Hermann Bollé

STAKLENIK U NADBISKUPSKOM VRTU

Seminarski rad

Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Prediplomski studij arhitekture i urbanizma

Kolegij: Zaštita Graditeljskog naslijeđa Voditelj kolegija: V. pred. mr.sc. Alan Braun

Ak. god. 2012./2013.

Student: Andrija Matotan

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

2

SADRŽAJ

1. POVIJESNI RAZVOJ GRAĐEVINE 3

2. NACRTI 8

3. DANAŠNJE STANJE 9

4. PRIJEDLOG INTERVENCIJA 11

5. LITERATURA 15

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

3

1. POVIJESNI RAZVOJ GRAĐEVINE

Nakon razornog potresa u Zagrebu 9. studenog 1880. godine počinje

postepena obnova katedrale, nadbiskupskog dvora te popratnog kompleksa koji je uključivao i nadbiskupski vrt. Hermann Bollé biva zaposlen primarno na obnovi katedrale i dvora te se tek kasnije, 1882. godine susreće sa staklenicima za zimsko pohranjivanje egzotičnih vrsta bilja u nadbiskupskom vrtu.

Prostrana zelena površina između zidova nadbiskupske palače te stražnjih zidova dvorišta građanskih kuća na sjevernoj strani Vlaške ulice uređena je početkom 1830-ih po nalogu biskupa Aleksandra Alagovića kao reprezentativni vrt unatoč relativnoj zaklonjenosti od grada. Odmah potom sagrađena su dva staklenika uz zgradu dvora – istočno i zapadno od središnjeg ulaza, te treći na nepoznatoj lokaciji. Njihova forma slabo je poznata zbog nedostatka nacrta, no očito je da su bili utilitarne svrhe, što vjerojatno po mišljenju Bolléa nije bilo primjereno za glavno pročelju najveće gradske palače koju su ujedno i djelomično zaklanjali. Stari staklenici srušeni su pritom iz vjerojatno estetskih razloga krajem 1881. godine te početkom 1882.

Slika 1. Fotografija katedrale i dvora netom prije potresa – cca 1880.

Izgradnja novog staklenika započela je u drugoj polovici 1881.

godine, čemu svjedoči zahtjev za građevnu dozvolu predan 24. kolovoza 1881. Dokument navodi da će se „nova kuća za cvijeće“ podići na mjestu nekadašnje kuće za kočijaše do ulaza iz Laške ulice. Drugi izvori navode da je na istom mjestu do potresa bila kuća za služničad.

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

4

Slika 2. Fotografija jednog od starijih staklenika prije potresa – cca 1880.

Građevna dozvola izdana je u „Zagrebu, 5/9 1881.“, a zgrada

završena početkom 1882. godine. Zgrada je izvedena u stilu talijanske neorenesanse usprkos činjenici da je većina radova na kadetrali i dvoru učinjena u strogom stilu njemačke neorenesanse. Razlog za promjenu vjerojatno se može pronaći u poveznici s egzotičnim mediteranskim biljem koje je trebalo smjestiti u zgradu, što je vrlo vjerojatno budući da je odabir stila u 19. stoljeću bio uvjetovan i ideološkim i praktičnim, a ne samo estetskim razlozima.

Zgrada je koncipirana kao prostrana pravokutna građevina postavljena na visoki sokl zbog kosine terena. Glavni rizalit istaknut je i visinom i dubinom, te dominira pročeljem pokrivenim otvorenim drvenim krovištem. Dvostrešni krov zaravnatog sljemena vjerojatno je izvorno bio dijelom ostakljen kako bi se što više iskoristila sunčeva svjetlost, no danas je zatvoren. Na vrhu je bio ukrašen specifičnim Bolléovim dekorativnim gromobranom. Južno pročelje rizalitom je simetrično raščlanjeno u tri cjeline – osnovu ostatka raščlambe nose istaknuti pilastri. Rizalit se sastoji od tri polja prozora s polukružnim završecima od kojih je središnji najveći. Vijenac prizemlja na rizalitu nosi arkadu koja naglašava rizalit dekorativno i arhitektonski. Bočna krila specifična su po pravokutnim staklenim stijenama koje podsjećaju na kasnije Bolléovo djelo – pročelje zgrade Umjetničkih ateljea u Ilici 85, što je vjerojatno indikator njegove

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

5

intencije da unutrašnjosti omogući što je više moguće svjetla. Zadnje polje bočnih krila sastoji se ponovo iz prozora s polukružnim završecima uokvirenima pilastrima. Ostala pročelja su gotovo u potpunosti gola izuzev utilitarnih otvora za ulaz i manipulaciju biljkama – što pokazuje intenciju da se zgrada učini maksimalno energetski učinkovitom pasivnim metodama.

