Studija o odnosu ljepote i duhovnih stanja s ostvarenjima ...ibn-sina.net/images/pdf/znakovi/55/128_MOHAMMADALI_BARZANOON… · Čovjek zbog svoje unutarnje vrline i vlastitog tra-

ZNAKOVI VREMENA SARAjEVO PROLjEE 2012 GODINA XV BROj 55128

Studija o odnosu ljepote i duhovnih stanja s ostvarenjima ovjekove kreativnosti

Mohammad Ali BarzanooniUniverzitet u Teheranu, Iran i Naunoistraivaki institut Ibn Sina Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Rezime

Ljepota kao jedno od duevnih stanja koja se javljaju u ovjeku, suoavanjem s lijepim fenomenima, drugim duhovnim stanjima i ost-varenjima ovjekove kreativnosti - poput uitka, fascinacije, tuge, radosti, ljubavi, poeljnosti, vrijednosti, vrline savrenstva, umjetnosti - ostvaruje stanovitu interakciju. ovjek zbog svoje unutarnje vrline i vlastitog tra-ganja za beskonanim, dokuuje percepciju lijepoga i ljepote snagom koje e bar malo zadovoljiti svoju neutolivu tenju za savrenim i beskrajnim, izvijajui se tako na vie stupnjeve samo njega dostojne vrline.

Kljune rijei: ljepota, duhovna stanja ovjeka, ovjekova kreativna ostvarenja

Uvod

Ljepota je jedno od duevnih stanja koja se javljaju u ovjeku zbog suoavanja s lijepim fenomenima, kako ulnim tako i du-hovnim, koji u njemu ostavljaju razliite utjecaje. Pored osjeaja

ZNAKOVI_VREMENA 55 .indd 128 14.8.2012 12:27:51

ZNAKOVI VREMENA SARAjEVO PROLjEE 2012 GODINA XV BROj 55 129

STUDIJA O ODNOSU LJEPOTE I DUHOVNIH STANJA S OSTVARENJIMA OVJEKOVE KREATIVNOSTI

za ljepotu, ovjekova dua raspolae i drugim stanjima od kojih su neka bliska ljepoti. Pored toga, ovjek, takoer, moe i sam stvarati ljepotu. Mnoga od ostvarenja ljudske kreativnosti imaju vrst odnos s ljepotom. U ovom radu analiziramo odnos ljepote s nekim ljudskim duevnim stanjima te takoer s ostvarenjima ljudske kreativnosti.

Ljepota i uitak

Uitkom se moe smatrati ono unutarnje zadovoljstvo koje nastaje usljed ovjekova dostizanja do onoga to smatra dobrim, korisnim i savrenim (Daferi, ?: 7). Naravno, Allame u nastavku istie da znamo da ove definicije nisu toliko potpune da bi bile izuzete od rasprave i kritike.

Bez sumnje, meu razliitim karakteristikama koje se mogu navesti za neto lijepo, pruanje uitka jedna je od najvanijih meu njima. Ovaj uitak jeste specifinost proistekla iz ovjekove unutarnjosti i njeno definiranje nije osobito lahko, ali sigurno se ostvaruje kroz osjeaj svojevrsnog jedinstva i harmonije ili usklaenosti i balansa naih predodbi i osjeanja s fenomenima estetike. I uitak se, kao i ljepota, dijeli na ulni uitak i duhovni uitak. S druge strane, uitak ima gradacije; relativan je i mnogo se razlikuje od osobe do osobe. Potrebno je takoer spomenuti da je ulni uitak privremen i prolazan, a duhovni uitak trajniji je i blii potpunosti. Prirodno, svaka ljepota uzrokuje neku vrstu osjeaja uitka. Kada neto karakteriziramo kao lijepo, obino je to kvalitet zadovoljstva koji prodire u nau svijest (Birdzeli, 1376: 138). Prema rijeima Tome Akvinskog, takoer uitak je jasan znak ljepote (Njutn, 1377: 14).

Prema stanovitu stoika, uitak koji postoji u ljepoti povezan je s vrlinom koja se dostatno i ispravno pokazuje u sreenom i organizi-ranom ivotu. Prema tome, ljepota nije samo neracionalno uivanje (hedonizam), nego je racionalna transcendencija due (chara), to je u skladu s vrhuncem stoike filozofije, a to znai: dostizanje do mira i spokoja se postie kroz ispravnu svijest (Birdzeli, 1376: 19). Upravo na tom osnovu neki intelektualnu naklonost i njene uitke smatraju najjaim i najizraajnijim uitkom, jer su unutarnja vizija i uvid snaniji od vanjske vizije i uvida. Zbog toga je percepcija uma snanija od osjetilnih percepcija i njeno uranjanje i prodor u sutine stvari i njihovu nutrinu takoer su intenzivniji. Takoer, ljepota percipiranog znaenja uma vea je od ljepote ugodnih izvanjskih formi; prema tome,



MOHAMMAD ALI BARZANOONI

uici uma i njegova naklonost ka percipiranju boanskih plemenitosti, koja je uzvienija od percepcija osjetila, znatno je potpunija i izraajnija (Neraqi, 1366, sv. 3: 170).

U svakom sluaju, ako ljepotu tretiramo kao kakvou uljepane vanjine koja uzrokuje psihiko zadovoljstvo i unutarnju vedrinu, u tom sluaju uvijek je u korelaciji s uitkom. Znai, moemo rei da poimanje i percipiranja ljepote uvijek izaziva osjeaj uitka, ali svaki osjeaj uitka nije posljedica poimanja i percipiranja ljepote; jer znamo da su inioci uitka izrazito raznovrsni i jedan od njih je poimanje i percipiranje ljepote (Daferi, ?: 78), pa je, prema tome, uitak uopeniji od ljepote.

Estetika i fascinacija

Fascinacija ili zauenost jeste to da neto uzrokuje neobinost, slavljenje i osjeaj potovanja kod gledatelja ili sluatelja. I to samo podrazumijeva mentalno stanje koje proistjee iz zastoja ovjekova uma pred nekom posebnom temom ili dogaajem. Kada se ovjekov um, izvan okvira poznatih zakona i naela i openito izvan svojih saznanja i unutarnjih uvjeta, suoi s odreenim nunostima i kompetencijama, zapada u jednu vrstu zastoja i zapanjenog utanja, pitajui se o njihovu

tostvu ili kakvoi. Ponekad mentalni fenomen zauenosti i fasci-nacije proistjee iz suoavanja s neim to je iznad utvrenih nunosti i kompetencija naeg uma, nekada s neim to je ispod njih, a nekada opet s neim to je s njima kontradiktorno, ali ne i nuno iznad ili ispod mentalnih nunosti i kompetencija. Naravno, napomenimo da se pod zastojem uma ne misli na potpunu stagnaciju, nego se radi o jednoj vrsti zastoja uma koji, zbog suoavanja sa sluajevima oprenim zakonima i naelima utvrenim u mozgu i specifinim saznanjima i mentalnim uvjetima u vezi s nunosti i kompetencijama uma, izgubi tok svoje uobiajene logike. Ponekad je ova zauenost i fascinacija posljedica osjeaja velianstvenosti koji se javi u gleditu fasciniranog posmatraa, a nekada je posljedica osjeaja degradacije; kao kada velika i zrela linost poini nedostojan in. Naravno, ponekad zauenost proistie iz nemara i neznanja o uzroku pojave ili okolnostima dogaaja. Na tom osnovu zauenost moe biti izazvana ljepotom, runoom, neobinou, neznanjem, nemarom itd. Zbog toga su zauenost i fascinacija openitije od ljepote.




Ljepota i tuga i radost

Tuga znai biti potiten ili se rastuiti i, prema etikoj terminologiji, predstavlja jednu od duevnih kakvoa koja podrazumijeva tugu zbog izgubljenih poloaja i savrenstava ili pojave onoga to je odvratno za ovjeka.

Radost je takoer duevno stanje koje se u ovjeku javlja uporedo s uivanjem zbog vienja neega ili nekoga, sluanja oekivane vijesti ili lijepog glasa itd.

Hazreti Ali (a. s.) u opisivanju pobonjaka smatra da je jedna od njihovih karakteristika isprepletenost njihovih srca s tugom (Govor 193). Predvodnik pobonjaka istie da su srca pobonjaka potitena. Na drugome mjestu on kae Vjernici su veseli u licu, a tuni u srcu. (Staza rjeitosti, mudrost 333). Na tom osnovu vjernik nema tmurno lice. Veseo je, radostan i otvorenog lica, ali je u srcu tuan. Znai ima unutarnju tugu. Naravno, njegova unutarnja tuga ide zajedno s vanjskom veselou. Tuga je jedno od ozbiljnih svojstava pobonjaka koja proistjee iz njihove unutarnjosti. Samoporaavanje, potitenost, skromnost, utanje, kao i razmiljanje i zauenost neka su od stanja koja prate tugu. Ako se tuga udalji od Boijih prijatelja, oni ine istigfar, traei oprost.

Objanjenje kako postoje dvije vrste tuge i alosti:1. pohvalna tuga i alost: ova je tuga bijela tuga, sretna, ugodna,

prihvatljiva, oivljavajua i proiavajua;2. pokuena tuga i alost: ova je tuga crna tuga, zlokobna, srcepa-

rajua, neugodna, ubitana i oneiavajua.

Pokuena tuga uzrokuje patnju, bijedu, aroganciju, degradaciju i alost, nastajui usljed uskraenosti za komoditete ovoga svijeta. Da bi pobjegli od ove tuge, ljudi obino pribjegavaju zabavi, porocima i opojnim sredstvima.

Meutim, pohvalna tuga uzrokuje uitak, veselje, zadovoljstvo, radost i sreu. Ova tuga ima korijen u spoznaji svoje sutine i svijesti o opasnostima puta pribliavanja Bogu; uzrokuje da se ovjek ne smatra sigurnim od ejtana, drugima donosi milost i alosni su zbog drugih dok ne krenu putem istoe. Ovom tugom uljepava se zlovolja.




Ustvari, pobonjaci i prijatelji Uzvienog Boga jesu more istoe: strijepe i za sebe zbog neistoe, zamraenosti i ejtanskih poticaja i tuni su, nastojei sebe proistiti i, takoer, tuni su zbog neistoe i zamraenosti drugih, nastojei otkloniti njihovu neistou i zamrae-nost. Prema rijeima pjesnika:

Voda ree zaprljanom: Ui u mene.Zaprljani ree: Stidim se vode!

Voda ree: Kako e taj stid otii bez mene?Kada e, bez mene, nestati ta zaprljanost?

Sama ova voda jesu due Boijih prijatelja,Koji sapiru vae neistoe.

Lijepe stvari obino izazivaju radost kod ovjeka, ali nije nuno da svaka radosna stvar bude i lijepa. Drugim rijeima, ljepote u ovjeku izazivaju duhovnu radost, unutarnju ugodnost i razdraganost i mogue je da one budu isprepletene s duhovnom tugom. alost zbog udaljenosti i razdvojenosti od korijena, ovjeka uzdie do duhovnog i konteplativnog savrenstva.

Kako kae Mevlana: Od svog korijena daleko ko padne,Trai asak, da se vrati, sastane.

Ova uzbuujua alost stvara stanje unutarnje tuge, ljubav i udnju prema apsolutnoj ljepoti i podstie duhovnu strast ushienja i duhovno putovanje. Ova tuga ustvari sa sobom donosi jednu vrstu unutarnjeg i izvornog veselja i radosti. Drugim rijeima, poto istinska i sutinska ljepota ovjeka podsjea na izvornu ljepotu i krasotu Uzvienog Boga, ona izaziva tugu i alost koja istovremeno u srcu i dui uzrokuje uitak zbog zbliavanja spominjanjem Njega, veselje i radost. Bivanje s Njime i gledanje Njega jeste radost i veselje (Basid, 1380: 135). S obzirom na navedeno, tuga i radost openitije su od ljepote.




Ljepota i vrijednost

Vrijednost podrazumijeva poeljnost koja proizlazi iz korisnosti nekog realiteta. Sama vrijednost nije objektivan realitet, ali s obzirom na izvorite njena apstrahiranja, a to je korisnost u opem smislu, moe se tretirati kao jedna realnost (Daferi, ?: 7). Moe se rei: Svaka ljepota ima neku vrijednost ak i ako je njena vrijednost u mjeri jedne jednostavne i prolazne profinjenosti ili ako ima vrijednost samo za jedno od naih osjetila (Basid, 1380:131). Meutim, ne moe se rei da se sve vrijednosti ostvaruju usljed ljepote.

Na tom osnovu vrijednosti imaju openitije znaenje od ljepote; jer nune stvari koje tokom ovjekova ivota postaju obezvrijeene, kao sredstva i pomagala ivota, imaju svojstvo poeljnosti i zato imaju i vrijednost; ali nemaju ljepote ili se ne predstavljaju kao ljepota.

Ljepota i poeljno

Vil Dorant smatra: Ljepota jedne stvari jeste vie od svega zbog njene poeljnosti (Dorant, 1999: 221). I prema navodima Spinoze: Ono to elimo nije zbog njegove dobrote, nego je dobro zato to ga elimo (Ibid). Na tom osnovu, prema stavovima Doranta i Spinoze: Sklonost i elja za neim nije zbog njegove ljepote, nego ga nazivamo lijepim zato to ga elimo (Ibid).

Stjee se utisak da postoji jedna vrsta uzajamnog utjecaja izmeu poeljnosti i ljepote. Zaista, ne moe se rei da se neka stvar, zbog toga to je poeljna, pokazuje lijepom ili da je ta ista stvar, zbog toga to je lijepa, za nas poeljna. Da li se ak i zadovoljstvo ovjeka nekom stvari ostvaruje usljed zadovoljenja vanjskog ili unutarnjeg osjetila zbog poeljnosti ili zbog ljepote te stvari? Ispravan je stav da eljena pojava, koja stvara i zadovoljstvo kod ovjeka, moe bili lijepa ili ne. U osnovi, sve ljepote stvaraju poeljnost i zadovoljstvo za osobu iji je osjeaj sklonosti ka ljepoti iv i aktivan. Prema tome, moe se rei da je i poeljnost openitija od ljepote.

Ljepota i izvrsnost

Izvrsnost podrazumijeva da neka stvar ili neka pojava posjeduje elemente savrenstva koje ta stvar ili pojava mogu podnijeti (Daferi, ?: 7). Ako elimo govoriti logikim izrazima, treba rei da izmeu izvrsnosti




i ljepote, kroz uspostavljeni openiti i posebni odnos, postoje dvije izraene osobenosti i odlike: jedna je oliena u skladnosti i harmo-ninosti, a druga u elementima koji se meusobno dovode do izraaja svojom raznolikou. Znai, imaju jedan zajedniki element i dva koji ih razlikuju i razdvajaju jedno od drugog. Neki od realiteta svijeta jesu i izvrsni i lijepi; kao prirodni krajolik iji sastavni dijelovi i segmenti raspolau elementima relativnog savrenstva i, istovremeno, ima aspekt ljepote i njene initelje. S druge strane, neki realiteti u svijetu su izvrsni, ali nisu manifestacija ljepote; kao npr. neka industrijska maina za koju je mogue da nema lijep izgled, ali da u pogledu efikasnosti u stizanju do eljenog cilja ima potrebne i dovoljne elemente savrenstva. Takoer, u naoj okolini postoje brojni primjeri manifestacije uobiajenih ljepota koji su nastali iz jednostavnih elemenata i dijelova i preovladavajuih boja. Ove manifestacije jesu lijepe, ali se moda za njih ne moe upotrijebiti atribut izvrsnosti.

Ljepota i savrenstvo

Savrenstvo podrazumijeva da se neto ostvari u skladu sa svojim nunostima i kompetencijama (Daferi, ?: 73). Ljepota, takoer, na osnovu Mohtareve definicije, ukraena je i transparentna pojava koja uzrokuje olakavanje na putu ovjekova usavravanja. Prema tome, ljepota nastaje u odnosu ovjekove svijesti o lijepom s lijepim stvarima i upravo taj odnos pokazuje savrenstvom, znai nunost i kompeten-tnost lijepe stvari. U tom sluaju moe se rei da je pretpostavljena kombinacija, tj. tema koja pokree osjeaj za lijepim (ibid) i uzvieni osjeaj traganja za ljepotom u ovjeku i njegovo voljno perfekcionistiko kretanje prema drugom savrenstvu. Drugim rijeima kazano, za percipiranje i shvatanje ljepote potrebno je posjedovanje unutarnje perfekcije. Onaj ko je uskraen za unutarnju perfekciju, uskraen je i za razumijevanje ljepote.

U osnovi, ovjekov osjeaj za estetiku slabi i jaa s obzirom na stepen njegova unutarnjeg savrenstva. Zato se neki ljudi koriste samo osjetilnom ljepotom i nemoni su i uskraeni za percipiranje duhovne ljepote? Zar to nije zbog toga to su uskraeni i za unutarnju percepciju virtuoznosti. Razumijevanje ljepote oprosta, slobodarstva, velikoduno-sti, i u jednoj rijei, razumijevanje ljepote lijepog postupanja ostvaruje se za onoga ko se okoristio plodovima duhovnog savrenstva. Onaj




ko nema unutarnjeg savrenstva, s istinskim je savrenstvom tuinac. Ovakva osoba nee imati ni estetskih doivljaja perfekcije.

to se tie savrenstva ovjeka, prema stavovima jedne od filozofskih kola, savrenstvo ovjeka jeste u ljepoti i estetici pod kojom se ne podra-zumijeva iskljuivo fizika ljepota koja nema veliku vrijednost, nego se vie misli na duhovnu i mentalnu ljepotu. Na toj osnovi, uzvieni moral smatra se savrenstvom zbog toga to je lijep i zato to je vrlina. Ustvari, ova kola miljenja savrenstvo ovjeka vidi u umjetnosti i profinjenim aktivnostima proisteklim iz profinjenog duha i sve donosi pod nazivom profinjenog i lijepog (Motahari, 1988, Usavravanje: 142, 150).

Ljepota i ljubav

Ljubav je prekomjerna elja i intenzivna naklonost. Ovaj termin nije naveden u asnom Kuranu. U Kuranu je upotrijebljena rije muhabet. Naravno negdje je upotrijebljena sintagma jako voljenje, to se moe spomenuti kao ljubav. Kuranski je izraz eedu huba: jo vie vole

Ali pravi vjernici jo vie vole Allaha1. Ovaj izraz posebna je osobina istinskih vjernika. Za zaljubljenog, u fazama njegova usavravanja, javljaju se stanja da on postaje nesvjestan sebe i osloboen vremena i mjesta te on izgara i djeluje u ljubavi. Ljubav je uvijek najvei motivator suptilnih uzbuenja, gnostikih ekstaza i literarnih emocija unutar ovjeka. Izvorite ljubavi jesu dvije stvari:

prvo: virtualni svijet koji ovjeka iznenadno potire u sebi; drugo: Istinski svijet koji ovjeka svjesno fascinira sobom.

Od virtualne ljubavi treba izgraditi most do istinske ljubavi. Ljubav ije je izvorite duhovnost i istinski svijet zaljubljenog uvodi u dolinu eljene zadivljenosti Bogom: Allah. Jedna od izvedenica rijei Allah jeste i Maluh, koja ukazuje na onoga kime su drugi zadivljeni i zapanjeni. Shvatajui velianstvo voljenog, zaljubljeni biva zapanjen njegovom ljepotom i povezuju se s morem Njegova apsolutnog veli-anstva, dostojanstva, asti i ljepote i postaje fasciniran privlanou neizmjerne Boije dobrote.

Prema miljenju Platona: Ljubav i ljepota uvijek su jedna pored druge. Meutim, ljubav ima odreene faze. Tjelesna i virtualna ljubav

1 Al-Baqara, 165.




jeste stepenica i ljestvica istinske ljubavi i njen prvi korak. Njega treba prei i panju usmjeriti prema duhu u duhovnoj ljepoti (Danevar, 1996: 195). U filozofskom sistemu Plotina: ljubav je uvijek ljubav prema ljepoti i ljubav prema apsolutnom, a ljubav prema ljepoti jeste apsolutna (Birdzeli, 1997:22). Prema stavovima nekih filozofa, osnova ljepote jeste ljubav; jer ljubav je majka ljepote, a ne njeno dijete; ljubav je jedino prvo izvorie ljepote (Dorant, 1999: 223). Dakle korijen milosra i ljepote treba traiti u ljubavi (Ibid: 226). Na osnovu ovog stava, nasuprot miljenja ljudi da ljepota stvara ljubav, obrnuto je: ljubav stvara ljepotu; to znai da na poetku ne postoji ljepota da bi nakon nje bila stvorena ljubav, nego se na poetku javlja ljubav, a zatim ljubav stvara ljepotu.

Stjee se utisak da ovo miljenje, uza svu snagu, nije u skladu s realnou, jer rezultira negiranjem postojanja ljepote u realnom svijetu i svu ljepotu povezuje s reakcijom sagovornika. Profesor ehid Motahari ukazuje na ovo pitanje. On pie: Naravno, ovaj stav ekstreman je i ne moe se u potpunosti negirati postojanje ljepote u vanjskom svijetu (Motahari, 1988, Filozofija: 99).

U osnovi, temelji ivota i opstanak svijeta jesu na ljubavi i naklonosti. Svi pokreti, mirovanja i turbulencije stanovnika svijeta zasnovani su na naklonosti, ljubavi i privrenosti. Arif smatra da se ak postojanje sazvijea i svemira i njihovo kretanje odvijaju posredstvom ljubavi i naklonosti. Na taj nain u svakom dijelu zemlje i neba ono to se zapaa jeste snivanje ljubavi (Dorant, 1999: 227). Naravno, veoma je znaajan poloaj vjere u unapreenju umjetnosti. ak i sa stanovita nekih velikana: ...ini se da su vjerski obiaji i zborovi blagdana i veselja vrelo umjetnosti drame (...), ali je umjetnost ak i u slubi vjere pokazala da s ljubavlju dijeli tajne (...) isto kao to je vjerska umjetnost, za opstanak crpila nadahnue iz vrela ljubavi i svi kreatori ljepote inili su tako (Ibid: 229). U vezi s vjerskom umjetnosti treba govoriti drugom prilikom.

Tano je da je vrelo svake genijalnosti, svake ljepote i svake umjet-nosti ona unutarnja stvaralaka snaga koja stalno obnavlja ljudske generacije i osigurava vjenost ljudskog ivota, ali s druge strane, unutarnji moni tok snage ljubavi takoer je izvanredan pokreta stvaralakog ara umjetnika. ini se da su i u realnom svijetu ljubav i ljepota bliske i idu jedna uz drugu i nijedna ne moe postojati bez druge. Kad god se zapazi ljepota, ljubav i naklonost pribliavaju joj se i, s druge strane, gdje god ima ljubavi, pojavljuje se i ljepota. I samo voljenje jeste umjetnost koje je isprepleteno s ljepotom. U osnovi, kada se kategorija




ljepote ispreplete s ljubavlju, ovjeku je nemogue to opisati, iako je mogue da to razumije.

Ljepota i umjetnost

Zadovoljavajui odgovor o sutini umjetnosti jedna je od ozbiljnih rasprava filozofije moderne umjetnosti. Neki su njeno definiranje zasnovali na svojstvima ljepote, rekavi da je umjetnost sve ono to je ovjek stvorio i to je lijepo. Ali, ponovo se javlja drugo pitanje u vezi sa sutinom ljepote. Neki su u odgovoru na ovo pitanje rekli da je ljepota sve ono to ovjeka privlai sebi i mi elimo ponoviti njegovo gledanje ili sluanje. Problem koji postoji u ovoj formulaciji ljepote i posljedino u formulaciji umjetnosti jeste to da svu sutinu i tostvo umjetnosti i ljepote svodimo na reakciju sagovornika i njegovo privlaenje posred-stvom neega lijepog i umjetnikog. Iako je reakcija sagovornika dobar kriterij za procjenu vrijednosti umjetnikih i lijepih djela, ipak se ne moe koristiti kao jedini kriterij za procjenu umjetnikih i estetskih djela. injenica je da su umjetnost i ljepota prisutni i u objektivnom svijetu te da se takoer percipiraju u mentalnom svijetu. Prema tome, ne moe se samo mentalna percepcija koristiti u definiranju ljepote i umjetnosti, nego i objektivna stvarnost ima udjela u tome.

Esej O umjetnosti (1985) Lava Tolstoja jedno je od klasinih djela i izuzetno vrijedno za razumijevanje znaenja i sutine umjetnosti. Ovaj esej govor je jednog srca koji se, takoer, prima srcem. Tolstoj svoju raspravu u ovom eseju zapoinje ovim pitanjem: ta se misli pod umjetnou, posebno dobrom i korisnom umjetnou, umjetnou u ije se ime treba rtvovati?

Neki smatraju da je ta umjetnost ljepota, a pod njom misle na uitak. Objanjavajui uvjerenja autora i nekih estetiara koji smatraju da je tema umjetnosti ljepota, pri emu misle na uitak, Tolstoj odbacuje ova-kva uvjerenja. Po njegovu miljenju, za precizno definiranje umjetnosti potrebno je da se na nju ne gleda kao na sredstvo za ostvarivanje uitka, nego da je gledamo kao na jedan od posebnih uvjeta ljudskog ivota. U osnovi, ako umjetnosti budu osiguravale uitak za stvaraoca i uivanje za gledaoca i sluaoca i za njih ne bude podrazumijevala nikakvu linu korist, onda se opsjenarstvo maioniara, gimnastike kretnje i druge aktivnosti koje ne grade umjetnost, mogu smatrati umjetnou, i obrnuto: mnoge od drugih tema od kojih primamo neugodne utjecaje,




kao npr. tuni prizori izmijeani s neprijatnou koje zapaamo u pjesnikim deskripcijama itd., bez pogovora nisu umjetnika djela, ne treba ih smatrati umjetnou, iako to nije tako. Na ivot se ne moe ovako gledati. Umjetnost je jedno od osnovnih sredstava komuniciranja meu ljudima pomou kojih otkrivaju svoja skrivena osjeanja i emocije.

Ustvari, svaki od proizvoda umjetnosti ima takav rezultat da pri-malac utjecaja tog umjetnikog proizvoda uspostavlja poseban odnos sa stvaraocem umjetnosti i sa svima onima koji su u njegovu vremenu, prije njega ili poslije njega, primili isti taj umjetniki utjecaj ili e ga primiti. Drugim rijeima kazano, isto kao to su rijei prenosilac miljenja i iskustava ljudi i sredstvo povezivanja i ujedinjavanja ljudi, i umjetnost obavlja istu tu aktivnost. Svojstvo ovoga jedinstvenog komunikacijskog sredstva, koje ga razlikuje od drugog sredstva komuniciranja, znai rijei, jeste to to ovjek pomou govora prenosi svoje miljenje, a pomou umjetnosti prenosi svoja osjeanja drugima.

Na tom osnovu, aktivnost umjetnosti utemeljena je na ovoj sposob-nosti ovjeka da ovjek, primajui opis emocija drugog ovjeka putem sluanja ili gledanja, moe iskusiti ista ona osjeanja koja je iskusio onaj ko ih predstavlja ili opisuje. Prema tome, temelj djelovanja umjetnosti ustanovljen je na ovom svojstvu ljudi, tj. prihvatanju prijenosa osjeanja drugih ljudi. Aktivnost umjetnosti jeste to da ovjek u sebi oivi osjea-nja koja je ranije iskusio i da, podstiui ih pomou pokreta, znakova, linija, boja, glasova, slika i rijei, prenese na druge, na nain da i drugi, takoer, mogu iskusiti ista ta osjeanja. Dakle, umjetnost je jedna posebna ljudska aktivnost. Kada ovjek svjesno i pomou specifinih vanjskih znakova drugima prenese osjeanja koja je iskusio u sebi na nain da ta osjeanja preu na njih i da oni, takoer, iskuse ta osjeanja i prou iste one emotivne faze kroz koje je on proao, onda je dolo do umjetnike aktivnosti. Znai, umjetnost poinje onda kada neki ovjek, s namjerom da osjeanja koja je sam iskusio, potakne u sebi i predstavi ih pomou poznatih i odreenih vanjskih znakova, i u istom onom trenutku kada ista ona osjeanja umjetnika preu na gledaoce i sluaoce, ovjeku se stavlja umjetnost na raspolaganje.

Osnova u umjetnosti i njen cilj nije uitak, nego je sredstvo komuniciranja meu ljudima. Za ovjekov ivot i kretanje prema osobi i ljudskom drutvu, umjetnost je nuna i potrebna stvar, jer ljude povezuje s istovjetnim osjeanjima. Ali, ta treba uiniti kada se umjesto one specifine aktivnosti umjetnosti iji je cilj prijenos uzvienijih




osjeanja, sada javila aktivnost iji je najvei cilj pruanje najveeg uitka odreenoj skupini ljudi. I upravo na tom osnovu iz velikog po-druja umjetnosti odvojen je i nazvan je umjetnou onaj dio koji prua uivanje samo odreenoj grupi. I zar to nije iskrivljavanje umjetnosti i umjetnikog djelovanja? I samo ovo iskrivljavanje umjetnosti oslabilo je samu umjetnost i svelo je do granice destrukcije. I ova dekompozicija umjetnosti i njeno svoenje na jedan od njenih eljenih ili neeljenih rezultata izazvalo je odreene posljedice.

Prvo. Umjetnost je uskraena za svoje specifine i bezgranino raznovrsne i duboke ljudske sadraje. Istinski proizvod umjetnosti jeste samo to da prenosi nove emocije, one osjeaje koje ljudi dotada nisu iskusili. Sadraj ove devijantne umjetnosti koja je iz dana u dan postala ogranienija, na kraju je stigao do faze da je, prema miljenju umjetnika privilegiranih klasa, sve reeno i da nije ostalo nita novo to bi se reklo. Zbog toga, da bi umjetnosti dali svjeinu, tragaju za novim formama i okvirima. Stvaranje umjetnosti dravnikih klasa nije zbog toga to umjetnik osjea njenu nunost, nego je glavni razlog njene pojave to to pripadnici privilegiranih klasa trae zabavu i razonodu i, takoer, za tu aktivnost daju dovoljno novca. Pripadnici bogatih klasa od umjetnosti trae prenoenje onih osjeanja koja oni prihvataju, i umjetnici, takoer, nastoje ispunuti te zahtjeve. Ali, zadovoljenje tih prohtjeva veoma je teko, jer politiari koji svoj ivot provode u raskoi i hedonizmu od umjetnosti stalno trae nove zabave. Treba takoer rei da stvaranje umjetnosti, pa ak ako se radi i o najprostijoj umjetnosti, nije mogue ostvariti samo udovoljavanjem prohtjevima. Zbog toga su umjetnici, radi zadovoljenja elja privilegiranih klasa, primorani da kreiraju metode pomou kojih bi stvarali kvaziumjetnika djela.

Drugo. Ova vrsta umjetnosti koja ne obraa panju ni na koga osim na malu skupinu ljudi izgubila je ljepotu forme i ona je vjetaka, kom-plicirana i nejasna. Sve to vie tei ogranienju i monopolu, umjetnost je istovremeno vie vjetaka, sloenija i nejasnija.

Tree. Izgubila je svoju istou i nedvolinost, i poprimila je hipo-tetiku i diskurzivnu formu i upravo to bio je najvei negativni rezultat ove dekompozicije, to je dovelo do pojave jedne vrste dekadence u umjetnosti, to je kasnije propraeno izopaenou. Mogue je da izopaena umjetnost bude razumljiva za neke, ali je dobra umjetnost uvijek razumljiva za sve ljude. Neki istiu da je za razumijevanje ove vrste umjetnikih djela potrebno da ih nekoliko puta proitamo, pogledamo




i posluamo, ali smisao te aktivnosti nije objanjenje i predstavljanje, nego jedna vrsta odgoja i ljudi se, takoer, mogu odgojiti i za najgore aktivnosti.

Mogue je da neki govor koji se saopi posebnim jezikom bude lijep, ali za jednu osobu koja ne poznaje taj jezik, bit e nerazumljiv. Meutim, proizvod umjetnosti odlikuje se u odnosu na druga duhovna nastojanja i njen jezik svi razumiju i prenosi se na sve, bez razlike. Suze i smijeh ljudi, bez obzira na jezik i naciju, prenose se na svakoga i svi ih razumiju. Velike umjetnike teme velike su samo zbog toga to su razumljive i shvatljive svakome.

Aktivnost umjetnosti jeste konceptualizacija onoga to moda, u okviru argumentacije i razmiljanja, moe ostati nepojmljivo i udaljeno i da ne bude dostupno svim ljudima. Obino, kada ovjek prihvata istinski utjecaj umjetnosti, on misli da je to stanje ranije osjetio u sebi, ali da ga nije mogao izraziti. I upravo je to stvaralatvo nacionalne ili nadnacionalne umjetnosti. Ova umjetnost nastaje samo onda kada ovjek iz mase ljudi shvati nunost prijenosa jakih osjeanja koje je sam iskusio i umjetnikim izrazom prenosi ih na druge ljude.

Istinski produkt umjetnosti ima taj utjecaj da u svijesti recipijenta uklanja granicu izmeu njega i umjetnika, i ne samo izmeu njega i umjetnika, nego i izmeu njega i svih onih koji percipiraju taj isti produkt umjetnosti. U toj slobodi linosti, tj. oslobaanju linosti poje-dinanog ovjeka od sputanosti izolacije i samoe, i u ovome mijeanju i ujedinjavanju linosti individue s linostima drugih osoba, skrivena je osnovna snaga privlanosti i istaknuta osobina umjetnosti. Umjetnik treba osjetiti nunost za izraavanje emocija koje prenosi.

Umjetniki utjecaj znai zaraza, nastaje samo onda kada pisac svojom specifinom metodom na druge prenosi osjeanja koja je iskusio i doivio. Ustvari, za stvaranje istinske umjetnike teme potrebni su brojni uvjeti, izmeu ostalih:

umjetnik treba biti na viem nivou svjetonazora svoga vremena, umjetnik treba iskusiti i doivjeti odreena osjeanja, umjetnik ima volju, entuzijazam i priliku za prijenos tih

osjeanja, umjetnik u jednoj od vrsta umjetnosti treba biti superioran u

pogledu talenta.




Naalost, umjetnost u sadanjem drutvu toliko je obezvrijeena da se loa umjetnost ne samo smatra dobrom umjetnou, nego je nestalo i samog pojma umjetnosti. Zbog toga, da bismo govorili o umjetnosti svoga drutva, prije svega potrebno je da istinsku umjetnost odvojimo od umjetnikih falsifikata i znak koji istinsku umjetnost odvaja od umjetnikih falsifikata jeste ovaj znaajni i nesumnjivi kriterij: tajan-stvenost umjetnosti.

Umjetnika tema nastaje onda kada jedan ovjek prilikom itanja, gledanja i sluanja ovjekova djela dobija posebno duhovno stanje koje ga ujedinjuje sa stvaraocem djela i drugim osobama koje kao i on, shvataju temu umjetnosti i imaju isto takvo stanje. Znai, temeljno svojstvo umjetnikog osjeaja jeste da onaj ko ga posjeduje u toj mjeri postaje jedinstven s umjetnikom da temu koju percipira shvata kao svoju tvorevinu i djelo i ne smatra drugog njenim kreatorom. Sa njegova stanovita, ono to izraava to djelo jeste upravo ono to je i on ve odavno elio izraziti.

Meutim, temeljno pitanje ovdje je ta je loa ili dobra umjetnost? U osnovi, ta je misija umjetnosti i koja umjetnost dobro obavlja svoju misiju?

Umjetnost je jedno od sredstava komuniciranja meu ljudima i uvjeta progresa i napretka prema savrenstvu. Umjetnost pripadnicima generacije svakog vremena daje mogunost da shvate i prihvate osjea-nja koja su shvatili raniji ljudi i osjeanja koja upravo sada doivljavaju i kuaju najbolje i najnaprednije linosti. U aktivnosti znanja ostvaruje se postepeno napredovanje i usavravanje, tj. nunije i ispravnije znanje sa svoga puta uklanja znanje koje je nepotpuno i koje nije potrebno i zauzima njegovo mjesto. I u pogledu emocija ovjeka, takoer, posred-stvom umjetnosti ostvaruje se jedna vrsta postepenog usavravanja i to usavravanje otklanja relativno loa i prizemna osjeanja koja su manje potrebna za ovjekov prosperitet kako bi otvorilo put za bolja osjeanja koja vie pogoduju srei i upravo to jeste misija umjetnosti. Zbog toga, sve to je umjetnost u pogledu sadraja bolja, u istoj mjeri bolje e izvravati ovu misiju.

U svakom odreenom historijskom periodu i u svakom od ljudskih drutava postoji uzvienija percepcija smisla ivota koja je vjerska svijest jednog vremena i odreenog drutva; pripadnici drutva postigli su je i ta uzvienija percepcija odreuje najveu sreu za kojim drutvo traga. Uzvienije razumijevanje i vjerska svijest naeg doba, sa stanovita




njegova univerzalnog i opeg smisla, jeste svijest o injenici da je naa srea, znai naa materijalna, duhovna, individualna, privremena i trajna srea u bratskom ivotu svih ljudi i njihovu srdanom jedinstvu.

Umjetnost nije uivanje i zabava. Umjetnost je velika tema. Umjet-nost je jedan element ljudskog ivota koji uzvienije razumijevanje i razumnu vjersku svijest ljudi prenosi u sferu njihovih emocija kako bi njihovo razumijevanje bilo jednostavnije i kako bi okretanje njima bilo praeno istim ljudskim osjeajima. Ustvari, misija umjetnosti u naem vremenu jeste upravo to da ovu istu istinu o srei ljudi u njihovu bratskom jedinstvu iz sfere razuma prenese u sferu osjeanja i da umjesto sile i neprijateljstva uspostavi vladavinu ljubavi koja je najuzvieniji cilj ljudskog ivota. Moda e nauka u budunosti za umjetnost otvoriti put novih i uzvienijih ideala koje e ona uspostaviti; meutim, u naem vremenu misija umjetnosti jasna je i odreena: misija umjetnosti jeste ostvarivanje bratskog ujedinjenja ljudi i uspostavljanje privrenosti meu ljudima. Ali, zato ne poduzima korake na putu ove znaajne misije?!

Umjetnost je najvanije sredstvo kulturne razmjene i ne moe se biti nezainteresiran prema njoj. Prema rijeima lidera islamske revolucije:

Pitanje umjetnika i umjetnosti jedno je od pitanja koja su i delikatna, i veoma osjetljiva i precizna, te u ovoj oblasti postoje teke granice. Ako mi zanemarimo te granice, mogue je da pogrijeimo i da djelujemo opreno onome to je dostojno (Hamenei, 2001).

Svojim specifinim jezikom umjetnost ima zauujuu mo u prenoenju miljenja i ideja. Ona je najbolje i najefikasnije sredstvo propagiranja poruke, jer umjetnik najprofinjenijom metodom i najboljim nainom neko specifino miljenje i ideje sugerira svom sagovorniku. Jezik umjetnosti najefikasniji, najgorljiviji i najtrajniji je jezik za ouvanje i rasprostiranje poruke u drutvu. Prema rijeima lidera Islamske reovlucije: Svaka ideja, svako miljenje i revolucija koji se ne stavi u okvir umjetnosti nee biti trajni (Hamenei, 1984).

Ako na osnovu jedne definicije umjetnost tretiramo kao kvalitet izraaja i prenoenje neke teme u lijepoj, prefinjenoj formi isprepletenoj s ukusom (Imam Hamenei, 1985), nju e pratiti i slijediti i ljepota, pri-vlanost, utjecajnost i prodornost u svijest i srce sagovornika. Umjetnost kao jedan od znaajnih konstruktivnih faktora ljudskog ivota, ukoliko bude koritena radi dostizanja cilja usavravanja ivota, bit e graditelj ovjeka.




Onda kada uz umjetnost umjetnika bude ila predanost, pravinost i iskrenost, ona e biti utjecajnija, jer prema rijeima Tolstoja: Ono to, vie od svega, poveava zaraznost umjetnosti jeste iskrenost i pravinost umjetnika. I im gledalac, slualac ili italac osjeti da je umjetnik i sam zaraen djelom koje je stvorio, a ne samo da bi ostavio utjecaj na druge, to duhovno stanje umjetnika prelazi i na recipijenta (Tolstoj, 1994: 24). I kako je lijepo reeno: Rijei koje idu iz srca, bez sumnje padaju na srce.

Umjetnost je poseban jezik. Ona je sredstvo razumijevanja i komu-nikacije i prema nekim stavovima najtrajnije sredstvo. Svojom metodom indirektne sugestije umjetnost je najutjecajnije sredstvo irenja vjerskih vrijednosti i kulture i njihova produbljivanja u drutvu. Iskustva ranijih generacija i ranija kultura posredstvom umjetnosti na raspolaganju su pripadnicima sadanje generacije. Umjetnost je snano, utjecajno i traj-no izraajno sredstvo tokom ljudske historije. Umjetnost je zasnovana na spoznaji ljepote i njenom stvaranju i kreiranju. U umjetnosti se realnosti izraavaju na lijep nain i, ako su one iz domena lijepih realnosti, bit e isprepletene dvije ljepote. Umjetnost je sredstvo izraavanja namjere na lijep i trajan nain. Umjetnika sredstva bez sumnje su najizraajnija, najrjeitija i najefikasnija sredstva prijenosa poruke.

Umjetnost u njenu uobiajenom znaenju jeste pokazatelj senzitiv-nih i objektivnih ljepota. I opet, prema rijeima Tolstoja: Umjetnost je da se ljepote, razastrte u prirodi, sakupe na jednome mjestu. Sposobnost opaanja tih ljepota, talent i obdarenost njihova sakupljanja u jednoj kompoziciji jeste umjetnika genijalnost (Tolstoj, 1385: 30).

Ali, umjetnost moe i treba biti usmjeritelj ovjeka prema duhovnim ljepotama. Ispravna i uzviena umjetnost ovjeka uzdie do vrhunca duhovne ljepote. Sveta Boija Bit, u izraavanju uzvienih istina u obliku Objave, takoer se koristila umjetnikom formom i srcem i psihom ljudi koji tragaju za ljepotom u tkanju svoje lijepe umjetnosti napunila istim piem oboavanja ljepote i oaravajuom i ugodnom muzikom i harmonijom uzviena znaenja u lijepim posudama slijeva na srca zaljubljenih vjernika. Uzviena umjetnost takoer je i lijepa i trajna, ali umjetnost koja nije takva, unato izvanjskoj ljepoti, zbog toga to nema odgovarajui sadraj, nee biti trajna. Umjetnost i ljepota idu rame uz rame jedna s drugom i po miljenjima nekih: Mi uvijek pretpostavljamo da sve to je lijepo jeste umjetnost ili je umjetnost openito lijepa i sve ono to nije lijepo nije umjetnost, a runoa je negacija umjetnosti (Rid, 1992: 34).




Ukoliko umjetnik moe u umjetnikoj i lijepoj formi izraziti uzviene ljudske i moralne ideale, uspostavio je odgovarajui odnos prirode i okoline s ljudskom kulturom i njegovom primordijalnom prirodom koja traga za ljepotom. U tom sluaju lijepa umjetnost imat e veu snagu trajanja i bolji utjecaj. Raznovrsna umjetnika sredstva koja su bez sumnje najizraajnija, najrjeitija i najefikasnija sredstva prijenosa kulture openito su govor, pjesnitvo, pisanje proze, pisanje predstava, scenarija, istaknuta filmska industrija, uzviena muzika i ritam usklaen s odredbama erijata.

Umjetniki jezik posebno u formi filma, predstave itd. toliko je utjecajan da je i naprijatelj svoj kulturni napad zapoeo upravo s ovim sredstvom i intenzivirao ga iz dana u dan. U vremenu postmodernog kolonijalizma u kojem su infrastrukture komunikacija i informiranja dobile poseban znaaj, kulturna invazija, znaajno se koristei umjetnikim sredstvima, poduzela je i poduzima razliite postupke. Za suoavanje s ovim svestranim napadom i invazijom usmjerenim na unitenje kulturnih, nacionalnih i vjerskih vrijednosti, nuna je opa panja prema izvornoj i ukorijenjenoj vjerskoj kulturi koja je urodila plodom tokom revolucije i tokom rata i svete odbrane dobila objektivnu manifestaciju. Put oplodnje ove kulture i njen duboki prodor u drutvo i posebno u mladi drutveni sloj jeste koritenje svih propagandnih sredstava s umjetniim izrazom.

U principu, umjetnost treba smatrati najznaajnijim sredstvom kulturne promjene. Umjetnost sa svojim specifinim jezikom ima zauujuu snagu u sugeriranju miljenja i ideja. Ona je najbolje i najdjelotvornije sredstvo promoviranja poruke; jer, umjetnik s najsup-tilnijom metodom i na najbolji nain svojim sagovornicima sugerira specifine ideje i miljenja.

Lider Islamske revolucije prije nekoliko godina u obraanju odanim umjetnicima, s osjeajem zabrinutosti zbog mogunosti da kultura revolucije koja je tokom rata pronala podruje za razvoj i napredak nestane, iznio je uvjerenje da je potrebno da osam godina rata koje su bile izuzetno vrijedan period za manifestaciju islamskog i revolucio-narnog duha budu hrana za nau historiju i da dugi niz godina budu izvor utjecaja u drutvu. Zatim je postavio pitanje: Ko je u stanju da ovaj dogaaj uini trajnim? Ko je taj ko moe ovaj dogaaj u odsutnosti prenijeti srcu ovjeka na nain na koji to ak ni obine oi u prisustvu ne vide? Odmah nakon toga on sam daje odgovor: Umjetnost ima tu




sposobnost i u stanju je to uiniti. Zatim je dodao: Moda sam i ja sam svojim oima vidio neke dogaaje koje obian pogled nije mogao shva-titi. Kasnije, kada ste vi umjetnici taj dogaaj izrazili u formi predstave, kada ga izrazite u formi prie i kada ja ponovo pogledam taj dogaaj, tek poinjem dublje shvatati taj dogaaj iji sam i sam bio svjedok. Zato je po mome miljenju uloga umjetnika muslimana izuzetno istaknuta uloga. (Hamenei, 1991)

Ljepota i knjievnost

Meu najdjelotvornije, najrjeitije i najizraenije oblike prijenosa poruke jeste knjievnost u njenu opem smislu. Knjievnost je kako govor tako i pisanje poezije, pisanje pripovijetke, pisanje predstave itd. Knjievnost u formi pjesme, pjesnitva, pisanja romana, pisanja openito itd. jedan je od vanih instrumenata prijenosa kulture. Ovaj utjecaj toliki je da se i u analizi historije vladavina ne moe zanemariti njegova uloga. Historija careva i sultana ukazuje na injenicu da su pjesnici i knjievnici bili meu zabavljaima na njihovim skupovima zabave, uivanja i slavlja.

Poezija sa svojim simbolikim i ritmikim izraajem ima poseban ujecaj. Jedna od najvanijih mogunosti prenoenja poruke jeste popularni jezik i knjievnost, posebno jezik poezije. Poezija pobuuje ljudska osjeanja i sluaocu i itaocu poklanja ljepotu.

ak su i roman i kratka pria takoer trajni i, naravno, utjecajni, kakve su prie za djecu, usmene prie za djecu i sl. neki su od brojnih utjecaja knjievnosti. Glasovito je ak koritenje knjievnosti i posebno poezije u toku borbe i revolucija.

Nacionalna kultura i vjerska kultura jesu govor istine. Za prenoenje govora istine treba se koristiti najboljim i najutjecajnijim sredstvom komunikacije. Jedna od najvanijih mogunosti jeste jezik knjievnosti i posebno jezik poezije. Zanimljivo je da je jedno od podruja uda Kurana izraajno udo, rjeitost i tenost, znai udo koje ima literarnu dimenziju. Sveta Boija Bit, koristei se upravo slovima, frazama, rije-ima i izrazima kojim su se koristili Arapi, upotrijebila ih je na najbolji i najutjecajniji nain tako da je u to vrijeme, na vrhuncu rjeitosti i govornitva, koje je krasilo Arape tog vremena, ostavila utjecaj i jo uvijek ga ostavlja. Dove istih imama i asne predaje Ehli-bejta takoer su se znaajno okoristili ovim lijepim svojstvom i zato su trajni. Sinteza




knjievnosti i ljepote potrebna je stvar i ona poruku ini trajnijom. Ukoliko knjievnost s ispravnim i odgovarajuim sadrajem bude praena ljepotom, bit e trajnija.

Zakljuak o odnosu ljepote i duhovnih stanja s ostvarenjima ovjekove kreativnosti

U ovom domenu, zbog kompleksnosti koja se zapaa u pojmu same ljepote i drugim pojmovima i duhovnim stanjima i ovjekovim kreativ-nim ostvarenjima, teko je rei zakljunu rije. Ali, stjee se utisak da se moe izvesti zakljuak kako postoji uzajamni utjecaj izmeu ljepote kao duhovnog svojstva i drugih duhovnih stanja i, takoer, kreativnih ostvarenja ovjeka koji su navedeni u prethodnim odjeljcima. Zaista, ne moe se rei da je neka stvar zbog uitka koji prua, zbog toga to je umjetnika, zadivljujua, ili zato to donosi radost ili tugu, ili zato to ima vrijednost, poeljna i zadovoljavajua, ili zato to je izvrsna, potpuna i predmet ljubavi, da je takoer i lijepa, ili da ista stvar, zbog toga to je lijepa, takoer u nama izaziva uitak, ili se pokazuje umjetnikom, izaziva zadivljenost, ili da je praena tugom ili radou, ili da stvara vrijednost ili da je poeljna za nas i da nam prua zadovoljstvo, ili da je izvrsna, da je potpuna ili da podstie ljubav.

Istina je da ljepota po svojoj biti ima objektivnu i opipljivu egzi-stenciju ili da ima duhovnu egzistenciju. A to, koji je segment pokazuje lijepom ili koja su svojstva estetska, jeste neto drugo. Ljepota je lijepa. Mogue je da istovremeno s podsticanjem estetskog osjeaja u ovjeku postakne i neke druge kvalitete i duhovna stanja ili ne, isto kao to je izvrsno, izvrsno, ili kao to je neto ukusno, ukusno itd. I potrebno je naglasiti da je izmeu ljepote i savrenstva uspostavljen poseban odnos. Mi ljepotu smatramo fenomenom koji je ukraavajui i jasan i da uzrokuje olakanje na ovjekovu putu usavravanja (Barzenooni, 2011).

S druge strane, treba rei: Bez sumnje faktor razumijevanja ljepote ili specifian osjeaj shvatanja ljepote u nama je jedno od svojstava naeg sutinskog savrenstva. Ovaj faktor (estetski osjeaj) koji je jedna vrsta naih savrenih svojstava jeste za razumijevanje savrenstva koje traga za ljepotama i koje uiva u njihovu percipiranju (Daferi, ?: 7374)

Na tom osnovu treba istai da ovjek zbog svog unutarnjeg savr-enstva takoer traga za percipiranjem, razumijevanjem i prihvatanjem drugog savrenstva pod nazivom ljepote kako bi zadovoljio svoj nezasiti




duh koji traga za savrenstvom, kako bi na taj nain poveao svoje stepe-ne i rang dostojnog i potrebnog savrenstva. Dok jedan ovjek ne bude lijep i savren, ne moe krenuti za drugom ljepotom i savrenstvom. U skladu s tim, treba ukazati na to da sinteza knjievnosti i umjetnosti zajedno s ljepotom poruku ini ljepom i trajnijom. Da li smo mi iskoristili i da li se koristimo knjievnosti u njenu opem znaenju u irenju nae kulture i umjetnosti?n

S perzijskog preveo: Sabahudin ari

Mohammad Ali Barzanoonia study on the relationship of beauty and spiritual states in the exercise of human creativity

Summary

Beauty as one of the spiritual states that often appear in human beings, interacts with the manifestations of beauty, with other spiritual states and different forms of exercise of human creativity, such as pleasure, fascina-tion, sorrow, joy, love, desirability, value, the virtues of perfection, and art. Because of his own inner virtue and his own quest for the infinite, man reaches the perception of beauty and the beautiful by means of strength that may satisfy, at least to some extent, his insatiable desire for the perfect and the infinite, thus reaching higher levels of virtue worthy of him alone.

Key words: beauty, spiritual states of man, man's creative achievements.

Izvori i literatura:

Kuran

Barzenooni, Mohammad Ali (2011), Estetika i terminologija, zbornik radova Prvog sim-pozija o terminologiji, Runas, Teheran

Barzenooni, Mohammad Ali (2011), Zapitanost o estetici umjetnosti s osvrtom na Kuran asni, prijevod na bosanski: Nermin Hodi, Znakovi vremena, br. 52/53

Barzenooni, Mohammad Ali (2012), Studija o elementima i pojavama ljepote i njenim vrstama, prijevod na bosanski: Nermin Hodi, Znakovi vremena, br. 54




Birdzeli S. Monroe i Don Haspers (1997), Historija i pitanja estetike, prijevod na perzijski: Mohammad Said Hanaji Kaani, Hermes vabaste be Shahre ketab, Teheran

Daferi, Mohammad Taqi (1996), Traganje za idejama, zbornik intervjua obavljenih s Allame Mohammedom Taqi Daferijem; uredio i pripremio: Ali Rafii, Daftar nashr far-hange eslami, Teheran

Daferi, Mohammad Taqi (?), Ljepota i umjetnost sa stanovita islama, Sharkat sahami chapkhane vazarate arshade eslami, Teheran

Danshvar Simin (1996), Poznavanje i pohvala umjetnosti, Nashr Siyamak, Teheran

Copleston, Frederick (1989), Historija Filozofije, prijevod na perzijski: Sayid Jalal-al-ddin Mojtabavi, Sorosh, Teheran

Motahari, Morteza (1988), Filozofija morala, Sadra, Teheran

Motahari, Morteza (1988), Drutvena evolucija ovjeka, Sadra, Teheran

Majlisi, Molla Mohammad Taqi (?), Biharu-l-anvar, Bejrut

Motahari, Morteza (1988), Filozofija morala, Sadra, Teheran

Nasri, Abdullah (1989), Tragalac za idejama, Pajvashgah farhang va andishe eslami, Te-heran

Vaziri, Ali Taqi (1959), Estetika u umjetnosti i prirodi, Entesharat Daneshgah Tehran, Te-heran

Henfling, Oswald (1998), Sutina umjetnosti, prijevod na perzijski: Ali Ramin, Hermes va-baste be Shahre ketab, Teheran


Documents

Studija o odnosu ljepote i duhovnih stanja s ostvarenjima ...ibn-sina.net/images/pdf/znakovi/55/128_MOHAMMADALI_BARZANOON… · Čovjek zbog svoje unutarnje vrline i vlastitog tra-