3SINJSKE NOVINE

novine SRAPNJ 2010. GODINE - BROJ 6

Ispovijest jednog kladioničara

TEMA

Reportaža Brnaze

NK Tekstilac – 56 godina tradicije

mjesni odbori sportske teme

Str. 10.Str. 32.

KULTURA

Siniša Labrović moje viđenje sinjske kulture Str. 28.

Sinj se priprema za svoje dane!

Str. 23.

Alajčauš Tonći Bešlić: U Alci se otvara prostor mlađima Str. 8.

2 novineUvodnička - Sadržaj

SADRŽAJstr .3. Dani Alke i Velike Gospe - programstr. 4. 12. Sjednica Gradskog vijeća - sažetakstr. 5.-6. Aktualno-Vjesticestr. 7. Novosti iz političkog životastr. 8. Razgovor-Alajčauš Tonći Bešlićstr. 9. Mjesni odboristr. 10.-11. Reportaža mjesni odbor Brnazestr. 12. Kritično okostr. 13. Mladi i biznisi - mario Markilinstr. 14.-15. Zanimljivi ljudi Mladen Vučkovićstr. 16.-17. Sinjsko-Zagrebačkastr. 18.-19. Feljton Sinjani i politikastr. 20.21. Sinj kroz prošloststr. 22. Vremeplov prelistavamo Vjesnik Cetinske krajinestr. 23.-25. Tema Ispovijest strastvenog sinjskog kladioničarastr. 26.-27. Školstvo Završena upisna groznicastr. 28.-29. Kultura Siniša Labrović, Natan Zlo-drestr. 30 Zanimljivosti Zahvalnica Zambatistr. 31. Zanimljivosti Ljubo blažen među ženamastr. 32.-33. Sport NK Tekstilacstr. 34. Sport Ženski Ivano Balićstr. 35. Sport Hrvoje Librenjak mlada nada KK Alkarastr. 36.-37. Sport Mali nogomet i golubaristr. 38. Sport,Priča o lopti Junaka iz 1954.g.str. 39.-40 Čitatelji pišu Studija o Sutinistr. 40.-41. Priče čitateljastr. 42. Križaljka

UVODNIČKADi bi vi u ove naše dane bez Sinjskih novina. Evo potrudili smo se i odma nakon petog broja pripremili šesti, uglavnom temama vezanim za Alku i Gospu. Usput odlučio sam Uvodničku pisat po naški, sinjski. Mislin da će ovaj broj ispunit vaša očekivanja, jer ima puno zanimljivih priča. obratite pažnju na tekst ive Milanović Litre, vridne cure koja je učinila razgovor sa poznatim novinarom Sinišom Pavićem, naše gore listom. A uz to i tekst o restauratorskom zavodu. Žare je opet odradijo sportske stranice, a donio je i zanimljive tekstove o ljudima našeg kraja i mislim da ćete ih z guštom pročitat. Malo smo prominili koncepciju, a ovaj puta smo i dobili pomoć, lektora, profesoricu Tatjanu Kovač Lovrić koja nam je pregledala tekstove i pomogla, zato joj fala. U stalnoj rubrici Sinj kroz prošlost obradili smo Duju Manzana i Matu Manistru. Opet su bili vridni naši čitatelji suradnici naša Iva, Franka i Slaven, a navukli smo i Ognjena Kolaka da napiše par riči. Raspisa se i Pile Ratković i posla par dobrih slika, a Mate i njegova križaljka su uvik tu. Fala i Gogi Breko šta nas je vratila u ditinjstvo. Ima još puno lipi stvari ali neću van kazat, to ćete sami otkrit kad budete listali novinu. Kako sam prošli put najavio, do-bili smo još jedna medij u gradu, internetski tjednik Ferata koji sređuje Jole sa svojon ekipon s radija, mojin dobrin kolegama. Nek in je sa srićon. Eto neću duljit, sad nan iđu ovi dani. Zabavite se i opustite koliko možete i koliko van džep dozvoljava. Jer kad prođe Alka, Gospa i sav šušur, triba počet mislit na drva, prasad, kupus, vino, spremat dicu za školu i ostalo. Ajme nama kad zaladi i počnu ružna vrimena. Diš onda. A,evo bar ćemo se mi trudit da van jedanput na misec donesemo malo informacije i razonode u kuću. I naravno alkarima i alkarskim momcima želimo da sve prođe po običajima i da bude šta više srida, gostima dobru za-bavu, a svima skupa čestitamo blagdan Velike Gospe i Dan našeg grada. SRITNO I BERIĆETNO Glavni urednik Vito Perić

GRAD SINJtel.: 821 081

Dragašev Prolaz, 21230 Sinj

IMPRESSUMSinjske novine broj 6 srpanj/kolovoz 2010

Izlaze jednom u mjesecu i besplatne suNakladnik: Grad Sinj

Naklada ovog broja 2000 primjerakaIzdavač: Kulturno-umjetničko središte Sinj

Glavni urednik: Vito Perić mobitel 099/217 09 31e-mail: vito.peric@st.t-com.hr, sinjske novine@gmail.com

Tisak: Grafika Markulin ZagrebNovinari: Vito Perić, Žarko Kodžoman, Iva Milanović Litre

Grafička obrada: Frano Šabić-FicaLektura: prof. Tatjana Kovač-Lovrić

Suradnici u ovom broju: Filip Ratković, Božidar Jadrijević, Mate Ivandić, Ante Čarić, Ognjen Kolak, Iva Domazet, Franka

Milardović, Slaven Kardoš, Ivo Dalbello, fra Bože Vuleta, Zoran Bilokapić

3Reklamanovine

4 novineAktualno

Kada je prije nekoliko tjedana svečano označen položen kamen temeljac za gradnju prvog poslovnog objekta u zoni, tvrtke ALCA iz Za-greba, svi smo komentirali „krenulo je krenulo, počelo je počelo“. Priča o zoni Kukuzovac traje više od dva desetljeća a konkretno se na njoj počelo raditi 2005 godine kada je osnovano društvo GZK d.o.o. koje je preuzelo obvezu razvoja, pro-jektiranja, građenja i u budućnosti održavanja zone. Uz sve „porođajne muke“, napokon se može sa zado-voljstvom konstatirati upravo to da je krenula dugo očekivana gradnja prvog objekta u zoni. Evo nekoliko detalja koji su nekima možda već poznati, ali vrijedi pod-sjetiti;GZK je među većima u Hrvatskoj.Ukupna površina zone je 157 ha, od čega je 155,5 u vlasništvu Grada Sinja a 1,5 u privatnom vlasništvu.Od ukupne površine zone 125 ha ot-pada na neto površinu na raspola-ganju investitorima.Slobodna bescarinska zona je na 128 ha (bruto).Na prodaji je 100 ha i to po cijeni 15 EUR za proizvodne djelatnosti i 20 EUR za uslužno-komercijalne djelat-nosti. Trenutno je u zoni zauzeto/prodano oko 20 ha zemljišta, odnosno 22 in-vestitora su u uvedena u zonu.Što se tiče komunalne infrastruk-ture vodoopskrba postoji (20 m3/s), odvodnja i kanalizacija postoji, električna energija postoji (4,7 MW), plin je planiran za dvije godine, tel-efonska linija postoji, a vrijedi na-pomenuti da je zona udaljena 9 km od autoputa Split-Zagreb na izlazu iz Dugopolja.To su komparativne prednosti zone, a osim ALCE u skoro vrijeme kamene temeljce bi trebali položiti i ZNAK GRUPA, PEKARSKA INDUSTRIJA BABIĆ i tvrtka KALUP našeg povratni-ka iz Kanade. Svi investitori su izrazili zadovoljstvo sa ponuđenim uvjetima u zoni, a to je prije svega riješena in-frastruktura, atraktivna prodajna cijena zemljišta, povoljna lokacija u središtu Dalmacije, te odnos Gradske uprave i Uprave i djelatnika gradske tvrtke GZK koji su im pomogli u sv-

ladavanju b i r o k ra t -skih pre-preka.„Osnovna p re d n o s t GZK je što ima r i j e š e n u infrastruk-turu i uz to vrlo at-r a k t i v n u prodajnu c i j e n u zemljišta. U upravi grada Sin-ja i upravi Zone smo pronašli korektne i fleksibilne part-nere koji nam birokratske prepreke čine jednostavnijim. Obzirom da u Zonu selimo naš proiz-vodni dio tvrtke, lokacija je dovoljno daleko ali i dovoljno blizu u odnosu na sve prednosti i nedostatke Splita kao regionalnog i županijskog cen-tra,“ mišljenje je tvrtke ZNAK GRUPA, jedne od onih koja će uskoro početi graditi svoj poslovni objekt u zoni.

GOSPODARSKA ZONA KUKUZOVAC, PROJEKT PODRŽAN OD VLADE RH, AGENCIJE ZA POTICANJE IZVOZA I ULAGANJA, HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE, SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE I GRADA SINJA IZABRANA JE KAO JEDNA OD DEVET NAJPERSPEKTIVNIJIH I NAJPOTENTNIJIH ZONA U HRVATSKOJPriredio: Vito PerićFoto: Arhiv GZK

PODUZETNICI U GOSPODARSKOJ ZONI KUKUZOVACALCA D.O.O usluge dorade i distribucije robaZNAK GRUPA D.O.O. tisak, marketing i graviranjeKRIK D.O.O. projektiranje i izrada instalacijaTARRIGENA D.O.O. proizvodnja bioloških pročišćavačaMIKREZ D.O.O. izrada uređaja i alata za ispitivanje kvaliteteSMID D.O.O. proizvodnja i obrada tekstilaBOTIĆ D.O.O. projektiranje, prodaja i postavljanje instalacijaBABIĆ D.O.O. proizvodnja pekarskih proizvodaKELAM D.O.O. proizvodnja ribarskih alataELASTOPLAST T.O. proizvodnja fleksibilne ambalažeANCORA COMMERCE D.O.O. prerada i pakiranje ribeZIMA P.O. proizvodnja svjetlećih tijela i metalnih konstrukcijaMETAL RADOŠ P.O. proizvodnja metalnih konstrukcijaPLOVID P.O. proizvodnja plastičnih brodovaPAKLENI OTOCI D.O.O. proizvodnja aluminijskih brodovaČOVIK I PO P.O. proizvodnja montažnih kućaKALUP D.O.O. proizvodnja reznih alataBRAĆA-SINJ P.O. prerada kamenaŠVABO P.O. proizvodnja i prerada pvc stolarijeHIPODROM D.O.O. proizvodnja sadnog materijalaPIRSON MONTAŽA D.O.O. izrada i montaža željeznih konstrukcijaC-MONT D.O.O. proizvodnja i montaža čeličnih konstrukcija

5Aktualno - VjesticenovineDan velike Gospe je ujedno i Dan Grada Sinja. Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća biti će

dodijeljene nagrade Grada. Poziv za davanje inicijativa za javna priznanja Grada sinja je već objavljen prošli mjesec, a pravo prijedloga imaju svi građani, udruge, institucije, političke

stranke, ustanove… Podsjetiti ćemo tko su dosadašnji dobitnici javnih priznanja grada Sinja.

P O P I Sdobitnika nagrada Grada Sinja od 1995. do 2009. godine

I POČASNI GRAĐANI GRADA SINJA

Dr. Franjo Tuđman, ZagrebGojko Šušak, Zagreb;Mirko Norac, Otok.

II NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Fra Josip Ante Soldo, Sinj;Prof. Šimun Jurić, Zagreb;

Dr. Marko Veselica, Zagreb;Mladen Delić, Zagreb;

Davor Domazet Lošo, Zagreb;Petar Šimac, Sinj;

Ante Vrdoljak, Sinj;Tihomil Rađa, Sinj;

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Sinj;Ivo Šimundža, Sinj;

Stipe Vrcan, Sinj,Anđelko Marić, Sinj

Stipe Sikirica, Zagreb,Janko Kelava- Sinj,posmrtno

III KOLEKTIVNE NAGRADE

Osnovna škola Ivana Mažuranića, Obrovac Sinjski;Košarkaški klub «Alkar» Sinj;

Hrvatski nogometni klub «Junak» Sinj;Klapa Sinj;

Gradska glazba Sinj;Hrvatska elektroprivreda «Elektrodalmacija» Split, Pogon

Sinj;Dobrovoljno vatrogasno društvo Sinj;

Dom zdravlja Sinj – Rodilište Sinj;Gradska organizacija Crvenog križa Sinj;

Kulturno umjetničko društvo Glavice, Glavice;Osnovna glazbena škola Jakova Gotovca Sinj;

Sinjske mažoretkinje, Sinj;«Lumik» Rijeka, Pogon Sinj;

Veterinarska stanica Sinj;Planinarsko društvo «Svilaja» Sinj;Klub roditelja «Ruka pomoći» Sinj;

Dječji vrtić «Bili cvitak» Sinj;Mješoviti pjevački zbor Župe i Svetišta Gospe Sinjske, Sinj;

Gimnazija Dinka Šimunovića, Sinj;Košarkaški klub «Alkar», Sinj;

Franjevačka klasična gimnazija u SinjuUdruga roditelja i udovica poginulih branitelja Domovin-

skog rata, Sinj;Ogranak Matice Hrvatske, Sinj;Krnjevalska udruga Sinj, Sinj,

Nogometni klub «Junak»,Ženski rukometni klub «Sinj»,

Ragbi klub «Sinj»,Kulturno umjetničko društvo «Brnaze»,

Sinjsko pučko kazališteKUU «Sinjske mažoretkinje»

Kulturno umjetničko društvo «Glavice»

IV OSOBNE NAGRADE

Ante Kotromanović, PotravljeBranimir Petričević, Obrovac Sinjski

Marijan Travizzi, SinjBranko Pavić, Sinj

Dr. Ante Puljević, SinjAntun Kovačev, Zagreb

Dražen Žanko, SinjIvica Boko, SinjStipe Kokić, Sinj

Iva Galiotović, SinjIvo Sanader, Kaštela

Senio Tošić, SinjLovro Plavac, GljevNikola Katić, Sinj

Mirko Norac, OtokVelibor Borković, Sinj

Ivan Grčić, SinjPetar Malbaša, Sinj

Fra Mirko Marić, SinjJosip Župić, Sinj

Frane Dušević, Sinj Ivo Dalbello, Sinj

Ante Mastelić, SinjStipe Šimić, dr. med. Sinj

Ante Pavić, dr. vet. SinjBože Šimleša, Zagreb

Nevenka Višić rođ. Vučemilo, LučaneVedran Đipalo, Lučane

Ante Soldić, SinjFra Luka Delić, Grab

Ivan Medvid, RadošićJosip Matanović, Zagreb

Dr. Stipislav Jadrijević, ZagrebMarko Bilandžić, Čitluk

Mojmir Čačija, SinjAni Barać, Sinj

Stipica Modrić, SinjJosip Gugić-Joskan, Radošić.

6 novineAktualno - Vjestice

Nezavisna lista dr. Stipislava Jadrijevića, SDP Sinj i nezavisni vijećnik Miroslav Barać potpisali su zajednički sporazum o udruživanju u koaliciju. Tako je NL dr. Jadrijevića stekla sigurnu većinu u Gradskom vijeću. Od ukupno 19 vijećnika u vijeću sada je omjer snaga 10:9. Vlast imaju NL Dr. Jadrijevića sa 6vijećnika zajedno s SDP-om sa 3 i Baraćom, dok su u oporbi HDZ sa 6 vijećnika, HSLS sa 2 i nezavisni Miro BuljOdržana je 13. sjednica gradskog vijeća. Uz manje izmjene prihvaćen je predloženi program „Dana Alke i Velike Gospe“, za koji će se iz grad-skoga Proračuna izdvojiti oko 400 tisuća kuna.Nakon jednosatne rasprave sin-jski vijećnici zaključili su kako podržavaju gradonačelnika Glavana u nastojanima da se riješe problemi u Autoprijevozu. Gradonačelnik će se očitovati na pismo ministra Šukera, a u svom će odgovoru izvijestiti kako dosadašnja dokapitalizacija nije odrađena sukladno potpisanom spo-

razuma. Vijećnici HDZ-a su napustili sjednicu nezadovoljni neuvrštenjem točke dnevnog reda vezane za postavljenje biste dr. Tihomilu Rađi. U nastavku rada riješeno je dese-tak točki s dnevnog reda. Izabran je izvođač radova na izgradnji i opre-manju atletske staze u sportskom centru Trnovača, tvrtka Concept 90 iz Zagreba, ( 835.869,75 kn) Poništen je javni natječaj za održavanje nerazvr-stanih cesta, donesena odluka o za-stavi i grbu grada, usvojen pravilnik o socijalnoj skrbi, usvojena izvješća o radu kulturnih udruga, radu Kamička d.o.o. i ostalo. Vijećnici HDZ-a su se nakon napuštanja sjednice ogla-sili priopćenjem kojeg donosimo u skraćenoj verziji.. Učinili smo taj korak iz prosvjeda zbog nepoštivanja Poslovnika o radu Gradskog vijeća te bahatosti i neprin-cipijelnosti od strane nove napokon objelodanjene sinjske koalicije, koju čine Nezavisna lista dr. Jadrijevića, SDP i tzv. nezavisni vijećnik Miro Barać.Vijećnika nove koalicije, koja

je do sada djelovala neformalno, skinuli su s dnevnog reda u prijedlog već uvrštenu točku po kojoj se treba-lo raspravljati o postavljanju biste dr. Tihomiru Rađi uz obrazloženje kako nije prošla predviđenu proceduru kroz radno tijelo Gradskog vijeća, Odbor za imena ulica i trgova u gradu Sinju.U isto vrijeme u dnevni red uvrštavaju i potvrđuju tri točke koje nisu prošle redovitu proceduru kroz Odbor za proračun i financijsku kontrolu.Smatramo da bi se iska-zivanje počasti i pijeteta zaslužnim sugrađanima, u nadolazećim danima Alke i Velike Gospe trebalo rješavati konsenzusom i jednoglasno, a da bismo svi skupa trebali snage us-mjeriti ka rješavanju gospodarskih prilika i nezaposlenosti u Sinju. HDZ izražava neslaganje i zabrinutost načinom i metodama kojima je nova sinjska koalicija već u prvome nas-tupu zakomplicirala rad Gradskoga vijeća, politizirajući osjećajima hr-vatskih domoljuba i primjenjujući dvostruke kriterije.