Slika 3. Razglednica s fotografijom egzotičnog bilja u vrtu nakon obnove – cca 1890.

Tlocrtna organizacija zgrade je vrlo jednostavna što je i očekivano s

obzirom na utilitarnu funkciju zgrade. Središnja prostorija proteže se kroz svih pet polja zgrade te zauzima cijelokupno južno pročelje zgrade. Uz sjeverno pročelje na bočnim krilima smještena su dva mala simetrična ulaza kroz manje prostore vjerojatno vjetrobranske funkcije. Uz njih su smještena dva prostora vjerojatno spremišnog karaktera te su dostupni isključivo iz vanjskog prostora i malih „vjetrobranskih“ prostorija. Krov je kod tih volumenskih istaka spušten na jednostruku visinu. Direktan ulaz u središnju prostoriju vjerojatno je bio moguć s bočnih pročelja s obzirom na postojanje otvora s polukružnim završecima u punoj visini do tla. Malo je vjerojatno da su ti otvori služili kao prozori s obzirom da svi ostali prozori strogo poštuju sokl. Sa sjevernog pročelja nije moguće ući u središnju prostoriju unatoč velikoj površini golog zida. Zgrada je izvedena iz opeke koja je vjerojato žbukana i izvana i iznutra, a krovište je izvedeno kao

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

6

otvorena drvena konstrukcija s visuljama. Izvorni pokrov krova nije poznat, no neke starije fotografije upučuju na metalne varijante (što je vjerojatno kasnije stanje).

Slika 4. Fotografija kadetrale, dvora i staklenika – cca 1950.

Činjenica da od gradnje nisu sačuvani brojni projekti ni troškovnici

mogla bi dovesti u sumnju Bolléovo autorstvo. Naime, u Nadbiskupskom arhivu postoje projekti Bartola Felbingera za staklenike iz 1823. godine, no jasno se razlikuju od današnjeg stanja. Sumnju pobija i sačuvan članak iz Narodnih novina koji opisuje kako su Zagrepčani od Bolléa navikli gledati samo „gotički slog“, te da je staklenikom pokazao kako zna realizirati „po lijepoj osnovi“ i

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

7

građevinu u stilu talijanske renesanse. Jedini nacrt zgrade koji danas postoji pripada arhivskoj građi Državnog arhiva u Zagrebu jer Nadbiskupija nema arhivirane nacrte vezane uz staklenik.

Staklenik je bio u korištenju u projektiranu svrhu barem idućih 60-ak

godina, dok 13. svibnja 1953. nije dodijeljen poduzeću za promet tehničkim materijalom, bojom i kemikalijama „TOKO“ na korištenje kao skladište. Staklenik je do tog razdoblja pao u trošno stanje – dokument o dodjeljivanju na korištenje navodi da je krovna konstrukcija bila trula, trećina krova s istočne strane se urušila, a prozori su polupani – što je jasan pokazatelj da zgrada nije bila u funkciji staklenika bar neko vrijeme. Dokument nalaže budućem korisniku da zgradu popravi da na propadne, ali zabranjuje diranje u arhitekturu zgrade, te napominje da je zgrada i dalje u vlasništvu Uprave Nadbiskupskih dobara.

Slika 5. Fotografija staklenika nakon adaptacije u skladište – 1954.

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

8

2. NACRTI I ARHIVSKI DOKUMENTI

Sadržaj: - Tlocrt prizemlja - Južno pročelje - Poprečni presjek - Zahtjev za građevnu dozvolu - Zapisnik očevida građevinsko vatrogasnog odbora – Građevna

dozvola - Rješenje o adaptaciji zgrade u skladište

Hermann Bollé - Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa - Seminarski rad Student: Andrija Matotan

Tlocrt prizemlja

Hermann Bollé - Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa - Seminarski rad Student: Andrija Matotan

Južno pročelje

Hermann Bollé - Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa - Seminarski rad Student: Andrija Matotan

Poprečni presjek

Hermann Bollé - Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa - Seminarski rad Student: Andrija Matotan

Zahtjev za građevnu dozvolu

Hermann Bollé - Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa - Seminarski rad Student: Andrija Matotan

Građevna dozvola

Hermann Bollé - Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa - Seminarski rad Student: Andrija Matotan

Rješenje o adaptaciji zgrade u skladište

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

9

3. DANAŠNJE STANJE

Staklenik se danas nalazi u lošem stanju. U novije vrijeme započeta

je obnova građevine, no nikad nije završena. Pročelja su naročito propala – znatna količina stakla je polupana te je obijena većina žbuke izvan i unutar kuće, što pokazuje osnovu Bolléove konstrukcije. Nedostaje većina stolarije, naročito bočna vrata čiji su otvori prekriveni daskama. Unatoč svemu tome krov zgrade je na prvi pogled u dobrom stanju (izgledno je nedavno obnovljen), kao i većina dekorativnih elemenata pročelja.

