Subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe broj 05 Zagreb svibanj 2015. besplatan primjerak

www.subversivefestival.com

8. SUBVERSIVE FILM FESTIVAL: Dokumentarna konkurencija / Igrana konkurencija / Kratka konkurencija / Hommage (Aleksej German) / Film esej / Film filozofija / Femi punk / Masterclass (Joshua Oppenheimer) ...

SUBVERSIVE FORUM/KONFERENCIJA: Vandana Shiva, Richard Seymour, Lise Vogel, Steve Keen, Wang Hui, Vivek Chibber, Ugo Mattei, Rastko Monik, Ska Keller, Bhaskar Sunkara,Yiannis Bournous (SIRIZA), Zoltan Pogatsa, Pablo Bustinduy (PODEMOS), Luka Mesec (IDS), Boris Dittrich, Kumi Naidoo , Asad Rehman, Jan Spiewak, Edouard Gaudot, Luminita Dejeu, Artan Sadiku...

KOLA SUVREMENE HUMANISTIKE: Ursula Huws, Primo Kraovec,Marko Kovai, Richard Seymour, Antun Vuji, Renato Stankovi, JelenaMili, Dinko Kreho, Jernej Kalua, Bhaskar Sunkara...

SUBVERSIVE/PEN, SUB.ART.CAFE15, SAJAM ANGAIRANEKNJIEVNOSTI/ POEZIJA & SUBVERZIJA: TJ Dema - TjawangwaDema, Alja Adam, Bei Ling, Senadin Musabegovi, Tanja Baki...

subverzivacsubverzivac

WildDreamer

Sveana dodjela nagrad

a za

najbolji igrani, dokumen

tarni i

kratkometrani film, te

posebna

nagrada Joshui Oppenh

eimeru

Utorak, 12. svibnja u 18.4

5,

Kino Europa

8.Subversive Festival

Wang HuiKina na poetkui kraju svog 20.stoljea

Vivek ChibberPostkolonijalnateorija i realnopostojeikapitalizam

Lise VogelMarksizam ipodinjavanjeena

Steve KeenPrivatni dug iekonomskastagnacija

Vandana Shiva Zemljinademokracija

TaksiDafar Panahi, Iran, 2015., 82

Teko je biti BogAleksej German, Rusija, 2013., 170

ber die JahreNikolaus Geyrhalter, 2015.,188

3.-16. svibnja 2015. kino Europa Art-kino Gri kino Tukanac ALU KIC3.-16. svibnja 2015. kino Europa Art-kino Gri kino Tukanac ALU KIC

Prostori emancipacije: Mikropolitike pobune

Povremenik za nove emancipacijske borbebroj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com2 subverzivac

Bernard Koludrovi

P ostoji historijski tre-nutak kada je mo-gue mijenjati pravi-la igre, kada su stara pravila okotala i postala ne-propusna za razvoj sadraja. Postoji historijski trenutak ka-da se svi dionici mogu sloiti kako treba napustiti postojea pravila jer nikome ne koriste ni igraima ni igri. Ali postoji i historijski trenutak kada se pravila moraju mijenjati jer je igra namjetena! Opetovana nemogunost uspostave soci-jalne jednakosti u postojeoj ekonomskoj strukturi poka-zatelj je namjetene igre i nje-zine uloge u odravanju i ob-navljanju sustava.

Nakon uspostave mario-netske vlasti u Iraku 2003 go-dine Sjedinjene Amerike Dr-ave prisilile su Njemaku na otpisivanje 80 posto irakog duga 1,92 milijarde dolara Smanjenje vanjskog duga i pratee rastereenje dravnog prorauna posluilo je kao po-luga kojom se prihod trgovine naftom prelio u natjeaje za obnovu zemlje na kojima su redom amerike kompanije dobivale plodne ugovore. Da-

nas je Grka prisiljena servisi-rati vanjski dug novim zadui-vanjem jer pored tucet aero-droma i dijela komunalnih usluga, ne postoji sektor koji bi privukao strane eksploatatore. Medijski atraktivna situacija odnosa Trojke i grke vlade premijera Aleksisa Tsiprasa primjer je koliko je nemogue provoditi samostalnu nacio-nalnu ekonomsku politiku ko-ja je dobila legitimitet na par-lamentarnim izborima. Nad-nacionalne organizacije poli-tike i ekonomske provode politiku vlastite samoodrivo-sti pod krinkom sanacije osta-taka nefunkcionalnih oblika socijalne drave, ime se iz-ravno zadire u suverenost na-roda i temelje demokratskog drutva. Najbolji primjer ova-kvih pritisaka su nametnute mjere tednje, koje su devasti-rale ostatke europske srednje klase i radnitvo, te potpuni izostanak informirane javne rasprava o Transatlantskom tr-govinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP).

Destabilizacija Ukrajine, nova eskalacija ijitsko-sunit-skog sukoba i jaanje cioni-stike (radikalne) desnice re-izborom premijera Benjamina Netanyahua pokazatelji su ka-

subverzivacBr. 05, svibanj 2015., Ovo izdanje dio je projekta 8. Subversive Festivala IZDAVA: Udruga Bijeli val, Ilica 203a, HR-10000 Zagreb; [email protected] / www.subversivefestval.com ODGOVORNI UREDNIK: Nikola Devi GLAVNA UREDNICA: Karolina Hrga UREDNITVO: Martin Bero, Igor Grozdani, Vedran Horvat, Bernard Koludrovi, Katarina Kosi, Dina Pokrajac, Dragan Rubea VIZUALNI IDENTITET, DIZAJN I LAYOUT: Ruta TYPOGRAPHY: Maple (PTF), Le CorbusierStencil (Lineto), Porta (Nikola urek) TISAK: Tiskara Zagreb NAKLADA: 20000 PODRKA: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH, Hrvatski audiovizualni centar

Prostori emancipacije: mikropolitike i pobune

ko vie ne moemo tako je-dnostavno govoriti o suvere-nitetu naroda i njegovoj funk-ciji kolektivnog politikog su-bjekta. Stanje na terenu poka-zatelj je kako moramo nanovo promiljati i zaotriti ostavti-nu francuske revolucije ne kao njezinu kritiku, ve kako prilagodbu radi jaanja demo-kratskih principa. U navede-nim sluajevima temelj suko-ba je nemogunost pregovara-nja i uspostave konsenzusa tvrdolinijaka obrana politi-kih pozicijaje iskljuila demo-kraciju kao funkcionalno ureenje jer ne prepoznaje su-narodnjake druge vjere ili ide-olokog usmjerenja ravno-pravnim lanovima drutva.

Ne moramo se maknuti iz vlastita dvorita da prepozna-mo tendencije koje se temelje na identinom nerazumijeva-nju demokracije. Svaka opozi-cija koja legitimno izabranu parlamentarnu veinu i vladu proglaava nenarodnom uni-tava temelj demokracije radi vlastite politike i karijerne pohlepe. Govoriti o jaanju fa-istikih elemenata moda je preuranjeno i pomalo naivno gledajui utjecaj nadnacional-nih afilijacija, no ignoriranje ovakvog napada na temelje demokracije otvara vrata jaa-nju stvarnih faistikih poli-tikih aktera i pravog graan-skog rata.to se drugo moe oekivati od drave u kojoj se ne zna razlika izmeu rekrea-tivnog kampiranja i ruenja demokratski izabrane vlasti.

Onog trenutak kada smo izgubili vjeru u mogunost konsenzusa izgubili smo bit-ku za demokraciju i mo-gunost otpora meunaro-dnim politikim i ekonom-skim imperijalistima. Zadnji otpor velikim igraima i na-mjetenoj igri nalazi se u sva-kodnevici koju zajedno dijeli-mo i u kojoj zajedno preivlja-vamo. Upravo u mikropoliti-kim praksama i manjim ili veim pobunama prepoznaje-mo iskru koja moe potpirit promjenu ovog otuenog ekonomskog i politikog su-stava. Njihov zajedniki na-zivnik je nepravda, ali borba se moe dobiti samo ako uspostavimo i konsenzus oko zajednikih ciljeva. Zbog toga Subversive festival i ove godi-ne eli otvoriti rasprave meu razliitim politikim akterima s terena i povezati ih sa su-vremenim teorijskim stre-mljenjima kako bismo jo gla-snije poslali poruku kako je dolo vrijeme promjene igre!

Ove teme fokus su ovogo-dinje Subversive konferenci-je, koju otvaramo s panelom o novoj Internacionali, odnosno o parlamentarnom pozicioni-ranju lijevih stranaka koje na-putaju okotalost socijalde-mokracije koja je u 20. stoljeu preuzela predstavnitvo i iz-nevjerila radnitvo i ideale so-cijalne jednakosti. Zajedniko djelovanje na nadnacionalnoj razini treba biti cilj ovih stra-naka jer smo odabrali suivot u Europskoj uniji, u kojoj uje-dinjeni u razliitosti moemo biti samo ako se razliitost ne uspostavlja ekonomskom ek-sploatacijom podreenih. Krajnji domet ne smije stati na europskim granicama ve moramo sudjelovati u raspra-vama o demokratskim pro-mjenama i drugdje u svijetu, stoga u preostalom dijelu otvaramo prostor raspravama o stanju u Ukrajini, na Bli-skom istoku, u Kini i Indiji.

Izmeu ostaloga prepozna-jemo trend jaanja zelenih stranaka i i uvoenju pitanja zatite okolia u javne raspra-ve. Sve je vei broj ljudi osvije-stio vanosti odgovornijeg ponaanja, no pored te ohra-brujue injenice moramo ra-diti na povezivanju ekoloke i klasne osvijetenosti, kao i mogunostima zajednikog djelovanja. Radi toga ove go-dine otvaramo vei prostor zelenim temama kao pro-storu emancipacije, ali i pobune.

Ta je poveznica vidljiva i u ovogodinjem Subversive Fo-rumu kojeg otvaramo okru-glim stolom o mogunostima politikog pribliavanja novih lijevih i zelenih stranaka u Hrvatskoj te okruglim stolom o prostorima koji otvaraju mogunosti drugaije, nove drutvenosti. U nastavku pro-grama otvorit emo prostor raspravama o financijalizaciji, TTIP-u i posljedicama sukoba kao globalnim problemima, ali emo propitivati i drugai-je oblike poduzetnitva, upra-vljanja i energetske uinkovi-tosti kroz lokalno fokusirane rasprave.

Ovogodinja kola suvre-mene humanistike, koju pro-vodimo u partnerstvu s Aka-demijom likovne umjetnosi u Zagrebu, otvara pitanja o sta-nju kulturne politike danas, ali i pokuava kroz radionice sa studentima prepoznati ne-ke nove modele kojima bi se kulturne politike mogle kori-stiti za korigiranje socijalnih nejednakosti. Jedan od pro-blema koji se preklapa s te-mom je i pitanje kulturnih djelatnika i prekarnih okolno-sti njihovog rada te emo ga pokuati opisati u kontekstu kontinuiranog smanjenja pro-rauna za kulturu.

Kao i prethodnih godina, nastavljamo s knjievnim programom Sub.Art.Cafe s te-mom Prekarijat v. Pluto&biro&kleptokracija. Pored toga, u suradnji s hrvat-

Ne propustite!T R I B I N A

Zelene stranke na jugoistoku EuropeSudjeluju: Mirela Holy (ORaH, Hrvatska), Dennis Gratz (Naa stranka, BiH), Darko Pajovi (Pozitivna Crna Gora, Crna Gora), Ivan Kari (Zeleni Srbije, Srbija), Kostas Loukeris (Ecologist Greens, Grka)Moderira: Nataa BeireviKino Europa / nedjelja / 10. svibnja / 21.00 23.00

N admetanje politikih stranaka kljuni je element de-mokratizacije postkomunistikih drava. Nain na ko-ji su politike stranke dolazile na vlast nakon pada ko-munizma, djelovanje demokratske opozicije, reforma bive socijalistike stranke u modernu socijaldemokratsku stranku samo su neki od elemenata koji su bitno utjecali na politiki ivot u bivim komunistikim dravama. Politiko nadmeta-nje ini razliku izmeu korumpiranih, klijentalistikih i auto-kratskih tendencija u drutvu iji se efekti onda prelijevaju i na ostale segmente drutva. Tko se u prvih 10 godina tranzi-cije izmjenjivao na vlasti, utjecalo je na demokratinost dru-tva i daljnje prilagoavanje europskim standardima u dese-tljeima koja su uslijedila.

I dok je Srednju i Istonu Europu uglavnom mimoiao val autokratskih politikih stranaka, prvodesetljee tranzicije u svim dravama jugoistoka Europe obiljeeno je u veoj ili ma-njoj mjeri autokratskim tendencijama vladajuih politikih stranaka, to i danas utjee na politiki ivot u tim zemljama. No moe li drugaije, postoji li na jugoistoku mogunost raz-vijanja novih stranaka usmjerenih na prioritete 21. stoljea? Dolazi li vrijeme novih stranaka ili je jugoistona Europa za-pela u obrascima vodeih stranaka 1990-ih? Je li u ovoj regiji mogue postii zelenu politiku alternativu?