Promet Makarska na skupštini Autoprijevoza 2. srpnja provodi dokapitalizaciju tvrtke sa 26 autobusa prosječne starosti 17,3 godine prikazujući njihovu vrijednost 7,6 milijuna kuna. Gradonačelnik Glavan je bio suzdržan od glasovanja.Sindikalci Autoprijevoza uputili trgovačkom i županijskom sudu u Splitu Prijedlog za privremenu mje-ru zabrane upisa povećanja temeljnog kapitala društva do okončanja postupka procjene stvarne vrijednosti 26 autobusa navedenih kao dio temeljnog kapitala.Gradsko vijeće odbija dokapitalizaciju ta zahtijeva da se u cijelosti ispuni ugovor o rekonstruiranju i konsolidaciji Autopri-jevoza iz 2005.g. Vijeće je dalo potporu gradonačelniku za njegove poteze. Ministar financija Šuker nije prihva-

tio dokapitalizaciju Autoprijevoza od strane strateškog partnera sa 26 autobusa prosječne starosti 17,3 godine, kako je prihvatila skupština Autoprijevoza. Šuker u dop-isu traži da se dokapitalizacija društva izvrši novim au-tobusima kako stoji u ugovoru. Tim ugovorom Promet iz Makarske preuzeo je obvezu unijeti u Autoprijevoz Sinj 16 autobusa vrijednih 13 milijuna kuna, tijekom 2005., 2006. i 2007. godine. Promet to nije učinio već je iz Auto-prijevoza izvlačio novac enormnom visinom najma svo-jih starih autobusa gomilajući usput gubitke u sinjskoj tvrtki, manipulirajući tim gubicima poslovnim rezulta-tima i temeljnim kapitalom.

Na natječaj Gospodarske zone Kukuzovac, za izvođenje radova izgradnje infrastrukture drugog dijela 1. faze javilo se 10 od 14 zainteresiranih gospodarskih subjekata koji su otkupili natječajnu dokumentaciju.Najpovoljnija ponuda je splitske tvrtke “Cestar” d.o.o., s ukupnom cijenom nešto većom od 15 milijuna kuna. Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja donijet će se u roku nekoliko dana.

Gradonačelnik Grada Sinja, Ivica Gla-van, zaključio je Ugovor o kupoproda-ji nekretnine na području GZK-Sinj s Antom Vukom direktorom tvrtke GZK ZNAK GRUPA d.o.o.Namjera investitora je da na čestici zemljišta veličine 10.093 m2 izgradi proizvodno-skladišnu građevinu namijenjenu proizvodnji svjetlećih reklama i prometnih znakova, a real-izacijom predmetnog projekta inves-titori bi uz postojeće zaposlili 8 novih radnika.

DOGAĐAJI - AKTUALNOSTI - ZANIMLJIVOSTI Priredio: Vito PerićGradsko vijeće

Autoprijevoz

Kukuzovac

7Novosti iz političkog životanovine

Liječnica Anita Šimac Rako nova je predsjednica sinjskog ogranka HSLS_a. Tako je odlučilo oko 40 članova stranke na redovitoj 12. po redu izbornoj skupštini. U novo vodstvo stranke još su izabrani kao podpredsjenici Zvonimir Režić, diplomirani ekonomist i igrač KK Alkar te doktor veterine Mladen Vidić. Za tajnika je izabran Dragan Podrug, a za riziničara Zoran Klepo.. Sinjski liberali su zauzeli i novi politički kurs, a to je odmak od „foteljaša“ u stranci i dali potporu predsjedniku Darinku Kosoru.

Sinjski ogranak Matice hrvatske dobio je nagradu Matice hrvatske, "Ivan Kukuljević Sakcinski" za djelo Arheološka zbirka Frnjevačkog samostana u Sinju, rad grupe autora. Inače ova nagrada se dodjeljuje svake dvije godine za izuzetna dostignuća u razvoju nacionalne kulture

HSLS

Matica hrvatska

Gradski zbor

Mješoviti zbor grada Sinja pod ravnanjem profeso-rice Marije Župić nastu-pio je u okviru Dana Alke I Velike Gospe na koncertu na kojem su još nastupili akademski pjevač Boško Župić, diplomirana klari-netistica Marija Župić, dječji zbor Sinjski slavuji i kao posebni gost maestro Stjepan Mihaljinec. Nastup je održan u prekrasnom ambijentu Alkarskih dvora, a zboru je ovo tek treći nas-tup pred svojom publikom.

Uz pomalo neobičan rep-ertoar kod naših zborista osjeća se mrvica treme i manjak nastupa ili kako bi se reklo sportskim rječnikom " manjak utak-mica u nogama“. Poželimo im puno rada i puno nas-tupa, a iz zbora poručuju, pogotovu mlađima da su im vrata širom otvorena. Podsjetimo, na inicijativu dogradonačelnika Zoran Vujanovića rad zbora je ob-novljen nakon 25 godina stanke.

Udruga Gaj Laberije nastupila je u pulskoj Areni na IX Danima antike i predstavila se revijalnom nogometnom utakmicom “Rimljani i Delmati.

U Muzeju cetinske kra-jine otvorena je izložba “Sablje na tlu Hrvatske od VI do XX st.” au-tora Tomislava Aralice. Izložba će trajati do 15. listopada.

Stanko Marasović, cijeli radni vijek proveo je u škveru i tu se rodi-la ljubav prema brodovima. Od 1997.g. Stanko je nakon što je od početka sudjelovao u Domovinskom ratu, umirovljen kao RVI. Svoj mir je našao izrađujući makete starih jedrenjaka. Izložio ih je u palači Tripalo i možete ih razgledati sve do 16. kolovoza.

8 novineRazgovor

Sinjska alka utemeljena je 1715. go-dine u čast i spomen na pobjedu malobrojne posade utvrde Sinj, nad osmanlijskom vojskom. Utemeljena je u jednom potpuno drugačijem društveno- političkom sustavu, kada nije bilo ovakvih državnih i drugih zakonskih regulativa i kad je bilo mnogo lakše uspostaviti rad Društva. Sada, kad je Društvo od nedavno postalo prema novom Za-konu o udrugama, udruga, mora se pridržavati zakona. Zbog opstanka Viteškog alkarskog društva mišljenja sam da bi ovo, jedno od najstarijih društava na području Republike Hr-vatske, trebalo imati poseban zakon-ski status.Viteško alkarsko društvo Sinj je temeljem članka 11., stavak 2. Za-kona o udrugama 20. prosinca 1997. postalo udruga građana, pa je izjednačeno s ostalim udrugama, no smatram da Društvo treba dobiti poseban status (lex specialis).Poruke Sinjske alke su uvijek bile: dostojanstvo, ugled, čovještvo, katoličanstvo, ljubav prema svojoj državi i ljubav prema svim ljudima bez obzira na rasu i vjeroispovijest. Zašto se Sinjska alka održala do dan-as? Zbog toga što je u svom ustrojstvu posjedovala mehanizme prilagodbe svakoj vlasti koja je vladala u ovim krajevima uz poneke iznimke. U svo-jim je aktima poštovala te prilagodbe i gotovo uvijek ostala dosljedna tome. Poruke koje je Alka slala bile su u smislu širenja borbenog duha, ali i pravednosti, poštivanja drugog, te ljubavi prema domovini i Katoličkoj crkvi.Sinjska alka je od 1971. godine kategorizirana kao POKRETNI SPOMENIK KULTURE NAJVIŠE KATEGORIJE (NULTA STOPA), no-minirana od strane Ministarstva kulture za upis na listu nematerijal-nih spomenika kulture. Iako nismo prošli zbog proceduralnih razloga, to ne znači da nećemo proći idući put. Alka je kao jedinstvena viteška igra u prvom redu kulturna manifestacija ljudi ovog kraja vezana uz povijesni događaj 1715.g., pa sportska (natje-canje za slavodobitnika), i u krajnjem slučaju i politička manifestacija koja šalje svijetu poruke ljudskosti, slo-bodarstva, hrvatstva, domoljublja,

privrženosti Katoličkoj crkvi i svo-joj nebeskoj zaštitnici Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Valja napomenuti da je Alka kao igra vrlo rano uspostavila instituciju društva, odnosno svog Viteškog alkarskog društva.VAD ima statut čiji pismeni trag posjedujemo još iz 1833.g. Statuti su uvijek bili usklađeni s propisima države u kojoj se trčala Alka, a sve države su uvijek poštovale slijedeće stavke; ceremonijal Alke, protokol, odnose u alkarskom društvu. Časni sud je institucija društva nadležna za tumačenje Statuta, i njegove od-luke su konačne. Alkarskom društvu je pridružen „alkarski kraj“, koji je geografski definiran, stoga u Alci može sudjelovati samo onaj tko je povezan s tim krajem na način kako je to određeno Statutom. VAD kao institucija povijesno izražava počast svakoj vlasti koja poštuje alkar-ske propise i običaje te odobrava i pomaže održavanje Alke. Za održavanje Alke potrebna su ma-terijalna sredstva koja su se kroz pov-ijest prikupljala u skladu sa zakoni-ma koji su tada vladali i nad njima je bio vlasnik VAD.Za održavanje Alke pored opreme, odjeće i oružja (starinskog), potreb-ni su i dobri jahaći konji, za koje se Društvo do sada snalazilo na razne načine, ali odnedavno je pri Društvu osnovana ergela na sinjskom hipo-dromu koja se brine za uzgoj konja i na taj je način riješen veliki problem Društva.Društvo, da bi opstojalo u svom sustavu ima nekoliko zaposlenika, jer je potrebno raditi tijekom cijele godine.Sada su ključni radovi pred Društvom:izgradnja i uređenje Alkarskih dvora, obnova i zaštita alkar-ske opreme, odjeće i oružja, gotovo završeni radovi na izradi replika, ali se nastavl-jaju na restauraciji i konzervi-ranju starih predmeta, odjeće, opreme i oružja, koji bi nakon toga bili izloženi u muzeju, rekonstrukcija trkališta, te izgradnja i postava novih tri-bina, selekcija i dobivanje adekvat-nog konja za Alku što se radi u

Alkarskoj ergeli.Pored ovoga slijede redovni poslovi koje djelatnici Društva svakodnevno obavljaju.Alka se mora održati kako to nalaže Statut, svake godine, osim kad prijeti pogibelj,Društvo, mora osigurati odigravanje u dostojanstvu koje predviđa Statut, ali bez grube marketinške vulgariza-cije.

MIJENJALE SU SE ILI PROPADALE DRŽAVE, ALI ALKA SE ODRŽALA I DAN DANAS

- Venecija (Mleci) 1715.-1798.- Prva Austrija 1798.-1813.- Francuska (Napoleonova) 1806.-1813.- Druga Austrija, Austro-Ugar-ska 1814.-1918. - Kraljevina SHS 1918.-1929. - Kraljevina Jugoslavija 1929.-1940.- Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. - Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 1945.-1989. - Republika Hrvatska 1990.

Kako je Sinjska alka jedna od najstar-ijih viteških igara ne samo u Hrvat-skoj nego i šire, smatram da bi Vlada RH ovo trebala razmotriti i predložiti Hrvatskom saboru donošenje poseb-nog akta o Sinjskoj alci, a samim tim riješiti pitanje daljnjeg opstanka Alke.

Ivo Dalbello-Dugi desetljećima je posvećen Alci i njenoj trajnosti. Iako u mirovini, ovaj dugogodišnji zaposlenik VAD-a neumorno radi i prikuplja građu o Alci koju priprema za objavljivanje. Dalbello se odavna zalaže da Alka dobije i svoju zakonsku formu. Ustupio nam je tekst kojeg prenosimo u skraćenoj verziji, u kojem pojašnjava zašto je potrebno zakonski regulirati status Sinjske alke.

ZAŠTO NAM TREBA ZAKON O SINJSKOJ ALCI ?

Piše: Ivo Dalbello-Dugi

9Mjesni Odborinovine

Godine 1818. Sinj je posjetio aus-trijski car Franjo I. (1792.-1835.). Dana 15. svibnja njemu u čast Sin-jani prirediše svečanu Alku. Caru se izvedba Alke toliko svidjela da je ponovno došao u Sinj ovog puta u pratnji supruge carice Karoline i na dan 6. srpnja vrijedni Sinjani ponovno održaše svečanu Alku. Car Franjo I. darovao jer slavodobitnika umjetničkom slikom, a Viteško alkar-sko društvo carskom zastavom, te je naredio carskoj blagajni da svake godine daje financijsku potporu Društvu.Godine 1838. dana 7. svibnja Sinj je posjetio saksonski kralj Fridrich Au-gust, kojeg je dopratio hrvatski ban Ivan Mažuranić. Sinjani održaše njemu u čast svečanu Alku, koja se kralju neobično svidjela, tako da je ostao na večeri slavodobitnika kojeg je nagradio zlatnim prs-tenom.Godine 1975. u posjetu Sinju u okviru obilaska Dalmacije bio je aus-trougarski car Franjo Josip I. (1848.-1916). Dana 18. svibnja u Sin-ju je održana svečana Alka caru u čast. Car bogato nagradi slavodo-bitnika Matu Bonića, a Društvu poveća financ-ijsku potporu za daljnje održavanje, koja biva plaćana do završetka Prvog svjetskog rata (1918.).Godine 1919. održana je svečana Alka u čast pr-vog kralja novoosnovane države Kraljevine SHS, Petra I. Karađorđevića na dan 12. srpnja, a sla-vodobitnik je bio alkar Nikola Jelinčić-Beć iz sela Glavica. Godine 1922. u Be-ogradu, dana 4. lipnja alkari trčaše svečanu Alku u čast vjenčanja kralja Srba, Hrvata i Slovenaca Aleksandra Karađorđevića sa ru-munjskom princezom

Marijom. U svečanoj tribini pored mladenaca sjedio je i rumunjski kralj Ferdinand.Kralju Aleksandru i sviti, kao i Beograđanima Alka se veoma svidje-la, te je kralj pozvao na svečanu binu slavodobitnika Josipa Tomaševića zv-anog Pičurin, a kraljica ga je nagradi-la zlatnom tabakerom ukrašenom grbovima obitelji Karađorđević u briljantima.Godine 1946. održana je svečana Alka u Zagrebu 12. svibnja, u čast održavanja Trećeg kongresa US-AOJ-a. Na maksimirskom stadionu Alku je gledao i tadašnji vrhovni komandant i predsjednik Jugoslav-ije drug Tito. Slavodobitnik Bruno Vuletić postao je delegat na kon-gresu.Godine 1965. velika proslava 250. godina Sinjske alke, dana 8. kolovoza

u Sinju uz prisutnost pokrovitelja, predsjednika FNRJ, druga Tita, sla-vodobitnik je bio Ante Milun Godine 1990. politička previranja u Ju-goslaviji, prvi slobodni višestranački izbori u Hrvatskoj, za predsjednika je izabran dr. Franjo Tuđman, koji prihvaća pokroviteljstvo nad Alkom i te godine i nazoči, te još na Alkama 1992. i 1997.g.Godine 2000. predsjednik RH Stjepan Mesić prihvaća daljnje pokro-viteljstvo nad Alkom, ali tek 2007.g. prisustvuje alkarskim svečanostima.U svojoj skoro 300 godina staroj pov-ijesti alkarsko društvo je radilo i na očuvanju alkarske baštine u pisanoj formi pa je tako izdano nekoliko vrlo vrijednih knjiga i publikacija:Sinjska alka, formativni vodič po Sinjskoj krajini, 1965.g. Sinjska alka, fotomonografija,

1985.g.Dokumenti i povijesna građa o Sinjskoj alci, 1987.g.Alka, monografija, 2001.g.Pored toga snimljeno je i nekoliko dokumen-tarnih i TV filmova.Sinjska alka se održavala i van Sinja u nekoliko prigoda: godine 1832. dana 1. ožujka u Splitu, radi iz-bave jednog Sinjanina iz splitskog zatvora.Iste godine u čast bo-ravka u Splitu tadašnjeg upravitelja za Dalmaci-ju grofa Lilieberga.Dakle, iz navedenog je i više nego vidljivo da je Viteško alkarsko društvo prešlo okvire lokalne zajednice, i stoga zaključujem da je Zakon o Alci i Viteškom alkarskom društvu potreban kako bi zaštitili naše nacional-no blago od propadanja i mogućeg zlorabljenja.

