktuiranja privrede u npr. USA, zemljama zajedničkog tržišta i Japanu, rezultirajuća povećanja cijena sirovina iz zemalja u razvoju — pamuka, kave, ruda, itd.). Sve to ne može proći bez odraza na specifičnosti koje se m o-r a j u odraziti na bilancu plaćanja s inozemstvom naše zemlje. Posebno ako se u nas poduzme malo ili ništa za prestruktuiranje, povećanje proizvod­nje i povećanje proizvodnosti rada, o čemu »Analiza...« ne govori ili govori najopćenitije, ne ukazujući gdje i koliko, kako i zašto.

Promatrajući međutim kretanja potrošnje uz pomoć ekonometrijskih modela, razvoj tražnje pojedinih grupa proizvoda funkcijama tražnje, dola­zimo opet do zaključka, da bi na kraju planskog razdoblja 1981—1985. kriza snabdijevanja kako proizvodnje, tako i potrošnje, ostala ili postala još dub­ljom. Kvantitativne veličine proizvodnje pojedinih grupa jedva imaju veze jedna s drugom, a sve zajedno po svemu sudeći ne će osigurati skladan raz­voj i zadovoljenje potreba za proizvodima svih vidova finalne potrošnje.

U takvoj situaciji smo pokušali projicirati što će se desiti s proizvodnjom u šumskoprerađivačkoj cjelini Jugoslavije ako se ona bude doista razvijala kako to pretpostavlja »Analiza...«, a zatim smo pokušali izraditi kako bi se ta reprodukcijska cjelina trebala razvijati, da bi ispunila svoju društvenu i ekonomsku funkciju, a ta je da se u njoj proizvede maksimum proizvoda uz najmanje žrtve.

1. TRAŽNJA KAO JEDAN OD PARAMETARA U PLANSKOM RAZVITKU NARODNOG GOSPODARSTVA

Uz stope razvoja predviđene Planom razvoja unutar šumsko prerađiva­čke reprodukcijske cjeline bi došlo do ozbiljnih nedostataka sirovina u planskom razdoblju, a različiti vidovi finalne potrošnje bi ostali nepodmi­reni. Pilanska prerada i proizvodnja ploča od drva već danas ima ogromne teškoće oko podmirenja potreba sirovinama. Proizvodnja celuloze također ima nepremostive teškoće oko obskrbe sirovinama i danas se uvozi oko jedan milijun m ' prostornog drva, poglavito četinjača, da bi se zadovoljila današ­nja intermedijarna tražnja. Ako dodamo da je u nas proizvodnja papira ispod

428

razine već današnje, veoma niske potrošnje, očigledno se postavlja pitanje kako ćemo stajati u bliskoj budućnosti, kada tražnja dalje poraste, za što postoje svi uvjeti? Pri tomu moramo voditi računa, da uslijed energetske krize valja računati s daljim porastom potrošnje drva za gorivo, što će još više smanjiti skromne količine takvog drva za preradu u ploče i papir.

Kada bi htjeli da zadovoljimo tražnju koja se očekuje da će biti 1985. godine, stopa rasta proizvodnje šumskoprerađivačke reprodukcije cjeline bi trebala biti oko 10% godišnje, a to bi značilo ne da moramo sjeći 21 — 27 milijuna m» drvne mase već oko 35 milijuna m3. Svima je jasno da to uz postojeće okolnosti niti možemo niti smijemo. Prvo, u veoma kratkom vremenu bismo ostali bez šuma, drugo, pitanje je da li bi povećana sječa bila dovoljno racionalna da dobijemo baš željeni asortiman, ili bi da bi ga postigli, morali sjeći čak i više.

Osim svega, kada bi nam upravo i stajala na raspolaganju drvna masa za preradu veća za 50% od današnje, moramo ustvrditi da nismo u stanju uspješno preraditi takvu recimo novu masu, jer za to nemamo kapacitetne niti kadrovske mogućnosti, da bi to uspješno proveli u kratkom vremenu.

Prema našim računicama, izvoz 2—5 m3 drvne mase u neprerađenom obliku predstavlja, sa svim međuzavisnim djelovanjima, jedno radno mjesto zaposlenog za cijelu godinu manje. Iz toga bi izašlo da se moramo koncen­trirati da preradimo svaki m3 iz naših šuma u gotove proizvode. To uostalom nije saznanje koje je dostupno samo nama, jer zemlje koje nam danas ispo­ručuju drvne sirovine (celulozno drvo), pokazuju sve manje dobre volje da bi to činili i u budućnosti, orijentirajući se na njegovu preradu sämi.

Situacija u svijetu glede tražnje za drvom i drvnim proizvodima postaje sve kritičnijom. Drvo i drvni proizvodi spadaju u tzv. proizvode luksuza, kako ih razvrstava teorija potrošnje, budući da svi imaju, osim ogrjeva, elasticitet tražnje u odnosu na realan disponibilni prihod veći od jedinice. Porastom životnog standarda tražnja za drvom i drvnim proizvodima, u nas i u svijetu, unatoč substitutima, raste neproporcinalno, što izaziva i izazvat će do kraja stoljeća ozbiljne manjkove.

Iz toga bismo mogli zaključiti, da ako bi ispunili osnovne preduvjete za isporuke finalnih drvnih proizvoda, papira i prerađevina papira, a koji se sastoje u kvaliteti, cijenama i rokovima isporuke, da bi u budućnosti mogli bez ozbiljnih teškoća isporučivati inozemstvu sve za izvoz raspoložive količine. Pri tomu valja voditi računa da je dugoročni trend u prilog izvozne orijentacije, budući da cijene imaju stalnu tendenciju porasta. Taj porast nije nagao poput onoga sirove nafte, osim toga je povremeno izložen sezon­skim i godišnjim oscilacijama (celuloza, papir i piljena građa), ali u dese-zoniranom trendu pokazuje porast koji leži iznad porasta cijena industrijskih proizvoda, a još daleko iznad trenda porasta cijena poljoprivrednih proiz­voda.

Izvozne perspektive drva i drvnih proizvoda su daleko najbolje od svih drugih izvoznih alternativa koje ima naša zemlja. Potrebna ulaganja da bi se postigla jedinica izvoza manja su nekoliko puta od slijedeće najpovolj­nije alternative: poljoprivrede. Za razliku od poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, drvni proizvodi se izvoze danas, a vjerojatno će se to dešavati i u budućnosti, bez restrikcija, što se ne može reći za poljoprivredne pro-

429

izvode, budući da svaka od zemalja uvoznica ima veće ili manje probleme vlastite poljoprivrede, čak i bez obzira na to u kojoj su te domaće poljopri­vrede insuficijentne kod zadovoljenja domaće tražnje. Za razliku od drva i drvnih proizvoda, proizvodi poljoprivrede i nekih industrija, nisu samo u izvozu problemi opskrbe već često puta i vezani u neku vrstu političkih proble­ma, sa svim implikacijama, na koje izvozna orijentacija naše zemlje na druge osim drvnih proizvoda može naići. Za vjerovati je da drvo i drvni proizvodi ne će takvima nikada postati. Iz toga bi se moglo zaključiti, da bi orijentacija na maksimalno korištenje resursa šumarstva i prerade drva u zadovoljenju rastućih domaćih potreba i u maksimalnom zadovoljenju izvozne tražnje, bila racionalna, ako ne najracionalnija, u odnosu na moguće ostale alternative usmjeravanja razvoja.

Uz pretpostavku da će doći do određenih nužnih promjena u načinu privređivanja u nas i stvaranju naglašene motiviranosti za veću proizvodnju, proizvodnost i izvoz, možemo racionalno pretpostaviti da već danas raspo­lažemo kapacitetnim i kadrovskim mogućnostima, da do 1985. godine udvo­stručimo izvoz finalnih proizvoda, uz zadovoljenje domaće tražnje, koja će najvjerojatnije biti do 1985. možda čak dvostruka u odnosu na onu iz 1978. godine.

Očekivanja da će potrošnja papira u nas porasti s današnje potrošnje od oko 45 kg po glavi stanovnika godišnje na oko 60 kg do kraja 1985. godine postavlja još jedan ozbiljan problem opskrbe sirovinama već danas insuficijentne proizvodnje celuloze i papira. Uzevši u obzir teškoće koje već danas imamo u obskrbi celuloznim drvom, bez poduzimanja sasvim konkretnih mjera za proširenje sirovinske baze problem obskrbe papi­rom postat će krajem razdoblja toliko ozbiljan, da će vrijednost uvezenog papira iznositi godišnje> koliko se može ocijeniti, koliko stoji podizanje oko četiri tvornice celuloze kapaciteta iznad 400 to/dan bijeljene celuloze. Po-

T A B L I C A 1

S F R J . 1 S 7 8 . : B I L A N C A

V R S T A P R O I Z V O D A

T r u p c i za p i l j e n j e , F i L t r u p c i , GOO m3 (a ) č e t i n j a č a (b ) l i s t a č a

Ce lu lüzna drvo i d rva za drvne p l o č e , 000 m3

Drvne p loče i f u r n i r 000 m3

C e l u l o z a , 000 t

P a p i r i k a r t o n , 000 t

PROIZVOD NJA

3.957 2.803

1.536

1.172

S05

71£f

UVOZ

2k 103

986

65

157

123

IZVOZ

5 W 5

253

1»»5 32

80

POTROŠNJA

3.976 2.k91

2.269

1.092

730

757

IZVOR: Yearbook of Forest Products, 1961-1972 & 1966-1977, FA0, UN, Rome

430

šumljivanje 100.000 ha brzorastućim vrstama drva kratke ophodnje, s nuž­nim melioracijama i mrežom putova, ukamaćeno na 25 godina uz 3,5% stoji međutim samo 8,6 milijardi dinara, a moguća proizvodnja materijala među kojem ima i trupaca, pored izvanrednog materijala za celulozu, je oko 22,5 milijuna m3 glavnog prihoda. Još je povoljnije investiranje u konverziju ši­kara u visoke šume četinjača i listača, s obzirom da se krčenjem šikara može dobiti stanovita količina prostornog materijala za ogrjev i kemijsku preradu drva, odnosno za proizvodnju drvnih ploča.

Prema propozicijama Plana razvoja Jugoslavije, izvoz celuloze i papira, s obzirom na sadašnju i još težu buduću nestašicu u nas, nije prema napri­jed istaknutom realna, time će teškoće krajem petogodišnjeg razdoblja po­stati još težima i postoji ozbiljna bojazan da nas to može navesti na nepro-mišljenost, da bi radi kratkoročnih ciljeva žrtvovali dugoročne — potrajnost šumskih prihoda.

T A B L I C A a

S . F . R . J U G O S L A V I J A : P o v r š i n a š u m a , d r v n a m a s a i g o d i š n j i p r i r a s t ;

Š U M E

U K U P N O

OČUVANE ŠUME

Lis tača

Čet in jača

Mješcui te

DEGRADIRANE ŠUME

L is tača

Čet in jača

Mješovi te

LISNIČHE ŠUME

ŠIKARE

MAKIJE _

P o v r š i n a u

h e k t a r i m a

8,687.74.1

5, <+50.152

3 ,436.620

H57.922

1,555.61D

1,703,521

1,439.599

Bft.335

179.586

218.81* £4

1,211.175

111.OW

"l

D r v n a

m a s a

m 3

983,'+73. 335

63*4,008. 8 H 2

£•21,016.228

77,655.284

3 3 5 , 3 3 H . 2 9 0

111,012.184

85, '+02.951

7 ,055.562

17 ,553.571

7,976.756

29,103.026

1,377.49=

P r i r a s t m 3

21,007.723

17,515.354

9 ,585.215

1,544.356

6 ,435.783

2 ,439 .903

143.219

143.219

356.468

209.629

663.558

79.079

IZVOR: Statistički bilten, Šumarstvo, Br. 321, SZ3, Beograd, 1554.

431

2. SIROVINSKA BAZA I MOGUĆNOSTI POVEĆANJA

Unatoč tomu što se nešto preko jedne trećine državnog teritorija Jugo­slavije nalazi pod šumama, ne možemo reći da smo neograničeno bogati dr­vom. U Tablici 2. smo prikazali šumovitost, drvnu masu i prirast, iz kojeg se doduše ne vidi da li nam je što imamo dosta, sve dok ne usporedimo s potrošnjom. U Tablici 1. dajemo pregled proizvodnje, uvoza, izvoza i po­trošnje pojedinih šumskih sortimenata i najvažnijih sirovina za daljnju preradu, za 1978. godinu. Iz podataka te tablice se vidi da je trenutačno naj­kritičnija sirovina celulozno drvo, ogrjevno drvo onoliko koliko ga ima je potrošeno, s tim da sasvim sigurno nije zadovoljena cjelokupna tražnja. Pored celuloznog drva alarmantna je stavka celuloza, papir i karton. Sve te stavke zajedno predstavljaju potencijalno rastuće manjkove, s obzirom na očekivan porast potrošnje u nas. Ako bi međutim htjeli ostvariti planove za zadovoljenje domaće tražnje kao i izvozne tražnje, situacija postaje upravo dramatska, jer za takve pothvate danas apsolutno nemamo dosta sirovina, a ne ćemo ih imati niti u doglednoj budućnosti, ne poduzmemo li odmah nešto što bi situaciju ublažilo ili problem riješilo. Ocjenu potreba najvažnijih proizvoda polovinom osamdesetih godina dajemo u Tablici 3, kojoj nije potre­ban nikakav komentar.

T A B L I C A 3

S F H J U G O S L A V I J A 1 3 8 5 . : P r o c j e n a p o t r e b a Š u m s k i h i d r v n i h p r o i z v o d a z a p o k r i ć e d o m a ć e i i z v o z n e t r a ž n j e

V R S T A P R O I Z V O D A

Pilanski trupci listača Pilanski trupci četinjača Ostali pilanski trupci F i L trupci Celulozno drvo Ogrjevno drvo Piljena grada četinjača Piljena građa listača Furnir Šperploče Panelploče Ploče iverice Namještaj u garniturama Komadni namještaj

Jedinica mjere

000 m3

000 m3

000 m3

000 m3

000 rri3

000 m 3

000 m 3

000 m 3

000 rn3

000 m 3

000 m3

000 m3

000 gar. 000 kom.

Količina

<+.202 5.531 76U 998

2.355 £».972

3.736

2.976

399

186

72

1.295

kl*5

31. U 3

432

Prvenstveno bi napori morali biti usmjereni u otvaranje postojećih šuma. Zbog neotvorenosti se u nas siječe neprekidno u pristupačnim šumama, zbog čega velik dio tih šuma više i nisu gospodarske šume, da ne govorimo što znači stalno ulaženje sječom u šume, koja je živa biljna asocijacija. Velika površina degradiranih šuma zaslužuje isto tako pažnju i valjalo bi u njihovu konverziju u visoke šume usmjeriti znatna investicijska sredstva. Sječom i konverzijom tih šuma moguće je u prelaznom razdoblju, bez smanjivanja drvne mase šuma, dobiti znatne količine potrebnih sirovina za preradu, nešto manje za pilansku preradu, a značajne količine drva za ogrjev i kemijsku preradu odnosno preradu u drvne ploče. Uostalom ulaganje u konverziju de­gradiranih šuma nije u stvari nikakva posebna žrtva — dobija se odmah vrijedan materijal za preradu i postoje mogućnosti da se odmah povećava izvoz.

Isto tako valja usmjeravati sredstva u konzerviju šikara u visoko pro­duktivne gospodarske šume, te u podizanje nasada brzorastućih vrsta drva listača i četinjača kratke ophodnje na slobodnim zemljištima, kojih u SFR Jugoslaviji ima mnogo i koja nisu pogodna za poljoprivredu, ili bi pak nji­hova melioracija stajala previše u odnosu na očekivane poljoprivredne pri­nose.

Ako bi svake godine izvršili pošumljivanje oko 20.000 ha takvim brzo-rastućim vrstama listača i četinjača, te ako bi svake godine izvršili konver­ziju 50 — 80.000 hektara degradiranih šuma i šikara, imali bi dovoljno mate­rijala da svake godine podignemo po jednu tvornicu celuloze, koja bi nam u izvozu omogućila izvanredne devizne prihode, a da pri tomu ne bi morali sistemom subsidija stalno vršiti devalviranje vlastitog rada, kao što to či­nimo u nizu privrednih grana, koje održavamo pošto-poto. Investicijska sred­stva u proširenu reprodukciju u šumarstvu nisu niti dugoročna, što se često navodi kao razlog da se zahtjevi šumarstva odgode u neizvjesnost, niti su nerazmjerno skupa.

3. POKUS ZAMJENOM UVOZA

U znanstvenim istraživanjima realnih mogućnosti razvoja šumskopre-rađivačke industrije u nas izveli smo simuliran pokus zamjene uvoznih koli­čina materijala iz šumskoprerađivačke cjeline iz sadašnjih uvoznih trans­akcija unutar cjelokupne privrede i došli do zanimljivih rezultata: Ako bi u cijenama 1978. i primijenjeno na odnose 1978. godine zamijenili 2.522,6 milijuna dinara uvoza domaćim izvorima (uz pretpostavku da ih osiguramo — o čemu je bilo riječi u odsječku 2. i uz druge pretpostavke, o čemu će biti riječi u odsječku 4.) postoji mogućnost od polovine 80-tih godina dalje, izvoz šumsko prerađivačke reprodukcijske cjeline dostigne oko 6,0% ukup­nog izvoza, što je relativno manje od današnjeg učešća, ali bi takav razvoj dao impuls da odnos uvoz:izvoz cjelokupne privrede od današnjeg 1:0,5 postane 1:1,48. Naravno da tu ima previše pretpostavki, koje je teško ostva­riti u kratkom vremenu, ali je pokus vrijedan pažnje, jer bilanciranjem, koje smo vršili u svim ostalim sektorima narodne privrede nismo dobili ni pribli­žno tako dobre rezultate.

433

Imajući u vidu da se promišljenim investicijama u drvnoj industriji mogu uštedjeti značajna sredstva, koja su danas mahom neracionalno ulo­žena, uslijed čega se neiskorištenost kapaciteta povećava, pada proizvodnost rada i sredstava, mogu izvjesna sredstva biti usmjerena u šumarstvo na bazi zajedničkog sudjelovanja u dohotku šumarstva i prerade, zatim štednjom u šumarstvu, koje koristeći monopolni položaj nije stimulirano za veću proizvodnju, već svoje potrebe pokriva stalnim povećanjem cijena, moguće je relativno lako, uz pomoć jeftinih kredita ostvariti značajna ula­ganja u proširenje sirovinske baze. Takvo proširenje bi moglo uz određene pretpostavke (odsječak 4.) proizvesti izvanredan poticaj na ravnomjeran raz­voj cjelokupne narodne privrede, čime bi bio riješen velik dio sadašnjih problema.

Nemamo iluzija da je sve to moguće postići upravo tako kako pokazuju naša istraživanja, već zbog toga što naši ekonometrijski modeli koje smo načinili u istraživanjima, imaju nedostatak da su kruti. S druge strane, kao što smo rekli, ima previše pretpostavaka. No mi smo bar izveli model u kojem smo promatrali međuzavisnost cjelokupne privrede, kao i pojedinač­nim bilanciranjem uspostavljali ravnotežu, što se na žalost ne može reći za Plan razvoja Jugoslavije.

4. PRETPOSTAVKE UZ KOJE JE MOGUĆE OSTVARENJE

S obzirom na prethodne odluke najviših partijskih foruma, savjetovanja i pripremnih rasprava te zaključaka Kongresa samoupravljača, može se za­ključiti da će u ostvarenjima oko formuliranja ekonomske politike poste­peno dolaziti do sve većeg i potpunijeg afimiranja udruženog rada kao čini­telja privrednog odlučivanja i do postepenog napuštanja vođenja i dono­šenja mjera ekonomske politike, gdje je sve ili ponajviše odlučeno unaprijed i najčešće izvan udruženog rada.

Jedna od pretpostavki da bi se mogli ostvariti rezultati na kojima po­čiva naš ekonomski model prikazan u prethodnom odsječku (samo u-kratko) počiva na tomu, da smo socijalistička zajednica u kojoj je proizvodnja temeljena na društvenom vlasništvu, a da se poslovne od­luke moraju potvrđivati na tržištu. Takav samoupravnim, tržišni so­cijalizam je opravdan ekonomski, on je ujedno najhumaniji vid dru­štvenih odnosa među ljudima. To bi trebalo značiti da će u okvirima globalne politike razvoja, globalno usvojenih načela raspodjele, udruženi rad biti taj koji će na osnovu poznavanja tržišnih prilika, donositi poslovne odluke o proizvodnji, raspodjeli, distribuciji dobara, i on će koristiti pred­nosti koje donose dobre poslovne odluke, snositi posljedice loših. Udruženi se rad i do danas uvijek postavljao s ciljem da maksimizira dohodak, t j . on je stalno nastojao da optimalizira proizvodnju. U uvjetima koji su međutim omogućavali stalne preraspodjele društvenog proizvoda, koje nisu uvijek počivale na radu i proizvodnosti, rezultat je bio padanje proizvodnosti i pada­nje proizvodnje. Pored toga su postajale i postoje mogućnosti monopola, koje su dalje doprinosili padu proizvodnosti.

Još jedna od posljedica miješanja u poslovne odluke izvan udruženog rada bila je tendencija kratkoročnosti u poslovanju, a to je posljedica, koja

434

se odražava dugo vremena iza kako su prestale djelovati sile koje su je pred­odredile, i očituje se u sporom prilagođivanju na strukturnu usklađenost koju valja postići kada sistem ekonomskih mjera počne favorizirati dugo­ročnost, visoku i kvalitetnu proizvodnju i objektivizira mjerila proizvodno­sti i raspodjele. S tim se je u modelu računalo.

Sistem zaštite domaće proizvodnje danas je elaboriran upravo do absur-da. Zaštićeno je sve i sva, i u neku ruku je to bilo kompenzacijom udruženom radu, koji nije imao mnogo toga reći, da bar nije morao, kada već vegetira, strahovati od konkurencije.

Zaštita domaće proizvodnje mora biti naglašenija tamo gdje je mnogo međusobno konkurirajućih proizvođača jednog ili substitutnih proizvoda, manja ili nikakva, gdje je broj proizvođača malen ili gdje je samo jedan. Samo slobodna utakmica među samoupravno organiziranim proizvođačima može podslicati veću proizvodnju i proizvodnost rada. Pretpostavka da se to ostvari je da udruženi rad jedini može donositi investicijske odluke, jer ako to u ime njega donese netko drugi, udruženi je rad taj koji snosi poslje­dice ako su te odluke ekonomski neopravdane, i samoupravljanje postaje negacijom. Slobodno konkurirajući proizvođači, uslijed djelovanja zakona ponude i tražnje na tržištu veoma brzo ograničavaju cijene svojih proizvoda na razinu koja je opravdana s obzirom na društveno potreban rad. Kontrola cijena, izvan udruženog rada, preuzimajući na sebe određivanje cijena, oslo­bađa udruženi rad odgovornosti za poslovni neuspjeh.

Udruženi rad najbolje poznaje tržišne prilike, ukupan volumen tražnje koji mu može pripasti uz određene uvjete. Miješanje na tržištu izvan udru­ženog rada može doprinjeti samo poremećajima, koji obvezuju da se pro­vode mjere saniranja, otpisivanja poreza, povećanja volumena kredita za određene robe i si., što doprinoi kratkoročnosti u orijentaciji, a kratkoročna tržišna orijentacija doprinosi poslovnim odlukama koje najčešće nisu opti­malne, i tako se proces nastavlja u vrtnji koja doprinosi padu društvene pro­izvodnosti, nicanju neproizvodnih institucija koje bi trebale te probleme rješavati.a sve vodi u dalji pad društvene proizvodnosti.

Kada udruženi rad bude na temelju tržišnih prilika, jedini donosio po­slovne odluke, problem integracije jugoslavenskog tržišta će se riješiti veoma brzo i povoljno. Najvažnije je dakle osigurati da odluku o investiranju slo­bodnih sredstava može i mora donijeti jedino udruženi rad, imajući dužnost maksimiziranja dohotka, kao mjerila ispunjenja svoje društvene funkcije. Odluke o investiranju izvan područja gdje se udruženi rad nalazi ne smije prema tomu donositi nitko do udruženi rad, a odnose koji nastaju zajedni­čkim pothvatima među organizacijama udruženog rada mora na temelju ponude i tražnje regulirati udruženi rad, a ne netko drugi.

5. REZULTATI KOJI BI SE MOGLI POSTIĆI

Prema projekcijama društvenog plana razvoja Jugoslavije, te prema pretpostavkama razvoja kako se on kretao do danas i uzevši u obzir činitelje koji su utjecali na kretanja, odnos industrijske proizvodnje prema ostalim djelatnostima, bi se znatno smanjio.

435

< y j CD

3 o o E ö go

dine

in

dust

rij

ućno

sli

razv

oja

u dr

ugoj

pol

ovic

i os

amde

setih

ko

nkur

entn

og u

voza

u

šum

skop

rera

djiv

ački

m

' M

og

mje

ni

SS?

Jugo

slav

ija

bi s

e pr

išlo

za

i nd ino

ejuzen eu|euji eudn>in

ZOAZj

efuzejj BUJBljpaUlJSJUj

" t l S E i j ^ e t a f p axe^so

C A + s a E L j n g

E f i . i a s n p u ' t

e l i d e d Epe ia jd T B f u p C A Z T O I d

S A j p

s p e j a j d E u ' e u i j

Ega-rđ yxuAjp srupaAz-jojd f

spEj3j:d E^suejTd

1— • »

i — ^ ^

r- ao co CD t n >-* H ^ (^ w J i n ca J H o> w j <-» a j CM -T .-» u"* - j t> m ~* K I f\

- J i n

INJ .-(

17.^

6

58.2

83

5.70

7

1,1

37

.29

0

6.95

7

772.

120

16.1

.71.

16.8

63

3.93

3

61.2

.233

4.1,

87

1.5.

929

H üT r . CO O H CM r-v cn PS čo m KO * H - * : u ) CM r"i - J o i*o t> -^r m w C J 4 [^ ry LT

CM r~ 5.

392

11.3

1.1

6.61

2

252.

567

3.87

1

371.

734

179 1.0

55

3.46

2

1.93

2

1.. 0

7b

3.15

8

3.98

8

24.0

39

992.

1.32

302

366.

678

CT> rO -H o> CT* r* i n cr> m CM - J CM

t n J - CM rO J ffl J iD

13.5

75

929

15.9

79

2.U

93

2.25

8

2Q2

i 30

5

U. 7

69

11.M

il

5.07

2

OJ na c-'U > -H a tn a . —<

—< u ro ra ^ a a . , r n tn

nj "H a •-* o . t-, c

ra u *-' u rtj u OJ ci m r j oj u u --* r̂5 ^ d U OJ u a . c o - ^ u .,-* r-. > a - ra -̂> CL c: rc cn OJ

-3 --H rü "u m — i : o *-» e *•* --1 ..-< u ui 3 m OL u . a. O ><n a

o

m

n •n tn

CM

in

r j

m

m UD

»

„-i

o CT> ro

S rO ro

a

=3 a .

ec

X ac

M

L to C

So cm 3 **• - ÜI

3 0

CM i—)

ro

t n m

0>

U3 -s uO CO

i n

s CO

r> CM a CM UD

fO ro C^

t n m

a ro

ro

-J"

o o

a ac

s • t/r» =D ac O

ca o

fO

t n

8 t n

CM CD

r> CM

a CM

CO ~3

m t n

o

a

a rO

o

CM

fO

m cn CM

CT* CM

U3 r - 4

ro

a ro

fO

a

r> m t n

r o

CM

33

i n o

i n

t n IO m

CM

CO CM cn - j

-T CM

CM i n

CD

«3

CO

1—

436

Ako bi se ispunile pretpostavke koje smo naveli u odsječku 4. i ako bi usvojili npr. varijantu razvoja koju smo ukratko opisali u odsječku 3. dobili bi optimaliziran razvoj kojeg za 1985. godinu prikazujemo u tablici 4 u obliku input-output modela cjelokupne privrede.

Ne treba isticati da bi za industriju to bio novi poticaj da se uključi u međunarodnu podjelu rada, što je moguće međutim samo ako ima visoko­kvalitetnu proizvodnju, koja je u cijenama konkurentna, te u svim drugim uvjetima, uključujući složenije odnose od kupoprodajnih. Posebno su tu velike šanse kod razmjene sa zemljama u razvoju, iako prema istraživanjima, postoje ozbiljne mogućnosti za razvoj intenzivne razmjene s razvijenim indu­strijskim zemljama, posebno u Evropi.

U Tablici 4 prikazani rezultati istraživanja prikazuju u sektoru »Ostala industrija« sve industrijske grane osim pilanarstva, proizvodnje drvnih ploča, finalne prerade drva, proizvodnje celuloze, papira i prerade papira, koje smo sektore izdvojili zbog posebnog interesa istraživanja realnih razvojnih mogućnosti šumskoprerađivačke reprodukcijske cjeline. U sektoru »Ostale djelatnosti« su osim šumarstva sadržane sve ostale proizvodne djelatnosti osim industrije. Mi smo u istraživanjima međutim ispitali svaku granu po­sebno, ali prikaz je jednostavniji i pregledniji u manjoj tablici.

Na prvi pogled rezultati izgledaju nevjerojatni, što je i razumljivo, ako uvažimo dosadašnje performanse privrede. U Tablici 4 su prikazani rezultati dobiveni iz modela input-output, kombinirani s ekonometrijskim istraživa­njima kod predskazivanja razvoja privrede, uzevši u obzir velik broj endo­genih i egzogenih varijabli kod formuliranja makromodela. Kod potrošnje su procjene vršene također pomoću funkcija tražnje za osobnu potrošnju, opća potrošanja procjenjivana je kao sastavni dio makro-ekonomskog modela, investicije su također procjenjene iz makromodela, a izvoz je procjenjivan na temelju izvozno-uvoznog input-output modela za neke evropske zemlje te USA, dok su druge procijenjene skupno.

6. OSTALI RESURSI

Od ostalih neophodnih resursa koji su na raspolagnju ili ih treba stva­rati u šumsko-prerađivačkoj reprodukcijskoj cjelini u prvom redu su kadrovi i njihova stručnost. Kapaciteti u preradi drva, mehaničkoj i kemijskoj, isko­rišteni su svega oko dvije trećine, prema nekim ocjenama i niže. Iz toga bi se moglo zaključiti da postojeći stručni kadar isto tako nije u potpunosti iskorišten, da ima mjesta povećanju proizvodnje, izvoza i povećanju proiz­vodnje, izvoza i povećanju proizvodnosti živog ljudskog rada. Ako bi u kraćem vremenu bile ispunjene pretpostavke koje smo naveli u odsječku 4., pojavit će se najvjerojatnije potrebe za bolje obrazovnim kadrom iz područja dizajna, marketinga, komercijalnih djelatnosti i ekonomista šumara i ekonomista--drvnoindustrijskih stručnjaka, koji su educirani na području ekonomike poslovanja, optimizacije tehnoloških procesa, istraživanja tržišta, razvoja proizvoda i si. Na sreću međutim, kapaciteti naših fakulteta i visokih škola su takvi, da mogu u prvo vrijeme postdiplomskom nastavom, a s vremenom i u dodiplomskoj nastavi obrazovati potrebne kadrove u relativno kratkom

437

vremenu, tako da vjerojatno, uz pretpostavku dobre motiviranosti, u ka­drovskom pogledu ne bi bilo ozbiljnijih problema da se ostvari ambiciozniji proizvodni, izvozno orijentirani program kakav se ovim radom predlaže.

Rekli smo da kapaciteti nisu dovoljno iskorišteni, pa uz minimalne inve­sticije u modernizaciju i uklanjanje uskih grla, nije nerealno očekivati da se proizvodnja može povisiti, ocjenjujemo do kraja razdoblja, uz nabrojane pret­postavke, čak i dvostruko. Kako je za očekivati da će se velik dio pretposta-vaka iz odsječka 4. ostvariti, problem stabilizacije će najvjerojatnije dobiti drugačiju kvalitativnu dimenziju. Naime, pri današnjim uvjetima poslova­nja, akcije ka stabilizaciji usmjerene su na smanjenja, npr. investicija, ali ne i na njihovo bolje iskorištenje, za koje postojeći sistem mjera ekonomske politike i raspodjele društvenog proizvoda ne stvara motiviranost. Taj se pro­blem mora riješiti sam po sebi u drugim uvjetima, u kojima udruženi rad ima jedini pravo da donosi poslovne odluke i za njih odgovara, na socijali­stičkom tržištu.

7. ZAKLJUČAK

Šumsko-prerađivačka reprodukcijska cjelina u Jugoslaviji će, zahvalju­jući šumovitosti zemlje, rastu tražnje za drvnim proizvodima u svijetu i mo­gućnostima da u relativno kratkom razdoblju poveća površine pod šumama, otvaranjem šuma komunikacijama, konverzijom degradiranih šuma i sličnim zahvatima, koji ne zahtijevaju nemoguće visoka sredstva, značajno dopri­nijeti napretku cjelokupne narodne privrede, ubrzanom i stabilnom razvoju.

Uz pretpostavke da se shvati da je investicija u proširenje šumskih resursa jedna od najboljih među investicijskim alternativama, takav bi pothvat bio poticajem racionalnom razvoju cjelokupne narodne privrede.

Dalja pretpostavka za takvo optimalno postizanje cilja je da se stvori mogućnost da udruženi rad zaista bude jedini činitelj kod donošenja poslov­nih odluka, što će stvoriti povoljnu ekonomsku klimu za integraciju cijele zemlje u jedinstveno tržište.

LITERATURA:

S a b a d i , R„ (1978): Analiza ostvarenja investicijske razvojne politike u drvnoj industriji i industriji celoloze i papira, Zagreb, RZDP.

S a b a d i , R., (1979): Drvna industrija u SRH 1976—1985., Zagreb, RZDP. S a b a d i R., (1979): Industrija proizvodnje i prerade papira u SRH, Zagreb,

RZDP. S a b a d i , R., J a k o v a c , H.: Realne mogućnosti razvitka šumsko-prerađivačke

industrije u nas, Zagreb, Bilten ZIDI, 1980, 8(6): 1—95.

438

The Balanced Development in Forestry and Timber Industry of Yugoslavia

S u m m a r y

On the basis of extensive investigations the author concludes that in the planned development there are numerous incon­sistencies. Using elaborated and highly developed econometric technique, a si­mulated model shows that the best export possibilities lay in forestry and timber in­dustry, all the other lagging far behind.

Assuming more liberal economic policy, based on the decisive role of the associa­ted labor, by directing investment into forestry and timber industry may turn the present unfavourable economy, bur­dened by the negative balance of payment, within short time into an efficient and advantageous one.

Otok Hvar kod Jelse: alepski bor naseljava se na napuštene vinogradske površine. Intenzivnijim pošumljavanjem ovom vrstom može se za kratko vrijeme proizvesti

celulozno drvo na području crnikinih šuma.

439

ERATA CORRIGH

NOVE SPOZNAJE O MORFOLOGIJI I BIOLOGIJI JELINA MOLJCA IGLIČARA

U članku doc. dr K. Opalički tiskanom u Šumarskom listu 1—2, 1981. pod naslovom: »Nove spoznaje o morfologiji i biologiji jelina moljca igličara Agry-resthia fundella F. R. (Lepidoptera Tineidae)« pogrešno je otisnut tekst na strani 57. prvi redak umjesto teksta: »Duljina tijela jajne gusjenice je 0,1 — 0,12 mm«, treba stajati: »Duljina tijela jajne gusjenice je 1,0—1,2 mm. Umjesto teksta iza fotografije prvi redak: »Prema vlastitim zapažanjima i mjerenjima dužinama jajeta je 0,04 — 0,05 mm, širina 0,02 — 0,03 mm«. Treba stajati: »Prema vlastitim zapažanjima i mjerenjima duljina jajeta je 0,4 — 0,5 mm, širina 0,2 — 0,3 mm..«

Na strani 62. »Summary« umjesto teksta: »Shape, 0,04 — 0,05 mm in length 0,2 — 0,03 mm in Width«, treba stajati: »shape 0,4 — 0,5 mm, in length 0,2 — 0,3 mm in Width.«

U NEKOLIKO REDAKA. . . .

U Šumarskom listu br. 4—6/1979. J. Kišpatić, M. Glavaš i B. Cvetković izvje-stili su o napadu gljive Coryneum cardinale na čempres u našem području. U ča­sopisu »Hortikultura«, br. 4/1980, str. 40. D. G r g u r e v i ć saopćio je o uspješnom suzbijanju ove bolesti na području Splita. Tokom 1980. na tom području prskano je 15 100 stabala s Benomylom uz dodatak nekih insekticida nakon čega je pre­stalo daljnje sušenje grana i »čempresi opet bujaju svojim poznatim počešljanim zelenim grančicama«. Prskanje stabala izvršilo je poduzeće »DEZINSEKCIJA« iz Rijeke.

440

Sum. list 105:427—1981

REZULTATI POKUSNE SADNJE BILJAKA ALEPSKOG I PRIMORSKOG BORA (PINUS HALEPENSIS Mili. i P. MARITIMA

Dur.) GOLOG KORIJENA I U POLIETILENSKIM TULJCIMA

Mr. Ante TOMAŠEVIĆ, dipl. inž. šum. Zavod za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu

SAŽETAK. U radu su iznijeti rezultati pokusne sadnje alep-skog i primorskog bora za obje vrste s biljkama golog korijenja (klasična sadnja) i s biljkama uzgojenim u polietilenskim tulj-cima. Pokus je pokazao prednost sadnje biljaka uzgojenih u poli­etilenskim truljcima ne samo po uspjehu primanja nego i po pri­rastu tokom prvih 5 godina, (op)

UVOD

Komparativna pošumljivanja klasičnog sadnjom u polietilenskim cije­vima obavili smo na području ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »ZADAR« ZA­DAR, šumski predjel »ZATON« 1975. god. Ova istraživanja imala su za cilj da se utvrdi razlika uspjeha pošumnjivanja, odnosno preživljavanja presa­đenih biljaka te razlike visinskog prirasta u periodu 1975 — 1979. god., dakle kroz razdoblje od pet vegetacijskih perioda.

Pokus je postavljen zahvaljujući susretljivosti i razumjevanju ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »ZADAR« ZADAR, pa ovom prilikom toplo zahvaljujem svim radnim ljudima ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »ZADAR« ZADAR. Po­sebno bi zahvalio kolegama šumarskim tehničarima ŠIMI BAKOVIĆU i DUJI TURORU, koji su mi pomagali kod terenskih radova. Kod statističke obrade podataka pomagao mi je kolega ing. NIKOLA LUKIĆ te i njemu zahva-ljem na pomoći.

Kada govorimo o pošumljivanju krša moramo se podsjetiti da je orga­nizirani rad na tom plemenitom i korisnom poslu započeo još u prošlom vijeku, tj. 7. svibnja 1878. god., kada je u SENJU osnovano »NADZORNI-ŠTVO ZA POŠUMLJIVANJE KRŠA«. Od tog dana pa sve do današnjih dana ovaj pionirski rad odvijao se vrlo stidljivo, gledamo li to kroz površinu koju smo kroz cijelo jedno stoljeće pošumili. Prema A. HORVATU (6) za 80 godina rada na pošumljivanju krša uspjelo se pošumiti samo 1,05% krša Jugoslavije. Pod predpostavkom da smo i narednih dvadeset godina po-šumljivali istim tempom, tada bi smo za 100 godina rada pošumili svega 1,3% krša. Ovaj podatak nam govori da smo za proteklih 100 godina veoma malo

441

uradili na osvajanju kraških goleti. Kad bi smo uzeli u račun one povr­šine koje je za protekli period uništio požar, novoosnovane kulture bi se još više smanjivale.

Razlozi za ovako male osvojene površine na kršu leži u činjenici što se sve do konca drugog svjetskog rata nije vodilo računa o socijalno-eko-nomskim mogućnostima žitelja krša, te u načinu izvođenja radova na pošum-Ijavanju.

Prva pošumljivanja, prema broju preživjelih biljaka, bila su vrlo slaba. U vremenu od 1879. god. do 1918. god. smatralo se velikim uspjehom ako je od posađenih biljaka preživjelo 30 — 35% (6). Period od 1918. god. do 1945. god., dakle period između dva svjetska rata i ratni period, dao je nešto bolje rezultate te se uspješnim pošumljivanjem smatralo ako nam je preživjelo 45 — 50% sadnica. Poratno razdoblje u samom početku također ima mali postotak preživjelih biljaka i kreće se od 50 — 57%. No šumarski stručnjaci poratnog vremena usavršavaju tehnologiju rada i uspjeh se kreće od 70 — 90%. Današnji stupanj tehničko-tehnološkog procesa rada na pošum-ljivanju krša garantira nam uspjeh od 90%, pa čak i 100%- ako se koristimo suvremenim dostignućima naše šumarske znanosti i prakse.

RAD NA TERENU

Pokusnu plohu na području ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »ZADAR« ZA­DAR postavili smo u šumskom predjelu »ZATON«. Ploha je osnovana na tipičnom krškom terenu. Ovakav teren možemo svrstati u kategoriju 4 — 5 (10), što će reći da su edafske prilike veoma teške. Površina plohe iznosi 1 ha, dimenzije 100 x 100 m. Ploha je tz. »LATINSKI KVADRAT«, što nam omogućuje praćenje i statističku obradu podataka. Plan pokusa dono­simo u prilogu, a iz njega se vidi raspored sadnje po vrstama i načinu rada. Ploha je razdjeljena u 16 jednakih polja na kojima su kopane rupe dimen­zija 40 x 40 x 40 cm. U iskopane rupe, prema planu pokusa, sadili smo alepski bor (Pinus halepensis Mili.) i primorski bor (Pinus maritima Mill.) sa sadnicama uzgojenim u polietilenskim cijevima promjera 6,3 cm, a visine 28 cm. Debljina stijenki polietilenske cijevi iznosila je 0,05 mm. Tuljci su punjeni sa zemljom crvenicom i stajskim gnojem u omjeru 80 : 20. Zemlja i gnoj dobro su izmješani i tom smjesom punjeni su tuljci. U tim tuljcima, politetilenskim cijevima, uzgojene su sadnice alepskog i primorskog bora i u času sadnje bile su stare 1 godinu dana. Iste vrste uzgojene su u rasad­niku na klasičan način, bez tuljaka, te smo s njima izvršili sadnju. Starost ovih biljaka bila je također 1 godina. Dakle, sadnja na terenu je vršena s navedenim vrstama na klasičan način i sadnicama uzgojenim u tuljcima. (Vidi plan pokusa)

Alepski bor sađen je u polietilenskim cijevima, tuljcima, odnosno kon-tenjerima i tom tehnikom je zasađeno 255 sadnica, tretiranje »C«. Klasič­nom sadnjom zasađeno je alepskog bora 254 sadnice, tretiranje »A«.

Primorski bor je zasađen u polietilenskim cijevima 250 sadnica treti­ranje »D« i klasično proizvodenim sadnicima 253 biljke tretiranje »B«. Na cijelom hektaru zasađeno je 1012 biljaka, od čega 1/2 otpada na alepski bor za druga 1/2 na primorski bor.

442

^o vrstna /A^i fTJ£tf/LO / ;ČOOOO

• • /WJsiina saci/ya <sfepsÄop

+ + Sadnja pnmorsAo<p öor^ u +

D i . po/ieft/ey>sAtm ct/evi/na

Ah Sadn/a alepslop ćona u A A po/ietiiensAim ci/evtma o o Mten'čoa Satd/y<a pn/norsA'O^ oBo 6ar*

u o a o o o o o o o e a a o o o » • • o e o o o © o o o o o e o . o o « t, v o e • o e « « c o * a • 0 * 0 * 0 0 0 » O O f c O Ü O »

TI + + + + + + + + + 4 4 4 + + + -+ 4 4 4 4 4 4 + 4 + + + 4Q+ 4 + 4 4 4 4 4U+ 4 + 4 4 4 4 4 + + + + 4 + 4 4 4 + 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4

A A AÄ^AA A A A A A A A A A A A A A A AA AA A A A A.A A A A A A A ALA A A A A A A A A A AA A A A A A A A A AA A A A A A A

o o o o o o o o

2o o o o O 0 o o 4 4 4 4 4 4 4 4

34 4 4 4 + 4 4 +

o o o o o o °B° o o

o O o o o o o o o o O 0 o o

4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4D4 + 4 4 4 4 4 4 + 4 + + 4

4+-4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 + 4 + 4 + 4 4 4 + + +

AA A & A A A A AA A4 A A AA A A A A A A A A , A A A A.A A A A ^A A A ACA A A A A A A A A A A A AA A A A A AA A A A A A A A A

A A A A A A A A A AA A A A A A A A AA A

A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A ACA A A A A A A A A A A A A A

o o o © o O O o o o o o o o o o o o o, o o o o o o

o o o o o o o o o A A A A A A A A o o o o o o o o

o o o o o o o o o •

o o o © o o o o o o c o o o

• • • c o o o • O • O O O O 9 O 0 0 0 0 0 • » o c,o o o • • • o o • o e e • o o o o • • o o o o o • • o o o o o

o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o

o o o O O O o o o o o o o o o o

o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o

4 4 + 4 4 4 + + 4 4 4 4 4 4 4 4 + + + + + + 4 4 4 4 4 4 + + + + 4 4 + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + 4 4 4 + + + +

o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o

o o o o o o o o o o o o o o o o

4 + 4 + 4 + 4 I-+ + + + 4 + 4 + + + 4- + + I+I-+ + + 4Q4 + •!• + + + 4 4 + + 4 + 4 4 4 + + 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 + 4 + 4 4 4 4 + 4 A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A AAA A A A A A A A A A A A A A A A A • • • • o o o « • • • • • c o o • • • • • • 0 0 • « • • © o o e • • • »A» O O 6. • • • • O O O O • • • • • • • • • • • • e o e e

Kopanje jama i sadnja obavljeni su u proljeće (ožujak) 1975. god. Odmah nakon sadnje izmjerena je visina svake sadnice, startna visina; vi­sine sadnice mjerene su i na koncu svake vegetacione periode od 1975—1979. godine.). Ova mjerenja vršena su u prosincu mjesecu za navedene godine, a tom prilikom smo ustanovili i koliko je sadnica preživjelo.

Broj promatranih individua u svakom tretiranju dovoljno je velik što će reći da smo za svaku vrstu i tehniku rada imali zaista veliki broj jedinki, što ovom istraživanju daje određenu težinu.

443

POSTOTAK PRIMLJENOSTI SADNICA Tabela 1

vrs ta godina

Poč. s t a ­nje I I I . 1975

1975 1976 1977 1978 1979

A

0,992

0,785 0,769 0,766 0,766 0,766

B

0,988

0,133 0,133 0,125 0,125 0,125

C

0,996

0,984 0,976 0,972 0,972 0,972

D

0,976

0,898 0,875 0,871 0,871 0,871

LEGENDA A * klasična sadnja alepskog bora B « klasična sadnja primorskog bora C - sadnja alepskog bora u polietilenskim cijevima D » sadnja primorskog bora u polietilenskim cijevima

i ioo

so

i n v '

. . . • • : . .\X

- , — . ; ; , • , ! - •• 1 _ _ _ 1

—

_ - i —

flraf

, o

. ^ B

— - ; — i — _ _

1

»• 1975 1976 1977 1978 1979

444

VISINSKI PRIRAST Tabela 2 - Graf 2

v v r »t a

godina^

1975 1976 1977 19 78 19 79

A

6 , 8 7 5 2 5 , 6 7 5 34 ,100 4 8 , 4 0 0 3 6 , 7 0 0

B

3 ,950 10 ,925 17 ,125 26 ,975 31 ,650

C . :•:

1 3 , 4 75 38 ,200 4 2 , 3 7 5 4 9 , 4 7 5 4 0 , 9 50

D

5 , 7 7 5 15 ,450 23 ,700 3 0 , 3 2 5 4 8 , 0 0 0

LEGENDA A B klasična sadnja alepskog bora B _ klasične sadnja primorskog bora

- C = sadnja alepskog bora u polietilanskim cijevima D = sadnja primorskog bora u polietilenskim cijevima

ih(cm)

SC

A0

30 •

20

10

Grsf Z

tS75 1975 1ST? 1976 1979

Princip »LATINSKOG KVADRATA« sastoji se u tome da u jednom redu i koloni ploha jedno tretiranje srećemo samo jednom. Na taj način najbolje izbjegavamo eventualne nejednakosti tla i druge ekološke čimbenike, te se predpostavlja da je svako tretiranje imalo podjednake uvjete na terenu. Ovakav način postavljanja pokusa omogućuje nam uspoređivanje uspjeha

445

preživljavanje posađenih biljaka kao i praćenje visinskog razvoja za svako tretiranje, što je i bila svrha ovog istraživanja.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Nakon petogodišnjih opažanja i mjerenja na terenu dobili smo rezul­tate primljenosti, preživjelih sadnica, i njihovog visinskog prirasta. U tablici

i

ISO

IX

00 -

«0 -

Itgtnda: A - klasična, sadnja a laps kog bora B -C -

klaaična sadnja primorskog bora — sadnja altpskog bora u poliatilan-akim eijevina

E - sadnja primorskog bora u pollstl-lsnskin cljsvima

Graf J

0! *7ć 1377 «73 «73

446

1. i graf 1. prikazujemo postotke preživjelih biljaka za svako tretiranje za period od pet godina (1975 — 79. god.). U tablici 2. i graf. 2. donosimo tabelarni i grafički prikaz visinskog prirasta za svako tretiranje, dok u tablici 3. graf. 3. prikazujemo broj primljenih, odnosno preživjelih, biljaka za svako tretiranje i za svaku godinu istraživanja.

BROJ PREŽIVJELIH SADNICA U POKUSU PO GODINAMA Tablica 3

vrsta godina

Poč. stanje III. 1975.

1975 1976 1977 1978 1979

A

254

201 197 196 196 196

B

253 34 34 32 32 32

C

255

252 250 249 249 249

D

230

230 224 223 223 223

Iz navedenih tabelarnih i grafičkim prikaza uočavamo da je sadnja alep-skog bora u poletilenskim ciljevima (kontenjerima) dala najbolje rezul­tate, tretiranje »C«, gdje je broj preživjelih biljaka iznosio 97,2% na koncu pete vegetacije. Mortalitet je bio vrlo malen i iznosio je tek 2,80%.

Klasična sadnja alepskog bora, tretiranje »A« dala je slabije rezultate u pogledu preživljavanja zasađenih biljaka. Ovim načinom rada polučili smo uspjeh od 76,6% na koncu pete vegetacije, dok je mortalitet iznosio 23,40%.

Sadnja primorskog bora u tuljcima omogućila je uspjeh u preživljavanju posađenih biljaka sa 87,10% na kraju pete vegetacije, dok je mortalitet izno­sio 12,90°/o. Tretiranje »D«.

Sadnja primorskog bora na klasičan način tj . s golim žiljem, dala je vrlo slabe rezultate i tu je preživjelo tek 12,5% na kraju pete vegetacije. Mortalitet je dakle bio vrlo visok i iznosio je čak 87,50%. Tretiranje »B«.

STATISTIČKA ANALIZA POKUSA U LATINSKOM KVADRATU Prikaz prosječnog visinskog prirasta po redovima i kolonama

Tablica 4

Red

1. 2. 3. 4.

Ukupno kolone (T0)

I

30,9 21,4 25,7 40,3

118,3

II

h 22,0 34,4 30,9 17,7

105,0

Kolona III

36,8 30,3 22,4 26,2

115,7

IV

18,7 243 35,9 28,7

107,6

Ukupno redovi (Tr)

108,4 110,4 114,9 112,9

446,6

447

Prikaz visinskog prirasta po tretiranjima* i redovima Tablica 5

Tretiranje*

A B c: D

I

30,9 18,7 36,8 22,0

II

30,3 21,4 34,4 24,3

Red II I

h 30,9 22,4 35,9 25,7

IV

28,7 17,7 40,3 26,2

Tretiranja ukupno (Tt)

120,8 80,2

147,4 98,2

446,6 (T)

Sredina Tretiranja

30,20 20,05 36,85 24,55

Tretiranja predstavljaju vrstu drveća i način sadnje.

Analiza varijance Tablica 6

rt • — i C

n 3 § 'S

Ukupno Redovi (blokovi) Kolone Tretiranja Pogreška

ß 'S li C/3 cn

15 3 3 3 6

Sum

a kv

adra

ta

(SK

)

680,300 6,065

30,315 632,950

10,970

Sred

nje

kvad

ratn

o od

stup

anje

(S

KO

)

2,022 10,105

210,983 1,828

rt C 3 ča * *

N

1,11 5,53

115,42

Tab l ičn i F

5 % l°/o

4,76 9,78 4,76 9,78 4,76 9,78

Da bi se ustanovilo koja se vrsta i koji način sadnje signifikantno raz­likuju, proveden je Duncan-ov test. Podaci tog testa nalaze se u tabl. 7.

Duncan-ov test Tablica 7

ss. M 55

O

C — B C — D C — A A — B A — D D — B

rt M ~ rt ßü

16,8 12,3 6,7

10,2 5,7 4,5

0 .

4 3 2 3 2 2

2,01 (sig.) 1,98 (sig.) 1,91 (sig.) 1,98 (sig.) 1,91 (sig.) 1,91 (sig.)

O

of 3,12 (sig.) 3,04 (sig.) 2,89 (sig.) 3,04 (sig.) 2,89 (sig.) 2,89 (sig.)

448

Iz svega iznijetog može se zaključiti slijedeće: — Analizom varijance latinskog kvadrata vidljiva je velika signifikantna

razlika između tretiranja, — Duncan-ov test nam pokazuje signifikantne razlike između obiju vrsta i

oba načina sadnje, a može se uočiti da je tretiranje C (alepski bor u tulj-cima) dalo najbolje rezultate primljenosti sadnica i visinskog prirasta. Što se tiče visinskog prirasta alpeskog i primorskog bora (tabela 2. graf.2.)

uočavamo da je visinski prirast najbolji kod alepskog bora sađenog u poli-etilenskim cijevima. Posebno pada u oči da je u prve tri godine života očita razlika između visinskog prirasta biljaka posađenih u polietilenskim cije­vima i biljaka posađenh na klasičan način, s golim žiljem. Nadalje je evi­dentno, da su se biljke posađene u polietilenskim cijevima brže snašle u novoj sredini te da i nakon pete vegetacije prednjače u visinskom prirastu. U našem pokusu kulminacija visinskog prirasta alepskog bora bila je u če-vrtoj vegetaciji za obje tehnike rada, što je za predpostaviti vezano uz bio­loška svojstva ove vrste.

Primorski bor zaostaje u visinskom prirastu kod obe tehnike rada u odnosu na alepski bor za prvih pet vegetacionih perioda, no međutim iz našeg pokusa proizlazi da kod ove vrste još nije nastupila kulminacija visin­skog prirasta, što također dovodimo u vezu s biološkim osobinama ove vrste. I kod primorskog bora tehnika pošumljivanja u polietilenskim cijevima, kontenjerima, pokazala se je kao bolji način rada i prema postotku pre­živjelih sadnica i prema visinskog prirasta. Sigurno je, da će doći do izjedna­čenja visinskog rasta obiju vrsta u našem pokusu obzirom na tehniku sad­nje, no za pionirske radove na pošumljivanju krša i uopće za pošumljivanje od velike je važnosti da baš u prvim godinama života sadnica brzo starta, jer joj to garantira i veće izglede da se održi na životu u veoma nepovoljnim klimatskim i edafskim prilikama kakove vladaju na kršu. Ako bi smo se pitali zašto je to tako, tada možemo reći da biljke sađene u polietilenskim cijevima (kontenjerima) posađene na teren ne trpe »ŠOK« i ne gube vrijeme za adaptaciju na nove uvjete sredine. Drugim riječima rast nadzemnog i pod-zemenog dijela biljke se ne prekida, što nije slučaj s biljkama sađenim kla­sičnim načinom, dakle s golim žilama.

ZAKLJUČCI

Prema dobivenim rezultatima na terenu, te nakon statističke obrade terenskih podataka možemo izvući i neke zaključke, a to su: — Pošumljivanja na kršu, a sigurno i na drugim terenima, poželjno je vršiti

u kontenjerima, baliranim sadnicama, a izbjegavati sadnju s golim žiljnim sistemom, tz. klasičnu sadnju.

— Iz naših rezultata evidentno je da je postotak preživjelih biljaka posa­đenih u poletilenskim cijevima i alepskog bora i primorskog bora daleko veći od sadnje s golim žilama.

—• I razvoj biljaka u visinu za prvih pet vegetacionih perioda nedvojbeno govori u prilog sadnje u polietilenskim cijevima.

— Kako kontenjerska sadnja kod nas zauzima sve više maha, nužno je ispi­tati, tj. istražiti, oblik i veličinu kontenjera za područje našeg krša, jer

449

su kontenjer i s jevernih tehnologija pr i lagođeni posve d rug im k l imatsk im uvjet ima.

— Nameće se po t reba da se istraži mogućnos t p r imjene mehanizaci je kod pošumlj ivanja krša , j e r je m o d e r n a tehnologija ob rade tla na k r š u u pol jopr ivredne svrhe pokazala da za to pos to je mogućnost i .

— Pr is tupi t i p l anskom uzgoju sadnog mater i ja la , p r i m j e n o m suvremene teh­nologije za indus t r i j sku proizvodnju sadnica.

LITERATURA

1. B a l e n , J. Naš goli krš, gospodarska pitanja s naročitim obzirom na pošum-ljavanje, Zagreb 1931.

2. F A 0 : Les methodes de platantions forestieres en zones arides, Roma 1957. 3. H o r v a t , A.: Neki problemi i nedostaci pri ipošumljavanju, Narodne država,

ožujak 1948. 4. H o r v a t , A.: O gustoći sadnje na degradiranom kršu, napose o alepskom

boru, Šum .list, 1951, str. 8—10. 5. H o r v a t , A.: Osvrt na tehniku pošumljavanja degradiranih površina sad­

njom biljaka i perspektive njezinog razvoja. Šum. list, 1961, str. 5—6. 6. H o r v a t , A.: Melioracije degradiranih šumskih terena svezak I KRŠ, Zagreb

1965. (skripta). 7. J e d i o w s k i , D.: Tuljci od politetilena za uzgoj sadnica. Šum. list, 1961, br.

1—2. 8. K l e p a c , D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojtuna. Zagreb, 1963. 9. P i š k o r i ć, 0 . Pošumljavanje krša (skripta Srednje šumarske škole za krš

u Splitu), Split, 1957. 10. P i š k o r i ć , O.: Splitski normativi za radove na pošumljavanju krša. Šum.

list 1961, br. 1—2. 11. P r a n j i ć , A.: Biometrika, (skripta), Zagreb 1979. 12. P r o d a n , M.: Forstliche Biometrie, München, 1961. 13. S t e e l , G. D. — T o r r i e , J. H.: Principles and procedures of statistics, New

York 1960. 14. Š a f a r, J.: Uzgajanje šuma, Zagreb, 1963.

The Results of Experimental Planting Aleppo Pine and Cluster Pine (Pinus halepensis Mill, and Pinus maritima Dur.) of Naked Roots an in the

Polyethylen Bags

S u m m a r y

The author discusses the results of experimental planting Aleppo pine and Cluster pine (Pinus halepensis Mill, and P. maritima Dur.) of naked roots (the classic method of planting) and in the Polyethylen bags (containers). The expe­riment was carried out according to the principle of »Latin square«. The Clus­ter pine was planted under »A« using the classic planting method, and under »C« in the Polyethylen containers.

Table and figure 1 show the survival of plants, expressed in percentages, in the time-span 1970 — 1979. Table and figure 2 show an average height increment. This experiment proved that the survival of plants was more successful and the height increment bigger in the Polyethylen bags during the first five years.

450

Sum. list 105:451—1981.

KOLIČINE NITRATA U BUNARSKIM VODAMA SLAVONIJE I BARANJE

Dr Ignac MUNJKO, viši znanstveni suradnik, CDO — Zavod Birotehnika, Zagreb

Edo LOVRIC, dipl. inž., Republički zavod za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, Zagreb

Prof. dr Zlatko PAVLETIC, Priirodoslovno-matematioki fakultet u Zagrebu

SAŽETAK. U radu su prikazani rezultati istraživanja količine nitrata u bunarskim vodama šest općina Istočne Hrvatske. Ta su istraživanja pokazala, da samo voda u 8 mjesta od ukupno ispi­tanih 181 zadovoljava higijenskim uvjetima, (op)

U V O D

U cilju izučavanja methemoglobinemije u ravničarskim područjima SR Hrvatske 1972. godine počela su sistematska istraživanja nitrata u bunar­skim vodama u mnogim mjestima Slavonije i Baranje. Ta istraživanja bila su obuhvaćena »PROJEKTOM 02*512-1« a financirala ih je EPA iz USA. Dobi­veni rezultati djelomično su referirani na konferecijama »Zaštite 75« i »Za­štita 76« (1, 2).

Važnost ispitivanja nitrata u bunarskim vodama i njihov utjecaj na zdravlje djece i odraslih naglašena je i u literaturi (4). Također su poznate i količine i tipovi umjetnih gnojiva koja se proizvode u Jugoslaviji (Kutina, Pančevo) te količina koje se stavljaju u tlo kao izvor hranidbenih elemenata (N, P, K, C i Ca) za određenu biljnu kulturu (3).

PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

Bunarske vode koje smo ispitivali nalaze se na području slivova rijeke Save (Općine Đakovo, Vinkovci i Županja), Drave (Općine Beli Manastir, Osijek i Valpovo) i Dunava (Općina Vukovar).

Ovdje ćemo dati kratak pregled nekih manjih slivnih područja rijeka koje se ulijevaju u Savu, i Dunav na području istočne SR Hrvatske sa osnov­nim karakteristikama5.

451

SI. 1. Bunar i 2 reni bunara u selu Ladimirevci (ulica M. Gupca 58), u kojima se stalno mjeri vodostaj podzemnih voda.

Foto: I. Munjko, I9S0.

Bosut je lijeva pritoka Save. Potoci Biđ i Berava, koji dolaze s istočnih padina Dilj-gore i Krndije, sastaju se kod mjesta Cerne i tvore rijeku Bosut. Karakteristike Bosuta su vrlo spor i krivudav tok rijeke, zbog neznatnog pada, ispresjecan mnogim kanalima za odvodnjavanje. Stoga je Bosut pri­rodni kolektor za odvođenje prostornog vodoplavnog sistema. Oborinsko područje Bosuta iznosi 2.913 kms. Godišnje su oborine H — 720 mm, a efek­tivne oborine E — 218 mm. Srednji proračunati protok 20,1 m3/s. Otjecajni koeficijenat 30,3%. Najveći zagađivači Bosuta su industrije Vinkovaca (ko­žara, klaonica i tekstilna industrija) koji ispuštaju otpadne vode.

Prema nekim našim ispitivanjima vode Bosuta su blago alkalne (pH vri­jednost se kreće od 7,5 do 7,8), sadrže ekstraktibilne tvari u CCU od 1,8 do 10,3 mg 1, fenole od 0,00 do 24,6 mikrograma/1, KPK od 27,0 do 65,0 mg 0-./1, BPK., od 2,2 do 6,9 mg 02/l, NBK 100 od 1500 do 24.000 i druge para­metre.

Našička rijeka izvire u gori Krndija kod sela Seona i nakon 28 km toka utiče u rijeku Vučicu kod Našičkih ribnjaka. U brdovitom dijelu svog toka prima više potočića, a od Našica do ušća ravničarska je rijeka s protokom od 0,15 m-Vsec. Nakon kiša nosi suspendirane čestice s površine tla, što je karakteristika i ostalih rijeka ovog kraja (Karašice, Vučice) (6). Najveći njen zagađivač je kanalizacija iz Našica, koja se nepročišćena ispušta u vodotok oko 0,3 km uzvodno od cestovnog mosta na cesti Našice — Donji Miholjac.

452

Prema naših podacima njezine su vode blago alkalne (pH 7,7 — 8,0) sadrže ekstraktibilne tvari u CCL, od 0,6 do 4,3 mg/l, fenole do 10 mikro grama/l, KPK od 54,0 do 192,0 mg 0*/l, BPK od 2,1 do 4,3 mg 0*'l, NBK/100 od 24 do 24.000 i fosfate od 0,2 do 3,3 mg P04 /1 .

Vuka je desna pritoka Dunava, dužine 120 km. Izvire u gorju Krndije kod sela Paučja, a utječe u Dunav kod Vukovara. To je ravničarska rijeka, na koju je vezano nekoliko umjetnih kanala za melioraciju zemljišta od kojih je najveći Bobotski kanal. Poslije kiša vodotok Vuke se zamućuje zbog suspendiranih čestica tla i podignutog mulja s dna korita rijeke.

Prema analizama njezine su vode blago alkalne (pH od 7,5 do 7,9), sadrže ekstrabilne tvari u CCL, od 0,6 do 7,7 mg/l, fenole do 38 mikrograma/1, KPK od 15,7 do 61,2 mg (tyl, BPK od 0,8 do 6,5 mg OVI, NBK/100 od 150 do 240.000, te fosfate od 0,1 do 2,7 mg PO4/I.

Ovaj kratki prikaz nekih površinskih voda Slavonije izložen je sa dva razloga — da se vidi njihov (djelomičan) sastav, koji treba češće kontrolirati, a i njihova uloga prirodnih kanala koji prima otpadne vode iz domaćinstva, industrije te sa obrađenih i neobrađenih poljoprivrednih površina.

METODA RADA

Bunarske vode za određivanje nitrata i bakteriološku čistoću uzimali smo iz označenih bunara u pojedinim mjestima općina: Beli Manastir, Osijek, Đakovo, Valpovo, Vukovar, Vinkovci i Županja u određeno vrijeme (1973, 1974. i 1975. godine u mjesecima 1, 2, 3, 5, 7, 9 i 11, a 1980. samo 7. u mje­secu).

Određivanje nitrata u bunarskim vodama općine Beli Manastir tokom svih sezona u 1973. i 1974. godini, prikazani kao minimalne i maksimalne vrijednosti

Tabela 1.

Mjesto Godina i broj 1973.

bunara 1974.

Kneževo (3)

Duboäevica (3)

Topolje (3)

Gaj ići (2)

Draž (3)

Minimalne

proljeće

12 — 282 53 — 270

1 —1.225 0,1— 970

0,3— 245 0,2— 283

245 — 875 11 —1.125

15 — 128 43 — 180

i maksimalne vrijednosti nitrata NO:» mg/l tokom sezona ljeto jesen zima

42 — 199 52 — 320

0,1 — 1.800 0,3—1.180

0,1— 348 15 — 405

205 — 800 61 —1.130 34 — 128 68 — 205

28 — 201 5 — 260

0,1 — 1.325 2 —1.142

0,1 — 179 0,4— 306

78 —1.475 39 —1.186

20 — 260 42 — 181

55 48

5 1

2 3 7

75 47 41

— 305 — 278

— 1.200 — 1.313 — 226 — 305

—1.106 —1.180

— 200 — 187

453

Mjesto Godina i broj 1973. bunara 1974.

Podolje (3)

Popovac (3)

Branjina (3)

Branjin vrh (4)

Sumarine (3)

Beli Manastir (3)

Karanac (3)

Kozarac (3)

Čeminac (1)

Petlovac (3)

Novi Bezdan (1)

B. P. Selo (3)

N. Nevesinje (1)

Majske Međe (1)

Bolman i N. Dolm. (4)

Jagodnjak (3)

Ugljes (3)

Švajcarnica (3)

Minimalne i maksimaln mg/l tol

proljeće ljeto

120 — 825 96 —1.040 105 —1.255 122 —1.356

25 — 315 47 — 482 97 — 558 147 — 567

190 — 548 252 — 645 250 — 750 275 — 390

11 — 575 2 — 490 7 — 710 180 — 662

112 — 460 95 — 626 59 — 725 71 — 703

21 — 676 37 — 232 65 — 500 84 — 922

195 — 660 250 — 560 330 — 405 295 — 520

256 — 780 160 — 432 142 — 265 160 — 390

65 — 113 110 — 113 90 — 106 107 — 135

71 — 400 113 — 577 92 — 602 88 — 513

34 _ 62 40 — 75 52 — 246 67 — 70

340 — 530 430 — 664 326 — 915 575 —1.033

31 — 76 33 — 112 5 — 7 4 — 5

30 — 152 30 — 67 86 — 116 111 — 150 19 — 286 19 — 380 41 — 241 82 — 330 67 — 265 91 — 375 100 — 365 106 — 370 10 — 32 0,8— 14 0,3— 8 0,0— 4 20 — 71 64 — 124 6 — 72 18 — 78

vrijednosti nitrata NOj m sezona

jesen zima 78 —1.545 140 —1.330 130 — 390 95 —1.580 60 — 560 100 — 532 94 — 592 108 — 607 145 — 730 246 — 800 286 — 736 246 — 816 7 — 670 1 — 282 4 _ 824 9 — 686 53 — 593 165 — 680 72 — 715 46 — 725 53 — 593 48 — 700 61 — 480 46 — 513 180 — 976 123 — 775 260 — 860 432 —1.080 82 — 366 230 — 582 142 — 785 142 — 363 71 — 130 130 — 143 72 — 81 90 — 105 66 — 542 95 — 630 61 — 791 82 — 470 51 — 71 52 — 56 29 — 24 55 — 65 266 —1.100 390 — 792 339 — 942 305 — 890 6,5— 112 36 — 76 2,9— 34 6 — 7

105 — 180 140 — 152 147 — 150 95 — 140 33 — 476 18 — 400 48 — 235 62 — 305 86 — 520 113 — 360 120 — 630 109 — 406 5 — 64 15 — 123 0 — 3 2 2 — 8

25 — 246 26 — 120 11 — 116 17 — 80

454

Mjesto Godina Minimalne i maksimalne vrijednosti nitrata N 0 3 i broj 1973. mg/l tokom sezona bunara 1974. proljeće ljeto jesen zima

N. Čeminac (3)

Darda (3)

Podunavlje (1)

Kozjak (1)

Tikveš (3)

Batina (3)

Zmajevac (4)

Suza (3)

Knez. Vinogradi (3)

Kotlina (3)

Kamenac (2)

Grabovac (3)

Lug (3)

Vardarac (3)

Kopačevo (3)

Bilje (3)

73 — 333 61 — 322 60 — 358 51 — 434

0,5— 280 5 — 235 0,6— 325 8 — 330

5 — 8 3 — 8 9 — 1 5 8 — 1 2

65 — 68 68 — 132 65 — 91 90 — 180

10 — 150 2 — 156 1 — 91 12 — 273

56 — 750 122 — 700 105 — 730 12 — 640

18 — 301 13 — 295 13 — 342 126 — 538

12 — 340 12 — 220 12 — 454 130 — 730

63 — 295 69 — 132 42 — 200 75 — 287

87 — 184 59 — 250 70 — 200 105 — 340

93 — 150 105 — 113 240 — 260 240 — 375

95 — 220 42 — 210 63 — 180 186 — 315

98 — 308 84 — 332 132 — 333 180 — 365

72 — 290 123 — 240 79 — 205 145 — 230

48 — 528 50 — 600 53 — 665 53 — 775

113 — 220 130 — 310 140 — 295 221 — 500

61 — 640 60 — 442 51 — 574 59 — 430 3 — 541 3 _ 370 4 — 270 0,6— 320

3 — 8 2,6—76 10 — 26 0,9— 15

17 — 65 12 — 68 7 — 130 13 — 65

1,6— 42 8 — 179 1.3— 235 4 — 5

5,4—1.105 80 — 872 147 — 791 45 — 680

14 _ 2 0 0 18 — 900 15 — 339 11 — 243

14 — 420 5 — 497 20 — 475 4 — 475

36 — 214 86 — 220 52 — 245 40 — 200

77 — 275 66 — 230 82 — 265 69 — 180

240 — 325 220 — 302 197 — 225 260 — 424

100 — 200 90 — 160 23 — 216 67 — 183

118 — 310 129 — 479 115 — 260 126 — 416

92 — 216 98 — 238 85 — 200 85 — 178

92 — 634 31 — 603 188 — 650 106 — 626

155 — 340 26 — 246 71 — 170 160 — 272

455

Određivanje nitrata i nitrita u bunarskim vodama općine Osijek u siječnju, ožujku, svibnju, srpnju, rujnu i studenom 1973. 1 1974. godine Vrijednosti nitrata i nitrita

date su samo kao maksimalne i minimalne. Tablica 2.

Mjesto Godina i broj 1973. bunara 1974.

Erdut (3)

Dalj (3)

Aljma.š (3)

Sarvaš (3)

Belo Brdo (3)

Nemetin (3)

Osijek (3)

Tvrđavica (3)

Podravlje (3)

Tenja (3)

Silaš (3)

Palača (3)

Lastovo (3)

Ernestinovo (3)

Petrova Slatina (1)

Minimalne i maksimalne vri nitrata mg NO3/I

zima — proljeće — ljeto

0,3 0,1

0,1 0,0

235 153

35 18

363 301

45 26

190 161

35 3

3 3

209 192

220 155

173 97

190 210

139 51

299 296

245 730

301 440

1.450 1.610

1.115 2.140

580 754

373 300

860 1.200

485 315

116 225

425 597

391 513

249 375

635 1.150

439 736

496 410

0,1

0,0

106

10

223

34

40

50

3

116

99

122

116

65

260

230

245

1.325

1.215

476

265

657

135

113

630

408

231

235

401

390

jednosti Maksimum nitrita

— jesen mg NO2/I

0,5 5,9

0,1 0,0

110 147

9 20

295 288

18 27

150 130

9 21

5 13

180 82

39 85

34 78

180 231

78 231

245 288

233 235

243 235

1.105 1.753

960 1.155

365 492

38 147

725 590

136 235

145 231

368 295

395 295

246 219

500 520

504 520

432 339

0,067 0,080

0,034 0,036

0,085 0,170

0,058 0,067

0,034 0,034

0,085 0,058

0,085 0,085

0,085 0,085

0,170 0,170

0,080 0,172

0,085 0,047

0,080 0,034

0,170 0,047

0,085 0,023

0,007 0,080

456

Mjesto Godina Minimalne i maksimalne vrijednosti Maksimum i broj 1973. nitrata mg NO3/I nitrita bunara 1974. zima — proljeće — ljeto — jesen mg N02/1

Šodolovci (31)

Kopriva (1)

Jovanovac (3)

Paulin Dvor (1)

Divoš (1)

T. Antunovac (3)

Hrastin (3)

Vladislavci (3)

Dopsin (1)

Beketinci (1)

Vuka (3)

Cepinski Martinci (3)

Cepin (3)

Josipovac (3)

Livana (1)

Višnjevac (3)

22 7

,469 588

63 29

292 241

63 15

93 49

399 426

277 125

290 295

255 206

122 3

34 63

33 63

60 48

308 105

114 94

29 21

521 1.300

410 410

355 395

92 109

1.050 580

1.750 1.200

1.050 1.020

382 595

293 340

1.185 754

763 532

908 532

492 930

392 295

885 830

26

232

66

192

73

97

410

133

210

226

92

43

39

35

260

132

33

416

305

240

75

275

960

760

297

246

990

295

405

375

351

625

31 9

496 695

52 62

250 235

23 45

23 56

356 463

66 172

376 340

120 208

53 4

37 29

4 52

28 71

155 188

105 104

426 27

508 763

133 763

275 260

88 71

428 295

1.155 2.827

515 679

443 463

231 270

860 486

1.030 260

665 520

387 340

240 230

306 463

0,007 0,034

0,080 0,080

0,034 0,058

0,017 0,000

0,058 0,034

0,058 0,058

0,170 0,067

0,058 0,080

0,034 0,023

0,023 0,034

0,170 0,023

0,034 0,047

0,170 0,848

0,058 0,080

0,000 0,000

0,034 0,058

457

Određivanje nitrata i nitrita u bunarskim vođama općine Đakovo za zimski, ljetni i jesenjski period 1973. i 1974. godine.

Vrijednosti nitrata date su samo kao maksimalne i minimalne.

Tablica 3

Mjesto Godina Minimalne i maksimalne vrijednosti Maksimum i broj 1973. nitrata mg N03/1 nitrita bunara 1974. zima ljeto jesen mg NO3/I

11 295 50 236 5 153 0,034 Krndija (3) 2 3 g 0 2 6 3 9 5 0 0 3 4

~ ~ ~ ~ ~315 730 345 530 275 586 0,034 Punitovac (3) 2 6 0 1 2 Q 0 4 3 m 0 O 4 7

Jurjevac (3)

Josipovac (1)

Tomašanci (1)

Gorjani (3)

Koritna (3)

Semeljcl (3)

Kešinci (3)

Mrzović (3)

85 505 433 745

295 146

265 295 265 345

265 380 280 466

208 600 183 760

160 659 98 915

105 344 71 411

346 416 110 45

236 325 286 197

180 335 286 260

131 613 138 130

88 545 116 104

75 760 70 66

190 0,080 330 0,080

360 0,023 208 0,047

308 0,023 471 0,067

423 0,080 590 0,080

570 0,080 416 0,080

407 0,080 295 0,058

285 0,080 288 0,034

Bračevce (3)

Potjani

Mandičevac (3)

Drenje (3)

Kučanci (1)

Gašinci (3)

343 245 120 92 21 17 20 15

333 280 115 85

646 1.110 410 585 65 66 526 550 350 362 350 464

236

112

30

51

346

115

510

345

88

410

475

447

185 116 98 78 4 9 6 17

360 208 26 130

441 288 340 395 24 40 295 395 464 228 302 238

0,080 0,047 0,017 0,017 0,023 0,034 0,058 0,047 0,034 0,047 0,058 0,058

„ < , . , * 185 560 165 446 105 540 0,034 Đakovačka Satnica (5) 1 4 5 L 0 3 Q 1 3 0 m Q m

566 385 542 388 505 1,690 592 100 130 0,080

295 580 275 496 170 232 455 231

458

Mjesto Godina Minimalne i maksimalne vrijednosti Maksimum i broj 1973. nitrata mg N03/1 nitrita bunara 1974. zima — proljeće — ljeto — jesen mg NO»/l

Vrbica (3)

Farkuševci (3)

Viškovci (3)

Budrovci (3)

Piškorevci (3)

Strizivojna (3)

Slobodna Vlast (1)

Devanjska Varoš (1)

Majar (1)

Đakovačka Breznica (3)

Kondrić (1)

Trnava (3)

Hrkanovci (1)

Svetoblažje (1)

Đakovački Selci (3)

Đakovo (3)

Kuševac (1)

Ivanovci (3)

Široko Polje <1)

166 95

316 257

135 113

111 98

48 46

46 42

85 73

140 101

122 78

1 2

22 29

12 13

15 14

354 335

65 4

200 37

90 100

18 9

115 110

555 788

405 501

266 325

525 740

445 460

189 285

94 201

150 230 146 150

151 340

31 53

342 595

28 23

370 771

418 648 505 724

110 180

420 639

151 320

94

210

88

90

30

40

95

111

100

0,0

30

19

26

245

60

90

140

4

111

400

386

265

327

456

270

112

138

120

196

32

263

26

290

390

375

331

452

120

66 66

155 260

122 94

50 71

16 29

33 71

115 115

110 115 105 104

5 4

24 21

1 8

20 22

338 339

54 52

312 33

111 130

34 42

42 231

416 520

360 339

240 197

490 590

406 395

297 147

175 148

215 130

110 169

193 169

58 35

295 339

22 42

351 376

420 339

500 395

180 147

455 49

115 235

0,013 0,034

0,017 0,067 0,080 0,034

0,848 0,034

0,023 0,034

0,034 0,034

0,000 0,000

0,034 0,067 0,034 0,047

0,034 0,034

0,080 0,058

0,034 0,067

0,023 0,023 0,023 0,017

0,848 0,170

0,170 0,017

0,034 0,023

0,023 0,034

0,034 0,058

459

Određivanje nitrata i nitrita u bunarskim vodama općine Vinkovci u proljeće i ljeto 1975. godine, prikazani kao minimalne 1 maksimalne vrijednosti.

Mjesto i broj bunara ispitanih u 1975. god.

Lipovac (3) Apševci (2) Podgrađc (2) Nijemci (4) Đeletovci (2) Vinkovački Banovci (2) Šiidski Banovci (2) Ilaća (2) Oriolik (3) Slakovci (2) Sremske Laze (2) Jankovci (2) Otok (4) Privlaka (5) Mirkovci (3) Vinkovci (11) Cerić (3) Marinci (2) Rakovci (2) Andrijaäevci (3) Jarmina (3) Ivankovo (5) Retkovci (3) Prkovci (1) Vođinci (3) Novi Mikanovci (2) Stari Mikanovci (3) Korog (2) Podrinje (2) Mrkušica (3) Antin (4) Mlaka (1) Tordinci (3) Ostrovo (3) Nuštar (3)

Nitrati u mg N03/1 minimum — maksimum

proljeće — ljeto

5 3 0 3 2 10 12 20 45 26 33 61 4 6 2 2

104 3 0 3 4 2 4 1 3 47 3 3 9 3 17 — 3 9 29

339 260 66 471 130 12 94 48 295 471 39 94 395 295 130 339 339 198 395 260 295 197 17 3

471 260 471 235 94 942 577 590 396 115 169

30 4 8 10 4 0 11 35 156 40 46 61 4 10 2 5

115 12 3 5 4 4 4 2 4 46 85 6 5 5 16 — 6 12 56

339 260 72 395 115 10 85 85 295 395 56 104 395 260 171 339 339 188 295 231 295 208 33 4

590 231 295 231 54 942

1.359 791 295 115 188

Tablica 4

Nitriti u mg NO2/I minimum — maksimum

proljeće — ljeto

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0

0,014 0,014 0,017 0,004 0,004 0,004 0,002 0 0,014 0,034 0 0,002 0,025 0,014 0,010 0,050 0,010 0,002 0,017 0,017 0,024 0,002 0,004 0 0,017 0,004 0,017 0 0,010 0 0,007 0,014 0,014 0,034 0,002

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0

00,17 0,017 0,025 0,010 0 0 0,002 0,017 0,025 0,014 0,025 0,004 0,017 0,025 0,034 0,500 0,017 0,004 0,025 0,017 0,025 0,020 0,004 0 0,017 0,004 0,007 0 0,017 0,010 0,014 0,134 0,034 0.034 0,017

460

Određivanje nitrata i nitrita u bunarskim vođama općine Županja i Vukovar u proljeće i ljeto 1975. godine, kao minimalne i maksimalne vrijednosti.

Tablica 5

Mjesto i broj bunara ispitanih u 1975. god.

Županja (11) Drenovci (5) ©urić (2) Račinovci (2) Strošinci (2) Soljani (3) Vrbanja (5) Gunja (5) Podi-avski Podgajci (1) Gradište (4) Bošnjaci (5) Ccrna (5) Šuškovci (2) Stitar (3) Babina Greda (5)

Vukovar (5) Ilok (3) Šarengrad (3) Babska (3) Tovarnik (5) Lovaš (3) Mohovo (1) Opatovac (2) Sotin (3) Negoslavci (3) Petrovci (3) Svinjarevci (3) Berak (2) Sremski Čakovci (2) Bokšići (1) Tompojevci (2) Mikluševci (2) Trpinja (3) Lipovača (2) Bršadin (3) : Borovo (3) Pačctin (2) Bobota (3)

Nitrati u minimum —

proljeće

4 3 4 3 4

. . 5 3 2 2 4 4 7

. 9 2 2

25 63 17

360 3

130 75 0 0 4 4

49 329 383 43

108 68 4 4 0

440 4

: 6

679 395 195 188 471 208 340 339

2 339 148 340 339 40

104

98 109 409 607 108 818 171 34

330 409 40

339 548 395 43

236 94

339 560

3 979

5 147

mg ] MOs/1 - maksimum ! — ljeto

5 4 3 0 5 5 3 2 5

11 5

17 14 5 6

27 85 19

339 3

132 76 0 2 4 5

156 330 395 42

143 66 2 7 0

130 5 6

1.556 395 189 171 396 231 340 339

5 339 170 295 339 104 189

130 104 295 578 122 577 171 78

369 471 40

295 577 471 43

339 116 498 471

3 1.473

6 171

Nitriti u minimum •

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

mg : NO,/l — maksimum

proljeće —

0,025 0,034 0,017 0,025 0,010 0,034 0,025 0,010 0,002 0,140 0,017 0,034 0,007 0,007 0,014

0,004 0,004 0,014 0,004 0,000 0,025 0,002 0,002 0,050 0,014 0,014 0,005 0,010 0,014 0,034 0,017 0,010 0,034 0,004 0 0,025 0 0,004

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

ljeto

0,014 0,034 0,034 0,017 0,050 0,025 0,050 0,001 0,002 0,010 0,014 0,020 0,010 0,007 0,017

0,004 0,010 0,017 0,010 0,040 0,010 0,004 0,002 0,050 0,025 0,014 0,020 0,014 0,050 0 0,010 0,004 0,050 0,017 o 0,050 0 0,000

461

Mjesto i broj bunara ispitivanih u 1975. god.

Nitrati u mg NO3/I minimum — maksimum

proljeće — ljeto

Nitriti u mg NOž/l minimum — maksimum

proljeće — ljeto Ludvincd (1) 167 170 161 172 0 0,010 0 0,010 Vera (2) 3 174 6 188 0 0,010 0 0,004 Klisa (1) 65 94 65 90 0 0,004 0 0,004 Opaska: nitrati kada nisu nađeni u tragovima označavali smo ih sa 0

Kretanja zastupljenosti nitrata po mjesecima (1, 3, 5, 7, 9. i 11) u 1974. godini u nekim mjestima općine Beli Manastir

Tablica 6

Mjesto

Duboševica

Podolje

Branjin Vrh

Gaj ići

Topolje

Beli Manastir

Karanac

Uglješ

Darda

Batina

Kopačevo

Bilje

Kneževi Vinogradi

Suza

Nitrati u 1.

siječanj 0,6

1.313

95 1.580

9,0 725

75 1.180

2,7 305

63 513

432 1.080

1,4 8,8

0,6 325

45 680

106 626

160 272

40 200

4,2 475

mg NO3/I, 3.

ožujak

1,1 850

105 1255

7,6 725

11 975

0,11 260

65 500

300 405

0,3 8,0

8,0 330

105 710

53 665

150 290

42 200

12 442

kao minimalne i 5. 7.

svibanj srpanj

0,1 970

105 1.125

180 703

25 1.125

23 283

64 465

295 520

0,0 4,2

8,3 315

105 730

165 626

140 295

45 196

12 454

0,3 1.180

122 1.356

3,5 755

61 1.130

15 401

84 922

410 860

1,1 19

23 328

125 640

53 775

221 500

75 287

130 730

maksimalne 9.

rujan

1,8 1.142

141 390

9,0 824

39 1.160

0,4 306

71 480

325 800

0,0 32

3,6 270

190 786

200 650

135 170

58 245

20 475

vrijed. 11.

studeni

4,3 1.019

130 395

5,3 590

85 1,186

6,4 295

61 463

260 463

6,3 29

85 260

147 791 188 650

71 169

52 197

17 471

462

Određivanje zastupljenosti nitrata i bakteriološkog opterećenja bunarskih vođa u nekim školama u Slavoniji u ljetu u 1980. godine.

Tablica 7.

Mjesto i škola Nitrati

u mg NO3/I Ukupni broj

bakterija •u 1 .ml

Najvjerojatniji broj koliforma u 100 ml

bunarske vode

Bocanjevci OS A. Sabol

Veliškovci OŠ I. Marinković

Belišće OŠ I. Marinković Dječji vrtić

Harkanovci OŠ Đ. Salaj

Ivanovci OŠ Đ. Salaj

Habljanovci OŠ J. Kučinac

Brođanci OŠ J. Kučinac

Bizovac OŠ J. Kučinac

Satnica OŠ Republika Petrijevci

Samatovci OŠ J. Kučinac

šag OŠ Đ. Salaj

Ladimirevci OŠ Republika Petrijevci

Gat domaćinstvo J. Horvat

OŠ I. Marinković

Petrijevci OŠ Republika Petrijevci

3,0

216,0

3,5 12,0

214,0

139,0

67,0

340,0

140,0

144,0

10,0

19,0

14,0

420,0 19

172,0

1160

882

1240 138

840

1360

1

296

136

296

748

336

292

1518 724

191

preko 240

preko 240

preko 240 38

preko 240

preko 240

0

preko 240

380

preko 240

preko 240

preko 240

preko 240

preko 240

preko 240

preko 240

463

Sve analize rađene su u Laboratoriju za ispitivanje voda Republičko* zavoda za zaštitu zdravlja SR Hrvatske u Zagrebu.

Dobiveni rezultati ispitivanja zastupljenosti nitrata i nitrata prikazani su tabelarno kao minimalne i maksimalne vrijednosti.

U svakom mjestu označen je najmanje jedan, najčešće tri, a najviše jedanaest bunara (Županja), Čiji vodostaj najčešće iznosi od 1,5 do 4 5 m sa temperaturama vode od 7 do 12» C.

REZULTATI ISPITIVANJA

U tab. 1 2. i 3. (za općine Beli Manstir, Osijek i Đakovo) date su mini­malne i maksimalne vrijednosti, koje su nađene u markiranim bunarima za pojedina mjesta, u svim sezona u 1973. i 1974. godini.

U tab 3 (za općinu Đakovo) nema rezultata nitrata za proljeće ali su zato za sva mjesta općina Osijek i Đakovo date maksimalno nađene vrijed­nosti mtrita u bunarskim vodama.

U tab. 4. i 5. (za općine Vinkovci, Vukovar i Županju) date su minimalne i maksimalne nađene vrijednosti nitrata i nitrita za proljeće i ljeto 1975 godine. J

SI. 2. Nedovoljno zaštićen bunar u selu Veliškovci; pored bunara bačva s lož uljem.

Foto: I. Mimiku, I980.

464

U Lab. 6. pokušal i smo pr ikazat i dobivene rezul ta te po mjesecima (1, 3, 5, 7, 9. i 11) iz kojih se vidi da vr i jednost i n i t r a t a u n e k i m mjesecima naglo rastu. Naroči to se to vidi npr . za mjes ta Branj in vrh, Gajići, Topolje, Darda, Kopačevo i Suza.

U tab. 7. dat i su najnoviji rezul tat i (ljeto 1980. god.) j ednokra tn ih ispi­t ivanja b u n a r s k i h voda u nek im školama općine Valpovo, gdje osim povi­šenih n i t r a ta i m a m o (osim Habljanovaca) vrlo zabrinjavajuću bakter io lošku sliku.

Ako detal jni je pogledamo dobivene rezul ta te u tabl. 1, 2, 3, 4. i 5. za poje­dina mjes ta u Baranj i i Slavoniji, vidimo, da ih p r e m a zastupl jenost i n i t r a ta možemo podijeli t i u tr i g rupe i to :

1. Mjesta s koncent rac i jom n i t ra ta u b u n a r s k i m vodama s ta lno u do­zvoljenim granicama,

2. mjes ta u koj ima su koncentraci je n i t r a ta s talno (često i p reko 1000 mg NO3 u litri) iznad dopuš ten ih granica od 43 mg NO : i/l,

3. mjes ta u koj ima su koncentraci je n i t r a t a u b u n a r s k i m vodama u n u t a r dopuš ten ih granica (uglavnom javni bunar i u Vinkovcima, Vukovaru i u Županji) dok u is tom mjes tu drugi b u n a r sadrži vrlo velike količine n i t ra ta (i p reko 1000 mg (NO&/1) kao npr . Vuka, čep insk i Mart inci , Duboševica, Gajići, Bat ina i dr .

Svrs tavanjem pojedinih mjes ta u ove tri skupine dobiva se opća slika kvalitete b u n a r s k i h voda za 181 mjes to u 6 općina, (tabl. 8).

Tablica 8 Tabelarni prikaz kretanja nitrata u bunarskim vodama po općinama

1. vode >i kojima se nitrata stalno kreću do 43 mg/l , 2. vode u kojima se nitrati kreću od 0 do preko 43 mg/l , 3. vode, u kojima se nitrati stalno kreću iznad 43 mg/l.

Općina

Beli Manastir Osijek

Vinkovci Vukovar Đakovo

Županja

ukupno

39

31

35

25 36

15

grupa 1.

0

0

3

4

0

1

grupa 2.

16

10

32

11

11 14

grupa 3.

23

21

0

10

25

0

Ukupno 181 8 94 79

V« 100 4,42 51,93 43,65

465

SI. 3. Zbog loše drenaže uz drenažni kanal Pavlovci 3 sela Ladimirevci usjev kukuruza slabo napreduje.

Foto: I. Munjko, 1980.

Gledajući dobivene rezultate kretanja nitrata u bunarskim vodama (od tab. 1 do tab. 7) teško je reći koliko je tu dušične komponente kompleksnih gnojiva, a koliko je nitrata nastalo prirodno ili došlo iz obližnjih đubrišta, što potvrđuje visoke vrijednosti bakteriološkog opterećenja bunarskih voda.

Mnogi bunari iz kojih se voda koristi za piće i jelo ne udovoljavaju os­novnih higijenskim zahtjevima. Našim ispitivanjima zastupljenosti nitrata u površinskim vodama rijeke Karašice i drenažnim kanalima nismo niti približno našli vrijednosti koje nalazimo u bunarskim vodama. Vrijednosti nitrata u Karašici i drenažnim kanalima kretale su se od 0,45 do 9,9 mg

Također želimo napomenuti da su dužine drenažnih kanala u nekim selima vrlo velike, npr. u Ladimirevcima njihova dužina iznosi 65 km, u Petrijevoima 29,97 km, u Bizovcu 16,9 km, itd. Mnogi su od njih preko godine suhog korita (6. i 7), dok se u neke ispuštaju otpadne vode, npr. u Bizovcu vode iz Bizovačkih toplica koje sadrže sumporovodik, barij (32,5 mg/l), stroncij (55,9 mg/l), bromid (2,3 mg/l), jodid (5,4 mg'l), kloride (14.408 mg/l) i druge tvari.

Interesantno je spomenuti da je u okolici Osijeka nađena osim vrele vode (Bizovac) na dubini 1,862 m i nafta u Beničancima. Tu nailazimo sedi-

466

mente miocena, kao što su vapnoviti i pjeskoviti lapori, te laporasti vapnenci prosječne debljine do 1.000 m.

Važno je spomenuti da je kvalitet pitkih voda iz javnih bunara bolji od voda iz domaćinstava u istom mjestu. Tako, npr., u Vinkovcima (tab. 4) u 35 mjesta ispitali smo 23 javna bunara i u svih je kvalitet vode zadovolja-jući, dok je od 79 bunara u domaćinstvima zadovoljilo svega 14 ili 17,7"/».

U Vukovaru je ispitano u 26 mjesta 65 bunara od kojih je ispravno svega 21 ili 32,3°/o. Od 7 javnih bunara jedino u mjestu Babska nalazimo enormne količine nitrata od 360 mg/l.

U Županji smo ispitali 60 bunara od kojih je 25 javnih i svi su ispravni, sa kvalitetnom pitkom vodom, dok od 35 bunara u domaćinstvima za 15 mjesta imamo svega 8 koji zadovoljavaju higijenske uvjete (ili 13,3%).

ZAKLJUČAK

U ovom radu dati su rezultati određivanja zastupljenosti nitrata i ni-trita u bunarskim vodama za 181 mjesto u 6 općina od 1973. do 1975. godine (tab. 1—5).

U svega 8 mjesta Istočne Hrvatske (za općine Beli Manastir, Osijek, Đakovo, Vukovar, Vinkovci i Županja, od 181 (koliko ih je ispitano) koristi se voda u kojoj nitrati ne prelaze MDK od 10 mg N/l ili 43,5 mg NO3/I (SI. list SFRJ br. 5/1980.).

Ovako porazni rezultati stanja bunarskih voda potencirali su vodoistraž-ne radove koji se provode na spomenutom terenu radi saniranja stanja vodo­opskrbe u Slavoniji i Baranji u cilju zaštite zdravlja i sprečavanja methe-moglobinemije u male djece.

LITERATURA:

1. L o v r i ć , E., M u n j k o , I.: Određivanje nitrata u podzemnim vodama — općina Našice i Donji Miholjac. Zaštita 75, 32—37. Beograd, 1975.

2. L o v r i ć , E., M u n j k o , I.: Prilog valorizaciji podzemnih i površinskih voda okolice Slavonskog Broda. Zaštita 76, 295—305, Beograd, 1976.

3. Asortiman i primjena umjetnih gnojiva. INA-TPP-Kutina. Narodna tiskara Kutina, 1970.

4. Đ o r đ e v i ć , S., N a u m o v i ć , O.: Nitrati kao zagađivači spoljne sredine. Čovek i životna sredina, 4(1), 48—50. Beograd, 1979.

5. M u n j k o , I.: Određivanje ulja i fenola u vodama SR Hrvatske, te njihov ekološki utjecaj na kopnene i vodene organizme (disertacija). Prirodoslovno-rnate-matički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1976.

467

Continuation of the Observation of nitrate Levels in well Waters of Slavonia and Baranja

S u m m a r y

It is well known that nitrates (NO3) arc an important link in the chain of synthesis of plant tissue. It is also known that the total production of-artificial fertilizers is around 800 000 tons per year.

As a results of the occurence of poisoning by nitrates and the occurance of methamoglobynemia some of the unpublished results of the observations of water quality in the wells of some towns in Slavonia are presented in this paper.

Ušće rijeke Karašice u Dravu kod sela Petrijevci. Foto: I. Munjko, 1988.

468

MAGISTARSKI RADOVI šum. list 105:469—1981.

ESTETSKO-REKREATIVNA I SOCIJALNA FUNKCIJA PARKOVA I ZELENIH POVRŠINA BAGDADA

Mr Mlhsin Khalaf Mahmood, dipl. im. hort.

MIHSIN KHALAF MAHMOOD rođen u Republici Irak, u gradu Sneru 1938. godine, završio je Vi­soku poljoprivrednu školu 1960. godine u Bag­dadu. Od 1961. godine studirao je u Beogradu na Šumarskom fakultetu — odsjek za hortikulturu. Po diplomiranju vraća se u Bagdad, gdje radi u Institutu za Poljoprivredu u odsjeku za hor­tikulturu. Od 1977 — 1981. godine nalazi se u Za­grebu na šumarskom fakultetu, gdje je završio postdiplomski studij iz » O b l i k o v a n j a p r i ­r o d n i h i p a r k o v n i h r e k r e a c i j s k i h o b j e k a t a « . Izradio je i obranio magistarsku radnju pod gornjim naslovom, koja je omogu­ćena stipendijom Vlade Republike Iraka.

Podatke, koje je mr. Mihsin K. Mahmood obradio u svojoj magistarskoj radnji rezultat su dugogodišnjeg rada, većim dijelom u Bagdadu, a konačni zaključci su obavljeni u Zagrebu.

Radnja obuhvaća 89 stranica od toga ima 11 grafikona, 4 tabele i 3 slike. Autor je koristio 70 znanstvenih radova. Sadržaj je slijedeći: Predgovor, uvod, područje istraživanja, tlo, küma, vegetacija, drveće i grmlje Bagdada, razvoj zelenih površina Bagdada, funkcije zelenih površina Bagdada, odnos zelenila prema stranim krutim česticama u zraku, funkcija zelenih površina u Bagdadu i njegova podjela po kvaliteti, oborine i stupanj uspjeha vegeta­cije u aridnim uslovima, površina parkova, zaključak i popis literature.

Cilj istraživanja bio je: snimanje postojećeg stanja dendroflore u par­kovima, unapređivanje uzgoja i održavanje, te izbor novih vrsta koje odgo­varaju ekološkim uvjetima. Na temelju toga kategorizacija parkova i njihov perspektivni razvoj (te mjere koje je potrebno poduzeti.

Republika Irak obuhvaća ukupnu površinu od 444.500 km2 od čega je gotovo polovica pustinja. Visinsko područje proteže se od morske obale (Arapski zaljev) do 3.380 m. nad. v. (planina Ararat u Kurdistanu). S obzi­rom na reljefne razlike dijeli se na četiri regije: planinska, gornje ravnice i brežuljkasto gorje, pustinjska visoravan i donja mezopotamija. Bagdad se nalazi u Donjoj mezopotamiji, okružen sa svih strana visokim planinama i visoravnina izuzev ušća rijeke Eufrata i Tigrisa kod Šat el Arab-a.

469

1. U poglavlju » p o d r u č j e i s t r a ž i v a n j a « dati su podaci o tlu, klimi i vegetaciji. Autor je ustanovio, da su tla Bagdana aluvijalna, nastala u doba mezozojka na nadmorskoj visini od oko 33 m. Tla su alkalne reakcije, a velik je problem učešće soli natrija, kalija i magnezija u tlu.

Klima Bagdana je aridna karakterizirana s visokom srednjom godišnjom temperaturom od 30,4° C, velikim dnevnih i godišnjih amplituda (oko 60° C), niske relativne vlažnosti zraka (oko 15%) i malih količina oborina (152 mm godišnje).

Drveće i grmlje Bagdada pripada u polupustinjsku zonu. Utjecajem čovjeka izmjenjeno je tlo, mikro- i makroklimatski uvjeti pa se na tom području nalazi više vrsta drveća i grmlja nego se u uvjetima prave polu-pustinjske zone može naći.

U odnosu na vlažnost tla autor je bilje grupirao u tri grupe i to: —• kserofitno drveće i grmlje, — mezofitno drveće i grmlje, — higrofltno drveće i grmlje.

Unutar tih grupacija autor je dodao dvije daljnje te konačna podjela glasi:

1. suha tla s kserofitnim vrstama drveća i grmlja, 2. suho-svježa tla s kserofitno-mezofitnim drvećem i grmljem, 3. svježa tla s mezofitnim drvećem i grmlje, 4. svježe-vlažna tla s mezofitno-higrofitnim vrstama drveća i grmlja. 5. vlažno-mokra tla s higrofitnim drvećem i grmljem.

Na pojedinim tipovima tala nalaze se sljedeće vrste:

ad 1. t j . na s u h i m t l i m a :

— Acacia cyanophylla Lind. — akacija, nisko drvo, kseromorfna i helio-filna vrsta, ali ne podnosi dugotrajno smrzavanje. Raste brzo;

— Callistemon lanceelatus (Sm.) DC. — kalistemon, nisko drvo koje uspijeva na različitim tlima;

— Callistemon rigidus R. Br. — grm otporan na nepovoljne uvjete, — te Callistemon Miq. C. vitaminalis G. Don.

Iz roda Eucaliptus javljaju se: E. bicolor A. Gunn., E. microtheca F. V. M., koji je otporan na slano tlo te E. rudis Endl., vrsta vrlo otporna na visoke temperature, suhoću odnosno nisku vlažnost zraka i tla.

Na pokusnoj stanici u El. Zafaraniji ispitane su i ove vrste eukalipta: E. alba, E. carynocalyx, E. stuartiana, E. tereticornis, E. melliodora, E.

foecunda, E. sideroxylon, E. robusta, E. paniculata, E. occidentalis, E. citrio-dora, E. rostrata, E. hemiphloia, E. algeriensis.

470

Ispitivanja su pokazala: 1. da podnose različite ekološke uslove (da imaju široku ekološku am­

plitudu s obzirom na tlo i vodu, da podnose velike temperaturne raz­like, otporni na različite uvjete vlažnosti zraka);

2. otporni su na različite bolesti te gljivična obolenja, lišće je gorkog okusa pa životinje ga ne jedu;

3. brzo rastu, a razmnažaju se generativno, vegetativno i imaju veliku izdanačku sposobnost;

4. imaju razgranato žilište, dobro vežu tlo, te se koriste protiv erozije, a otporni su na vjetar te se koriste za vjetrobrane pojaseve;

5. drvo je važna sirovina u industrijskoj preradi. Na dreniranom tlu, ali osjetljiva na vlagu i hladnoću raste jakaranda

(Jacaranda mimosifolia D. Don.). U Iraku nadalje raste i oko 420 varijeteta palma datulja (Phoenix dac-

tylifera L.) i oko 30 miliona stabala. Varijeteti su različitog habitusa, okusa i boje plodova te sadržaja šećera. Za palme se kaže »Biljke sa glavom u vatri i žilom u vodi«. Dobro podnose sušu, visoku temperaturu, minimalnu vlažnost, zasoljeno tlo. Rod Schinus L. — mastikovo drvo javlja se s nekoliko vrsta: Schinus molle Linn. (drvo 6 — 15 m), heliofitna i kserofitna biljka, Sch. dependens Orteg. (visina 5 m), te Sch. terebinthifolius Raddi.

Od vrsta tuja raste Thuja orientalis L. —obična azijska tuja, koja dobro raste na svakom tlu i sunčanim staništima. Rod Vitex — konopljika zastup­ljen je sa dvije vrste (Vitex agnus castus L. i Vitex negundo L.), koje rastu na sunčanim terenima, osjetljive su na niske temperature, te stradavaju, ali se brzo regeneriraju, jer tjeraju izbojke iz korijenja. Palma kalifornijska Wasintonija (Washintonia filifera Linden H. Wendl.) dostiže visinu do 30 m i promjer 80 cm, otporna je na sušu i slano tlo, a dobro raste na vapne­nastom tlu.

Ad 2. tj. na s uho- s v j e ž i m t l i m a uspijeva ovo kserofitno--mezofitno drveće i grmlje:

— Albizia Julibrissin Durazz (v 9 — 12 m) i A. Iebek Benth. (v 11 m) — albicije, otporne su prema nepovoljnim uvjetima i skromnih zahtjeva za tlo;

— iz roda C up r e s s us nalazi se C. s. var. pyramidalis Nym — pira­midalni čempres i C. s. var. horizontalis Gordon — horizontalni, kaloifilne i heliofilne vrste, koje rastu da različitim tlima, osim na močvarnim i slanim, a koriste se za pošumljavanje u krajevima s godišnjim oborinama od 400 i više mm;

— iz roda Hibiscus L. nalaze se dvije vrste i to H. syriacus — grmoliki sljez i H. rasa-sinensis L. Prvi uspijeva na svim osim pjeskovitim zemlji-ština i naraste do 4 m visok, a drugi do 2,5 m (u Kini i do 9 m);

— rod Jasminum zastupljen je s više vrsta i to: J. officinale L. — perzijski jasmin, heliofilna vrsta koja ne podnosi niske temperature, / . nudiflorum Lindl. — rani jasmin, J. kumile L., J. sambac Ait., otporan prema gradskim uvjetima i podnosi dobro obrezivanje;

471

— po jedna vrsta ali s više formi nalaze se Ligustrum vulgaris L. — obič­na kalina i Myrtits communis L.;

— s po jednom vrstom nalaze se Duranta repens L. — zimzeleni grm do 5 m visok, otporan na prašinu čađu, sumpor i ugljik a dobro podnosi obrezivanje te odlično služi za živicu; Eleagnus angustifolia L. — uskolisna daiina, u obliku grma ili niskog t j . 5—8 m visokog drveta, biomeliorativna vrsta koja podnosi veću koncentraciju soli u tlu ali osjetljiva na prašinu u zraku i visoke temperature; Melia azcdarach L. — melija, drvo visoko do 15 m, zahtijeva dobro tlo, ali ne podnosi veliku koncentraciju soli u tlu; Ulea europea L. — maslina, koja je otporna na negativne gradske uvjete i visoke temperature; Parksonia aculeata — parksonija, koja naraste do 6 m visoko stablo, zahtijeva pjeskovito, šljunkovito i suho tlo, i Tamarix aplylla Karst. — tamarika, koja postiže visinu do 10 m, ima odličnu izbojnu snagu iz panja i žilja a uspijeva na aluvijalnim, glinastim, vapnenim pa i zaslanjenim tlima.

Ad 3. tj. n a s v j e ž i m t l i m a nalaze se ove mezofitne vrste drveća ili grmlja:

— Acacia farnesiana Wild. — akacija visine do 5 m, podnaša hladnoću do — 5« C, a raste na pjeskovitom, pjeskovito-ilovastom tlu, u početku traži navodnjavanje, a kasnije ostane otporna prema suši. Koristi se za zaštitu od erozije i vjetrova te za živicu; Cupressus arizonica Greene — arizonski čempres, podnosi niske i visoke temperature, brzorastuće do 15 m visoko drvo; koristi se za živicu i vjetrobrane pojaseve, drvorede i maskiranje nema za­htjeva na tlo; Dalbergia sissoo, šišam — drvo do 25 m visine, brzorastuće u mladosti otporno na jake i suhe vjetrove i loše uvjete u gradovima, a bolje uspijeva na poroznim pjeskovitim ili ilovastim tlima. Koristi se za vjero-brane pojaseve, drvorede, pojedinačno i u grupicama; Dodonea viseosa Jacq. — dodonija, zimzeleni grm ili drvo, osjetljivo na niske temperature, dobro podnosi obrezivanje te se često koristi za živicu, služi za zaustavljanje pje­ščanih nanosa; Ficus religiosa Linn. — ficu's zimzeleno do 30 m visoko drvo, brzo raste, dolazi u drvoredima, pojedinačno i u grupicama, traži dobro tlo, a slano ne odgovora. Ima veliku dekorativnu vrijednost, zbog elegantnog habitusa, oblika i boje listova; Gleditsia triacanthos L. — trnovac — američka gledičija raste do 45 m visine, dobro uspijeva; Mortis alba L. bijeli dud, brzo raste ima mnogo formi, koje se razlikuju po obliku, boji lista, obliku krošnje i plodova; Pinus halepensis var. brutia Elw. — brucijski bor, otporan prema žegi, koristi se za pošumljavanje krških terena, vjetrobrane pojaseve i potrebne zasjene.

Ad 4. tj. n a sv j e ž e v l a ž n i m tlima uspijeva ovo mezofitno-higrofitno drveće i grmlje:

Cassia artemisoides Gaud. — kasija zimzeleni grm do 2 m visine; iz roda Casuar'ma — kazuarina u Bagdadu rastu samo 2 vrste i to C. equisetifolia Forst., visina 30 m i promjera do 60 cm, raste na poroznim pjeskovitim

472

tlima, a može da se prilagodi i niskim oborinama 300 — 400 mm godišnje i C. cunninghamiana Miq., koja se koristi za pošumljavanje i melioracije u aridnim područjima. Otporna je na visoke temperature, suhi zrak i mini­malne količine oborina. Obje imaju razgranati korjenov sistem te učvršćuju zemljište, a pomoću bakterije uzimaju dušik iz zraka, te obogaćuju tlo, ot-porne su na sol u tlu; Lagestroemija indica Linn. — lagersteremia, raste kao grm ili drvo do 7 m, a uzgaja se zbog lijepih cvjetova; Pirus communis L. — divlja kruška, vis. do 15 m, dosta je otporna prema visokim i niskim tempe­raturama i prema suši, ima veliki žilni sistem te služi protiv erozije; Ricinus communis L. — skočac najbolje uspjeva na aluvijalnim tlima, ne podnosi jake vjetrove i gradske uslove; Tamarix parvifolia D. C. i T. pentandra T. p. var. tigrensis — tamarike, dobro podnose zaslanjena zemljišta koja štite od odronjavanja i učvršćuju tlo.

A d 5 . n a v l a ž n i m i m o k r i m t l i m a rastu: Bauhinia purpurea Ar. i B. variegata Linn., dekorativne biljke; Eucalyp­

tus camaldulensis Dehnhardt. i E. globulus Labil. — eukalipti, dobro rastu na alkalofilnoj podlozi, pjeskovitom tlu, a podnose mrazeve i visoke tem­perature (— 10° C do + 50» C); Lantana camara L., grm 2 — 3 m, ima 5 vari­jeteta, različitih boja cvjetova, otporna prema svim ekološkim uvjetima; Ne-rium oleander L. — oleander, grm do 5 m podnosi temperature do —7° C, najviše se javlja kraj rijeka i potoka; Populus euphratica Oliv. — eufratska topola, endemijska vrsta Iraka i Sirije raste vrlo brzo i lahko se razmno­žava; Salix acmophylla Boiss., S. alba L. — bijela vrba, S. babylonica L. — žalosna vrba, S. purpurea L. najbolje uspjevaju na mokrim, svježim i hu-mozno pjcskovitim tlima; Thuja occidentalis L. — zapadna tuja dobro pod­nosi i zasjenu i obrezivanje grana.

2. u Poglavlju o » r a z v o j u z e l e n i h p o v r š i n a B a g d a d a « au­tor je dao klasifikaciju zelenila na:

A) zelene površine unutar naselja (gradsko zelenilo) i B) zelene površine izvan naselja (izvangradsko zelenilo).

Gradsko zelenilo dalje je podijelio na: I — parkove, centralne i rajonske, II — zelene površine između blokova zgrada (gradski park, skver), III — zelene površine unutar jednog bloka zgrada, IV — zelene površine duž saobraćajnica i naselja, V — zelene površine specijalnog karaktera kao uz industrijska postroje­

nja, škole, dječje vrtiće, groblja, zdravstvene ustanove, sportsko-rekreacione centre te botanički i zoološki vrt,

VI — zelene površine zaštitnog karaktera u naselju, i VII — zelene površine na privatnim okućnicama i oko vikendica.

U uvjetima aridne klime, kakva vlada na Bliskom istoku i u Bagdadu, razvio se posebni parkovni stil koji je poznat kao a r a p s k i p a r k , a karakte-

473

miran je hladovinama, ogradama, vodenim površinama i kitnjastim izgledom. Taj se tip parka razvio na relativno malom ograđenom prostoru vlasnika kuća. Iz ovog tipa parka, razvio se i više funkcionalni park koji ima dio za povrtnjak ili voćnjak.

Zelene površine trebamo promatrati kroz prizmu cjelokupne arhitekture i razvojnog puta grada u određenim klimatskim i društveno-ekonomskim uvjetima. Funkcija zelenih površina Bagdana sistematski su opisane: estetsko-dekorativna, sanitarno-higijenska i kulturno-prosvjetna funkcija.

Visoka dekorativna vrijednost biljaka očituju se u različitim bojama na kori, listovima, cvjetovima i plodovima, a sve to izaziva različite ugođaje kod ljudi, povezanost s uvjetima aridne klike. K u 11 u r n o-p r o s y j e t n e f u n k c i j e zelenih površina imaju veliki utjecaj na razvoj kulturne, dru­štvene i druge manifestacije, na razvoj turizma i podizanje blagostanja ljudi. S a n i t a r n o -h ig i j e n s k i značaj parkova i zelenih površina svr­stan je u tri grupe: utjecaj zelenila na mikro i makro klimu, odnosno zele­nila na sastav zraka, funkcija zelenila u smanjenju buke u naselju.

U Iraku površine pod šumom zauzimaju 4% od cjelokupne površine tj. oko 17.776 km2. Po jednom stanovniku dolazi oko 1.500 m2, dok je svjetski prosjek 11.200 m2; a u Jugoslaviji 41.000 m2. Sve to ukazuje na svu težinu problema, jer u Bagdadu prema autoru ima svega 3,5 m2 zelenih površina po stanovniku. Budući je srednja maksimalna temperatura u Bagdadu velika i da je srednji godišnji broj dana s temperaturom 40° C ili više oko 90 dana od maja do septembra, to predstavlja veliku opasnost po zdravlje ljudi. Da bi se poboljšali klimatski uvjeti potrebno je obaviti u većem opsegu pošumljavanje i ozelenjavanje. Utjecaj zelenila na relativnu vlažnost zraka očituje se u tome što se pošumljavanjem polu- pustinjska klima može učiniti humidnijom. Podizanjem zelenih pojaseva, zelenih oaza, drvoreda, može se znatno utjecati na kretanje i usmjeravanje vjetrova. Strujanje zraka je vrlo važno zbog njegovog mješanja, jer potrošna ugličnog dioksida i stvaranje kisika je mnogo veća na šumskim kompleksnim i vodenim površinama, dok je u gradovima obrnuto. Bez zelenog prokrivača očituje se jaka insolacija, koja štetno djeluje na zdravlje ljudi prouzrokujući teže nervne pojave, gla­vobolju, nesvjesticu pa i sunčanicu.

Autor (Mihsin K. Mahmood) nadaje obrađuje odnos zelenih površina prema sastavu zraka, prema krutim česticama u zraku, te funkcija zelenila na smanjenje buke u naseljima.

S a d a š n j e s t a n j e zelenih površina u Bagdadu i njihova podjela po kvaliteti, gledano s aspekta uređivanja, dijele se na:

I kategoriju, sa visokom dekorativnom vrijednosti i dobrim uređenjem (zelena površina oko Republičke palače),

II kategoriju, sa srednjom dekorativnošću i slabim uređenjem (obala rijeke Tigrisa, oko državnih objekata i u privatnim kućama)

III kategoriju, s vrlo niskom dekorativnošću i vrlo slabim uređenjem (stari i novi parkovi koji su dosta zapušteni te ih treba što prije rekonstru­irati). •-. •

474

Slupanj uspjeha vegetacije u Bagdadskim parkovima ovisi o: izboru biljnog materijala za odgovarajuće stanište, osiguranju odgovarajuće količine vode i strogim zaštitnim mjerama. Na temelju naprijed iznijetih podataka, autor donosi slijedeće z a k l j u č k e :

1. Funkcija zelenih površina ima snažni utjecaj u nepovoljnim stojbin-skim uvjetima;

2. zelene površine u Bagdadu su jedan dio cjelokupnog blagostanja dru­štva, tijesno povezane s ekonomsko-društvenim stanjem. Ekonomsko-društveni napredak uslovljenje je i povećanjem zelenih površina, po­sebno preko njihove estetsko rekreativne funkcije;

3. sadašnje stanje zelenih površina od 4,6 nv- po stanovniku u Bagdadu, treba povećati do 20 m2 po stanovniku, ako se želi postići adekvatan napredak društva;

4. socijalna funkcija zelenih površina Bagdada bit će značajnija, što društvo bude više ulagalo u njihovu izgradnju i održavanje.

3. Posljednjih godina Bagdad se naglo razvija zahvaljujući rukovodećoj partiji BAAS, naglo raste privredni i industrijski uspon, što se vidljivo odra­žava na društveni standard radnih ljudi. U gradu se podižu novi parkovi, a osnovano je nekoliko državnih, kao i malih privatnih rasadnika i cvje­ćarna.

Tro-milijunski glavni grad Republike Irak trebao bi da postane uzor najboljih rješenja iz područja hortikulturno-krajolikog pejsažnog oblikovanja na tom području Azije.

Smatram, da je boravak mr. Mihsina K. Mahmood-a bio uspješan i da je opravdao svoj boravak u našoj zemlji.

mr. Josip Karavla

475

ŠUMARSTVO U PODŽUPANI JI RIECKOJ GOD. 1880.

Iz objelodanjenog izviešća podžupanijske oblasti riečke vadimo također šu­marstva tičućih se podataka. Za pošumljenje krša, veli se, nastavljeni su pokusi, (?) te bje u kršu, nalazećem se u občinah Kraljevica, Hreljin, Crikvenica, Novi i Grobnik na ukupnom prostoru od 132 hektara:

I. posijano sjemena: a) 200 kila pajasena (Ailanthus glandulosaj; b) 200 kila jasena (Fraxinus excelsior); c) 100 kila klena (Acer pseudo-platanus); d) 4 kila briesta (Ulmus campestris); e) 11 kila crnog bora (pinus austriaca); f) 1 kilo omorike (pinus picea); g) 1 kilo ariša (pinus larix); h) 1 kilo bagrena (Robinia pseudo-accacia);

II. posadjeno biljaka: a) 10.000 kom. crnog bora (pinus austriaca); b) 10.000 kom. biclog bora (pinus sylvestris); c) 12.000 kom. omorike (pinus picea); d) 2.000 kom. koprića (celtis australis); e) 20.000 kom. bagrena (Robinia pseudo-accacia); f) 5.000 kom. briesta (Ulmus campestris); g) 2.544 kom. pojasena (Ailanthus glandulosa); h) 10.000 kom. jagnjeda (populus nigra); i) 12.000 kom. ruske vrbe (salbc uralensis). Posijano sjeme pokazalo je sliedeći uspjeh: Pajasenu su naškodile kobilice,

koje su na milijune na nj došle, ali je ipak ostalo u Kraljevici i Novom neoštećenih biljaka.

Jasen još nije niknuo, ali mu u jeseni sjeme bijaše zdravo i nabreknuto, te je sva nada, da će u proljeće niknuti, jer treba u tu svrhu dulje vremena. Klen, brijest, crni bor i bagrem liepo su nikli te stajahu u jeseni dobro.

Posadjene pako biljke i to: crnog i bielog bora, omorike, bagrema, koprića, briesta, pajasena, jagnjeda i ruske vrbe u jeseni sve dobro, izim jagnjeda, koji je u grobničkom polju uzfalio, al se je zato liepo uzdržao u crikveničkoj obćini, u predjelih Pećica, Stronjina, Orehovik i Dobrovica kod Grižana, te se je nadati, da će biljke tamo, čim ojačaju, skršiti silu deruće vode u tamo.šnjm povećih vodo-derinah.

Uslied ovih tečajem dvijuh već godina učinjenih pokusa osvjedočismo se, da u kršu nije probitačno raditi sjemenom, već biljkama, stoga su gojenje šumskih biljaka domoljubom, te ujedno požrtvovnom pomoći obćina dosele u Novom i Bribiru ustrojeni posebni šumski vrstovi, u kojih će se biljke iz sjemena gojiti te u krš presadjivati. Polučeni uspjeh ima se polag navoda izvještaja po­glavito zahvaliti i sudjelovanju dotičneg g. župnika, obćinskih načelnika, ali i sa­momu pučanstvu.

Prijavljeno je 1069 šumskih šteta, razpravljeno i sa 984 for. 92 nč. odštećeno. (ŠUMARSKI LIST, V/1881, sv. III, str. 152)

476

AKTUALNO

AKCIJA POŠUMLJAVANJA NA PODRUČJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »KARLOVAC« 1981. GODINE

Društvenim dogovorom za ostvarivanje »Programa pošumljavanja degradi­ranih šuma i nepošumljenih šumskih površina u SRH za razdoblje 1981 — 1985 god«, predviđena je površina od 75.000 ha. U izvršavanju ovako obimnog plana pošumljavanja Šumsko gospodarstvo »Karlovac« će pošumiti 4.500 ha bujadara i vriština i provesti konverziju na 500 ha degradiranih šuma.

Ovako postavljeni plan traži hitno rješavanje osnovnih problema čije bi odlaganje dovelo u pitanje izvršenje plana. Problematika je slijedeća:

a) Potreba hitnog uključivanja svih društvenih subjekata na području Zajednice općina Karlovac u akciju i požuriti osnivanje Odbora za provođenje akcije pošum­ljavanja;

b) izrada Samoupravnih sporazuma za izvršenje programa pošumljavanja na nivou područja sa svim korisnicima drvne mase i Šumskog gospodarstva »Kar­lovac«;

c) rješavanje pravno-imovinskih odnosa za površine namjenjene pošumljava-nju;

d) osiguranje financijskih sredstava za normalno provođenje akcije, e) osiguranje kvalitetnog sadnog materijala; i) osiguranje potrebne radne snage — vlastitih radnika, školske i rad. omla­

dine, omladinske radne akcije, lovci, građani i dr., g) pravovremena izrada projekata za predviđanje površine.

Što smo učinili u 1981. god, a što je potrebno učiniti u nastupajućem raz­doblju?

a) Na inicijativu Saveza inž. i tehn. šumarstva i drvne industrije Hrvatske i Konferencije SSRNH izrađen je Program za provođenje akcije pošumljavanja degradiranih šuma i nepošumljenih šumskih površina na području SR Hrvatske.

Socijalistički savez Zajednice općina Karlovac izradio je svoj Program akcije koji je dostavljen svim Konferencijama soc. saveza Općina radi izrade njihovog programa akcije pošumljivanja.

U tu svrhu osnovan je na nivou Zajednica općina Karlovac, Odbor za provo­đenje društvene akcije pošumljavanja.

Do sada su osnovani odbori u općini Duga Resa, Karlovac, Slunj, Jastrebarsko (Zaj. opć. Zagreb). U općinama Ozalj, Vojnić i Vrginmost odbori su u formiranju

Kod izrada programa za provođenje akcije, osnivanja odbora bili su uklju­čeni stručnjaci Šumskog gospodarstva »Karlovac«. Naši stručnjaci aktivni su učesnici u radu formiranih odbora.

477

Za Skupštinu zajednica općina Karlovac sastavljen je informativni program pošumljavanja na području Šumskog gospodarstva »Karlovac« za razdoblje 1981 — 1985. god. O njemu je vođena rasprava i doneseni zaključci o prihvaćanju pro­grama (studeni 1981. godine).

b) Samoupravni sporazum o udruživanju sredstava za proširenu biološku reprodukciju u okviru Općeg udruženja šumarstva, prerade drva i prometa pri­hvaćen je u svim OOUR-a Šumarskog gospodarstva »Karlovac«.

Temeljem Samoupravnog sporazuma na nivou šumsko-prerađivačkog kom­pleksa SR Hrvatske je o proširenoj biološkoj reprodukciji na nivou područja (Šumsko gospodarstvo Karlovac) koji su, osim šumarstva, potpisali svi korisnici drvne mase sa našeg područja.

c) Na području Šumskog gospodarstva površina bujadara i vriština i ostalih neobraslih površina iznosi oko 60.000 ha. One su uglavnom nepogodne za poljo­privrednu proizvodnju, ali se mogu koristiti za intenzivni uzgoj četinjača. Šumsko gospodarstvo je u posljetnom periodu podiglo već 3.500 ha kultura četinjača na bujadarama i vrištdnama. Te kulture već daju prve prihode u sitnoj ob lovini i celuloznom drvu provođenjem proreda.

Neobrasle površine su većim dijelom pod upravom Skupština općina ili u pri­vatnom vlasništvu, a manji dio je pod upravom Šumskog gospodarstva. Zbog toga je u toku jeseni 1980. godine uz pomoć Skupštine Zajednice općina Karlovac poduzeta akcija evidentiranja tih površina u svim Općinama i donošenju odluka o njihovoj namjeni. U Općinama su formirane komisije za razgraničenje poljo­privrednih od šumskih površina. Danas su svi svjesni da tako velike površine ne mogu dalje ostati neiskorištene.

Teže će biti rješiti pošumljavanje privatnih površina koje čine veće suvisle komplekse bujadara i vriština ili se nalaze kao enklave i poluenklave unutar društvenog zemljišta.

Za pošumljavanje privatnih površina postoji nekoliko prijedloga. Najbolje bi bilo privatnim vlasnicima osigurati sadnice, a da oni sami izvrše pošumlja­vanje. Onima koji neće sami pošumiti, trebalo bi to provesti na teret društvenih sredstava a uz primjenu Zakona o korištenju zemljišta.

Pošumljivanje bujadara i vriština ima i šire značenje, zbog njihovog smještaja oko rijeke Kupe, Korane, Dobre i Mrežnice. U koliko se te površine počnu inten­zivno pošumljavati zadržale bi se velike količine vode (cea 500 mil. ms) koja za vrijeme obilnijih kiša ugrožava stanovništvo i ostala dobra. Time bi se izbjegle i nepotrebne retencije i akumulacije u nizinskim hrastovim šumama.

Za sređivanje pravno-imovinskih odnosa površina namjenjenih za pošumlja­vanje Šumsko gospodarstvo »Karlovac« je zaposlilo jednog geometra (novo radno mjesto).

d) Pošumljavanje na području Gospodarstva počelo je u proljeće prema postavljenom planu za 1981. god. Računalo se, da će financijska sredstva po Sa­moupravnom sporazumu i Društvenom dogovoru biti normalno osigurana. Dru­štveni dogovor do sada još nije prihvaćen od svih sudionika u dogovaranju, a Samoupravni sporazum prihvaćen je gotovo od svih sudionika šumsko-prerađi­vačkog kompleksa.

478

Sredstva koja se formiraju po Sporazumu i Dogovoru ne mogu se trošiti u tekućoj godini, već se izdvajaju po završnom računu. To nam zadaje velike poteškoće u pokriću troškova koji su nastali za izvršeno pošumljavanje n 1981. godini. Stoga smo morali u jesen prekinuti akciju makar je bio osiguran sadni materijal i radna snaga (omladina, lovci i dr.), a dosadašnje troškove za pošum­ljavanje smo pokrili vlastitim sredstvima, akontacijama od prerađivačke indu­strije i dijelom kredita koji je osiguran preko banke za ŠORA — »Rakovica 81«.

Za planiranje normalnog i kontinuiranog rada na pošumljavanju koji garan­tira i izvršenje srednjeročnog plana potrebno je:

1) potpisivanje Društvenog dogovora, 2) sredstva kvartalno izdvajati iz dohotka u tekućoj godini.

e) Za izvršenje plana pošumljavanja u razdoblju 1981 — 1985. god. treba osigurati kvalitetan sadni materijal, koji bi bio što jeftiniji. Za ljetno pošum­ljavanje treba osigurati sadnice sa obloženim korjenom. Samo veliki mehanizirani rasadnici mogu proizvesti velike količne kvalitetnog i jeftinog sadnog materi-J a l a- .

Šumsko gospodarstvo »Karlovac« je u 1980. g. potpisalo Samoupravni sporazum sa Šumskim gospodarstvom Ogulin za dugoročnu proizvodnju sadnica različitih vrsta četinjača, na kojem će za naše potrebe proizvesti 1,000.000 školovanih sadnica godišnje.

Osim toga u proceduri je dogovoranje i potpisivanje Samoupravnog sporazuma sa Šumarskim institutom u Jaski za proizvodnju sadnica u kontejnerima u koli­čini od 1,600.000 biljaka godišnje. Te sadnice bi osigurale pošumljavanje u ljetnom periodu, jer je vrijeme u proljeće i jesen kratko za izvršenje predviđenog plana pošumljavanja.

Ove količine sadnica bi nam osigurale 1000 ha pošumljavanja godišnje. Pošumljavanje u 1981. god. je izvršeno sadnicama četinjača iz rasadnika »Ošta-

rije« Šumskog gospodarstva Ogulin. Za ljetno pošumljavanje sadnice u kontej­nerima proizvedene su u rasadniku Bosansko Grahovo. '

f) Organizacija rada na sadnji provodila se na klasičan način — normalnom radnom snagom. U sadnji je sudjelovala omladina odgojno-obrazovnih centara Karlovca, Duga Rese, Vojnića, Topuskog, Slunja kao i Osnovne škole iz Ozlja, Pribića, Vojnića, Vrginmosta, Duga Rese, Karlovca i dr. Školska omladina sadila je biljke u proljeće i jesen. Moramo odati priznanje omladini Srednjoškolskih centara i Osnovni škola, kao i njihovom rukovodstvu i nastavnicima na pomoći i razumjevanju koja su iskazali u ovogodišnjoj akciji.

Vrlo zanimljiv prijedlog aktivna direktora srednjoškolskih centara u ovo­godišnjoj akciji, a i za buduće, da se dio sati predmeta Proizvodno tehničkog od­goja realizira na akciji pošumljavanja. Obavezan proizvodni rad (praksa nakon U stupnja) također se može realizirati na pošumljavanju. Učenici III i IV stupnja na akciji pošumljavanja mogli bi raditi subotom i nedjeljom. Školska omladina je veliki radni potencijal koji se može koristiti za podizanje i njegu kultura.

Na području Šumarije Rakovica u 1981. god. bila je organzirana Savezna omla­dinska radna akcija. Omladina je radila od 15. 06. do 28. 08. 1981. godine.

To je bila prva omladinska radna akcija, koja je u SRH organizirana na po­šumljavanje. Organizirala ju je Konferencija SSO Hrvatske i SSO Zajednice

479

općina Karlovac. Omladina je radila u tri smjene. Smjena je bila sastavljena od pet brigada sa 200 — 210 brigadira, n trajanju od 25 dana.

Bez obzira na to što je omladinska radna akcija pripremana u veoma krat­kom vremenu, rezultati su dobri.

Naročito su važna iskustva stečena u toku rada za naredne omladinske ak­cije na području Hrvatske. Smještaj je bio u Osnovnoj školi »Eugen Kvaternik« Radilište je bilo udaljenot 2,5 km od naselja škole. Velike poteškoće činilo je normalna opskrba vodom, zbog slabog kapaciteta vodovoda. Prva smjena je imala poteškoće sa električnom strujom, zbog rekonstrukcije dalekovoda.

Naveli smo neke poteškoće, a da se ne govori o tome koliko je škola nepri­kladna za smještaj tolikog broja omladine na duže vrijeme.

Za buduće akcije trebalo bi na većim kompleksima predviđenim za pošum-ljavanje izgradili stabilnije objekte — barake ili kontejnere za kuhinju i sani-tarijc a omladina da spava pod šatorima. Možda bi naselje trebalo izgraditi u jed­nom centru, a omladinu voziti na radilište autobusima itd.

U akciju su se u jesen uključile i lovačke organizacije sa područja Ozlja i Duga Rese.

Zajedno sa Socijalističkim savezom Zajednice općine i Soc. savezom općina dalje će se raditi na propagiranju akcije i posebno u nju uključivati građane putem Mjesnih zajednica, radničku i seosku omladinu, izviđače, vatrogasce, turi­stičke organizacije i dr.

g) Prema Samoupravnom sporazumu šumarske organizacije su dužne izra­diti izvedbene projekte koje prihvaća Odboru fonda. To znači da se projekti mo­raju raditi godinu unaprijed, Za projekt se moraju izvršiti prethodna istraži­vanja površina namjenjenih za pošumljavanje, izbor vrsta sa rasporedom na terenu, potreba izgradnje komunikacija, tehnika sadnje., njege i zaštite, tro­škove osnivanja, troškove iskorišćivanja, ophodnju, utvrđivanje vremena provo­đenja proreda, primjenu mehanizacije kod osnivanja i iskorišćivanja drvne mase i dr.

Projekat za osnivanje kulture četinjača u Šumariji Rakovica OOUR-a Šu­marstvo »Slunj« gospodarska jedinica »LIPOVAČA« izradio je Šumarski institut Jastrebarsko zajedno sa Šumskim gospodarstvom »Karlovac«. Projektom je obu­hvaćena površina od 300 ha. U toku ljeta Savezna omladinska radna akcija »Ra­kovica 81« izvodila je radove po tom projektu.

Šumsko gospodarstvo »Karlovac« planiralo je u 1981. god. podići kulturu četinjača na površini od 600 ha. Zbog nerješenih financijskih sredstava po SAS-u i Društvenom dogovoru izvršili smo 370 ha. Saveznom omladinskom radnom akcijom »Rakovica 81« pošumljeno je u Rakovici u ljeti 150 ha sadnicama obične smreke, običnog bora i crnog bora. U proljeće i jesen na području Šumarije Duga Resa, Krnjak, Slunj, Rakovica, Cetingrad, Krašić, Vojnić i Vrginmost školskom omladi­nom pošumljeno 220 ha sadnicama obične smreke, običnog bora, crnog bora. zelene duglazije, evropskog ariša i američkog borovca.

Mr Ivan Mrzljak, dipl. ing. šum. šimc Rončević, dipl. ing. šum.

480

OBLJETNICE

STOGODIŠNJICA PRVOG U D Ž B E N I K A IZ UZGAJANJA ŠUMA (1881 — 1981)

»Svaki hrvatskih šumara, osjeća manje više nevolju mal ne posvemašnog pomanjkanja hrvatskih šumarskih knjiga, ponajpače pako slušatelji kr. nam šumarskog učilišta, pošto nam prema individualnim šumarsko-gospodarskim od-nošajem domovine naše u obće težko, i iste njemačko-austrijske šumarske autore usvajati, za učevna pomagala predavanja« piše F. X. K e s t e r č a n e k u Pred­govoru svoje »Dendrometrije«. A Fr. Č o r d a š i ć , također u Predgovoru svoje »Nauke o sađenju i gojenju šumah« koju naliku označuje kao »prvi i ponaj-glavniji dio šumarske znanosti«, piše, da je potaknut na pisanje što »za umno šumarenje treba nam nauke i znanja, — treba da poznamo vriednost i narav šume, kako da se iz nje što veća korist i zvadi . . . pa i želja, da koliko toliko olakšam učenikom na gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih, koji, ne-imajući skoro nikakvih šumarskih knjiigah, puno vremena i truda troše pisanjem učevnih predmeta«.

Pisanju udžbenika u ono vrijeme na putu se prepriječila stručna terminolo­gija, je r je, piše Kesterčanek u navedenom Predgovoru, »dosada uobće, hrvatsko šumarsko nazivlje, još slabo obrađeno i nepoznato polje« pa stoga »moli«, da mu »veleštovani čitaoci neupišu u grieh što sam ba bilo i protiv volji osvedočenju pridržavao i u toj knjizi, njeke jur po našim šumarih usvojene nazive, ma isti i ne odgovarali duhu hrvatskog jezika«.

» N a u k a o s a đ e n j u i g o j e n j u š u m a h « Franje Čordašića, šumarskog izvjestielja Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, izložena je na 203 stranice teksta.

Ilustracija nema, a sadrži: Predgovor, Uvod u šumarstvo, str. 1—7; I odsjek: Naravno pomlađivanje šumah, 11—100; II (odsjek): Ručno pomlađivanje šumah, 103—167; i Dodatak, str. 168—203.

U Uvodu Čordašić najprije definira šumu kao »svaki oveći, drvećem obrasli prostor«, ali »ako se šuma po pravilih šumarstva goji, ili gaji, zove se gaj«. Dalje definira šumarsku znanost kao »nauke i načela, koja nam valja znati, da možemo sa sumarni svrsishodno postupati, ter ih što bolje upotrebljavati i unovčiti« a »uporabu te znanosti za šumarske poslove zove se šumsko gospodarstvo, iliti šumarenje« te »sve što na nauku i uporabu spada, zove se šumarstvo«.

»Neizmjerna važnost šumah«, piše Čordašić, ne sastoji se samo u korišćenju drva i paužitaka (sporednih šumskih proizvoda), nego i u njihovoj ekološkoj važ­nosti, jer »šume djeluju na uzdržavanje stalna podneblja, uzdržavaju i umna-

481

žaju redovitost zemlje, brane od elementarnih nezgodan, svojim liepim zelenilom i raznolikom dražesti poljepšavaju okolicu, čiste zrak i t im čovjeku i životinjama zdravlje uzdržavaju«. Prema tome šumari su već pred više od jednog stoljeće (Čor-dašić je bio i prvi nastavnik ovog predmeta na križevačkom Gospodarsko-šumarskom učilištu t j . od 1860. god.) obrazovani i kao ekolozi odnosno zaštitničari životnog oko­liša čovjeka.

Budući šumarski stručnjaci bili su upućeni (str. 2.), da »čisto financijalno« gospodarenje šumama t j . da se »iz šume što veći novčani prihod vaditi k a n i . . . može valjati samo za gospodare malena posjeda«. Međutim država, a vjerojatno Čordašić pod tim razumijeva ne samo državne šume nego i zajedničke (tada imov­nih općina, zemljišnih zajednica), gdjekada mora »od neposrednoga novčanoga dohodak iz šumah nešto i žrtvovati, ako se tim veća korist za obći boljitak države postići može« (države kao društvene zajednice).

U daljnjem toku Uvoda Čordašić je prikazao zapravo program školovanja šumara obrazlagajući zašto su pojedini »predmeti« nužni, kao matematika, rudo-slovje, graditeljstvo itd. ili što obrađuju, kao npr. uređivanje šuma, procjena šuma i dr.

Materija I odsjeka t j . o naravnom pomlađivanju šuma (i prorijeđivanja) obra­đuje:

Prikaz raznih vrsta uzgoja: visoke, sitne t j . niske i srednje šume kao one koje pretežu te »podređenih, obično samo na stanovite mjestne odnošaje ograni­čenih vrsta uzgoja« odnosno »granjsko gospodarenje« tj . sijekom »u glavu«, okres-no tj. one u kojima se na stablima sijeku postrane grane (za krmljenje stoke) a vrhovi ostaju i preborno šumarenje; zatim tumačenje šumarsko-znanstvenih izraza (sječina, sastojina, doraslost sastojine za iskorišćivanje, uporabno doba itd.) te opća pravila za prirodno pomlađivanje šuma.

Vrijedno je napomenuti da Čordašić razlikuje tri »doraslosti« t j . zrelosti za sječu: ekonomsku ili čisto šumarsku odnosno onu u kojoj se poprečni godiš­nji prirast izjednačuje s faktičkim, fizičku ili doba kada šuma zbog svoje starosti zaostaje u rastu i drveće se počne sušiti te tehničku odnosno onu, kada stabla doraslu za namjenjenu svrhu, dakle od najtanjih do pilanskih sorti-menata.

U »posebnim pravilima naravnog pomlađivanja šuma« prikazana je tehnika pomlađivanje visokih šuma ophlodnom sječom, čistom sječom i prijebornim sijekom kao i pomlađivanje ostalih uzgojnih oblika. Opisani su i načini pomla­đivanja pojedinih vrsta ophodnom sječom i to hrastova (lužnjaka, kitnjaka i cera, u čistim sastojinama te mješovitih bukovo-hrastovih, bukovo-jelovih, bukovo-omo-rikovih, jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika = smreka), rikovih, jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika — smreka). Pomlađivanje čistom sječom može se ili, što više, mora primijeniti kod vrsta koje »za svoje mladosti ne podnose sjenu, ili barem bezuvjetno nezahtijevaju«. To su: smreka, ariš, obični i crni bor te breza. Obrađeno je i pretvaranje uzgojnih oblika jednog u drugog, čak i visoku u nisku t j . panjaču.

Prorjeđivanje sastojina obrađeno je na deset stranica. Korisnost, možemo reći i nužnost, prorjeđivanja sastojina Čordašić navodi u 9 točaka. Na prvom mjestu naglašava, da »prorjeđene šume daju kod jednake porabne dobi i jedna-

482

kih odnošajah stojbine jače i dragocjenije Sortimente i u obće više drvah, polaga izkustva 10 — 15%> više od neproriedjenih« a završava konstatacijom da je »proriedjivanje jedino sredstvo, da se u mješovitih šumah plemenite vrsti drveća rieše manje valjanih i opasnih im susjedah, koji ih guše i u razvitku prieče«.

U II odsjeku — ručno pomlađivajen šuma — obrađena je ne samo tehnika ručnog pošumljavanja nego i sjemenarstvo i proizvodnja biljaka, ali pretežni dio teksta odnosi se na pošumljavanje. U ovom odsjeku obrađeni su i ekološki uvjeti za pojedine vrste šumskog drveća odnosno odgovara se na pitanje »gdje i kako da se goje različite vrsti drveća?« Obrađene su ove vrste: hrast (točnije hrastovi lužnjak, kitnjak i cer), kesten, bukva, javori (gorski, mliječ i klen time, da »u našem Velebitu nalazimo lijepih javorovih stabalah na crničnjoj vapnenjači«), jasen (Praxinus excelsior iako se zapravo odnosi na Fr. oxyacarpa), brijest, grab, joha, breza, smreka, jela (»sadnjom ćeš laglje uspjeti ako si potre­biti razsad u razsadniku odgojiš«, bor (crni i obični) te ariš (koji se »radi svojih osobitih svojstavah goji u novije doba sad sjetvom sad sadnjom vrlo brižno i na veliko«).

»Dodatak« sadrži »izvadak iz knjige nadšumarnika P. Demontzey-a o pošum-ljenju i pobusivanju — uzgoju travnika; Berasung — francezkih goletnih gorah i brdinah«. Te francuske goleti nalaze se od zone Sredozemnog mora do alpin-ske odnosno u francuskim Alpama na nadmorskoj visini i između 2200 i 3000 met. nad morem, to je zona travnjaka u kojoj od drveća mogu rasti samo ariš i limba.

Ovaj »dodatak« zapravo zamjenjuje materiju za pošumljavanje krša, jer su kao »vladajuće vrsti drveća tople zone« obrađeni alepski i primorski bor, »zeleni kitnjak« (Quercus ilex), plutnjak, rogač i pinj, a za »umjerenu zonu« odnosno za zonu između 600 i 1000 m hrastovi lužnjak i kitnjak, kesten, crni i obični bol­te bukva i jela od kojih ove zadnje dvije vrste »imaju sa stanovišta šumarskoga veliku važnost, nu žalibože one se ne mogu upotriebiti za pošumljenje goletnih p ro s to r an . . . jer zahtievaju višegodišnju, prilično jaku zasjenu i zaštitu« te se njima mogu samo popunjavati jur, nepodpune sastojine«.

* * *

»Prva opsežnija uputa za podizanje i gajenje šuma«, kako A. K a u d e r s navodi u Šumarskoj enciklopediji, nalazi se u knjizi B. Š u l e k a » K o r i s t i g o j e n j e š u m a h « , koja je prikazana u Šumarskom listu br. 9—10/1966. pod naslovom »Pogled u šumarstvo Hrvatske pred 100 godina«. Suradnik u pisanju ove knjige bio je i F. Čordašić te je ta okolnost, kao i činjenica da je Čordašić 10 godina u križevačkom Gospodarsko-šumarskom učilištu predavao i uzgajanje šuma, uvjetovala da mu je, tada već na radu u Zemaljskoj vladi, povjereno i pisanje ove knjige — udžbenika. Čordašić je ovaj zadatak vrlo uspješno izvršio i, kako tadašnjim studentima za preko 30 godina tako i već stručnjacima, osigurao solidan temelj za rad na uzgajanju šuma.

U Šumarskom listu za Čordašićevu knjigu samo je objavljeno (1882, str. 113) da je izašla, dok se najavljeni opširniji prikaz nije nikada pojavio.

O. Piškorić

48.3

INVESTICIJE NA HRVATSKOM KRASU G. 1879.

Polag rukovodnog iskaza i računarskog zaključka c. kr. glavnog zapovjedničtva kao vrhovne krajiške upravne oblasti potrošeno bje g. 1879. iz zaklade za krajiške investicije među ostalim: za pravljanje novih bunara i kapnica po kršu 67.283 for. 73 nč., za uređenje potoka po kraških krajevih 5556 for. 69 nč., za činovnike i po­moćno osoblje kod pošumljenja krša 5639 for. 8 nč., za ograđenje 1000 rali krša suhim zidom, za nasađene 500 rali i za nasijavannje od 250 rali krša žirom, ter za jedno razsadilište izdano bi ukupno 13.565 for. 98 nč. . . .

(Šumarski list, V/1881, sv. I, str. 52)

NOVI NAČIN POSUMLJIVANJA

U jednom svezku »Erdcszeti lapok« objelodanjuje šumsko-procjenbeni nadzor­nik J. Kubina novi osobiti način pošumljivanja, koji da se može preporučiti ne samo za učvršćivanje i pošumljivanje prašulja (Flugsand), već i za pošumljivanje golih i kršovitih predjela. Ova od šumarnika E. Riedla potičuća metoda tj . uzgajanje bilj­ka u loncih, sastoji se u tom, da se načine iz smjese dobre hranive zemlje i gnoja 16 cm. visoki i 6 cm. široki lonci, koji se osuše (ali ne peku), pa u te lonce usađuju se pojedine biljke i š njimi presađuju na određena mjesta. Razumieva se, da se lonci moraju napuniti dobrom zemljom. Korjenje biljaka prodire za daljnjeg razvijanja iste kroz stiene lonca u pukotine pećina ili pjeskovito tlo, gdje se učvrsti; za to doba dobiva ono iz zemlje u loncu i sastojinama samog lonca još uviek do­voljno hrane. Gubitak biljka kod ovakova pošumljavanja vele da iznosi jedva 2—JP'o, dočim je kod pošumljivanja po drugih metodah 7 — W/o propadalo.

(Šumarski list, V/1881, sv. 3, str. 153)

484

OSVRTI I SUPROTSTAVLJANJA

ŠUMARSKO U ENCIKLOPEDIJI H R V A T S K E POVIJESTI I KULTURE

Izdavačka radna organizacija »Školska knjiga« u Zagrebu krajem prošle, 1980. godine predala je javnosti (promovirala) knjigu »ENCIKLOPEDIJA HRVATSKE POVIJESTI I KULTURE« (u daljnjem tekstu EHP). Ovom knjigom od 915 stranica enciklopedijskog formata »Školska knjiga« obilježila je tridesetu godišnjicu svog postojanja (1950—1980). U Enciklopediji nalaze se i natuknice »Šumarstvo« te »Drvna industrija u kapitalizmu«. Osim toga o ovim dvjema djelatnostima ima riječi i u nekim drugim natuknicama kao npr. Gorski kotar, Lika, Podravina, Vlastelinska i veleposjednička privreda. Šumska poduzeća i drvna industrija pri­kazana je u sklopu drugih privrednih djelatnosti i grafički i to na dvije »table«: XL za razdoblje prije Prvog svjetskog rata i XLV kao »privreda kapitalizma 1918— 1941.«

»Šumarstvo« je prikazano na tri i pol stupca, koji se opseg može i prihvatiti kao dovoljno velikim, da se u takovoj Enciklopediji prikaže osnovna linija povijesti našeg šumarstva. Opseg je dovoljno velik, ali neiskorišten, jer se gotovo isključivo govori o iskorišćivanju šuma, dakle o završnoj fazi šumske proizvodnje — proizvod­nje drva (stoga je naprijed i riječ šumarstvo stavljena u navodne znakove).

1

U prošlosti našega šumarstva treba razlikovati razdoblje do druge polovine 18. stoljeća i razdoblje od tada naprijed. Osamnaesto stoljeće je prelomno, jer se do tada šume ili posve slobodno iskorištavaju (»kao slobodno prirodno dobro«, kako stoji i u ovoj Enciklpeodiji) ili se sječe šuma bilo za pribavljanje drva bilo za pretvaranje šumskih površina u poljoprivredne reguliraju odredbama pojedinih feudalnih gospodara, a od tada se, na našem području, mjere ne samo o sječi nego i o uzgajanju šuma propisuju i državnim aktima. Drugo razdoblje sastoji se od dva razdoblja s vremenskim međašem u drugoj polovini prošloga, t j . 19. sto­ljeća.

1.1 U prvom razdoblju šuma je bila samo objekt iskorišćivanja za podmirenje potreba na drvu i za stočarsku proizvodnju koliko pašom toliko i korišćenjem žira ili bukvice. Nije nezanemarivano ni korišćenje šumskih prostora za lov div­ljači bilo za meso i kožu (jelenska, srneća) bilo za krzno, koje je npr. od kune bilo i mjerilo za plaćanje poreza (kunovina). FRANČIŠKOVIĆ (6, str. 23) što više nagla­šava, da je i lovljenje puhova »u vezi s bogatstvom bukovih šuma donosilo znatne koristi stanovništvu Gorskog Kotara.« U tom razdoblju, tamo od 14. stoljeća (Krčki Statut iz 1388. — KLEPAC 1, str. 145), počinje reguliranje sječa u šumama, kako je za 15. stoljeće i naprijed navedeno i u (ovoj) Enciklopediji. Međutim i u njima je težište na iskorišćivanju, iako »Zakon za les bakarski« iz 1524. (6, str. 22) sadrži odredbu, da se u Jesenovici šuma smije sjeći samo za »gospodina« i »kmeta«.

U drugoj polovici 18. stoljeća mjerodavni izdaju, po današnjoj terminologiji, niz općih propisa za gospodarenje šumama. To su tzv. »Šumski redovi« kao onaj

435

za šume Brodske, Gradiške i Petrovaradinske pukovnije od 15. IX 1755, zatim za šume Karlovačkog Generalata iz 1764., Bakarski iz 1767. godine i najopsežniji Marije Terezije od 27. VII 1769. Za Istru u sklopu Mletačke Republike imademo »Naređenje P. K. varh Dubravah« iz 1777. god. izdano uz poznatiji Morozinijev Katastar šuma u Istri, a ni francuska vladavina nije bila bez propisa za šume. Međutim o njima u EHP-u nema ni spomena, iako su oni zapravo dokaz, da se je i tada nastojalo racionalno gospodariti sa šumama t j . štititi ih od neracionalnih sječa te obaveza pomlađivanja i njegovanja. To posebno vrijedi za Šumski red Marije Terezije, kojeg KESTERCANEK (9, str. 143) naziva »prvom naukom o šumskom gospodar­stvu« izdanom na hrvatskom jeziku, a KAUDERS (3, str. 561) »jednim od prvih stručnih udžbenika«. Prema tome već u 18. stoljeću šumarstvo se nije sastojalo samo od iskorišćivanja šuma, nego i od zaštite te uzgoja (pošumljavanja, pomlađi­vanja, njege). Ove mjere su to značajnije, što se drvo tada pretežno koristilo za podmirenje lokalnih potreba (stanovništva i ustanova) a tek u manjoj mjeri za prodaju odnosno izvoz u udaljenija područja, jer za veće eksploatacije nije bilo uslova, prvenstveno puteva. Stoga i FRANZONI (10) u svom elaboratu o šumama Ličke i Otočke kumpanije predlaže gradnju 8 puteva od kojih neke i do mora (do luka u Povilama, Senju, Sv. Jurju, Stinici).

U ovom razdoblju, odnosno »u toku 18. st., u sjevernoj se Hrvatskoj neracio­nalno eksploatirala šuma radi izrade pepeljike (potaše)« čitamo u drugom stupcu na 653. str. EHP. U ovoj rečenici ne možemo se složiti s navodom, da je korišćenje drvne mase — šume za proizvodnju pepeljike u ono doba bilo neracionalno. Pepe-ljika se prvenstveno proizvodila iz bukovine i takva bi ocjena mogla vrijediti u naše doba, ali ne za 18. stoljeće, pa i kasnije. Prvo, pepeljika je u ono vrijeme bila nužna sirovina za proizvodnju stakla, a ono se proizvodilo, vjerojatno baš zahvalju­jući bukovini, i u našim krajevima od Gorskog Kotara do Slavonije; drugo, u pro­izvodnji pepeljike i stakla bio je zaposlen stanoviti broj radnika, kojima je taj rad (zarada) bila ne samo korisna nego i potrebna (inače bi ostali na svojoj ili feudalnoj zemlji); treće, u ono doba bukovina se, osim za ogrijev a u šumama bliže moru i za neke sitnije Sortimente (šubje, vratila i si.) inače nije mogla isko-rišćivati. Tä, bukovina se još i početkom ovoga stoljeća smatrala manje vrijed­nom i od jelovine, pa su, npr., uzgojne mjere u jelovo-bukovim šumama imale za cilj smanjenje učešća bukve u korist jele (vidi i 6, str. 38). Štoviše, još i poslije prvog svjetskog rata bilo je slučajeva, da se u »ugovornim područjima«i) bukva nije sjekla, iako je drvna masa bila plaćena. Tako je, npr., u šumskom pod­ručju Semeć Šumske uprave u Višegradu kupac ostavio neposječena bu­kova stabla. Štoviše, kupac je po stablu uplatio po 10 (tadašnjih) dinara, da se podbijele te da osušena ne smetaju podmlatku jele, smreke, bora pa i bukve. Dodajmo i to, da stabla nisu bila podbjeljenja, pa su 1937/38. prodana (5000 ms drva) uz cijenu od 10 din. po 1 ms kao pogonsko gorivo (pogon motora na upojni plin) poduzeću »VISTAD« u Višegradu (tvornici avionskih bombi).2) Dalje, tek je 1940. godine zabilježeno (11) da je bukovina na jednoj dražbenoj pro­daji postigla veću cijenu od jelovine. Konačno, proizvodnja pepeljike omogućila je, da se stare, prašumske, sastojine zamijene mladim, kvalitetnijim. Ostatak tako po-

') U Bosni, a i u Hrvatskoj (virovitička Bilogora, Garjevica), drvne mase u državnim šumama, osim nekih izuzetaka — opskrba obrtnika i rnalopilanara, prodavane su na panju po tzv. dugoročnim ugovo­rima odnosno na rok eksploatacije od 10 pa i više godina. Sume su bile neotvorene, pa je kupac morao graditi prometnice, najčešće šumske pruge. Dakako, da su se te investicije isplatile samo za velike mase i za višegodišnje korištenje, pa su i ugovorna područja obuhvatala i po više desetaka tisuća ha.

2) Izvorni podatak, jer je tada autor bio šef šumske uprave u Višegradu.

486

mlađenih sastojina danas se još nalazi u sklopu šumskog rezervata na Papuku »JANKOVAC« (Šumarija Slatinski Drenovac).

Prema EHP je neracionalno korištenje šuma bila i činjenica, da je »u gradu Ozlju, npr., svake godine potrošeno 200 kola ogrjevnog drveta«! Ovo navodim kao primjer »neracionalnog« pisanja, jer pisac tog teksta sigurno nije imao na umu, da grad Ozalj nije bio samo stambeni nego i gospodarski objekt (pa i do danas se održala žitnica, koja je prije nekoliko godina obnovljena) a nije računao ni s brojem stanovnika, koji je nesumnjivo bio veći od broja, da je grad bio isključivo stambeni a ne i gospodarski objekt.

1.2. Drugo polurazdoblje danas već povijesti šumarstva u Hrvatskoj počinje s Ilirskim pokretom, s osnivanjem »Horvatsko-slavonskog gospodarskog družtva«. Naime, u okviru tog Društva osnovan je 1846. godine poseban »šumarski odsek« (8, str. 300). U tom »Odseku« niču ideje o gospodarenju sa šumama, razmatra se npr. i o tome, kako osigurati pomlađivanje starih hrastovih sastojina (šuma) u češće poplavljenim područjima, kako racionalnije iskorišćivati drvo (uvođenjem pila za rad na obaranju i obradi stabala), zaključuje se, da je nužno osnovati nadzornu službu za šume, i dr. Šumarski stručnjaci koriste »List mesečni« (kasniji i današnji »Gospodarski list«) za iznošenje pojedinih aktualnih pitanja hrvatskog šumarstva. Navedimo samo Šporera, koji 1843. objavljuje »Osnovu pravila za hrvatsko-slavonski šumarski zavod« (8, str. 312), koji je nesumnjivo pripremio teren za daljnje akcije koje su završile osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine. Još prije »Gospodarskog lista« taj isti Šporer u ča­sopisu »Croatia« objavljuje relativno opširan članak (10 stranica formata Šu­marskog lista) o šumarstvu Hrvatske pod naslovom »Riječ iz šume za šume moje drage domovine«, u kojem se, uz ostalo, govori i, u današnjoj terminologiji, s eko­loškog gledišta (8, str. 509). Šira javnost o bitnim problemima šumarstva u Hrvat­skoj bila je upoznata 1847. godini i u publikaciji šumara Dragutina KOSA »Das Forstwesen in Kroatien«. Nešto prije, od 1841 — 1843, Franjo ŠPORER u Zagrebu izdaje opsežno djelo u tri dijela, opsega 530 stranica, pod naslovom »Das Forstwesen in der k. k. österreichischen Militärgrenze, oder vollständiges Forsterbuch für das Militär—Grenz—Forstschutzpersonale...« (8, str. 310).

Početkom druge polovine 19. stoljeća Hrvatska (i Slavonija) dobiva i »Zakon o šumama« i to Banska 1857, a Vojna Krajina 1860. To je bio austrijski Zakon o šu­mama iz 1852. god. (pa je u Istri i Dalmaciji važio od te godine), ali je ostao na snazi sve do 1929. Naime, pokušaji osamdesetih godina, da se za Hrvatsku donese novi Zakon nije uspio, iako je nacrt osnove za njega već bio izrađen (7). Zakon o šumama pak nije sadržavao samo zabrane i kazne ,nego i odredbe za obnovu i njegu šuma, a ozakonio je i tzv. zaštitne šume.

Osnivanje, već prije spomenutog, Gospodarsko-šumarskog učilišta 1860. godine omogućilo je ne samo lakšu dostupnost školovanja domaćih sinova (koji su prije bili upućivani u njemačke šumarske škole) nego i obrazovanje stručnjaka prema potrebama hrvatskog šumarstva, stvaranje ili učvršćivanje hrvatske stručne termi­nologije, pisanje udžbenika i dr. Deset godina kasnije t j . 1870. za poslove šumarstva u Zemaljskoj vladi, u Odjelu za unutrašnje poslove imenovan je prvi šumarski stručnjak — Franjo Čordašić za referadu šumarstva, koju su do tada vodili prav­nici, a šumarski stručnjaci postavljaju se i u nižim instancama t j . u županijama i kotarevima. Dalje slijedi »Privremena naredba o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« (1871) pa »Zakon o imovnim općima u hrvatsko-slavonskoj Krajini (1873). Zakon o imovnim općima, uz ostalo,

487

određuje i osnivanje »gospodarskih ureda«, tj. za svaku imovnu općinu po jedan, i šumarija te minimalan broj šumarskih stručnjaka za te ustanove. Zakon je nadalje kao prvi posao Gospodarskog ureda odredio izradu plana gospodarenja pod nazi­vom »Opći nacrt šumske radnje«, itd.

U prikazu povijesti hrvatskog šumarstva ne može se mimoići ni osnivanje (obnova) Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva 1876. i pokretanje časopisa »ŠU­MARSKI LIST«, koji neprekidno izlazi od 1877. godine do danas, te je najstariji hrvatski stručni časopis. Ni Šumarsko društvo ni Šumarski list ne mogu se mimo­ići, jer su bili tribina na kojoj je razmatrana problematika s područja šumarstva i na kojoj su se ponekad vodile oštre rasprave, što se nesumnjivo odražavalo i u praksi. Iskorišćivanje šuma tretirano je samo kao završni dio šumske proizvodnje dok je najjače bilo zastupano uzgajanje šuma (1, str. 14). U oblasti uzgajanja šuma kao pisac značajan je i književnik Josip KOZARAC, koji je bio i višegodišnji urednik Šumarskog lista.

1.3. A kakva je po EH povijesna slika hrvatskog šumarstva 19. i 20. stoljeća? »Od početka prošlog stoljeća razvija se na području sjeverne Hrvatske u sve

većoj mjeri prerada drva namijenjene izvozu« (6. stavak II stupca na str. 653 EHP), zatim »Pošto je eksploatacijom bilo redom obuhvaćeno sve šire i šire pod­ručje od sjevernog Jadrana prema unutrašnjosti, velike zalihe kvalitetne slavonske hrastovine privukle su u drugoj polovici 19. st. mnoge i strane poduzetnike (ibid., 7. stav.) pa da se dalje citira jedno upozorenje osječke Komore iz 1881. godine. Prema tome upozorenju »propadaju goleme količine drva koje kao otpad pri iz­radi bačvarskih dužica ostaju neiskorištene« iako bi se mogle »unovčiti kao ogrjev­no drvo u susjedne mađarske krajeve«, koji se, kako navodi Komora, »neprestano bore sa posvemašnom oskudicom na dobrom ogrjevnom materijalu«. Prema Komori radi se o oko milijun prostornih metara, »izgubljenih zauvijek: sagnjije i istrune u šumi«. Toliki »gubitak« (»gubitak«, jer je u šumi preostala drvna masa iskoriš­tena kao gnojivo) smatram diskutabilnim pa i sam citat nesrazmjeran cjelokup­nom tekstu ove natuknice. (U istom stavku čitamo i to, da su izrađivani »okrugli panjevi«!).

Osječka Komora citira se još jedanput, čak s 19 redaka, i to s podacima izvoza drva, ali iz Slavonije. Pa »za vrijeme oblikovanja kapitalističke ekonomike« (1. st. drugog st. na str. 654 EHP) t j . devedesetih godina prošlog stoljeća drvo se izvozilo i iz drugih krajeva, posebno Gorskog kotara. Trebalo je dakle, obuhvatiti cijelu Hrvatsku a ne ograničiti se samo na jedan njezin dio ili i taj dio ispustiti. To vrijedi i za stavak u kojem su navedeni podaci M. ZORČIČA iz 1883. godine o broju upos­lenih »kod raznih trgovaca drvom u Slavoniji«. ltd.

Prema EHP »čitava Posavina sa svojim šumama pripadala je teritoriju Vojne Krajine« što ne odgovara stvarnosti. Vojna Krajina, a po tome i šume, bila je na desnoj strani Save samo južno od Kupe, a s lijeve istočno od Ilove, kako to uostalom pokazuje i karta u ovoj Enciklopediji (str. 734). Ne znam gdje je autor ovog teksta pronašao, da će dijelom šuma na području Vojne Krajine koji je segregacijom ostao državi »upravljati Krajiška investiciona zaklada«. Za državni dio šuma bile su osnovane, 1871., odgovarajuće ustanove u Bjelovaru (kasnije pre­mještenu u Zagrebu), Vinkovcima i u Otočcu (kasnije premještenu na Sušak) a Krajiška investiciona zaklada bila je, po današnjoj terminologiji, samo fond na­mijenjen investiranju na području Hrvatske (za željeznice, na kršu i dr.). Za Kra­jišku investicionu zakladu bila je u Spačvanskom bazenu, izdvojena površina od

488

30000 kat-jutara hrastika koji se postepeno, sve do prvog svjetskog rata, unovčavali u korist Zaklade.

Druga polovica šuma na području Vojne Krajine pripala je, a ne »imala je pripasti«, stanovništvu odnosno točnije bivšim krajišnicima kao kolektivno vlas­ništvo. Za svaki prijašnji pukovnijski kotar pravoužitnici bili su udruženi u tz. imovnu općinu kao samoupravnu organizaciju pod nadzorom vrhovne zemaljske upravne vlasti, Zemaljske vlade. Za stručnu upravu, kako je već naprijed navedeno, osnovani su gospodarski uredi (od 1922. godine direkcije šuma) i šumarije kao organizacije za neposredan rad u šumama. Dodajmo još i to, da su imovne općine ušle u povijest ne samo hrvatskog šumarstva nego i u cjelokupnom društvu svjetla obraza već i zbog toga, što su do 1935. godine u opće društvene svrhe, što u materijalu što u novcu, izdale oko 222 000 000 dinara tadašnje vrijednosti, t j . i iz­daci u Krunama valorizirani su u dinare (3,587).

Nadalje čitamo (I stupac 654 str.) da ».. . nalazimo također šumske posjede tzv. zemljišnih zajednica seoskih općina koje su nakon likvidacije feudalnih odnosa stvorene u postupku segregacije na hrvatsko-slavonskom Provincijalu«. U prvom redu, nisu postojale isključivo zemljišne zajednice »seoskih općina« nego zemljišne zajednice pojedinih sela, pa i zaselaka. Tako su npr. u današnjem Zagrebu postojale zz Nova Ves, zz Laščina, Horvati i dr. odnosno zz. Gračani, zz. Bačun i dr. Međutim osim zemljišnih zajednica, koje su bile samoupravne organizacije korisnika segre-giranih površina šuma i pašnjaka, postojale su i drugog porijekla kao plemićke odnosno poveljne (u Križevačkom ili Jastrebarskom kraju), zatim zajednica šuma nekadanje Plemenite općine Turopoljske. Zemljišne zajednice postojale su i na području b. Vojne Krajine obuhvatajući neke pašnjake s izuzetkom u Žumberku, gdje su početkom ovog stoljeća imovne općine podijeljene na dvije zemljišne zajed­nice (Kalje i Sošice) i zz Novi Sisak, čije bi površine inače bile u sklopu I I Banske imovne općine sa sjedištem u Petrinji. Ove institucije prestale su konačno djelovati 1947. godine kada je njihov posjed podruštvovljen, pa je i to trebalo navesti. U EHP izostao je i podatak ,da su šume i pašnjaci u Dalmaciji bili seoski i to prema pod­ručju katastarske ili porezne općine Stoga je posjed jednog sela kojiput bio i vrlo izdužen kao npr. sela u Drniškoj krajini podno Svilaje, gdje je svako selo imalo posjed od podnožja do vrha (da svatko ima terene različitog boniteta).

Konačno, prema EHP »šumsko gospodarenje uglavnom se nije provodilo prema načelima šumarske znanosti, što se očitovalo u prekomjernim sječama, devastaci­jama i neracionalnom iskorištavanju šuma, a vrlo se malo pažnje pridavalo pošum-ljavanju I uređenju šuma« (4. stav, I I stupca, str. 654). Pretpostavljamo, da se ova ocjena odnosi na cijelu prošlost hrvatskog šumarstva, iako je tekst sastavljen izme­đu dva stavka koji govore o međuratnom razdoblju Jugoslavije. Kada bi takva ocjena hrvatskog šumarstva odgovarala stvarnom stanju za sve šume u Hrvatskoj, kako je moguće, da je, prema navodu same EHP, 1977. godine posječeno 4,4 milijuna m» drva ili, još uvjerljivije, da je u razdoblju od 1947. do 1952. go­dine sjeća u šumama godišnje iznosila prosječno 6,5 milijuna m3 (3, 567). Dalje ,kako je sječa u industrijske svrhe iznosila prosječno 58% to znači, da je drv­na masa od cea 3,7 milijuna m3 posječena u sastojinama (šumama) starosti od najmanje 80 godina ,a u prosjeku starih i 100 godina. A i dio drvne mase za do­maću opskrbu drvom (sela, gradovi) također je bio podmiren iz za sječu dozrelih sastojina i to po načelima šumarskih znanosti, dok je drugi dio bio podmiren prorednim materijalom tj. u sastojinama koje nisu dozrele za sječu nego je vr­šena uzgojna mjera sječom pojedinih stabala u cilju osiguranja što kvalitetnije

489

sastojine i što većeg prirasta. Ovaj uzgojni zahvat, prorjeđivanje sastojina, provo­dio se u daljoj prošlosti, kako to svjedoče rasprave u Šumarskom listu (sintetski prikazane u »Povijesti šumarstva.. .«, lit. 1). Gospodarske osnove sadržavale su i os­nove prorjeđivanja, pa i one najstarije kao npr. ona za šume Križevačke imovne općine iz 1889. godine. U toj Osnovi, na str. 6, čitamo i ovo: »Šume drugog dobnog razreda potičući iz dobe krajiške uprave, kad je šumu čuvala i sadila sablja i batina, nalaze se sa malom iznimkom u normalnom stanju tako, da sada imovna općina iz tih šuma proredivanjem velike međutimne užitke crpi«. Ovaj citat nadalje do­kazuje da se i u vrijeme Vojne Krajine šuma pomlađivala i čuvala, dakle vodilo se računa o tome, da se šume ne devastiraju.

Što reći o pošumljavanju? Tu postoji nesporazum: u statistike se unose samo podaci o pošumljenim površinama t j . o površinama na kojima je po čovjeku izvr­šena sadnja ili sjetva šumskog sjemena a ne i o prirodno pomlađenim. Pod pošumljavanjem razumijevamo zapravo sadnju biljaka ili sjetvu sjemena na povr­šinama koje su, bar makar i u bližoj prošlosti bile bez šume, a pod pomlađivanjem osiguranje mlade šume na površinama nakon sječe stare. A šume se pomlađuju tehnikom preborne ili oplodne sječe uz eventualna popunjavanja ručnim putem.

U prošlosti ne samo da se vodilo računa o pomlađivanju posječenih površina (prosta reprodukcija) nego se u mnogo slučajeva i poboljšavao sastav buduće šu­me po vrstama drveća unošenjem (sadnjom) vrednijih vrsta drveća (što bi već odgo­varalo proširenoj reprodukciji). Tako npr. čitamo u »Povijesti šumarstva.. .« (1, str. 69), da je u razdoblju od 1873. do 1877. godine na području Lekenika (Siska) kraj sela Poljane podignuto »umjetnim putem 550 ha a prirodnim putem 3300 ha uglavnom hrastovih šuma«. U »Sto godina šumarstva. . .« (2, str. 91) čitamo, da je u brdskim šumama virovitičkog vlastelinstva na prelomu 19/20 stoljeća nakon sječa čistih bukovih šuma sađen žir hrasta te se ne samo unijela ekonomski vred­nija vrst (posebno za ono doba) nego su mjesto čistih uzgojene mješovite sastojine. Ili primjer od prije pedesetak godina u šumi Garjevici u eksploatacionom područ­ju poduzeća »NAŠIČKA« d. d. iz Zagreba koja je bila obavezna na sječine čistih ili skoro čistih bukovih sastojina saditi žir, a koja je obaveza bila i izvršavana s vagonskim količinama tog sjemena. ltd., ltd., itd.

Netočna je, pa i proizvoljna, konstatacija, da se na uređivanju šuma »vrlo malo radilo«. Naprijed je već navedena gospodarska osnova za šume b. I. Križevačke iz 1889. godine, ali ih ima i starijih kao npr. za šumu grada Petrinje »KOTAR« iz 1853. godine (1, str. 146). Izrada gospodarskih osnova za šume, a za površine do 100 kat. jutara, bila je i zakonska obaveza po Zakonu o šumama iz 1852. godine, a dakako i onog iz 1929. Kako bi taj rad bio olakšan i što potpunije izveden izdan je 1903. godine i poseban NAPUTAK (1, str. 149). Štoviše, već osamdesetih godina prošlog stoljeća uređivanje šuma obavljano je po »vlastitoj tehnologiji«. To je TOMIĆEVA metoda uređivanja šuma, koju Šumarska enciklopedija (3, str. 687) ocjenjuje kao »racionalnu... primjenjivanu u šumama bivše Vojne Krajine«.

Pa ni za Kraško područje ne može se prihvatiti ocjena, da se »vrlo malo paž­nje posvećivalo pošumljavanju«. O suprotnome možemo se uvjeriti u Šumarskom listu (1, str. 181). Da nije bilo Prvog i Drugog svjetskog rata u Istri bi bio već poodavno pošumljen sav goli krš (posebno na Učki i njezinom produžetku Kame­njaku i dr.) ali i drugdje kao npr. u okolici Splita (na Kozjaku, pojedini dijelovi Mosora i dr.), što je autoru poznato na osnovu rada na odnosnim područjima. A zar se može u povijesnom prikazu šumarstva Hrvatske mimoići osnivanje Nadzor-ništva za pošumljenje primorskog krasa u Senju 1878. godine, a za čiji je rad do

490

konca Prvog svjetskog rata novac osiguravan iz naprijed navedene Krajiške investi­cione zaklade a kasnije iz Fonda za pošumljavanje krša? A jedan od rezultata rada tog Nadzorništva je današnja pošumljenost Senjske Drage a što se posebno po­voljno odrazilo i na niz ekoloških uvjeta tog područja kao i grada Senja.

2.

Zašto je povijest šumarstva Hrvatske u ovoj Enciklopediji prikazana tako ne-nepotpuna i s pogrješkama?

Prvi je uzrok nesumnjivo, što pisci ovog teksta (čak njih šestoro!) nisu šumar­ske struke. Za prvo razdoblje t j . do polovine 18. stoljeća to i ne bi bilo bitno, ali za kasnije je presudno. Presudno bar dok ne bude izdana kompletna povijest hr­vatskog šumarstva, koja bi omogućila izradu kraćeg ili dužeg sažetka, koji bi mogao biti manje ili više realan prikaz. Manje ili više, je r i u tom slučaju postoji opasnost da se navede nešto što nije bitno, a ispusti što je značajnije za određene pojave i zbivanja.

U svoju obranu autori doduše mogu reći: »Prelistajte novine, ne samo iz proš­losti nego i sadašnjosti, pa ćete vidjeti da se u njima pretežno kude zahvati u šumarstvu, dok je pozitivnih ocjena vrlo malo«. To doduše stoji, ali ne prikazuje pravo stanje. Ne prikazuje pravo stanje, jer se redovno, ne samo o šumarstvu nego uopće, više piše o negativnostima, jer se »pozitivan rad razumije sam po sebi«. Negativne ocjene proizlaze pretežno iz neupućenosti o suštini šumske proizvodnje (šumarstva), a ponekad i iz zlonamjernosti. Koliko je neznanje laika u šumarstvu pokazuje i primjer jedne emisije na II programu Radio Zagreba u proljeće ove, 1981, godine. U toj emisiji razmatrane su mogućnosti opskrbe grada Zagreba ogrje­vom iz šuma Šumskog gospodarstva Zagreb. U toj je emisiji upravitelj Šumarije Remetinec uz ostalo naveo i podatak, da će se iz pribrežnih šuma te šumari je proredom posjeći tridestak tisuća pr. met. ogrjevnog drva, a novinarka žustro upita (ili je tako bilo montirano) »a da li će posječene površine biti i pošumljene«! (Napri­jed je navedeno, da je prorjeđivanje sastojina — šuma uzgojna a ne eksploataciona mjera odnosno mjera racionalnog gospodarenja šumama).

Autori, po svemu izgleda, nisu ni pokušali potražiti l i teraturu u kojoj bi mogli naći one podatke o šumarstvu u prošlosti. Da su samo zavirili u Šumarsku enci­klopediju, koja je u dva sveska kao I izdanje izašla od 1959—1963, našli bi niz natuknica kao: »Povijest šumarstva« (I sv., str. 558-581), »Historijat radova na pošumljavanju krša« (II sv., str. 29-30), »Imovne općine, krajiške« (I sv., str. 585-587), Investiciona zaklada, krajiška« (I sv., str. 628-629), »Zemljišne zajednice« (II sv., str. 746-747), zatim o drvnoj industriji, trgovini, nastavi, šumarskoj nauci. Doduše Kaudersova »Povijest šumarstva« zastala je na drugoj polovini 19. St., ali i to je više nego ništa.s)

Za ovakav prikaz povijesti šumarstva Hrvatske odgovorno je i uredništvo EHP. Ako već nije potražila šumara za pisanje ove natuknice trebalo je zatražiti recen­ziju rukopisa bez obzira što su u štampariju davani dijelovi rukopisa, a neki dos­lovno »u posljednji čas« (F. Trgo u Vjesnikovih Sedam dana br. 185. 10. 10. 1981,

3) Do izlaska 2. sveska II izdanja Šumarske enciklopedije, a koji je već pripremljen, kratak pregled povijesti šumarstva sve do naših dana nalazi se u zborniku »Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije« (Bjelovar, 1974) u prikazima Gazdek, Z. i Molnar, L.: Organizacione promjene u šumarstvu u novoj Jugoslaviji (str. 387-392) i Piškorić, O.: Ekonomsko-politički odnosi šumarstva (str. 33-40).

491

Str. 10, 4. stupac). Ta i uredništvu je valjda poznato, da u Zagrebu postoji i Šumar­ski fakultet i, u sklopu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, uredništvo šumar­ske enciklopedije.

Bez krivnje nije ni šumarska struka, jer već dugo ne poklanja nikakvu pažnju istraživanjima prošlosti hrvatskog šumarstva i izdavanja njezine povijesti. Povijesti bar na osnovu lahko dostupnog, tiskom objavljenog, materijala, a kojega i za dalju prošlost od Kesterčaneka (9) naprijed ima podosta. Međutim, netko će posta­viti i pitanje ekonomske računice ovakvog rada (troška radnog mjesta povjesniča­ra bilo u sklopu Šumarskog fakulteta bilo Instituta za šumarstvo). Ta je jednaka kao i od svakog drugog rada (i troška) na polju kulture. Rad na povijesti šumar­stva više spada u sferu kulture nego u sferu proizvodnje, ali može imati značaj i za suvremenu proizvodnju. Zar to, npr. ne dokazuje i ovaj citat iz publikacije »šumsko gospodarstvo Delnice 1960—1980« (6) sa 110 str.: »Prejako prekidanje sklopa i povećana transpiracija oslabili su otpornost sastojina, pa su nakon nekoli­ko godina čitavi predjeli podlegli jačem sušenju i zarazi jelovog moljca« (u sječina-ma prije 1950. god. — nap. O. P.).

3

Svrha ovog osvrta nije da se potcijeni vrijednost Enciklopedije hrvatske povi­jesti i kulture kao cjeline nego da se, kao i u nekim drugim natuknicama, u even­tualnom drugom izdanju ili u nekoj drugoj publikaciji, ispravno prikaže i ovaj sektor gospodarskog i društvenog života Hrvatske, a time i cijele Jugoslavije.

LITERATURA

1. Povijest šumarstva Hrvatske 1846-1976. kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976.

2. Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije, Bjelovar, 1974. 3. šumarska enciklopedija sv. 1, Zagreb. 1959. 4. Šumarska enciklopedija, sv. 2, Zagreb, 1963. 6. Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980, Delnice, 1981. 7. šumarski list, V-1882, sv. V, str. 254-279. 8. Šumarski list, C-1976, br. 7-9. 9. K e s t e r č a n e k , F . X.:Prilozi za poviest šuma i gospodarstva kod Hrvata,

Šumarski list, V-1882, sv. I-VI i VI-1883, sv. I. 10. K o s o v i ć , B .: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Vel.

Kapeli od dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, Šumarski list, XXXVIII-1914,

11. P i š k o r i ć , O . : Velika potražnja za bukovinom, Šumarski list, LV-1941, br. 4, str. 149-150.

Oskar Piškorić, dipl. inž. šum.

492

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

GENETSKA VARIJABILNOST RODOVA PSEUDOTSUGA, PINUS, PICEA I ABIES U ZAPADNOM DIJELU SJEVERNE

AMERIKE (Sastanak IUFRO—Radnih grupa, Vancouver, Kanada, 1978)

Joso Gračan Šumarski Institut, Jastrebarsko

UVOD

Unašanje sjevernoameričkih vrsta šumskog drveća ima vrlo važnu ulogu, specijalno u evropskom šumarstvu, a naročito nakon prvog organiziranog sa­kupljanja sjemena koje je organizirao David Douglas 1831. godine. Od tog su vremena organizirane mnoge ekspedicije za sakupljanje sjemena. Jedno od najstudioznijdh sabiranja sjemena organizirala je Internacionalna unija šumar­skih istraživačkih organizacija (I.U.F.R.O.), Sekcija 22, u sklopu koje su za pos­ljednjih 12 godina sabrani uzorci provenijencija Pseudotsuga menziesii, Picea sitchensis, Pinus contorta i tri vrste iz roda Ables. U program proučavanja provenijencija uključeno je 45 različitih institucija iz 30 zemalja među kojima je i Jugoslavija. Rezultati dobiveni iz ranijih testova provenijencija ove kolekcije potvrđuju ranije nalaze, između ostalih da je moguće dobiti veći prirast, ot­pornost na bolesti, insekte i ostale štetne vanjske faktore (mraz) od određenih provenijencija u novoj okolini.

Za vrijeme sastanka Radne grupe za proučavanje provenijencija zelene du-glazije u Göttingenu 1973. godine pokrenuta je inicijativa, a u Oslu 1976. godine za vrijeme XVI svjetskog I.U.F.R.O. kongresa potvrđen je dogovor da se u Van-couveru (Britanska Kolumbija — Kanada) održi sastanak Radnih grupa I.U.F.R.O. pod naslovom »Genetska varijabilnost rodova Pseudotsuga, Pinus, Picea i Abies u vremenu od 20. kolovoza do 10. rujna 1978. godine. Na ovom su sastanku sudjelovali predstavnici slijedećih I.U.F.R.O. radnih grupa: S2. 02-05 — Provenijencije zelene duglazije S2. 08-06 — Provenijencije Pinus contorta S2. 02-12 — Provenijencije sitkanske smreke S2. 02-14 — Provenijencije različitih vrsta jela S2. 04-01 — Populaciona i ekološka genetika S2. 04-02 — Teorije oplemenjivanja šumskog drveća S2. 04-03 — Testiranje potomstva S2. 04-05 — Biokemijska genetika i citogenetika

— Grupa sjevernoameričkog društva kvantitativnih genetičara — Društvo šumarskih genetičara zapadnog dijela Sjeverne Amerike

Ciljevi ovog sastanka u Vancouveru bili su: 1. Sumirati i procijeniti rezultate unešenih (introduciranih) sjevernoameričkih

vrsta šumskog drveća u druge zemlje,

493

2. u glavnim crtama prikazati prikladne postupke za buduća unošenja (intro­dukcije) vrsta šumskog drveća, i

3. dati ocjene za razumijevanje prirodne genetske varijabilnosti vrste i njezinog prirodnog rasprostranjenja za buduća konzerviranja gena i genetska istraži­vanja u šumarstvu.

Naše putovanje financirali su Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad u poljoprivredi i šumarstvu (SIZ-IV) i Šumarski institut, Jastrebarsko, pa se ovom prilikom zahvaljujem na pomoći. Na sastanku podnio sam referat pod naslovom: »I.U.F.R.O. S i t k a S p r u c e I n t e r n a t i o n a l T e n - P r o v e n a n c e E x p e r i m e n t i n J u g o s l a v i a « (autori: A. Dokus i J. Gračan). Referat, kao i svi ostali održani na ovom Sastanku objavljeni su u zajedničkom izdanju Šumar­skog fakulteta u Vancouveru.

Program Sastanka radnih grupa sastojao se iz tri dijela: 1. Teoretskog, u vremenu od 20. do 25. kolovoza 1978. godine, koji je održan na

Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Vancouveru (University of British Colum­bia, Faculty of Forestry),

2. stručne ekskurzije po otoku Vancouver po naslovom: Prirodne sastojine i pokusi provenijencija, od 26. kolovoza do 2. rujna 1978. godine,

3. stručnih ekskurzija na otocima Kraljice Šarlote (Queen Charlotte) i u država­ma Washington-Oregon (SAD) od 3. do 10. rujna 1978. godine.

Sudjelovao sam u radu svih radnih grupa na teorijskom dijelu, stručnim eks­kurzijama na otoku Vancouver i otocima Kraljice šarlote.

TEORETSKI DIO

Sastanak svih radnih grupa na Šumarskom fakultetu u Vancouveru u ime or­ganizatora je otvorio u 10 sati 21. 08. 1978. prof, dr Oskar Sziklai, a prisutne učes­nike u ime Sveučilišta Britanske Kolumbije pozdravio je potpredsjednik dr Show, te dr Gardner, dekan Šumarskog fakulteta.

Prvi je dan rada protekao u upoznavanju učesnika s ekološkim karakteristi­kama zapadnog dijela Sjeverne Amerike.

Klimatske karakteristike ovog područja izložio je dr D.G. Schaefer, počevši s temperaturama, topografijom, oborinama, količinama snijega, indeksima kon-tinentalnosti, komparativnim usporedbama Britanske Kolumbije i SAD u tempe­raturama, oborinama, dužini vegetacijske periode, sunčanom zračenju, režimu vlage, evaporaciji. Ovo izlaganje, kao i sva druga, štampano je i objavljeno u zajedničkoj knjizi, pa ga preporučujemo našim stručnjacima klimatolozima.

Vrlo zapaženo izlaganje o vegetaciji i ekološkim karakteristikama Britanske Kolumbije podnio je prof, dr V. J. Krajina. Smatramo za potrebno iznijeti miš­ljenje V. Krajine da je radi dobrog razumijevanja uvjeta okoline koji utječu na rast biljaka potrebno primijeniti kombinaciju od barem pet sinekološki cjelovitih nivoa i dva populaciona nivoa, koji nam omogućuju da prilično točno prikažemo ekološku strukturu biljke u prirodi. Prema njegovim istraživanjima u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike (sjeverno od Kalifornije) postoji 5 biogeoklimatskih for­macija, a svaka od njih s jednim ili više područja, odnosno zona u području. To

494

su slijedeće formacije: — Formacija vječnog snijega, leda i mraza (mahovine i lišajevi); — Arktička ili alpska biogeoklimatska formacija; — Mikrotermalna šum-sko-biogeoklimatska formacija četinjača; — Biogeoklimatska formacija semiaridne hladne stepe, i — Mesotermalna biogeoklimatska formacija.

Formacije su podijeljene na 9 područja, a područja na 24 zone. U nastavku rada prvog dana prof, dr P. G. Haddock je dao uvodno izlaganje

o šumarstvu Kanade s naročitim osvrtom na uzgajanje šuma. Toga su dana odr­žani i uvodni referati o prirodnom rasprostranjenju, šumsko-uzgojnim svojstvima i genetskoj varijabilnosti rodova Pseudotsuga (O. Sziklai, K. K. Ching i R. K. Campbell), Picea (A. S. Harris), i Abies (R. J. Steinhopf).

U sklopu teoretskog dijela programa rada I.U.F.R.O. radnih grupa učesnici su obišli 22. kolovoza 1978. godine fakultetsku eksperimentalnu šumu Haney, gdje su upoznati s planom istraživanja i obukom studenata na ovom pokusnom objektu. Pregledani su pokusi provenijencija, testovi potomstva i živi arhiv klonova zelene duglazije, prirodne sastojine zelene duglazije, plus stabla duglazije i čuge, te internacionalni pokus provenijencija duglazije postavljen u sklopu I.U.F.R.O. Na­kon toga je nastavljena rasprava o: opskrbi sjemenom iz Sjeverne Amerike (Bar-ner: »Seed procurement from North America«), metodologiji osnivanja pokusa provenijencija (A. M. Fletcher: »Methodology of provenance trials«), poljskim po­kusima i uspijevanju vrsta (Y. Birot: »Field experiments and performance species«). U sklopu ove problematike u toku drugog dana rada održani su referati o istraži­vanju fotoperioda kod duglazije (J. Wiersma) u Nizozemskoj i otpornosti dugla­zije na mraz (Bo Larson) u Njemačkoj. Ovi su referati također vrlo zanimljivi, ali u vrijeme izlaganja nisu bili raspoloživi za korištenje.

Trećeg dana (23. kolovoza 1978) održani su referati o pokusima provenijencija zelene duglazije u sklopu Radne grupe S2. 02-05 u slijedećim zemljama: Australiji (Matheson i Griffin), Britanskoj Kolumbiji (K. Illingworth), Nizozemskoj (W. Krick), Irskoj (O'Driscoll), Škotskoj (R. Linas), Njemačkoj (J. Kleinschmit, H. Weisgerber i S. Reck) i Francuskoj (Y. Birot). Sastankom su rukovodili O. Sziklai i Y. Birot.

Nakon završetka izlaganja referata o pokusima provenijencija zelene duglazije, iznošeni su rezultati o internacionalnim pokusima provenijencija Pinus contorta u sklopu I.U.F.R.O. u slijedećim zemljama: Finskoj (Von Weissenberg), Švedskoj (C. L. Killander i A. Persson), Norveškoj (T. Skroppa, S. Magnesen), Danskoj (O. Kjersgard), Njemačkoj (Stephen), Nizozemskoj (W. Kriek), Škotskoj (R. Lines), Irskoj (O'Driscoll), Kanadi (K. Illingworth) i Francuskoj (Y. Birot). Za rukovodioca ove Grupe (S2. 02-06) izabran je A. Persson iz Švedske.

Referati o internacionalnim pokusima 10 provencijencija sitkanske smreke iz­neseni su i prodiskutirani 24. kolovoza 1978. godine u prijepodnevnom radu Grupe S2. 02-12. Sastankom su rukovodili: O'Driscoll i K. Illingworth. Podneseni su refe­rati iz slijedećih zemalja: Norveške (S. Magnesen), Danske (Kjersgard), Njemačke (J. Kleinschmit), Nizozemske (W. Krick), Belgije (Nanson), Škotske (R. Lines), sjeverne Irske (S. Milner), Irske (O'Driscoll), Francuske (Y. Birot), Jugoslavije (J. Gračan), Kanade (M. Khalil i K. Illingworth) i Austrije (Pedderick).

U nastavku su rada izneseni referati o rezultatima pokusa provenijencija goleme jele (A. grandis) u sklopu Grupe S2. 02-14. Sastanak je vodio A. Flecther. Podneseni su referati iz ovih zemalja: Irske (O'Driscoll), Škotske (R. Lines), Danske (O. Kjersgard), Njemačke (J. Kleinschmit Solarson), Belgije (Nanson), I-daho (Steinhopf) i Francuske (Y. Birot).

495

Istoga dana održan je sastanak Grupe genetičara Sjeverne Amerike za kvanti­tativnu genetiku. Sastanak je vodio M. T. Conkle, održani su ovi referati:

— Describing structure of multiple trait variation in natural population — problems and procedures (Opis strukture mnogostruke varijabilnosit karakteristi­ka prirodnih populacija — problemi i postupci), R. K. Campbell,

— Estimating population genetic parameters in Douglas fir-putting theory into practice (Procjena populacionih genetičkih parametara kod duglazije — pri­mjena teorije u praksi). F. C. Yeh,

— The use of random interlocking block designs in estimating cold and ani­mal damage in Radiata pine (Upotreba slučajnih međusobno povezanih blok pokusa kod procjene šteta od hladnoće i životinja kod Pinus radiata). W. J. Libby,

— Population structure of Lobloly pine and Sweetgum in Mississippi (Struk­tura populacija kod Pinus taeda i Liquidambar stvraciflua u Misisipiju). 0 . O. Wells,

— The use of disconecting factorial mating designs (Upotreba prekinutog faktorijalnog pokusa križanja). T. Skrappa,

— A computer model for comparing alternative tree breeding strategies (Kom­pjuterski model za kompariranje alternativnih strategija kod oplemenjivanja šumskog drveća). J. W. Mood,

— The genetics of self reproducing marbles (Genetika samoreprodukcionih mramora). H. C. Kang.

Petog dana rada (25. kolovoza) je održan sastanak I.U.F.R.O. Grupe S2. 04-00 (Genetic Subject Group Meeting) pod rukovodstvom G. Namkoong-a. Ova se grupa dijeli na podgrupe, i to:

— Populaciona i ekološka genetika (R. K. Campbell) i Testiranje potomstva (J. Kraus),

— Teorije oplemenjivanja šumskog drveća (J. W. Libby), — Biokemijska genetika i citogenetika (M. T. Conkle i F. C. Yeh).

U sklopu podgrupe za populacionu i ekološku genetiku obrađena su slijedeća pitanja: sastav populacija, teorija inbridinga, subpopulacije, konzervacija gena i ekološka stabilnost. Posebno se raspravljalo o izradi modela za proučavanje ras­prostiranja polena (Polen flight models), neadekvatnosti genetskih modela, kon-zervaciji genotipova putem prirodne regeneracije radi konzervacije gena.

Podgrupa za teorije oplemenjivanja i testove potomstva raspravljala je o strukturi populacija obzirom na broj populacija koje treba koristiti, broju indi­vidua u jednoj populaciji i podjeli populacija, planovima križanja i upotrebi rez-nica i drugih vegetativnih propagula. Posebno su istaknuta pitanja planova križa­nja kod umjetne hibrddizacije (Mating designs), inbridinga, narednih generacij­skih selekcija i individualne selekcije stabala, te intenziteta selekcije. Rasprav­ljene su prednosti i nedostaci dialelnog plana križanja (potpunog ili prekinutog), hijerarhijskog plana, slučajnog polilnom plana, pojedinačnog plana križanja.

U okviru podgrupe za biokemijsku genetiku i citogenetdku dan je naglasak na biokemijsku tehniku mnogostrukih pokusa i procjena, te na tehniku selekcije. Naglašena je važnost analize izoencima u sjemenu, dok za sada takvih analiza ne-nostaje u tkivu.

Baza za raspravu pojedinih pitanja u svim podgrupama bila je struktura po­pulacija. Smatramo za potrebno istaći da je u podgrupi za teorije oplemenjivanja i testiranja potomstva vođena vrlo iscrpna rasprava oko broja populacija koji

496

može poslužiti kao uzrok za vrstu, te broja stabala koji predstavlja populaciju. Prevladalo je mišljenje da broj populacija treba biti Sto veći, kako bi broj stabala po populaciji bio sto manji (Libby je čak iznio ideju da bi jedno stablo moglo poslužiti kao predstavnik populacije). Kod oplemenjivanja i testiranja potomstva potrebno je postavljati pokuse prema četiri osnovne strategije — namjene:

1. Kod unošenja vrsta (introdukcije egzota) treba najprije utvrditi da li se radi o važnoj ili nevažnoj vrsti drveća. Npr. ako se radi o Abies nobilis, dovoljno je izabrati za pokus 30-40 sastojina sa po 2 stabla po sastojini, odnosno 60-80 sta­bala ukupno (manje važna vrsta).

2. Kod pokusa, koji imaju za cilj proučavanje genetske arhitekture važne vrste, potrebno je izabrati do 500 sastojina sa po 2 stabla (npr. za duglaziju), dok će za neke vrste biti dovoljno i 100 sastojina sa po 2 stabla. Cilj je omogućiti što veću bazu za križanja.

3. Kod pokusa, kojima se želi eliminirati nepoželjnu populaciju ili vrstu, dovoljno je 50 stabala.

4. Kod pokusa koji se osnivaju radi konzerviranja gena, potrebno je kao uzorak za važnu vrstu izabrati do 500 sastojina sa po 2 stabla po sastojini.

PRIRODNE SASTOJINE I POKUSI PROVENIJENCIJA NA OTOKU VANCOUVER I OTOCIMA KRALJICE ŠARLOTE

Glavna je svrha ovtih stručnih ekskurzija bila da učesnicima omogući uvid u međusobnu povezanost historijskih, stanišnih i genetskih faktora koji su uzroko­vali veliku raznolikost prirodnih šuma na otoku Vancouver i otocima Kraljice Šarlote. Rukovodilac ekskurzija bio je d r K e i t h I l l i n g w o r t h , iz odjela za istraživački rad pri Ministarstvu šumarstva u Victoriji (glavni grad Britanske Ko­lumbije). Na ovoj ekskurziji učesnicima bilo je omogućeno proučavanje: varija­bilnost stanišnih klimatskih čimbenika, fenotipsku varijabilnost starih i srednje-dobnih sastojina, lokalitete na kojima je sabirano sjeme za I.U.F.R.O. kolekciju, pokuse provenijencija i programe oplemenjivanja.

Otok Vancouver je u prosjeku širok 80 km, a proteže se u smjeru jugoistok-sjeverozapad u dužini od 450 km. Površina je otoka 32.137 km2. To je najveći otok na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Otok se u fiziografskom smislu sastoji od dva područja: na istočnoj strani otoka prostire se usko nizinsko područje, a pla­ninsko područje u zapadnom i srednjem dijelu koje često završava fjordovima Najviši vrhovi dosižu i do 2.200 m nadmorske visine. Površina produktivnih šuma na otoku iznosi 1,400.000 ha, od čega 34»/o otpada na zrele sastojine, 17,2% na srednjedobne sastojine, dok ostatak otpada na nekomercijalne ili nedovoljno ob­novljene sastojine. Drvna zaliha zrelog drveta iznosi oko 57,000.000 m3, od čega 39,2s/« otpada na čugu, 27,8°/i« na pačempres, 16,7"/» na jele, 6,4*/a na duglaziju l,8°/o na smreke, 0,7% na Pinus contorta, 7,4*/« na ostale vrste. Od ukupne površine na državne šume otpada 50%. Na otoku postoji 69 pilana s prosječnim kapacitetom od 21.700 m ' po smjeni, 31 gater, 4 tvornice furnira i šperploča, 6 tvornica celu­loze i papira. Kapacitet tvornica iznosi 2,921.000 tona celuloze i 1,146.000 tona pa­pira, što podmiruje 40 do 46% ukupnih potreba Kanade. Prema popisu stanov­ništva iz 1976. godine na otoku Vancouver živi 441.400 stanovnika, od čega u glav­nom gradu Victorija 281.250 stanovnika.

497

Nije na odmet da se ponovi poznata činjenica da je glavni cilj gospodarenja šuma proizvodnja drvne mase uz istovremeno održavanje proizvodne sposobnosti tla. Da bi se ovaj cilj ostvario, potrebno je imati šume koje su više nego šumske sastojine — šume su interakcdoni kompleksi između živih organizama i okoline koja na te organizme djeluje. Prema Krajini (1978) i K. Klinki (1977), šumski ekosistem je definiran kao dio šume koji ima uniformnu klimu, zajednički matič­ni supstrat, fiziografiju, vegetaciju (u dinamičkom smislu), tlo, životinje i mikroor­ganizme. Spomenuta su dva autora razvila metodu za opis ekosistema koji se nalaze u opisanim zonama i subzonama (V. Krajina). U tom je smislu K. Klinka (1977) izradio Uputstvo na osnovi kojeg šumari u praksi opisuju ekosisteme (ti­pove šuma). Ovo se Uputstvo koristi za izbor odgovarajućih vrsta prilikom umjet­nih pošumljivanja nakon čistih sječa. Dobar dio obnove šuma se bazira na pri­rodnom pomlađivanju. Uputstvo je sastavljeno na bazi 2 nivoa sinekološke klasi­fikacije, biogeoklimatske i funkcionalne (edafske), t j . biogeoklimatskih subzona i edafskih mrežastih matrica (matriz).

Za vrijeme trajanja ove stručne ekskurzije po otoku Vancouver i otocima Kraljice Šarlote pregledali smo velik dio karakterističnih šuma toga područja. Radi nedostatka prostora, nismo u mogućnosti detaljno opisati sve pregledane ekosisteme. Iz tog razloga navode se samo najosnovniji podaci. Opise ovih ekosis­tema na terenu je demonstrirao dr Karei Klinka, iz Odjeljenja za istraživački rad u Vancouveru. To su:

1. Ekosistem kanadske čuge i pacifičke srebrne jele Ovaj se ekosistem nalazi na sjeveru otoka Vancouver kod mjesta Port Hardy (aerodrom).

Starost Maks. promjer Visina god. cm m Vrsta

A. amabilis T. heterophylla

2. Ekosistem srednjedobne sitkanske smreke

preko 120 preko 215

te smreke

Starost god.

100 97

Promjer cm

45,5 45,7

Visina m

P. sitchensis 56 68 Nalazi se u blizini Port Hardya kod rijeke Waukwass.

45,6

3. Ekosistem Pinus contorta, Thuja plicata i Ch. nootkatensis

Vrsta

Ch. nootkatensis T. mertensiana T. heterophylla P. contorta T. plicata

Nalazi se u središnjem dijelu otoka kod jezera Nahwitti.

irost od.

160 285 230 240 235

Promjer cm

57 34 30 56 56

Visina m

19,2 17,8 16,8 22,5 17,0

498

4. Ekosistem sitkanske smreke (prašuma)

Starost Promjer Visina V r s t a god. cm m

P. sitchensis preko 250 272 80,5 T. heterophylla 180 125 49,8 A. amabilis 185 70 42,0

Ovaj se ekosistem nalazi blizu mjesta Winter Harbour na zapadnoj strani otoka.

5. Ekološki rezervat duglazije na riječnom otoku Nimpkish

U Britanskoj Kolumbiji površina rezervata iznosi 80.257 ha. Ovaj rezervat predstavlja rijetki prirodni ekosistem u kojem se obučavaju studenti i prate dinamičke promjene vegetacije i tla. Ovdje su zastupane slijedeće vrste: duglazija, golema tuja i sitkanska smreka. Duglazija se ovdje ne obnavlja prirodnim putem jer ne podnosi zasjenu. Tlo je dobar dio godine pod poplavnom vodom ali koja dugo ne stagnira. Drvna masa iznosi 1.500 m3/ha, a visine stabala se kreću od 62 m (kanadska cuga), 66 m (golema tuja), 78 m (sitkanska smreka) do 86 m (duglazi­ja). Promjeri pojedinih stabala prelaze i 250 cm.

6. Ekosistem duglazije i goleme tuje

P. menziesii T. plicata P. sitchensis P. monticola

Ovaj se ekosistem nalazi uz rijeku Nimpkish u središnjem dijelu otoka neda­leko mjesta Gold River.

Starost Promjer Visina god. cm m

Starost god.

preko 385 " 300

Promjer cm

185 129 157 125

Visina m

86,4 62,5 78,0 70,8

A. amabilis 160 113 55,3 T. heterophylla 150 69 52,1

7. Isti ekosistem sa slabije razvijenim prizemnim rašćem

Starost Promjer Visina god. cm m

A. amabilis 150 121 53,4 T. heterophylla 160 82 52,0

499

8. Obalna zona planinske čuge

Klima je definirana po Koppenu kao Dfc, t j . subalpska hurmdna s deberim snježnim pokrivačem. Glavne su vrste ovdje planinska cuga (T. mertensiana), pa­cifička srebrna jela (A. amabilis) i nutkanski pačempres (Ch. nootkatensis). Ova se zona prostire u području gorja Washington u blizini mjesta Comox (istočna obala).

9. Ekosistem duglazlje i čuge (Mac Millan Park) Ovaj je ekosistem vrlo star, to je zapravo park šuma. Stabla su duglazije

vrlo stara. Prema obrazloženju ima stabala starih od 400 do 800 godina. U smjesi s dugalzijom nalaze se mlađa stabla čuge, goleme jele i tuje. Park šuma se zove »Chathedral Grove«, a nalazi se na području kompanije Mac Millan Bloedel Limi­ted (istočna obala).

Za vrijeme ove ekskurzije pregledane su mnoge sjemenske baze u kojima je sakupljeno sjeme različitih vrsta u sklopu I.U.F.R.O. za pokuse provenijencija i testove potomstva. Od velikog broja navodimo (uz kratki opis) samo neke naj­važnije (za duglazšju, sitku, P. contorta i golemu jelu).

1. Sjemenska baza P. contorta (I.U.FJt.O. — provenijencija No. 2145) Nalazi se u neposrednoj blizini aerodroma Port Hardy (50° N; 127° 22' W) na

nadmorskoj visini od 22 m. Godišnje oborine 1.732 mm (travanj-rujan 485 mm). Srednja temperatura u siječnju 2,4°C, u srpnju 13,6°C.

P. contorta zaprema u obalnom području Britanske Kolumbije površinu od 85.800 ha. Dolazi na vrlo siromašnim, skeletnim (šljunak i pijesak) i na vlažnim organskim tlima, koja su hladna i vlažna. Sastojina je raznodobna, dosta slabe kvalitete. Ovo je područje dosta podvodno. Većina stabala je grmastog oblika. Urod sjemena ove vrste je dosta slab i rijedak, te se sjeme mora sabirati s rela­tivno velikog broja stabala da bi se sabrao hektolitar češera.

2. Sjemenska baza duglazlje (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 1025 Ova se provenijencija nalazi u dolini rijeke Nimpkish (50" 19' N; 126° 53' W)

na nadmorskoj visini od 90 m. Srednje godišnje oborine 3.075 mm (travanj-rujan 876 mm), srednja temperatura u siječnju iznosi 3,9° C, u rujnu 13,4» C. Sjeme je sa­brano s 10 dobro raspoređenih stabala, kao kod većine provenijencija duglazije.

3. Sjemenska baza goleme jele (I.U.FJl.O. — provenijencija No. 2145 Ova se provenijencija (baza) nalazi u mjestu Campbell River (istočna obala

49° 56' N; 125" 12' W), na nadmorskoj visini od 5 m. Srednje godišnje oborine 1.490 mm (travanj-rujan 325 mm). Srednja temperatura u siječnju 1,82°C, u srpnju 17,8" C. Baza je smještena u vlažnoj subzoni obalne duglazije. Starost 60 godina. Stabla dosežu visinu do 38 m, a prsni promjeri se kreću do 53 cm.

4. Sjemenska baza duglazije (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 1032 Ova se provenijencija nalazi u neposrednoj blizini mjesta Comox (49° 51' N;

125" 49' W), na nadmorskoj visini od 275 m. Srednje godišnje oborine su 1320 mm (travanj-rujan 270 mm). Srednja temperatura u siječnju iznosi 0,5"C, u srpnju 15,8»C.

500

5. Sjemenska baza sitkanske smreke (Big Qualicum River, I.U.F.R.O. — No. 30.3062

Baza se nalazi na ušću rijeke Big Qualicum u Tihi ocean (istočna obala) u bli­zini indijanskog sela Big Qualicum (49a 23' N; 124" 37' W), na nadmorskoj visini od 0 m. Srednje oborine 1.410 mm (travanj-rujan 300 mm). Srednja temperatura u siječnju 2"C, u srpnju 18°C.

6. Sjemenska baza P. contorta (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 2150 — Dashwood

Nalazi se u neposrednoj blizini Big Qualicum River (sitke), te se ovdje neće opisivati detaljno.

7. Sjemenska baza duglazije (I.U.FÄ.O. — provenijencija No. 1037 — Franklin River

Baza se nalaza u unutrašnjosti otoka na rijeci Franklin (49* 06' N; 124° 46' W), na nadmorskoj visini od 150 m. Oborine 3.140 mm (travanj-rujan 770 mm), tem­peratura siječnja 3,5°C, a srpnja 12,6°C.

8. Pokus 16 provenijencija zelene duglazije

Pokus je osnovan 1959. godine s ciljem da se istraži genetska varijabilnost duglazije i utvrde geografske rase (ako postoje). Sjeme ovih 16 provenijencija je sabrano od 42° 20' do 50" 30' sjeverne geografske širine. Sjetva je sjemena izvrše­na 1957. godine. Pokus je osnovan na 9 lokaliteta, iako je bilo planirano da se osnuje na svih 16. Veličina je pokusa 2,3 ha, sa 2 ponavljanja, s 121 biljkom po provenijenciji u jednom ponavljanju. Razmak sadnje 2,44x2,44 m.

9. Test potomstva čuge

Test je osnovan u blizini mjesta Gold River, nadmorska visina 335 m, površina pokusa iznosi 8,4 ha, osnovan 1972. i 1973. godine u 4 ponavljanja s 50 familija i 50 biljaka po familiji u 4 ponovljenu (ukupno 200 biljaka po familiji), razmak sadnje 3 x 2,4 m. Preživljavanje biljaka u rujnu 1973. godine iznosilo je 58°/», a kretalo se od 40-74% prosječno po familiji. Prve izmjere visina u jesen 1978. godine.

10. Test potomstva zelene duglazije (na istom mjestu kao i test čuge)

Svrha je ovog testa ispitivanje ponašanja potomstva plus stabala. Test je os novan na 3 lokaliteta. Ovaj se nalazi na lokaciji Gold River, (49° 57' N; 126°07' W), nadmorska visina 335 m.

U test je uključeno 55 full-sib familija dobivenih križanjem plus stabala, 21 half-sib familija, 15 half-sib familija od klonova i 9 familija kontrole, ukupno 100 familija. Sjetva sjemena je izvršena 1969. godine, a presadnja u poljski pokus 1971. godine. Pokus je osnovan u nekompletnom Latinskom kvadratu, jedno stablo po ponavljanju, ukupno 16 ponavljanja, razmak sadnje 3,05 x 3,05 m. Prosječna visina biljaka 1977. godine iznosila je 200 cm. Full-sib familije i half-sib familije klonova bile su 17% više od biljaka koje su pripadale kontroli.

501

11. Program oplemenjivanja u eksperimentalnoj stanici Covichan Lake

Geografske su koordinate stanice: 48° 45' N i 124° 08' W, a nadmorska visina se kreće od 160-240 m. Područje se ove doline naziva i »topla zemlja«, budući da se obalna zona duglazije — topla subzona proteže daleko od jezera. Iz podatka meteorološke stanice vidi se da je srednja temperatura ljetnih mjeseci najviša na otoku s nešto manje oborina. Temperaturni ekstremi se kreću od —20° do +38°C, u jednom danu može pasti i do 145 mm po 1 m2 površine.

Ova eksperimentalna stanica služi za realiziranje programa oplemenjivanja zelene duglazije. Površina za pokuse iznosi 70 ha. Šef je Stanice dr Alan Orr-Erwing.

Zadaci Stanice su slijedeći:

a) H i b r i d i z a c i j a d u g l a z i j e

Najstariji program oplemenjivanja hibridizacijom počeo je dr A. Orr-Erwing pomoću inbridinga, t j . križanja u srodstvu, 1952. godine. Do sada je uzgojen velik broj biljaka Si i S.» — generactije i nekoliko S3 generacije (križanje samooplod-njom). Provedena su križanja u manjem razmjeru između biljaka koje pripadaju Si i Su — generaciji.

Unutarvrsna križanja duglazije započeta su 1963. godine. Ona imaju veliku perspektivu (mogućnost pojave heterozisa) obzirom na vrlo izraženu genetsku varijabilnost kod zelene duglazije, koja se prostire od 29° 10' (Mexico) do 54° 10' (sjeverni dio Britanske Kolumbije). Nema inkompatibilne barijere kod križanja južnih sa sjevernim rasama, iako te rase rastu u potpuno različitim ekološkim uvje­tima. Ova su križanja provedena, a pokusi su osnovani na nekoliko lokaliteta. Rezultati i izmjera će biti uskoro publicirani u časopisu S i l v a e G e n e t i c a .

Međuvrsna hibridizacija nije bila tako uspješna kao unutarvrsna. Provedena su križanja između Pseudotsuga menziesii x P. macrocarpa. Nisu uspjela križanja između američkih i azijskih duglazija. Sve 4 azijske vrste su posađene u arbo-retumu.

Selekcionirana su stabla vegetativno razmnožena, osnovan je živi arhiv klo-nova i sjemenska plantaža. Naredni program ovisi o produkciji ženskih cvijetova da bi se mogao provesti plan križanja. Prva su križanja provedena 1972. godine prema uputama dr G. Namkoonga, te se provode svake godine. Iz ovih je križanja dobiveno potomstvo koje se uzgaja u kontejnerima. Do sada je križanjem dobi­veno 170 familija primjenom prekinutog dialelnog plana križanja, koji omogućava pet križanja po jednom majčinskom roditelju. Ova su potomstva presađena u jesen 1978. godine u pokus na površini od 3,5 ha na 11 različitih lokaliteta.

b) P r o b l e m i n k o m p a t i b i l n o s t i k o d c i j e p l j e n j a d u g l a z i j e

Problem inkompatibilnosti kod cijepljenja duglazije je normalna pojava. U živom arhivu klonova duglazije 40°/o klonova ne pokazuje nikakav znak inkompa­tibilnosti 10-15 godina nakon cijepljenja. Postoji vrlo velika varijabilnost između pojedinih klonova, tako da se sada za oplemenjivanje koriste klonovi koji su kompatibilni od 90 do 100%.

S02

PREGLED OBJAVLJENIH RADOVA NA SASTANKU (Proceedings of the I.U.F.R.O. joint meeting of working parties, Volume 1 and 2,

Vancouver, Canada 1978) ENVIRONMENTAL CHARACTERISTICS OF WESTERN NORTH AMERICA

S c h a e f e r , D . G . : An overiew of the climates of Western North America. K r a j i n a , V.: Vegetation of Western North America. H a d d o c k , P. G.: Environmental characteristics of western North America with special refe­

rence to forestry.

DISTRIBUTION, GENETICS AND SILVICAL CHARACTERISTICS OF: Douglas-fir

S z i k l a i , O. a n d M . A . D e - V e s c o v i : Further data on the variation of Douglas-fir. Lodgepole pine

C r i t c h f i e l d , W . B . : The distribution, genetics and silvical characteristics of Lodgepole pine. Sitka spruce

H a r r i s , A . S . : Distribution, genetics and silvical characteristics of Sitka spruce. Abies

S t e i n h o f f , T . J . : Distribution, ecology, silvicultural characteristics, and genetics of the Abies grandis — Abies concolor complex.

F r a n k l i n , J . F . , F . C . S o r e n s o n , R . K . C a m p b e l l : Summarization of the ecology and genetics of the noble and California red fir complex.

SEED PROCUREMENTS FROM NORTH AMERICA F l e t c h e r , A . M . a n d H . B a r n e r : The procurement of seed for provenance research

with particular reference to collections in NW America. P o l l a r d , D . F . W . : Canadian participation in the O.E.CD. scheme for control of forest

reproductive material moving in the international trade.

IMPLEMENTATION OF RESULTS FROM PROVENANCE RESEARCH B a r n e r , H . : Implementation of results from provenance research.

FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES Douglas-fir Provenances

L a r s e n , G . : Frost hardiness studies in Douglas-fir. R e c k , S . G . : Height growth and frost resistance in Douglas-fir provenances tested in the

northern part of Germany. W i c r s m a , J . H . : Photoperiod and provenance in Douglas-fir and other species. G r i f f i n , A . R . a n d A . C . M a t h e s o n : Early height growth of some provenances from

the I.U.F.R.O. Douglas-fir collection in nine Australian field trials. C h i n g , K . K . a n d P . H i n z : Cooperative provenance study of Douglas-fir in the Pacific

northwest. K r i e k , W . :Further development of Douglas-fir I.U.F.R.O. provenances in the Netherlands

1966/67 series. M a g n e s e n , S . : Preliminary report on the international short term Douglas-fir provenance

experiment in West Norway. O ' D r i s c o l l , J . : Six-year phenological study of thirty-two I.U.F.R.O. provenances of Douglas-

-fir. L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Douglas-fir in Scotland. W e i s g e r b e r , H . : Height growth development and damage by spring frost of the I.U.F.R.O.

Douglas-fir provenance trial of 1970 in Hesse, Federal Republic of German. K l e i n s c h m i t , J . : Douglas-fir in Germany. N a n s o n , A . : Belgian provenance experiment with Douglas-fir, grand fir and Sitka spruce. d e V e c c h i , E . : I.U.F.R.O. Douglas-fir plantation in Turin, Italy. S i m s e k, Y.: Ergebnisse aus dem internationalen Douglasinhcrkunftsversuch in der Türkei. E t v e r k , I.: Observations on cultivating some foreign tree species in Estonia. P e a r c e . M . L . : The I.U.F.R.O. experiments with Douglas-fir in England and Wales. Z a v a d i l , Z . a n d A . S i k a : Introduction of Douglas-fir in the ČSSR. B i r o t , Y . : A project of data banking system for the Douglas-fir I.U.F.R.O. provenances. C a m p b e l l , R . K . Topoclinical genetic variation in Douglas-fir (Pseudotsuga menzlesli var.

menziesii).

503

l l l i n g w o r t h , K . : Douglas-fir provenance trials in coastal British Columbia — Results to six years after planting.

FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES

Lodgepole pine Provenances v o n W e i s s e n b e r g , K . : Seventy year's experience of lodgepole pine in Finland. H a g m a n . M . : Development of some northern lodgepole pine provenances in Northern Finland. K i e l l a n d e r , C . L . : Pinus contorts in some South-Swedish test plantations and in Swedish

nature. P e r s s o n , A . : Volume yield in young Pinus contorta provenance trials in Sweden. S k r o p p a , T . a n d . 1 . D i e t r i c h s o n : Survival and early growth of Pinus contorta prove­

nances in interior Eastern Norway. K o h n , F . : Survival and early growth of Pinus contorta in the Norwegian I.U.F.R.O. trials of

197071973.

M a g n e s e n , S . : A short note on Pinus contorta in West Norway. S t e p h a n , B . R . : Results from I.U.F.R.O. Pinus eontorta provenance trials in the Federal

Republic of Germany. K r i e t , W . : I.U.F.R.O. provenances of Pinus contorta in the Netherlands. K r a n e n b o r g , K . G . a n d W . K. r i e k : Growth and shape of Pinus contorta in the Nether­

lands. L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Pinus contorta in Britain — results after six

years in the forest. O ' D r i s c o l l . J . : Pinus contorta in Ireland. M a r t i n s s o n , O . : Stem rusts in lodgepole pine provenance trials — a preliminary report. I 11 i n g w o r t h , K . : Study of lodgepole pine genotype-environment interaction in British

Columbia.

r iELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES

Sitka spruce M a g n e s c n, S. : Sitka spruce in West Norway. B a u g e r , E . On the growth of some Sitka spruce provenances in the West Norway and

North Norway. K l e i n s c h m i t , J. : Sitka spruce in Germany. K r a n e n b o r g , K . G . a n d W . K r i e k : Sitka spruce provenances in the Netherlands —

early results. L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Sitka spruce in Great Britain. S a v i l i , P . S . a n d S . M i l n e r : Sitka spruce provenance trials in Northern Ireland. O ' D r i s c o l l , J . : Sitka spruce international ten provinance experiment — three year progress

report of forest stage. B i r o t . Y . a n d J . L e C o u v i e r : I.U.F.R.O. Sitka spruce international 10 provenance ex­

periment — nursery stage results (4 years). D o k u s , A . a n d J . G r a c a n : I.U.F.R.O. Sitka spruce international ten-provenance experi­

ment in Yugoslavia. K h a l i l . M . A . K . : Sitka spruce provenance tests in Newfoundland. P e d e r i c k , L . A . : Sitka spruce provenance trial in Victoria, Australia. l l l i n g w o r t h , K . : Sitka spruce provenance trials three years after planting in British

Columbia.

FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES:

Abies O ' D r i s c o l l . J . : I.U.F.R.O. Abies grandis provenances in Ireland L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Abies grandis in Britain — nursery stage. K j e r s g a r d . O . : Abies grandis in Denmark: a summary. S c h o l z , F . : Early results of a nursery study with the I.U.F.R.O. seed collection of Abies

grandis. S t e i n h o f f , R . J . : Early growth of grand fir seedlings in Northern Idaho. H e r m a n n , R . K . a n d Y . B i r o t : Geographic variation of morphological and anatomic

characteristics of grand fir. D a n i e l s , ! . D . : Hybridity of southern Oregon white fir populations. K l e i n s c h m i t , J . : Grand Fir (Abies grandis Lindl.) in Germany.

504

ŠUMARSTVO DRUGIH ZEMALJA

ŠUME GRADA ZÜRICH A PRVENSTVENO U FUNKCIJI REKREACIJE I ODMORA

Prema površini koju zaprema, Švicarska je mala zemlja (41.293 km2), manja od Bosne i Hercegovine. To je konfederacija (Confederatio Helvetiae) koja u dr­žavnu zajednicu ujedinjuje 25 kantona (okruga) sa značajnom političkom samo­upravom. Jezgro te državne zajednice osnovano je još u srednjem vijeku, kada su se najprije ujedinila tri kantona — Schwyz, Uri i Unterwaiden — u oblasti oko Firvuldštetskog jezera (Vierwaldstätter See). Po broju stanovnika skoro dvaput je veća od Bosne i Hercegovine. Prema statistici iz 1977. godine ima 6,292.000 sta­novnika. U skladu sa Ustavom Konfederacije u zemlji su priznata četiri ravnoprav­na govorna jezika — njemački, francuski, talijanski i retoromanski, kako su prema grupacijama kantona raspoređene i nacionalnosti kojima pojedine oblasti zemlje istorijski pripadaju. Švicarska je visoko razvijena industrijska zemlja u kojoj istaknuto mjesto imaju mašinogradnja, industrija precizne mehanike, kemijska industrija, itd. Po turističkom prometu spada među najatraktivnije zemlje Evrope i svijeta. Nacionalni dohodak po glavi stanovnika je među najvećim u Evropi. Svojom veličinom ističu se gradovi Zürich (388.000 stanovnika), Basel (192.000), Geneve-a (155.000), Bern (149.000), Lausanne (134.000). Bern je glavni grad i sjedište Konfederacije, ali je Zürich ne samo najveći grad nego industrijski i privredno daleko najrazvijeniji.

Švicarska je poznata kao vrlo lijepa i izvanredno uređena zemlja sa divnim alpskim, prigorskim i ravničarskim krajevima i pejsažima, sa brojnim većim i manjim jezerima, sa šumama i planinama. Po šumama i šumarstvu Švicarska stoji u samom vrhu evropskih zemalja. Za nju se u šumarskim krugovima kaže da je uzor-zemlja u pogledu vođenja šumskog gospodarstva (Weltwaldmusterland). U pog­ledu sastava šuma, švicarska mnogo podsjeća na bosanske planinske šume u kojima prevlađuje bukva i jela sa smrčom, samo što su njihove šume mnogo uređenije, njegovanije i u pogledu proizvodnosti drvne mase produktivnije. Godišnji prirast drvne mase po hektaru u njihovim šumama nerijetko doseže i do 18 ms, dok se u našim bosanskohercegovačkim prilikama, u takvim istim tipovima šuma, bilježi prirast od 7-10 ras, rijetko kada više. što je najvažnije, intenzitet gospodarenja u šumama švicarske, a obzirom na otvorenost šuma saobraćajnicama, na angaži­ranje visoko kvalifikovane stručne snage, primjenu tekovina nauke i si., dosegao je takav stepen, da su se metode gospodarenja šumama u mnogim njihovim rejo-nima približe skoro stablimičnom gospodarenju.

Više puta sam boravio u raznim dijelovima švicarske, obilazio šume sa njiho­vim istaknutim naučnim radnicima i šumarskim stručnjacima, studirao šumarske prilike i metode gospodarenja i uvijek se kući vraćao sa izuzetno prijatnim doj­movima. Prošle godine kada sam sa našim studentima i mladim šumarskim inže­njerima ponovno prolazio kroz njihove šume, pažnju smo posvetili položaju i tret­manu njihovih šuma u neposrednoj okolici velikih urbanih sredina. Posebno dugo

505

smo se zadržali u šumama grada Züricha gdje nam je upravitelj tih šuma ing. Oldani vrlo detaljno objasnio njihovo gledanje na ulogu prigradskih šuma i način gospodarenja u njima.

Pošto šume imaju mnogostruku funkciju u životu čovjeka, vrlo je interesantno i poučno upoznati se sa stavovima jedne visokocivilizovane zemlje i njenih struč­njaka na mjesto šume i šumarstva u savremenom svijetu. Polazna tačka prema kojoj se okreće društvo u razvijenim i visokocivilizovanim zemljama jest pitanje uslova života u velikim urbanim cjelinama. I pored sve velike pažnje koja se u tom pitanju poklanja u Švicarskoj, njihove statistike su zabilježile da u posljednje vrijeme naglo opada broj stanovnika u njihovim najvećim gradovima. Za šest go­dina (od 1970. do 1976. godine) broj stanovnika je opao u Zürichu od 427.000 na 388.000 t j . za 9,13%. a u Bazelu za 9,85»/o, u Ženevi za 11,42°/», u Bernu za 8,58%, a u Lozani za 1,47°/». To je tendencija bježanja od velikih urbanih sredina zaga­đenih svim mogućim otpadima, materijama skoncentrisane industrije, izduvnim gasovima automobila, nečistoćama koje prate život ljudi i njihovih domaćinstava u gusto naseljenim gradskim kvartovima, itd. To je tendencija približavanja, da ne kažemo vraćanja, prirodi i njenim za život čovjeka prosto nemjerljivim vrijed­nostima. Uočavajući tu vrlo indikativnu činjenicu povlačenja iz gradova, u očima švicarskih ljudi je još više porastao značaj prigradskih šuma kao sredine za odmor i rekreaciju građana velikih gradova.

Grad Zürich je zauzeo prostranstva u polukrug oko sjevernog dijela Ciriškog jezera ,u podnožju nekoliko brijegova između kojih vijugaju dvije rijeke — Lim-mat i njena pritoka Sil (Sihl). Sva brda u okolici grada su pokrivena izvanredno lijepim, njegovanim i otvorenim šumama koje zauzimaju oko 2.200 ha (otprilike jednu četvrtinu ukupne površine cijeloga grada). Šume pripadaju raznim vlasni­cima: grad Zürich — 1.050 ha (48%), kanton Zürich 11%>, Konfederacija Švicarske 93/o, razne korporacije 18%>, privatni vlasnici 14%. Sve ove šume, bez obzira na vlas­ništvo ,u osnovi su, u pogledu gospodarenja, rukovođene istim principima na koji utiče uprava šuma grada Züricha respektirajući život i potrebe ljudi u jednom velikom gradu.

Rukovodeći se naučnim saznanjima o životu čovjeka i prirode, uprava grad­skih šuma grada Züricha polazi od mnogostruko složene funkcije šume. Šuma nije samo tvornica drveta iako drvo kao sirovina pokriva brojne potrebe čovjeka i društva. Mnogostruko značajnije su zaštitne funkcije šume koje se ispoljavaju u zaštiti voda i zemljišta, zaštiti klime, zaštiti protiv štetnih uticaja imisija, zaštiti ljudi, naselja i saobraćajnica od odrona i lavina. U njihovim pogledima funkcija odmora i rekreacije ljudi u prigradskim šumama dolazi neposredno na prvo mjesto. U današnjim opterećenjima i ugroženosti životne sredine, šuma je postala jedna od najvažnijih životnih baza čovjeka. Ovakvim opredjeljenjem za korišćenje prostora šume, Šumarska služba grada Züricha se nije odrekla racionalnog koriš-ćenja drveta iz šume, ali je svoje planove i metode gospodarenja šumama u pu­nom smislu podredila potrebama odmora i rekreacije ljudi. Za ovakvu namjenu šume je potrebno planski i sistematski opremiti uređajima koji omogućuju ugo­dan i svestran odmor u njenim prostorima. Prekomjernim i neplanskim oprema­njem i razmještajem uređaja, šuma ne smije postati vašarište i poligon od koga će ljudi zazirati. Ljudi trebaju u šumi da se u nezagađenoj životnoj sredini s osjećanjem ugodnosti i uživanja u miru kreću i odmaraju. Za provođenje svoje namjere, Uprava ciriških šuma ima svoj poseban tzv. Plan korišćenja funkcije šume (Waldfunktionsplan), koji se od naših standardnih šumsko-gospodarskih os-

506

nova bitno razlikuje. U planu se ne respektuje samo privredna (proizvodna) funk­cija šume, nego sve komponente njene složene funkcije među kojima naglašeno mjesto zauzima odmor i rekreacija ljudi.

U njihovom planu korišćenja funkcije šume za odmor i rekreaciju ljudi sagle­dane su dvije grupe pretpostavki koje je potrebno zadovoljiti. U pitanju je prije svega osnovna opremljenost, koja iziskuje prije svega dovoljno gustu mrežu šumskih puteva i šetnih staza, zatim dovoljan broj parkirališta i prostora za os­tavljanje automobila na periferiji šume, pošto je šetnja automobilima kroz ove šume zabranjena. Ovim osnovnim pretpostavkama nužno se pridružuju uređaji za opskrbu vodom građana (kaptirana izvorišta, česme, vodovodne mreže i si.), zatim stalna, dobro raspoređena, aranžirana vatrišta, jer je loženje vatre na drugim, proizvoljnim mjestima u šumi zakonom strogo zabranjeno. Klupe za odmaranje, stolovi, mokri čvorovi i korpe za otpatke na prostorima za odmaranje i svuda pored saobraćajnica također obavezno spadaju u osnovu opremanja prigradskih šuma.

Među specijalne uređaje i objekte za opremanje spadaju šumska skloništa (male kućice, otvorene nastrešnice i si.), kružne pješačke staze, staza za detaljnije proučavanje prirode šume, staza za invalidska kolica i razgledni tornjevi. Ovim ure­đajima pripadaju i sportski objekti za određene sportove — specijalne staze za trčanje, skijaške staze i staze za brzo klizanje i piste za sportove na koturaljkama. U njihovom planu za korišćenje funkcija šume zabilježeno je da opremanje odgo­varajućim uređajima za ove svrhe zahtjeva smišljen pristup na duži rok i za šire rekreacione prostore koje može zahvatiti ova namjena korišćenja šuma.

Kako i koliko su principijelne postavke plana realizovane u prigradskim šuma­ma grada Züricha mogli smo konstatovati pri razgledanju tih šuma:

U šumama koje su u prvom planu okrenute prema rekreaciji ljudi, ima moguć­nosti za hodanje i trčanje koliko hoćete, ali nema mjesta automobilskom saobra­ćaju. »Putovanje bez automobila« to je deviza onih koji zdrave prostore šume žele u punoj mjeri da koriste i poruka onima koji se od automobila teško rastaju. Na lokacijama kuda vode prilazni putevi u šumu uređena su brojna i dovoljno pro­strana parkirališta (u ataru ovih šuma ima ih dvadeset) i tu se mora privremeno oprostiti od auta. To je razumljivo, jer se izduvnim gasovima automobila, punim olovnih i drugih štetnih sastojaka, zagađuje i sredina šume, a zbog zagađene at­mosfere u urbanim sredinama, osim ostalog, ljudi i teže šumama.

Kretanje — hodanje i trčanje — medicina neprekidno preporučuje ljudima, naročito danas kada srčana oboljenja i oboljenja krvnih sudova masovno pogađaju ljude iz velikih građanskih sredina. Zato su ciriške šume (kao uostalom i sve švi­carske šume) isprepletene širokom mrežom komunikacija. Na prostoru od 2.200 ha ciriških šuma izgrađeno je 180 km šumskih puteva i šetnih staza (na 1000 ha šume oko 80 km saobraćajnica) i 10 km putova za konjske jahačke sportove. Za švicarske prilike i norme, to i nije začuđujuće mnogo. U njihovim šumama, u ko­jima se vrši normalno gospodarenje, čak i u daleko težim orografskim uslovima, u planinskim rejonima, otvorenost šuma negdje dostiže odnos 70 km cesta na 1000 ha šuma. U našim bosansko-hercegovačkim poratnim uslovima samo smo uspjeli na površini šuma bivšeg Fakultetskog šumskog oglednog dobra »Igman« da za 20 godina intenzivnog rada i ulaganja od nule postignemo odnos oko 15 km cesta na 1000 ha šume. U jugoslavenskom prosjeku bio bi veliki uspjeh kada bi se usko­ro mreža šumskih cesta približila odnosu 10 km cesta na 1000 ha šuma.

507

Osim povremene potrebe, pretežno u kasnim jesenjim i zimskim mjesecima, kada se obavlja redovan izvoz drveta iz šuma, u šumama grada Ziiricha mreža komunikacija je težištem namijenjena pješacima ,onima koji traže odmor i rekre­aciju u šumi. Namjena pojedinih komunikacija se po prostudiranom programu preporučuje. Najčešće se koriste pješački kružni putovi po kojima hodanje normal­no traje sat, dva ili tri sata. Te kružne ture su i posebnim oznakama markirane. Ovdje ,u reviru šuma Zürichberg, kružna tura jednog sata je u znaku »zeca« (oz­naka zečje glave) i svuda usputno, naročito na raskrsnicama, nalazite vidno ispisa­nu takvu oznaku. Ne možete lutati ni izgubiti »svoju trasu«. Analogno tome, dvo­satna kružna tura je u znaku »lisice«, a trosatna u znaku »jelena«.

Grad je mislio i na invalide koji provode dio svog vremena u svježim šumama. Izgrađene su po specijalnim normama i dvije odgovarajuće staze kojima se bez posebnog napora mogu kretati invalidska kolica na koja su pojedinci stanjem svog zdravlja i kondicije upućeni.

Ko želi da se bolje upozna sa prirodom i strukturom šume, da je studira, stoje mu na raspolaganju posebne staze (Waldlehrpfade) za tu svrhu izdvojene. U svim šumama, uz takve staze, pojedini primjerci šumskih vrsta drveća i grmlja (i nekih zeljastih biljaka) trajno su obrojčani istim brojem ,a za njihovo raspozna­vanje interesentima stoje na raspolaganju vrlo ukusno ,u koloru, opremljeni džepni vodiči (knjižice) u kojima se lako može naći broj dotične vrste i njen kratak opis. Ko želi da preispituje svoje znanje može se poslužiti testnim kartonima u koje se upisuju vrste (i broj njihove oznake) koje su usput »prepoznate«, a kasnije se u vodiču prekontroliše da li je dotičnu vrstu stvarno prepoznao i upoznao. Uz ove staze su na nekim karakterističnim mjestima detaljno obrađeni cijeli aspekti pojedinih dijelova šume. Dakle, može se šetati, uživati u prirodi šume i postepeno, bez posebne tuđe pomoći, upoznati cijela serija i složenost njenih vrsta drveća i grmlja. U ciriškim šumama ima šest ovakvih staza.

Ing. Oldani nam je sa oduševljenjem pokazao konstrukciju i objasnio namjenu tzv. finskih staza za trčanje. Finci su u svijetu poznati atletičari, a njihovi trkači su proslavili svoju zemlju. Dugogodišnjim iskustvom došli su do saznanja da elas­tična podloga trkačke staze jako pogoduje trkačima, manje zamara, a pruža više sportskog užitka. Zato su za ovu svrhu i konstruirali stazu sa posebnim profilom, koja je po njima dobila ime finska trkačka staza.

U ciriškim šumama izgrađene su četiri ovakve staze u raznim dijelovima šuma. Jedna od njih je čak uz trasu posebno osvijetljena, da se može koristiti i noću. Ova staza, koju smo mi obišli i razgledali (na brdu Käferberg), duga je 750 m, na potezu od 250 m je vođena manje više po izohipsi (bez primjetnih uspona), a na preostaloj dužini od 500 m postoji uspon od 3*/o. Provučena je sva rubom šu­me po terenu, neposredno uz postojeću šumsku cestu. Široka je 1,20 m, toliko da omogućuje nesmetano trčanje pojedinim atletičarima, zbog čega je na trasi uklo­njeno samo poneko manje stablo koje je bilo na smetnji i okresane grane susjed­nih stabala koje gravitiraju prema trasi i koje bi mogle smetati trčanju. Staza je bez kamena i betona ili nekog drugog tvrdog materijala. Sve je drvo ili od drveta. Profil staze je debeo 30 cm. Na zemlju najprije dolazi sloj tankih grana i grančica sa lišćem četinarskih vrsta drveća u debljini od 10 cm, a na taj horizont se polaže sloj drvenog brašna (ili piljevine) u debljini od 20 cm. Lakim valjanjem postigne se kompaktnost cijelog profila. Profil je sa strane omeđen i obložen žijo-kama utvrđenim drvenim kocima, a žijoke su po dužini trase međusobno spojene. Čuvaju trasu i ne smetaju trkačima. Sav »tehnički« materijal je dobiven iz te

508

šume normalnim gazdovanjem (prorede, kresanje granja korišćenih stabala itd.) samo je drvno brašno dopremljeno. Ukupni troškovi izgradnje ovakve staze (u nji­hovim uslovima) — radničke i mašinske satnice, nabavka i doprema drvnog braš­na, itd. — iznose približno za 1 m trase 10 Sfr (švicarskih franaka). Uz stazu su uređene garderobe na otvorenom i tuševi. Staza je na raspolaganju svim posjetio­cima šume. U prospektu u kome je opisana konstrukcija trase, sadržane su i upu­te o racionalnam trčanju i korišćenju trase za različite uzraste ljudi i njihove nor­malne kondicije (vremena kojima treba težiti), naravno i za trkače koji pretenduju na visoke rezultate.

Kada se čovjek od hodanja ili trčanja zamori, ili ako i bez toga želi sjesti, u svim djelovima šuma racionalno su raspoređene parkovne klupe i postavljene na pogodnim mjestima (vizure otvorenih vidika, uz šumske čistine, u blizini kaptiranih vrela i vodopada, itd.). Iz podataka o opremljenosti ciriških šuma vidi se da građanstvu stoji na raspolaganju 1080 komada parkovnih klupa. Pobrinuli su se i za mogućnost sklanjanja pred nevremenom. Dvanaest koliba i ugodnih nadstreš­nica je izgrađeno i raspoređeno po svim dijelovima šuma.

Za okrepljenje izletnicima stoje na raspolaganju restorani i drugi ugostiteljski objekti ,vrlo uredni, dobro opremljeni, svojom arhitekturom prilagođeni miljeu šume. Mnogi se nalaze u samoj šumi, ali većina ih je (onih većih) locirana uz brojna parkirališta gdje ljudi započinju ili završavaju hodanje po šumi. Međutim, na to ne treba čekati. Ko voli da sa sobom nosi hranu, a posebno ako je želi pri­premiti, podgrijati, čaj ili kafu skuhati itd., uprava se i za to svojski pobrinula. Švicarci se prema opasnostima požara u šumi naročito predostrožni. U određenim rejonima (rezervati prirode, nacionalni park i si.), naročito u mjesecima u kojima je opasnost od požara povećana ,u njihovim šumama je zabranjeno i pušiti. U svim šumama otvorena vatra je dozvoljena samo na za to posebno opremljenim i označenim mjestima .naravno opet uz dužnu pažnju onih koji se tim pogodnostima koriste. Ko bi drukčije postupio, izložio bi se strogom zakonskom progonu. I to se poštuje. Polazeći od toga da postoji potreba i da mnogi izletnici vole da u šumi provedu piknik, šumska uprava je po cijelom prostranstvu šuma sa osjećajem o-dabrala i vanredno uredila 40 piknik-lokacija. To su obično mjesta u blizini šumskih čistina, sa lijepim pogledom na grad i jezero. Tu su uređena solidna vatrišta, sto­lovi, klupe, kaptirana ili cijevima dovedena voda, WC-uređaji, korpe za otpatke itd., sve što čovjeku u ovakvoj prilici nužno treba. Na lokaciji Loorenkopf, koju smo mi u detaljima pregledali, podignut je još i drveni razgledni toranj 33 m visine koji nadvisuje cijelu šumu, a pogled na grad sa njega je veličanstven. Takva dva tornja postoje u ciriškim šumama.

Ing. Oldani nas je upoznao da je dovođenje vode na ovu lokaciju u cjelini finansirao (90.000 SFR) jedan industrijalac, član Saveza prijatelja prirode, koji i sam sa porodicom često dolazi tamo na rekreaciju. Nije to jedini primjer ovakve pažnje pojedinaca prema ljubiteljima prirode. Po cijeloj površini gradskih šuma kapilarno je 50 vrela ili su otvorene česme od izgrađene vodovodne mreže.

Razgledali smo i mali Zoološki vrt Langenberg, koji pripada gradskim šuma­ma. Uklopljen u pejzaž šume, izgrađen na njenom rubu ovaj vrt omogućuje izletni ;ima da se upoznaju i zabave sa nekim atraktivnim životinjskim vrstama koje lovci svrstavaju u visoku divljač. Tu su medvjedi, divlje svinje, gorski jeleni, jeleni lopa-:ari, irvasi, divokoze, kozorozi, mufloni, bivoli.

Skrenuta nam je pažnja i na cijele zbirke kolosalnih primjeraka stijena koje su od planinskih masiva otkinute i glečerskim jezicima odnesene daleko od svog

509

mjesta postanka za vrijeme glacijacije. Razmještene su u blizini piknik-lokacija ili na prostranstvima šumskih čistina (tamo gdje se ljudi zadržavaju), odmah uz putove. Neki primjerci su teški i po nekoliko tona, zaobljeni, moglo bi se reći obrušeni, onako kako su ostali iza glečerskih tokova koji su ih brusili. Vidi se odlično struktura stijene. Mnogi su nađeni na prostorima samih gradskih šuma, pa su premješteni na sadašnje lokacije ,a neki su uz dosta znatne izdatke doprem­ljeni iz drugih dijelova zemlje da upotpune osnovne zbirke »samaca« (Findlinge). U jednoj brošuri sa kolorisanim fotografijama i tekstom (sve popularno pisano) svaki znatiželjnik se može sam uputiti u petrografske i mineraloške karakteristike tih stijena. Obrađena su ukratko i geološka doba, naročito period glacijacije, ko­jim je njihova zemlja u dalekoj prošlosti uvelike uplivisana. Dakle, uz svjež zrak i razonodu ,cijela mala škola geologije i petrografije.

Moglo bi se još dosta mjesta posvetiti navođenju i opisivanju raznih objekata i uređaja namijenjenih potrebama odmora i rekreacije. U ovom radu posvećeno je nešto više mjesta samo onim sportskim, fiskulturnim i kulturnim sadržajima koji se ne sreću svuda, ali se rjeđe sreću, u razvijenim zemljama. Pa ipak, ne smi­jemo zaboraviti, barem spomenuti, još razne sportske objekte i uređaje namijen­jene zimskim sportovima — skijaške staze i si.

Svu ovu široku bazu i akciju prati i snažno podržava bogata štamparska i propagandna aktivnost od strane uprave šuma i zainteresovanih društvenih orga­nizacija. Desetine raznih prospekata dobro zamišljenih i ukusno opremljenih u koloru i crno-bijeloj tehnici, brošura, letaka i si. približuje i objašnjava ovo bo­gatstvo mogućnosti za zdravlje i razonodu. Sve to stoji na raspolaganju interesen­tima, najčešće potpuno besplatno ili za relativno mali novac. Ostali smo zadivljeni brojnim katalozima (u koloru), brošurama i lecima koji doprinose istom cilju, a ko­je izdaje Švicarski savez za zaštitu prirode, i ne samo na ovom mjestu i za ove svrhe.

Važno je još odgovoriti na pitanje ko to sve plaća, jer to nas najčešće i prije svega interesuje. Švicarska ima drukčiji društveni i privredni sistem, drukčiju raspodjelu dohodaka. Prihodi gradova (kao uostalom i drugih opština, kantona i federacije) potiču od poreza, drugih dažbina i prihoda dobara koja su u vlasniš­tvu gradske opštine. Svi se oni ubiru i raspoređuju kroz budžet. Tako je i sa rashodima. Grad Zürich je vlasnik 1050 ha šuma. Prihodi iz tih šuma i rashodi na upravu i gazdovanje određuju se prema namjeni pozicijama gradskog budžeta. Eventualne razlike (negativne) u saldu poslovanja gradskih šuma pokrivaju se iz drugih izvora budžeta, a pozitivne, ako treba, dodaju drugim oblastima rada i života. Dakle, u suštini grad Zürich finansira i rashode koji su vezani za funkciju šume kao područja rekreacije građana. Ne treba potcjenjivati ni pomoć koja dolazi, ili može doći, iz drugih izvora — korporacije, društvene organizacije, lični pokloni itd. Zdravlje, odmor i radna i obrambena sposobnost građana je izuzetno važna stavka sveukupne društvene brige i za to se sredstva nađu.

Oprostili smo se sa ing. Oldaniem i iskreno mu zahvalili na nastojanju da nas opširno i svestrano informiše o svim aspektima brige jednog upravitelja kome su povjerene šume čija je funkcija težištem okrenuta prema zadovoljenju potreba rekreacije građanstva najvećeg švicarskog grada. Ponijeli smo mnoga nova sazna­nja. Radi sjećanja dao nam je na rastanku i njihovu tzv. »Zelenu knjižicu šetača«, koju je u okviru »Evropske godine zaštite prirode« izdao Švicarski savez za zaštitu prirode. Vrlo ukusno je opremljena, džepnog formata, sadrži lijepe umjetničke kreacije i, što je najvažnije, »deset zlatnih pravila« u kojima je ispisan

510

apel Saveza za moralan i u punom smislu etički odnos ljudi prema prirodi. Komentar im nije potreban, pravila sama za sebe sve kažu. U slobodnom prije­vodu njihov tekst glasi:

1. Ne oštećujte drveće ni grmlje! 2. Divite se divlje rastućem cvijeću, ali ga ne berite! 3. Pustite na miru životinje! 4. Preduhitrite (svojim ponašanjem) šumske požare! 5. Ponesite svoje otpatke sa sobom kući! 6. Ne remetite mir prirode! 7. Parkirajte automobil na za to predviđenim prostorima! 8. Ostavite se velikih čišćenja vašeg automobila u prirodi! 9. Poštujte lokalna uputstva i zakonske propise!

10. Ponašajte se kao civilizovani ljudi, svjesni odgovornosti!

Dugo sam razmišljao o onome što smo vidjeli u ciriškim šumama. Pitao sam se — možemo li se mi (i t rebamo li) iz njihovog primjera nečemu naučiti. Da li Trebević i druge šume i planine u okolini naših velikih industrijalizovanih urbanih aglomeracija mogu u prvom planu služiti potrebama odmora i rekreacije građana? Došao sam do zaključka da mogu i da trebaju. Poštujući naše principe društvenog i ekonomskog sistema, uvažavajući naše uslove poslovanja, privređivanja i raspod­jele dohotka, odgovor u cjelini leži u nama, u nama samima — u bazi i na vrhu.

Prof. Fazlija ALIKALFIĆ, dipl. Ing. (Prenijeto iz časopisa »ŠUMARSTVO I PRERADA DRVETA«, XXXV — 1981, br. 1—3)

PRENIJETO

OBOREN »CAR HRASTOVA«

Bjelovarski »Šumarski vjesnik«, br. VIII — IX / 1981, pod gornjim naslovom saopćava:

»U šumskim predjelima Grabik odjel 34a g. j . Daruvarske prigorske šume obo­reno je ovog proljeća stablo, koje je s pravom od žitelja obližnjih sela nazivano 'carem hrastova'.« Riječ je o lužnjakovu stablu čiji je promjer u prsnoj visini iznosio 154 cm. Ukupna masa stabla bila je oko 15 m*. Pored t r u p c a . . . izrađeno je 12 prm ogrjeva. Trupac je dug 310 cm a opseg mu je iznosio 475 cm, tako da u njemu ima 5,76 m3 mase. Inače saznali smo od predstavnika DIK »Papuk«, trupac neće ići u redovnu pilansku obradu već će iz njega biti načinjena skulptura povodom 90--godišnjice DIK »Papuk«. »'Car hrastova' bio je već oko 7 puta doznačivan za sječu, ali vjerojatno iz nekih sentimentalnih razloga nisu ga sjekači posjekli. Sada, kada se radilo o dovršnom sijeku, i 'caru' je došao kraj« (iako je mirne duše mogao ostati kao spomenik prirode i uzor mladom naraštaju; međutim, ako će trupac poslužiti kao izradu skulpture, spomen na njega bit će zacijelo dugotrajniji).

Pred stotinu godina u Šumarskom listu (sv. IV/18 82, str. 215) zabilježena je također sječa jednog »cara«. Taj se nalazio u Budimačkom srezu Šumarije D. Miho-ljac i bio je star 246 godina. Na visini od 2,6 m iznad zemlje izbrojena su 234 goda, a na 16 m 21-1; promjer na 2,6 mm iznosio je 152 cm, a na 16 m 124 cm.

511

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA

Mihovil Gračanin i Ljudevit Ilijanić

UVOD U EKOLOGIJU BILJA

Knjiga Uvod u ekologiju bilja čiji su autori sveučilišni profesori dr Mihovil Gračanin i dr Ljudevit Ilijanić izdana je 1977. godine u »Školskoj knjizi«, u okviru serije Moderna biologija. U svom uvodu Gračanin skromno navodi da je knjiga — kratak uvod u ekologiju biljaka — s či­me se, dakako, ne slažemo jer su u njoj obrađeni gotovo svi problemi koji ulaze u područje zanimanja biljne ekologije.

Veći dio knjige napisao je Gračanin. Ilijanić je obradio Biotske odnose kao ekološke faktore, ali i sam Gračanin. na­pominje da je Ilijanić vrlo intenzivno surađivao u obradi čitavog rukopisa (na­pomene, sugestije, sređivanje bibliograf­skih podataka, pomoć oko redakcije dje­la) i da bi bez njegove pomoći ovo dje­lo teško ugledalo svjetlo dana.

Knjiga je podjeljena u dva velika po­glavlja — Sfere života i Značenje i dje­lovanje ekoloških faktora. Sfere života obuhvaćaju atmosferu, hidrosferu, lito-sferu i pedosferu, dok su ekološki fakto­ri raščlanjeni u više poglavlja i potpo-glavlja. Knjiga ima 318 stranica od čega se u 116 stranica obrađuju životne sfere, a ostale 22 stranice obuhvaćaju ekološke faktore. U tekstu ovog djela navode au­ri 476 literaturnih izvora od kojih se 78 odnosi na Gračaninove radove (od toga 14 s drugim autorima). Osim svojih ra­dova autori citiraju preko stotinu doma­ćih autora.

Ovaj podatak govori o činjenici da su u djelu korišćena domaća iskustva iz područja ekologije biljaka, a brojni Gračaninovi radovi koje je koristio u pi­sanju knjige ukazuju na akcentiranje pe­

dološke i hranidbene komponente. U dje­lu su navedeni brojni primjeri koji se od­nose na šumsko drveće i šumu, što mu daje posebnu vrijednost i upotrebljivost u ovoj privrednoj grani. Iz čitavog djela izvire Gračaninovo bogato iskustvo i zna­nje o tlu i ishrani bilja čemu je i posve­tio svoj čitav život.

Autori daju u uvodu podjelu ekologije bilja i ukazuju na činjenicu da je čo­vjek jedan od najznačajnijih ekoloških faktora, i da biljke, životinjski svijet i ljudi čine jedan zatvoreni biološki krug što upućuje na usku povezanost biljne, a-nimalne i humane ekologije.

U sferama života, atmosfera, hidro-sfera i litosfera obrađeni su u granicama dobrih prikaza za njihovo poimanje, dok obrada pedosfere daje odličan uvid u tlo kao ekološki faktor. U ovom poglavlju Gračanin je znalački ali sažeto obuhva­tio pedosferu od morfologije do sistema­tike tala.

Značenje djelovanja ekoloških faktora obrađeno je u potpoglavljima: Zakoni djelovanja ekoloških faktora, Stanišni fakori i odnosi, Biotski odnosi kao eko­loški faktori, te Životni oblici biljaka. Uz Liebigov i Mitscherlichov zakon o dje­lovanju biogenih faktoia Gračanin daje svoja dva zakona koji se odnose na eko­loške i fiziološke zakonitosti biljaka. Nje­govi su zakoni: 1. Zakon razvoja, rasta i proizvodnje biljaka: »Biljke se razvi­jaju, rastu i proizvode vlastitom energi­jom uz pomoć tvari i energije vanjskog svijeta«, i 2. Zakoni djelovanja ekoloških faktora: a) »Utjecaj vanjskih (ekoloških) faktora ispoljava se u granicama koje rastu, razvoju i prozvodnji postavljanju unutarnji (genetski) faktori« i b) »Gra­nice rasta, razvoja i proizvodnje kao funk­cija ekoloških faktora, određene su ap-

512

solutnim ekološkim minimumom svih biogenih i apsolutnim ekološkim maksi­mumom svih ekoloških faktora uopće.« Iz ovih zakona se vrlo jednostavno uo­čava da se potencijalna genetska svoj­stva drveće ne mogu postići bez vanjskih ekoloških faktora.

Najopširnije potpoglavlje koje obu­hvaća stanišne faktore i odnose (147 stra­nica) obrađuje temperaturu, svjetlo, vo­du, vjetar, tlak, bioelemente, stimulativ­ne i nocidne faktore, radioaktivne ele­mente, reakciju, koncentraciju hranjivih otopina, fertilizatore, pesticide i prirodne ekostimulcide. Biogeni stimulativni i no-cidni faktori obrađuju se iscrpno u ovom potpoglavlju, dok su dijelom obrađeni i u pedosferi.

U odjeljku o vodi Gračanin daje svoju podjelu kserofita u eukserofite, parakse-rofite, koju za naše šumarske potrebe smatramo prikladnom.

U podnaslovu Štetno djelovanje pre­komjerne vlažnosti tla Gračanin upozo­rava na vrlo složene ekofiziološke pro­bleme u staništima nizinskih šuma te pi­še — »da nije višak vode uzrokom ugi-

U prikazu publikacije »Šumsko gospo­darstvo Delnice 1960 — 1980«, objavlje­nom u prošlom broju Šum. Lista, nave­deno je, da su »Zbornik o stotoj obljet­nici Šumarstva Jugoistočne Slavonije« iz­dale SOUR »Slavonska suma« i ŠG. Slavonski Brod. Ing. Zv. K o š č e v i ć iz Vinkovaca poslao je Uredništvu ispravak, da izdavači Zbornika nisu bile imenovane organizacije nego C e n t a r za z n a n-s t v e n i r a d V i n k o v c i u s u r a d ­n j i s a Š u m s k i m g o s p o d a r s t v i ­m a V i n k o v c i i S l a v o n s k i B r o d .

banja nekih fanerofita na poplavljenim terenima, već prije svega drugi ekološki faktori, kojih se intenzitet mijenja zbog hidromorfizacije tla, a i različita reaktiv-nost drveća na te promjene«. Gračanin dalje navodi »da višak C0 2 može djelo­vati na podzemne organe još štetnije od nedostatka slobodnog kisika.«

U poglavlju Biotski odnosi kao ekolo­ški faktori Ilijanić je odnose među orga­nizmima obradio u podnaslovima Mutu-alizam,. Komenzalizam, Parazitizam, Pre-dacija, Antibioza i Kompeticija. Ovo po­glavlje dano je vrlo sažeto, ali usprkos tome dobro obrađuje biotske faktore. U podnaslovu Kompeticija prešturo je ob­rađena njena raznolikost koja se ispolja-va u šumskim ekosistemima.

Na kraju rezimiramo da knjige Gra-čanina-Tlijanića: Uvod u ekologiju bilja može poslužiti kao dobra podloga za upo­znavanje s problematikom ekoloških za­konitosti u šumskim ekosistemima, te je preporučujemo studentima šumarstva i šumarskim stručnjacima koji se bave bio­loškom komponentom šumarstva.

Prof, dr B. Prpić

»Stotu obljetnicu«, nastavlja Ing. Košče­vić, »nije obilježila 'Slavonska šuma'«, već samo njezini dijelovi i to: Šumsko gospo­darstvo 'Hrast ' Vinkovci i Šumsko go­spodarstvo Slavonski Brod, koji su sii-jednici, odnosno gospodare najvećim di­jelom šuma o kojima je riječ u navede­nom Zborniku. Naime, SOUR 'Slavonska šuma' ima u svom sastavu i šumska gospodarstva Osijek, Našice i Podravsku Slatinu, koja nisu na terenu Jugoistočne Slavonije«.

Uredništvo

ŠUMSKO GOSPODARSTVO D E L N I C E 1 9 6 0 — 1980.(2)

513

STRANA STRUČNA LITERATURA

RADOVI INSTITUTA ZA ŠUMARSTVO I LOVNA

ISTRAŽIVANJA JILOVIŠTE — STRNADY

br. 56. i 57 — 1980)

1. U br. 56. nalaze se ovi radovi:

L o k v e n c , T . : Utjecaj stanišnjih u-slova na sklapanje kultura (str. 7—29)

U raznim oblastima ČSR analizirane su kulture smreke, omorike i običnog bo­ra, osnovane kao pogonske, i provedena istraživanja u cilju, da se utvrdi vrije­me sklapanja krošanja stabala u kultura­ma razne gustoće odnosno koja bi gu­stoća sadnje bila potrebna da se kultura (sastojina) sklopi za traženo vrijeme. Is­traživanja su provedena u sastojinama na raznim bonitetima metodom mjere­nja prirasta grana prvoga reda.

C h r o u s t , L . : Oblik debla i veličina krošanja kod uzgoja smrekovih sastoji­na u odnosu na štete uzrokovane snije­gom i vjetrom (str. 31—52)

Na području Orlickih gora u smreko-vim mladićima periodički nanosi štete snijeg i vjetai. Da se utvrdi odnos izme­đu građe stabala, veličine krošanja i sta­tičke otpornosti stabla i veličine štete u toku 20 godina pratio se taj odnos u sa­stojinama bez proreda i u sastojinama koje su proređivane. Utvrđeno je, da je vjetroloma bilo najviše u onom dijelu sastojine koja je bila zahvaćena uzgojem najjačeg stupnja.

P a f e z , J . : Utjecaj prorede na raz­voj sastojinske strukture pokusnih pro-rednih ploha u razdoblju 1962—1977. (str. 53—67)

U radu su prikazani rezultati istraživa­nja na deset stalnih pokusnih ploha u borovim sastojinama promjena koje na­

staju proređivanjima na razne načine i izvedeni su praktički zaključci.

M a c h a n i č e k , J . : Rentgenografija u šumarskom sjemenarstvu (str. 69-80)

U radu su prikazani rezultati istraživa­nja o mogućnosti primjene rentgenske metode utvrđivanja klijavosti sjemena. Za sjeme jasena uspješno se primjenjuju rentgenska kontrastna metoda, a za bu­kvu naprotiv bez upotrebe kontrastnog sredstva.

P r u d i č , Z . : Uz problematiku raznih testova u oplemenjivanju brzorastućih listača (str. 81—94)

U radu je vrednovana problematika ranih testova za prognoze (rane dijagnos­tike) budućeg visinskog razvoja i to: a) upoređivanju raznih potomstava, b) se­lekcije unutar potomstava i populacija, c) individualnog odabiranja. Pouzdana prognoza uzajamnog rasta raznih potom­stava jasike je moguća u dobi 4—5 go­dina. Povoljnija je primjena ranih testo­va kod selekcije unutar potomstava. Naj-otežaniji je rani test za visinski rast kod individualnog odabiranja. Za rješavanje problematike ranih testova kod opleme­njivanja jasike pokazali su se valjanim rezultati izračunavanja koeficijenata ko­relacije prema redosljedu i grafovi izra­đeni na osnovi principa »Dwightove ko-frekvencije«.

S l o d i č a k , M . : Inkompatibilnost ci­jepova i podloge duglazije (str. 95—100)

Ugibanje cijepova na četirima izučava­nim sjemenskim plantažama, osnovanim u godinama 1960—1963. kretalo se od 50 do 60%. Za testiranje kasne inkompatibil­nosti bila su 1975. godine nacjepljena 31 klona na 483 podloge — sadnice i u go­dini 1977. 10 klonova na 548 podloga -sadnica. Rezultati anatomskih testova su pokazali, da pojava inkompatibilnosti za-

514

visi o cijepljenom klonu kod cijepljenja na genetički jedinstvenu podlogu. Rezul­tati su ovisili o kombinaciji podloga-cijep i bili su u cijeloj skupini s identičnim cijepovima i podlogama isti.

M a t e r n a , J . — K h o u t , R . : Sorp-cija sumpornog dioksida šumskim hu­musom (str. 111—127)

Studija je utvrdila, da sorpcija sum­pornog dioksida površinom humusa ima ekološko značenje. Sorpcija SOa površi­nom humusa je bitno niža nego sorpcija mineralnim tlom. Znatne su razlike između sorpcije SO2 pojedinim strukturnim ele­mentima humusa. Pokusi obilježenim SO2 su utvrdili, da SO2 može prodrijeti u humusni sloj sve do dubine nekoliko cen­timetara. Intenzitet i brzina sorpcije je očito ovisno o vlažnosti humusovog slo­ja. U turbulentnoj atmosferi brzina sorp­cije raste.

R y s k o v ä , L . : Vrednovanje upotre-bivosti nekoliko metoda za upoređivanje svojstava raznih vrsta smreka (str. 129-138)

Za bliže karakteriziranje unutarnjeg stanja igličja bodljikave smreke (Picea pungens), koja je smatrana kao vrsta otporna prema utjecaju imisija, bila je iskušana sa nekoliko jednostavnih meto­da, koje bi mogle dopuniti sliku tokova kod njezinih asimilacionih organa. Na materijalu četiriju vrsta smreka kontrol­nih i imisijama nejednako izloženih od­ređivan je klorofil a, b, sadržaj škroba, površinskih voskova, suhe tvari, zamuće-nosti i mjerenja vodljivosti vodenog iz-luška igličja. Utvrđene su razlike stanja igličja između bodljikave smreke i iglič­ja obične smreke te drugih vrsta.

L o c h m a n , J . i R e d n o v ä , E . : Skupne smjernice za daljnji uzgoj u ob­lasti na uzgoj jelena u Krušnoj Gori — Istok (str. 139—158)

Porast industrijskih imisija i njihov ne­gativan utjecaj na opstanak smrekovih sastojina zahtijeva i izvanredne mjere.

Papkar ska divljač je prirodan sastavni dio u toj oblasti ali u provođenju opsež­nih radova otežava obnovu sastojina, pa je nužno u prijelazno vrijeme smanjiti njihovo brojno stanje. U radu je prikaza­na sadanja situacija i predložene su mje­re da se smanje štete od divljači. Naj­veća pažnja posvećena je jelenskoj divlja­či. Za lopatara i muflona preporučen je kvalitetniji uzgoj a za srne mozaično sni­žavanje stanja u područjima s najvećim zadacima obnove.

F a n t a , B . : Rasprostranjenost divlja­či i ostale funkcije šume (str. 159—185)

Kako su štete koje prouzrokuje div­ljač u šumskim sastojinama, i usprkos visokih troškova zaštite, stalno značajno visoke smanjenjem kvalitete drva, utvr­đeno je brojno stanje divljači. Sva div­ljač preračunata je na jelensku i predo­čeno njezino rasprostranjenje na karta­ma. Utvrđeno je, da najviše divljači, oso­bito jelenske, živi u područjima s produk­cijom najkvalitetnijih drvnih sortimena-ta. Stoga su za intenzivan i kvalitetan uzgoj divljači odabrana područja u ko­jima nije maksimalna produkcija drva ali vodeći računa da ne budu ugrožene i ostale važne funkcije šume.

K f e č e k , J . : Prognoza utjecaja sječe šuma na promjenu količine vode maloga porječja (str. 197—211)

Bilančna analiza desetogodišnjeg ras­poreda mjerenja padavina i otjecanja, provedenog po V. Zelenom (Institut za melioriacijska istraživanja Zbraslav) na dva djelomična porječja eksperimental­nog objekta Červik u Moravskosleskim Beskidima. Na dijelu porječja A je bio realiziran tekući program golim sječama na pruge, dio porječja B je ostavljen kao kontrolni. Za ovaj eksperimenat su bile utvrđene zavisnosti utjecaja veličine go­dišnjih sječa i povećanje količine vode porječja u godini, koja slijedi nakon za­hvata (14), kao i zavisnosti vremenskog razvoja pada ovoga povećanja nakon za­hvata (15), (16). Time je omogućeno ra-

515

suđivanje o prognozi razvoja godišnje ko­ličine vode porječja u ovisnosti na pla­niranu sječu.

2. Br. 57. sadrži:

L o k v e n e , T . : Utjecaj deformacija korjenovih sistema sadnica u omotima na njihovu morfogenezu i rast kultura (str. 7—23)

U kulturama u starosti od 1—14 godi­na su bili analizirani korjenovi sistemi sadnica smreke i običnog bora posađe­nih u polietilenovim vrećicama i tresetno celuloznim lončićima i korjenovi sistemi biljaka uzgojenih metodom Kopparfors. Rezultati su pokazali različit utjecaj po­jedinih omota na korjenove sisteme. O-moti, koji ne dozvoljavaju prorašćivanje korjenja (polietilenove vrećice, metoda Kopparfors) djeluju na rast korjenja ne­gativno i tako pogoršavaju kvalitetu os­novanih kultura. Osobito nepovoljno se pokazuju kod običnog bora, koji za raz­liku od smreke ne stvara adventivno kor-jenje. U kulturama osnovanim sadnicama uzgojenim u tresetno celuloznim lonči­ćima nisu bile zapažene izrazitije defor­macije korjenovih sistema sadnica u kul­turama.

M r a č c k , Z . : Kvalitativni razvoj ju-venilnih smrekovih šuma nastalih iz kul­tura osnovanih raznih gustoća (str. 25—53)

Vrednovanje kvalitativnog razvoja smre­kovih mladika u periodu prvih petnaest godina njihova života obuhvatilo je ana­lizu uginuća, visinskog i debljinskog pri­rasta, vanjske kvalitete stabla i kvrga-vosti. Rezultati dobiveni na pet istraži­vačkih ploha sa šest varijanata gustoće kultura u granicama 10.000 do 2.500 sad­nica početnog broja pokazuju, da je za postizanje kvalitativno dobrih sastojina nužno osnivati kulture smreke u područ­ju hrastovo-bukovog do bukovog pojasa brojem 5000 sadnica, u pojasu jelovo-bu-kovom do smrekovo-bukovog brojem 4000 sadnica, a n pojasu samih smreka bro­jem 3000 do 3500 sadnica po ha.

K r i e g e l , H.: Djelovani«» različite du­bine sadnje na primanje i rast borovih kultura (str. 55—72)

Iz razloga većeg korištenja mehaniza­cije kod pošumljavanja i problematičnog pridržavanja zahtjevane dubine sadnje pristupilo se istraživanju, kako različita dubina sadnje (od —10,0 cm do +5,0 cm) kod različitog sadnog materijala (1/0, 1/0 PP, 2/0, 3/0, 1/1, 1/2) djeluje na deforma­ciju korjenja i stabalaca, visinski prirast, produkciju biomase i gubitke uginućem.

Rezultati su dokazali, da je različita dubina sadnje izrazito utjecala na učvrš­ćenje sadnica u tlu, na veličinu korjeno­vih sistema, različite vlažnosti gornjih slojeva tla kao i različite količine zagr-nutih grana i broja ogoljenih korjenova.

Š i k a , A. — V i n š , B . : Rast dugia-zije u šumskim sastojlnama ČSR (str. 73-95)

Na 76 istraživačkih ploha osnovanih u raznim područjima ČSR izvršene su de­taljne taksacione i biometričke analize rasta duglazije (Pseudotsuga douglasii (Mirb) var. menziesii Franco). Iz rezul­tata istraživanja proizlazi, da visinski rast duglazije u češkim zemljama odgo­vara približno rastu duglazije u sjevero­zapadnoj Njemačkoj, kako ga karakteri­ziraju tabele rasta Bergela (1969). Raspon srednjih sastojinskih visina duglazije u starosti 85—95 godina se kretao od 30 do 40 m. Najbolji rast je imala duglazija na staništu vlažnih jelovih i hrastovih bukvika i na svježim jelovim bukvicima i dubravama. U visinskom rastu je pre­tjecala duglazija smreku na svim praće-nim staništima za 7 do 41%. Iz upore-đenja produkcije mase duglazije i smreke u uslovima ČSR proizlazi, da je zaliha deblovine na jedan ha kod duglazije u 80 godina prema smreki viša za 100 do 200 m*.

P o 1 e n o , Z . : Potencijalna produkci­ja mješovitih sastojina (str. 97—122)

Prema već prije određenoj metodici je bilo na principu regresivne analize ob-

516

rađeno i vrednovano 155 kružnih plohu u mješovitim sastojinama smreke i obič­nog bora na jednom šumskom tipu. Re­zultati istraživanja su pokazali, da pojedi­ne veličine rasta imaju u mješovitim sa­stojinama drugačiji tok nego u čistim sastojinama. Iz toga proizlaze i razlike u potencijalnoj produkciji, koja je bila vrednovana u jedinicama sadržaja mase i vrijednosti. Na istraživanom šumskom tipu imaju mješovite sastojine veću po­tencijalnu produkciju nego čiste sastoji­ne obiju vrsta. Bio je također predložen optdmalizacioni postupak, koji omoguću­je odrediti optimalnu zastupljenost obi­ju vrsta.

P r u d i č , Z . : K pitanju trajnosti pro­dukcije drva u hrastovo-bukovom vege-tacionom stupnju (str. 123—137)

U hrastovo-bukovom vegetacionom stu­pnju u sedam šumskih oblasti je osno­vano 160 istraživačkih ploha, na kojima je praćen utjecaj četinjača na uslove gornjeg sloja tla. Provedenim statističko-pedološkim istraživanjem nije bilo doka­zano nikak%7o značajno osiromašenje gor­njeg sloja tla utjecajem smreke, običnog bora ili ariša. Osim toga je bio kod nas-ljednjih generacija navedenih vrsta dr­veća upoređivan debljinski rast dominan­tnih stabala. Pokazalo se, da je izborom genetski pogodnog sjemena moguće dje­lovati na pad trajnosti drvne produkcije kod četinjača u ovom stupnju. Dio učeš­ća četinjača s gledišta trajnosti produk­cije u kiselom i hranjivom nizu studira-nog stupnja iznosi 75%.

B e z d e c h , J . : Promjene vlažnosti sirovih trupaca smreke utjecajem duži­ne skladištenja (str. 139—151)

Studija prati kako rasprostranjenost vlažnosti u trupcu, tako i promjene ove vlažnosti utjecajem dužine skladištenja. Za rasprostranjenost vlažnosti je bio o-dabran »index vlažnosti«, što je udio in­dividualne vlažnosti u desetinama dužine trupca prema prosječnoj vlažnosti cijelo­ga trupca. Njezin tok se uspjelo izraziti

analitičkim izrazom parabole trećega stu­pnja u obliku:

y = 0,964 — 0,57x h 2,119x2 — l,591xs

Kod isušivanja trupaca položenih u sje­ni i na suncu je prirodna razlika u padu vlažnosti, koja kod trupaca na suncu u prvih šest mjeseci za oko IO3/« brža, a u daljnjih pola godine se razlika prema gu­bitku vlažnosti trupaca, koji se isušuju u sjeni još podvostručuje.

R i b a l , M. — T o u f a r , J . — B e r ­n a š e k, V.: Repelentni spray za zaštitu drveća pred oštećivanjem od divljači (str. 153—168)

Suradnjom Instituta za šumarska i lov­na istraživanja u Jilovištu — Strnadima s kolektivom Drachema u Pragu proiz­veden je bio repelentni spray (proizvodni naziv RAVAR) za zaštitu drveća pred oš­tećivanjem od divljači.

RAVAR se upotrebljava u vrijeme ve­getativnog mirovanja za zaštitu terminal-nih izbojaka šumskih sadnica od ogriza-vanja divljači i za zaštitu debala i grana voćaka od glodanja zečeva i divljih ku­nića. Na zaštićenim dijelovima raslinja brzo sasušuje d stvara neravnu mjehura-stu površinu. RAVAR je moguće upotri­jebiti i po mrazu i prskati ga i na mokre biljke; za biljke je potpuno neškodljiv i štita cijelu zimu. U šumarstvu se upot­rebljava i za zaštitu sadnica kod sadnje i za zaštitu novopriraslih izbojaka četi­njača u vrijeme vegetacije. U upoređenju s repelentima za prskanje koji se pri­mjenjuju ručnim leđnim prskalicama, rad je s njime manje fizički naporan, čistiji j higijenskiji.

L o c h m a n , J . — B e n d o v a , E . : Prijedlog mjera u okviru biološke zaštite šumskih kultura i sastojina u oblasti Krušnih Gora (str. 169—182)

U Krušnim Gorama se u sadanje vri­jeme ostvaruju velike sječe u nastojanju spasiti drvnu masu sastojina, koje odu­miru pod toksičnim utjecajem industrij­skih ekshalata. S tim su vezani radovi

517

na-obnovi velikih površina veoma velikih zahtjeva, kod kojih se upotrebljavaju ma­nje uobičajene vrste drva. Uspjeh ovih radova na obnovi je do određene mjere kočen postojanjem papkarske divljači, o-sobito jelenske divljači.

Cilj ovog rada je bio predložiti mjere u okviru biotehničke zaštite šume. Ove mjere se temelje uglavnom na prijedlogu izgradnje sistema objekata za prezimlje-nje papkarske divljači i za uređenje zim­skog prihranjivanja ove divljači.

F i š e r , Z . — H a n u š , V . — B o u c h -n e r , H . : Inventarizacija stanja tetrije-bova (Lyrarus tetrix L.) (str. 183—199)

Rasprostranjenost površina s pojavom tetrijeba običnog (Lyrarus tetrix L.) u ČSR se od godine 1955. do 1977. smanjila za oko 85%, od godine 1973. do 1977. se smanjila za oko 25%. Prema statističkim podacima palo je stanje tetrijebova od godine 1970. do 1978. od 8.901 komada na 5.088 jedinica t j . na 57,1%> prvotnog sta­nja. U Južnoj Češkoj živi od prvotnih 3.653 tetrijebova u godini 1970. samo 2.145 jedinica (59%), u području Krkonoša se suprotno tome od godine 1965. povećalo stanje za 17,9%. Povećanje stanja za oko 70°/o je zabilježeno u sjevernočeškom kra­ju, u ostalih pet oblasti s pojavom tetri­jeba je zabilježen manjak. Istraživanjem u 1977. godini je bilo utvrđeno, da na cijelom području ČSR živi 7.258 tetrije­bova. U zapadnočeškom, južnočeškom i sjevernočeškom području postoji 5.964 te­trijebova (82,2%), a u istočnočeškom 526 tetrijeba (7,2%), u sjevernomoravskom 486 tetrijebova (6,7%), a u južnomorav-skom 282 tetrijeba (3,9%).

B l u d ' o v s k y , Z . : Smjerovi usavr­šavanja planskog upravljanja šumskim gospodarstvom (str. 201—212)

Sažetak prijedloga za uređenje grans­kog sistema planskog upravljanja šum­skim gospodarstvom u sedmoj petoljet-ci. Predlaže se izmjene metodike planira­nja provađanjem aktualizacije strukture planiranih radova i naglašavanje zainte­

resiranosti za iskorištavanje drveta, po­jačavanje elemenata hozraščota oijele grane, produbljivanje postupaka uprav­ljanja investicionom izgradnjom i uvođe­njem sistema kompleksnog upravljanja kvalitetom.

Z v o l ä n e k , J . : Za ekonomiku odr­žavanja i popravaka teretnih automobila i traktora u šumskom gospodarstvu (str. 213—232)

Za buduću diferenciranu normu su bili praćeni na 95 šumskih uprava u ČSR troškovi održavanja i popravaka kod Š 706, T 138 (148), LKT 75 (80), Z 6718 (6784) i Z 8011 — kristal i daljnji tehničko eko­nomski pokazatelji. Troškovi za djelat­nost održavanja i popravaka čine npr. kod Š 706 u prosjeku ČSR u prvoj godi­ni od vremena nabavke samo 31.000 kčs (PHM — 24.800 Kčs), u petoj godini već 59.000 Kčs za jedno vozilo (PHM — 27000 Kčs). Pomoću korelacionih zavisnosti i daljnjih preračunavanja konstruirani su predbježni maksimalni troškovi za odr­žavanje i popravke odabranih mehaniza­ma i tzv. koeficijent popravaka (tj. udio izdataka za popravke i utrošenu naftu i ulja). Nakon jednogodišnje provjere iz njih će biti sastavljena diferencirana nor­ma troškova za popravke; istodobno se računa s pogodnim redom premiranja za posadu vozila.

C h a l u p a , V . : Rast ponika crnogo-ričnih vrsta drva kod njihovog uzgaja­nja u vanjskim i kontroliranim unutar­njim uslovima (str. 233—255)

Rad sadrži rezultate komparativnog po­kusa razvoja ponika smreke, običnog bo­ra, ariša i duglazije na otvorenom pros­toru i u kontroliranim povoljnim uslovi­ma u komorama za rastenje. Pokus je pokazao, da je ponik u komorama već s 18 tjedana postigao značajne dimenzije, t j . kao onaj koji je nakon tri mjeseca presađen na otvoreno.

Ing. Bernard Hruška

518

FORETS DE FRANCE ET ACTION FORESTIERE No 248, Octobre 1981

1. »Prihodi šumoposjednika (u 1981. go­dini) smanjit će se najmanje za 30°/o, kako pokazuju postignute oijene u prvim ovojesenjim prodajama u odnosu na pro­daje u 1980. godini« uvodna je rečenica u članku »SLABA PRODAJA OVOJESE-NJIH SJEČINA (ETATA)«. Iako je pre­težni dio šuma u Francuskoj u privat­nom posjedu to se drvna masa prodaje i putem dražbi koje se održavaju tije­kom rujna i listopada širom zemlje, pr­venstveno za područja pojedinih okruga, a prednji zaključak slijedi iz uspjeha prodaja na, do zaključka 248. broja lista »Forets de France«, 69 održanih prodaja. To je posljedica »dva glavna činioca — ekonomske recesije u USA i naglom po­goršanju konjukture na tržištu zapadne Europe«.

Na navedenih 69 prodaja ostalo je ne­prodano 25°/o ponuđene drvne mase lista-ča a 29a/o drva četinjača uz prosječni pad cijena prodanih količina za 12"Vo, posebno za hrastovine te za čamovinu. Nasuprot hrastovim bukovina je zadržala bolju pro­đu a postignute cijene su u prosjeku za 5 — 10°/o niže nego 1980. godine. Prodaja čamovine (jelovine i smrekovine) vrlo os­cilira. Tako npr. u regionu-okrugu Albert-ville-a nije prodano 60o/o ponuđene drv­ne mase, u Saint Claude-u 24l0/o a u Epi-nalu samo 4°/o. Cijene su bile niže iz­među 5 i 20V(t. To se odnosi na krupnije, tehničko, drvo, dok je stanje s celuloz-nim drvom bolje, s porastom cijena do lOVo. Drvo duglazije postiglo je također za 5—15°/o niže cijene nego 1980. godine, dok kod bjeloborovine nije bilo promje­na. Drvo primorskog bora u Toulon-u postiglo je 5—10°/o višu cijenu, ali to se ne može označiti, doslovno stoji u »Fo­rets de France«, signifikantnim, jer u masivu Landes drvne mase već su šest mjeseci bez kupaca.

2. U sklopu akcija koje provodi vlada Socijalističke stranke francuske je i novi

porez, porez na vrijednost imovine koja premašuje 3 milijuna franaka, dakle mo­že reći analogan porez kao kod nas porez na ukupni dohodak, ako Laj prema­šuje određeni godišnji iznos (za 1981. god. s pragom od nešto preko 300 000 dinara, dakako »novih«). Pored izvadka iz odno­snog Zakona kojim se taj porez uvodi (početkom 1982. godine), izvadka iz ras­prave u Narodnoj skupštini, u ovom broju o tome nalazimo i daljnja dva pri­loga, oba pod pokroviteljstvom Nacio­nalne federacije Udruženje šumovlasnika (Fćderation Nationale des Syndicats de Proprietaires Forestiers Sylviculteurs), a potpisao ih predsjednik Federacije L e-c l e r c d e H a u t e c l o c q u e . Prvi je: »ŠUMA: IZUZETNA POSEBNOST« s podnaslovom da »izuzetna posebnost šu­me zahtijeva i posebnu fiskalnu pažnju« u kojem se između ostalog naglašava du­goročnost šumske proizvodnje te da pri­vatne šume u Francuskoj još nisu uspo­stavile ravnotežu i da je potrebno pošte-diti šumouzgajivače i njihov rad na dugi rok. Također se naglašava da od ukupne vrijednosti šume 3/4 otpada na vrijednost zemljišta.

Drugi je prilog pod naslovom U ŠUMI: TRIDESET GODINA JOŠ JE DOBA DJE­TINJSTVA, a sadrži fotografije sastojina bukve i smreke i običnog bora u dobi 30, 60 i 90 godina za smreku, 30, 60, 120 i 150 godina za bukvu a 30, 60, 120 i 160 godina za obični bor (kod kojeg su me­đutim slike pomiješane) i kratak tekst. U tekstu se kaže, da će možda »ove slike pomoći, da se uoči izuzetno dugo vrije­me rasta drveća i strepnjii uzgajivača« i da je »do zrelosti potrebno još mnogo strpljenja, dugoročnih ulaganja i prihva­ćanja neizvjesnosti«. Također »stablo tre­ba sunca, vode i plodnog tla ali i povje­renja i štednje uzgajivača«.

519

3. Iz prikaza M. BONNEAU-a, direk­tora istraživanja u Nacionalnom centru za šumarska istraživanja (Centre Natio­nal de Recherches Forestieres) PRIHRA­NJIVANJE I ŠUMSKA PROIZVODNJA U FRANCUSKOJ 1980. između ostalog sa­znajemo, da se od unazad 25 godina, kako su počeli prvi radovi — pokusi, prihranjivanje šumskih kultura primje­njuje samo u pokrajinama Landes, Mas­sif Central i la Bretagne. U pokrajini Landes de Gascogne redovno se kod sje­tve primorskog bora dodaje 60 do 80 kg P-jOg po obrađenim prugama (koje su široke 3 — 4 met.). Procjenjuje se, da se gnojenjem postiže veći prirast od 3 ms /ha'god., što uz trošak gnojenja od 450 F/ha i uz kamatu od 4% opterećuje 1 m3 drva prosječno s 22 F (a cijena na panju 1 ms oblovine promjera od 19 do 26 cm kreće se oko 70 F). Ali »drvo primorskog bora iz gnojenih sastojina gubi nešto na gustoći i randmanu celuloze, što se me­đutim dade popraviti dodavanjem pota-še«. U Centralnom masivu s gnojenjem PKCa visinski prirast 10-godišnjih smre­ka povećan je za 53% tj. dok su gnojene biljke postigle visinu od 4,07 m negno-jene su bile visoke svega 2,65 m.

4. Bilježimo i drugi dio članka (prvi dio izašao je a br. 247) D. ALEXAN-DRIAN-a: POTENCIJALNA BERBA I KO-RISĆENJE ŠUMSKE BIOMASE S POD­RUČJA MEDITERANA, u kojem izlaže tehniku kompostiranja i korišćenja kom-posta u poljoprivrednoj proizvodnji. To je biomasa ne samo drvenastih vrsta ma­kije i gariga nego i trajnica kao bušina (Cistus sp.), majčine dušice (Thymus sp.) i đr. Radi se o industrijskom načinu kompostiranja uz pomoć određenih bak­terija, pa i dodatkom stajskog gnoja. Naime stajski gnoj povećava udio hranid­benih elemenata, jer dok kompost bez. dodatka stajnog gnoja sadrži dušika 0,4 — LS0/«, fosfora (P203) 0,1 do 0,4% a ka­lija (K20) 1,5 do 2,5»/n uz dogatak gnojiva

520

njihove količine povećavaju se na 2£ — 1,3 i 2,8*/«. Kompost bez gnoj ive sadrži i 0,1 do 0,8»/« magnezija (MgO) i 2,0 — 10,0Vo kalcija (Ca 0). Za ovo kompostno gnojivo posebno je značajno da pobolj­šavaju fizikalna svojstva tla odnosno ae-raciju i zadržavanje vlage (vode).

Ovaj način iskorišćivanja biomase s površina koje nisu sposobne za poljo­privrednu pa ni voćarsku ili maslinarsku proizvodnju ni za proizvodnju drva sva­kako je zanimiv i za naše mediteransko područje odnosno područje kamenjara, šibljaka, makije ili gariga. S jedne stra­ne iskorišćavala bi se biomasa (i omogu­ćilo zapošljavanje određenog broja rad­nika) koja ostaje neiskorišćena a s dru­ge strane osiguralo dio gnojiva i za po­ljoprivrednu i za šumarsku proizvod­nju Osigurao bi se dio organskog gno­jiva, koje je i u suvremenoj proizvodnji nužno,' a u mediteranskom području to više, što ono poboljšava prozraku (a mnoge crvenice su ilovaste do glinaste) te osigurava povoljniji režim vlažnosti. Što više to bi bila i meliorativna mjera u makijama i šibljacima. tj . sastojinama šumskog drveća u kojem je visinski, a i debljinski, prirast ograničen na male dimenzije, jer bi se time postigla rege-neracija panjeva i žilja, a posebno, kada bi se sječa izvršila i razbijanjem odnos­no odvajanjem panja od žilja.2 Time bi se ne samo održala nego i povećala za­štitna funkcija takve vegetacije, je r bi bila bujnija od pretJjodne, stare.

O. PiSkorlć

1) »Ratar bi se morao boriti za veći broj krava po hektaru, kako bi se obavljala i stajska gnojidba, koja bi popravila svojstva tla. Mi u m j e t n i m g n o j i v i m a r a u b u j e m o z e m l j u i zbog toga stagniramo s prinosima« izjavio je V. V i d e nv š e k, generalni direktor PIK »Belje« u zagrebačkom »Vjesniku« od 16. 01. 1982.

2) Vidi i: 1. O. Piskorič: Dinamika visinskog pristupa izbo-

jaka iz panjeva česmine (Quercus iJex L.), Šumarski list, 1963, br. 3—»,

2. 0 . Piškorić: Dinamika prirasta izdanaka crnog jasena i medunca, Narodni šumar, 1965. br. 5—6.

DRUŠTVENE VIJESTI

U KALNIČKIM I ŽUMBERAČKIM ŠUMAMA Ekskurzije članova Društva ITŠDI Zagreb

U jesenjim danima, 2. listopada 1980. Šumarija Krašić (Šum. gospodarstvo Karlovac, OOUR Šumarija Krašić) a 16. listopada 1981. Šumarija Križevci (Šum. gospodarstvo »Mojica Birta« u Bjelovaru, OOUR Šumarija Križevci) prihvatile su ekskurzije članova Društva ITŠDI Zagreb. Osnovni motiv tih ekskurzija bio je obilazak glavnih kompleksa šuma tih Šumarija t j . Šumarije u Krašiću na području Žumberka, a Šumarije u Križevcima na području Kalnika. Te šume bile su još od prestanka Vojne Krajine državne i prema tome su u neznatnoj mjeri korišćene za podmirenje na drvu lokalnog stanovništva i obrta a glavnina je sječena industrijskom eksploatacijom t j . za najšire tržište. Međutim, dok je veći dio šuma krašićke Šumarije sječen u naše doba, industrijska sječa na šuma­ma na Kalniku počela je pred više od 100 godina.

1.

Petnaestak sudionika ekskurzije do Jastrebarskog dovezli se vlakom, a odavde u Krašić kombijem Šumarije. I obilazak terena obavljen je kombijem, kojim su ekskurzisti na povratku prevezeni u Samobor odakle su se vratili u Zagreb re­dovnom autobusnom linijom.

U sjedištu OOUR-a u Krašiću, nakon osvježenja, direktor Šumarije drug Bozo R a d e č i ć iznio je plastičnu sliku područja i trajne rezultate svog dugogo­dišnjeg rada i rada svojih suradnika. U toku ekskurzije drug Radečić informirao nas je i o nekim povijesnim činjenicama iz dalje i bliže prošlosti (NOB-a) kao i o istaknutijim ličnostima našeg političkog i kulturnog života, koje su rođene u Žumberačkom kraju.

Površina šuma Šumarije Krašić iznosi 9000 ha, od čega na degradirane sastojine (šikare) otpada cea 2000 ha ili 22'°/o. Područje Šumarije Krašić nalazi se u vrlo razgranatom slivu potoka Sošice s mnoštvo sporednih jaraka, dosta bogatih vodom. U nižim dijelovima prevladava dolomitno stijenje, a u višim vapnenačno s mnogim kraškim karakteristikama. Orografski u istočnom, i nižem, dijelu pre­vladavaju strme strane s plitkim tlima, danas obraslih uglavnom šikarastim sastojinama a u zapadnom, višim dijelovima ovog brdovitog područja, razvijen je brežuljkasto talasasti reljef s kraškim uvalama, oskudan vodom ali obrastao s vrlo kvalitetnim sastojinama bukve i grupama smreke. To je i granično pod­ručje prema SR Slovenije (pa se još i danas nalaze granični stupovi postavljeni za vrijeme Vojne Krajine).

Ozbiljniji stručni rad na području ove Šumarije počeo je 1960. godine, odnosno osnivanjem Šumskog gospodarstva Karlovac. To se posebno odnosi na šumsko područje Blaževo brdo kao najizraženiji predjel velike šumske cjeline. Početak inten­zivnijeg gospodarenja počinje gradnjom cestovne mreže, kojom je omogućeno

521

postupno otvaranje ovog brdskog područja. Ove bukove šume bile su i prije eks­ploatirane dosta jakim zahvatom oplodnih sječa, ali se drvna masa tada trans­portirala zemljanim točilima i vlakama, jer je tada to bio jedini mogući način izvoza. Kako su poslije toga sječine ostale izvan uzgojnih zahvata naselio se korov, razvilo se gusto grmlje i prizemno rašće i onemogućena je prirodna obnova šume. Stoga se pristupilo u prezrelim bukovim sastojinama kombiniranom načinu po­mlađivanja tj. prirodnim, gdje su to dozvoljavati uvjeti tla, i umjetnom sjetvom jelovog sjemena i sadnjom smrekovih biljaka. Smreka je unošena uglavnom u vrtače, gdje je zakorovljenje bilo najjače, ali i tlo najdublje i najbolje, pa se mogao očekivati i dobar uspjeh. Tako su se dobile sastojine s 0,7 bukve i 0,3 četi­njače, koje se nalaze kao oaze unutar bukovih sastojina.

Ovaj način pomlađivanja starih sastojina na ovom području izazvao je među prisutnima živu polemiku koja je završila zaključkom, da on najbolje odgovara tamošnjim prilikama i da treba i ubuduće nastaviti takvim radom.

Šumarija radi i na regeneraciji i konverziji degradiranih sastojina, pa su uz ostalo, uzgojene i sastojine crnog bora. S tim zahvatima trebalo bi sistematski nastaviti, ali bi i šira društvena zajednica trebala osiguravati sredstva, jer šuma na tom strmom području, plitkog tla i kamenih inkrusta, ima specifičnu ulogu.

Eksurzisti su pogledali u Slapnici — Čunkovoj uvali kamenolom u kojem Šu­marija godišnje izradi oko 400000 ms tučenca.

Ovo područje nekadanje krašićke komune s naseljima Pribić i Kalje te broj­nim zaseocima još je nerazvijeno područje. No povezanost prometnicama, prove­dena elektrifikacija pružaju i veću mogućnost zaposlenja a na pragu je i preorijen­tacije poljoprivredne proizvodnje. Određenu ulogu ima i suradnja sa susjednom Slovenijom.

Nakon zadržavanja, uz zakusku, u predjelu Vodice, gdje je i planinarski dom, ekskurzija je završila ručkom u Kalju, prvom sjedištu šumarije za ovo područje, gdje smo se rastali s domaćinima kao i predstavnicima Šumskog gospodarstva Karlovac Mr Ivom M r z i j a k o m i Ing. Zdravkom N o v a k o m te ing. Matom Č i č k o m , direktorom OOUR-a Šumarija u Jastrebarskom, prijašnjim šumarskim inspektorom Općine Jastrebarsko.

2.

Na ekskurziji u Križevce sudjelovalo je dvanaest članova Šumarskog društva u Zagrebu. Ekskurziju su dočekali i pratili Ing. Ivo Ž g e 1 a, direktor OOUR-a Šumarija Križevci te inženjeri Ivan Đ u r i č i ć , Mladen R i k a t i i Anđelko S e r -d a r u š i ć.

U prvom dijelu ekskurzije s povijesnim presjekom Križevaca i njegove okoline, što nam je bilo omogućeno susretljivošću i iscrpnim izlaganjem kustosa Gradskog muzeje Vlade S r i m š e k a.

U muzeju razgledali smo zbirku predmeta nađenih na križevačkom području od najranije pojave čovjeka na ovom području, zatim etnografsku zbirku, iz doba ilirizma i dr. Današnji grad nekad se sastojao od dva dijela: naselja unutar zidina, grada, uglavnom vojnog značaja i naselja izvan zidina (gornji i donji), od kojih se svaki zvao Križevac. Ujedinjenjem unutrašnjeg dijela grada s vanjskim i naziv je promijenjen u Križevce, a od do tada dva grba, svaki s po jednim križićem, izrađen je jedan s dva križa. Križevci su u prošlosti bili i značajno političko mjesto,

522

te se u njemu održavali i hrvatski sabori. Od tih nije se izgubio u zaboravu posebno sabor iz 1397. god., »krvavi sabor«, na kojem je kralj Žigmund opozicione sabornike na čelu sa Stjepanom Lackovićem na prijevaru jednostavno pogubio. Ovaj prizor ovjekovječen je na slici Otona Ivekovića u crkvi sv. Križa (skica za ovu sliku na­lazi se u gradskom muzeju). U ovoj crkvi nalazi se i barokni oltar iz 1756. godine, djelo ljubljanskog kipara F. Rooba, jedan od bisera baroknog kiparstva.

U gradu obišli smo i mjesto, na kojem je 1860. godine počelo hrvatsko šumar­sko školstvo t j . mjesto tada osnovanog Gospodarsko-šumarskog učilišta. Danas se tu nalazi Poljoprivredni institut koji se sastoji od Zavoda za poljoprivredna istraži­vanja te više i srednje poljoprivredne škole. Okolni park je gotovo bez drveća, koje je bilo srušeno ili teško oštećeno orkanom, koji je zahvatio Križevce ovog ljeta.

Na putu za kalničke šume, g. j . Kalnik-Kolača, zaustavili smo se u selu Kalniku te u planinarskom domu Kalnik. U selu Kalnik obišli smo tamošnji vinar-ski podrum, kojeg su prije cea 45 godina osnovali kalnički vinogradari. Kalnički planinarski dom nalazi se ispod ostatka Kalnik-grada. S terase ispred doma pružaju se prekrasni vidici prema istoku i jugu na pitomi, brežuljkasti, kalnički kraj .

Nastavili smo prema lokalitetu Vratno, gdje se nalazi lugarnica u sklopu koje se nalazi i oveća prostorija — dvorana i u kojoj se, kao i u spomenutom planinar­skom domu, također može noćiti. Uz autohotne vrste bukve, graba, hrasta livadica ispred lugarnice okružena je i crnogoričnim drvećem. Uz dobar lovački ručak i dobru kalničku kapljicu razvio se nevezan drugarski razgovor o problemima šu­marstva ovog kraja. Saznali smo i to, da Šumarija veći dio svog lovišta namjerava ograditi u cilju uzgoja jelena, običnog i lopatara, srna i divljih svinja za komerci­jalni lov. I danas već dolaze strani lovci na visoku divljač, ali zbog otvorenosti lovišta dogodi se da komadi namijenjeni odstrelu odu u susjedna lovišta, u kojima počesto i zaglave. Ograđivanjem lovišta to bi se izbjeglo, zainteresiranom lovcu osigurao odstrel željenog komada, a Šumariji sigurniji prihod od lova.

Nakon toga obišli smo samu gospodarsku jedinicu, posebno da vidimo poslje­dice ranog snijega u studenome prošle t j . 1980. godine. U pojedinim dijelovima ove gospodarske jedinice sastojine su decimirane. Od oštećenih stabala za sada je za sječu doznačena masa od oko 30000 ms. Ovom doznakom obuhvaćena su ona stabla, koja su bila toliko oštećena da svako čekanje predstavlja čisti gubitak i drvne mase i prihoda. Svako stablo makar i jače oštećene krošnje, ali sa zelenim grana­ma ostavljeno je da nastavi s rastom ili vegetiranjem t j . sjeći će se kada se pokažu znakovi njegovog odumiranja. I ovo je bio jedan od razloga, da su u neotvorene dijelove ove šume građeni putevi. Za sada je otvoreno pitanje obnove oštećenih sastojina, jer će jedan dio svakako trebati ručno pomladiti. Dakle i u obnovu trebat će ulaganja ne samo rada nego i novčanih sredstava.

Povratak u Križevce uslijedio je pokraj partizanske bolnice iz NOB-e preko starog krajiškog sela Vojakovac.

Tajnik DITŠDI Zagreb Franjo Petrović, dipl. ing.

52.3

IN MEMORIAM

Prof, dr MIHOVIL GRAČANIN

I

U Zagrebu je 27. siječnja 1981. god. umro u 80. godini života sveučilišni pro­fesor dr MIHOVIL GRAČANIN, hrvatski pedolog i biljni fiziolog. U smiraju pro­hladnog zimskog dana pokopan je 30. siječnja na zagrebačkom groblju Miro-goj. Na pogrebnom skupu bilo je mnogo agronoma, šumara i botaničara, njego­vih studenata i odanih poštovalaca. Pred mrtvačnicom na Mirogoju pjevao je zbor Visoke poljoprivredne škole u Križevci­ma s kojom je pokojnik dugo surađivao i kojoj je ostavio svoju vrijednu znan­stvenu knjižnicu. Nad grobom se od po­kojnika oprostio profesor Radovan Gr­g e č , sažeto oslikavši moralni lik tog inte­lektualca i znanstvenika svjetskog glasa.

Mihovil Gračanin se rodio 11. svibnja 1901. u Skelanima na Drini, u obitelji sa sedmero djece. Otac mu Đuro, carin­ski činovnik, bio je porjeklom iz Josip-dola kod Ogulina, a majka Rozalija iz

Dubrovnika. Osnovnu školu i realna gi­mnaziju završio je godine 1919. u Sara­jevu. Iste godine se upisao na Poljopri­vredni fakultet u Pragu, gdje 1923. go­dine stječe naslov inžinjera agronomije. Godine 1922. upisao je na Prirodoslov­nom fakultetu Karlova Univerziteta bo­taniku te organsku d fizikalnu kemiju. Godine 1925. postiže naslov doktora pri­rodnih nauka. U to vrijeme (1924—1926) već radi kao znanstveni suradnik u Bio­kemijskom institutu u Pragu i objavlju­je svoje prve i zapažene znastvene ra­dove. Godine 1926. M. Gračanin odaziva se pozivu Ministarstva poljoprivrede u Beogradu i prima dužnost šefa Agroke-mijskog odsjeka Poljoprivredne stanice, najprije u Topčideru a malo zatim u Osi­jeku. Kada je t. zv. kontrolni rad u Po­ljoprivrednoj stanici počeo ugrožavati njegov naučni rad, molio je prijelaz Mi­nistarstvu prosvjete i po vlastitoj molbi imenovan je 1927. god. asistentom Poljo-privredno-jšumarskog fakulteta u Zagre­bu.

Po smrti prof, dr Seiwertha godine 1928, povjerena su mu predavanja iz pe­dologije za agronome i šumare, a već go­dine 1929. izabran je za docenta na te­melju habilitacijskog rada »Pedološka stu­dija fakultetskog dobra Maksimir«. Kada mu je godine 1930. povjerena i nastava iz hranidbe bilja, Fakultetsko vijeće, na njegov prijedlog, osniva Labo­ratorij za hranidbu bilja, prvu znan­stvenu ustanovu te vrste u našoj zemlji. Od tog vremena istraživanja profesora Gračanina odvijaju se uspore­do u Tloznanstvenom zavodu i Labora­toriju za hranidbu bilja, j e r mu je po­vjerena uprava obaju zavoda. Tom je

524

okolnošću bila određena i njegova dalja znanstvena aktivnost kao pedologa, eko­loga i fiziologa od 1928. do 1952. godine.

Godine 1934. postao je redovni profe­sor dz pedologije (za šumare i agronome) te iz ishrane bilja i mehaničke obrade tla (za agronome). Bio je tada po godinama najmlađi sveučilišni profesor u Zagrebu. Na žalost, godine 1952, kada je bio u najboljem stvaralačkom naponu, morao je prekinuti svoju djelatnost kao sveu­čilišni profesor. Jednim pogrešnim admi­nistrativnim rješenjem, za koje krivicu ne snose njegove kolege i učenici, pre­kinut je njegova rad na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Ali uči­njena nepravda nije mogla pokolebati prof. Gračanina da nastavi predanim znanstvenim radom. Na poziv Filozofskog fakulteta Univerziteta u Skopju M. Gra-čanin nastupa godine 1955. mjesto redov­nog profesora iz fiziologije i ekologije bilja. Na toj dužnosti ostaje do umi­rovljenja 1965. godine, kada se vraća u Zagreb. I u zasluženoj mirovini M. Gra-čanin nesmanjenim intenzitetom nastav­lja svoj znanstveni i pedagoški rad.

Godine 1965. izabran je za honorarnog redovitog profesora na postdiplomskom studiju Prirodoslovno-matematičkog fa­kulteta u Zagrebu. Istovremeno radi na izgradnji laboratorija za istraživanje plodnosti tla pri Agrokombinatu u Za­greba. Tu, uz znanstvena ekološka istra­živanja, mnogo doprinosi i formiranju novih istraživača. Uza sve to, posljednjih godina života, već narušenog zdravlja, za­vršava (u suradnji s prof, d r Lj. Ilijani-ćem). i god. 1977. publicira svoje posljed­nje opsežno znanstveno djelo » U v o d u e k o 1 o g i j u«.*

Pisati o znanstvenom radu i životu Mihovila Gračanina u nekrologu kao što je ovaj, nije moguće, jer je za to potreb­na čitava knjiga. Čitatelji mi zato neće

*) Bibliografija 135 znanstvenih radova objav­ljena je u Šumarskom listu br. 11—12/1972. god., str. 464—469. U istom broju, na str. 470—471, objav­ljen je i popis radova u »Spomenici uz 70. obljetnicu Prof. Dr. Mihovila Gračanina«. (UR.)

zamjeriti ako ih uputim na uglednu edi­ciju »Spomenica uz 70. obljetnicu prof, dr ing. Mihovila Gračanina« izdanu u Za­grebu 1971. godine. U toj Spomenici na­lazi se popis i opširan prikaz radova Mi­hovila Gračanina. Bitno se ipak treba reći. Polazeći od spoznaja da je poljo­privredna i šumarska proizvodnja u kva­litativnom i kvantitativnom pogledu od­ređena, osim genetskim, u najvećoj mje­ri još i vanjskim ekološkim svojstvima, prof. Gračanin je čitav život posvetio pe­dološkim i fizioekološkim istraživanjima. Njegova pedološka istraživanja obuhva­ćaju vrlo širok spektar problema u vezi s genezom, fiziografijom i kvalifikacijom naših tala. Proučavao je naša podzolirana tla, crvenice, smeđe tlo, rendzine, hidro-morfna tla, slanjače itd. Od početka svog rada u zemlji prof. Gračanin je poklanjao veliku pažnju proučavanja šumskih tala. Bavio se proučavanjem plodnosti tla šum­skih zajednica, te fiziografskim svojstvi­ma šumskih tala. Na temelju golemog znanstvenog materijala što ga je istra­živao na terenu i u laboratoriju, dolazi M. Gračanin do brojnih originalnih spo­znaja. Njegova poznata djela — Pedolo­gija (u tri dijela) i Prilog genetskoj kla­sifikaciji tala, izdana u razdoblju od 1946 — 1951. god. pribavila su m a veliku međunarodnu reputaciju. Njegove rezul­tate pozitivno ocjenjuju i u svojim ra­dovima koriste i istaknuti evropski pe­dolozi (Mückenhausen, Scheffer, Manci-ni, Schaufelberger, Kuron, Schachtscha-bel, Kastanis). Neobičnom pronicljivošću i rijetkim istraživačkim talentom iskazao se prof. Gračanin i na području fizio­loške ekologije. U svojim radovima istra­žuje: fiziološko djelovanje cinka na rast zelenih biljaka, katalitička aktivnost bi­ljaka, fiziološki karakter ortofosforne kiseline, utjecaj vanjskih vegetacijskih faktora na sorpciju fosfora i kalija iz prirodnih supstrata, odnose između rasta korijenovog sistema i koncentracije hra­njivog supstrata, odnos sorpcije iona i transpiracije, utjecaj svjetla na sorpci-

525

ju soli, klorozu vinove loze, simptome nedovoljne prehrane biljaka magnezijem, kalcijem i sumpornom, problem kalcifi-kacije i fosfatizacije tala, elektivnu spo­sobnost biljaka, dinamiku dušika a tlu, odnos fosfora u tlu i biljci, utjecaj vlaž­nosti tla na režim vode u biljci, režim ekološke vode u tlu, veličinu i hod trans-piracije fanerofila, ekološki status dušika u tlu na osnovu analize biljnih organa, vodni deficit biljaka, u t jecaj karbamida na stanje aktivnih spojeva dušika u tlu, problematiku fertilizacije tala i druga pi­tanja.

Prof. Mihovil Gračanin bavio se više od pola stoljeća znanstvenim, i četiri de­cenija pedagoškim radom, ostavivši iza sebe 139 objavljenih znanstvenih djela i radova i preko 300 recenzija znanstvenih radova objavljenih u domaćih i stranim časopisima. Mnogi koji su čitali njegove radove morali su se zapitati kako je taj golemi rad obavio kad se zna da je bio nastavnik mnogim hiljadama studenata i da je rukovodio ne malim brojem mla­đih ljudi u njihovom znanstvenom radu. U jednoj prilici, kad sam ga za bolesti posjetio, sam je odgovorio na to pita­nje rekavši »Od kada sam se počeo ba­viti naučnim radom nije prošao niti je­dan dan da nisam barem nešto učinio za svoju znanost. Ja sam svoj posao vo­lio. Rad koji se vrši s ljubavlja nije te­žak«.

I zaista profesoru Gračaninu naučno stvaranje nije bilo samo dnevno zani­manje, ono je za njega bilo najviša du­ševna potreba. Rođen na selu, gdje je proveo prvih 8 godina života, stekao je prvi obiteljski odgoj o tvrdom životu tog vremena. Nije bilo lako ni u srednjoj školi. Austrijski sistem vršio je pritisak na naše ljude s namjerom da ih što ma­nje završi srednju školu. U generaciji prof. Gračanina od 153 đaka došlo je do mature samo 10. Pripadao je generaciji hrvatske omladine koja je srednju školu završavala pred slom Austrougarske mo­narhije i koja je u sebi nosila ideale

politički kulturno i gospodarski slobod­nog hrvatskog naroda u zajednici naših jugoslavenskih naroda. Kako je Austro­ugarska slomljena, on je, romantičar i idealista, uvjeren da agrologija treba biti jedna od najosnovnijih poluga u po­dizanju ekonomske snage naroda u oslo­bođenoj zajednici.

Pošao je s oskudnim sredstvima na visokoškolske studije u Prag. O tome trenutku svog života je napisao: »Prag nas je dočekao otvorena srca. Gijela Če-hoslovačka bila je tada veliko radilište, s bezbrojem oduševljenih pregalaca, na kojem se moglo učiti i naučiti kako treba pomoći domovini. Na sveučilištu smo imali divne profesore, velike prija­telje naših naroda koji su poticali naš prirodni elan i volju za studijem i znan­stvenim radom«.

Mihovila Gračanina nije trebalo (poti­cati. Glavna pažnju obratio je agroeko-giji a kasnije i fundamentalnim nauka-ma Kad poljoprivredni fakultet nije mo­gao dati sva potrebna znanja za rad u fiziologiji i pedologiji, potražio je po­moć na prirodoslovnom fakultetu, gdje je učio kod poznatog fizikalnog kemiča­ra prof. Heyrovskog (kasnije Nobelovca) i radio je kod glasovitog fiziologa prof. Nemeca. Tako se M. Gračanin u tim uvjetima u svojoj 25. godini života for­mira ne samo kao odlično školovan znastveni radnik, već i kao čovjek pot­puno predan općem dobra naroda. Rad s kojim se bavio bio je u skladu s nje­govim idealima u službi narodu d nikad nije zatajio svoje nazore na svijet i život radi ličnih probitaka. Velikih zasluga ima Mihovil Gračanin za međusobno pove­zivanje i zajedništvo jugoslavenskih znan­stvenika. Primao je otvorenog srca stru­čnjake i kolege iz svih krajeva naše zemlje. Posebno je mnogo uradio na uz­dizanju znanstvenog podmlatka za vrije­me svog desetgodišnjeg službovanja u Skopja. Nadaleko poznati i cijenjen u mnogim znanstvenim krugovima, mnogo je doprinio upoznavanju naših stručnjaka

526

sa znanstvenim dostignućima u svijetu. Bio je istaknuti tumač ruske pedološke škole.

O međunarodnoj aktivnosti najbolje govore činjenice. Sudjelovao je aktivno na različitim međunarodnim skupovima, Kao u Pragu (1929), Moskvi (1930), Bu­dimpešti (1934), Oxfordu (1935), Beču (1937), Dresdenu (1939), Amsterdam (1950), Berlinu (1957), Procchio na Elbi (1958), Sevigli (1960). Bio je član različitih me­đunarodnih znanstvenih organizacija i tijela kao: Međunarodnog pedološkog društva (od 1928), podpredsjednik Komi­sije za fiziku tla Međunarodnog pedo­loškog društva za period 1935—1940 (Ox­ford), podpredsjednik IV Komisije Kon­gresa Međunarodnog pedološkog društva (Amsterdam 1950), član American Society of Plant Physiologist (od 1957), član Nje­mačkog botaničkog društva (od 1957), član Socitete Europeenne de Culture. Ve­necija (od 1960), član Masarykove Aka­demije Prace, Prag (od 1932), dopisni član Československe Akademie Zemedelske, Prag (od 1936) član Instituta Internacio-nale des recherches betteraviese Broxelles (1932 — 1954), dopisni član Njemačkog pedološkog društva (od 1957) i član re­dakcije Međunarodnog časopisa Agrochi-mica, Pisa (od 1957).

Bio je aktivan i neumoran također i u radu naših znanstvenih i stručnih or­ganizacija i drugih tijela. Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1940—1951), predsjednik Jugoslavenske sekcije Međunarodnog pedološkog društva, 1939 — 1940, Ured­nik Poljoprivredne znanstvene smotre

Zagreb (1941—1952), glavni urednik znan­stvenih edicija Poljoprivrednog naklad­nog zavoda Zagreb (1947 — 1949), 'ured­nik Hrvatske enciklopedije za poljopri­vredne nauke (do 1945), glavni urednik časopisa Godišen zbornik PMF Skopje, serija Biologija (do 1964), glavni urednik Bulletin scientifique Savjeta akademija nauka SFRJ za SR Makedoniju (1956 — 1964), dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu (1935 — 36), pred­sjednik Hrvatskog prirodoslovnog dru­štva Zagreb (1943), predsjednik Društva na biolozite, Skopje (1958). Obavljao je i druge dužnosti.

Za svoju znanstvenu, stručna, pedago­šku i društvenu djelatnost profesor Gra-čanin dobio je značajna javna priznanja i nagrade. Navodimo Orden bratstva i je­dinstva sa zlatnim vijencem, kojim ga je odlikovao Predsjednik Tko (1965) »za na­ročite zasluge stečene dugogodišnjim ra­dom na polju nauke, kulture i prosvjete i za postignute uspjehe na uzdizanju stFJČnih i naučnih kadrova čime je uči­njen doprinos širenju bratstva i jedin­stva među našim narodima«, te nagradu za životno djelo Sabora SR Hrvatske.

Mihovil Gračanin jedna je od najizu­zetni j ih pojava u naučnom životu Jugo­slavije. Njegovo djelo i život imaju povi­jesni značaj za razvitak prirodnih zna­nost u Hrvatskoj. Ostavio je trajan pri­mjer, putokaz i poticaj sadašnjim i bu­dućim i istraživačima na području pedo­logije, ekologije i biljne fiziologije.

VJEČNA MU SLAVA I HVALA!

Dr Jakob Martinović

527

HENRI GAUSSEN

Nedavno je do nas stigla tužna vijest da je u 91. godini života — 29. jula 1981. god. u Toulouse-i umro poznati ekolog, bilj­ni geograf i dendrolog, dopisni član In­stituta (Francuske akademije nauka), ofi­cir Legije časti i brojnih drugih odliko­vanja, osnivač i dugogodišnji rukovodilac Šumarske laboratorije na Fakultetu zna­nosti u Toulousi — H e n r i G a u s s e n .

Od njegovih brojnih djela posebno tre­ba istaknuti opsežnu monografsku studi­ju evolucije četinjarskih vrsta cijelog svi­jeta, u kojoj je detaljno obradio i naše endemne vrste borova. To je i bio raz­log da je, iako već u dubokoj starosti, ali pun snage i elana, učestvovao na dva velika savjetovanja dendrologa u Jugos­laviji — na savjetovanje o molici u Bitoli (1969), i na savjetovanju o muniki u Peći (1972).

Izvan toga njegove su velike zasluge u konstrukciji, rukovođenju i izradi kli-matoloških i šumarskih karata širokih oblasti sjeverne Afrike, te zapadne i cen­

tralne Azije. Jednom od tih karata (u izdanju UNESCO—FAO, 1968) u kojoj je obuhvaćeno i cijelo Sredozemlje, dao je i svoje koncepcije o potencijalnoj šum­skoj vegetaciji Jugoslavije, odnosno cije­log Balkanskog poluotoka.

Osnivač je i dugogodišnji saradnik bo­taničkog mjesečnika » M o n d e d e s p l a n t s « , koji predstavlja model pub­likacije, koja bez velikdh materijalnih u-laganja, stalno razvija i širi nova saznanja o prirodi biljnog svijeta.

Suvremena botanička sistematika, kroz njegovu obradu roda Pinus (u novoj Flo­ri Europe I, 1964) dugo će se vremena oslanjati na njegove koncepte brojnih, vrlo varijabilnih vrsta evropskih borova.

Ime akademika Henri Gaussen-a ostat će zlatnim slovima upisano u knjigu za­sluga za unapređivanje suvremenih saz­nanja o šumama i šumarstvu cijeloga svijeta, a posebno o šumama Sredozem­lja.

Akademik Pavle Fukarek

528

SLAVKO DELAČ, dipl . ing. š u m .

Nakon višegodišnje teške bolesti 13. svi­bnja 1981. godine preminuo je u 86. godini života u Zagrebu S l a v k o D e l a č , dipl. ing. šumarstva i apsolvent prava u zva­nju šumarskog savjetnika.

Slavko Delač rođen je 1896. godine u Pitomači (Podravina) u porodici državnog službenika. U rodnom mjestu polazio je i osnovnu školu, a srednju — gimnaziju u Varaždinu, gdje i maturira 1915. god. Nakon mature odmah je mobiliziran i na­kon kratke obuke, kao rezervni oficir, u-pućen je na rusko-austrijski front. Na bo­jištu ostaje kratko vrijeme, jer je obolio na pluća te je vraćen u domovinu na lije­čenje.. Nakon ozdravljenja upućen je na specijalni inženjerijski kurs u kojem o-staje dvije godine odnosno do svršetka Prvog svjetskog rata. Ubrzo odlazi u Beč i na tamošnjoj Visokoj školi za kulturu tla apsolvira prvu godinu studija. Daljnje studije nastavlja i 1921. godine završava

na novoosnovanom Gospodarsko-šumars-kom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao zaposlen ,u Bos. Novom, studira i apsol­vira pravo.

Odmah nakon diplomiranja imenovan je šumarskim pripravnikom u Državnom uredu Ravnateljstva šuma u Zagrebu (1921), a već 1922. god. postavljen je za šefa Šumske uprave u Rujevcu, gdje os­taje do 1936. Iz Rujevca premješten je za šefa Državne šumske režije u Bosan­skom Novom, gdje preuzima tu novoos­novanu režijsku upravu od Inž. M. Muj-drice. To je bila druga režijska uprava u Hrvatskoj s godišnjim etatom od 40000 m».

Nakon uspješno provedene organizacije rada državne šumske režije u Bos. No­vom 1939. godine premješten je Direkciji šuma na Sušaku, da iste godine pređe u Direkciju šuma u Zagrebu za referenta eksploatacije šuma. Osnutkom Banovine Hrvatske 1940. godine premješten je u Odjel za šumarstvo Banske vlasti u Zag­rebu. Nakon kapitulacije stare Jugoslavi­je radi u Ministarstvu šuma tzv. NDH, a 1945. godine premješten je u Gospić. U Gospiću radi najprije u Okružnom na­rodnom odboru (1945), zatim u Zemaljs­kom šumskom poduzeću (1945-1947), Di­rekciji šuma »Lika« (1947/48) te u Podu­zeću za iskorištavanje šuma (1948/49) u kojem kao tehnički direktor organizira šumarstvo i drvnu industriju na područ­ju Like.

Iz Gospića prelazi u Karlovac, gdje je 1949/50. godine šef plana u Drvnoj indu­striji Petrova gora, odakle je premješten u Ministarstvo šumarstva NRH — Glavna uprava za šumarstvo u Zagrebu (1950/52), a od 1953-54. radi u Šumskom gospodar-

529

stvu »Šomarica« u Zagrebu, zatim u svoj­stvu šumarskog savjetnika u Šumarskom inspektoratu u Zagrebu (1954/56) te, do umirovljenja 1958. godine, u Sekciji za u-ređivanje šuma Ministarstva šumarstva u Zagrebu. Umirovljen je s nešto preko 41 godine mirovinskog staža, od čega 37 go­dina i 5 mjeseci otpada na efektivni rad u šumarstvu, a 3 godine i 7 mjeseci pri­znato mu je kao ratne godine iz Prvog svjetskog rata.

Kao priznanje za njegov stručni i sa­vjesni rad bilježimo i izbor 1959. god. za povremenog suca Višeg privrednog suda SRH u Zagrebu.

Za vrijeme studija, a da bi se mogao školovati u Zagrebu, aktivan je član Stu­dentskog pjevačkog društva »Mladost«, ka­snije »Lisinskog« i pjeva u kaz. zboru o-pere. Kao penzioner jedno vrijeme radi u poduzeću »Gora« u Zagrebu kao hono­rarni službenik.

Za sve vrijeme službovanja u struci is­takao se kao vrstan i pedantan radnik u sektoru iskorištavanja šuma i drvne in­dustrije kao organizator proizvodnje, a u inspekcijskoj službi kao suradnik, sa­vjetnik ali strog i objektivan nadzorni organ te kao iskusan taksator. Radi na izradi dugoročnih planova gospodarenja i razvoja šumarstva i drvne industrije te kao šumar-pravnik, poznavajući teorets­

ku, ali još i više praktičnu stranu šum­ske proizvodnje i prerade drveta, trgovi­nu drvom i šumarsko tehničku građevin­sku operativu — vrlo uspješno radi na pripremi raznih stručnih propisa, pravil­nika i normativa.

Pok. Delač pripadao je onoj poratnoj generaciji šumara koji su preživjeli stra­hote 2 svjetska rata i ratna razaranja, kad je šumarstvo trebalo nositi najveći teret poratne obnove, a od šumarskih stručnjaka zahtijevalo najveća odricanja i žrtve, a i često donositi i takve odluke, protivne stručnoj savjesti, a sve u cilju zadovoljenja potreba na obnovi opusto­šene zemlje (na pr. sječa nedozrelih šu­ma ili sječa elitnih, najkvalitetnijih sta­bala, izvoz sa manje rentabilnih sredstava i uz štete za mladi naraštaj i obnovu šuma i si.).

Smrću i odlaskom jednog od šumars­kih veterana ratnih i poratnih genera­cija, šumarstvo kao priznata grana pro­izvodnje od javnog interesa gubi jednog priznatog, istaknutog šumarskog struč­njaka, radi čega mu u ime svih onih ko­ji su ga poznavali i s njim surađivali, najtoplija hvala!

Neka vječno počiva na grudi koju je toliko volio!

Inž. Drago Majer

530

In memoriam IVICU FRANU

29. VII ove godine sahranili smo u Gos­piću diplomiranog inženjera šumarstva Ivicu Frana.

Bio je specifična i karakteristična lič­nost u šumarstvu Like i za to mu iz srca posvećujem ovih nekoliko redaka. Iako rođen (19. VI) 1921. godine u Vel. Kladuši, bio je od koljena i roda ličkoga i sve što je za svoga vijeka u šumarstvu i struci radio i stvarao, bilo je prožeto izuzetnom ljubavi za dobrobit Like i lič­kog šumarstva.

Šumarski fakultet diplomirao je 1949. godine u Zagrebu, potom odmah nastu­pio na poslove šumarstva u Gospiću i Lici, gdje je praktično i ostao do svoje smrti u šezdesetoj godini života. Tride­set i dvije godine pronosio je naš Ivica Fran svijetle ideje razvoja i napretka šu­marstva i drvne industrije u Lici.

Sjećam ga se još kao danas sa prvih velikih sastanaka u Šumskom gospodar­

stvu »Kapela« Gospić, gdje sam počeo raditi 1951. godine. Pomalo patrijarhalan svojim stilom i srcem, a vrstan pozna­valac struke, bio je centar okupljanja svojih kolega šumara i šumarskog osob­lja. Poznavao je svoju Liku u detalje, a u pitanjima šumarstva bio je čist, jasan i principijelan — i takav je ostao do svo­je smrti.

Ivica nije nosio pisane referate, a nije podnosio ni gušenje struke od birokra­cije i formalizma koji je sve više bujao. On je svoju struku nosio u glavi i srcu i govorio jednostavno, ali za praktičan rad na terenu jasno kao otvorena knjiga.

Deset godina bio je upravitelj Šumari­ja u Lovincu, Perušiću i Pazarištu, se­dam godina rukovodio je proizvodnim sektorom u Šumskom gospodarstvu Gos­pić, tri godine bio je direktor Združenog drvnoindustrijskog poduzeća »Lika« Go­spić i pet godina direktor DIP-a Perušić. Posljednjih šest godina bio je inspektor za šumarstvo i lovstvo u općini i Zajed­nici općina u Gospiću.

Volio je šumu — ali posebno se veselio novim pošumljavanjima. Mnoge današnje prekrasne kulture četinjača na ličkoj vri­štim i velebitskom području, kao npr. Riđan i Bukovci kod Žira, Oštrac Bok i Marina glava kod Perušića, početak plan­taža u Žitniku — i mnoge melioracije niskih šuma u sredogorju — njegovo su djelo zbog kojih mu i šumari i narod toga kraja mogu iskazati i zahvalnost i poštivanje.

Gradio je prve velike poslijeratne ces­te u Velebitu: za Klementu, Bovan i Be-govaču, surađivao na razvoju fazanerije u Gospiću, izgradnji magistralnih šum-

531

skih cesta u Kremen-Sarajevo na Plješivici i M. Kapeli. Bio je prisutan svemu što se u struci, na područje Like, u zadnja tri decenija poticalo i stvaralo, u gorljivoj težnji da se sačuva zajedništvo šumarstva Like koje se naočigled sviju počelo nag­lo osipati i topiti. I koliko mu je bila bliža spoznaja njegove bolesti, koja ga je skončala, toliko je sve više trpio i tugovao nad diasporom šumarstva Like, kojemu je šumarstvu ipak posvetio svoje najljepše, a često i najteže, godine živo­ta.

VIJESTI

SASTANAK SEKCIJE ZA UREĐIVANJE SUMA ZAJEDNICE FAKULTETA I IN­

STITUTA ŠUMARSTVA I PRERADE DRVETA

U Titogradu je od 28. rujna do 2. lis­topada 1981. godine održan sastanak Sek­cije za uređivanje šuma zajednice fakul­teta i Instituta šumarstva i prerade dr-veta.

Domaćin sastanka Sekcije za uređiva­nje šuma bili su Biro za uređivanje šu­ma Crne Gore — Titograd i Savez inži-njera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta Crne Gore.

S aktualnom problematikom učesnike sastanka upoznali su slijedeći referenti:

1. dr Dušan Jović i ing. Branko Mijo-vić: »Planiranje unapređenja i optimal­nog korišćenja šuma pri izradi prostor­nog plana Crne Gore«.

2. prof, dr Dragomir Milojković: »Si­stemi gazdovanja visokim šumama Pljev-Ijanskog šumsko-privrednog područja«.

3. ing. Branko Mijović: »Osnovne ka­rakteristike nacionalnog parka Durmitor«.

4. dr Dušan Jović i dr Lazar Tomanić: »Planiranje unapređenja i korišćenja po­tencijala šuma nacionalnih parkova«.

Shrvan teškom bolešću, u posljednjim danima svoje drame, na sterilnim kreve­tima bolnice Rebro u Zagrebu, žudio je i spominjao da se još jednom nadiše onog zraka i mirisa ličkih šuma i vidi plavetnilo svoga Velebita. I taj divni Ve­lebit, kao simbol njegovog življenja i posljednjih želja, podigao se kao ogromni spomenik nad grobom u koji smo polo­žili mrtvo tijelo našeg vrlog šumara i dragog druga i prijatelja, Ivicu Frana.

Karlo Posavec

Tijekom rada Sekcije održana je i stru­čna ekskurzija u nacionalne parkove Lov-ćen, Biogradska Gora i Durmitor. Učesni­ci su još obišli i šumske komplekse Kosanicu, Vezišnicu, Ljubišnju i Crne Pode (ŠIK »Velimir Jakić« — Pljevlja).

Učesnici sastanka Sekcije su posjetili povijesne spomenike Cetinja, Njegošev mauzolej i manastir Morača — zadužbi-nu kneza Stefana, sina Vukanovog iz 1252. godine.

Učesnici sastanka Sekcije su odlučili da se pospješi budući rad Sekcije orga­nizacijom rada u slijedećim radnim gru­pama:

I Radna grupa za Uređivanje šuma Koordinator: prof, dr Dušan Klepac II Radna grupa za Rast i prirast Koordinator: dr Dražen Cestar I I I Radna za Dendrometriju — Biome-

triku — Informatiku Koordinator: izv. prof, d r Ankica Pra­

tt jić Za domaćina slijedećeg sastanka Sek­

cije za uređivanje šuma izabran je Šu­marski fakultet Zagreb.

Za predsjednika Sekcije izabran je prof. dr Dušan Klepac.

Nikola Lukić, dipl. ing.

532

UPUTE SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA

Šumarski list objavljuje izvorne stručne i znanstvene članke iz područja šu­marstva, drvne industrije i zaštite prirode, prikaze stručnih predavanja i dru-tvcnih zbivanja (savjetovanja, kongresa, proslava i dr.) te prikaze domaće i stra­ne stručne literature i časopisa. Objavljuje nadalje, sve ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva i drv­ne industrije te napise o radu terenskih društava.

Radovi, i članci koji pišu stručnjaci iz privrede imaju prednost. Doktorske i magistarske radnje objavljujemo samo ako su pisane u sažetom

obliku te, zajedno s prilozima, mogu zauzeti najviše 8 stranica Šumarskog lista. Posebno p o z i v a m o stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva,

kako uspješnih tako i neuspješnih stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocje­njivu vrijednost za našu struku. Veličina rukopisa ne bi trebala prelaziti 10 stra­nica Šumarskog lista, odnosno oko 15 stranica pisanih strojem s proredom. Ako rad ima priloge (fotografije, crteže, grafikone tušem ih strojem pisane tabele) tada je potrebno za svaku stranicu priloga umanjiti rukopis za 1,5 stranicu.

Radove pišite jasno i sažeto. Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napome­ne. Rukopis treba biti napisan pisaćim strojem s proredom i to tako, da redovi budu s lijeve strane uvučeni za 3,5 cm od ruba papira. Uz svaki članak treba priložiti i sažetak i to za hrvatski tekst 1/2 stranice, a za strani jezik može biti i do 1 stranice. U koliko se za sažetak koristi zaključak članka treba ga po­sebno napisati. Sažeci se u pravilu prevode na engleski jezik. U koliko prijevod ne dostavi autor, prevodi ga Uredništvo. U sažetku na početku članka autor tre­ba iznijeti problematiku i rezultate istraživanja te njihovu primjenu u praksi.

Popis korišćene literature treba sastaviti abecednim redosljedom na kra­ju članka i to: prezime i početno slovo imena autora, u zagradi godina objavlje­ne knjige ili časopisa, naslov knjige ili časopisa (kod ovoga i br. stranice). Fo­tografije, crteži, grafikoni i si. moraju biti jasni i uredni, jer se samo takvi mo­gu kliširati. Fotografije neka budu većeg formata (najmanje 10 X 15 cm), kon-trastne i na papiru visokog sjaja. Kod tabela, grafikona, crteža treba voditi ra­čuna, da je najpovoljniji omjer stranica 1:1,5. Legendu treba po mogućnosti u-crtati u sam crtež. Original može biti i većeg formata od tiskanog, a to je i bo­lje, jer se smanjenjem postiže bolja reprodukcija. Crteži i si. moraju biti rađeni tušem, a tabele mogu i pisaćim strojem, ali s crnom i neistrošenom vrpcom. Pa­pir: paus, crtaći i gusti pisaći.

Rukopise dostavljati u dva primjerka od kojih jedan treba biti original. Objavljeni radovi se plaćaju! Autori koji žele posebne otiske — separate svojih članaka trebaju ih naru­

čiti istodobno sa slanjem rukopisa. Separati se P O S E B N O N A P L A Ć U J U po stvarnoj tiskarskoj cijeni, a trošak separata se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje ce može naručiti 30 separata.

Molimo autore da uz rukopis dostave broj i naziv svojega žiro računa kao i broj bankovnog računa Općine u kojoj autor stalno boravi na koji se uplaću­je porez od autorskih honorara.

UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LISTA« Zagreb, Trg Mažuranića 11

Telefon: 444-206

EXPtlllTMlVn RADNA ORGANIZACIJA ZA VANJSKU I UNUTARNJU TRGOVINU DRVOM, DRV. NIM PROIZVODIMA I PAPIROM, TE LUČKO SKLADIŠNI TRANSPORT I ŠPE

DICIJU, n. sol. o. 41001 Z a g r e b , Marulićev trg 18, Jugoslavija

telefon: (041) 444-011, telegram: Exportdrvo Zagreb, telex: 21-307, 21-591, p.p. : 1009 Radna zajednica zajedničkih službi:

41001 Z a g r e b , Mažuranićev trg 11, telefon: (041) 447-712 OSNOVNE ORGANIZACIJE UDRUŽENOG RADA:

VANJSKA TRGOVINA, 41001 Zagreb, Marulićev trg 18, pp 1008, tei 444-011, telegram: Exportdrvo-Zargeb, telex: 21-307, 21-591 MALOPRODAJA, 41001 Zagreb, Ulica B. Adžijc 11, pp 142, tel. 415-622. telegram: Exportdrvo-Zagreb, telex 21-865 »SOLIDARNOST«, 51000 Rijeka, Sarajevska 11, pp 142, tel. 22-129, 22-917, telegram: Solidarnost-Rijeka LUČKO SKLADIŠNI TRANSPORT I ŠPEDICIJA, 51000 Rijeka, Delta 11 pp 234, tel. 22-667, 31-611, telegram: Exportdrvo-Rijeka, telex 24-139 OPREMA OBJEKATA — INŽENJERING, 41001 Zagreb, Vlaška 40, tel. 274-611, telex: 21-701 VELEPRODAJA, 41001 Zagreb, Trg žrtava fašizma 7, telefon 416-404

EXPllli§RVO PRODAJNA MREŽA U TUZEMSTVU:

ZAGREB, RIJEKA, BEOGRAD, LJUBLJANA, OSIJEK, ZADAR, ŠIBENIK, SPLIT. PULA, NIS, PANCEVO, LABIN, SISAK, BJELOVAR, SLAV. BROD i ostali potro šački centri u zemlji.

EXPORTDRVO U INOZEMSTVU: Vlastite firme: EUROPEAN WOOD PRODUCTS, Inc. 35-04 30th Street Long Island City — N e w Y o r k 11106 — SAD OMNICO G.m.b.H., 83 L a n d s h u t/B, Watzmannstr. 65 (SRNJ) OMNICO ITALIANA, M i l a n o Via Unione 2 (Italija) EXHOL N. V., A m s t e r d a m, Z. Oranje Nassaullan 65 (Holandija)

Poslovne jedinice: Representative of EXPORTDRVO, 89a the Broadway Wimbledon, L o n d o n , S. W. 19-IQE (Engleska) EXPORTDRVO — P a r i z — 36 Bd. de Picpus EXPORTDRVO — predstavništvo za Skandinaviju, Drottningg, 14/1 POB 16-111 S-103 S t o c k h o l m 16 EXPORTDRVO — M o s k v a — Kutuzovskij Pr. 13. DOM 10-13 EXPORTDRVO — C a s a b l a n c a — Chambre economique de Yougoslavia — 5, Rue E. Duploye — Angle Rue Pegoud, 2eme etage

OOUR OOUR OOUR OOUR OOUR OOUR