Ne propustite!O K RU G L I S TO L

Nova InternacionalaSudjeluju: Yiannis Bournous (Siriza), Pablo Bustinduy (Podemos), Luka Mesec (Inicijativa za demokratski socijalizam), Marko Miloevi (Radnika fronta)Moderira: Goran Mati (Radnika fronta, Pilula)Kino Europa / nedjelja / 10. svibnja / 19.00 21.00

G odine 1990., padom starih birokrat-skih realsocijalistikih reima sa svim svojim manama, konanom pobjedom neobuzdanog kapitalizma i kapi-tal-parlamentarizma, i ushienim povicima o kraju povijesti, sve nade za bolji svijet inile su se izgubljene. No iskra otpora je ostala 1994. s neozapatistikim pokretom, krajem 90-ih s novim antiglobalizacijskim pokretom u Seattleu i drugdje, i proglasom na Svjetskom socijalnom forumu 2000. ka-ko je drugaiji svijet mogu, kao i uspo-nom crvenog (ili bar ruiastog) vala u Ju-noj Americi. I onda se svijet zatresao s po-etkom velike ekonomske krize 2008. godi-ne na nekoliko tjedana ideoloka jezgra srednjostrujakog zdravog razuma inila se uzdrmanom, i Karl Marx ponovno je bio na svim naslovnicama. Meutim svjetski monici ubrzo su se vratili krizu neolibe-ralnog kapitalizma iskoristili su kao ok za uvoenje novih neoliberalnih mjera po cije-lom svijetu.

No nakon toga dolazi 2011. (repriza 1968., po Immanuelu Wallersteinu) i uzlet antisistemskih pokreta irom planeta od Zagreba do New Yorka. Arapsko proljee (u kojem je revolucija pojela svoju djecu svugdje osim u sirijskoj Rojavi), Indignado-si, Syntagma, Occupy Wall Street... Iako, kao to je Mike Davis rekao 2011.: Zastra-ujue je dug put samo da bismo dostigli poetnu toku prijanjih pokuaja da se iz-gradi drugaiji svijet. Ali nova generacija je barem zapoela to putovanje. Nakon inici-jalne horizontalne faze 2011. taj je put sada uao u novu fazu s fantastinim uzletom Podemosa 2014./15., i pobjedom Sirize na izborima 2015. Internacionalna solidarnost snaga nove ljevice sada je bitnija nego ikad prije zato to promjena odozdo, kao i glo-balni kapital, mora biti internacionalna. Danas je vie nego ikad vrijeme je za novu Internacionalu!

skim P.E.N. centrom, kroz par emo dana raspravljati o od-nosu subverzije i poezije, tj. postoji li danas subverzija u poeziji i to ju ini ivom i djelotvornom.

Ispod povrine sustava iz dana u dan izviru maleni po-kuaji promjene, no redom bi-vaju asimilirani i gubi se nji-hov revolucionarni potencijal. Dolo je vrijeme kada odbija-mo igrati po pravilima igre i uinit emo sve to je u naoj moi kako i ove ideje, pokreti i inovacije ne bi postale samo jedan u nizu kotaia prilago-dljivog pogona neoliberalnog kapitalizma. To je odgovor-nost svih nas.

Povremenik za nove emancipacijske borbebroj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

Ne propustite!P R E DAVA N J E

Marksizam i podinjavanje ena: prema unitarnoj teorijiKino Europa / utorak / 12. svibnja / 21.00 23.00

U ovom u predavanju govoriti o svojoj knji zi Marxism and the Oppression of Women: Toward a Unitary Theory (Marksizam i podinjavanje ena: prema unitarnoj teoriji), prvi put objavljenoj 1983. godine, a potom u revidiranom obliku 2013. godine.

Izvorna knjiga zamiljena je kao inter-vencija u tada aktualnim raspravama meu socijalistikim feministkinjama. Suprotsta-vila su se dva teorijska pristupa koja anali-ziranju podinjenosti ena. Jedan, oznaen kao pristup dualni sustavi i popularan meu socijalistikim feministkinjama, zala-gao se za promatranje spola i klase kao dis-tinktivnih (ili barem autonomnih) sustava. Drugi, koji sam imenovala drutvena re-produkcija, nastojao je smjestiti ensku podinjenost izravnije unutar marksistik-og razumijevanja funkcioniranja kapitalizma.

Do trenutka kada je knjiga Marxism and the Oppression of Women objavljena, vei-na se drutvenih pokreta iz prethodnih de-setljea nalazila u opadanju. enski pokret je opstao, no uvelike kroz liberalno-femini-stiku aproprijaciju, sve vie internaliziran te esto kooptiran. Napori da se socijalizam i feminizam ujedine nikada u potpunosti ni-su naputeni, meutim sveli su se na izni-mno malen broj glasova.

Trideset godina nakon izvornog objavlji-vanja, objavljeno je reizdanje knjige Marxi-sm and theOppresion of Women (2013.). Uz izvorni tekst, ova verzija sadri novi uvod koji su napisali Susan Ferguson i David Mc-Nally, kao i moj dodatni lanak, prvi put ob-javljen 2000. godine. Zanimljivo, ali ini se da mnogi novi itai i interpretatori knjige daju prednost teoretiziranju o drutvenoj reprodukciji naspram perspektive o dual-nim sustavima.

U svojoj u se prezentaciji najprije osvr-nuti na povijesni, teorijski, politiki, i osobni kontekst izvorne knjige, te pruiti pregled glavnih argumenata kojima se knjiga bavi. Potom u sagledati neke od pouka koje mo-gu biti korisne za razvoj teorije i prakse koja je istodobno feministika i marksistika.

L ise Vogel je veteranka amerikog pokreta za graanska prava i po-kret za osloboenje ena iz 1960-ih, koja trenutno dri status emeritus profesorice iz sociologije na Sveuilitu Rider (NJ). Tijekom ranije karijere povjesniarke umje-tnosti, Vogel je predavala na Sveuilitu Brown i MIT-u, objavila je knjigu The Colu-mn of Antoninus Pius (Stu-povi Antonija Pija, Harvard University Press, 1973.), kao i vie drugih lanaka u tom polju. Takoer, sudjelovala je u ranom razvoju feministik-og obrazovanja i nastave, kako iz povijesti umjetnosti, tako i iz enske povijesti. Trenutno pie svoje memoare.

subverzivac 3

(...)

M arxov prikaz od-nosa izmeu po-trebnog rada i vi-ka rada unutar ra-dnog dana predivan je u svojoj jasnoi. Istovremeno usredo-toenost tog prikaza na poje-dinog radnika nuno iskljuu-je razmatranje svih vrsta do-datnog rada koje osiguravaju ne samo odravanje i zamjenu radnika ve i odravanje nje-gove porodice i zajednice, kao i radnitva openito.01 To to su ti razliiti procesi, barem u ovome dijelu, izostali iz Mar-xova izlaganja, posljedica je specifine drutvene organi-zacije kapitalizma. Naime ni u jednom drugom nainu pro-izvodnje zahtjevi poput re-produkcije svakodnevice i ge-neracijske zamjene nisu toliko prostorno, vremenski i insti-tucionalno izolirani od sfere proizvodnje. Kroz svoj kon-cept individualne potronje Marx uvaava da kapitalizam omoguava da ivot izvan po-sla bude radikalno drugaijeg karaktera od najamnog rada. Do individualne potronje dolazi kada radnik pretvori novac kojim je plaen za svoju radnu snagu u sredstva za uz-dravanje (Marx 1971, 536). Ovdje je Marxov glavni inte-res u tome da kontrastira ra-dnikovu individualnu potro-nju sredstava za ivot s nje-govom produktivnom potro-njom sredstava za proizvo-dnju dok radi. No malo je toga rekao o stvarnom radu koji je ukljuen u individualnu po-tronju. Ona je podruje eko-nomske aktivnosti koje je esencijalno za kapitalistiku proizvodnju, meutim koje izostaje iz Marxova izlaganja.

Literatura o kuanskom ra-du na razliite je naine poku-avala uiniti vidljivim funk-cioniranje reprodukcije radne snage u kapitalistikim dru-tvima. Iz moje je perspektive

to znailo rekonceptualizaciju potrebnog rada kako bi se ukljuilo procese reprodukcije radne snage. Tvrdila sam da se potrebni rad sastoji od dvije komponente. Prva, koju je Marx razmatrao, predstavlja potreban rad koji stvara vrije-dnost ekvivalentnu nadnica-ma. Ova komponenta, koju sam nazvala drutvenom komponentom potrebnog ra-da, neraskidivo je vezana uz viak radne snage u kapitali-stikom proizvodnom proce-su. Druga komponenta po-trebnog rada, duboko prikri-vena u Marxovoj analizi, jest neplaeni rad koji doprinosi svakodnevnom i dugoronom obnavljanju nositelj radne snage kao robe i radnike kla-se u cjeline.02 Nju sam nazvala kuanskom komponentom potrebnog rada, odnosno kuanskim radom.

Ovako definiran, kuanski rad postao je pojam specifian za kapitalizam i pojam koji ni-je fiksiran uz rod. Time sam kuanski rad oslobodila od vi-e zdravorazumskih pretpo-stavki koje su progonile i op-tereivale raspravu o kuan-skom radu, a ponajprije od ideje da je kuanski rad uni-verzalan i nuno enski posao.

Drutvena i kuanska komponenta potrebnog rada nisu izravno usporedive, jer potonja nema vrijednost.03 To znai da iznimno vidljivu i vrijednu drutvenu kompo-nentu potrebnog rada iz sjene prati nemjerljiva i (tehniki) bezvrijedna komponenta kuanskog rada. Iako se samo jedna od dvaju komponenti pojavljuje na tritu i jasno je vidljiva, reprodukcija radne snage podrazumijeva obje. Nadnice moda omoguuju radnicima da kupuju robe, no i dodatni rad kuanski rad takoer se uglavnom mora obaviti. Roba u obliku hrane

Predstavljamo goste:

Lise Vogel

Jo jednom o kuanskom radu*se priprema za jelo, a odjea se odrava i isti. O djeci se skrbi no ujedno ih se ui vjetinama koje su im potrebne ne bi li stasala u kompetentne odra-sle pripadnike radnike klase. Za pojedince iz radnike klase koji su bolesni, imaju invalidi-tet ili su onemoali takoer se skrbi. Ove razliite zadatke barem djelomino preuzima kuanski rad.

Drugim rijeima, tvrdila sam da je potreban rad sloe-nija konceptualna kategorija nego to se prethodno sma-tralo. On ima dvije kompo-nente jedna ima vrijednost, druga nema. Kuanski rad, druga komponenta koja je prethodno nedostajala, izrazi-to se razlikuje od drutvene komponente, no ipak je na sli-an nain neizostavna za ka-pitalistiku drutvenu repro-dukciju. Ona sama nema vri-jednost, no ipak ima kljunu ulogu u procesu aproprijacije vika vrijednosti. Kada su upregnuti u obavljanje po-trebnog rada, drutveni rad i kuanski rad (njegov novoot-kriveni parnjak) zajedno ine neobian spoj, kakav se jo ni-kada nije mogao sresti u mar-ksistikoj teoriji.04

Interes kapitalista za sma-njivanjem potrebnog rada moe se proiriti kako na kuanski rad, tako i na njego-vu drutvenu komponentu. Oni ljudi koji veinu svoje energije posveuju kuan-skom radu izvlaenju vode iz bunara, kuhanju na ognji-tu, pranju rublja iskuhava-njem, poduavanju djece osnovama itanja, pisanja i aritmetike itd. manje su do-stupni za rad u proizvodnji. Za razliku od toga, kada se kuanski rad smanji, dodatna radna snaga potencijalno se ukljuuje na trite rada. Sma-njenje kuanskog rada je kao proces kontinuirano trajalo kroz 19. i 20. stoljee. Do ranih

* Ovaj rad nastao je u srpnju 1994. godine kao izlaganje na sastanci-ma Konferencije socijalistikih ekonomista u Leedsu, u Engle-skoj. Zahvaljujem Filio Diamante na pozivu, mojim kopanelistima, kao i publici na ivahnoj raspravi. U pripremanju ovoga teksta za objavljivanje od velike su mi po-moi bili komentari Christine Di Stefano, kao i brojnih drugih ano-nimnih recenzenata s obje strane Atlantika. Dugujem posebnu za-hvalnost kolegi Jamesu Dickinso-nu, ija su detaljna zapaanja i sondirajua pitanja, kao i uvijek, bila od neprocjenjive vanosti.

01 Na drugome mjestu, Marx je pre-poznao da je takav rad uvjet za ukupnu socijalnu reprodukciju.

02 Na ovoj razini apstrakcije kori-stim izraz radnika klasa kao ozna-ku za sve one bez vlasnitva, u smislu da ne posjeduju sredstva za proizvodnju. Danas je veina stanovnitva u Sjedinjenim Dra-vama, ali i drugdje, u ovom smislu radnika klasa, zbog ega je nuno da se u manje apstraktnim kontekstima razmotri stratifika-cija kuanstava po zanimanju, obrazovanju, prihodima itd.