SINJSKU ALKU SU KROZ NJENU BOGATU POVIJEST POSJETILE U SINJU ILI GLEDALE VAN SINJA MNOGE OKRUNJENE GLAVE I PREDSJEDNICI DRŽAVA

10 novineMjesni Odbori

Proslava Velike Gospe i Alke u Sinju svake godine je slavlje obljetnice čudesne obrane Sinja iz 1715. godine. Ipak «okrugle» obljetnice posebno se slave. Bliži se 300. obljetnica čudesne obrane Sinja kad su branitelji «od-likovali» Gospu zlat-nom krunom i prvi put potrčali Alku kao znak slavodo-bitne obrane svoga grada i kraja. Ta ob-ljetnica zavrjeđuje posebnu pripravu i veliko slavlje. Or-ganizacijski odbor je planirao niz pro-jekata za pripravu te Obljetnice. Ovdje ističemo samo neke momente vezane uz Veliku Gospu.Zavjetnu sv. misa na Gospinu Gradu, 8. kolovoza, pred-vodi sisački biskup mons. Vlado Košić. Sinjska tvrđava, ili kako se to mjesto počelo zvati – Gospin Grad, kao jezgra povijesnih zbivanja zaslužuje poseb-nu pozornost. Na tom smo mjestu 2008. godine otvorili sedmogodišnju pripravu za 300. obljetnicu čudesne obrane. Tom smo prigodom postavili brončani kip Gospe od milosti. Od otvaranja proslave Obljetnice svake godine na dan Alke slavimo zavjetnu sv. misu upravo na tom mjestu. Tako ćemo osvježiti pamćenja toga sve-toga mjesta. Procesija plazi ispred crkve, s Trga kralja Tomislava, u 7.30 sati. Hodočasnički put križa na Gradu. Grad je «opasan vijencem» postaja puta križa. Do sada je postavljeno 8 od 14 postaja, djela naših renomi-ranih akademskih kipara. Ostaje nam postaviti još 6 postaja. No, važnije od kipova jest pobožnost puta križa koja se, osim u korizmi, obavlja i u devetnici Velikoj Gospi. Svaka skupina hodočasnika poslije zavjetne sv. mise u crkvi na Gospinu Gradu moli pobožnost puta križa. To je dio «živih» sadržaja kojima obnav-ljamo život te povijesne jezgre. «Klape Gospi Sinjskoj». U okviru priprave za 300. obljetnicu održava se festival marijansko-duhovne pjes-me «Klape Gospi Sinjskoj». Drugi, ovogodišnji festival održava se 6. kolovoza u samostanskom dvorištu u

21.00 sat. Nastupit će jedanaest kla-pa, svaka s dvije pjesme. Domaćini, «Klapa Sinj», ove su godine «izvan konkurencije». Osim s himnom i pobjedničkom pjesmo, publiku će razveseliti tijekom stanke.

Fond Gospe Sinjske. Obljetnica je bila povod osnivanju Fonda Gospe Sinjske iz koje se pomaže studente slabijeg materijalnoga stanje. Ovo je već četvrta godina djelovanja Fonda. Ove smo godine imali 110 molbi a mogli odobriti 48. Fond ovisi o do-natorima. Sav novac od ulaznica za Festival namijenjen je za Fond kao i prihodi od glasila Svetišta «Gospa

Sinjska». Duhovna obnova. Ovogodišnju devetnicu predvode mons. Ivan Šaško i fra Fra Frano Prcela (od 6.-14. kolovoza, u 19.00 sati). Ispovi-jedanje tijekom devetnice i na samu

Svetkovinu jedan je od najvažniji sadržaja svih hodočasnika. Drago nam je da smo poboljšali uvjete ispovijedanja time što smo sagradili klaustar, koji čeka svoje dovršenje. Najveći pak projekt za 300 obljet-nicu svakako je obnova duhovnoga života. U tome vjernici laici imaju posebnu ulogu. Nad-ahnuti socijalnim nau-kom Katoličke Crkve, skupina vjernika je os-novala građansku udru-gu «Cjelovit život» kojoj je cilj promicati cjelo-vitu dobrobiti čovjeka, društva i prirode. U Svetištu se održavaju seminari duhovne ob-

nove, itd. Velika Gospa. Tijek odvijanja proslave Velike Gospe svima je dobro poznat. Večernju sv. misu uoči Svetkovine predvodi dr. fra Špiro Marasović. Svečanu sv. misu s procesijom pred-vodi mons. Marin Barišić, nadbiskup a večernju mnp. provincijal fra Željko Tolić.

PROGRAM DOGAĐANJA ZA BLAGDAN VELIKE GOSPE6. kolovoza. (petak)-POČETAK HODOČAŠĆA župa Cetinske krajine Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.-POČETAK DEVETNICE VELIKOJ GOSPI-FESTIVAL MARIJANSKE KLAPSKE PJESME: “Klape Gospi Sinjskoj”

7. kolovoza. (subota)-Hodočašće bolesnika Gospi Sinjskoj i sv. misa (11 sati).

8. kolovoza. (nedjelja)-SINJSKA TVRĐAVA: zavjetna sv. misa - predvodi mons. Vlado Košić.-ALKARSKE SVEČANOSTI–poslijepodnevni sati.

14. kolovoza. (subota)-VIGILIJA VELIKOJ GOSPI.

15. kolovoza. (nedjelja)-SVETKOVINA VELIKE GOSPE - GOSPE SINJSKE.

16. kolovoza (ponedjeljak)-MISA ZAHVALNICA NA GOSPINU GRADU (7 sati).

Velika Gospa u znaku 300. obljetnicePiše: Gvardijan i upravitelj svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, fra Bože Vuleta

11Mjesni Odborinovine

U organizaciji Škole nogometa Glavice i NK Glavice održana je hu-manitarna nogometna utakmica između veterana Junaka i Hajduka i Split Starsa i prijatelja čiji je cilj bio prikupiti novčanu pomoć za liječenje i rehabilitaciju igrača Škole nogometa Glavice Stipe Poljaka-Cukra. Podsjetimo, Poljak je prije godinu i pol dana na putu od kuće do igrališta Glavica, gdje je išao na trening, doživio tešku prometnu nesreću.

Početni udarac na utakmici izveli su Stipe Poljak i aktu-alna miss Hrvatske Kata-rina Banić, a momčad Split Stars i prijatelji pobijedila je rezultatom 5:3. Golove za pobjedničku momčad postigli su Tonći Martić, Zdenko Adamović, Mirko Hrgović, Goran Sablić i Drago Buljević, a za veter-ane Junaka i Hajduka Stipe Andrijašević iz jedanaes-terca, Velimir Romac Zeko i Frano Poparić.Za veterane Junaka i Hajdu-ka nastupali su: Damir Silić, Ante Munivrana, Franko

Bogdan, Ivan Klarić, Ante Milanović, Dejan Računica, Frano Poparić, Bruno Ljubičić, Mladen Romac, Siniša Roguljić, Boško Anić, Stipe Andrijašević, Velimir Romac, Ivan Zorica, Stipe Buljan i Zoran Čović, a za Split Stars i prijatelje: Marino Strmo, Filip Medić, Tonći Martić, Vlatko Đolonga, Leo Kazino-ti, Zdenko Adamović, Mirko Hrgović, Drago Buljević, Denis Putnik, Marko Ugrin, Miro Borozan, Bomba Vujević, Denis Šabić i Goran Sablić.

„Ova priredba ispunila je svoju svrhu. Prodano je 600 ulaznica po cijeni od 20 kuna i na taj smo način skupili 12 tisuća kuna. Momčad Tika Taka, koja je nedavno na turniru Sinjski Maligani 2010. osvojila dru-go mjesto, donirala je još tri tisuće kuna, a novčanu pomoć obećao je i gradonačelnik Ivica Glavan u ime grada Sinja. Troškovi organiza-cije iznosili su tisuću kuna koje smo namirili iz prihoda od utakmice. Najveći dio prihoda namijenjen je za liječenje i rehabilitaciju Stipe Poljaka - Cukra, a jedan manji dio ide i udru-zi Utis“, rekao je u ime organizatora voditelj škole nogometa Glavice Ante Milanović. Kao prethodnica glavnoj utakmici odigrana su još dva susreta. U prvom su se sastali stariji pioniri Glavica koji su se raspodijelili u dvije momčadi, u „zelene“ i „narančaste“. „Zeleni“ su slavili 7:4. Potom je uslijedio dvoboj ŽNK Glavice i nogometašica Splita. Gošće iz grada pod Marjanom pobi-jedile su 5:0. Za Splićanke je tri gola postigla Andrea Martić, a dva Jelena Grbavac. Nakon sportskog dijela pr-iredbe bio je i zabavno-glazbeni pro-gram.

Humanitarna nogometna utakmica za Cukra Prikupljeno je 15 tisuća kuna za

liječenje i rehabilitaciju igrača Škole nogometa Glavice Stipe Pol-jaka-Cukra koji je doživio tešku prometnu nesreću

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

Katarina Banić i Stipe Poljak - Cukar

12 novineKritično oko

Brnaški dernek, već 29. put! Malo koja manifestacija ovakvog tipa ima ovoliko dugu tradiciju. Vrućih i sparnih dana 16., 17. i 18. srpnja održan je tradicionalni Brnaški dernek. Dernek je započeo u petak turnirom veterana u čast poginulih branitelja Brnaza i Cetinske krajine. Pobjednik turnira je OSK koji je u finalu pobijedio Brnaze rezultatom 3:0. U subotu je bilo natjecanje u tri discipline: obaranje glinenih golubova, skok u dalj i lomljenje ruke. U obaranju glinenih golubova pobjednik je Dragan Mandac. Pobjednik skoka u dalj je Bela Maras, a lomljenja ruke dugogodišnji

pobjednik ove discipline Josip Poleš iz Brnaza. U kulturnom dijelu nastupila je Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja i KUD Kamešnica iz Otoka. Nedjeljna događanja nakratko je prekinula kiša, a započela su tradicionalno dječjom Alkom. Pobjednik je alajčauš Ivan Jagnjić s tri sride. Uslijedila su natjecanja u balotama, bacanju kamena s ramena, potezanje klipa i potezanje kon-opa. Pobjednici turnira u balotama je ekipa Bela iz Glavica. U bacanju kamena s ramena i potezanju klipa pobjednik je isti premda je konkurencija bila velika - Dalibor Džaja iz Promine. Pobjednici potezanja konopa, po mnogima najzanimljivije discipline derneka je ekipa Graničar iz Metkovića koja je u fi-nalnoj borbi pobijedila Ispaćene iz Stanko-vaca rezultatom 2:0. U kuturnom dijelu na-stupili su: KUD Brnaze, KUD Peruća, Sinjske mažoretkinje, KUD Ban Neorić iz Neorića, mandolinski sastav Osinium, a od reraša izd-vojio bih obitelj Asanović iz Neorića. Miss u narodnoj nošnji je Ana Čarić iz Brnaza. Pos-jeta nešto manja od prijašnjih godina, u tri dana oko 5 000 posjetitelja.

Već 14 godina Gljevljani održavaju turnir balota u šaldu, koji je ustvari nastavak tradicije derneka na Svetog Petra, zaštitnika Gljeva (29. lipnja) pa sami mještani kažu kako im ovaj turnir znači upravo zbog održanja tradicije mno-go više od običnog balotanja. Na turnir dođu ekipe sa svih strana cetinskog kraja, a to je prilika da i gljevske vri-jedne domaćice malo izađu u prirodu i zaborave na sva-kodnevne kućanske obveze. Urede se, one mlađe ušeste dicu i u kolica, za ruku pa navijaju za svoje muževe. Uz njih su i stare bake, a svekrve sve nadgledaju budnim okom, kako bi sve prošlo po prastarim običajima. Or-ganizatori turnira kažu kako je postalo prestižno među balotarima nastupiti na Gljevu jer je to jedan od jačih

turnira “u šaldu”. Igra se kod studenca iza crkve, a dok se igrači bore za nagrade i slavu, meštri okreću janjce i odojke. Bude tu i sira i uštipaka, vina i kolača, za svakog ponešto. Dok traje turnir oni koji su skloniji umjetnosti mogu prekrasnim predjelima Gljeva prošetati i obići likovnu koloniju koju već godinama na svom imanju or-ganizira Lovre Plavac. Tamo se okupe umjetnici iz cijele Hrvatske i pripremaju radove za izložbu. “Nakon turnira i igrači i gledatelji ogladne i ožedne. Iza jela obavezna je starinska pisma i rera. A ko nije na gljevskom zraku prova vruću janjetinu i napio se crnjaka iz bukare, taj ne zna šta je život”, u šali nam je rekao jedan od organizatora turnira Zoran Bilokapić koji je dodao kako on i još sedam mještana zajednički organiziraju ovo druženje samo da se ne bi zaboravilo na običaje. “Gljevljani su društveni i uvik nešto vrtimo. Evo uz turnir i koloniju imamo i svjetski poznatu udrugu mačkara, Didi s Gljeva. Zato za slijedeću godinu pozivamo sve ljude dobre volje da nam dođu u goste i uživaju s nama,” rekao je na kraju Zoran. ovogodišnji turnir osvojila je ekipa Giuliano I, druga je bila ekipa Čigra a treća braniteljska udruga MPG Glavice, dok su četvrti bili igrači Picassa. NAgrade s ubile novčane od 3000, 2000, i 1000 kn, a Picasso je osvo-jio utješnih 3 kila odojka.

AJMO MOMCI U ŠALDUTradicionalni turnir balota na Gljevu

Piše. Vito PerićFoto: Zoran Bilokapić

čka ekipa

Mirenje punta

Oj Brnaze selo moje milo, dernekom si mnoge zadivilo!Piše: Ante ČarićFoto: Ante Čarić

13Mladi i Biznisnovine

„Štaš pisat o Sinju, sve se zna, šta će ti to u novinama“, sugerirao mi je prijatelj dok smo razgovarali o temama za ovaj prigodni broj Sin-jskih novina. „Je, al to nas iđe po planu, jer ovaj je prigodni, a na red je doša, u reportaži o mjesnim od-borima i grad“, rekao sam ja i dodao kako će to možda biti zanimljivo gostima koji će doći u Sinj za Alku i Gospu, a možda će netko i od sugrađana pronaći neki detalj kojeg nije znao ili ga je zaboravio. U svakom slučaju krenuo sam u obilazak svog grada, pjevušeći onu Zurzijevu s početka teksta. No, prije da spomenem nekoliko uvod-nih. U I. je stoljeću na jednom rimskom žrtveniku zabilježeno po prvi puta ime Sinja u ob-liku „OSINI“. Urbanizacija Sin-ja započinje gradnjom crkve 1699.g. Prodorom osmanlijske vo-jske u ove krajeve puk se povlači na Grad, a nakon 1715.g. intenzivnije od 1718.g. ponovno se počinje gradi-ti u podnožju utvrde Grad i možemo reći da od tada nastaje, razvija se i do danas širi Sinj. Vremenom je od ma-log trgovačkog sjecišta putova Sinj narastao u metropolu Dalmatinske zagore. Ovo je bez pretjerivanja, jer je Sinj i činjenično najveći grad u za-gorskom dijelu naše županije. Cijeli grad ima po popisu iz 2001.g. 25.373 stanovnika, a sam mjesni odbor Sinj 11.468 stanovnika. Ode grad niz poljeAlkarski grad je odavno prešao onu magičnu granicu „četiri mosta“ i otišao put polja. Prije nekoliko desetljeća u tom smislu vodile su se i rasprave, pa je bilo sugestija struke da bi se Sinj trebao širiti prema višim predjelima, a ne prema polju. Bilo je prijedloga da se na Pavića nebesima gradi bolnica (za plućne bolesti op. V.P.). No što je tu je, ode naš grad niz polje. Ono što je možda najljepše u

Sinju to je svakako stari dio, Pijaca posebno, jedna od ljepših u Dalmac-iji, zatim povijesni simboli grada, utvrda Stari grad, Kamičak, kamene zgrade, te kale u samom centru. A di ćeš boljeg sugovornika o Sinju nego profesora Velimira Borkovića! Zaskočili smo ga jedno jutro u bašti bivše restauracije Dalmacija gdje sa svojim društvom pije kavu i ko-mentira svakodnevnicu. „Najprije me nemoj slikat pokvarit će ti se aparat“, odmah je duhovito otvorio razgovor profesor Vele kako smo ga u gimna-ziji zvali. Zatim se uozbiljio i nas-tavio: „Moj rad je znanstveno-pop-ularnog karaktera, a povjesničari bi imali štošta za kazati. Evo, primjerice doktor znanosti Ante Milošević je napripravio obilje materijala o Sinju i cetinskom kraju, napravio je značajnu stvar za naš grad, a to je

arheološka toponomastika Sinja i kraja. Ali krenimo redom. Evo ova ulica u kojoj smo sada, Vrlička, neka-da se zvala Ulica oslobođenja jer su partizanske oslobodilačke snage 25. listopada 1944.g. ušle u Sinj ovom ulicom. Malo tko zna da je ona jed-no vrijeme nosila naziv Ulica Đure Basaričeka, a to je bilo povodom ubojstva hrvatskih zastupnika u Skupštini u Beogradu ( Basariček, Radić 1928.g. op. V.P.).

Urbanizacija grada počinje nakon čuvene bitke 1715.g.Sinj se počeo urbanizirati na-kon povijesne bitke 1715.g., a intenzivnije nakon potre-sa 1769.g. koji je natjerao stanovnike na utvrdi Grad da se presele u Podvaroš. Tada se taj donji dio zvao Podvaroš jer je logično bio ispod grada. Urbane konture grad dobiva u pravilnom rasteru, a Pijaca je centar. Ulazne ulice su Split-ska, Livanjska, nekad Mućka, sada Put Pavića i Vrlička.

Nažalost vrlo je malo sačuvano vri-jedne arhitektonske baštine tako da možemo reći da su vrjedniji ljudi koji ovdje žive stoljećima. Evo ova restauracija također ima svoju priču (ex Dalmacija sada pivnica DCDM op. V.P.). Tu su odsjedali svi ugledni gosti, održavale su se društvene večeri, plesovi, zabave, a kada se sn-imao film „Cesta duga godinu dana“ tu su spavale i hranile se i ondašnje glumačke zvijezde, primjerice Silvana Pampanini, Bert Sotlar i drugi. Samo u ovoj ulici imate nekoliko znameni-tosti. Obiteljska kuća književnika Mirka Božića i kuća u kojoj je za vri-jeme Drugog svjetskog rata sakrio i od uništenja sačuvao „kamenu pov-ijest Hrvatske“ Stjepan Gunjača, otac moderne hrvatske arheologije, kuća tri sestre Gargašević kod kojih je na stanu bio ruski izbjeglica pro-

fesor Ipolit Majkovski, slikar i vrsni pejzažist, Perkovića kuća na čijem je pročelju čuvena stella sa dječakom i loptom o kojoj je pisalo u biltenu FIFE kao o mogućem dokazu da se na ovim prostorima igrao prvi nogomet za vrijeme Rimskog carstva. Na početku Vrličke je najstariji urbani kompleks u gradu, Lovrića obor. Belov vol-at, Kvartiri, Kamičak, Palacina, i da ne nabrajam redom, sama povijesna jezgra ovog grada svjedoči o prošlim vremenima“ onako profesorski nam je pro-

fesor Vele održao kratko predavanje. I na kraju pošto mu je bila priša na sastanak kod gradonačelnika rekao je da ćemo drugi put o Pijaci i Livan-jskoj ulici, pa redom. „Još samo ovo, važno je. Na pijaci je kraj crkve u jed-noj kamenoj zgradi bila prva gimna-zija na hrvatskom jeziku u Dalmaciji, a to je po meni krucijalni događaj za razvitak kulture u Sinju. To vam je bilo 1538.godine“, završio je profe-sor Borković.

REPORTAŽA O MJESNOM ODBORU Piše: Vito PerićFoto: Vito Perić i Filip Ratković,

„Odavno se znamo ti i ja,Još ka dite s tobon resta sam.Volim tvoje ulica i kale,Dobre ljude koji ovde žive.“

Joško Delić-Zurzi

14 novineZanimljivi ljudi

Grad 100 kafića, ali i grad kulture i sportaStara, već ofucana fraza. No, ujedno i blizu istini. Tradicija gostionica, oštarija i konoba u Sinju traje iz ne-koliko razloga. Među njima je svaka-ko onaj da je Sinj osim trgovačkog bio i administrativno središte ovog kraja, a uvijek je u njemu bilo i vo-jarni. Razumljivo je stoga da se i ugostiteljstvo razvijalo, jer je svaki onaj po poslu ili u prolazu trebao jesti, piti i prenoćiti. Uz to, okolica Sinja je oduvijek bila bogata nasadi-ma vinove loze, što je sada manje, ali ima pokušaja povrata na staro, pa je bilo vina i konoba. Sinj je nekada imao razvijen i društveni život. Ka-vane, plesovi, kino, kazališna skupi-na, pjevački zborovi, glazbe ,sportski život, i sve to je naravno utjecalo na

razvoj ugostiteljstva.

Zona Kukuzovac –uvjet rađanja novog Sinja Evo što Sinj ima uz tih famoznih sto kafića. Kad pobrojimo vidjet ćemo da smo zaista pravi grad, ali često puta po onoj staroj „od stabala ne vidimo šumu“. Gradsko kino, ujedno i pros-tor za zahtjevnije kazališne pred-stave, galeriju Galiotović, Alkarske dvore, dva muzeja: Cetinske krajine i Franjevački, Gradski stadion, sport-ski centar u Trnovači sa nogomet-nim i ragbi igralištem te atletskom stazom, veliki hipodrom, sportsku zračnu luku, gradski bazen, bolnicu, dvije velike trenutno neiskorištene vojarne, četiri srednje škole među kojima je Franjevačka klasična gim-

nazija poznata i izvan granica Lijepe naše, tri osnovne škole, glazbenu školu, sportsku dvoranu (doduše u lošem stanju, ali imamo je), parkove, Kamičak i Stari grad, dvije knjižnice, lokalnu radio postaju, web portale, Junaka, Alkara i Tekstilca, rukometaše i rukometašice, odbojkašice i niz drugih klubova, udruga civilnih i kulturnjačkih dovoljno da svatko pronađe nešto za sebe, i svoju zonu Kukuzovac. Upravo s Kukuzovcem i završavam, jer onaj kamen temeljac s početka priče je za sve nas rađanje jednog novog Sinja u kojem bi prije svega onih 3000 nezaposlenih trebali naći svoje mjesto. Stoga budimo op-timisti, jer „kamen po kamen palača“ a ako je zavaljen prvi bit će sigurno i ostali.

Naslijedivši Stipu Breku i brata Antu, Žarko Delić-Maći prihvatio se pred-sjednikovanja u najvećem MO Sinja, u samom gradu. No, kako nam je rekao, ni sam ne zna kakav mu je sta-tus, je li tek v.d. ili za stalno.“Imenovan sam i pokušavam nešto napraviti. Nisam zadovoljan našim statusom ni radom odbora. Jedini smo koji nemamo pečat. Sasta-jemo se u prostorijama Kluba žena liječenih na dojci Sinj, kojima zah-valjujemo na susretljivosti. Najčešći problemi u našem mjesnom od-boru su komunalne naravi. Problem parkirnog prostora, zaštite simbola grada, Kamička, okoliša utvrde Stari grad, pitanje fontana po gradu, izgle-da Pijace, sportskih objekata i park-ova“, rekao je Delić. “Evo počnimo od Petrovca, fontane kod Alkarskih dvora. Uklonjena je 27. studenog 2007.g. Rečeno je da će se restaurirati i vratiti, ali prošle su tri godine, a od fontane ni traga ni glasa. Navodno su troškovi restauracije višestruko premašili planirani iznos. Sugrađani prigovaraju zbog fontane na vrhu Pi-jace koja je ograđena štekatima, pa se ne može doći do nje. Moram do-dati da se i izvor pitke vode Miletin onečišćuje kanalizacijskim vodama iz septičkih jama. Kad smo već kod kanalizacije i priključci idu prespo-

ro u onim dijelovima grada gdje je napravljena mreža. Smatram da i vi-zualni identitet Pijace treba drugačije osmisliti. Previše je starih reklamnih panoa i tabli koje nisu više u funkciji, pa ih treba ukloniti. Šarenilo sunco-brana i štekata također bode oči, a ima i onih ružnih žica od telefona i struje koje prijeteći vise nad našim glavama“, rekao je Delić. On se zalaže da se otvori više parkirnih mjesta u gradu, pogotovu kod suda gdje se može iznaći rješenje i za djelatnike suda, građane i posjetitelje Alkarskih dvora. “Kod Baljkova mosta prema vrtiću bi trebalo natkriti, pregovarati s obitelji Marković za otkup zemljišta površine 4 četvorna metra i tu bi, osim što bi se otvorio prolaz prema vrtiću mogao biti i prostor za parking. U parku treba obnavljati zelenilo, ali s vrstama stabala koje su otpornije, jer imamo prekrasan park koji kao i Kamičak vikendom nažalost pos-tane meta eko-vandala. U Đardinu bi kao nekada trebalo urediti dvije staze, živicu i par šentadi za odmor u hladu. Odrina, jedna od najstarijih ulica u gradu nije dovršena, a važan je simbol grada. I neki sportski objekti nisu do kraja dobro izvedeni, evo na primjer ima propusta na igralištu NK Tekstilac,

a i gradski stadion ima nedostataka. Predlažem da se u funkciju ponovno stavi put na utvrdu Stari grad poznat pod nazivom Kurjak. Tim putem bi do crkvice na gradu mogli doći in-validi u kolicima, a treba samo malo pročistiti. To je put koji ide od one kućice, info-suvenirnice prema Mi-letinu i ima blage uspone,“ iznio je ideju Delić, dodavši; „Kao i svi Sinja-ni volim svoj grad i zato sam ovo sve i pobrojao, jer želimo da se i mi, a i svi oni koji dođu u naš grad ugodno osjećaju. Smatram da bi svaka vlast, bez obzira na političke boje trebala raditi na ovim problemima koji su za neke možda mali, ali nama koji živimo u gradu čine se veliki, no uz malo dobre volje rješivi“, završio je Žarko Delić- Maći.

SINJSKI HUMOR

Sinjani su poznati kao ljudi puni vica i dosjetke. Humor je uvijek prisutan, kao neko obilježje ovog grada pod Kamičkom. Marko Baković, Vice Buljan družbe iz konoba, anegdote sa junakovog ili alkarskog, gospođa u crnom na košarkaškoj utakmici Alkara…. Čak je i pokojni Miljenko Smoje jednom zgodom priznao da su Sinjani majstori od šale, vica i zdrave zajebancije. Evo, i mi smo bili svjedoci šale uživo. Šećući peškarijom naišli smo na dvije svima znane gospođe, Anu Kontić i Jadranku Maleš, koje su iskoristile trenutak, dok je Mara jajarica skoknula sa svog radnog mjesta do konduta, pa su je na brzinu zamijenile i glumile prodavačice jaja. Naravno da je svit u prvom trenutku osta iznenađen, a onda se peškarijom prolomio smijeh.

PREDSJEDNIK MJESNOG ODBORA GRADA SINJA ŽARKO DELIĆ MAĆI

Svake godine krajem lipnja ili pr-vog dana u srpnju Alkarsko trkalište promijeni izgled. Postave se palke, naspe se pržina, i počnu prove. Građani koji žive ili su poslovima vezani za taj prostor u tih mjesec i nekoliko dana promijene uobičajene životne navike.

Evo što su rekli za Sinjske novine neki od njih:„Iako u te dane čak i uzmem nešto godišnjeg, samim zatvaranjem trkališta ja sam već na prisilnom godišnjem. I to traje već 15 godina. Posao mi opadne za gotovo 90%, no što je tu je, izdržimo, jer ipak to je naša Alka i jednom je na godinu. Ali, evo organizatori iz alkarskog bi mo-gli bar u znak pažnje darovati dvije ulaznice za Alku, čisto simbolično,“ kazala nam je Anita Midenjak, vlas-nica mjenjačnice na vrhu alkarskog trkališta.Stipan Ratković, vlasnik konobe „Tri punta“ također se žali na pad pro-

meta. „Već petu godinu otkako sam otvorio to je tako. Naš čovik je na-vika autom do gostione, a i oni koji pješice dolaze moraju preko pržine, pa ispod palki. Imam problema sa prljavštinom jer se unosi pržina i blato, a i ja mislim da bi mi koji smo izravno ugroženi ovim privremen-

im stanjem zbog Alke morali imati nekakve olakšice u te dane,“ rekao nam je Ratković, dok je njegov konobar Željko Filipović Grčić dodao kako je bilo i propusta u organizaciji pa su jedne godine os-tali bez akreditacije te su objašnjavali organi-zatorima da moraju stići do radnog mjesta koje je nasred alkar-skog trkališta.Vlasnica male trgovine mješovitom robom, Ankica Vlastelica kaže kako ove godine ima

pomaka u odnosu na prošle god-ine. „Uspjeli smo dogovoriti s alkar-skim društvom da možemo obavljati dostavu robe u trgovinu, čak su bili ljubazni, pa su pitali treba li još kak-va pomoć, osigurali su nam ključ od rampe i čini mi se kao da je s novom upravom zapuhao i neki novi vjetar. Tako bi i trebalo raditi, jer lijepa riječ sva vrata otvara. Moram pohvaliti gospodina Ivu Vrcu koji je bio sus-retljiv, za razliku od nekih ljudi prije. Samo velika ljubav prema Alci nas i drži da se ne bunimo previše, a pro-met nam svakako bude manji zbog ovih ‘izvanrednih’ okolnosti“, rekla

nam je gospođa Vlastelica.Doznali smo još i to da građane smeta ponekad pretjerana buka u večernjim satima na palkama kada se mladež okupi i druži do kasno u noć, a znalo je biti i problema oko intervencija službe hitne medicinske pomoći koja nije imala mogućnost prilaza do pacijenta. Naravno tu je i prašina koja se diže za konjima i ulazi kroz prozore stanova, ali nekako smo stekli dojam da većina sugrađana iz zaista velike ljubavi prema Alci stisne zube i pregrize koju beštimu onako u sebi.Stoga, nadležni pokažite i vi malo dobre volje pa iziđite u susret onima koji žive mjesec dana u „izvanred-nim okolnostima“.prilaza do paci-jenta. Naravno tu je i prašina koja se diže za konjima i ulazi kroz pro-zore stanova, ali nekako smo stekli dojam da većina sugrađana iz za-ista velike ljubavi prema Alci „stisne zube i pregrize koju beštimu onako u sebi“,.Stoga, nadležni pokažite i vi malo dobre volje pa iziđite u susret onima koji žive mjesec dana u „izvanrednim okolnostima“.

15Zanimljivi ljudinovine

Na vrhu Alkarskog trkališta je rampa, a građani koji stanuju u najbližim kućama još su se prosle godine bunili i zbog nečistoće od izmeta konja, te nemogućnosti parkiranja svojih vozila u garaže.

KRITIČNO OKO RUBRIKA ZA KOMUNALNE I NE SAMO KOMUNALNE PROBLEME Kako žive građani koji stanuju ili su poslom vezani uz

Alkarsko trkalište za vrijeme palki i proba, te same Alke.Napravili smo malu anketu među nekolicinom onih kojima se od 1. srpnja pa sve do Alke mijenja uobičajeni životni i poslovni ritam.

Piše: Vito PerićFoto: Vito Perić

Reklama primjedbe sugestije

16 novineSinjsko - Zagrebačka

Na idealnoj lokaciji, u lijepo uređenom prostoru, na dnu pijace, nalazi se suvenirnica i cvjećarnica “Florami” vlasnice Renate Asanović. Posao je započela 2008.g. kada je dobila kredit iz gradskog progra-ma za poticanje malog i srednjeg poduzetništva. “Ja i moj suprug smo dugo godina razmišljali o ostvar-enju ove ideje. Oboje smo kreativni i odavno se bavimo izradom suvenira. Kada je grad Sinj ponudio ovaj pro-gram odlučili smo krenuti u posao. Gospođa Ana Barać iz Centra za poduzetništvo nam je pomogla oko izrade plana i programa poslovanja temeljem kojeg smo i dobili kredit uz povoljne kamate. Evo već drugu godinu radimo ovaj posao i trudi-mo se da sve bude u redu. Kao i sve obrtnike i nas je dotakla kriza, ali ne damo se” priča vlasnica suvenirnice Renata Asanović koja je prije otvar-anja svog obrta desetak godina radila kao trgovkinja. „To iskustvo mi je po-moglo u ovom poslu jer sam radila u raznim vrstama trgovina“. Još prije desetak godina sa suprugom An-tom počela je izrađivati suvenire i cvjetne dekoracije i prodavati ih na štandovima za Dane Alke i Velike Gospe ili u nekim drugim prigoda-

ma. “Svake godine se usavršavamo i nadopunjujemo ponudu, a nedavno smo završili i tečaj keramike, tako da sada sami izrađujemo unikatne proizvode od keramike. Neke artikle nabavljam u veleprodaji, ali ipak je najbolje u ovom poslu prodavati svoj proizvod”, kaže Renata. Na poli-cama trgovine najviše je suvenira s motivima Alke i Velike Gospe, Sinja i Cetinskog kraja. “To se najviše traži, a mi uvijek dopunjujemo asortiman s našim motivima i nekim ‘univerzal-nim’ kao što su privjesak za ključeve u obliku malog načetog pršuta, male bukare, stape, minijaturne gradele na koje stanu dvije srdele ili dvije bržole…” dodaje Renata. Uz suvenire ona izrađuje i cvjetne aranžmane, te prigodne bukete, tako da ideje kupaca pretvara u maštovita i jed-instvena djela. Njen obrt je uključen u projekt Hrvatske gospodarske ko-more - županijske komore Split koji nosi naziv “Vrijedne ruke“. Odlazi na sajmove, u Šibenik, Zadar i Split (akcija Kupujmo hrvatsko) gdje na štandu prezentira svoje proizvode. “Umreženi smo i dobro surađujemo, a i komora se trudi da nam pomogne pri pronalaženju puta do kupca. No, svejedno ovo je posao za koji treba

puno truda, ljubavi i volje, te upor-nosti, jer ovakva vrsta proizvoda ne kupuje se baš svaki dan nego u pri-godama. Zato treba raditi kvalitetno i dobro prezentirati svoj proizvod. Praktički cijela obitelj sudjeluje u ovom poslu, suprug, ja i dva sina, jer jedino tako možemo opstati u ova krizna vremena, za koja se nadam da će što prije proći“, kaže Renata. Što se tiče inspiracije za izradu suvenira, vlasnica suvenirnice je nalazi u šetnji sa svojim suprugom. “Prošetamo se vikendom do tvrđave na Gradu, gore sjednemo i dok promatramo krajolik padaju nam na pamet ideje“, rekla nam je Renata Asanović koja se nada da će u ove nadolazeće dane Alke i Velike Gospe svojom raznovrsnom ponudom zadovoljiti potrebe tu-rista koji će posjetiti naš grad i svoje sugrađane. Ovoj mladoj i vrijednoj obitelji želimo od srca POGODAK U SRIDU.

SUVENIRNICA I CVJEĆARNICA “FLORAMI” VLASNICE RENATE ASANOVIĆ U SRCU ALKARSKOG GRADA

Renata je posao pokrenula zahvaljujući kreditu iz gradskog programa poticanja malog i srednjeg poduzetništva.

Piše: Vito PerićFoto: Teo Vinković

Patriot reklama stara

Sinjsko - Zagrebačkanovine 17

Njegova uloga u Alci bila je nezao-bilazna čak 24 godine. Ne, on nije bio ni alkar ni alkarski momak, ni vojvoda, ni član Časnog suda. Nije ga čak bilo niti na alkarskom trkalištu za vrijeme samih nadmetanja. Tada bi bio na Starom gradu. Bio je toliko blizu da osluškuje zbivanja i šušur sa alkarskog trkališta, ali ipak tako daleko da sve to vidi. Riječ je o 85-godišnjem Tinu Alčiću koji je bio pucač mačkula od 1962. do 1986. g. Iako već u poznim godinama, njego-va sjećanja na spomenuta, sada već davna vremena nimalo ne blijede.„Prije mene pucač mačkula bio je moj stric Frano Alčić. Pošto smo živjeli kuća do kuće, ja sam mu pomagao u tom poslu. On je bio pucač mačkula još za vrijeme stare Jugoslavije. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je prekid, jer tada je na Starom gradu bila smještena talijanska vojska koja nije dozvoljavala pucanje mačkula. No, po završetku rata moj stric se opet vratio starom poslu te je bio pucač mačkula do 1962. g. kad ga

ja nasljeđujem. Nakon mene pucači mačkula bili su Bešlić, pa Vrca, pa Gaurina“, kaže Alčić koji objašnjava kako se puca iz mačkula.

„Današnjim pucačima mačkula je lakše“

„Mačkula je komad cijevi od lijeva-nog željeza. Kada se postavi, s donje strane se „metne“ korda tj. fitilj, a potom se u cijev „naspe“ 30-40 „deka“ baruta. Potom se na barut stavi gn-jila, ilovača koja se dobro nabije čekićem. Potom se taj sporogoreći fitilj pripali cigaretom. U današnja vremena pucaču mačkule je puno lakše. Postupak je isti, no sada se mačkula izrađuje od čelika, puno je suvremenija, a fitilj se pali putem struje. Znači, puno je sigurnije nego u moje vrijeme i pucaču mačkula je mnogo lakše“, pojašnjava Tino.„Dok sam bio pucač mačkula njihov broj tj. broj cijevi je varirao - četiri, pet, šest, no većinom ih je bilo šest. U poslu su mi pomagali supruga Ivka, sinovi Ivan i Stjepan te prijatelji“.

„Barba od mačkula“ objasnio nam je i kako je znao kada je alkar za vrijeme Alke pogodio sridu.„Imao bih dvogled i gledao u alkar-sku metu, gledao bih i voditelja glazbe kada bi se podigao i glazba bi počela svirati, a i narod bi tada us-tao na noge“, kaže šjor Tino koji nas je potom uputio kada i koliko puta mačkule pucaju za vrijeme trod-nevnih alkarskih svečanosti.„Kad je Bara, čim alkarska povorka krene od vodoskoka kod spomenika prema samom trkalištu, iz mačkula se puca šest puta. Za Čoju, kad je alkarska povorka kod Peškarije, iz mačkula se puca šest puta, a isto to-liko se puta puca i kad završi samo natjecanje za Čoju“.Naravno, najviše se puca na samu Alku.

Neka pucaju mačkule!Tino Alčić bio je pucač mačkula od 1962. do 1986. g., a unatoč tome što ima 85 ljeta iza sebe, njegova sjećanja na spomenuta, sada već davna vremena nimalo ne blijede

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

18 novineFeljton

Kada i koliko se puta puca za vrijeme Alke?

„Puca se u šest ujutro kad je nedjeljna misa, puca se u jedan sat popodne, a pucn-jevi u to vrijeme označavaju i upozoravaju alkare i alkarske momke da se oblače i da do tri sata budu spremni. Što se tiče same Alke kao natjecanja, puca se iz svih šest mačkula kada alkarska povorka krene iz Alkarskih dvora prema trkalištu, potom se puca šest puta kada je povorka na Pi-jaci i još šest puta kada završi govor vojvode. Nakon toga, kada alkar tijekom Alke pogodi u sridu mačkula puca jedan put, a kada povorka prolazi trkalištem prije početka druge trke puca se četiri puta, a isto se četiri puta puca kada povorka prolazi prije početka treće trke. Onda, kada vojvoda priveže pobjedniku slavodobitnički plamenac puca se šest puta i kada predsjednik države ili njegov izaslanik daruje slavodobitniku Alke dar onda se puca još šest puta. I to nije sve! Kada nakon završetka natje-canja alkari dođu do Alkarskih dvora mačkule pucaju šest puta i kada sla-vodobitnik prelazi preko Pijace puca se još šest puta. To su ujedno završni pucnjevi mačkula za tu Alku“, de-taljno pojašnjava Tino koji nam potom otkriva koliko je svake godine ukupno potrošio baruta za vrijeme Bare, Čoje i Alke.

„Negdje između 60 i 70 kilograma svake godine“, kaže Alčić koji nam

je otkrio i koja mu je Alka za vrijeme njegova 24-godišnjeg „mandata“ os-tala najupečatljivija.„Bilo je to 1965. g. Da, te je godine na Alku došao Tito, no nije mi ona bila posebna zbog njegova prisustva, nego zato što su tada bile postavljene drvene palke na kojima je bilo čak deset tisuća sjedećih mjesta. Sve je bilo puno. Alku je te godine osvojio Ante Milun, a predsjednik Tito mu je darovao zlatni sat. A tri godine posli-je, 1968., sniman je i film o Alci u ko-

jem se sam se i ja pojavio“, prisjeća se s nostalgijom Tino.

Nije se pucalo samo za Alku

A nije Alčić pucao iz mačkula samo za vrijeme alkarskih svečanosti.„Pucalo se i 1. svibnja za Praznik rada, potom 4. srpnja na Dan borca, 27. srpnja na Dan ustanka u Hrvat-skoj, 29. studenog na Dan Repub-like te za Novu godinu. Na svaki od spomenutih praznika pucalo se iz mačkula šest puta“.Alčić kaže da su za vrijeme njegove

„vladavine“ mačkule bile ukradene samo jedanput, a da su mu dvi-je eksplodirale i ostale potpuno uništene.Inače, Tino živi u kući točno is-pod Starog grada, a ispred nje je postavio i jednu drvenu klupicu koja je pričvršćena na dvije stare mačkule kao potpornji.Na pitanje boji li se da će mu ih možda netko ukrasti samo se nas-mijao.„Ma kakvi. Pa znaš li koliko su teške ove mačkule? Svaka je teška oko 76 kilograma“.A na završni upit koliko mu je, dok je bio pucač mačkula, značila Alka dao je odgovor koji dovoljno gov-ori sam za sebe.„Tada sam za Alku živio“.

19Feljtonnovine

Sinjanin Duje Pavić preživio je štošta. Nedavno je (12. srpnja) proslavio 87. rođendan. Unatoč spomenutim godinama vrlo je vitalan i niti malo ne odstupa od svog načela „Rad, rad i samo rad“. „U Drugom svjetskom ratu izgubio sam dva brata, jedan je poginuo kao domobran, a drugi kao par-tizan. Prošao sam sedam zatvora iako nisam bio pripadnik niti jedne vojske. Prvo su me 1943. g. zarobile ustaše. U Sinju sam bio u zatvoru u Ređiji i na Sudu, sveukupno oko pola godine. Potom sam završio u zatvoru u Mostaru, nakon toga u Sarajevu. Tamo nisam bio dugo. Četvrti je za-tvor bio logor u Vinkovcima. Tu mi je bilo najteže, tamo sam proveo se-dam mjeseci. Tamo su me naši ljudi koji su bili u njemačkoj vojsci gonili na radove. Iz Vinkovaca sam uspio pobjeći u Bosnu, ali sam opet bio zarobljen. Završio sam u zatvorima u Kninu i Glini. Bio sam u još jednom zatvoru, no stvarno se sada ne mogu sjetiti u kojem točno. Znate, davno je to bilo, ali bilo ih je sveukupno sedam. U svakom slučaju, iz zatvora sam izašao tek po završetku rata“, prisjeća se Pavić.

Čitav radni vijek radio za vojsku

No, ako je u ratu bio zatvorenik, u miru je bio udarnik. Čitav radni vijek radio je za tadašnju vojsku.„Prvo sam dvije-tri godine radio u staklenicima ispred vojarne Kula.

Nas par je sadilo papriku, salatu, pomidore i ostalo povrće za vojsku. A onda sam postao ložač parnih ko-tlova u vojarni Tadije Anušića. Taj sam posao obavljao 35 godina. Zbog svoje predanosti radu i odgovornosti tadašnje vojne vlasti su mi dodijelile niz priznanja i zahvalnica, praktički sam svake godine dobio neku na-gradu, satove. Najveće priznanje koje sam dobio bila je Medalja rada“, kaže Duje koji je, osim što je radio za vojsku, paralelno radio i za državu.„U Sinju je stvorena Seljačka rad-

na zadruga. Politička vlast je dala zemljište na području Pavića nebesa koje je bilo zakrčeno i obraslo da ga se iskrči, očisti i da se na njemu sadi i proizvodi voće i povrće. Krčili smo šumu, sadili vinograde, smokve, povrće. Država nam je nakon dugo godina rada dala to zemljište na korištenje. Znači dok ga obrađujemo to je naše, a ako prestanemo, to se ponovno vraća u vlasništvo države“, kaže Pavić.

Iskrčio tone i tone kamena

„Iskrčene su tone i tone kamena, a od iskrčenog kamena sazidao se zid kojim smo ogradili vinograde. Mo-ram istaknuti da sam na području Pavića nebesa kroz dugi niz godina s pokojnim Tonijem Grabovcem posa-dio 40 tisuća sadnica mladih boro-va, smričaka, jela, lavande, smilja“, prisjeća se Pavić koji tvrdi da mu je rad u krvi i da dan danas obavlja sve poljoprivredne poslove.„Još i danas mogu „po lastve“ priko-pat. Još sam vitalan. Plivim lozu, imam dvije tisuća komada loze, posadim kapulu, biže i drugo. Zdrav-iji sam kad nešto radim“. Najveće zadovoljstvo Duji predstavl-jaju njegovi unuci.„Volim svoje unuke Patrika, Tonija, Juru i Maju i sve ću im ostaviti, nar-avno ako budu htjeli raditi“, rekao je na kraju Pavić.

U ratu zatvorenik, u miru udarnikDuje Pavić prošao je u Drugom svjetskom ratu sedam zatvora, a poslije rata dobivao je brojna priznanja za predanost radu, između ostaloga i

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

20 novineSinj kroz prošlost

Kad je imao 14 godina izradio je svo-ju prvu kuburu i tako je sve krenulo. Ivan Mladina, poznatiji pod nadim-kom Jani, 29-godišnjak iz Donjih Glavica, već se 15 godina bavi izra-dom i obnovom kubura i pušaka na dimni barut (kremenjače i slično). Mladina naglašava da je riječ o tro-fejnom oružju, a ne onom za konk-retnu uporabu.

„Najbitnije je nabaviti originalnu cijev od kubure ili puške. To se da naći kod nekih naših ljudi koji žive po starim kućama, kupim to od njih i tako. Ako uz to nabavim originalni mehanizam, to mi olakšava posao. Kad nabavim cijev, onda mogu početi izradu kubure ili puške. I za jedno i za drugo koristim drvo od oraha, kao što se i davno prije to činilo. Inače, osim oraha za izradu se zna koristiti i drvo od trešnje. Znači, kad nabavim cijev, onda gledam po katalozima, internetu, ali i osobno pogledam samo oružje u originalu. Onda počinjem obradu u drvetu. Prvo se ubaci cijev, onda se uklapa mehani-zam, a onda i ostali metalni dijelovi

kao što su „kokota“ tj .oroz, „kruška“ na dršku kubure, okovi, ukrasne pločice, okidač, štitnik okidača i dru-go. Točnije, prvo se radi utor za cijev pa utor za mehanizam i naposlijetku

utor za metalne dijelove. Nakon toga se sve to vadi iz kubure tj. puške i slijedi fina obrada drveta, rezbarija. Nakon toga slijedi opet sklapanje oružja. Za izraditi, restaurirati jednu kuburu ili pušku potrebno mi je 20-30 sati“. Što imam više originalnih dijelova, lakše mi je sastaviti oružje“, kaže Jani, inače zaposlenik splitskog škvera, koji nam je otkrio koje mu je oružje trenutačno na repertoaru za restauraciju.

„Evo, vidite, ovo je originalna cijev marke Lorenz-Bentz iz 1854. g. Ona je bila dio karabina iz doba Aus-tro-Ugarske. Ta je puška tada bila revolucionarno otkriće, prijelaz s „prednjača“ na „stražnjače“. Nju ću pokušati obnoviti“, kaže Mladina.„Sve radim ručno. Dio starog oružja prodam, a dio sačuvam za sebe. Dosad sam prodao 20-tak komada. To vam košta od 150 pa do 500 eura. Vršim i zamjenu, u smislu da oružje mijenjam za dvije-tri originalne ci-jevi, dva-tri mehanizma. Želja mi je i surađivati s Viteškim alkarskim društvom u pogledu restauracije starog oružja“, rekao je na kraju

Jani - restaurator starog oružja

Ivan Mladina, 29-godišnjak iz Donjih Glavica, već se 15 godina bavi izradom i obnovom kubura i pušaka na dimni barut

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

21Sinj kroz prošlostnovine

Kako se alkari iz godine u godinu pripremaju za što bolji nastup, tako se i njihova odjeća i oprema iz god-ine u godinu brižno čuva, njeguje i restaurira. Za to je zadužen odjel za tekstil pod Restauratorskima za-vodom Hrvatske, odnosno skupina formirana 1981. godine na čelu s Bernardom Rundek Franić. O ljudi-ma koji s posebnom pažnjom skrbe o kulturnoj baštini malo se zna, a o njihovu poslu i detaljima kolekcije o kojoj brinu još i manje. Originalne abaje, dolame, hlače, svileni pojasevi te srebrom ukrašeni prsluci, kao i štit iz 16. stoljeća, sablje, srebrni vezovi, dugmad i razni drugi ukrasi i dijelovi opreme uskoro bi trebali biti u pot-punosti restaurirani i spremni za izla-ganje u muzeju pri novoizgrađenim Alkarskim dvorima.Alkarska, pak, povorka danas pon-osno korača u izvrsno uređenim i posebno i vrijednim replikama raskošnih odora.. „Prije početka suradnje između Viteškog alkarskog društva i Restau-ratorskog zavoda, alkarska se odjeća i oprema održavala individualno. Neke su stvari davane časnim sestra-ma na popravak, ali uglavnom su je žene za svoje muževe čistile, prale i čuvale. Odjel za tekstil je održavanju pristupio sustavno. Brojenje je poka-

zalo kako alkari posjeduju više od šesto predmeta, odore, opreme i oružja. Od toga smo, u ovih tridese-tak godina, restaurirali veliku većinu i u tom pogledu naš se posao po-lako bliži kraju. Replike su se, pak, izrađivale pod radnom komisijom u kojoj su bili uključeni etnolozi, povjesničari umjetnosti, kemičari i restauratori, a do sada je izrađeno oko tisuću dijelova nošnje – priča Bernarda Rundek Franić. „Iako ponekad svečanosti iznenadi kiša, oprema se ne oštećuje mnogo jer su alkari i momci jako disci-plinirani. Svoju odoru vole i nose je s poštovanjem tako da eventualno imamo neke mini-malne popravke nakon svake Alke, a uz nas, u samom Sinju o odjeći skr-bi Duška Alebić“, dodaje gospođa Franić.Kako već niz godi-na njeguje baštinu koju Alka prenosi novim naraštajima, tako je i sama Ber-narda Franić raz-vila poseban odnos prema viteškom

nadmetanju.„Često sam na Alci, ali je doživljavam kroz neku sasvim drugačiju prizmu. Kako sam sve te predmete sa svojim kolegama morala obraditi i izraditi, saživjela sam se s tim materijalom i razmišljam je li sve u redu, stoji li mu dobro košulja, kako su mu gumbi zakopčani…“.Za razliku od nje i njezinih kolega, gledatelji, zaslijepljeni pričom koju svečana povorka, nošnje, detalji, držanje i viteštvo pričaju, teško da pomišljaju na sav rad koji iza svega stoji.

POSJETILI SMO RESTAURATORSKI ZAVOD U KOJEM EKIPA PROFESIONALACA DESETLJEĆIMA RADI NA RESTAURACIJI ALKARSKIH ODORA

„Kad gledam Alku uživo za razliku od ostalih posjetitelja ja pazim na to je li momku do-bro stoji košulja, je li alkaru u trku otpao koji gumb“, rekla je voditeljica odjela za tekstil Bernarda Rundek Franić

Piše: Iva Milanović LitreFoto: Iva Milanović Litre

22 novineVremeplov

Svi znamo zašto Sinjani vole Alku. Ona je dio naše tradicije, simbol viteštva i slobode. Ali kako na tu Alku gledaju drugi? Dok jedni prebace program kada krene televizijski pri-jenos, drugi joj se godinama vraćaju i na vrijeme zakupe svoje mjesto na palkama, makar nisu iz Sinja. Svoj doživljaj s nama je podijelio spisatelj i novinar Novog lista Siniša Pavić ko-

jemu prezime i porijeklo brane da u Alci sudjeluje, ali ne i da u njoj uživa. Rođen je u Splitu, korijene vuče iz Ugljana, a na dokumentima mu već duže vrijeme stoji zagrebačka adresa.- Alka! Ja Alku, jebat ga, volim! A kako se o ljubavi radi, nema tu neke logike. Mislim, nije Trilj, a bome nisu ni Ug-ljane, daleko od Sinja. A kad je tako onda se voli. Ali, ne volim kad usred ljeta moram ženi objašnjavati, po tko zna koji put, šta nosi sridu, a šta punat ili dva. Ne volim kad joj se smiješnim čini sva ta strka, ili pak ta silna odjeća pod ko-jom se alkari znoje. Ne volim što je nisam uspio na Alku navući. A opet, kako nekog iz primorsko-goranske Hrvatske preko noći uvjeriti da je

trka na prstenac samo loša kopija, uz sve dužno štovanje prstencu kao takvom. Ja zato Alku volim, ali...Ali, ne volim kad me moja mala djevojčica uvjerava da se konji po toj vrućini pate i da ih treba pustiti u pustopoljinu da slobodno trče, a ne ih ganjati pješčanom ulicom da im se nogice potrgaju. Ne volim što

ne misli k’o ćaća joj, da je zvuk od mačkula najmilozvučniji na svijetu, već čepi uši kad top grune. A nikako ćaća ni da je uvjeri kako je limena glazba bolja za slušanje od onog što urla Lady Gaga. Ne volim što malu na Alku nisam uspio navući. A opet, kako ću je navući na išta kad na gu-vna Ugljana, a kamoli u Sinj više ne svraćamo. Nema se kome, a onda se čini da se nema ni zašto. Ja svejedno Alku volim, makar Ugljančanima ne daju alkarima biti. I makar me živcira ekipa iz svečane lože. Od jada idem toliko daleko da u iritantnoj podjeli stolica u loži, u tom nakaradnom svakogodišnjem dramoletu na temu ‘tko će bliže božanstvima sjediti’, u tim politikant-skim igricama pokušavam iščitati

neka sociološka, dnevnopolitička i svaka druga malomišćanska kretan-ja. Da se mene pita Alka bi se trčala samo pred pukom, samo ne bi to onda bila Alka. Ma, opet, tko šiša ložu, kad je meni Alka draga onoliko koliko mi primjerice nije drago što nikako ne mogu godišnji dobiti u doba od Alke i što su vremena taman takva da mi

se značajnijim čini u Sinj doći za Veliku Gospu pa izmoliti koju u ime spasa svih nas skupa. Da to nije lju-bav moja ipak zeru okopnila?Neće biti, jer okopniti ne može us-pomena, uspomena na ditinjstvo, na neponovljive arambaše tete Ankice, na šarenilo derneka koje me onomad opijalo. Konji i alkari. Ništa Ben ten, ništa play station. Ugoda što se kćer može daviti pričama koje počinju sa: “Kad je tata bio mali, velik otprilike k’o ti....” To je meni Alka. Pa je volim tvr-doglavo, makar logike i ne bilo. Pa je gledam s ćaćom, makar i na televiz-iji!

KAKO NAŠI U BILOME SVITU DOŽIVLJAVAJU ALKU KAD NE MOGU BIT KUĆI U TE DANE

Naša suradnica Iva Milanović Litre obavila je kratki razgovor s našim zemljakom, pozna-tim novinarom i spisateljem Sinišom Pavićem koji je na „novinarskoj baušteli“ u Zagrebu već godinama i kapac će ostat gori.

Piše: Iva Milanović LitreFoto: Iva Milanović Litre

23Temanovine

Split ima „Aidu“, Dubrovnik „Ham-leta“, a Sinj „Duju Manzana i Matu Manistru“. Malo pretenciozno, ali to sam napisao više onako šaljivo, rukovodeći se u razmišljanju ide-jom Željka Viculina, neumornog kazališnog amatera, i zaljubljenika do ušiju u „daske koje život znače“. Naime, u razgovoru prije premijere „Duje Manzana i Mate Manistre“ koja je bila na otvorenju ovogodišnjih dana Alke i Velike Gospe, Željko mi je rekao da mu je ideja ovu predstavu postaviti kao stalnu koja bi se igrala na otvorenjima Dana Alke i Velike Gospe. Svi mi vrlo dobro znamo o kakvoj se predstavi radi, gledali smo je stotinu puta, a ima nas podosta koji smo u raznim razdobljima i igrali u njoj. Ova pred-stava nam nekako dođe kao Alka, Junak, Alkar, Kamičak, dakle simbol grada. I evo Željko je 16. srpnja sa svojim kolegama na-punio Alkarske dvore i u prekrasnom ambi-jentu na otvorenom, doduše uz visoku temperaturu koja je vladala tu ljetnu večer, još je jednom nasmijao i zabavio svoje sugrađane. “Predstava je rađena po jednom starijem tekstu, možda najbližem izvorniku, a kojeg sam dobio od obitelji Acalija. Pokušali smo je napraviti onako baš po starinsku, gotovo arhaično, sa scenografijom kakva je bila na samim počecima kada se ovaj komad izvo-dio i glumci su govorili starim sin-jskim jezikom. Publici se svidjela, a iako je ovo, kako bi mi rekli predstava za nas, znam da je i prije kada smo gostovali u raznim mjestima publika koja nekada nije ni razumila naš jezik grcala od smija“, rekao nam je Željko nakon predstave, vidno umoran ali i zadovoljan.Godine 1864. slijepi sinjski orguljaš (organišta) Dujo Manzan napisao je šaljivi spjev o jednom stvarnom događaju koji se zbio između njega i postolara Mate Manistre. Nekoliko godina poslije taj spjev je tiskao u

Splitu kod jednog talijanskog tiskara. Srećom, originalni pretisak te priče iz 1890.g. je sačuvan u obitelji Delonga, pokojnog redatelja Darka, a ljubomor-no ga čuva njegov sin Boženko koji je upravo u ovoj pred-stavi glumio Duju Manzana. Kako bi šaljivo opisao naš sugrađanin Bruno Barać, također kazališni fanatik, Boženko mu je pokazao tekst uz riječi „moš vidit

al samo iz moje ruke“. Šjor Petar Marković vraća se 1918.g. u Sinj iz Zagreba gdje je radio u HNK kao in-spicijent i šaptač i odmah se baca na posao, te pokreće kazališni život u gradu. Tada prerađuje tekst Duje Manzana za scen-sku igru i od onda s kraćim i dužim stankama ta pred-stava živi u nama i s nama. Iza Dru-gog svjetskog rata igrana je 1947.g., potom 1972.g. kada doživljava svoj najveći us-pjeh, pobijedivši na Smotri dram-

skih amatera Hrvatske. Sinjani su s tom predstavom branili boje Hrvat-ske i na državnoj smotri održanoj u Trebinju gdje su također osvojili niz nagrada i priznanja. Pokojni Svemir Pavić obnavlja predstavu u nešto modernijem stilu i nakon premijere u Sinju, odlazi se 1983.g. na Smo-tru kazališnih amatera Dalmacije u Posedarje gdje je predstava dobro primljena. Nakon skoro 15 godina stanke, dakle 1998.g. Marko Duvnjak se prihvaća režije i predstava„Dujo Manzan i Mate Manistra“ je ponovo reanimirana. I evo sada opet Željko Viculin, Boženko Delonga, Marija Cvrlje Radović, Lorena Delonga, Grgo Mastelić, Hana Delonga, Bože Pavić, Davor Ratković, Bruno Barać, Lovrin Tomašević, Petar Radović, Damir Alebić, Miranda Katić, Ivana Ratković, Kata Župić, Dino Romac, Jakov Mastelić, Tonći Bandalo i Zoran Šabić, te svi oni koji su radili iza scene i na sceni te djeca, pjevači rere i varoška klapa vratiše nas u prošlost, u Sinj kakav je bio prije dva stoljeća.

SINJ KROZ PROŠLOSTOvaj put umjesto starih fotografija željeli smo vas podsjetiti na jednu stvar iz prošlosti koja nam se uvijek vraća u sadašnjosti, a to je naša predstava „Dujo Manzan i Mate Manistra“, jedino autohtono sinjsko kazališno djelo, komedija koja je nasmijavala mnoge generacije, a i mnogi sugrađani su okušali svoj glumački talent upravo u ovoj vječnoj predstavi.

Piše: Vito PerićFoto: Arhiva Muzeja Cetinske krajine i Sinjskog pučkog

24 novineTema

U privatnim arhivama i u arhivi amaterskog kazališta pronašli smo fotografije sa predstava Duje Manzana i Mate Manistre koje su igrane zadnjih nekoliko desetljeća.

25Temanovine

Pretražujući arhivu u Muzeju ce-tinske krajine pronašli smo nekoliko primjeraka lista Alkar koji je skoro dvadeset godina izlazio prigodno u dane Alke. Obzirom da je ovaj broj naših novina uglavnom posvećen Alci odabrali smo jedan primjerak lis-ta Alkar iz 1975. i prolistali ga za vas. List je velikog formata (35 cmx51cm) na 24 stranice. Tiskan je na običnom novinskom papiru i nije u koloru. Na zadnjim stranicama su reklame na

koje otpada 6 stranica. Na naslovnici je Svečana zapovijed alkarskog vo-jvode Bruna Vuletića broj 260. pov-odom 260. Sinjske Alke. Na prvim stranicama tekstovi o poznatim alka-rima, barjaktarima,arambašama, vo-jvodama i alajčaušima uz popratne fotografije. Zatim stranica na kojoj su novosti iz ondašnjeg političkog života te reportaža iz bratske općine Prnjavor. Filip Jadrijević Brajko, general -major i alkarski barjak-

tar napisao je komentar o Statutu viteškog alkarskog društva. tekst nosi naslov "Alka u svjetlu starih i novih propisa i društvenih odnosa. Statut od 1965.g. i njegove korek-cije u sklopu jubilarne 260. Alke".U komentaru se navode promjene, izmjene i dopune dotadašnjeg Stat-uta u skladu s novim društvenim prilikama.U posebnom dodatku je podsjetnik na boravak Tita na Alci 1965.g. Evo kako je izgledao program Alkarskih svečanosti 1.2.i 3. kolovoza 1975.g. Nakon Bare ( 1.8.) u 20 sati ina košarkaškom igralištu održan je zabavni program u kojem su nas-tupili grupa More i Đorđe Peruzović. Nakon Čoje na košarkaškom igralištu svirala je grupa Fortuna, a nastupili su još Josip Matanović pobjednik Splitskog festivala te godine, Toma Bebić i Tonći Bonačić. Nakon glaz-benog dijela programa održana je modna revija ondašnjih vodećih tvrtki tekstilne industrije VARTEKS, NIK, MTČ, VIS, PROGRES Skopje, LABOD Novo Mesto, PIONIRKA Imotski, MODNA ODJEĆA Livno i MEĐUGORJE Glamoč.Suradnik lista Milorad Bandalo napravio je intervju sa Mirom Mamuzićem, profesion-alnim tajnikom u tadašnjoj zajed-nici sportskih udruga, na temu skore gradnje Gradskog hipodroma za Mediteranske igre. Uz to su i članci o radu šahovskog kluba i aero-kluba koji je organizirao Alkarski padobran-ski kup. Josko-Buco Richter razgov-arao je s direktorom srednjoškolskog centra Mirkom Vojkovićem o novim sadržajima i novim pravcima raz-voja srednjoškolskog obrazovanja u Sinju te o reformi školstva.Bernard Krolo je napravio intervju s pobjed-nikom Splitskog festivala Josipom Matanovićem pod naslovom "Poslije Sto ljudi i sto ćudi stiže i Ferata". Ko-liko smo uspjeli istražiti ovaj prigodni list je prvi put izdan 1965.g.a ugašen je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.

PRIGODNI LIST "ALKAR" IZIŠAO JE 1. KOLOVOZA 1975.g. IZDAVAČ SU BILI TURISTIČKO DRUŠTVO "CETINSKA KRAJINA" I TURIST BIRO "ALKAR" GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK MARKO FILIPOVIĆ-JOKIN, A LIST JE TISKAN U TISKARI "NARODNI LIST" ZADARPriredio: Vito Perić

26 novineŠkolstvo

Alkarima i alkarskim momcima sritno. Svim građanima Sinja čestitamo blagdan Velike Gospe i Dan grada Sinja.

Poslovni partneri Sinjskih novina.

27Školstvonovine

Glazba je njegov doručak, ručak i večera već 40-tak godina. On je „otac“ sinjske klapske pisme. Njegov rad cijeni se daleko izvan granica Li-jepe naše. O tome najbolje svjedoče vrijedne nagrade i priznanja koja je

dobio i na međunarodnim festivali-ma. Riječ je, naravno, o maestru Mo-jimiru Čačiji, glazbenom voditelju klape Sinj.Iako mnogi Čačijino ime vežu samo uz klape, njegovi glazbeni počeci datiraju iz potpuno drugoga izričaja.

Odrastanje uz Beatlese, Stonese i Boba Dylana

„Počeo sam se baviti glazbom na „drukčiji“ način. Imao sam 13-14 godina i svaku sam večer na sredn-jem valu oko 23 sata hvatao Radio Luksemburg, točnije hitove Beatlesa, Stonesa, Boba Dylana. Privukao me zvuk električne gitare. Jednu sam večer hvatao pola kitice jednog tek-sta, drugi dan ostatak kitice i uz gi-taru vježbao akorde. Tako se to radi-lo. Godine 1971. uključio sam se u sastav “Alkari“ gdje sam bio orguljaš i gitarist. Tada smo oko tri godine nas-tupali i na zagrebačkim plesnjacima.

Potom sam bio član grupe „Posebno pakovanje“, koja je bila kombinirana od sinjskih i šibenskih glazbenika. Od Sinjana tu smo bili ja, Dražen Žanko i Nikša Jurinović, a sa šibenske strane Martin Tom i Mario Žurić. Od 1975.

g. do 1979./1980.g. kao orguljaš sam bio u pratnji bendu Miše Kovača. Bila su to lijepa vremena, prošli smo cije-lu bivšu državu, nastupali po Europi. Znači u tom glazbenom razdoblju bio sam okrenut popu i rocku“, prisjeća se pomalo s nostalgijom Čačija. Nakon toga uslijedila je pauza, a onda je stigla i ta 1982. g. kada je utemeljena klapa Sinj.„Osnivači klape Sinj bili smo Stipe Dedić-Lokma, Jakov Dukić i moja malenkost. Nas troje bili smo susjedi na Bazani. Željeli smo očuvati visoki nivo, dubinu iz vokalnih dalmatin-skih pjesama. Trebalo je pronaći u takvoj sredini osam pjevača, a da svatko bude na svom mjestu, da sve štima besprijekorno. No, nakon dva-tri mjeseca pronašli smo Stipu Breku, vrhunskoga prvog tenora. Nakon toga sve je bilo lakše. Već iduće godine pokupili smo tri na-grade na Omiškom festivalu, a na kraju smo tokom godina nastupanja

u natjecateljskom dijelu ovoga festi-vala osvojili 20-tak nagrada. Osvajali smo nagrade i na međunarodnim festivalima, u Veroni, Pragu i Rimu“, kaže Čačija koji je od samog početka glazbeni voditelj klape Sinj.

Najdraži uspjeh u Bolzanu

Čačija je autor izvornih dal-matinskih klapskih pisama, ali i njihov obrađivač. Bavi se i obradom popularnih sklad-bi. Tako je primjerice prošle godine na 11. Večerima Dal-matinske pisme – Kaštelanski đir klapski obradio Thomp-sonovu pjesmu „Moj dida i ja“ kojom je splitska klapa Iskon tada osvojila prvu nagradu. „Među najdražim pjesmama koje sam uglazbio su mi „Ovo je naša zemlja“, čije je stihove napisao Jakov Dukić te „Lipo ime Marulovo sime“, čiji je tekst napisao Jakša Fiamen-go“, kaže Čačija.Iako Čačija nije pohađao nikakvu glazbenu akademi-ju, njegovo je znanje široko i nepresušno. Osvojio je dva Porina za najbolji klapski al-bum, 2007. g. za „Ne damo te pismo naša“, a 2008. g.

za „Pozdrav Gospi Trsatskoj“. Ipak, najvećim postignućem smatra na-gradu za najboljega glazbenog voditelja koju je ostvario s klapom Sinj na međunarodnom festivalu u talijanskom Bolzanu 2002. g.„Pobijedio sam u konkurenciji dvaju doktora glazbe, dirigenata zborova iz Madrida i Bonna“, kaže sinjski maes-tro koji nam otkriva i zašto nikad nije napustio grad pod Kamičkom i zamijenio ga nekom većom i za profesionalni razvoj propulzivnijom sredinom.„Imao sam i još uvijek imam ponude za posao van Sinja. No, ne želim otići. U klapi Sinj sam našao skupinu velikih prijatelja i to je glavni razlog zašto smo na okupu već 28 godina“, kaže Čačija koji objašnjava zašto je klapa Sinj mnogo puta, unatoč tome što je klapska pjesma svojstvena pri-obalju, nadmašila klape iz primorja.

Mojimir Čačija – sinjski maestro koji je nadmašio doktore glazbe

Voditelj klape Sinj cijenjen je kako u našoj zemlji tako i u inozemstvu, no kaže da nikada ne bi napustio svoj rodni gradPiše: Žarko Kodžoman

Foto: Žarko Kodžoman

28 novineKultura

Apsolvent glazbene akademije na odjelu klarineta, Mislav Norac i magistar klavira Tonći Franić u, za te prilike neobičnom prostoru bivše vojarne „Ivaniša Nelipića“ održali su koncert na kojem su izveli djela J.S. Bacha, W. A. Mo-zarta, J. Francaixa, N. Paganinija, te Bennyja Goodmana i Jimi Hendrixa. Neobičan izbor repertoara, ali zadovoljavajuće izvedbe, uz mrvicu pretencioznosti, no pripišimo to mladosti i gorljivom entuzijazmu. Zasigurno treba naglasiti kako su obojica glazbenika vrsni poznavatelji tehnike na svojim instrumentima, te su se ipak uspješno glazbeno prošetali kroz različite stilove. U svakom slučaju lijepa večer ugodne, možda pomalo tihe glazbe (razglas, struja i ostali tehnički problemi), a što je najvažnije do kraja popunjeno gledalište. Na kraju koncerta kao posebni gosti nastupio je dvojac iz Mađarske koji je svirao neobičan instrument HANG napravljen od bačve za naftu. Instrument proizvodi „blažene zvukove“ od kojih čak i dojenčad biva uspavana. Jam session svih glazbenika “zapalio“ je publiku koja je dugotrajnim pljeskom nagradila izvođače za uloženi trud. SUK nastavlja i dalje sa svojim sve zanimljivijim programima.

Festival „Klape Gospi Sinjskoj“ pod pokroviteljstvom Sabora

U okviru manifestacije Dani Alke i Ve-like Gospe, 6. kolovoza u 21 sat, u Sinju će se drugu godinu zaredom održati Festival marijansko-duhovne klapske pjesme „Klape Gospi Sinjskoj“. Pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, uz nazočnost predsjednika Sabora Luke Bebića, i ovogodišnji će festival biti u samostanskom dvorištu. Finan-cijsku potporu osigurali su Grad Sinj i Županija.Za razliku od prošle godine, na ovogodišnjem festivalu većinom neće biti nove, nego poznate, malo popu-larnije skladbe posvećene Djevici Mariji, tako da će i publika moći zap-jevati s klapama. U natjecateljskom dijelu festivala na-stupit će 11 renomiranih hrvatskih klapa, a svaka od njih izvest će dvije pjesme. Klapa Sinj ove godine neće sudjelovati u natjecateljskom dijelu, no imat će svoj program u pauzi. Inga Romac - Šarić izvest će svoju prošlogodišnju pobjedničku pjesmu. Osiguran je radijski i televizijski pri-jenos HRT-a, a cijeli projekt bit će sn-imljen i satelitskim putem prenesen u cijeli svijet. Cijena ulaznice za festival „Klape Gos-pi Sinjskoj“ je 50 kuna, a cjelokupni prihod namijenjen je humanitarnom Fondu Gospe Sinjske koji financijski potpomaže studente slabijega ma-terijalnog stanja. ŽK

„Dajte nam Breku, dat ćemo vam tri basa“

„Ovo naše podneblje je bogato moćnim zvukom, ima posebnu dik-ciju. To itekako cijene van Sinja. Jed-nom prigodom na Hvaru su nam rekli „dajte nam Breku, dat ćemo vam tri basa“. A sjećam se kada smo 2005. g. nastupali u New Yorku, Chicagu i Washingtonu, bilo je fantastično. U Washingtonu smo imali koncert u Kennedy Centru na drugom katu, a u istom trenutku, samo kat ispod, na prvom katu, američki je predsjednik George Bush dodjeljivao nagrade Willieju Nelsonu i Robertu Redfordu. Na toj ceremoniji bila je i Tina Turner. Održali smo brojne koncerte, snimili sedam albuma sa ukupno 70-tak pje-sama, osvojili niz nagrada. Često se znalo dogoditi da pobijedimo na ne-kom natjecanju, a dogodine uopće ne

nastupimo tamo jer nemamo novca za put. Moja je generacija jednostavno imala talenta za klapsku pismu i tu se apsolutno sve poklopilo. Prije deset godina prestali smo s natjecateljskim nastupima. Sada klapski svijet ima čak 500 klapa. Želim da se klapska pjesma vrati svom izvoru jer je to vri-jedna kulturna baština koju moramo sačuvati za buduće naraštaje tenora i basova“, kaže Čačija koji je jedan od najzaslužnijih što se drugu godinu zaredom u mjesecu kolovozu u Sinju održava Festival marijanske glazbe.„Sinj je sa svojim Gospinim Svetištem prepoznatljiv diljem Hrvatske pa i mnogo šire. Smatram da bi ga klape tj. ovaj Festival marijanske glazbe mogle izdignuti još više. Želja nam je da u Hrvatskoj iznjedrimo što više pjesama posvećenih Djevici Mariji“, rekao je na kraju Čačija.

Udruga SUK kulturnim programom oživjela zapušteni prostor vojarne “Ivaniša Nelipića” Koncertom klasične glazbe SUK-ovci otvorili vrata

zapuštene vojarne sugrađanimaPiše: Vito PerićFoto: Vito Perić

29Kulturanovine

Alka i Gospa su temeljne odred-nice Sinja i naš je grad po njima prepoznatljiv daleko izvan granica Lijepe naše. Alka predstavlja tradic-iju, junaštvo i viteštvo, a Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske kao najveće marijansko svetište trajan je izvor duhovnosti za sve vjernike. No, iako Sinj u Dane Alke i Velike Gospe pohode tisuće i tisuće ljudi, često se postavlja pitanje koliko turistički iskorištavamo ta dva naša, možemo slobodno reći brenda, i mogu li Sinj i bliža okolica živjeti od toga ne samo u te dane, nego i tijekom cijele godine. Vrlo se često kao argument navodi Međugorje i tamošnji procvat vjer-skog turizma te se postavlja pitanje može li isto zaživjeti i kod nas.

Latinac: Nemamo gdje smjestiti goste

„To se pitanje proteže unedogled. Alka i Velika Gospa su nedvojbeno u funkciji turizma. Činjenica jest da se to može puno bolje iskoristiti. Sinjska alka će u turističkom smislu sigurno biti još od većeg značenja za grad kada se otvori novi muzej u Alkarskim dvorima, točnije kada bude u punoj funkciji. Učeničke ekskurzije će sigurno dolaziti u or-

ganizirane posjete muzeju. Što se pak tiče Gospe Sinjske, znam da se često rade usporedbe s Međugorjem i tamošnjim razvojem vjerskog tur-izma. Međugorje je ipak drukčije od Gospe Sinjske. Ono je samo po sebi privuklo pozornost poput Lourd-esa u Francuskoj, jednostavno ljudi su htjeli dolaziti tamo. U Sinj ljudi dolaze na blagdan Velike Gospe, a nemaju običaj to činiti tijekom cijele godine. Zašto je to tako? Tu se otvara cijeli niz pitanja. Prvo je možemo li mi razviti vjerski turizam tipa onog u Međugorju. Također, pitanje je želi li Splitsko-makarska nadbiskupija da Gospa Sinjska krene putem kojim se krenulo u Međugorju. Franjevci su mi rekli da Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske između Alke i Velike Gospe posjeti 300-400 tisuća ljudi“, kaže direktor Turističke zajednice Grada Sinja Ante Latinac koji kao poseban problem ističe i smještaj.„E sada, kada se već priča o turističkom „iskorištavanju“ treba otvoreno reći da te ljude mi nemamo gdje smjestiti. To su gosti u prola-zu. Oni ne borave u Sinju par dana. Hotel Alkar, motel Matanovi dvori te Sobe Fantasia i Masle jedina su mjesta u našem gradu gdje se gosti

mogu organizirano smjestiti. Koliko potroše novca gosti u našem gradu u Dane Alke i Velike Gospe? To je doista nemoguće utvrditi“, kaže Latinac.

Promotivne aktivnosti Turističke zajednice

„Što se tiče Turističke zajednice Grada Sinja ona promotivno djeluje. Izdajemo razne brošure i publikacije, promoviramo naš grad na različitim sajmovima i turističkim susretima, markirali smo Sinj info-tablama“, kaže Latinac koji se osvrnuo na mogućnosti sportsko-turističkog ja-hanja i sportskog aerodroma te nji-hove možebitne uloge u razvoju tu-rizma.„U Sinju je ponuda sportsko-turističkog jahanja prisutna kroz cijelu godinu i nema sezonski kara-kter. Što se tiče aerodroma, znam da se na njemu održavaju padobranski kupovi. Mi smo svojedobno pokušali organizirati panoramske letove, ali i zrakoplovno povezati Brač i Sinj, no sve je to ispalo preskupo. Ipak, pet-šest godina zaredom u Sinj je stizalo 10-tak aviona s gostima iz Austrije. Moram napomenuti da je Turistička zajednica Grada Sinja krenula s inci-jativom i izdala brošuru za Fly Fish-ing na rijeci Cetini. Gost bi dobio od ribolovnog društva dnevnu dozvolu koja bi koštala 150 kuna te stekao time pravo da taj dan na točno određenom mjestu na rijeci Cetini i pritocima putem mušica hvata ribu. Kod Fly Fishinga ribolovac obično prilikom ulova, nakon slikanja s ri-bom, vraća ju natrag u rijeku. To je postalo vrlo popularno, npr. na rijekama Kupi, Uni i šire. Tu pos-toje velike mogućnosti za proširenje turističke ponude u privatnom smještaju“, kaže Latinac koji nam je objasnio kako to sve donedavno Sinj nije imao pravu suvenirnicu.„Turistička zajednica sve do ove godine nije imala zakonsko pravo da otvori suvenirnicu jer nije bila profitabilna ustanova. Uz to, sve da smo mogli, vidite i sami da nemamo adekvatan prostor“, rekao je na kraju Latinac.

Koliko turistički „iskorištavamo“ Dane Alke i Velike Gospe?

I direktor Turističke zajednice Grada Sinja Ante Latinac i direktorica Poduzetničkog centra Sinj Ana Barać smatraju da Alka i Velika Gospa nude velike komercijalne mogućnosti koje smo zasad nedovoljno iskoristili

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

30 novineZanimljivosti

Jedan od bitnih elemenata turističkog razvoja svakog grada trebao bi biti i muzej. Ravnateljica Muzeja Cetinske krajine Anita Librenjak, koja je na njegovu čelu od 2004. g., kaže da najveći broj posjeta imaju u travnju i svibnju.„Tada dolaze učeničke ekskurzije. U ovoj smo godini dosada ostvarili oko 3070 posjeta, što je znatno više u odnosu na cijelu prošlu godinu kada je broj posjetitelja bio oko 3000. Tome je doprinijela izložba „Grčko helenistička keramika iz Arheološkog muzeja u Splitu“ čijim smo se ot-vorenjem priključili kulturnom događaju Noć muzeja. Najveći broj

posjeta bilježimo 2005. g. koja je za nas bila vrlo uspješna. Naime, te je godine nakon Zagreba i u Muzeju Cetinske krajine priređena izložba „Sinjska alka 1715. - 2005., obnova i zaštita“ koja je pobudila veliki interes građana“, kaže Librenjak koja ističe kako je broj posjeta u Dane Alke i Ve-like Gospe vrlo skroman. „Kada se konkretno spominje Alka, mišljenja sam kako će nas skoro ot-vorenje Alkarskog muzeja zasigurno potaknuti na još veću angažiranost, uz promociju vlastitog identiteta muzeja koji će se javnosti pred-staviti promišljenim i upečatljivim imidžom. Dosadašnja muzejska

događanja, gostujuće izložbe, edu-kativne radionice nastavit će se or-ganizirati kako bi privukli što veći broj posjetitelja, poglavito mladeži. Ovogodišnjoj manifestaciji Dani Alke i Velike Gospe u okviru svoje izložbene djelatnosti priređujemo povijesnu izložbu „Sablje na tlu Hr-vatske od VI. do XX. stoljeća“ au-tora Tomislava Aralice. Preduvjeti za kvalitetnu prezentaciju muzejskih sadržaja, sukladnih suvremenim muzeološkim standardima, uvelike ovise o financijskoj potpori koju Muz-ej svojim predloženim projektima redovno potražuje od nadležnih in-stitucija. Ovdje se poglavito misli na natječaje Ministarstva kulture i Min-istarstva turizma“, kaže ravnateljica muzeja koja je iznijela i svoj pogled na turističko „iskorištavanje“ Alke i Velike Gospe.„Riječ iskorištavanje u ovom je kon-tekstu prenaglašeno, jer Velika Gos-pa i Alka imaju svoju ukorijenjenost u duhovnosti, tradiciji i izražavaju dostojanstvenost i ponos ljudi iz Ce-tinske krajine. Turizam koji poštuje rečeno je dobro došao, u suprotnom se ne bih složila. Alka kao viteška igra svjetovna je manifestacija koja je duboko isprepletena s blagdanom Velike Gospe čije duhovno značenje u svakom slučaju prožima i nadilazi svjetovnost. U svrhu dobre turističke promidžbe treba završiti započetu obnovu gradskih zidina sinjske tvrđave, kako bi se otvorile nove mogućnosti atraktivnijih sadržaja. U promidžbi se ne smije zaboraviti kul-turni sadržaj jer je atraktivnost upot-punjena znanjem neprocjenjiva“, rekla je na kraju Librenjak.

„Treba poraditi na marketingu i ponuditi ljudima atraktivne sadržaje“

Ravnateljica Muzeja Cetinske krajine Anita Librenjak kaže da im je posjet u Dane Alke i Velike Gospe vrlo skroman

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

Barać: Trebamo omogućiti ljudima da potroše novac u Sinju

A upravo je otvaranjem specijal-izirane prodavaonice sa suvenirima direktorica Poduzetničkog centra Sinj Ana Barać dala vrijedan dopri-nos razvoju gospodarskog turizma u našem gradu, poglavito u Dane Alke i Velike Gospe.„Prodaja suvenira, naravno, najbolje ide u osmom mjesecu, u Dane Alke i Velike Gospe. Ljudi traže i kupuju nešto prepoznatljivo sinjsko, suve-nire s motivima Sinja, Alke i Gospe Sinjske. Kupuju slike alkara i Gospe Sinjske. Stvarno, spomenuti suve-niri nisu skupi. Moram napomenuti da su puno veći potrošači domaći ljudi nego oni iz inozemstva. Stranci uglavnom uzimaju privjeske“, kaže Barać koja smatra da se u Sinju treba odrediti što je prioritet kroz gospo-

darstvo.„Imamo strašan potencijal. Naše tržište treba biti cijela Hrvatska. Moramo brendirati proizvode koji mogu postati roba široke potrošnje na području cijele naše države. Evo i dobrog primjera za to - alkarska sala-ma. Naravno, prethodno moramo definirati što to proizvodimo“, kaže direktorica Poduzetičkog centra Sinj koja se zalaže za komercijalizaciju i Alke i Gospe Sinjske.„Naravno svi znamo što su Alka i Gospa i što predstavljaju za naš grad. No, živimo i odabrali smo društvo kapitala. Od toga živimo. Stoga mis-lim da trebamo koliko god možemo komercijalizirati i Alku i Gospu Sin-jsku. U kojem smislu? Da ljudi proiz-vode ono što posjetitelji Sinja u te dane traže i žele. Treba provesti sveo-buhvatnu marketinšku akciju koja će trajati tijekom cijele godine, raditi na

tome. Alkarski dvori su zaista kapital-ni objekt i to treba maksimalno isko-ristiti. Jezgra grada u te dane ne može više ponuditi, ima izložbi, predstava i drugih sadržaja. Međutim, po meni, Sinjsko ljeto treba početi ranije, još od petog mjeseca. Alka i Gospa Sin-jske moraju biti na udarnom pan-oima, poglavito uz cestu Sinj - Split tijekom cijele godine. Jednostavno, trebamo omogućiti ljudima da, ako to žele, potroše novac u Sinju“, kaže Barać.„Alka i Gospa su brendovi. Moramo pronaći načina da to iskoristimo, a sve u dobrom cilju, jer na taj ćemo način doći do zapošljavanja, do ot-varanja novih radnih mjesta. Želja mi je i da Nacionalni sajam pršuta postane jedan od brendova, iako je on neusporediv sa Alkom i Gospom, tako da ga u budućnosti komercijal-no jako iskoristimo, kao primjerice

31Zanimljivostinovine

Boris Vučković (31), vozač:

- Trebali bi Dane Alke i Velike Gospe više iskoristiti. To nije dovoljno iskorišteno. Treba to više reklamirati u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Jakov Blajić (62), diplomirani inžinjer poljoprivrede:

- Trebamo, to nam je jedinstvena prilika. Treba što više kulturnih i sportskih manifestacija. Turistička ponuda mora biti bolja. U te dane zabava treba trajati 24 sata. Baš u tim danima ljudi trebaju uživati, biti neopterećeni realnošću te se posvetiti duhovnim i kulturnim sadržajima.

ANKETA Trebamo li više turistički „iskoristiti“ Dane Alke i Velike Gospe?Anketu priredio: Žarko Kodžoman

32 novineSport

Franka Vukasović - Lončar (34), medicinska sestra:

- Trebamo proširiti palke za Alku, da bude više sjedećih mjesta. Trebamo postaviti plakate prema Splitu, Trilju tako da ljudi dok prolaze autom mogu uočiti i informirati se da se u te dane u našem gradu održava Alka i Velika Gospa. Znači, poruka mora biti uočljivija. Marketing mora biti što jači, treba se intenzivno oglašavati u te dane.

Mladenka Delić (55), umirovljenica:

- Trebamo. Mislim da bi trebali imati što više promidžbenih materijala. Turistička zajednica i Grad Sinj bi se trebali više posvetiti tome. Također, bilo bi dobro da ima malo boljih kulturnih sadržaja.

Svim sugrađanima čestitam blagdan Velike Gospe i Dan grada Sinja, svim gostima koji stižu u naš grad za Alku i Veliku Gospu želim ugodan boravak i da ponesu lijepe uspomene, a alkarima, alkarskim momcima i cijelom Viteškom alkarskom društvu želim uspješnu i sritnu Alku.

Gradonačelnik Sinja, prof. Ivica Glavan

33Sportnovine

Prozivkom igrača 12. srpnja Junak je započeo pripreme za predstojeću se-zonu. Konkurencija u 2. HNL bit će kudikamo teža nego prošle godine, a adekvatno tome Sinjani su ojačali i igrački kadar. Najzvučnije pojačanje „plavih“ je bivši vratar Hajduka Zlatko Runje koji je jesenski dio sezone 2009./2010. čuvao vrata grčkog prvoligaša Panthrakikosa, a proljetni je dio bio bez angažmana. Unatoč tome što u prvih šest mjeseci ove god-ine nije branio, Runje se nije zapuštao. Dapače, održavao je formu pod budnom paskom trenera vratara Junaka i svoga velikog prijatelja Ivice Roguljića koji je uz Runju tijekom čitave njegove karijere.„Pola sam godine bio bez kluba. Ovo sam ljeto imao nekoliko kombinacija za 1. HNL, vuklo me i vani, bilo je pregovora. No, neki su pregovori propali, s nekim ponudama nisam bio zadovoljan i na kraju sam odlučio narednu sezonu provesti u Sinju. Presudila je ljubav prema Junaku“, kaže Runje koji se vratio u matični klub nakon 11 godina.

„Neće nam biti lako, čak šest klubova ispada“

„Neće nam biti lako. Ne pratim dugo 2. HNL, ipak sam 11 godina bio van svih tih događanja. No, znam da je situacija jedna od najtežih, jer čak šest klubova ispada. Bit će vrlo za-htijevan zadatak ostati u ligi. U klubu se trude za kakve-takve uvjete“, kaže Runje koji ipak dobro poznaje sit-uaciju u samom Junaku.„Pola sam sezone, dok sam bio bez kluba, radio s njima. Mislim da je ova momčad za koplje jača od prošlogodišnje, imamo solidnu ekipu. Lani smo ostvarili dobar rezul-tat. Trebamo u prvih par kola novog prvenstva ostvariti što bolje rezul-tate, poglavito na domaćem terenu. Doma trebamo igrati čvrsto, jako, a vani pametno. Junak je jedan od

najstarijih klubova u Dalmaciji, ima renome i u skladu s tim smatram da moramo izboriti opstanak. Naravno, želja mi je da uđemo među prvih šest, no primarni cilj nam je opstanak“,

kaže Runje koji važnim faktorom za uspjeh smatra i činjenicu što je tren-er „plavih“ i dalje Milo Nižetić.„On je prvoligaški stručnjak. Prošle je sezone doveden da posloži momčad i izbori ostanak u ligi. Svoj cilj je ost-vario. S Nižetićem možemo samo ići naprijed“, rekao je na kraju Runje. Za narednu sezonu Nižetić će imati na raspolaganju 20 igrača (14 iznad i 6 ispod 21 godine) plus još dva jun-iora i tri vratara.

Nižetić: Ova je sezona krucijalna!

„Stigli su Runje, Željko Sablić, Stipe Barać, Ante Puljiz. Znači, u pogledu iskusnih igrača imamo dovoljno ma-terijala. Otišli su Teo Vardić i Tino Lagator, koji su mlađi i koji su igrali vrlo značajnu ulogu u protekloj se-zoni. Radu prve momčadi priključio sam dosta mladih igrača, od kojih su 90 posto iz omladinske škole Ju-naka. Oni će morati dosta raditi da dosegnu nivo igre koji su nam po-

nudili Lagator i Vardić. Ipak je Druga liga jedan viši nivo i to je veliki isko-rak za njih. Uz to, Stipe Poljak još nije započeo s treninzima (bolest). Ipak, sve u svemu, zadovoljan sam. Ostao

nam je gro ekipe iz prošle sezone, iza nas je godinu dana zajedničkog rada, a uz to popunili smo momčad iskusnim kvalitetnim igračima. Za to treba zahvaliti Upravi koja je obavila lavovski dio posla, rade 200 posto. Uostalom, zbog toga sam i ostao u Junaku unatoč drugim ponudama“, kaže Nižetić.„Ispada šest momčadi, držim da su ekipe izjednačene. Bio bih zadovoljan kad bismo ponovili prošlogodišnji us-pjeh i bili osmi. Junak već tradicion-alno u prvenstvo ulazi preopušteno. Ne smije nam se to događati, jer teško ćemo popraviti eventualne kikseve s obzirom da toliko veliki broj momčadi ispada. Moramo biti ozbiljni. Ova je sezona krucijalna! Možemo napraviti stabilnu momčad koja bi u narednim sezonama mogla napraviti velike stvari“, rekao je na kraju Nižetić.

Zlatko Runje: Presudila je ljubav prema JunakuPripreme sinjskoga nogometnog drugoligaša u punom su jeku, a najzvučnije pojačanje je bivši vratar Hajduka koji se vratio u matični klub nakon 11 godinaPiše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

34 novineSport

Iako nova košarkaška sezona u A-1 ligi počinje 9. listopada, trener Alkara Boris Poljak ne miruje. Još od 10. lip-nja individualno radi sa četvoricom igrača koji su rođeni 1991 i poslije. Poljaka smo baš zatekli na treningu s jednim od njih, Jakovom Bilobrkom.„Uz Bilobrka još treniraju Vidić, Pri-morac i Perić. To je nužno jer u ovoj sezoni, prema novim pravilima, svaka momčad u A-1 ligi mora u početnoj petorci čitavu utakmicu imati jednog igrača koji je 1991. godište ili mlađi. Uz to, moram imati na klupi još dvo-jicu takvih. Znači od 12 igrača za svaku prvenstvenu utakmicu trojica će biti 1991. godište i mlađe. Prijelaz iz juniorskoga u seniorski staž je najteži, a A-1 liga je zahtjevna i zato sam sa spomenutim igračima počeo raditi još u lipnju. Trenira se pet puta tjedno“, kaže Poljak.

Cjelokupne pripreme bit će odrađene u Sinju

„Okupljanje seniora i početak priprema bit će 16. kolovoza. Uvodni

dio trajat će sedam dana, a potom sl-ijedi sedam dana bazičnih priprema. Za vrijeme bazičnih priprema, tije-kom kojih se stječe fizička sprema, vjerovatno ćemo trenirati dvaput tjedno. Nakon toga radimo tehničko-taktički dio, brušenje forme i odi-gravanje prijateljskih utakmica. Pripreme ćemo odraditi u Sinju, ovdje imamo sve potrebne sadržaje“, kaže Poljak koji tvrdi da je još rano govoriti o igračkom kadru za sezonu 2010./11.„Ostat će kostur momčadi. Ovo pravilo o jednom igraču koji je 1991. godište i mora cijelu utakmicu biti na parketu sigurno nas ograničuje i sužava prostor za ostale. Stigao je Ante Delaš iz Trogira. On igra na po-ziciji playa i beka šutera. Inzistirao sam na njegovom dovođenju, želio sam ga vidjeti u našim redovima. Malo je tako kvalitetnih igrača na toj poziciji. Prošao je sve reprezentativne selekcije do U-20, a ima i iskustvo igranja u NLB ligi dok je nosio dres Splita. U Alkaru će imati prigodu da se do kraja profilira te prostor za

napredovanje. Riječ je o vrlo kara-kternom momku, odmah prihvatio našu ponudu, novac mu nije bio na prvom mjestu. U razgovorima smo s još nekim igračima“, rekao je na kraju Poljak.

Preinake na parketu Gradske dvorane

A o novim pravilima za predstojeću košarkašku sezonu obavijestio nas je tajnik kluba Ivica Župić.„Ima nekoliko novosti. Prema od-luci FIBE, Upravni odbor HKS-a je donio odluku o primjeni izmijen-jenih službenih košarkaških pravila te će u svim službenim natjecanjima HKS-a polja ograničenja tj. reket biti označen pravokutnim prostorom, a ne kao dosada u obliku trapeza. Linija za tri poena seli sa 6.25 na udaljenost od 6.75 metara. Mi smo sve preinake na parketu Gradske dvorane već izvršili. Teren smo prila-godili, opiturali i izbrusili“, rekao je Župić.

Stigao Delaš Poljak individualno radi s najmlađima

Pripreme košarkaša Alkara za novu sezonu u A-1 ligi počinju 16. kolovoza

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

35Sportnovine

Počeo je igrati rukomet prije četiri godine. Tada je imao 12, a nedavno je napunio 16 godina. Unatoč tome, nametnuo se kvalitetom. Riječ je o Mariju Cvitkoviću, sada već bivšem vrataru RK Kamičak. Kažemo bivšem, jer nedavno je potpisao trogodišnji stipendijski ugovor s prvoligašom RK EMC-Split. Mario je ove godine od Športske zajednice Grada Sinja dobio i posebnu nagradu namijenjenu perspektivnim sportašima.„Istina, rukometom sam se počeo baviti relativno kasno. Nas četvero prijatelja koji smo živjeli u istoj zgradi na Trgu dr. Franje Tuđmana gledali smo na TV-u jednu ru-kometnu utakmicu i tako se odlučili za ovaj sport. Dva su prijatelja odustala, jedna se prijateljica odselila u Slavon-ski Brod i tamo igra rukomet, a eto i ja sam ostao u ovom sportu“, prisjeća se svojih rukometnih početaka Mario.

Sa 14 godina stao na vrata seniora

„U RK Kamičak sam bio četiri sezone. Dvije sezone u kategoriji dječaka i jednu u kategoriji mlađih kadeta vo-dio me trener Ivan Vladović, a ovu posljednju igrao sam u seniorima i tu me trenirao Ivo Vukasović - Para. Obo-jica su dobri treneri, vrlo sam im zahvalan na svemu. Vukasović me sa 14 godina stavio na vrata seniora. Zato je ipak trebalo hrabrosti. Eto, sad sam ovo ljeto naprav-io još jedan korak više u karijeri, prešao sam u redove prvoligaša Splita“, kaže Cvitković koji nam otkriva koje karakteristike dobar rukometni vratar mora posjedovati.„Neki kažu da je golman „pola momčadi“. Refleks je najbitniji. Potom sli-jedi postavljanje na branci, šuteve s devet metara trebaš pratiti do kraja. U Kamičku je bilo i dobrih i loših utakmica. U lijepom mi je sjećanju ostao sus-ret protiv Metkovića u Sinju, imao sam preko 20 obrana, od toga 15 u prvom dijelu. S druge strane, protiv druge momčadi Splita nisam mogao ništa obraniti“.A znao je Mario i prim-iti pokoji neugodni udarac.„U Drugoj HRL – Jug ima par igrača sa šutom od 100 km/h. Takve je udarce relativno teško braniti. Jednom mi je jedan igrač RK Biograd iz sedmerca namjerno pucao u glavu, slomio mi je zub. On je dobio crveni karton, a ja sam ostao bez zuba, ha-

haha. Inače, i utakmica u Opuzenu mi je ostala u lošem sjećanju. Već u prvoj minuti susreta istegnuo sam liga-mente“.Iako je Cvitković dosta visok, 191 cm, što je idealna visina za vratara, problem je u kilogramima - premršav je.

Nedostajat će mi Sinj i RK „Kamičak“

„Morat ću poraditi na tome, hahaha“, kaže ovaj učenik srednje prometne škole koji ljetnim prelaskom u RK EMC-Split namjerava u gradu pod Marjanom nastaviti i svoje srednjoškolsko obrazovanje.„Klub će mi osigurati i smještaj. Sve uvjete s njima dog-ovorio je moj otac, njega su kontaktirali kada su iskazali interes za mnom“.Mario kaže da će mu Sinj strašno nedostajati.„Da. