Upload
masllachak
View
807
Download
74
Embed Size (px)
Citation preview
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
1/54
STEFAN CVAJG
FANTASTINA NO
Sledee zabeleke naene su kao zapeaen omot u pisaem stolu barona
Fridriha Mihaela fon R..., kada je u jesen 1914. kao austrijski rezervni porunik
u jednom konjikom puku poginuo u bici kod Ravaruske. Poto je porodica po
naslovu i sasvim letiminom pregledu ovih zapisa pretpostavljala da je u pitanju
samo knjievni rad njihova roaka, predala mi je ove beleke da ih prouim iostavila mi da ih po svom nahoenju objavim. Miljenja sam da ove stranice
nisu neka izmiljena pria ve istinit, u svim pojedinostima stvaran doivljaj
paloga oficira i, ne pominjui ime, iznosim njegovo duevno stanje kako ga je
sam prikazao, ne menjajui i ne dodajui nita.
Jutros me iznenada zaokupi misao da bi trebalo da za samog sebe zabeleim
doivljaj one fantastine noi kako bih jednom imao sreen pregled celogdogaaja u njegovom prirodnom redosledu. I od tog trenutka oseam
neobjanjivu unutranju pobudu da pisanom rei opiem tu pustolovinu, mada
sumnjam da u biti u stanju da i priblino prikaem ta neobina zbivanja.
Nemam nimalo takozvanog umetnikog talenta ni prakse u knjievnim stvarima
i, izuzev nekoliko aljivih napisa u Terezijanumu, nikada se nisam ogledao na
knjievnom polju. Ne znam, na primer, postoji li neka posebna tehnika koju je
mogue nauiti i pomou koje bi se mogao uskladiti tok dogaaja spoljanjeg
sveta i u isto vreme njihov odraz u nama, pa se isto tako pitam da li u za smisao
nai pravu re a za re pravi smisao i tako postii onu harmoniju koju sam uvek
nesvesno oseao itajui svakog istinskog pripovedaa. Ove retke, meutim,
piem samo za sebe i nikako mi nije cilj da ono to je meni samom nejasno
objasnim drugima. Oni su samo pokuaj da sa nekim doivljajem koji me stalno
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
2/54
obuzima i nemirom i bolom ispunjava u izvesnom smislu raistim, da ga
utvrdim, uoim i sa svih strana obuhvatim.
O ovom dogaaju nisam govorio ni jednom prijatelju jer sam oseao da im ono
bitno ne bih mogao objasniti, a pored toga jer sam se pomalo i stideo to me jetako nepredviena stvar u tolikoj meri potresla i uzbudila. Jer sve je to, u stvari,
jedan mali doivljaj. Ali ve sada, dok ovo piem, oseam kako je teko
nevetom oveku da pri pisanju nae rei u njihovom pravom znaenju i kakva
se dvosmislenost i sva mogua nerazumevanja skrivaju u najjednostavnijem
izrazu. Jer, kada svoj doivljaj i nazivam malim, mislim to naravno samo u
relativnom smislu, nasuprot onim silnim dramatinim dogaajima koji zahvatajuitave narode i sudbine, a s druge strane, smatram ga takvim i po vremenu, jer je
itav dogaaj trajao samo est asova. Za mene je, naprotiv, taj mali, opte uzev
beznaajni i nevani doivljaj imao tako ogromno znaenje da sam jo danas
etiri meseca posle te fantastine noi zbog njega uzbuen da moram
napregnuti svu svoju duhovnu snagu da ga sauvam u srcu. Svakog dana,
svakog sata ponavljam sebi sve pojedinosti, jer on u izvesnom smislu predstavljataku oko koje se okree ceo moj ivot, sve to radim i govorim njime je
nesvesno uslovljeno, misli su mi zaokupljene jedino time da taj iznenadni
doivljaj neprestano u sebi preivljavam i da to doivljavanje potvrdi da je on
zaista moj. I sada odjednom znam ono to pre desetak minuta, kada sam uzeo
pero u ruku, nisam uopte nasluivao: da ovaj doivljaj samo zato opisujem da
bi ga sasvim sigurno i u neku ruku stvarno imao pred oima, da bi ga jo
jednom u srcu proiveo i razumom shvatio. Potpuno je netano i neistinito to
sam malopre rekao da elim da ga se oslobodim time to u ga opisati; naprotiv,
hou da ono to sam suvie brzo proiveo uinim jo ivljim, da mu udahnem
topline i ivota da bih ga uvek i ponovo mogao u potpunosti sagledati. O, ne
plaim se da u zaboraviti i jedan trenutak onog sparnog popodneva, one
fantastine noi, nisu mi potrebni nikakvi znakovi, nikakvi putokazi da u
seanju, korak po korak, preem onaj put: usred dana, usred noi ulazim u svako
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
3/54
doba u njegovu sferu i svaku pojedinost u njoj vidim s takvom jasnoom koja
postoji samo u srcu a ne i u slabom pamenju. Mogao bih isto tako nacrtati
konture svakog pojedinog lista u onom zelenom prolenom predelu i sada u
jesen jo oseam neni i pranjavi miris kestenova u cvetu i kada, dakle,opisujem te asove, nije to iz straha da u ih izgubiti ve od radosti da ih ponovo
proivim. I dok sam sebi predoavam niz promena te noi, moram radi
redosleda da se savladavam, jer tek to pomislim na pojedinosti, bude se u meni
takva zanosna oseanja, obuzima me takvo ushienje da moram u etanju
zadravati pojedine slike da se, arolike i opojne, ne bi slile jedna s drugom. Jo
uvek strasno i ivo preivljavam ono to sam doiveo, onaj dan, onaj 7. jun1913. kada sam u podne uzeo fijaker.
Ali oseam da jo jednom moram zastati, jer na svoje veliko zaprepaenje
uviam da svaka pojedina re ima dve otrice, nekoliko znaenja. Sada kada
prvi put treba neto povezano da ispriam, zapaam koliko je teko iskazati u
saetom obliku ono to izmie, a to ipak predstavlja ivot. Upravo sam napisao
ja, rekao da sam 7. juna u podne uzeo fijaker. Ali, i ta re je ve nejasna, jerve odavna nisam ono tadanje ja od 7. juna, mada je otada prolo samo etiri
meseca, mada ja ivim u telu tadanjeg ja i piem za njegovim stolom,
njegovim perom i njegovom rukom. Od tog tadanjeg oveka ja sam se, i to
upravo zbog onog doivljaja, potpuno odvojio, posmatram ga sa strane, sasvim
mirno i hladno, i mogu ga opisati kao druga u igri, prijatelja, o kome znam
mnogo i sve ono to je bitno, ali taj ovek ja uopte vie nisam. Mogao bih o
njemu govoriti, prekorevati ili ga osuivati, da uopte ne osetim da je on jednom
bio sastavni deo mene.
ovek kakav sam ja tada bio, malo se po spoljanosti i po unutranjim
sklonostima razlikovao od veine pripadnika svoje klase, koji se naroito kod
nas u Beu, bez naroitog ponosa, ve kao neto samo po sebi razumljivo,
nazivaju dobro drutvo. Uzeo sam trideset i estu godinu, roditelji su rano
umrli i upravo pred moje punoletstvo ostavili mi imanje koje je bilo dovoljno
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
4/54
veliko da mi utedi svaku pomisao na zaraivanje i karijeru. Na taj nain nije
bilo potrebno da donosim odluku koja me je u to vreme uznemiravala. Upravo
sam zavrio univerzitetske studije i nalazio se pred izborom budueg poziva koji
bi, zahvaljujui naim porodinim vezama i mojoj ve ranije izraenoj sklonostika razmiljanju i mirnom nainu ivota, pao na dravnu slubu, kada mi kao
jedinom nasledniku pade u deo to roditeljsko imanje i iznenada mi osigura
nezavisnost, ak mi omogui da ispunim mnoge, tavie i najlue elje. Nikada
nisam bio astoljubiv i tako odluih da najpre nekoliko godina posmatram ivot
dok me najzad ne primami da sam sebi naem neki delokrug rada. Ali, sve je
ostalo samo na tom posmatranju i ekanju jer kako nita naroito nisam eleo,postigao sam sve u uskom krugu svojih elja: Be, uzbudljivi i razbludni grad,
koji je kao ni jedan drugi od etnje, besposlienja, otmenog odevanja stvorio
upravo umetniko savrenstvo, svrhu ivota, uinio je da sam svoju nameru za
ozbiljnim radom sasvim zaboravio. Uivao sam u svim zadovoljstvima koje
nalazi jedan otmen, plemikog porekla, imuan lep mladi bez ambicije, u
bezopasnoj napetosti kockanja, lovu, putovanjima i izletima koji osveavaju iubrzo sam poeo ovu posmatraku sklonost da sve vie razvijam sa znalakom
briljivou i umetnikom ljubavlju. Skupljao sam retko staklo manje iz
uivanja nego iz neke unutranje strasti da bi u okviru jedne delatnosti bez
velikog napora postigao strunost i znanje: ukraavao sam svoj stan naroitom
vrstom baroknih italijanskih bakroreza i slikama predela u stilu Kanaleta, koje se
mogu nai kod antikvara ili kupiti na javnim licitacijama, na kojima se kao u
lovu ovek nalazi u nekom bezopasnom, napetom stanju, bavio sam se raznim
stvarima sa ljubavlju i uvek s ukusom, retko sam proputao dobru muziku i
posete ateljeima naih slikara. Kod ena sam imao dosta uspeha i tu sam s nekim
neskrivenim sakupljakim nagonom, koji na neki nain odaje duevnu
nezainteresovanost, sabrao mnogo ega to je vredno seanja i dragocenih
asova iz raznih doivljaja, te se tako iz oveka sklonog samo uivanjima
postepeno razvijao u pravog poznavaoca ena. Mnogo sam tota doiveo to mi
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
5/54
je dan inilo prijatnim i ivot ispunjavalo bogatim oseanjima, pa sam poinjao
sve vie da volim blagu, ugodnu atmosferu moje vrlo ive i niim nepomuene
mladosti, skoro ve bez ikakvih elja, jer su ve sasvim nitavne stvari mogle da
pobude u meni radost u jednolinoj atmosferi mojih dana. Dobro odabranakravata mogla je ve da me razveseli, lepa knjiga, izlet automobilom ili jedan sat
proveden s nekom enom da me beskrajno usree. Naroito mi je bilo milo to
ovaj moj nain ivota kao neko bez greke i korektno skrojeno englesko odelo
nije ni po emu padao u oi drutvu. Mislim da sam kao pojava bio simpatian,
da su me voleli i rado primali i veina onih koji su me poznavali, nazivali su me
srenim ovekom.Ne bih sada znao da kaem da li se taj tadanji ovek koga bih eleo da
zamislim oseao srenim kao to su ga drugi smatrali; jer sada, kada u onom
doivljaju traim za svako oseanje puniji i dublji smisao, svako prosuivanje
unazad ini mi se nemogue. Pa ipak, sa sigurnou mogu da kaem da nikada u
to vreme nisam bio nesrean, da su mi se skoro uvek moje elje ispunjavale i
zahtevi u ivotu ostvarivali. I ba zbog toga to sam navikao da sve to odsudbine traim i dobijem i da od nje nita vie ne oekujem, upravo je to
postepeno dovelo do izvesne klonulosti i mrtvila u samom ivotu. Ono to se
tada nejasno u nekim trenucima polusvesti u meni s enjom budilo nisu u stvari
bile elje, ve samo elja za eljama, tenja da to jae, neobuzdanije, sa vie
ambicije i nezasienosti udim, da ivim potpunije, a moda i da patim. Ja sam
iz svoga, ivota, zahvaljujui jednoj suvie razumnoj tehnici, iskljuio sve
zapreke, i zbog pomanjkanja tih zapreka, slabila mi je ivotna snaga. Primetio
sam da sve manje, sve slabije za neim udim, da mi oseanja obamiru, da patim
moda u se tako najbolje izraziti od duevne nemoi, od nesposobnosti
da strasno prigrlim ivot. Ovaj nedostatak primetio sam po nekim sitnim
pojavama. Palo mi je u oi da sve ee nisam odlazio u pozorite i drutvo
prilikom pojedinih sveanosti, da sam poruivao knjige koje su mi preporuivali
i da su zatim nedeljama leale neraseene na mom pisaem stolu, da sam i dalje
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
6/54
mehaniki skupljao ono to volim, kupovao staklo i antike predmete, ali da ih
tada nisam sreivao, i da se nisam naroito radovao ako bih neki redak i odavno
traeni predmet neoekivano nabavio.
A zaista svestan ovog postepenog i laganog opadanja svoje duevne elastinostipostao sam tek prilikom jednog sluaja koji mi je ostao u ivom seanju. Leto
sam provodio u Beu takoe zbog one udne tromosti iz koje me nita novo
nije moglo probuditi kad iznenada iz letovalita primih pismo jedne ene s
kojom sam ve tri godine bio u intimnim odnosima i za koju sam iskreno
verovao da je volim. Na etrnaest uzbudljivih stranica pisala mi je da se tamo za
tih nekoliko nedelja upoznala s ovekom koji za nju znai mnogo, upravo sve,da e se na jesen za njega udati i da moramo prekinuti nau vezu. Bez imalo
aljenja, tavie presrena, seala se vremena koje smo zajedno proiveli,
pomisao na mene prati je u njen novi brak kao neto najdrae iz njene prolosti, i
ona se nada da u joj oprostiti tu iznenadnu odluku. Posle ovog suvoparnog
saoptenja, prvo uzbudljivo pismo prelo je u dirljiva preklinjanja da se ne
ljutim na nju i da suvie ne patim zbog ovog nenadanog prekida, da nepokuavam da je silom zadrim ili uinim neku glupost. Redovi su se nizali sve
vatrenije: treba da se uteim kod neke bolje ene, da joj odmah piem jer ona
strepi kako u primiti ovu vest. I kao dodatak, olovkom je jo na brzinu
dopisala: Ne ini ludosti, razumi, oprosti! Proitao sam ovo pismo najpre
zaprepaen ovom veu a zatim jo jednom na brzinu, i to sada sa izvesnim
stidom koji se, kad sam ga postao svestan, pretvorio u duevnu strepnju jer ni
jedno od onih dubokih i tako prirodnih oseanja koje je moja ljubavnica sasvim
prirodno pretpostavljala nije se u meni uopte pokrenulo. Nisam patio zbog
njenog saoptenja, nisam se na nju ljutio, i ni jednog trenutka nisam pomiljao
na neko nasilje, ni prema njoj ni prema sebi, i ova moja bezoseajnost bila je
toliko neobina da sam se i sam od nje uplaio. Naputala me je ena koja mi je
u ivotu godinama bila saputnica, iji se dah u dugim noima stapao s mojim, a
u meni se nita protiv toga nije pokretalo niti protiv toga ustajalo, nita u meni
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
7/54
nije teilo da je ponovo osvojim, nita se nije zbivalo u mom srcu od svega onog
to je isti instinkt ove ene kao neto sasvim razumljivo morao kod pravog
oveka da pretpostavi. U ovom trenutku postao sam prvi put svestan koliko je
proces duevnog obamiranja u meni napredovao klizio sam kao po tekuojvodi u kojoj moe da se ogleda i bez tla pod nogama nisam mogao ni za ta
da se uhvatim i znao sam sasvim tano da je ova hladnoa neto mrtvako, neto
kao le, neto u emu se dodue jo nije oseao truli dah raspadanja, ali to je
ipak predstavljalo obamrlost kojoj nema leka, jezivo hladnu neosetljivost, dakle
trenutak koji prethodi stvarnoj fizikoj smrti, spoljnjem vidljivom propadanju.
Posle ovog dogaaja poeo sam kao bolesnik koji prati svoju bolest paljivo daposmatram sama sebe i ovu svoju udnu obamrlost oseanja. Kada mi je ubrzo
potom umro jedan prijatelj i kada sam iao za njegovim kovegom, oslukivao
sam u sebi da li se neka alost budi u meni, neko oseanje u dui, poto sam
zauvek izgubio oveka koji mi je jo iz detinjstva bio blizak. Ali, u meni se nita
nije pokrenulo, izgledao sam sam sebi kao od stakla u kome se sve stvari vide a
da u njemu nikada nisu, i ma koliko da sam se u ovoj i u slinim prilikamatrudio da neto osetim i da sebe razumnim razlozima navedem da neto oseam,
odgovora nije bilo iz ove duevne obamrlosti. Ljudi su me naputali, ene
dolazile i odlazile, i oseao sam se kao ovek u sobi po ijim prozorima pada
kia, izmeu mene i moje neposredne okoline postojao je stakleni zid, koji
svojom voljom nisam imao snage da razbijem. Mada sam sve to jasno oseao,
ipak me to saznanje nije naroito uznemiravalo, jer sam ve rekao da sam stvari
koje su se mene lino ticale ravnoduno primao. Ni za patnju nisam imao
dovoljno oseanja. Bilo mi je dovoljno to se ovaj duevni nedostatak spolja
tako malo primeivao kao to se fizika nemo nekog mukarca ispoljava tek u
intimnim trenucima i esto sam se u drutvu pretvarao svojom izvetaenom
strastvenou u divljenju i u izvesnom smislu se razmetao spontanim,
preteranim uzbuenjem kako bih prikrio koliko sam svestan svoje unutranje
neosetljivosti i obamrlosti. Naoko iveo sam i dalje svojim redovnim,
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
8/54
neobuzdanim ivotom, ne menjajui u njemu nita; nedelje, meseci su prolazili i
prelazili lagano u godine. Jednog jutra primetio sam u ogledalu pramen sede
kose na slepoonici i osetio da moja mladost polako odlazi u drugi svet. Ali ono
to drugi nazivaju mladou bilo je za mene ve odavno prolo. Tako mirastanak sa njom nije zadavao naroiti bol, jer ja ni svoju mladost nisam
dovoljno voleo. I kad se o meni radilo, utala su moja jogunasta oseanja.
Zbog ovog mog duevnog mrtvila dani su mi uprkos raznolikih interesovanja i
dogaaja bili sve vie jednolini, nizali se neujno jedan za drugim, gomilali se i
uteli kao lie na drveu. I sasvim obino, potpuno jednostavno i bez ikakvog
unutranjeg predznaka, poeo je i onaj jedini dan koji elim sam sebi da opiem.Tog dana, 7. juna 1913, ustao sam neto kasnije zbog praznikog oseanja koje
je jo iz detinjstva, iz akih dana, u meni nesvesno odjekivalo, okupao se, itao
novine, listao po nekim knjigama i, primamljen toplim, letnjim sunanim danom
koji je ivo prodirao u moju sobu, krenuo u etnju, kao obino preao Graben
pozdravljajui se stalno s poznanicima i prijateljima, porazgovarao kratko s po
nekim od njih i zatim ruao kod prijatelja. Tog popodneva nisam bio zakazaonikakav sastanak, jer sam naroito nedeljom voleo da provedem nekoliko
slobodnih asova i da ih iskoristim prema svom raspoloenju, onako kako to
meni prija. Vraajui se od svojih prijatelja, proao sam Ringom, osetio s
prijatnou lepotu suncem obasjanog grada i radovao se njegovoj kienosti u
ovo rano prolee. Izgledalo mi je da je ceo svet veseo i zaljubljen u prazniko
ulino arenilo, mnoge pojedinosti su mi u oi, pre svega, ozelenelo drvee koje
se dizalo iz asfalta. Mada sam skoro svakog dana ovuda prolazio, odjednom mi
se ova vreva inila kao neko udo, nehotice osetih enju za jo bogatijim
zelenilom, svetlou i arenilom. Bez oseanja radoznalosti setio sam se Pratera
u kome sada, krajem prolea i poetkom leta, stoje stabla kao ogromni zeleni
lakeji zdesna i sleva glavne aleje kroz koju promiu kola kao strele i koji
nepomini nude svoje bele cvetne aice nakinurenoj i otmenoj publici.
Naviknut da odmah popustim i najmanjoj svojoj elji, dozvah prvi fijaker koji je
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
9/54
naiao i na pitanje koijaa, rekoh da me vozi u Prater. Na trke, gospodine
barone, zar ne? upita on ponizno, kao da se samo po sebi razume. Tada se
setih da je danas dan elitnih trka, derbi, na kojima se sastaje otmeno drutvo
Bea. udnovato, pomislih dok sam se peo u kola, zar bi pre nekoliko godinabilo mogue da takav jedan dan propustim ili zaboravim! Kao bolesnik koji pri
pokretu oseti svoju ranu, tako sam i ja zbog ove svoje zaboravnosti ponovo
osetio svu ledenu ravnodunost koja me je obuzela.
Glavna aleja bila je ve prilino opustela kad smo stigli, trke mora da su ve
odavna poele jer kola nisu vie onako sveano pristizala, samo je nekoliko
usamljenih fijakera uz konjski topot jurilo kao da je propustilo neto nevieno.Koija se okrenu na seditu i upita treba li da tera brzim kasom; naredih mu da
tera konje lagano, jer mi nije bilo stalo to u zakasniti. Video sam mnogo trka i
na njima mnogo sveta, tako da mi je bilo svejedno da li u stii na vreme. Mom
oseanju ravnodunosti vie je odgovaralo da, ljuljukajui se u kolima, oseam
kako oko mene, kao more oko palube broda, blago umi plavi vazduh, i da u
miru posmatram divna, razgranata stabla kestenova, to su tu i tamo preputalasvoje cvetne latice blagom toplom povetarcu da ih podigne i zakovitla pre no to
kao bele pahuljice zaspu aleju. Bilo je vrlo prijatno prepustiti se ovom
uljuljkivanju, zatvorenih oiju predoseati prolee, i bez ikakvog napora oseati
kao da si dobio krila i da te neto napred nosi: bilo mi je ao kad se kola
zaustavie u Frojdenau. Najradije bih se vratio i prepustio se blagom danu ranog
leta da me i dalje uljuljkuje. Ali, bilo je ve kasno, kola su stala pred trkalitem.
Neko potmulo brujanje dopiralo je do mene. I mada jo nisam video uzbuenu
gomilu odakle je dopirala ova graja, neto slino moru bualo je prigueno iza
stepenasto poreanih tribina, nehotice se setih Ostendea, kada se sporednim
ulicama iz donjeg dela grada penje ka etalitu na obali i ve osea pirkanje
slanog i otrog povetarca i uje potmulu tutnjavu pre no to ti pogled padne na
onu prostranu sivu i zapenuenu povrinu s njenim bunim talasima. Trka mora
da je ve bila u punom jeku, ali izmeu mene i poljane kojom su jurili konji kao
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
10/54
strele stajala je arena, buna gomila koju je neka unutranja bura kao gustu paru
povijala tamo-amo, gomila gledalaca i igraa na konjskim trkama. Trkaku stazu
nisam mogao da vidim, ali po refleksu uzbuenja koje je stalno raslo, oseao
sam svaku fazu trke. Jahai mora da su ve odavna startovali, klupko seodmotalo, i nekolicina njih borila se za prvenstvo, jer je publika, koja je na neki
tajanstven nain doivljavala za mene nevidljivi tok trke, uzbueno klicala. Po
pravcu prema kome se osvrtala, nazirao sam okuku na duguljastoj trkakoj stazi
na koju mora da su stigli jahai i konji, jer sve jedinstvenije, sve sloenije, kao
jedan jedini isprueni vrat, stremila je gomila sveta prema nevidljivoj taki, iz
tog izduenog vrata romorio je i grgotao sa hiljadu iskidanih pojedinanihglasova jedan sve vii, zapenueni talas. I ovaj talas dizao se i rastao i ve
ispunio itav prostor sve do ravnodunog plavog neba. Pogledao sam nekoliko
lica. Bila su iskrivljena kao od nekog unutranjeg gra: oi ukoene i blistave,
usne stisnute, brada isturena, nozdrve rairene kao u konja. Bilo mi je smeno i
uasno da hladno posmatram ove zanesenjake koji se nisu mogli savladati.
Pokraj mene na stolici stajao je neki otmeno odeven, inae po izgledudobroudan ovek, ali u ovom trenutku je besneo kao da je avo uao u njega,
vitlao tapom po vazduhu kao da neto goni. itavo telo neizrecivo smeno
za gledaoca sa strau je izvodilo pokrete kao da jae. Kao da je na stremenu
pete su mu se neprestano klatile gore-dole iznad stolice, desnom rukom mlatarao
je tapom kao prutom u prazno, a levom grevito guvao neki beli listi. I sve
vie ovih belih listia lepralo je na sve strane i kao vodoskok utali su iznad
ove silne sive bujice koja je s bukom nadolazila. Izgleda da se sada nekoliko
konja nalo zajedno na zavoju, jer se graja svela na dva, tri, etiri pojedinana
imena, koja su pojedine grupe kao ratne poklie stalno sa estinom izvikivale, a
ti povici bili su oduka za njihovu suludu pomamu.
Stajao sam usred ovog uzavrelog besnila hladan kao stena u bunom moru i jo
sada tano mogu da kaem ta sam u onom trenutku oseao. Ono pre svega
komino na njihovim iskrivljenim licima, ironian prezir prema prostakim
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
11/54
izlivima oseanja i jo neto drugo, to sam sebi nerado priznao izvesnu
zavist zbog ovakvog uzbuenja, ovakve estoke strasti, ivota koji se ispoljavao
u ovom fanatizmu. ta bi se, mislio sam, moralo dogoditi da se ja toliko
uzbudim, da i mene uhvati tolika groznica, da telo obuzme tolika vatra, da mi seglas i protiv volje iz usta otima? Nita nisam mogao da zamislim to bi me
toliko raspalilo, nikakvu enu koja bi me toliko razdraila, nita, nita nije
postojalo to bi moja obamrla oseanja moglo toliko da zagreje. Pred iznenada
uprtim pitoljem moje srce, trenutak pre no to bi prestalo da kuca, ne bi
tako divlje zadrhtalo kao srce hiljada ljudi oko mene zbog ovo malo mira.
Meutim, mora da je neki konj bio na domak cilja, jer je sada u jednom jedinomotrom kriku od vie hiljada glasova odjeknulo iz ove opte graje neije ime kao
na nekoj zapetoj struni, a zatim se odjednom sve stialo. Muzika zasvira, gomila
se odjednom rasturi. Jedna trka bila je zavrena, utakmica reena, napetost se
pretvorila u tihi agor, a uzbuenje se lagano stiavalo. Do maloas jo samo
gorui snop strasti, gomila se raspala na bezbroj pojedinih ljudi, koji su trali,
smejali se, razgovarali, staloena lica ponovo su se pojavila iza bahanske maskeuzbuenja; i iz ovog haosa klaenja koje je na ovoj trci za nekoliko trenutaka
pretvorilo ove hiljade u jednu jedinu usijanu gomilu, izdvojile su se ponovo
drutvene grupe koje su se okupljale, razilazile, ljudi koje sam poznavao i koji
su mi se javljali, nepoznata lica koja su se meusobno hladno i utivo
odmeravala i posmatrala. U svojim novim haljinama ene su jedna drugu
ispitivaki zagledale, a mukarci su ih poudno gledali: pojavila se ona
mondenska radoznalost koja je neosetljivim ljudima jedino zanimanje; traili su
jedni druge, prebrojavali se i kontrolisali prisustvo i eleganciju. Tek to se
probudio iz ovog zanosa, sav ovaj svet nije vie znao da li je ova meuigra koja
se sastojala u etnji ili sama trka svrha njihovog sastajanja. Prolazio sam kroz
ovu vrevu, pozdravljao, otpozdravljao, s uivanjem udisao bila je to ipak
atmosfera mog ivota miris parfema i elegancije to je obavijao ovaj
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
12/54
kaleidoskopski mete i jo radosnije tihi povetarac koji je otuda, s praterske
ravnice, iz tople letnje ume katkada u talasima dopirao do ljudi i sladostrasno
kao igrajui se milovao beli muslin na enama. Nekoliko poznanika htelo je sa
mnom da porazgovara, Dijana, lepa glumica, davala mi je znak klimanjem glavei pozivala me u svoju lou. Tog dana nisam eleo da budem ni sa jednim od tih
mondena, bilo mi je dosadno da sebe gledam u njihovom drutvu, hteo sam
samo da vidim ceo prizor, strasno uzbuenje koje je na sve strane izbijalo u
ovom asu (jer tue uzbuenje je najprijatniji prizor za ravnodune). Nekoliko
lepih ena proe pored mene, drsko ih pogledah ali bez ikakve poude za
njihovim grudima koje su podrhtavale ispod tanke tkanine i sam se u sebinasmejah njihovoj munoj i u isto vreme prijatnoj zbunjenosti kad su osetile da
ih tako ulno ocenjujem i u mislima razgoliujem. U stvari, ni jedna me nije
privlaila, samo mi je priinjalo zadovoljstvo da to pred njima inim, radovalo
me da se igram mislima, njihovim mislima, veselilo me da ih fiziki dodirnem,
da osetim njihov hipnotiki blesak u oku; jer kao i svaki neosetljiv ovek,
nalazio sam istinsko erotino uivanje u tome da u drugima budim toplinu inemir umesto da se sam zagrejem. Voleo sam da osetim samo onu blagu toplinu
koja u prisustvu ena obavija ula, a ne stvarnu zagrejanost, samo nadraaj a ne
uzbuenje. I tako sam i ovog puta prolazio etalitem, primao i vraao poglede
lako kao loptu, uivao a da se nisam doticao, dodirivao a nita oseao, samo
malo zagrejan ovom sladostrasnom igrom.
Ali, i to mi uskoro dosadi. Stalno su prolazili isti ljudi, znao sam ve njihova lica
i njihove pokrete napamet. U blizini se nalazila jedna stolica. Sedoh na nju.
Grupe oko mene ponovo se uskomeae, prolaznici su se muvali i sudarali,
trebalo je, oigledno, da pone nova trka. Nisam mario ni za ta, sedeo sam
udobno, nekako utonuo u misli, odbijajui kolutove dima koji se beo dizao put
neba i gde se kao oblaak sve providniji i providniji gubio u prolenom
plavetnilu. U tom trenutku poeo je onaj neuveni dogaaj, onaj jedinstven jo i
danas za moj ivot presudan doivljaj. Mogu sasvim tano da utvrdim vreme, jer
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
13/54
sam sluajno pogledao na sat: kazaljke su se bile ukrstile i posmatrao sam ih s
onom besposliarskom radoznalou kako su za asak pokrile jedna drugu. Bilo
je tri sata i esnaest minuta popodne, 7. juna 1913. Sa cigaretom u ruci gledao
sam kazaljke na satu predajui se ovom detinjastom i smenom posmatranju,kad iza svojih lea uh glasan smeh neke ene, onaj otar i uzbudljiv smeh koji
mi se svia kod ena, koji topao i kao iznenada probuen izbija iz vrelog
ipraja sladostraa. I nehotice se okrenuh, i ve htedoh da pogledam enu ija
je buna ulnost tako drsko kao blistav beli kamen baen u tamnu muljevitu
baru razbila moje sanjarenje pa se ipak uzdrah. Zadrala me je neka udna
elja za duhovnim poigravanjem, za malim bezopasnim psiholokimeksperimentom. Jo nisam hteo da pogledam enu koja se smejala, neto me je
golicalo da najpre moja fantazija uiva i pozabavi se ovom enom, da je
zamislim, da oko ovog smeha stvorim lice, usta, potiljak, grudi, enu od krvi i
mesa. Oigledno je sada stajala sasvim iza mene. Smeh je ponovo preao u
razgovor. Napeto sam ga sluao, razvlaei samoglasnike kao da peva, govorila
je s lakim maarskim naglaskom vrlo brzo i teno. Zabavljalo me je da premaovom govoru zamislim lik i ovu sliku mate to lepe uobliim. Dao sam joj
tamnu kosu, tamne oi, iroka, ulna svedena usta, sa vrlo belim jakim zubima,
sasvim uzan nos sa istaknutim drhtavim nozdrvama. Na levi obraz stavio sam joj
vetaki mlade, u ruku dao bi kojim se, kad se smejala, lako udarala po
butinama. Stalno je govorila. I svaka njena re dodavala je mojoj, munjevitom
brzinom stvorenoj predstavi u mati novu pojedinost: nene devojake grudi,
tamnozelenu haljinu sa koso nametenom briljantskom kopom, svetao eir sa
belim perom. Slika je postajala sve jasnija i ve sam oseao ovu nepoznatu enu
koja je nevidljiva stajala iza mojih lea na osvetljenoj ploi u mojoj zenici. Ali
nisam hteo da se okrenem da bih sa ovom igrom mate iao jo dalje, podilazili
su me laki trnci od miline i meali se s drskim sanjarenjem, zatvorio sam oba
oka siguran da e, ako ih otvorim i prema njoj se okrenem, zamiljena slika
odgovarati njenom stvarnom izgledu.
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
14/54
U tom trenutku ona prie. Nehotice otvorih oi i naljutih se. Potpuno sam
promaio, sve je bilo drukije. ak kao za pakost sasvim suprotno slici moje
mate, na sebi nije imala zelenu, ve belu haljinu, nije bila vitka, ve punaka i
krupna, na okruglim obrazima nigde zamiljenog vetakog mladea, umestocrne, ria kosa sjala joj je ispod eira u obliku lema. Ni jedno od onih obeleja
nije odgovaralo njenoj slici, ali ova ena bila je lepa, izazivaki lepa, mada sam,
uvreen u glupom astoljublju svoje psiholoke tatine, odbijao da priznam tu
lepotu. Pogledao sam je skoro neprijateljski, ali i pored sveg svog otpora, oseao
sam jaku ulnu privlanost koja je iz nje zraila, ono poudno, ivotinjsko, to je
izazivaki privlailo svojom vrstom i u isto vreme mekom punoom. Sada seopet glasno smejala, pojavili su se njeni beli zubi i morao sam priznati da je ovaj
topli ulni smeh u skladu s njenom bujnom prirodom. Sve je na njoj bilo tako
strasno i izazivako, bujne grudi, isturena brada kad bi se smejala, otar pogled,
prast nos, ruka koja se vrsto naslanjala na suncobran. Ona je predstavljala ono
veno ensko, praiskonsku snagu, svestan uzbudljiv mamac, u meso pretvoren
svetionik sladostraa. Pored nje stajao je otmen, suvonjav oficir i neto joj ivogovorio. Sluala ga je, kikotala se, odgovarala mu, ali sve to nekako uzgred, jer
joj je pogled u isto vreme lutao na sve strane, tako rei namenjen svima, a
nozdrve joj podrhtavale. Privlaila je panju, osmehe, poglede svih prolaznika,
itave mase mukaraca oko sebe. Pogledom je bez prestanka lutala, sad je traila
neto po tribinama da bi odjednom, i prepoznavi nekoga, radosno uzvratila
pozdrav, sad je dok je nasmejana i ravnoduna sluala oficira pogledala
as levo, as desno. Jedino se mene koji sam se, zaklonjen njenim pratiocem,
nalazio u njenom vidokrugu, taj pogled nije jo dotakao. To me je ljutilo. Ustao
sam nije me videla. Pribliih se, a ona se zagleda u tribinu iznad sebe. Tada
joj odluno prioh. Skidanjem eira pozdravih njenog pratioca i ponudih joj
stolicu. Ona me zaueno pogleda, oi joj za trenutak veselo zasjae, a usne se
ljubazno razvukoe u osmejak. Zatim se kratko zahvali, uze stolicu, ali ne sede.
Samo se oblom, do lakta golom rukom lako osloni na naslon i, nagnuvi se
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
15/54
malo, iskoristi priliku da to vidljivije istakne oblike svoga tela. Zaboravio sam
na ljutnju zbog svoje pogrene psihologije, privlailo me je samo da se poigram
s ovom enom. Povukoh se prema zidu tribine, odakle sam je mogao slobodno i
neupadljivo netremice posmatrati, naslonih se na svoj tap i oima potraihnjene. Ona to primeti, okrenu se malo prema mestu odakle sam je posmatrao, ali
samo toliko da je ovaj pokret izgledao sasvim sluajan, nije mi branila da je
gledam, odgovarala mi s vremena na vreme, ali ne obavezno. Oi su joj
neprekidno kruile, svega su se doticale, ali ni na emu se nisu zadravale da
li sam ja bio jedini kome su te oi upuivale svoj sumorni osmejak ili su ga
poklanjale svakome? To se nije moglo primetiti, i upravo me je ta neizvesnostdraila. S vremena na vreme kad bi me njen pogled kao blistava vatra obasjao,
inilo mi se da je pun obeanja, ali istom kao elik blistavom zenicom
odgovarala je, ne birajui, na svaki drugi pogled koji bi joj uputili samo jer je
elela da se dopadne i uivala u igri, ali pre svega ne proputajui, naoko
zainteresovana, ni za trenutak ono to je govorio njen pratilac. Bilo je neeg vrlo
drskog u ovom razmetanju strasti, koketerije razvijene do virtuoznosti ili silnogizliva ulnosti. Nehotice prioh blie: njena hladna drskost prela je na mene.
Nisam je vie gledao u oi, ve je strunjaki odmerih od glave do pete,
pogledom joj svukoh haljinu i videh je nagu. Pratila je moj pogled ne oseajui
se uvreena, smeila se krajevima usana oficiru koji joj je neto priao, ali
primetih da je ovaj znalaki osmejak presekao moju nameru. I kako sam sada
gledao na njenu malu i nenu nogu koja je provirivala ispod bele haljine, ona
nemarno pogleda svoju haljinu. Zatim, sledeeg trenutka kao sluajno podie
nogu i stavi je na prvu preagu stolice, tako da sam kroz providnu haljinu video
arape sve do kolena, dok je u isto vreme njen osmejak upuen pratiocu izgledao
nekako podrugljiv i zloban. Po svemu sudei, ona je kao i ja bez ikakvih
oseanja uestvovala u ovoj igri sa mnom i morao sam pun mrnje da se divim
profinjenoj tehnici njene drskosti, jer dok mi je s lanom tajanstvenou nudila
ono to je na njenom telu bilo ulno, istovremeno se umiljato predavala
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
16/54
aputanju svoga pratioca, inei jedno i drugo kao od ale. U stvari, bio sam
ogoren, jer sam kod drugih mrzeo ovu vrstu hladne i pakosno sraunate
ulnosti poto sam oseao da je ona toliko rodoskrvniki bliska mojoj
sopstvenoj bezoseajnosti koje sam bio svestan. Meutim, ipak me je vieuzbuivala mrnja nego pouda. Drsko sam priao blie i grubo je obuhvatio
pogledom. elim te, lepa ivotinjo govorio je moj neprikriven pogled, a pri
tom mora da su se moje usne i nehotice pokretale, jer se i ona smeila s prezirom
okreui od mene glavu, i povue haljinu preko otkrivene noge. Ali ve sledeeg
trenutka crne su joj zenice ponovo lutale amo-tamo. Bilo je sasvim jasno da je
isto tako hladna kao i ja i meni dorasla, da se oboje igramo nekom nepoznatomvatrom, koja je opet bila samo prividna vatra, ali je ipak bilo lepo pogledati i
veselo se poigrati jednog tako sparnog dana.
Odjednom nestade napetosti na njenom licu, svetlucavi sjaj ugasi se tinjajui,
jedna jetka bora iskrivi joj nasmejane usne. Gledao sam u pravcu njenog
pogleda: omalen, podebeo gospodin, na kome je odelo aljkavo visilo, urio je
prema njoj nervozno briui maramicom znoj koji ga je od uzbuenja oblio.Ispod eira, koji je u brzini nakrivo stavio, videla se velika ela (i nehotice
osetih da bi na njoj, kad bi skinuo eir, zasjale krupne grake znoja, pa mi je
stoga taj ovek bio odvratan). U ruci naikanoj prstenjem, drao je itav
sveanj tiketa. Dahtao je od uzbuenja i poe, ne obazirui se na svoju enu, da
glasno razgovara s oficirom. Odmah videh u njemu fanatika trkakog sporta,
trgovca konjima bolje vrste, kome su trke bile jedini zanos, savreni surogat
uzvienog. Njegova ena mora da ga je sada neto opomenula (videlo se da se
ustruava u njegovom prisustvu i da je nestalo onog njenog ranijeg
samopouzdanja) jer on namesti eir, verovatno po njenom nareenju, zatim se
veselo nasmeja i potapa je dobroduno i neno po ramenu. Ona se besno
namrti, jer joj je bila neprijatna ova brana intimnost zbog prisustva oficira, a
moda i zbog moga. Izgledalo je da se izvinio, rekao oficiru jo nekoliko rei na
maarskom, a zatim je neno i nekako pokorno uze za ruku. Oseao sam da se
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
17/54
ona pred nama stidi zbog njegove intimnosti i uivao sam u njenom ponienju
rugajui se i gadei. Ali, ona se ipak pribra i dok se neno privijala uz njegovu
ruku, dobaci mi ironian pogled kao da je htela da mi kae: Vidi li, njegova
sam a ne tvoja. Bio sam besan i svega mi je bilo dosta. U stvari, hteo sam jojokrenuti lea i otii da joj pokaem da me ena jednog obinog debeljka vie ne
zanima. Ali dra je ipak bila suvie jaka. Ostao sam.
Tog trenutka otro odjeknu signal za start i odjednom ovu nemirnu gomilu koja
je avrljala i stajala kao da neto protrese i ona ponovo sa svih strana pokulja
napred ka ogradi. Trebalo je snano da se oduprem da me sa sobom ne ponese,
jer sam ba hteo da u ovom meteu ostanem u njenoj blizini, moda bi mi se tupruila prilika da joj dobacim odluniji pogled, da neto uinim, neto drsko
ega jo nisam bio svestan, i tako sam se kroz gomilu koja se gurala uporno
probijao prema njoj. U tom trenutku debeljko jurnu prema meni, verovatno zato
da bi na tribini uhvatio dobro mesto, i tako se nas dvojica, poto smo i jedan i
drugi jurnuli, tako snano sudarismo da njegov eir, koji mu je nesigurno stajao
na glavi, slete na zemlju a tiketi, ovla za njega zadenuti, u velikom luku serazletee i kao crveni, plavi, uti i beli leptiri rasue po zemlji. Za asak me
ukoeno pogleda. Sasvim mehaniki hteo sam da se izvinem, ali neka zlovolja
zatvori mi usta, te sam ga posmatrao mirno, drsko i izazivaki uvredljivo.
Pogled mu za trenutak neodluno usplamte od besa koji je rastao i bojaljivo se
ispoljavao, ali najzad kukaviki klonu pred mojim. S nezaboravnom, gotovo
dirljivom bojaljivou gledao me je trenutak u oi, zatim se okrenu kao da se
odjednom setio svojih tiketa i sagnu se da ih pokupi i podigne eir. Ne
skrivajui svoj gnev, crvena u licu od uzbuenja, ena me prostreli pogledom
poto ispusti njegovu ruku: uivajui, video sam da bi me najradije udarila.
Stajao sam sasvim ravnoduan i bezbrian i, ne elei da mu pomognem,
smeei se gledao kako se debeljko, sav zadihan saginje i oko mojih nogu pue
da bi sakupio svoje tikete. Kad se sagnuo, okovratnik mu je trao kao perje
raepurene kokoke, iroka naslaga sala iskoila je na crvenom potiljku, sipljivo
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
18/54
je dahtao pri svakom pokretu. Gledajui ga onako zaduvana, nehotice mi pade
na um nepristojna i neukusna misao, zamislih ga sa enom u branoj intimnosti
i, obestan zbog ove predstave, smejao sam se njenom jedva suzdravanom
gnevu. Ona je sada stajala ponovo bleda i nestrpljiva i s tekom mukom sesavladavala najzad sam joj ipak izmamio jedno istinsko, pravo oseanje:
mrnju, neobuzdanu srdbu. Ovaj neprijatan prizor najradije bih produio u
beskonanost: s hladno krvnim uivanjem posmatrao sam ga kako se mui
sakupljajui jedan po jedan svoj tiket.
Neki aljivi avo koji se stalno kikotao golicao me je u grlu i hteo i mene da
natera u smeh najradije bih ga ismejao ili bih ovu meku gomilu mesa koja sebatrgala tapom zagolicao; ne mogu da se setim da sam ikada bio toliko
pakostan i uivao u sjajnoj pobedi nad enom koju sam unizio, a koja se sa
mnom bezono poigravala.
Ali, izgledalo je da je jadnik najzad pokupio sve svoje tikete, samo jedan, plavi,
odleteo je dalje i leao preda mnom na zemlji. Teko diui, osvrtao se unaokolo
i svojim kratkovidim oima traio naoale su mu pale na vrh oznojenognosa a ja ovaj trenutak iskoristih da svojom obeenjakom pakou koja se u
meni probudila produim njegovo smeno upinjanje: brzo ispruih nogu
povinujui se nekoj detinjoj obesti i stavih nogu na tiket, tako da ga on i pored
najveeg truda ne bi mogao nai dogod bih ja eleo da ga ostavim da trai. A on
je uporno traio i traio, a na mahove bi odahnuo prebrojavajui ponovo
raznobojne tikete: bilo je jasno da mu jedan i to ba moj jo nedostaje
i ve je hteo da usred ove bune vreve ponovo pone da trai kad njegova ena,
koja je s ogorenim izrazom izbegavala moj podrugljivi pogled iz prikrajka, nije
vie mogla da obuzda svoju gnevnu nestrpljivost. Lajoe! doviknu mu
odjednom zapovedniki i on se tre kao konj kada zauje trubu, jo jednom
traei pogleda u zemlju inilo mi se da me sakriveni tiket golica po nozi i
jedva sam se uzdrao da ne prasnem u smeh zatim se pokorno okrenu prema
eni koja ga prkosno urbom povue u sve vie stvoreni mete.
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
19/54
Ne elei da poem za njima, ostao sam na svom mestu. Ta epizoda bila je za
mene zavrena, ona erotina napetost pretvorila se u veselost, nestalo je
uzbuenja i bio sam srean to sam mogao da do kraja udovoljim svojoj pakosti
koja je u meni iznenada izbila, pa sam stoga oseao neko drsko, skoro obesnozadovoljstvo zbog ove uspele ale. Napred se gurala svetina, uzbuenje je ve
poelo da raste, i jedan, jedini, prljavi crni talas da se valja prema ogradi, ali ja
nisam tamo gledao, sve mi je ve bilo dosadno. Pomiljao sam da odem tamo
preko u Krinu ili da se odvezem kui. Ali tek to sam koraknuo, spazih plavi
tiket koji je zaboravljen leao na zemlji. Podigoh ga i, igrajui se njime, drao
sam ga u ruci ne znajui ta da s njim uradim. Pade mi na um da ga vratimLajou, to bi mi odlino posluilo da se upoznam s njegovom enom; ali osetih
da me ona vie ne interesuje, da se moja prolazna zagrejanost koja me je zbog
ove pustolovine obuzela ve odavna ohladila u mojoj ranijoj ravnodunosti.
Nita osim ovog dvoboja oima nisam traio od Lajoeve ene debeljko mi je
bio odvratan da bih ono telesno s njim delio bio sam u nekoj nervnoj
groznici, a sada sam oseao samo jo laku radoznalost, prijatno poputanjenapetosti.
Stolica je bila na svom mestu. Sedoh udobno i zapalih cigaretu. Preda mnom se
strasti ponovo rasplamsae, nisam vie uopte ni sluao: ponavljanja me nisu
privlaila. Posmatrao sam dim kako se die i koluta i mislio na etalite u
Meranu, gde sam pre dva meseca sedeo gledajui dole u prskavi vodopad. Bilo
je to isto ovako kao i ovde: i tamo silna buka koja je rasla, od koje nije bilo ni
toplije ni hladnije, i tamo besmisleno brujanje u tihom i plavom pejzau. Ali,
sada je strast trke dostigla vrhunac, iznad crne ljudske stene ponovo se kao neka
pena podigoe kiobrani, eiri, uzvici, maramice, ponovo ujedno zazvuae
glasovi, ponovo se iz ogromnih ustiju mase zaori usklik samo sada s
drukijim prizvukom. uo sam kako jedno ime stostruko, hiljadostruko,
radosno, prodorno, u zanosu oajniki izvikuju: Kresi! Kresi! Kresi! I ponovo
zamre prekinuta struna. (Kako ponavljanje ak i samu strast ini jednolinom)
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
20/54
Muzika zasvira, publika se poe razilaziti. Istakoe table s brojevima pobednika.
Nesvesno pogledah u tom pravcu. Na prvom mestu pade mi u oi sedmica.
Mehaniki pogledah na plavi tiket koji sam zaboravio u ruci. I na njemu
sedmica.I protiv volje se nasmejah. Tiket je dobio, dobri Lajo je pametno igrao. Tako
sam svojom pakou debeljka liio ak i novca: vratilo mi se ponovo moje
bolesno raspoloenje i hteo sam da znam za koliko sam ga opeljeio tim svojim
postupkom. Prvi put sam tanije pogledao plavi karton: vredeo je dvadeset kruna
i Lajo je igrao na pobedu. To bi mogao da bude znatan iznos. Ne razmiljajui i
zagolican ovim, pustio sam se da me gomila ponese u pravcu blagajna. Uguralisu me u neki red, pruio sam tiket i ve su mi dve hitre koate ruke, ije lice
nisam video iza altera, pruile na mermernu plou devet novanica po dvadeset
kruna.
U tom asu kad mi pruie novac, pravi novac, plave novanice, smeh mi zape u
grlu. Obuze me neko neprijatno oseanje. Nehotice povukoh ruke da ne bih
dotakao tu novac. Najradije bih ostavio plave novanice na ploi, ali iza menesu se ve gurali drugi ljudi da bi im bio isplaen dobitak. Tako mi ne preostade
nita drugo ve da, neprijatno dirnut, iako mi se gadilo, vrhovima prstiju uzmem
novanice, i one su mi kao plavi plamenovi gorele u ruci koju sam nesvesno
isturio kao da i ruka koja ih je uzela ne pripada meni. Odmah sam sagledao
svoj kobni poloaj. I protiv svoje volje, iz ale je nastalo neto to se pristojnom
oveku, dentlmenu, rezervnom oficiru, ne bi smelo desiti, i oklevao sam da
pred samim sobom izgovorim pravo ime za to. Jer ovo nije bio utajeni novac,
ve lukavo izmamljeni, ukradeni novac.
Oko mene su brujali i agorili razliiti glasovi, ljudi su se gurali i muvali oko
blagajni. Ja sam i dalje stajao nepomian, sa isturenom rukom. ta da radim?
Pomislih najpre na ono najprirodnije: da potraim stvarnog dobitnika, da se
izvinim i da mu vratim novac. Ali, to nije bilo mogue, a najmanje pred onim
oficirom. Bio sam najzad rezervni porunik i ovakvo priznanje stajalo bi me
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
21/54
ina, jer da sam i naao tiket, naplata novca bio je nepoten postupak. Ve sam
mislio i na to da se povedem za svojim instinktom koji mi je strujao kroz prste i
da pocepam i bacim novanice, ali i to bi se usred ove gomile moglo lako
primetiti i postati sumnjivo. Ali, ni u kom sluaju nisam hteo ni trenutka dazadrim tui novac ili da ga stavim u novanik da bih ga kasnije nekom
poklonio. Kao i isto rublje, od detinjstva mi je vaspitanjem usaeno oseanje
istote, pa mi se gadilo da i samo povrno dotaknem ove novanice. Dalje, samo
dalje s tim novcem, grozniavo je vrelo u meni, dalje, bilo kuda, samo dalje!
Nehotice se osvrnuh oko sebe i kako sam bespomono kruio pogledom da
vidim ima li neko skriveno mesto, neka mogunost da budem bez prismotre,primetih da se ljudi ponovo poee gurati prema blagajnama, ali sada sa
novanicama u rukama. I ova misao znaila je za mene spas. Vratiti novac
pakosnom sluaju koji mi ga je dao, ponovo u prodrljivo drelo koje je sada
pohlepno gutalo nove uloge, srebro, novanice da, to je bilo ono ispravno,
istinsko spasenje.
Pohitao sam, ta vie potrao, ubacio se meu one koji su se gurali, samo su jodvojica bila ispred mene, prvi je ve stajao kod totalizatora kad se setih da ne
znam ime ni jednom konju na koga bih mogao da se kladim. udno sam sluao
razgovor oko sebe. Igrate li na Ravaola? upitao je jedan. Razume se, na
Ravaola! odgovorio mu je njegov pratilac. Ne verujete li da i Tedi ima
izgleda! Tedi, ni govora. On je na trkama u Majdenu potpuno otkazao. On je
bio blef.
Kao ovek koji umire od ei gutao sam njihove rei. Tedi je, dakle, lo, Tedi
sigurno nee dobiti. Odmah reih da na njega igram. Pruih novac i kao
pobednika navedoh Tedija, ije sam ime tek sada uo; jedna ruka dobaci mi
tikete. Odmah sam umesto jednog drao u ruci devet crvenobelih kartona. Bilo
mi je i dalje neprijatno, ali su me ipak ti tiketi manje uzbuivali i manje
poniavali od onih izguvanih novanica.
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
22/54
Oseao sam se ponovo lako, skoro bezbrino: oslobodio sam se novca, otarasio
se onoga to je u ovoj pustolovini bilo neprijatno, stvar je opet postala aljiva
kao to je i poela. Nemarno opet sedoh na svoju stolicu, zapalih cigaretu i
poeh lagano da puim. Nisam, meutim, dugo izdrao, ustadoh, proetah se iponovo sedoh. Neka nervoza obuzela mi je celo telo. Najpre sam pomislio da ta
nelagodnost dolazi od bojazni da meu ljudima koji su ovuda prolazili ne
sretnem Lajoa i njegovu enu, ali kako bi oni mogli slutiti da su ovih devet
tiketa njihovi? Ni kretanje ljudi nije mi smetalo, naprotiv, motrio sam paljivo
da li e se ponovo gurati napred, ak sam sebe uhvatio da stalno ustajem da bih
video zastavu koju diu na poetku trke. To je, dakle, bila nestrpljivost koja jeizbijala, neko unutranje grozniavo iekivanje da trka to pre pone, da se ova
muna stvar ve jednom okona.
Jedan mladi protra s izvetajem o trkama. Zaustavih ga, kupih program i
poeh da traim meu meni nerazumljivim, stranim argonom napisanim
slovima, dok najzad ne naoh Tedija, ime njegovog dokeja, vlasnika staje i
crvenobele boje. Ali zato me je to toliko interesovalo? Ljutito pocepah list,bacih ga, ustadoh i ponovo sedoh. Odjednom me podie neka vatra, maramicom
obrisah vlano elo, dok me je okovratnik stezao. Trka jo nije bila poela.
Najzad zazvoni zvono, gomila jurnu ka ogradi i u tom trenutku sa uasom osetih
kako je i mene ovo zvonjenje slino zvonjenju budilnika uplailo i trglo iz nekog
dubokog sna. Skoih sa stolice tako naglo i silno da se ona preturi i drei tikete
vrsto stegnute u ruci, pourih ne, potrah eljno napred meu svetinu, kao
obuzet nekim ludakim strahom da u prekasno stii, da u neto vano
propustiti. Gurajui se surovo kroz svetinu, stigoh do prednje ograde,
bezobzirno epah jednu stolicu koje je neka gospoa upravo htela da uzme. Po
njenom zaprepaenom pogledu video sam svu svoju netaktinost i besomunost
bila je to moja dobra poznanica, grofica R, ije sam ljutito nabrane vee
susreo ali od stida i prkosa hladno je pogledah, skoih na stolicu da bih video
trkalite.
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
23/54
Negde daleko u zelenilu stajala je oko starta zbijena gomilica nemirnih konja,
koju su s mukom drali na liniji mali dokeji koji su izgledali kao areni pajaci.
Odmah potraih svog meu njima, ali mi oi nisu bile navikle i pred njima mi je
neto treperilo tako da meu mrljama raznih boja nisam mogao da razaznamcrvenobelu. Tog trenutka odjeknu zvono po drugi put i kao sedam arenih strela
s jednog luka poletee sedam konja zelenom stazom. Divno je posmatrati mirno
i samo s estetske strane kako su se vitke ivotinje u galopu zaletele i, jedva
dodirujui tlo, odmicale preko travnjaka. Ali od svega toga, meutim, ja nita
nisam video, samo sam oajniki pokuavao da raspoznam svoga konja, svoga
dokeja i proklinjao sama sebe to nisam poneo dogled. Koliko god sam seizvijao i protezao, nita nisam video osim etiri, pet arenih insekata smotanih u
neko letee klupko; zapaao sam tek kako se sada samo oblik tog klupka
postepeno menja, kako se ono na zavoju izduilo kao klin, isturilo vrh, dok se
pozadi red upravo poeo rasipati. Trka je bila sve otrija: tri ili etiri konja koji
su se u najveem trku bili razdvojili, slepili su se sasvim jedan uz drugog kao
trake od hartije, tako da je vodio as jedan as drugi. I nehotice ispruih se celimtelom, kao da sam ovim gipkim, strasnim i napregnutim pokretom kojim sam
podraavao trku mogao poveati i njihovu brzinu.
Uzbuenje je raslo oko mene. Oni viniji trkama mora da su ve na zavoju
raspoznali boje, jer su se iz uzavrele svetine kao bletave rakete poela da
izdvajaju pojedina imena. Pored mene, mlatarajui pomamno rukama, stajao je
neki ovek i kako je sada jedan konj poeo ispred ostalih da izmie, ovaj
odjednom, lupajui nogama o zemlju, povika otrim i pobedonosnim glasom:
Ravaol! Ravaol! Poznadoh, zaista, po plavom odelu dokeja ovog konja i
spopade me bes to moj konj ne pobeuje. Sa svojim povicima Ravaol!
Ravaol! ovaj ovek bio mi je sve nepodnoljiviji; pomamio sam se od besa,
najradije bih ga udario po njegovoj razjapljenoj njuci koja se drala. Drhtao sam
od besa, bio u groznici od uzbuenja, svakog trenutka oseao sam da bih mogao
da uinim neku glupost. Ali odmah iza prvoga jurio je jo jedan konj. Moda je
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
24/54
to bio Tedi, moda, moda i ova me nada ponovo obodri. Zaista mi se uini
kao da nazirem crvenu boju na ruci koja se sada podigla iznad sedla i neim
oinula konja po sapima; to je mogao biti Tedi, to je mogao biti on, morao je,
morao je biti! Ali zato ga ne potera jo malo napred, nevaljalac? Jo jednombiem! Jo jednom! Sada mu je bio sasvim blizu! Sada jo samo jedan pedalj.
Zato Ravaol? Ravaol! Ne, nije Ravaol! Nije Ravaol! Tedi! Tedi! Napred je
Tedi! Tedi!
Odjednom se snano trgoh. ta ta je to bilo? Ko je to vikao? Ko je tako
pomamno vikao Tedi! Tedi!? Ja sam to vikao! I u toj strasti uplaih se samog
sebe. Hteo sam da se obuzdam, da se savladam i iznenada me zbog te mojegroznice obuze stid. Ali nisam mogao da odvojim pogled, jer tamo su zaista oba
konja bila jedan pored drugog i mora da je to zaista bio Tedi koji se sasvim
pribliio Ravaolu, tom prokletniku koga sam zamrzio iz dna due, jer oko mene
su se sada sve jae i u sve veem broju orili povici Tedi! Tedi! i ovi povici,
mada sam se u jednom trenutku osvestio, probudili su u meni ponovo strast.
Trebalo je on da pobedi, morao je pobediti i zaista, sada, sada se iza konja kojije leteo kao strela pomoli glava drugoga, samo jedan pedalj, sada ve dva, sada
se ve video vrat i u tom asu otro odjeknu zvono i jedan jedini uzvik
radosti, oajanja, srdbe.
I ovo eljno oekivano ime za trenutak se vinu put plavog nebeskog svoda.
Potom nasta tiina, negde zasvira muzika.
Zagrejan i sav u znoju, dok mi je srce snano lupalo, sioh sa stolice. Toliko
sam bio uzbuen od oduevljenja da sam morao da na trenutak sednem. Obuzeo
me je takav zanos kakav nikada nisam doiveo, takva ludaka radost to je
sluaj tako ropski prihvatio moje izazivanje; uzalud sam pokuavao da se
zavaram da je bilo protiv moje volje da taj konj pobedi i da sam eleo da
izgubim novac. Ali vie nisam verovao sam sebi i ve sam oseao celim telom
kako me neto nekuda strano vue, kako me neto magino privlai i bio sam
svestan kuda: hteo sam da vidim pobedu, da je osetim, da je obuhvatim, novac,
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
25/54
mnogo novca, da osetim plave utave novanice u ruci i kako me prolaze trnci,
Spopala me je neobina zlurada radost i nisam se vie stideo da joj se predam. I
samo to sam se digao, pohitao sam, potrao ka blagajni i laktajui se upao
sasvim iznenada meu one koji su ekali pred alterom, nestrpljivo odgurnuonekoliko njih u stranu samo zbog novca, da bih to pre video novac. Prostae,
proguna iza mojih lea neko koga sam gurnuo; uo sam, ali nisam hteo da se s
njim obraunavam jer sam drhtao od nekog neobjanjivog bolesnog nestrpijenja.
Najzad doe red na mene, ruke mi pohlepno zgrabie plavi sveanj novanica.
Drhtao sam i u isto vreme oduevljeno brojao novac. Bilo je est stotina i
etrdeset kruna.eljno ih privukoh k sebi. Prva misao bila mi je: igrati dalje, dobiti vie, mnogo
vie. Gde su samo moje sportske novine? Ah bacio sam ih u uzbuenju.
Pogledah oko sebe, da uzmem druge. Tada primetih, na svoje veliko
zaprepaenje, kako se odjednom svi oko mene uputie ka izlazu, da se blagajne
zatvaraju i leprava zastava sputa. Trka je bila zavrena. Bila je to poslednja
trka. Trenutak sam stajao nepomian. Tada se razljutih kao da mi je uinjenaneka nepravda. Nisam se mogao s tim pomiriti da je sve zavreno upravo sada
kad su svi moji nervi bili napeti i treperili, a krv mi ve godinama nije tako
strasno strujala kroz ile. Meutim, nita nije vredelo varljivim eljama
pothranjivati nadu, to bi bila zabluda, jer sve bre je odmicala arena gomila i
ve se izmeu pojedinih zaostalih grupa videla ugaena ledina. Malo po malo
shvatih koliko je smeno ovo moje uporno zadravanje, uzeh eir tap sam
verovatno u uzbuenju ostavio negde pri ulazu i uputih se prema izlazu.
Jedan posluitelj utivo skide kapu i priskoi mi; rekoh mu broj svojih kola, on
viknu mahnuvi rukom u suprotnom pravcu i konji odmah dojurie. Objasnih
koijau da se spusti glavnom alejom. Jer upravo sada kada se uzbuenje poelo
stiavati, oseao sam strasnu tenju da jo jednom u mislima obnovim itav
dogaaj.
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
26/54
Tog trenutka prooe neka druga kola; i nehotice pogledah u njih, a zatim
odmah svesno odvratih pogled. U njima se vozila ena sa svojim prijatnim
suprugom. Nisu me primetili. Ali odmah, kao da sam uhvaen na nekom delu,
obuze me neko odvratno oseanje koje me je guilo. I najradije bih bio doviknuokoijau da oine konje samo da se to pre udaljimo iz njihove blizine.
Lagano je klizio fijaker na gumenim tokovima izmeu mnogih drugih koji su
se kao amci puni cvea ljuljali sa svojim arenim enskim teretom du zelenih
obala aleje kestenova. Vazduh je bio mek i sladunjav, ve se kroz prainu zbog
veernje sveine oseao neki blag miris. Ali ono ugodno i sanjalako
raspoloenje nije se vie vratilo: susret sa onim kome sam podvalio nemilo meje dirnuo. Neto kao hladna promaja odjednom je prodrla kroz neku pukotinu u
moju rasplamsalu strast. Ponovo sam hladno promislio o celom tom dogaaju i
nisam vie shvatao samog sebe: ja, dentlmen, lan najvieg drutva, rezervni
oficir, ugledna linost, bez potrebe sam prisvojio tui novac, stavio ga u
novanik i to sam, tavie, uinio sa takvom pohlepnom radou, sa takvim
uivanjem za koje nije bilo nikakvog opravdanja. Ja, koji sam jo pre jednogsata bio ispravan, niim ne okaljan, ukrao sam. Bio sam lopov. I u isto vreme, da
bih sam sebe uplaio, dok su kola ila lakim kasom poluglasno sam sebi izrekao
presudu govorei nesvesno u ritmu udaranja potkovica: Lopove! Lopove!
Lopove!
Ali kako da opiem ta se tada dogaalo, to je tako neshvatljivo, tako neobino,
a ipak znam da se niim naknadno ne zavaravam. Kao ni jednog doivljaja za
svojih trideset i est godina seam se s natprirodnom jasnoom svakog oseanja,
svake kolebljivosti u mislima u onim trenucima, pa ipak se jedva usuujem da
ovaj besmisleni tok, ovo zapanjujue kolebanje svojih oseanja iznesem i ne
znam da li bi neki pesnik ili psiholog mogao to logiki da opie. Mogao bih
samo ovaj tok dogaaja prikazati sasvim verno navodei pojedinosti kako su se
one jedna za drugom javljale. Sam sam sebi, dakle govorio: lopove, lopove,
lopove! Zatim je nastupio jedan neobian trenutak, tako rei trenutak praznine,
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
27/54
trenutak kada se nita nije dogaalo, kada sam samo oslukivao, oslukivao
neto u sebi. Pozvao sam sebe na odgovornost, optuio sebe, i sada je trebalo da
optueni odgovara pred sudijom. Oslukivao sam, dakle, ali odgovora nije bilo.
Oekivao sam da e me ova re lopov kao udarac bia uplaiti i ispuniti meogromnim i neopisivim stidom, ali ona ne izazva nita u meni. ekao sam
strpljivo nekoliko minuta i nadneh se u neku ruku jo vie nad samog sebe jer
sam vrlo dobro oseao da se ispod ovog prkosnog utanja neto budi i
oslukivao sam s grozniavim iekivanjem na odjek koji je izostajao, krik
gnuanja, negodovanja, oajanja, koji je morao doi posle ove samooptube. I
opet se nita ne dogodi. Odgovora nije bilo. Jo jednom rekoh sebi re lopov,lopov, sada ve sasvim glasno, da bih najzad u sebi probudio savest koja se
ogluila i umrtvila. I opet nije bilo odgovora. I odjednom u bletavom i
munjevitom refleksu svesti, kao kad odjednom zapali ibicu i dri je iznad
nekog mranog bezdana, spoznadoh da sam samo hteo da se stidim, ali da se
nisam stideo, da sam u tom bezdanu na neki tajanstven nain bio gord, tavie
srean zbog ovog ludog postupka.Kako je to bilo mogue? Borio sam se, sada zaista plaei se samog sebe, protiv
ovog neoekivanog saznanja, ali suvie bujno i silno izbijala su oseanja iz
mene. Ne, to nije bio stid, ni pobuna, ni gaenje nad samim sobom to mi je tako
strasno vrelo u krvi bila je to radost, opojna radost koja je u meni plamtela,
sijala, svetlucala sjajnim otrim plamenom obesti, jer sam oseao da sam u onim
trenucima prvi put nakon godina i godina stvarno iveo, da su moja oseanja
bila samo umrtvljena, ali jo nisu bila mrtva, da negde ispod peskom zasute
povrine moje ravnodunosti jo ipak potajno teku neki vreli izvori strasti i sada,
dotaknuti arobnim tapiem sluaja, visoko sve do srca ikljaju. I u meni, u
ovom deliu vasione koja die, plamsalo je jo ono tajanstveno vulkansko jezero
svega zemaljskog koje katkada izbije na videlo u kovitlacu poude, i ja sam
iveo, bio iv, bio sam ovek sa zlim strasnim udnjama. Oluja ove strasti,
otvorila je irom jedna vrata, otvorila je u meni jedan ponor i ja sam ukoena
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
28/54
pogleda sa strasnim zanosom gledao u ovo nepoznato u meni, to me je plailo i
u isto vreme inilo srenim. I lagano dok su se kola s mojim telom koje je
sanjarilo polako kotrljala kroz gomilu graanskog drutva silazio sam
stepenicu po stepenicu u dubinu onog ljudskog u sebi, neizrecivo osamljen uovom utljivom hodu, dok je iznad mene bila podignuta blistava buktinja naglo
zapaljene svesti. I dok se oko mene talasalo na hiljade ljudi koji su se smejali i
askali, ja sam traio u sebi izgubljenog oveka, ispitivao godine u maginom
hodu seanja. Potpuno zaboravljene stvari iskrsavale su iz pranjavog i
oslepelog ogledala mog ivota, seao sam se da sam nekada kao ak drugu
ukrao perorez i s pravim uivanjem posmatrao kako ga na sve strane trai,svakog pita i trudi se da ga nae; odjednom sam shvatio ono tajanstveno i burno
u nekim trenucima putenosti, shvatio da je moja strast bila samo izobliena,
samo priguena zbog drutvene obmane, zbog nadmenog ideala dentlmena
ali da u meni ipak, samo duboko, sasvim duboko dole u zasutim izvorima i
cevima jo prolaze vrele struje ivota kao i u svima drugima. O, ja sam uvek
iveo, samo se nisam usuivao da ivim, povlaio sam se i skrivao od samogsebe, ali sada je priguivana snaga provalila, bujan, neizrecivo snaan ivot me
je nadvladao. I sada sam znao da mu jo pripadam; i sa blaenom zbunjenou
ene koja prvi put oseti da se dete u njoj kree, osetih kako ono stvarno kako
drukije da ga nazovem ono istinito, ono iskonsko u ivotu u meni klija,
oseao sam gotovo se stidim takvu re ovde da napiem kako ja,
umrtvljeni ovek, ponovo bujam, kako kroz moje ile struji crvena i nemirna
krv, oseanje se u toplini polako razvija i ja sazrevam u nepoznat, sladak ili
gorak plod. Takvo udo dogodilo mi se usred bela dana na trkalitu, usred
agora hiljada dokonih ljudi: ponovo sam poeo da oseam, suva grana se
zazelenila i isterala pupoljke.
Iz kola koja su prolazila pozdravi me neki gospodin i zovnu me po imenu
oigledno nisam video kad me je prvi put pozdravio. Zlovoljno se trgoh, ljutit
to me uznemirava u ovom slatkom stanju poniranja u samog sebe, u tom
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
29/54
najdubljem snu koji sam ikada doiveo i od koga su me prolazili marci. Ali,
pogledavi u njega, otrgoh se naglo od sama sebe: bio je to moj prijatelj Alfons,
nekadanji dragi drug iz kole, sada dravni tuilac. Odjednom se trgoh: ovaj
ovek koji te tako bratski pozdravlja ima sada prvi put mo nad tobom, ti mupripada im sazna za tvoj prestup. Kad bi znao za tvoje delo, morao bi te
skinuti s kola, liiti te tvog udobnog graanskog ivota i gurnuti na tri ili pet
godina u podzemni svet iza gvozdenih reetaka, meu olo, druge lopove, koje
je u njihove prljave elije oterao samo bi nevolje. Ali samo za trenutak osetih
hladnu jezu u ruci koja mi je podrhtavala, samo za trenutak od nje mi prestade
srce da kuca a tada se i ta misao pretvori u toplo oseanje, u neki fantastinismeli ponos s kojim sam sada samosvesno i skoro podrugljivo posmatrao ostale
ljude oko sebe. Kako bi se, pomislilo sam, va ljubazni drugarski osmeh kojim
me pozdravljate kao sebi ravnog sledio na usnama kad biste slutili ko sam! S
puno prezira i besa odbacili biste moj pozdrav kao to biste otresli blato koje vas
je uprskalo. Ali pre nego to me odbacite, ja sam vas ve odbacio: danas
popodne istrgao sam se iz vaeg hladnog i krutog sveta gde sam bio samoneujni toak u pogonu, u velikom stroju koji se hladno kotrlja na svojim
klipovima i sujetno se vrti oko sama sebe strmoglavio sam se u ponor koji ne
poznajem, ali za ovaj jedan as proiveo sam vie nego za ceo niz godina
provedenih u vaem krugu. Nisam vie va, nisam vie s vama, sada sam izvan
vas, negde na vrhu ili na dnu, ali nikada vie, nikada vie na utabanoj stazi vaeg
graanskog blagostanja. Prvi put sam osetio sve to je u ljudskim eljama dobro
i zlo, ali vi nikada neete znati gde sam bio, nikada me neete upoznati: ljudi, ta
vi znate o mojoj tajni.
Kako bih mogao izraziti ono to sam u onom asu oseao, dok sam kao otmen
dentlmen, hladno pozdravljajui i otpozdravljajui, prolazio izmeu drugih
kola. Jer, dok je moja maska, ono spoljanje, bivi ovek, jo zapaala i
raspoznavala lica, u meni je odjekivala tako zanosna muzika da sam se morao
savladati da neto od te pomame ne ispoliim. Bio sam pun oseanja, tako da me
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
30/54
je ova unutranja bujica fiziki muila, da sam kao onaj koji se gui morao
snano da pritisnem ruku na grudi u kojima je srce bolno treperilo. Ali nita, ni
bol, ni radost, ni strah, ni uas ill aljenje, nita nisam oseao pojedinano i
izdvojeno, sve se stapalo u jedno, oseao sam samo da ivim, da diem i dubokooseam. I ovo najjednostavnije, praiskonsko oseanje koje me godinama nije
obuzimalo, zanelo me je. Nikada se ni jednog asa za mojih trideset i est godina
nisam oseao tako oduevljen i iv kao u ovom asu neizvesnosti.
S lakim trzajem kola se zaustavie: koija pritegnu uzde, okrenu se na seditu i
upita treba li da vozi kui. Prenuh se, bacih pogled du aleje: zapanjen, primetih
koliko sam dugo sanjao, koliko je dugo trajala ta opijenost. Smrailo se, lakipovetarac ljuljao je kronje drvea, kroz sveinu kestenovi su irili svoj veernji
miris. A iza vrhova drvea provirivao je srebrnasti mesec. Dosta je bilo, moralo
je biti dosta. Ali samo ne sada kui, nikako u moj svakidanji ivot! Platih
koijau. Kad izvadih novanik i brojei uzeh novanice, proe mi kroz ruku sve
do vrhova prstiju kao neka blaga elektrina struja: neto je u meni bilo jo
budno, neto od biveg oveka koji se stideo. Jo se trzala moja izumrladentlmenska savest, pa ipak je moja ruka sasvim veselo ponovo prevrtala
ukradeni novac i od radosti bio sam vrlo iroke ruke. Koija mi zahvali toliko
preterano da se moradoh nasmejati: kad bi ti samo znao! Konji povukoe i kola
krenue. Gledao sam za njima kao ovek kad sa broda gleda na obalu na kojoj je
bio srean.
Nekoliko trenutaka stajao sam zanet i zbunjen meu svetinom iji su amor i
smeh nadjaali muziku: moglo je biti oko sedam asova, te nehotice krenuh na
drugu stranu prema Zaherovoj bati, gde sam uvek posle etnje u Prateru imao
obiaj da veeram, i u iju me je blizinu dovezao fijaker. Ali tek to sam
dodirnuo kvaku, osetih da me neto sputava: ne, jo nisam hteo da se vratim u
svoj svet, da me za vreme bezbrinih razgovora proe ovo divno uzbuenje koje
me je na neki tajanstven nain obuzelo, da se rastanem od ove sjajne, magine
pustolovine za koju sam ve satima bio vezan.
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
31/54
Odnekud se razlegala potmula i zbrkana muzika i nehotice se uputih prema njoj,
jer me je danas sve privlailo, uivao sam da se potpuno predam sluaju i neka
tajanstvena dra privlaila me je da se umeam u tu ustalasanu gomilu. Krv mi
se uzburkala u ovoj vreloj, kao kaa gustoj, izmeanoj ljudskoj gomili:odjednom sam bio napregnut, razdraen i neobino budnih ula zbog ovog kao
para gustog mirisa ljudskog daha, praine, znoja i duvana. Jer, sve to me je pre
toga, ak jo jue odbijalo kao neto grubo, i prosto i plebejsko, to je negovani
dentlmen u meni oholo izbegavao celog ivota, sada je magino privlailo moj
novi instinkt kao da sam prvi put u onom ivotinjskom, nagonskom, prostom
naao izvesnu srodnost sa samim sobom. Ovde meu gradskim oloem, izmeuvojnika, sluavki i skitnica, oseao sam se nekako prijatno to mi je bilo
potpuno nerazumljivo: pohlepno sam udisao ovaj nakiseli vazduh, godilo mi je
da se guram i tiskam u ovoj sklupanoj masi i sa strasnom radoznalou ekao
sam kuda e me odneti ovaj as, mene oveka bez volje. Sve blie sa Pratera
orila se i razlegala bleh muzika i verglovi, na neki fantastino jednolian nain
tretali su orkestrioni ive polke i bune valcere, dok su iz atri dopirali potmuliudarci, praskav smeh, razlegali se pijani uzvici, i sada sam ve video kako se
izmeu drvea vrti sa svojim kao suluim svetiljkama vrteka moga detinjstva.
Zastao sam i u sebe upijao svu ovu buku to mi je zapljuskivala oi i ui: ovi
buni slapovi, ova paklena zbrka prijala mi je, jer je u ovom vrtlogu bilo neega
to je guilo bujicu mojih oseanja. Gledao sam kako sluavkama na klupicama
dok se otiskuju put neba vetar iri suknje i kako radosnim kliktanjem ispoljavaju
svoju enskost, kako mesarski pomonici, odmeravajui svoju snagu, smejui se
udaraju maljem po dinamometru, kako ulini prodavci, gestikuliui kao
majmuni, svojim promuklim glasovima nadvikuju buku orkestriona i kako se
sve to ispreplie sa bezbroj zvukova, sa ivotom gomile u stalnom pokretu,
opijene loom bleh muzikom, bletanjem svetlosti i svojim sopstvenim
uivanjem to su se svi nali na okupu. Otkako sam doao k sebi, oseao sam
ivot drugih, oseao strast milionskog grada kako se uzavrela i suzdravana
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
32/54
izliva u ovih nekoliko praznikih asova, kako se razdraena sopstvenim
obiljem pretvara u potmulo, ivotinjsko, ali u neku ruku zdravo i nagonsko
uivanje. I dok su se njihova topla tela koja su se strasno gurala eala o mene i
neprestano me dodirivala, oseao sam postepeno kako njihova strast polakoprelazi na mene: nagrizani otrim mirisom, moji nervi, bili su prenapeti, moja
ula su podrhtavala s onom grajom i oseala duboku opijenost koja prati svako
snano uivanje. Prvi put posle dugo godina, moda prvi put u svome ivotu,
oseao sam gomilu, oseao ljude kao snagu iz koje je radost prelazila u moje
sopstveno osamljeno bie: neka brana bila se provalila i iz mojih ila bujica se
izlivala u taj svet, strujala u ritmu natrag i obuzela me je i jedna sasvim novaelja da jo i onu poslednju ledenu koru izmeu sebe i njih istopim, strasna
tenja da se sjedinim s ovim toplim, stranim, ovde okupljenim ljudima. Sa
eljom mukarca eznuo sam da se bacim u nabujalo krilo ovog vrelog
dinovskog tela, a sa eljom ene bio sam spreman za svaki dodir, svaki poziv,
svako mamljenje, svaki zagrljaj i sada sam to znao, ljubav je bila u meni i
potreba za ljubavi kao i u zoru mojih deakih dana. O, samo napred, napred upravi ivot, da se sjedinim s ovom treperavom, veselom, ivom strau drugih,
da utonem, da se ulijem u njihov krvotok, da postanem sasvim malen, bezimen u
ovoj vrevi, da postanem samo infuzorija u blatu ovog sveta, ivo bie koje
treperi od radosti meu milijardama u kaljugi ali samo napred u tu bujicu, u
kovitlac, da kao zapeta strela poletim u nepoznato, u neko opte zajedniko
nebo.
Sada znam: tada sam bio u zanosu. U mojoj krvi sve je vrelo, zveka zvona sa
vrteke, ljupki i veseli smeh ena koji su izazivali mukarci svojim pokretima,
haotina muzika, utanje haljina. Svaki pojedini glas otro je odjeknuo i tada
jo jednom zatreperio, jasno pored slepoonica, oseao sam svaki pogled
fantastino napregnuto (kao za morske bolesti), ali sve zajedno kao neku
zbrkanu celinu. Nemogue mi je izraziti reima moje komplikovano stanje,
najpre bi mi uspelo neko poreenje: ako kaem da sam bio prepun umova,
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
33/54
buke, oseanja, pregrejan kao neka maina koja svom snagom besomuno juri
da bi izbegla ogroman pritisak od koga e joj se u sledeem trenutku rasprsnuti
kotao. Od uzvrele krvi koja mi je navirala u glavu vrhovi prstiju su mi trnuli,
udaralo mi je u slepoonicama, stezalo me u grlu iz dugogodinje mlakostioseanja odjednom sam pao u groznicu od koje sam sagorevao. Oseao sam da
bih se sada morao otkriti, izii iz sebe jednom rei, jednim pogledom, poveriti
se, izliti svoja oseanja, predati se, rtvovati se, postati obian ovek, osloboditi
se na neki nain spasti se od ovog tvrdokornog utanja koje me je odvajalo
od ove tople, ive bujne stihije. Satima nisam govorio, niiju ruku stisnuo, niiji
ispitivaki i radoznali pogled osetio, a sada se u meni pod pritiskom dogaajadizala pobuna protiv utanja. Nikada, nikada nisam osetio tako jaku potrebu za
poveravanjem, za ovekom kao sada kada sam se kretao meu hiljadama i
hiljadama ljudi, zapljuskivan toplinom i reima, a ipak odvojen od krvotoka ove
mase. Bio sam kao ovek koji na moru umire od ei. I pri tom sam video kako
se svakog trenutka ova muka poveava, kako desno i levo svakog sekunda ljudi
tui jedan drugome postaju bliski, kako se kao zrnca ivog srebra kao od alestapaju. Zavideo sam kad sam video kako mladii u prolazu oslovljavaju
nepoznate devojke i posle prve rei uzimaju ih pod ruku, kako se meusobno
nalaze i zdruuju: jedan pozdrav kod vrteke, jedan pogled pri prolazu bio je
dovoljan da zapodenu razgovor, da ga nekoliko trenutaka kasnije moda opet
prekinu, ali ipak to je bilo povezivanje, druenje, poveravanje sve ono za im
su moji ivci strasno udeli. Ja, meutim, koji sam bio navikao na razgovore u
drutvu, omiljen kozer i sigurna ponaanja, umirao sam od straha, stideo se da
oslovim bilo koju od tih pozamanih sluavki bojei se da me ne ismeje, pa bih
ak obarao oi kad bi me neko sluajno pogledao, a ipak sam izgarao od elje da
s nekim porazgovaram. ta sam hteo od toga sveta, nije mi bilo jasno, samo
nisam vie mogao da podnesem da budem sam i da sagorevam od groznice. Ali
niko me nije gledao, niiji se pogled nije zadrao na meni, niko nije hteo da me
primeti. Samo jednom zastade neki dvanaestogodinji deak u pocepanom odelu
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
34/54
u mojoj blizini: pogled mu je bio iv i sjajan od odsjaja svetiljki, tako je s
enjom zurio u zahuktale drvene konje. Njegova mala usta bila su otvorena kao
da umire od ei: oigledno nije imao vie novaca da se vozi i upijao je u sebe
radosne uzvike i smeh ostalih. Prioh mu, i ne znam zato mi je glas zadrhtaokad ga upitah: eli li da se jo malo provoza? On me ukoeno pogleda,
uplai se zato? Zato pocrvene kao krv i otra ne rekavi ni rei. ak ni
bosonogo dete nije htelo da ga obradujem: moralo je biti, mislio sam, neto
strano neobino na meni kad nigde nisam pristajao, ve sam osamljen u ovoj
gustoj masi plivao kao kapljica ulja na uzburkanoj voi. Ostao sam, meutim,
uporan: nisam vie mogao da ostanem sam. Noge su mi bridele u pranjavimlakovanim cipelama, grlo mi se osuilo od ustalasanih isparenja. Pogledah oko
sebe: sleva i zdesna izmeu bujice sveta nalazila su se mala zelena ostrva,
gostionice s crvenim stolnjacima i drvenim klupama na kojima su sedeli
siromaniji graani sa svojom aom piva i nedeljnom virdinijom. Ovaj prizor
me privue: ovde su zajedno sedeli ljudi koji se nisu poznavali i koji su se
uputali u razgovore, ovde je ovek nalazio malo mira od one divlje groznice.Uoh, bacih pogled na stolove dok ne naoh jedan za kojim je sedela neka
graanska porodica: debeo, zdepast zanatlija sa svojom enom, s dve vesele
devojice i s jednim deakom. Vrteli su glavama u taktu, neto se meusobno
alili i njihovi zadovoljni, vedri pogledi neobino mi se svidee. Pozdravih ih,
uzeh stolicu i upitah da li mogu da sednem. Oni prestadoe da se smeju, zautae
za nekoliko trenutaka (kao da je svaki ekao da drugi dade pristanak), a zatim
ena skoro zbunjeno ree: Molim! Molim! Sedoh, ali odmah osetih da sam
svojim prisustvom poremetio njihovo neusiljeno raspoloenje jer za stolom
nastae neprijatno utanje. Iako se nisam usuivao da podignem oi sa crveno
kariranog stolnjaka koji je bio uprljan i posut solju i biberom, primetih da me svi
zaueno posmatraju i odmah se prisetih na alost prekasno da sam za ovu
krmu, u svom derbi dresu, pariskom cilindru i s biserom na kravati golubije
boje, suvie elegantno odeven, da su ta moja otmenost i miris raskoi odmah oko
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
35/54
mene stvorili atmosferu neprijateljstva i pometnje. I ovo utanje petoro ljudi
primoralo me je da sve vie upirem oi na sto i da oajniki prebrojavam
njegove crvene kocke, jer sam se stideo da odjednom ustanem od stola a nisam
imao hrabrosti da podignem pogled. Iz ovog stanja najzad me oslobodi kelnerstavivi preda me au piva. Mogao sam sada da pokrenem ruku i da pijui pivo
kriom pogledam preko ruba ae: zaista, svih petoro posmatralo me je, dodue
bez mrnje, ali ipak s nekim uenjem. Poznali su u meni uljeza u njihov
sumorni svet, po bezazlenom nagonu svoje klase oseali su da sam ovde neto
hteo, neto traio to nije pripadalo mom svetu, da me nisu ljubav, naklonost, ni
bezazleno uivanje u valceru, u pivu, ni miran nedeljni poinak doveli ovamo,ve neki ef koji nisu razumeli, koji je izazivao nepoverenje isto tako kao to je
u deaku pred vrtekom moj poklon izazvao podozrenje, kao to su se hiljade
bezimenih ovde napolju u guvi nesvesno i neprijateljski klonili moje otmenosti
i moga gospodstva. A ipak sam oseao da kad bih sada naao prostosrdanu,
prostu, iskrenu, zaista pravu ljudsku re da ih oslovim, da bi mi tada otac ili
majka odgovorili, erke se ljubazno nasmeile i ja bih maliana mogao povesti uatru da gaa i da se s njim zabavljam. Za pet, za deset minuta oslobodio bih se
sama sebe, obavijen bezazlenom atmosferom graanskog eretanja, svesrdne,
tavie laskave prisnosti ali ovu jednostavnu re, ovaj uvod u razgovor nisam
nalazio, lani, ludi ali silni stid guio me je u grlu i sedeo sam oborenih oiju
kao zloinac za stolom ovih jednostavnih ljudi, na mukama to sam im svojom
nametljivou pokvario poslednje asove nedeljnog odmora. I za vreme ovog
munog sedenja ispatao sam sve one godine hladne nadmenosti kada sam, ne
osvrui se, prolazio pored bezbroj takvih stolova, pored miliona i miliona
bliskih ljudi; zaokupijen samo simpatijama i uspesima u otmenim krugovima; i
oseao sam da mi je jedini pravi put, da mi je neusiljen razgovor s njima, sada
kada su mi u ovom asu moje osamljenosti bili neophodni, bio u meni zazidan.
I tako sam ja, sve dosad slobodan ovek, pun bola nad samim sobom neprestano
sedeo brojei crvene kocke na stolnjaku, dok se najzad kelner ne pojavi. Pozvah
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
36/54
ga, platih, ustadoh ostavivi au iz koje sam jedva popio neto piva, i utivo
pozdravih. Zaueni, prijateljski mi otpozdravie: znao sam, mada se nisam
osvrnuo, da su sada, tek to sam im okrenuo lea, postali ponovo ivahni i
veseli, i da su produili razgovor u svom intimnom krugu im sam se ja, stranac,udaljio.
Ponovo se bacih, ali sada sa jo vie udnje, topline i oajanja u ljudsku vrevu.
Ispod drvea koje je svojim tamnim vrhovima zastiralo nebo guva je bila neto
manja, ljudi se nisu vie toliko gurali i meali i tako zbijeni vrveli u svetlosnom
krugu vrteke, ve su agorei promicali kao senke ivicom parka. I buni,
potmuli, kao razdragani glas mase prelazio je u mnoge slabije umove, koji bi seponovo razlegli im bi muzika negde zatretala kao da je htela jo jednom da
privue one koji su se razilazili. Sada su se pojavila sasvim druga lica: deca sa
svojim balonima i konfetima ve su odavno otila kuama, a otile su takoe i
porodice koje su se ovde nedeljorn provodile. Sada sam video samo pijanice
koje su pocikivale, propale mladie kako tumarajui i kao neto traei
iskrsavaju iz sporednih aleja: za jedan sat dok sam kao prikovan sedeo za tuimstolom ovaj neobini svet postao je jo prostiji. Ali ba ta fosforescentna
atmosfera puna drskosti i opasnosti sviala mi se vie od one ranije
graansko-praznike. Moj probueni instinkt nasluivao je ovde slinu pohlepnu
nestrpljivost: u ovim sumnjivim licima, u ovim izgnanicima drutva video sam
samog sebe kao u ogledalu: i oni su lovili kriom nemirno oekujui neku
strasnu pustolovinu, neko jako uzbuenje, pa sam ak i njima, ovim odrpancima,
zavideo na otvorenom i slobodnom tumaranju, jer ja sam stajao naslonjen na
stub jedne vrteke teko diui, nestrpljivo oekujui da se oslobodim pritiska
utanja, muka svoje osamljenosti, a ipak nesposoban da uinim ma i jedan
pokret, da neto kaem ili viknem. Stajao sam i ukoeno gledao u park koji je
bio osvetljen odsjajem sijalica koje su se vrtele u krugu, stajao sam i netremice
gledao sa svog svetlog ostrva u tamu zagledajui ludo i s mnogo nade svakog
oveka koji bi se, privuen otrom svetlou, za trenutak pribliio. Ali, svi
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
37/54
pogledi ravnoduno su prelazili preko mene. Niko me nije hteo, niko me nije
hteo spasti.
Znam da bi bilo besmisleno da nekome opiem ili objasnim kako sam ja,
obrazovan, otmen, bogat i nezavisan ovek, u prijateljstvu s najuticajnijimljudima ovog milionskog grada, one noi itav sat stajao pored stuba jedne
praterske vrteke koja se uz neusklaeno cijukanje neprekidno vrtela, sluao
dvadeset, etrdeset, sto puta istu cupkavu polku, isti glatki valcer, posmatrao iste
idiotske konjske glave od obojenog drveta i iz inata, iz nekog arobnog oseanja
da sudbinu potinim svojoj volji, nisam se micao s mesta. Znam da sam
besmisleno postupio u tim trenucima, ali u toj glupoj upornosti bilo jenapregnutog oseanja, silnog grenja svih miia koje ovek inae osea moda
samo prilikom pada u provaliju, pred samu smrt; ceo moj uzaludno provedeni
ivot odjednom me je svega preplavio i doao mi do grla. I koliko god me je
muila moja bezumna nada da ostanem, da istrajem dok me jedna re, jedan
ljudski pogled ne spase, toliko sam vie uivao u ovoj patnji. Stojei kraj stuba,
ispatao sam neto, ne toliko onu krau koliko ono bezoseajno, ravnoduno iprazno u svom ranijem ivotu: i zakleo sam se da ne odem odavde dok ne
dobijem neki znak da sam se oslobodio sudbine.
I ukoliko je vreme vie odmicalo, utoliko se vie sputao mrak. Jedna za drugom
u atrama su se gasile svetiljke i kao plima sve vie je osvajala tama i gutala
svetle mrlje na poljani: svetlo ostrvo na kome sam stajao postajalo je sve
osamljenije i ve sam sa strahom gledao na sat. Za etvrt sata zaustavie se
areni drveni konji, ugasie se crvene i zelene sijalice na njihovim glupim
elima, umuknue buni orkestrioni. Tada u ostati potpuno u mraku, potpuno
sam u noi punoj tihih umova, odbaen, naputen. Sa sve veim nemirom
posmatrao sam park obavijen sumrakom kroz koji bi vrlo retko proao po neki
par koji se vraao kui ili teturao po neki pijani mladi: ali, preko puta, u senci,
treperio je jo prikriven, nemiran i uzbudljiv ivot. Katkad bi neko tiho
zviduknuo ili coknuo jezikom kada bi prolazili neki mukarci. I kad bi oni tada
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
38/54
skrenuli u tamu, privueni ovim pozivom, u senci bi zaitali enski glasovi, i
vetar bi po neki put doneo isprekidan, piskav smeh. I polako bi se neko sve
drskije privlaio prema ivici tame, u pravcu svetlosne kupe osvetljenog dela
parka, da odmah ponovo iezne u mraku im bi u prolazu pri odsjaju fenjerazasjao visoki lem policajca. Ali, tek to bi se ovaj udaljio, sablasne senke nale
bi se ponovo ovde i sada sam mogao sasvim jasno da razaznam njihove konture,
jer se usudio da se priblii svetlosti, taj poslednji olo nonog sveta, ljam koji
se tu jo zadravao poto se ljudska bujica razila: nekoliko prostitutki, onih
najsiromanijih i potpuno odbaenih, koje nemaju vlastite postelje, ve danju
spavaju na nekoj slamarici, a nou bez odmora tumaraju, koje svoja iznurena,nagrena, mrava tela nude svakome ovde, negde u tami, za sitan srebrn novac,
dok policija traga za njima, a one progonjene glau ili nekom skitnicom lutaju
uvek u mraku, lovei nekoga dok u isto vreme njih drugi love. Kao gladne kuke
njukale su malopomalo sve blie prema osvetljenom delu parka, ne bi li naile
na nekog mukarca ili nekog zakasnelog prolaznika kome bi zadovoljile strast za
jednu ili dve krune, da bi zatim popile kuvano vino u nekoj kafanici kako biodrale svoj sumorni i bedni ivot koji e se ionako ubrzo ugasiti u bolnici ili
tamnici. Bio je to ljam, poslednji talog praznike gomile, pun nabujale strasti
s bezgraninim uasom posmatrao sam iz mraka ove gladne, uklete prilike.
Ali i u ovom uasu bilo je jo uvek nekog arobnog uivanja, jer ak i u ovom
najprljavijem ogledalu ponovo sam video ono to sam ve bio zaboravio i
nejasno oseao: ovde je bila ta duboka kaljuga kroz koju sam pre mnogo godina
proao i koja mi se sada ponovo u svesti ivo ukazala. Ova fantastina no
iznenada mi je pruila neto vrlo neobino time to me je kao vrlo povuena
oveka razotkrila, tako da su najtamnije strane moje prolosti, najskriveniji
nagoni izbili u meni na videlo! Neko neodreeno oseanje izbijalo je iz mojih
zaboravljenih deakih godina, kada je bojaljiv i radoznao, ali u isto vreme
preplaen i zbunjen pogled bio uprt u ovakve prilike, seanje na onaj as kada
sam prvi put po vlanim stepenicama koje su kripale pratio jednu od njih u
7/22/2019 Stefan Cvajg - Fantasticna noc.pdf
39/54
krevet i odjednom, kao da je munja razdvojila nono nebo, video sam sasvim
jasno svaku pojedinost onog zaboravljenog asa, sliku u masnoj boji iznad
kreveta, amajliju koju je nosila oko vrata, oseao sam nekadanju groznicu,
izvesnu potitenost, gaenje i deaku gordost. Sve se to u meni odjednomustalasalo. Neka beskrajna vidovitost prodrla je odjednom u mene i, kako bih
to mogao da nazovem, ono beskrajno! i odjednom mi je bilo jasno zato me
tako toplo saoseanje povezuje s njima, upravo zato jer su bile poslednji talog i
moj nagon ve jednom podstaknut zloinom oseti nesitu udnju koja je u ovoj
fantastinoj noi bila toliko slina mojoj, ovu zloinaku spremnost za svaki
dodir, za sve nepoznato, za sluajno, trenutno uivanje. Tamo me je netoprivlailo kao magnet, novanik s ukradenim novcem palio mi je grudi, poto
sam najzad ovde otkrio bia, ljude, neto uzbudljivo, neto to die, govori i to
od drugih bia, moda i od mene, neto trai, od mene koji sam samo ekao da
se predam, izgarao od pomamne elje za ljudskim biem. I odjednom sam
shvatio ta mukarce privlai ovakvim stvorenjima, shvatio da je to retko strast,
neobuzdani prohtev, ve vie strah od usamljenosti, od strane otuenosti kojase inae izmeu nas nagomilala i koju je moje razbuktalo oseanje danas prvi
put osetilo.
Seao sam se kada sam to poslednji put nejasno osetio: bilo je to u Engleskoj, u
Manestru, u jednom od onih gradova