03 Oko pitanja ima li kuanski rad ili nema vrijednost u marksistikom smislu rijei pokrenuta je zaseb-na mini rasprava unutar teorij-skog opusa lanica pokreta oslo-boenja ena. Po mome milje-nju, on nema vrijednost u marksi-stikom smislu rijei. Za obrazlo-enje te perspektive, vidi Smith 1978.

04 Ova rasprava, koja pojanjava, ali ne mijenja moju raniju tvrdnju (Vogel 1983), sada mi se ini ma-nje uvjerljivom. Meutim jasno je da se neovisno je li kuanski rad konceptualiziran kao komponen-ta potrebnog rada ili ne u kona-nici mora pronai neki nain da ga se teoretizira unutar marksistike politike ekonomije.

05 Nona Glazer (1987) raspravlja o prijenosu rada kao vanoj kon-tratendenciji smanjenju kuan-skog rada u 20. stoljeu. Prijenos rada dogaa se kada se rad koji su prethodno obavljali trgovci trans-ferira na kupce u samoposluzi te se tako poveava kuanski rad. Martha Gimnez (1990) inkorpo-rira Glazeriin prijenos rada u svoju raspravu o etiri distinktne vrste kuanskog rada. Iako su raz-liiti mehanizmi prijenosa rada znaajni, sumnjam da proturjee dugoronim tendencijama sma-njivanja ukupne koliine kuan-skog rada obavljenog u kuanstvima.

06 Ova analiza kuanskog rada kao kljune komponente reprodukci-je radne snage svoj empirijski pandan ima u nainu na koji su se studije o radnikoj klasi promije-nile u posljednja tri desetljea. Umjesto da se fokusiraju samo na radnike i njihove sindikate, brojni znanstvenici ire perspektivu ka-da promatraju kuanstva radnike klase i zajednice, promatrajui ih kao odgajatelje, odravatelje i za-mjenjivae radne snage. Vidi Sacks 1989; Glucksmann 1990.


R ichard Seymour je pisac, komentator i socijalist. Odrastao je u Sjevernoj Irskoj, a ivi i radi u Londonu. Autor je vi-e knjiga, izmeu ostalog The Liberal Defence of Murder(Verso, 2008.),Un-hitched: The Trial of Chri-stopher Hitchens(Verso, 2012.) iAgainst Austeri-ty(Pluto, 2014.). Suurednik je novog ljeviarskog aso-pisa Salvage, a pie i za The Guardian, London Review of Books, kao i mnoge dru-ge publikacije. Predstavlja emisiju Media Review na televiziji TeleSur, a gosto-vao je i na BBC-u, Al Jaze-eri i C-Spanu. Trenutno dovrava svoj doktorat na London School of Econo-mics (LSE), gdje i predaje.

4 subverzivac

Razgovarala: Bisera Fabrio

(...)

P rvo, ljevica je uvelike sama kriva za stanje u kojem se nala. Bila je posve dezorijenti-rana kapitalistikom krizom i njezinim posljedicama, naui-vi jo jednom da su sve krize kapitalizma ujedno i krize njegove opozicije. Jer i opozi-cija se nekako morala uklopiti u kapitalizam, u njegovu kla-snu strukturu, institucije. I kada je kriza krenula, postalo je jasno da e sve vlade nasto-jati prebaciti trokove na javni sektor, na obrazovanje i tradi-cionalno sindikaliziranu ra-dnu snagu, gdje god je to bilo mogue. To je znailo da e ljevica, koja je iskusila puno vie poraza nego pobjeda pro-teklih godina, morati pronai nain da zbroji svoje razbijene snage i organizira se s konkre-tnim comebackom. I pored to-ga, morali su to uiniti s obzi-rom na raspored koji je name-tnuo protivnik i koji je zadr-ao inicijativu: znate, vla-dajua klasa uvijek je puno bolje opremljena da se prila-godi krizi negoli ljevica. Zato e mobiliziranje opozicije biti ekstremno teko.

Dobro, ali evo, i ljevica se organizira Siriza je po-bijedila u Grkoj, oekuje se da e Podemos dobiti u panjolskoj... Ali ta nova ljevica jo uvijek nije do-minantna, nije pokrenut neki globalni anti-auste-rity pokret. Zato?

Sve krize kapitalizma ujedno su i krize njegove opozicije


Richard Seymour


Neoliberalna drava i socijalistiki izazovModerira: Martin BeroKino Europa / srijeda / 13. svibnja / 19.00 21.00

R azdoblje u kojem se nalazimo pred-stavlja jedinstven izazov. Po prvi put u etrdeset godina stranka ljevice ob-naa dravnu vlast u Europi. Meutim Siriza je vrlo brzo postala, upravo kako je Ralph Miliband opisao poslijeratne socijaldemo-kratske vlade, enklava pod reflektorima unutar neprijateljski nastrojenog institucio-nalnog aparata protiv nje se izvjetava i spletkari, a podjele u njezinim redovima sve su jae. Nalazi se u ratnom stanju s domi-nantnim institucijama u Grkoj i diljem Eu-rope, bez ijednog saveznika na kojeg je rau-nala. Ostavljeno joj je manje prostora za ma-nevriranje i od poslijeratnih administracija, a pod stalnim je rizikom da je unite za svaku i najblau reformu koju pokua provesti.

Pa ipak, izazov dravne moi nije neto to se naprosto moe odbaciti. Upravo je zato analiza kapitalistike drave, koju su Miliband i Poulantzas zapoeli u 1970-ima, a osobito neoliberalnog restrukturiranja kapi-talistikih drava do kojeg je dolo otada, od kritine strateke vanosti. U svom govoru koristit u se pulancijanskom analizom dr-ave kao kondenzacije ravnotee klasnih i politikih snaga, sa specifinom institucio-nalnom materijalnou, kako bih formulirao problem prilagoavanja drave neoliberaliz-mu, bloka moi koji je pridruen dravi, pre-preka koje potonje postavlja pred radikalno lijevu dravnu strategiju, te potencijalnih granica pulancijanske strategije ukoliko ona nije artikulirana uz militantni masovni pokret.

(13.svibnja, u 11 sati na ALU, Richard Se-ymour odrat e i predavanje Znaenje poj-ma prekarijat u sklopu kole suvremene humanistike)

Osim toga, ljevica je napra-vila i neke subjektivne gre-ke. Podcijenili smo stupanj konsenzusa elita po pitanju neoliberalizma i stupanj opeg prihvaanja neoliberal-ne ideologije. Morali smo shvatiti da bilo kakva naznaka alternative ovom reimu biva efektivno marginalizirana u akademskim krugovima, me-dijima, javnoj upravi i poslov-noj zajednici. Djelomian ra-zlog lei u injenici to nismo shvatili koliko je neoliberali-zam dinamian. Smatrali smo da zato to su rast i profitabil-nost bili nii negoli u postra-tnom razdoblju, to znai da je sustav slab. No istovremeno elite su imale svoj sustav na-grada i zato su i imale meu-sobni konsenzus. Po pitanju opeg prihvaanja, opet je lje-vica sama napravila greku. Mogu to pokazati na primjeru Velike Britanije gdje su laburi-sti, a ne Margaret Thatcher, odgurali izborno tijelo prema desnici jer su se i sami poeli tako ponaati. Ideje desnice odjednom su postale prihva-tljive biraima ljevice.

Kako kriza moe biti ko-nano rijeena? Nije do-voljno rei neemo mje-re tednje, protivimo im se to treba predloiti kao rjeenje? Izgleda kao da nekog konkretnog pri-jedloga jo uvijek nema.Tvrdio sam da su mjere te-

dnje zapravo dobro rjeenje ako ste bogati. Ako ste dio onih 1 posto, onda rezovi ima-ju smisla. To ne znai da je to jedino rjeenje koje bogatima ima smisla. Ali povijesno im djeluje u interesu, od ilea do

New Yorka, sredinom sedam-desetih nadalje. Prvo, ograni-ava rast u cilju discipliniranja i kanjavanja radne snage, rui njihovu pregovaraku pozici-ju i ini ih plaljivijima, spre-mnijima na prihvaanje sma-njenih plaa i gorih uvjeta ra-da i time jaa bogatstvo i mo u rukama vlasnika i upravlja-a. Zatim, smanjuje raspon demokracije u samoj dravi. Ovdje ne mislim samo na ne-ke izvanredne situacije u kojima se zbog prijetnje slo-ma trita nalaze razliita opravdanja za tehnokratska ogranienja demokracije. Ci-jela serija mjera tednje slabi ulogu izabranih institucija unutar drave, slabi zaposle-nike javnog sektora i daje mo onima koji nisu birani, uglav-nom sektoru biznisa. Ovo opet stvara puno pogodniji te-ren za bogate u budunosti. I konano, na ovaj se nain mi-jenja ravnotea ideolokih snaga. Obino su proraunski rezovi na poetku opravdani jer se radi o ekonomskim iz-vanrednim okolnostima pa su drutveno neutralni. Ali usko-ro poinjemo sluati kako su sindikati privilegirani bubre-zi u loju koji nisu stegli re-men kao svi ostali. Poinjemo sluati kako su nezaposleni i siromani, ije je bezbrino zaduivanje i oslanjanje na dravu svakako doprinijelo krizi, ti koji trebaju biti disci-plinirani, trebaju im se ukinu-ti socijalne naknade i vratiti ih na posao. I poinjemo sluati da je jedino rjeenje toj sta-gnirajuoj ekonomiji pustiti da funkcionira slobodno tr-ite, da trebamo poticati in-vesticije i pustiti da konku-

1900-ih za pripremanje hrane trebalo je manje vremena, pranje rublja je u odreenoj mjeri bilo manje tegobno, a obrazovne ustanove su na se-be preuzele najveu ulogu u pouavanju vjetinama. Od-nedavno su smrznuta hrana, mikrovalne penice, servisi za pranje rublja, kao i poveana dostupnost dadilja, jaslica, vr-tia te izvankolskih progra-ma, smanjili kuanski rad u jo veoj mjeri.05 Smanjenje kuanskog rada kroz tehnolo-ka i netehnoloka sredstva nee nuno primorati kuan-stva da ponu slati vie radne snage svojih lanova na tri-te. Meutim ono otvara veu mogunost da to ipak uine.

Ukratko, kapitalisti se kao klasa nalaze izmeu brojnih proturjenih pritisaka, meu kojima su: njihova dugorona potreba za radnom snagom, njihova kratkorona potranja za razliitim kategorijama ra-dnika i potroaa, njihovi pro-fitni zahtjevi, te njihova elja da odre hegemoniju nad po-dijeljenom radnikom kla-som. Naravno da (u saetku moje teorijske konstrukcije) ovi proturjeni pritisci stvara-ju tendencije, a ne predo-dreene neizbjenosti. Takve tendencije ne moraju nuno proizvesti rezultate koji pogo-duju vladajuoj klasi, kao to tvrde funkcionalistika tuma-enja. Umjesto toga, procesi reprodukcije radne snage konstituiraju teren borbe. U postojeim drutvima kapita-listi usvajaju razliite strategi-je, od kojih neke ukljuuju manipuliranje kuanskim ra-dom koritenjem metoda koje se mogu analizirati kao stva-ranje apsolutnog ili relativnog vika vrijednosti. Istovreme-no, radni ljudi nastoje se izbo-riti za najbolje uvjete za vlasti-tu obnovu, to moe ukljui-vati odreenu razinu i vrstu kuanskog rada. Budui da su i kapital i rad najee fra-gmentirani na distinktne sek-tore, rezultati nisu ujednaeni po svim slojevima.

Na taj se nain kontradik-torna tendencijska dinamika provlai kroz povijesne borbe oko uvjeta reprodukcije radne snage kao robe. Pojedini isho-di te borbe ukljuivali su: na-dnice dovoljne za trokove ci-jele obitelji za odreene sku-pine, zakonske propise koji su titili ene i djecu kao radnike u industriji, rodnu i rasnu se-gregaciju na tritu rada, smjetaj migrantskih radnika u barakama itd.06

(...)