Slika 6. Današnje stanje zgrade iz smjera istočnog ulaza u vrt

Unatoč degradiranom stanju, najveći problem zgrade leži u činjenici

da nema funkciju. Zatvoreni karakter Nadbiskupskog vrta otežava dodjelu nove namjene ili adaptaciju, a s druge strane zbog izdvojenosti zgrade Nadbiskupija nemože kvalitetno zgradu koristiti za svoje potrebe.

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

10

Slika 7. Današnje stanje interijera – zastala obnova

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

11

4. PRIJEDLOG INTERVENCIJA

Narav mogućih intervencija na zgradi prije svega predodređena je

urbanističkom situacijom. Naime, staklenik pripada Nadbiskupskom vrtu te je kao takav zatvoren iza ograde koja ne dopušta čak niti pogled. Pristupni put za automobile služi ograničenoj svrsi, budući da je kolni promet rijedak, a s obje strane je definiran čvrstom linijom - ograde stražnjih dvorišta sjeverne strane Vlaške ulice, te terasasti platoi sjevernog segmenta vrta prema Ribnjaku.

Ukoliko se ne omogući javni pristup do objekta, zgrada može zauzeti tek limitiran opseg funkcija. Neke od mogućih su izvorne funkcije – staklenik za egzotično bilje ili spremište alata za održavanje vrta – nijedna od kojih ne opravdava trošak obnove zgrade i njenog daljnjeg održavanja. Ostale potencijalne funkcije kao što su dislocirana čitaonica za Nadbiskupsku arhivu teže su ostvarive zbog nepostojanja veze između dvora i staklenika izuzev pristupnog puta, te upitna dostupnost zbog potrebe ulaska kroz portu.

Jednostavno urbanističko rješenje postiglo bi se dnevnim otvaranjem istočnog dijela nadbiskupskog vrta. Pristup bi trebalo omogućiti na istočnoj strani kod ulaznih vrata, te na sjevernoj strani kod veze s parkom Ribnjak koja je trenutno zatvorena. Istim bi se postigla integracija zgrade staklenika u pješačke rute parka i obližnjih ulica, kao i pješacima otvorio pogled prema Nadbiskupskom dvoru koji je kroz povijest bio dosta limitiran.

Slika 8. Prijedlog otvaranja vrta (zeleno) u odnosu na ostatak (crveno)

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

12

Slika 9. Zaključana vrata na spoju Ribnjak – Nadbiskupski vrt

Vlasničko pravne odnose pritom nebi bilo potrebno mjenjati glede parka i pristupa jer bi oni ostali u vlasništvu Nadbiskupije, te bi se noću zatvarali za posjetitelje kao što je i praksa u nekim velikim gradovima Europe. Zgrada staklenika potom bi se metodom restauracije dovela u prvobitno stanje. Izgledno je da bi za održivo korištenje zgrade trebalo izvesti adaptaciju kako bi se zgrada prilagodila novoj namjeni.

Najizglednije potencijalne namjene zgrade upravo su one usko povezane s namjenama za koje je zgrada izvorno projektirana ili namjene koje vrlo pozitivno reagiraju na kvalitete koje zgrada pruža – velika količina ostakljenja na južnom pročelju koja omogućava mnogo svjetla tokom godine te povećana visina unutrašnjeg prostora. Također, zgrada svojom organizacijom otvora u odnosu na strane svijeta pasivno štedi energiju, što znači da je nebi trebalo biti teško adaptirati za neku djelatnost koja iziskuje grijanje odnosno klimatizaciju prostora. S druge strane, postav zgrade na visokom soklu te denivelacija u odnosu na ulicu eliminira bilokakvu komercijalnu namjenu koja uvelike ovisi o izlaganju robe prema ulici unatoč pozamašnoj količini ostakljenja.

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

13

Nameće se zaključak da bi u svrhu adaptacije najbolje namjene za adaptaciju zgrade bile cvjećarna (zbog povezanosti s prethodnom namjenom objekta) ili neka komercijalna djelatnost koja ne ovisi o prikazivanju robe prema ulici kao što su knjižare i antikvarijati. Sve tri djelatnosti imaju velike koristi iz povećane visine prostora te dodatne količine osvijetljenja, te bi projektantski pristup pri adaptaciji trebao biti relativno sličan. Sva tri primjera nove namjene zahtjevala bi dakako povećanje iskoristive tlocrtne površine uvođenjem prodajnog prostora kroz više „etaža“ izvedenih u dilatiranoj laganoj konstrukciji. Budući da visina prostora omogućava do tri etaže prodajnog prostora intimnijeg karaktera – koji je primjeren ovakvoj zgradi male tlocrtne površine – presjek bi bilo povoljno organizirati na način da srednja etaža služi kao prostor za sjedenje i odmor kako bi se minimalizirao dojam napora vertikalnog kretanja. Dodatni faktor iza ovog pristupa bit će potencijalno visina lukova na prelazu bočnih polja u srednje koja u najmanju ruku diktira moguću međusobnu komunikaciju među poljima ograničavajući nju na prve dvije etaže – ukoliko želimo maksimalno iskoristiti visinu prostora u središnjem polju.

Slika 10. Varijanta rješenja višeetažnog presjeka s laganom konstrukcijom

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

14

Tlocrtna organizacija pritom bi se vjerojatno rješila u skladu s

izvornom predispozicijom zgrade za longitudinalno kretanje – dva bočna otvora dvostruke visine (originalno takvi vjerojatno zbog manipulacije biljem) vrlo bi povoljno mogli poslužiti kao ulaz i izlaz u zgradu, pri čemu se središnji prostor svojom visinom koristi kao točka zadržavanja i penjanja na laganu konstrukciju. Sama metoda penjanja zbog limitiranog prostora vjerojatno bi se morala izvesti laganim spiralnim stubištem ili strmijom jednokrakom varijantom. Sporedne prostorije zgrade zbog svoje jednostruke visine najprimjerenije bi bilo iskoristiti kao sanitarije odnosno pomoćno spremište.

Zbog nepostojanja otvora na sjevernoj strani lagana konstrukcija može se u potpunosti priljubiti uz istu te omogućiti nesmetani prodor svjetla do svih vertikalnih segmenata interijera. No jedan od potencijalnih problema u aktivnom korištenju prostora moglo bi biti konstantno osvjetljenje kroz velike staklene stijene i opasnost od pregrijavanja – koja bi se eventualno mogla spriječiti postavom manjih horizontalnih brisoleja po vanjskoj strani staklenih površina. Ovom pristupu pomaže i gusti raster šprljaka na staklenim površinama koji bi dijelom anulirao problematiku uvođenja novih elemenata na pročelje. Ukoliko se vanjska zaštita od sunca smatra neprihvatljivom zbog narušavanja neorenesansne estetike, svakako će biti potrebno osmisliti adekvatnu zaštitu od sunca u obliku visokoreflektivnog zatamnjenog stakla ili unutarnje zaštite od sunca. Dodatne mogućnosti poboljšanja sposobnosti štednje energije za grijanje zgrade leže u eventualnom postavljanju toplinske izolacije uz sjeverno pročelje – s vanjske zbog neupadljivosti pročelja ili ako to predstavlja problem glede promjene gabarita - s unutarnje strane. Toplinska izolacija također se može smjestiti i u krovnu konstrukciju.

Ključni faktor u obnovi zgrade dakako ostaje rješenje urbanističke situacije bez koje nova namjena nikad nebi zaživjela. Poteškoće leže u pomirenju vlasničko pravnih odnosa Nadbiskupije i potrebe za privatnošću s javnim interesom te dostupnošću nepokretnog kulturnog dobra javnosti.

Hermann Bollé – Staklenik u nadbiskupskom vrtu Zaštita graditeljskog naslijeđa – Seminarski rad

15

5. LITERATURA

ARHIVSKA GRAĐA – Državni arhiv u Zagrebu, Optaička 29 Domjanović Dragan, Obnova kompleksa zagrebačkog nadbiskupskog dvora 1879.–1882. godine: Gradnja staklenika u nadbiskupskom vrtu// Radovi instituta za povijest umjestnosti 35/2011., str. 202-204. Olga Maruševski : Franjo Klein, graditelj sredine 19. stoljeća// Radovi instituta za povijest umjestnosti 17/1993., str. 114-116. Galerija nepokretnih kulturnih dobara grada Zagreba: http://www1.zagreb.hr/galerijakd.nsf/ Stare fotografije Nadbiskupskog vrta: http://1postozagrad.tumblr.com/ http://www.cro-eu.com/