S engleskog prevela Karolina Hrga

[iz teksta Jo jednom o kuanskom radu* /integralni prijevod u Up&Underground 2015]Izvor: Domestic Labor Revisited, Sci-ence & Society, Vol. 64, No. 2 (Ljeto, 2000), str. 151-170, Guilford PressStable URL: http://www.jstor.org/stable/40403837

Povremenik za nove emancipacijske borbebroj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com subverzivac 5

P R E DAVA N J E I R A S P R AVA

Budunost demokracije u Europi i transformativna mo zajednikih dobaraSudjeluju: Ugo Mattei (IUC Torino), u raspravi sa: Ska Keller (Zeleni/Europski parlament), Danijelom Dolenec (Grupa 22) i Florentom Marcellesijem (EQUO)Kino Europa / subota / 16. svibnja / 21.00 23.00

irom Europe posljednjih desetljea raste pritisak na javna i zajednika dobra, kroz razliite vrste aranmana privatizacije, eksproprijacije, koncesije, javno-privatna partnerstva kojima se suava javni prostor, smanjuje pristup resursima ili pogorava kvaliteta javnih usluga.U najveem broju tih sluajeva javni je interes indirektno ugroen, javne ovlasti uzurpira-ne, a graani iskljueni. Budui da takve odluke donose stranke koje logikom reprezentativne demokracije imaju legitimitet pregovarati o razvojnim i eko-nomskim rjeenjima, u velikom broju sluajeva izostaje kritiki stav prema ta-kvim tendencijama.Zbog nezadovoljstva takvim rjeenjima koja ujedno imaju sve tetniji utjecaj na ivot graana, prava i njihov standard zbog rasta javnog duga, otplata kamata javnim novcem i plaanja kompenzacija, sve vie raste otpor prema takvim nainima upravljanja javnim resursima. Uzurpacija jav-nog i tete za javni interes postaju sve vie konstanta ponaanja establimen-ta koja izaziva valove protesta i stvaranje novih drutvenih pokreta od kojih se mnogi okupljaju oko ideje ouvanja zajednikog. Zajednika dobra i nove vizije pravednijih i participativnijih odnosa postaju pokretaka snaga i rezervoar novih drutvenih projekata koji ne samo da ele ouvati pristup javnom ve i stvaraju novu institucionalnu arhitekturu s tim ciljem. Utoliko ideja zajedni-kih dobara postaje konstitutivna snaga drutvenih pokreta prema kojoj gravi-tiraju zahtjevi za demokratizacijom politikog i ekonomskog ivota u Europi.

O K RU G L I S TO L

Antifaizam nakon svega: izmeu revizionizma i uline desniceSudjeluju: Budimir Lonar, Viktor Ivani, Robert Botteri, Vesna Kesi, Ana Pani (Muzej istorije Jugoslavije), Vjekoslav Perica, Sanja HorvatiniModerira: Dragan MarkovinaKino Europa / utorak / 12. svibnja / 19.00 21.00

N akon to su u razdoblju socijalistike Jugoslavije antifaistika borba i ideja antifaizma inile jedan od konstitutivnih mitova drave, s raspa-dom zemlje i dolaskom kontrarevolucije na vlast u svim bivim jugosla-venskim republikama, stvoreni su preduvjeti za aktivan obraun s batinom antifaizma. ime nismo daleko od zakljuka Srana Miloevia kako su sva postjugoslavenska drutva prije svega konstituirana kao antikomunistika. Sluaj Hrvatske tu posebno dolazi do izraaja. S jedne strane kroz otvorenu fi-ziku i institucionalnu agresiju prema toj ideji, putem ruenja vie od tri tisue antifaistikih spomenika i promjena kolskih programa, ali i kroz izraen ci-nizam dravnih institucija, koje su antifaizam ostavile u Ustavu, otvoreno ga negirajui u stvarnosti.

Danas, 25 godina nakon prevrata i 20 godina po okonanju ratnih sukoba, ideja antifaizma u ovdanjim drutvima nalazi se pred novim izazovima. S je-dne strane sve su prisutnije ideje revizionizma, po kojima jugoslavenski parti-zani nisu nita drugo radili doli ubijali neduan svijet, dok je s druge strane taj proces praen novim buenjem uline desnice, ija se nastojanja iscrpljuju u ouvanju dominantnih narativa iz posljednjeg rata. Analizirajui na kraju sve navedeno, treba imati u vidu da se ovdje ponajmanje radi o odnosu prema prolosti. Budui da je odnos prema njoj u prvom redu motiviran budunosti-ma ovih drutava, koje bi desnica eljela vidjeti duboko klerikalnima, izolirani-ma i meusobno zavaenima, takva nastojanja naravno nameu kao nunost destrukciju antifaistike batine, vezane uz modernizaciju zemlje, sekularno drutvo i suradnju junoslavenskih naroda.

rentnost vlada. Stvara se tvrdi, konkurentni, poduzetniki etos, onaj koji je protiv tradici-onalnih formi drutvene soli-darnosti i same socijalne dra-ve. I to isto uvelike pogoduje bogatima.

I kako se onda kriza treba rjeavati?Kada govorimo o rjeenju,

ne govorimo o drutveno neu-tralnom rjeenju. To je nemo-gue. Govorimo zapravo o rje-enju za onih 99 posto. Ili, ako emo stvari nazvati pravim imenom, govorimo o klasnoj borbi. Smatram da ne bismo trebali gledati na rast kao na cilj sam za sebe, nego se mora-mo fokusirati na da se klatno od koristi za bogate vrati na stranu veine. Za poetak, po-krenimo kampanju za nacio-nalizaciju banaka. Neka budu od drutvene koristi, i rijeimo se starog kadra i vladajue kla-sne mree koja ih sada vodi. To e svakoj izabranoj vladi dati veliki prostor da se angaira u ekonomskom planiranju, ze-lenim investicijama... Istovre-meno, postat e velika baza sredstava za daljnje vladine akcije. Slomit e ivani sustav moi bogatih, i time e nam puno toga biti jednostavnije. I ideoloki, usmjerava vatru ta-mo gdje treba ii; na bogate, a ne na najranjivije. Nadalje, po-krenimo kampanju za nacio-nalizaciju itavog niza komu-nalija, od struje do vode i pro-meta i neka budu low cost. Kao efekt toga, neoliberalna ideo-logija e se razbiti o hridi, jer e se kolektivizam i egalitari-zam na temelju osobnog isku-stva pokazati boljima negoli konkurentnost i trite. Zatim, trebamo demokratsku javnu kontrolu sa to veim brojem izabranih tijela, a ne javnu upravu u kojoj e se unajmiti biznismen za pro-voenje pojedine odluke jer eto, on zna najbolje. Trebamo demokratizirati dravu na svim razinama i odmaknuti se od tradicionalne ideje liberal-ne demokracije u kojoj glasate za nekoga svakih nekoliko go-dina i potom se vratite u pasiv-nost. Ne moemo biti izvan ili protiv politike: nemamo opciju apstiniranja od drave. Moramo shvatiti da drava ni-je samo instrument represije nego kompleksno podruje borbe u kojoj moramo traiti maksimiziranje demokratskih ogranienja za vladajuu kla-su. Neizbjeno, takva nova borba vodi do stvaranja stra-naka i zato su Siriza i Podemos dvije prilino razliite stranke koje se pokuavaju boriti na is-tom terenu. Ranije iskustvo pokazuje da su stranke tije-kom proteklog stoljea bile prelagano inkorporirane u strategije vladajue klase. Ka-da preuzmu vlast, odjednom postaju izolirane na terenu na kojemu dominiraju neprija-

teljske sile, pod stalnim priti-skom da napuste svoj radikalizam.

Uskoro vam slijede izbori u Velikoj Britaniji. to oekujete? to e biti presudno za birae?Mislim da e konzervativci

imati neto vie glasova, ali nedovoljno da formiraju par-lamentarnu veinu. Dakle bit e jo vie dogovora i pregovo-ra meu razliitim strankama kako bi se oformila vlada. Za-pravo su dvije velike teme ovih izbora; prva su mjere te-dnje, rezanje potronje i pri-vatizacija koje je provodila ova koalicijska vlast. Problem je to se sve tri najvee stranke slau s logikom mjera tednje; njihove su razlike u tome koli-ko brzo i duboko trebaju reza-ti, ne u tome treba li biti rezo-va. Drugo je pitanje imigracija.

Kako izgleda ta debata? Postoji li u Velikoj Brita-niji islamofobija, u poslje-dnje vrijeme naroito po-vezana s ISIS-om i odru-bljivanjem glava taocima, od kojih je dosad bilo pu-no britanskih dravljana? Kakva se rjeenja predlau?Po pitanju islama, s vreme-

na na vrijeme se dogaa pani-ka zbog ISIL-a, ili zbog uboj-stva novinara Charlieja Heb-doa, kada nas se podsjea da su muslimani bauk na koji moemo projicirati nae naj-gore strahove. Islamofobija je i dalje vana boja u rasistikoj paleti, ali razbijena je ranije stvorena situacija u kojoj su politiari i mediji svakog dru-gog tjedna napadali islam. Dominantan rasni osjeaj nije strah, nego srdba. A njezina os antiimigracijska ideologija. Dakle imigracija je prvo ili drugo najvanije pitanje izbo-ra koji nam dolaze i to poka-zuju ankete. Za veinu ljudi to znai da ele da se imigracija ili smanji ili zaustavi. U nekim sluajevima ele ih i izbaciti. No u konanici, ljudi ne glasa-ju prema tom prioritetu. Od-nosno, oekivali biste da takvi ljudi glasaju za UKIP ili neku drugu prosvjednu antiimi-grantsku stranku, ali to ini samo manjina. To je zato to ljudi u principu imaju vrlo slojevita razmiljanja i pogle-de po pitanju useljenitva i njih ne mogu obuhvatiti je-dnostavna ispitivanja javnog mnijenja. U Velikoj Britaniji dogodila se sociodemografska promjena. Veina UKIP-ovih biraa su stariji bijeli mukar-ci, dok je stasao mlai, multi-rasni blok koji je iskusio deblji kraj mjera tednje i neolibe-ralnog prekarijata i ije su drutvene vrijednosti vrlo li-beralne. Oni estoko dre po-ziciju antirasistikog zdravog razuma. Prije nekoliko dese-

tljea, ope vrijednosti stvara-le su se oko britanstva, pa onda islamofobije, borbe pro-tiv terorizma, ali je stvorena i generacija ije su vrijednosti oblikovane preko poklia Stop the War, propalestinskog akti-vizma...To su ljudi koji stvara-ju i nose antirasistiku Veliku Britaniju. I moda e zvuati samozadovoljno, ali mislim da su rasisti u UKIP-ovoj ekipi u pogrenom dobu i to e se vjerojatno u iduim godinama i pokazati.

to mislite da su najvee posljedice financijske kri-ze? I je li realno da e do-bro uzdrmati neoliberalni model?Koliko god da bih elio

drugaije, ini se da je neoli-beralni model ostao nedirnut i da, zaista ojaan. U smislu posljedica, jasno je da je finan-cijski sustav zatien i da su trokove na sebe preuzele na-cionalne drave. To je stvorilo vrlo nejednake rezultate, na-roito u Europi u kojoj imperi-jalistika hijerarhija meu dr-avama nalae da Grka moe biti kanjena bez presedana dok mjere tednje u Velikoj Britaniji ne ukljuuju nita slino. Siriza s pravom tvrdi da je rije o humanitarnoj ka-tastrofi; radi se o situaciji u ko-joj kao da je rat zaustavio ze-mlju. U Velikoj Britaniji na-prosto ne postoji takva razina socijalne mizerije. Rezovi su napravljeni selektivno, poli-tiki pametno, tako da su tar-getirane uske skupine ljudi, jedne za drugima, pa nije is-provocirana opa pobuna. Po-stoji i dio prie koji se odnosi na samu Europsku uniju. Inte-resi financija zatieni su tako da se sve loe strane sustava prebacuju na nacionalne dra-ve, i to najprije na one najsla-bije i to je uinjeno upravo zajednikom politikom vo-ljom, od Berlina do Pariza. U svemu tome ak mi se ini da postoji neto kolonijalno u nainima kako se rjeava kriza u kapitalizmu Grci e patiti i bit e podvrgnuti razliitim zlim rasistikim karakteriza-cijama kako bi se te mjere opravdale; poslat e im pred-stavnike monih zemalja da im vode poslove umjesto njih, smatrajui da je to zato to su previe nesposobni i neodgo-vorni da sami upravljaju svo-jom dravom. Ukoliko se Gr-ka pokua osloboditi, naii e na bojkot, koji e po svojoj strogoi i otrini biti uspore-div s onim u Gazi. Eto, s tim smo mi suoeni.

(...)

Iz intervjua objavljenog u Globusu, 22. travnja 2015. godine

F ranziska MariaSkaKeller(roena22. studenog 1981.)njemaka jepolitiarka i lanica Europskog parlamenta ispred stranke Savez 90/Zeleni. Keller se specijalizirala za pitanja migracije i odnosa EU s Turskom. Studirala je studije islama, turske i idovske studije na Slobodnom sveuilitu u Berlinu. Od 2001. godine lanica je mladei Zelene stranke. Od 2005. do 2007. godina bila je glasnogovornica Federacije Mladih Zelenih Europe. 2002. godine pridruila se njemakoj stranci Zelenih. Radila je na dravnom referendumu protiv novih rudnika ugljena u Brandenburgu. U sijenju 2014. pobijedila je na preliminarnim izborima unutar stranke Zelenih, kao i na sveeuropskim otvorenim preliminarnim izborima, skupa sJos Bovom, ime je postala jedna od vodeih kandidatkinja za europsku stranku Zelenih.

U go Mattei talijanski je odvjetnik i akti-vist koji je sudjelovao u zauzimanju Te-atro Valle u Rimu, a djelovao je i kao pravni savjetnik za izradu statutu Fondazione Tatro Valle Bene Comune. U svojoj najnovijoj knjizi Beni Comuni. Un Manifesto, daje teorij-sku osnovu za aktualni val otpora u Italiji pro-tiv neoliberalizma.Jedan od najboljih primje-ra njegove borbe za zajednika dobra uspje-na je kampanja protiv privatizacije vode u Italiji, iji je bio jedan od glavnih protagonista. Kampanja je kulminirala s dravnim referen-dumom na kojemu je vie od 27 milijunaTali-jana podrala planove za priznavanje vode kao zajednikog dobra.v

kolovao se na Pravnom fakultetu Sveuilita u Turinu, Pravnom fakultetu Berkeley kalifornijskog sveuilita, LSE-ovom Facult Internationale de Droit Com-paru Strasburgu, a bio je i Fulbrightov sti-pendist. Kao izvanredni profesora i strunjak predavao na nekim od najznaajnijih sveuilita, od Yalea i Cambridgea do Mont-pelliera i Macaua. 1994. godine, Mattei postaje prvi dobitnik Fromm Chair iz meunarodnog i komparativnog prava na Pravnom fakultetu Hastings kalifornijskog sveuilita. U svom radu kombinira izniman broj akademskih publikacija sa snanom aktivistikom i politikom porukom o transformativnoj moi zajednikih dobara (commonsa).


P rofesor Steve Ke-en voditelj je ko-le za ekonomiju, povi-jest i politiku na Sveuilitu Kingston u Londonu. Jedan od malobrojnih ekonomi-sta koji je shvatio da je ozbilj-na ekonomska kriza neizbje-na, i na to javno upozorio jo u prosincu 2005. godine (Bezemer 2009.), to mu je s njegovim pionirskim radom na sloenim sustavima mo-deliranja duga deflacije (Ke-en 1995.) donijelo nagradu Revere - za ekonomista ko-ji je prvi, najjasnije predvidio i javno upozorio na global-nu financijsku krizu, te iji bi rad mogao utjecati na spr-jeavanje nove krize u bu-dunosti. Keenov ui istra-ivaki interes je monetar-no makroekonomsko mode-liranje. Osniva je i urednik utjecajnog bloga o ekonomi-

ji (www.debtdeflation.com/blogs), a njegova knjiga De-bunking Economics (Ke-en 2001, Keen 2011) postavi-la je velik broj formalnih kri-tika dostupnih svakom ne-akademskom itatelju. Ta-koer pie kolumnu na por-talu Business Spectator. Bio je profesor ekonomije i fi-nancija na Sveuilitu Za-padnog Sydneyja sve do oujka 2013. nakon ega je sveuilite ukinulo ekonom-ski smjer. Steve Keen je na-pisao vie od 70 akademskih rasprava o temama poput modeliranja financijske ne-stabilnosti, monetarne ma-kroekonomije, ekonofizike, islamskog bankarstva, ma-tematikih pogreaka u ne-oklasinoj mikroekonomiji, logikih pogreka u Marxo-voj ekonomiji...

6 subverzivac

Dimitrije Bira

H rvatska ekonomska misao ima jedin-stvenu priliku upo-znati se s idejama profesora Stevea Keena. Pro-fesor Keen jedan je od onih ekonomista koji su svoje eko-nomske poglede razvili iz ekonomske misli Karla Mar-xa, Thorsteina Veblena, Jo-sepha Schumpetera i ponajvi-e Hymana Minskog, dakle re-dom ekonomista koje suvre-mena ekonomska znanost u irokom luku zaobilazi.

Nastupom Keena na Sub-versiveu profesorima i stu-dentima, kao i ostalim zainte-resiranima, prua se velika prilika da posluaju ideje ovog svjetski poznatog ekonomista.

Treba rei kako je Steve Ke-en dobitnik nagrade Revere iz 2010. (nazvane po Amerikan-cu Paulu Revereu, koji je u 18. stoljeu za vrijeme britansko--amerikog rata u slavnom ja-hanju kroz no upozorio Amerikance da se pribliava britanska vojska) tako to je dobio gotovo dvostruko vie glasova od dvojice ostalih do-bitnika, Nouriela Roubinija i

Deana Bakera. Meu kandida-tima su bili Joseph Stiglitz i Paul Krugman.

Ova se nagrada dodjeljuje ekonomistima koji su prvi i najjasnije predvidjeli global-nu financijsku krizu i javno upozorili na nju. Takoer, dodjeljuje se ekonomistima iji bi radovi ponajvie mogli sprijeiti novu globalnu fi-nancijsku krizu u budunosti.

Profesor Keen estoki je kritiar neoklasine kole ekonomske misli koja domi-nira u suvremenoj ekonom-skoj znanosti i koja se ui na veini ekonomskih fakulteta diljem svijeta. Osnovna nje-gova zamjerka neoklasinoj koli jest njezina nemo-gunost zadovoljavajue ana-lize ekonomske stvarnosti. Njezina nemogunost u smi-slu izrazite diskrepancije iz-meu onoga to ona poruuje (dakle teorije) i onoga to se zaista zbiva (dakle prakse). Drugim rijeima, neoklasina kola nije mogla predvidjeti aktualnu financijsku krizu, niti to moe u budunosti.

Ovakav zakljuak profeso-ra Keena navodi na stav da je dotina kola opasna jer obli-kuje takav pogled studenata i javnosti na ekonomiju po-mou koji ignorira krize i koji ih time ne moe ni predvidjeti.

Ona ustraje u nekim teorij-skim postavkama koje su odavno dokazane kao nereal-ne i koje u biti slue toj koli da svako malo stvara nove pretpostavke koje zaobilaze oigledan jaz izmeu teorije i prakse te ih maskira kroz ra-zne matematike modele. Osnovna teorijska postavka

koju Keen u ovom kontekstu kritizira jest shvaanje (finan-cijske) krize kao izvanrednog stanja u kapitalistikoj ekonomiji.

Trita funkcioniraju opti-malno i racionalno, ali zbog pogrene ekonomske politike, zbog prevelike pohlepe potro-aa i dunika, dogodi se tre-nutak u kojem nastaje kriza. Kako je ona neto izvanredno, na nju tako treba i reagirati. Treba izmijeniti neke ovlasti banaka, smanjiti preveliku potronju, provesti reformu dravne ekonomske politike, poreznog sustava itd.

Meutim, Keen polazi od sasvim druge postavke za koju moemo rei da je daleko real-nija. Naime, on polazi od toga da je financijska kriza u kapi-talizmu zapravo njegovo re-dovno stanje. Znai, povoljan razvoj kapitalizma, ekonom-ski rast i uredno funkcionira-nje financijskog trita dovo-de do krize na odreenom stupnju.

Zbog toga uzroke krize tre-ba traiti u samoj strukturi fi-nancijskog kapitalizma, a ne u povrnim procesima i politi-kama koje su samo izraz ovih strukturnih kretanja.

Budui da je tema Keenova doktorata bila Minskyjeva hi-poteza o financijskoj nestabil-nosti, moe se zakljuiti kako on svoju analizu bazira upravo na daljnjoj primjeni pogleda i teorija Hymana Minskog.

Za profesora Keena nema sumnje: veliku financijsku krizu, najveu krizu kapitaliz-ma poslije Velike krize 1929. uzrokovalo je pucanje mjehu-ra privatnog duga i upravo je ovaj uteg privatnog duga

Privatni dug i ekonomska stagnacija


Steve Keen

osnovni faktor koji usporava rast u SAD-u te perpetuira de-presiju u Europi.

A budui da mainstream ili neoklasina kola ekonomske misli ne moe tono odrediti uzroke postojee krize, ona nastavlja propisivati iste re-cepte koji su zapravo i doveli do krize. K tome, utjecajni fi-nancijski funkcioneri poput guvernera sredinjih banaka, takoer ne vide problem u primjeni onih mjera i politika koje su zapravo bile uzroci krize.

Na koji nain Keen pristu-pa fenomenu krize?

On tvrdi da je pitanje pri-vatnog duga najvanije za ra-zumijevanje trenutne krize kao i ekonomskog rasta prije nje. Dakle novac je ovdje krei-ran endogeno, to znai da se on kreira iz zajmova ban-kovnog sektora te tako utjee na agregatnu potranju.

No u tome nije problem. Problem je to postoje dvije vrste financiranja na temelju ovog procesa: investicijsko i pekulativno. Investicijsko fi-nanciranje karakterizira ula-ganje u znanje, tvornice, nove kue i time se poveava kapa-citet zemlje da generira doho-dak. S druge strane, pekulaci-ja oznaava kockanje s cijena-ma vrijednosnih papira i kua, a ova aktivnost ne pridonosi agregatnom dohotku, nego samo promjeni vlasnik unu-tar zemlje. Posljedica pekula-cije jest sve vee zaduivanje. Ipak, u politici ova vana dis-tinkcija nije bitna jer i peku-lativni novac koji je potroen zapravo pojaava potranju is-to kao i novac dobiven investicijama.

U toj situaciji neizostavni je fenomen Ponzi sheme koja se svodi upravo na pekulativ-no stvaranje novca posuiva-njem novca ljudima koji ga ne mogu vratiti. Sve veim zadu-ivanjem drutva koje proi-

zlazi iz privatnih dugova koji se ne mogu otplatiti, a koji pak nisu financirali proizvodnju upravo jer to i nije bio cilj, tre-nutak razorne krize se pribliava.

Tijekom tog pretkriznog razdoblja, kada itav mehani-zam funkcionira vrlo uspje-no, privatni dugovi i pekula-tivno financiranje nastavljaju se razvijati. Iako sve ovo poti-e agregatnu potranju te tako i utjee povoljno na cijelu eko-nomiju, i ovdje se preuzete obaveze moraju refinancirati. Porast kamatnih stopa podie trokove novca ak i ako po-vrat od imovine ne raste is-tom veliinom.

Naravno da itava ova kon-strukcija ima slabe temelje, a oni su trostruki. Prvo, peku-lanti moraju, zbog refinanci-ranja u kontekstu porasta ka-matnih stopa, poveavati nov-ane izdatke u odnosu na pri-mitke. Drugo, kako je veina njihove imovine u terminima dueg roka od obaveza, to po-rast i kratkoronih i dugoro-nih kamatnih stopa vodi veem padu trine vrijedno-sti imovine u odnosu na oba-veze. Zbog toga se poveava vrijednost njihova duga. Tree i konano, kako su pogledi pekulanata subjektivni, izne-nadni pad u novanim primi-cima u situaciji kada oni mo-raju podmiriti svoje obaveze prema klijentima, moe vodi-ti brzoj i obimnoj revaluaciji poeljnih financijskih struk-tura, to onda dodatno iskri-vljuje cjelokupnu sliku.

Nakon svega, profesor Ke-en predlae sljedee rjeenje: u drevnim se vremenima pi-tanje velike zaduenosti koja je koila daljnji razvoj drutva prevladavalo ukidanjem du-gova i time su najvee tete pretrpjeli vjerovnici. Kako je danas situacija daleko kompli-ciranija, i jednostavnim uki-danjem dugova nastao bi kaos


Steve Keen:Privatni dug i ekonomska stagnacija Moderira : Dimitrije BiraKino Europa/ 15. svibnja/ 21.00 23.00



Vandana ShivaZemljina demokracijaKino Europa/etvrtak/14.svibnja/21.00

subverzivac 7Predstavljamo goste:

Vandana Shiva zbog bankrota raznih miro-vinskih fondova, opina, ba-naka i ostalih institucija koje su kupovale sekuritizirane in-strumente zaduivanja. Stoga Keen predlae modernu ver-ziju ukidanja dugova iz drev-nog doba u obliku kvantita-tivnog oputanja za drutvo.

Monetarno ubrizgavanje na bankovne raune javnosti, a ne banaka, pod uvjetom da javnost (ljudi koji imaju dugo-ve) odmah plati svoje dugove. Ovo bi, prema Keenu, direk-tno smanjilo dugove, ali ne bi favoriziralo dunike u odnosu na tedie. Takoer, smanjilo bi profitabilnost financijskog sektora, ali ne pogaajui nje-govu solventnost.

Moemo zakljuiti da je osnovna znaajka financij-skog kapitalizma koju nam profesor Keen eli pojasniti samostalno i endogeno gene-riranje financijske strukture koja je osjetljiva na financijske krize te kako normalno funk-cioniranje financijskih trita u (zbog toga) uzlaznoj ekono-miji neminovno uzrokuje fi-nancijsku krizu.

V andana Shiva je fizi-arka, ekoloka akti-vistkinja i spisatelji-ca koja trenutno ivi u Delhiju. Autorica je vie od 300 radova objavljenih u vo-deim znanstvenim i tehni-kim asopisima.

Shiva je tijekom 1970-tih sudjelovala u nenasilnom po-kretu Chipko. Rije je o po-kretu ije su glavne sudionice bile ene koje su primijenile taktiku grljenja stabala ne bi li se sprijeila njihova sjea. Je-dna je od elnih ljudi Meu-

narodnog foruma za globali-zaciju (zajedno s Jerryjem Manderom, Edwardom Gold-smithom, Ralphom Nade-rom, Jeremyjem Rifkinom i dr.), kao i istaknuta figura po-kreta za globalnu solidarnost poznatog kao alterglobaliza-cijski pokret. Zagovara vie tradicionalnih filozofijskih uenja, kao to se moe primi-jetiti iz njezina intervjua u kn-jizi Vedic Ecology (Vedska eko-logija, autora Ranchora Pri-mea), u kojoj se prepoznaju utjecaji vedskog nasljea.

Svoj doktorat iz fizike ste-kla je na Sveuilitu Zapadnog Ontarija 1978. godine, branei tezu pod naslovom Hidden Variables and Non-locality in Quantum Theory (Skrivene varijable i nelokalnosti u kvantnoj teoriji). Kasnije se poinje baviti interdiscipli-narnim istraivanjem u zna-nosti, tehnologiji i politikama okolia na Indijskom institutu za znanost te Indijskom insti-tutu za menadment u Bangaloreu.

Godine 1993. Shiva je dobi-la nagradu Right Livelihood (takoer poznatu kao alterna-tivna Nobelova nagrada) ... za postavljanje ena i ekologije u srce modernog diskursa o ra-zvoju. Primila je i nagradu Global 500 programa Ujedi-njenih naroda za zatitu oko-lia (United Nations Enviro-nment Programme UNEP) 1993. godine, kao i meunaro-dnu nagradu Earth Day Ujedi-njenih naroda (UN) za po-sveenost ouvanju planeta to je pokazala svojim djelima, vodstvom i pruanjem pri-mjera ostatku svijeta.

Ne propustite!O K RU G L I S TO L

Neotradicionalizam i (protu)obiteljske inicijativeU suradnji s Dominom/Queer Zagreb SezonomSudjeluju: Boris Dittrich (Human Rights Watch), sa sugovornicima: Ivan Novosel (Youth Initiative for Human Rights, Zagreb Pride), Goran Mileti (Human Rights Defenders, Beograd Pride)Moderira: Sandra Beni (CMS)Kino Europa / ponedjeljak / 11. svibnja / 19.00 21.00

K ako smo na primjeru referenduma o braku mogli vidjeti i u Hrvatskoj, ini-cijative za uvanje tradicionalnih vrijednosti zapravo se koriste u svrhu de-valorizacije LGBT obitelji i drugih raznolikih oblika branih i obiteljskih zajednica. Kori-stei osjetljivost pojma vrijednosti u kombi-naciji s terminima obitelji, braka i djece, te uz podrku vjerskih organizacija pokuava se pridati legitimitet diskriminatornoj poli-tici. Koji su izazovi pred dananjim ljudsko-pravakim aktivistima koji djeluju uz op-strukcije od strane obiteljakih inicijativa, te kako neokonzervatizam predvoen Rusi-jom (a na razini vjerskog civilnog drutva i SAD-om) utjee na stanje ljudskih prava globalno, raspravljat e s doajenom LGBT aktivizma Borisom Dittrichom aktivisti iz Hrvatske i Srbije, uz moderaciju Sandre Beni.

Boris Dittrich, dugogodinji voditelj LGBT programa Human Rights Watch, 12 je godina bio lan nizozemskog sabora, te je tijekom tog perioda ostvario da Nizozemska postane prva drava svijeta koja je uvela is-tospolne brakove. Nakon prelaska u Human Rights Watch sudjeluje u nizu dostignua za LGBT prava na globalnoj razini jedan je od pokretaa Yogyakarta principa pri Uje-dinjenim narodima, doprinio je sporazumu 68 drava da se bore protiv diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije kao i prvoj javnoj osudi homofobije od strane tajnika UN-a Ban Ki-moona, te odluci Vatikana da se slubeno obrati UN-u u korist dekrimi-nalizacije istospolnih odnosa i potovanja ljudskih prava LGBT osoba.

Ne propustite!P R E DAVA N J E I R A S P R AVA

Klimatska pravda u europi i svijetuSudjeluju: Kumi Naidoo (Greenpeace International), u raspravi sa: Jagodom Muni (Friends of the Earth International), Benedekom Javorom (Europski parlament i Europska zelena stranka) i Asadom Rehmanom (Friends of the Earth EWNI)Kino Europa / petak / 15. svibnja / 19.00 21.00

Z adnje izvjee Meuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2014. godine utvrdilo je da je gotovo sigurno ovjek uzrok globalnog zatopljenja koje znanstvenici opaaju od 1950. godine. Vlade svijeta jo od 1992. godine pokuavaju dogovoriti globalni obvezujui sporazum za dovoljno smanjenje emisija staklenikih pli-nova kako bi se ublaile klimatske promjene kao i mjere za prilagodbu na njih. Vjerojatno zadnja prilika za takav sporazum bit e u prosincu na meuvladinoj konferenciji u Pa-rizu, a glavna prepreka postizanju sporazu-ma u Parizu kao i na prijanjim konferenci-jama jesu razliite percepcije o pravednosti u dijeljenju odgovornosti, rizika i posljedica klimatskih promjena. Klimatske se promje-ne kao i drugi ekoloki problemi nejednako manifestiraju u prostoru pa e tako posljedi-ce klimatskih promjena biti najtee u ze-mljama globalnog Juga koje su historijski najmanje doprinijele problemu. Isto tako kli-matske promjene kao i drugi ekoloki pro-blemi naslanjaju se na postojee drutvene nejednakosti pa e tako one najvie pogoditi najsiromanije, najnemonije i najranjivije

skupine u drutvu iako su ponovno te skupi-ne svojom potronjom obino najmanje do-prinijele problemu. Rjeavanju problema kli-matskih promjena moe se pristupiti isto tehniki uz ignoriranje historijske nepravde meu zemljama i drutvene nepravde unu-tar zemalja ili se problemu moe pristupiti na temelju koncepta klimatske pravde u dis-tribuciji odgovornosti za ublaavanje i re-sursa za prilagodbu klimatskim promjena-ma, to zagovaraju brojne zelene organiza-cije u Europi i svijetu.

Kumi Naidoo je junoafriki aktivist za zatitu ljudskih prava i izvrni direktor Gre-enpeacea. Nakon borbe protiv aparthejda u Junoj Africi u 70-ima i 80-ima, Naidoo je vodio globalne kampanje protiv siromatva te bio meunarodni tajnik Civicusa, meu-narodnog saveza za graansku participaci-ju. Odnedavno je organizirao masovne de-monstracije na klimatskim pregovorima i vodio globalnu kampanju za klimatsku akci-ju koja okuplja ekoloke, religijske, humani-tarne i ljudskopravake organizacije, sindi-kate i znanstvenike.


Chibbera je za Jacobin intervjuirao Jonah Birch, student diplomskog studija sociologije na Sveuilitu u New Yorku.

(...) Postkolonijalna teorija

svoju privlanost u velikoj mjeri duguje rairenoj te-nji da se izbjegne euro-centrizam i razumije va-nost lokalno specifinih kulturnih kategorija, for-mi, identiteta, ega sve ne: da se ljude razumije onakvima kakvi su bili, ili jesu, ne tek kao apstrak-cije. Meutim pitam se, ne postoji li takoer i opasnost u nainu na koji postkolonijalni teoretia-ri razumiju kulturnu spe-cifinost nezapadnih dru-tava, te je li rije o obliku kulturalnog esencijalizma?Naravno da je to opasnost. I

to ne samo opasnost; to je zamka u koju subalterni stu-diji i postkolonijalna teorija redovito upadaju. Najee se to vidi u njihovim argumenti-ma o drutvenom djelovanju i otporu. Nema nieg spornog u tvrdnji da ljudi crpe inspira-ciju iz lokalnih kultura i pra-ksi kada se odupiru kapitaliz-mu, ili kada se odupiru razlii-tim agensima kapitala. No po-sve je druga stvar tvrditi da ne postoje univerzalne tenje, univerzalni interesi koje bi ljudi mogli dijeliti.

tovie, jedna od stvari na koje ukazujem u svojoj knjizi jest da kada povjesniari su-balternih studija obavljaju empirijski rad o seljakom otporu, poprilino jasno po-

kazuju da kada se seljaci [u In-diji] prikljuuju kolektivnom djelovanju, oni to ine uglav-nom potaknuti istim tenja-ma i porivima kao i seljaci na Zapadu. Ono to ih razdvaja od Zapada kulturni su obrasci kroz koje se takve tenje izra-avaju, no ini se da su njihove aspiracije same po sebi prili-no konzistentne.

Uostalom, kad malo razmi-slite o tome, je li doista toliko neobino tvrditi da su seljaci u Indiji zabrinuti za obranu svo-je dobrobiti; da ne vole kada ih ugnjetavaju; da bi voljeli moi zadovoljiti odreene osnovne prehrambene potrebe; da ka-da plaaju rentu veleposjedni-cima, pokuavaju zadrati za sebe to je vie mogue jer im se ne svia to se moraju od-rei svojih usjeva? Tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljea to su bili razlozi zbog kojih su se ove seljake borbe dogaale.

Kada teoretiari subalter-nisti podiu ovaj ogromni zid kojim razdvajaju Istok od Za-pada, i kada inzistiraju na to-me da zapadnjaki akteri nisu pogonjeni istovrsnim brigama kao i oni istonjaki, zapravo podupiru istu vrstu esencija-lizma pomou koje su koloni-jalni autoriteti opravdavali svoja pustoenja u devetnae-stom stoljeu. Rije je o istoj vrsti esencijalizma koju su ameriki vojni apologeti kori-stili prilikom bombardiranja Vijetnama ili prilikom ulaska na Bliski istok. Nitko se na lje-vici ne bi trebao pomiriti s ovakvom vrstom argumenata.

No ne bi li netko mogao na to odgovoriti tvrdnjom

da vi podupirete neki oblik esencijalizma, pripi-sujui zajedniku racio-nalnost akterima u vrlo razliitim kontekstima?Dakle zapravo nije rije o

esencijalizmu, ali podupirem miljenje da postoje neki zaje-dniki interesi i potrebe koje ljudi iz svih kultura dijele. Po-stoje neki aspekti nae ljudske prirode koji nisu kulturalno konstruirani: kultura ih obli-kuje, ali ona ih ne stvara. Moje je stajalite da unato tome to postoje ogromne kulturalne razlike meu ljudima na Isto-ku i na Zapadu, postoji i te-meljni skup briga koje ljudi dijele, neovisno o tome jesu li roeni u Egiptu, ili u Indiji, ili u Manchesteru, ili u New Yor-ku. Nije ih mnogo, no moe-mo navesti barem dvije ili tri: briga za vlastitu fiziku dob-robit; po svoj prilici i zabrinu-tost za odreen stupanj auto-nomije i samoodreenja; briga za one prakse koje se izravno tiu vaeg blagostanja. Toga nema previe, no zaudili bi-ste se koliko vas daleko moe odvesti u objanjavanju izni-mno vanih povijesnih transformacija.

Tijekom dvije stotine godi-na, svatko tko se smatrala/o progresivnim prihvaala/o je ovu vrstu univerzalizma. Je-dnostavno se podrazumijeva-lo da je razlog zbog kojega se radnici i seljaci mogu ujediniti preko nacionalnih granica taj da dijele odreene materijal-ne interese. Subalterni studiji to sada dovode u pitanje, i po-prilino je nevjerojatno koliko ljudi s ljevice to prihvaa. Jo je nevjerojatnije da se to jo uvijek prihvaa nakon to smo tijekom posljednjih petnaest ili dvadeset godina vidjeli globalne pokrete koji idu onkraj kultura i nacional-nih granica u borbi protiv ne-oliberalizma, i protiv kapita-lizma. No ipak, ukoliko se usudite na sveuilitu rei da ljudi svih kultura dijele zaje-dnike brige, to se iz nekog ra-zloga doivljava eurocentri-nim. To pokazuje koliko du-boko je politika i intelektual-na kultura potonula u zadnjih dvadeset godina.

Ako tvrdite da kapitaliz-mu nije potreban buroa-ski liberalizam, te da bur-oazija nije odigrala povi-jesnu ulogu predvodei ovu masovnu narodnu borbu za demokraciju na Zapadu, kako objanja-vate injenicu da smo na Zapadu dobili liberalizam i demokraciju, dok isti is-hodi nisu na jednak nain uslijedili u veini postko-lonijalnog svijeta?To je sjajno pitanje. Zani-

mljivo je da je Guha, u svom izvornom eseju u kojem naja-vljuje program subalternih studija, napisao da neuspjeh liberalizma na Istoku pripisu-

je neuspjehu njegove buroa-zije. No on je takoer sugeri-rao kako je postojala drugaija povijesna mogunost, naime da je pokret za nezavisnost u Indiji i drugim kolonijalnim zemljama mogao biti pred-voen narodnim klasama, to je moglo gurnuti stvari u dru-gaijem smjeru i moda stvo-riti drukiju vrstu politikog poretka. On to napominje i potom zanemaruje, i vie ni-kada ne spominje u bilo ko-jem svojem daljnjem radu.

Da je nastavio u tom smje-ru da je to ozbiljnije razmo-trio moglo ga je dovesti i do tonijeg razumijevanja onoga to se dogodilo na Zapadu, a ne samo na Istoku. injenica jest da kada se konsenzualni, demokratski, sveobuhvatni poredak na Zapadu naposljet-ku polagano pojavio u de-vetnaestom i ranom dvadese-tom stoljeu, to nije bio po-klon koji su podarili kapitali-sti. Ustvari je bio rezultat izni-mno dugih, zajednikih borbi radnika, seljaka i kmetova. Drugim rijeima, on je ostva-ren borbama odozdo.

Guha i subalternisti to su u potpunosti propustili primi-jetiti jer inzistiraju na tome da je uspon liberalnog poretka bio uspjeh kapitalista. S obzi-rom na to da ga pogreno opi-suju na Zapadu, za njegov izo-stanak na Istoku takoer po-stavljaju krivu dijagnozu. Na Istoku pogreno pripisuju nje-govo pomanjkanje manama buroazije.

E sada, ako elite precizan povijesno-istraivaki projekt kojim e se objasniti slaba-nost demokratskih instituci-ja na Istoku i njihova skretanja prema autoritarijanizmu, od-govor se ne mora doticati ne-dostataka buroazije, ve sla-bosti radnikog pokreta i se-ljakih organizacija, te strana-ka koje predstavljaju ove kla-se. Slabost ovih politikih snaga i nemogunost da uspo-stave neke vrstu disciplinira-nja kapitalistike klase jest odgovor na pitanje koje posta-vljaju subalterne studiji. To pi-tanje glasi: zato su politike kulture na Globalnom Jugu toliko razliite od onih na Globalnom Sjeveru? Trebali bismo usmjeriti svoju panju na dinamiku popularnih or-ganizacija i stranaka popular-nih organizacija, umjesto na nekakav navodni neuspjeh kapitalistike klase, koja na Is-toku nije bila nita manje oli-garhijska i autoritarna negoli je to bila na Zapadu.

(...)

S engleskog preveo Martin Bero

[ iz intervjua Chibber, Vivek, Kako go-vore subalterni, integralni prijevod u Up&Underground 2015]Izvor: 11. izdanje asopisa Jacobin Assembly required, travanj 2013. https://www.jacobinmag.com/2013/04/how-does-the-subaltern-speak/


Vivek Chibber

Postkolonijalna teorija i realno postojei kapitalizamKino Europa / etvrtak / 14. svibnja / 19.00 21.00

J edna od upeatljivijih kontradikcija postkolonijalne teorije jest da, iako samu sebe predstavlja kao okvir za analizu kapitalistike dominacije, odbija ideju univerzalne teorije. Stoga se i nalazi u nelagodnom poloaju gdje priznaje da se kapitalizam globalizirao, meutim porie da moemo doi do ope teorije njegova funkcioniranja i njegovih karakteristika. Radi se o dubokoj i poraavajuoj kontra-dikciji u samom srcu postkolonijalne teori-je. Istrait u izvore ove dileme i ponuditi argumente za tvrdnju kako najbolji okvir za razumijevanje kapitalizma ostaje onaj mar-ksijanski, koji u nadalje obraniti od optu-be za slabosti koje mu pripisuju postkoloni-jalni kritiari.

VivekChibberprofesor je sociologije na New York Universityju. Roen je u Delhiju u Indiji, a s 15 godina preselio se u SAD, gdje ivi i danas. Diplomirao je na Northwestern Universityju, a doktorirao na Sveuilitu Winsconsin-Madison 1999. Autor je knjige Locked in Place: State-Building and Late Industrialization in India(Princeton, 2003.), za koju je dobio nekoliko nagrada, meu ostalima i nagradu Amerikog sociolokog udruenja Barrington Moore te Outstan-ding Book Award magazina Choice, i knjige Postcolonial Theory and the Specter of Ca-pital(Verso: 2013), za koju je dobio nagradu PEWS Amerikog sociolokog udruenja za knjigu godine.

Postoje zajedniki interesi i potrebe koje ljudi iz svih kultura dijele


Vivek ChibberPostkolonijalna teorija odbacuje trajne vrijednosti prosvjetiteljskog univerzalizma na vlastitu odgovornost.


Dragan Rubea

J ako je dirljivo proma-trati mukarca koji u doksu Besmrtni nare-dnik Ziada Kalthou-ma sjedi na ploniku pored svoje vaze s jasminima, govo-rei autoru da mu je kino jedi-ni prijatelj, ali i da vie ne gle-da filmove jer zaljubljenici fil-ma ive u snovima. On je sno-ve oito izgubio kad je izgubio sina koji je postao muenik. Njegovo kino Fardos danas krase izblijedjele fotografije iz talijanskih erotskih filmova koje vie nitko ne gleda, jer je njihovu meku pornografiju zamijenila tvrda pornografija rata i njegovi Migovi koji para-ju nebo nad Damaskom.

Kao to se Kalthoum zate-kao na setu filma Ljestve za Damask, iji autor Muhamed Malas i njegova ekipa snimaju u neljudskim uvjetima, tako se i ovogodinjem berlinskom laureatu Dafaru Panahiju (Taksi) vraaju akteri iz ranijih filmova (Zalee) ije glumice trajkaju glau. Stvarno ili nestvarno, koja je razlika?, pita se on. Zato Subversive Film Festival i dalje nastavlja promovirati sineaste koji kori-ste film kao orue slobode iz-raavanja, ak i kad je dovolj-na mala nepanja da autorova kamera bude ukradena, kao to se to dogodilo reiseru/ta-ksistu Panahiju.

Zato su svi autori kojima se bavimo fokusirani na svijet u kojem ive, ak i kad se vraa-ju u prolost, promatrajui stvari u razliitom svjetlu i ot-krivajui ono to nam je dosad bilo nevidljivo ili nejasno. Doi u kontakt s razliitom idejom filma i pronai alter-nativne puteve. Zato na festi-val promatramo kao mjesto na kojem se kriaju razliiti au-torski pristupi. No uvijek je estetika ta koja pokuava tri-jumfirati nad ekonomijom. Zato se u tekim vremenima u kojima ivimo valja prisjetiti rijei Jacquesa Rancirea iz njegova recentnog intervjua objavljenog u asopisu Cahiers du Cinma: Velike drutvene borbe za ostvarenje zajedni-kih prava su nestale. Borbu vode pojedinci za vlastiti ra-un. On je svjestan da je film-ska strategija ljeviarske fik-cije, koju je u sedamdesetima spominjao svom sugovorniku Sergeu Daneyju, nastala u specifinom kontekstu i okol-nostima. Kao to se i esteti-zam na koji se Rancire esto referira, ne mora automatski povezivati s elitizmom.

Taj estetizam filma bati-ni i ameriki sumanuti punk sineast s parikom adresom Benjamin Crotty (Fort Bucha-nan), ali i talijanska videou-

mjetnica R di Martino (The Show MAS Go On), koja je s glumakom ekipom okupirala jednu oronulu robnu kuu, svojevrsni rimski pandan za-grebake stare Name, iji je in-terijer danas postao carstvo beskunika, moldavskih kur-vi, rumunjskih njegovateljica starih i nemonih, vatikan-skih asnih sestara koje ruka-ma prebiru po hrpama donjeg rublja u potrazi za jeftinim gaama i brazilskih transve-stita u potrazi za krpicama za njihov drag show, ne bi li mu u formi kraih skeeva u maniri mjuzikla ispisala iskreni camp hommage. Na isti nain, svaki pojedini kadar doksa Sud eau nord dplacer u reiji francu-skog videoumjetnika Antoi-nea Bouteta mogao bi biti pro-jiciran na zidu neke umjetni-ke galerije kao videoinstalaci-ja, kojom autor mapira turbu-lentnu kartografiju Kine, ije je divlje upravljanje vodenim resursima transformiralo nje-zine krajolike u postapokalip-tini SF. No kao to Boutet do-lazi u Kinu kao stranac, tako i junokorejska redateljica So-on-Mi Yoo (Songs from the North) odlazi u Sjevernu Ko-reju kao sluajna turistkinja, izmjenjujui prizore snimlje-ne skrivenom kamerom s pul-sirajuim footageom.

Veliki prostor 8. Subversive Film Festivala ostavljamo ra-du i polaganoj smrti tvornica. Uporabom starih industrij-skih doksa, koji se izmjenjuju s citatima Gadde, Marinettija i Majakovskog, Davide Ferrario (La zuppa del demonio) ispisuje zaudni esej o talijanskoj in-dustrijalizaciji, u kojem se stara stabla maslina rue da bi ustupila prostor suvremenosti i talijanskom ekonomskom udu, pri emu se demonska juha iz naslova filma referira na taljeno eljezo iz tvornica. Fernand Melgar (Labri) poka-zuje kako u vicarskoj ne teku svima med i mlijeko s alpskih panjaka, dok nemirnom ka-merom ulazi u atomsko sklo-nite u Lausannei transformi-rano u prihvatilite za be-skunike, iako najvei broj tienika otpada na imigrante koji sanjaju o zemlji Rolexa kao raju na zemlji, poput Afri-kanca koji ivi u lanoj nadi i obeanjima o zaposlenju, dok su socijalni radnici prinueni meu njima vriti selekciju. A u senzualnom Ventos de agosto brazilskog sineasta Gabriela Mascara, njegova heroina za-poslena je na plantai kokoso-vih oraha.

Poput velkih rudara iz fil-ma Pride Matthewa Warchusa koje je neoliberalna politika Margaret Thatcher dovela na prosjaki tap, tako i Nikolaus Geyrhalter (ber die Jahre), promatra razliite sudbine au-

strijskih tekstilnih radnika koji su se nali na cesti nakon to im je tvornica otila u ste-aj, tragajui za nekim novim poecima i promjenama. No kao to Pride igra na sudar raz-liitih svjetova (LGBT aktivi-sti iz mitske londonske knji-are Gays the World dolaze u Wales da bi pauperiziranim rudarima predali novac priku-pljen u akciji koju su za njih organizirali), tako i Aleksej Fedorenko u Anelima revolu-cije igra na kontraste, dok nje-gova skupina avangardnih boljevika kree u misiju pre-odgajanja i sovjetizacije sibir-skih naroda Hanta i Neneta na obalama rijeke Ob. A kako se Fedorenko u duhovitoj epiz-odi s Pjotrom zvanim Don Pe-dro referira na Ejzentejnovu meksiku avanturu, tim istim periodom u ivotu slavnog ruskog sineasta pozabavio se i Peter Greenaway u najnovi-jem filmu Ejzentejn u Guanaj-uatu, samo to ju je upakirao u ekscentrini queer celofan, promatrajui njegovu (navo-dnu) homoerotsku avanturu s naoitim meksikim vodiem Palominom, kad nije poeo otkrivati samo lokacije za novi film Que viva Mxico! ve i vlastito tijelo, ije osvajanje Greenaway ironino uspo-reuje s nainom na koji su re-volucionari osvajali i upadali u carske palae.

I dok Warchusove dvije skupine naizgled toliko uda-ljene jedna od druge, ideolo-ki i kulturalno, postaju u za-vrnici zdruene u zajednik-om londonskom maru kao rtve iste jebene politike, po-kuaj uspostavljanja dijaloga izmeu suprematizma i a-manizma u Fedorenkovu ko-madu okonat e tragedijom. Jer za razliku od eljezne ograde iz Melgarova filma ko-ja usporava imigrantski korak prema noi provedenoj u to-plini, Subversive Film Festival tu istu ogradu pokuava sruiti.

Dragan Rubea filmski je kri-tiar i novinar. Tekstove obja-vljuje u Novom listu, La voce del popolo, Hrvatskom film-skom ljetopisu i programskoj knjiici kina Tukanac. Redo-viti je vanjski programski su-radnik rijekog Art-kina. Ob-javio je knjigu Govor tijela: za-pisi o neholivudskom filmu (2005.).

Bez (eljeznih) ograda

8.Subversive Film FestivalFilmovi koje ne smijete propustiti

Preporuke Dragana Rubee

TaksiDafar Panahi, Iran, 2015., 82Kino Tukanac / nedjelja, 3. svibnja / 20:00

M anifest za slobodu filma i snimanja. Preruen u taksista, Panahi vozi razli-ite putnike. Samo to je njegov voza blii Jarmuschu (No na zemlji) nego Kiarosta-miju (Ten). Film koji pokazuje da ivimo u svije-tu s tisuu oiju. Film kao dinamina lekcija o tijelu u vjenom pokretu. Tijelu koje ne moe ra-diti nita drugo nego snimati.

Pjesme sa sjeveraSoon-Mi Yoo, Juna Koreja / Portugal / SAD, 2014., 72Kino Europa / etvrtak, 7. svibnja / 18:00

M oemo li zamisliti neku drukiju Sjevernu Koreju? Moemo, ali onda moramo krenuti od toga da zamislimo drukiju Ameriku. To su rijei auto-rice koja odlazi na intimno putovanje u zemlju bez prijatelja i povijesti, dok propituje smisao slobode, ljubavi, domoljublja, ljudskog stanja i sranja, ali odbija ridikulizirati subjekte kojima se bavi. ak i onda kad ti subjekti poprimaju krajnje grotesknu notu.

Ejzentejn u GuanajuatuPeter Greenaway, 2015., 105Kino Europa / petak, 8. svibnja / 20:00

N akon to je mjesecima bio zatoen u in-terijerima biveg Gredelja, snimajui Goltziusa, Greenaway se odluio malo ugrijati na meksikom suncu, pozabavivii se meksikom avanturom legendarnog Sergeja Ejzentejna, koji u Meksiku ne otkriva samo lo-kacije za najnoviji film, ve i vlastito tijelo, transformiran u dionizijskog gay pohotnika u svojevrsnom spoju mladog Mozarta (geste) i ieka (boja glasa i engleski akcent, naroito kad se referira na Freuda).

Novi ovjekAldo Garay, Urugvaj / ile, 2015., 79Kino Tukanac / utorak, 5. svibnja / 20:00

R oena je u Nikaragvi kao Roberto. Danas ivotari u Montevideu i zove se Stepha-nie. Oronuli stan krase joj fotografije iz njene sandinistike gerilske prolosti. Nekad se borila i s tupamarosima. Sada se prepoznaje na snimci s partijskog skupa pronaenoj u drav-nim arhivima, kad je kao 12-godinji djeak ui-la narod itati i pisati, kao koordinator oblasti Managua. Sada pokuava pronai bioloke ro-ditelje koji su je odbacili.

S juga na sjeverAntoine Boutet, Francuska, 2014., 110Kino Tukanac / ponedjeljak, 4. svibnja / 20:00

B outet mapira turbulentnu kartografiju suvremene Kine u diskursu pokuaja ki-neskih vlasti da realiziraju davno sanjani Maov san o transferu vode sa sunog Juga ka vodom bogatom Sjeveru. Projekt je poznat i kao Nan Shui Bei Diao. Krajnje postapokaliptini komad filma ije slike koegzistiraju u zaudnom spoju videoinstalacije i dokumentarca, forma-lizma i militarizma.


8.Subversive Film Festival

J oshua Oppenheimer e predstaviti svoju metodu dokumentaristikog ra-da baziranu na intervencijama u stvar-nost i glumakim izvedbama, metodu koju je primijenio u radu na svoja dva nagrai-vana i slavljena filma in smaknua (2013.) i Pogled tiine (2014.). Jedan od najprogresiv-nijih filmskih autora dananjice govorit e o svom reijskom stilu temeljenom na kombini-ranju fikcije i nefikcije, fantazije i stvarnosti, i o namjeri portretiranja politikih i drutvenih nonih mora, poput situacije u Indoneziji ko-jom se bavio u svoja dva filma. Bit e rijei i o stvaranju odnosa izmeu filma, drutvenih tra-uma i osobnih sjeanja temi koju Joshua sma-tra kljunom za suvremenu kinematografiju i kojoj je on osobno posvetio svoj filmski opus.

Umberto Eco:...Film govori upravo o nama, o onome to bi nas moglo zadesiti.

Teko je biti Bog, a teko je biti i gledatelj kad je u pitanju ovaj sumorni film Alekseja Germana.

Uvijek sam vjerovao i pisao kako se svaki tekst (bio on knjievni, kazalini, filmski, ili bilo koji drugi) treba obraati savrenom itatelju. itatelja prve razine zanima jedino koja je radnja i kakav e biti zavretak. Druga, dublja, razina itanja podrazumijeva da itatelj proita tekst nekoli-ko puta kako bi prodro u nje-govu strukturu te narativna i stilistika sredstva koja su ga toliko fascinirala pri prvom itanju.

Obino je drugo itanje ba to, drugo itanje. Osim u slu-ajevima u kojima je cilj na-praviti hladnu, formalnu ana-lizu to je domena profesio-nalnih filologa, a ne obinih itatelja. Ono to elim rei je-stdanetko tko je ve gledao Koiju Johna Forda moe ana-lizirati koritenje kamere, montau i druge tehnike aspekte segment po segment, dok sepri prvom gledanju pr-venstveno brinuo hoe li sed-ma konjica stii na vrijeme i

U sklopu hommage sekcije ove godine prisjeamo se Ale-kseja Germana, po mnogima najveeg ruskog re-datelja nakon Tarkovskog. Do-nosimo pregled njegovih sov-jetskih filmova i premijeru njegove filmske oporuke i po mnogima najvanijeg ruskog filma 21. stoljea Teko je biti Bog. Talijanski knjievnik Umberto Eco bio je jedan od prvih gledatelja Germanova magnum opusa. Proitajte njegove dojmove.

HOMMAGE Aleksej German

Ne propustite!H O M M AG E

Teko je biti BogAleksej German, Rusija, 2013., 170Kino Tukanac / etvrtak, 7. svibnja / 20.30

spasiti koiju, i hoeli Ringo Kid preivjeti bitku.

to se tie Germanova fil-ma, prilino je teko odma-knuti se od prve razine ita-nja. im zavrite u njegovu boijanskom svijetu, sve to moete jest lutati njegovim uliicama i zakucima, ak i onima koji su premrani da biste ih mogli razaznati u stvarnim Boschovim slikama koje prizivaju. I tako lutate, hi-pnotizirani njegovim uasom. Potrebna je velika mentalna snaga kako bi se obnovio od-mak i prevladala prva razina itanja i dospjelo do druge.

Autor ostavlja odreene tragove tijekom teksta prije bih ih nazvao zamkama po-zivajui nas da stupimo na drugu razinu. Pritom mislim na njegovu obilnu upotrebu dugih kadrova koji stvaraju impresiju gledanja iz daljine (iz druge dimenzije, jer ono to se dogaa kao da nas se ne tie). Posljedice su srodne me-todi otuenja (verfremdung) koju je osmislio Brecht pod utjecajem knjievnog postup-ka ouenja koji je prvi defini-rao Viktor klovski.

Meutim moemo li uisti-nu ostati otueni od Germa-nove prie?

Dodue, Dante se uspio iz-vui se iz vrtloga pakla (iako bi teko uspio bez Vergilijeve pomoi). Ipak prije svojeg bi-jega morao je proi sve pakle-

ne krugove i to ne samo kao promatra ve i kao aktivni sudionik, s vremena na vrije-me potpuno uronjen u akciju, esto posve prestravljen.

Tako sam se otprilike i ja osjeao dok sam pokuavao slijediti paklene krugove fil-ma Alekseja Germana mje-stimice na rubu ivaca i u ne-mogunosti odmicanja. U tom paklu sainjenom od netole-rancije, fanatizma i neizrecive okrutnosti, ne moemo se iz-dvojiti, kao da nas se njegova fabula narratur osobno ne do-tie. Ne, film govori upravo o nama, o onome to bi nas mo-glo zadesiti ak i ako se to ne dogodi u tolikoj mjeri, i uz to-liko zastraujuu fiziku pri-sutnost.

Ne propustite!Kratkometrana konkurencijaSubversive Film Festival ove godine po prvi put uvodi kratkometranu konkurenciju, a subverzivne kratkie moete pogledati u dva bloka: Kino Tukanac / srijeda, 6. svibnja / 20.00 i 22.00

Ne propustite!M A S T E RC L A S S :J O S H UA O P P E N H E I M E R

Dokumentarist meu masovnim ubojicama Dokukino KIC / utorak, 12. svibnja / 19.00

Prije masterclassa, u 16 sati, imate priliku pogledati in smaknua / Directors cut / Danska, Norveka, VB, Finska, 2012., 159. Ulaz je slobodan.

sku nagradu za najbolji doku-mentarac, BAFTA nagradu, Nagradu publike na Berlina-leu, a bio je nominiran i za Oscara. Njegov drugi film Po-gled tiine (The Look of Si-lence, 2014.) premijerno je prikazan na Festivalu u Vene-ciji gdje je osvojio 5 nagrada, ukljuujui Veliku nagradu i-

MASTERCLASS: Joshua Oppenheimer

rija, Nagradu Fipresci i Nagra-du Fedora. Oppenheimer je je-dan od partnera u danskoj produkcijskoj kui Final Cut for Real i umjetniki direktor Centra za dokumentarni i eks-perimentalni film Sveuilita Westminster u Londonu.

va na projektu Genocid i anr Britanskog savjeta za umje-tnosti i humanistike znanosti te je objavio brojne radove na tu temu. Njegov dugometrani prvijenac in smaknua (The Act of Killing, 2013.) osvojio je 72 nagrade na meunarodnim festivalima, meu ostalima Europsku film-

Joshua Oppenheimer roen je 1974. u Teksasu. Vie od de-set godina radio je s paravoj-skama, odredima smrti i nji-hovim rtvama, istraujui od-nose izmeu politikog nasilja i njihove slike u javnosti. Obra-zovao se na Harvardu i kole-du Central St Martins u Lon-donu. Radio je kao vii istrai-

S engleskog prevela Dina Pokrajac [Umberto Eco meu prvima je odgle-dao film Alekseja Germana Teko je biti Bog, a svoj osvrt napisao je za ru-ske novine Novaya Gazeta uoi svjet-ske premijere filma na Rimskom filmskom festivalu.]Izvor: englesko izdanje novina Novaya Gazeta, studeni 2013.


8.Subversive Film Festival

U suradnji s Centrom za enske studije, povodom 20. obljetni-ce njihova postojanja, organi-ziramo program posveen punku kao prostoru enske pobune u sklopu ko-jeg prikazujemo nekoliko igranih i do-kumentarnih filmova koji problema-tiziraju pankerske filmske heroine. Zato ba punk? Posrijedi je prvi supkulturni pokret u kojem su ene imale ravnopravnu i jednakovrijednu ulogu kao i mukarci. Punk je od svo-jih poetaka otvarao prostore slobo-

da autoricama koje su osvajale scenu pod vlastitim uvjetima ne marei za pravila klasne i rodne normativnosti, propisane enstvenosti ili prihva-tljive seksualnosti. Punk pokret i njegove suvremene anrovske izve-denice subvertiraju rodne odnose moi i ohrabruju politizaciju seksual-nosti i enskih identiteta. Parafrazi-rajui riot grrrl reanje, vani su jer nas ohrabruju u odbijanju neijih tuih sranja.

Filmovi koje ne smijete propustiti4 sekcije filmova izvan natjecateljskog programa: Film esej, Film filozofija,Hommage Aleksej German i Femi punk.

Film esej

F ilmski esej u posljednjih dvadesetak go-dina predstavlja sve intrigantniji pred-met filmske rasprave, kako za publiku tako i za filmologe koji ga pokuavaju kategori-zirati. Filmski esej se ne predstavlja svjedokom stvarnih dogaaja nego ih neizravno reflektira ili se referira na njih. Prisutnost je autora u nje-mu od kljunog znaaja, to se odlikuje autoro-vom gestom, odnosno naglaenim, subjektiv-nim stavom prema temi kojom se bavi; a zbog svoje se hibridnosti predstavlja kao antianr.

Laurent Cantet, Gaspar No, Bruno Du-mont, John Gianvito, Soon-Mi Yoo, Radovan Tadi i Johan van der Keuken neki su od autora ije esejistike filmske uratke moete pogledati u sklopu ove antianrovske sekcije

Mali izabrani komadi,Radovan Tadi, Francuska, 2004., 83Kino Tukanac / subota, 9. svibnja / 22.00

Radovan Tadi svoj film Mali izabrani komadi koji ve samim naslovom sugerira na fragmen-tarnost, gradi na dijalogu s Rolandom Barthe-som, preteito njegovim djelom Carstvo znako-va. Tadi u filmu konfrontira istonjaku (ja-pansku) i zapadnjaku kulturu i njihove domi-nantne vrijednosti. Pritom otkriva mnoge dobro poznate ali i uznemirujue veze izmeu tako ra-znovrsnih tema kao to su hrana i vlakovi, tenis i pijunaa, psihoanaliza i S&M, vampiri i mla-de djevojke, mitovi i snovi, udovita i Vladimir Ilji Lenjin.

Film filozofija

U sekciji Film filozofija pogledajte poslje-dnje svjedoanstvo velikog francuskog filozofaAbeceda Gillesa Deleuzea,Pierre-Andr Boutang, Francuska, 1996.Kino Tukanac / nedjelja, 10. svibnja / 16.00

Iako Gilles Deleuze nikad nije htio da snime film o njemu, pristao je kada mu je Claire Parnet predloila da snimi niz razgovora u kojima bi svako slovo abecede evociralo jednu rije: od A (za Animal) do Z (za Zigzag). Kroz dijalog s Parnet (novinarkom i njegovom bivom studen-ticom) francuski filozof demonstrira istovreme-no skromnu i uzbudljivu transparentnost koja karakterizira njegova seminalna djela (poput Anti-edipa i Tisuu platoa). Sesije su snimljene dok je Deleuze bio smrtno bolestan; Parnet i on sloili su se da film prikau publici tek nakon njegove smrti. Svijest o smrtnosti proima ove dijaloge, inei ih ne samo intelektualno stimu-lativnima ve i emotivno obojenima. Zbog nji-hova bliskog odnosa Parnet je uspjela prodrijeti

Documents

Subverzivac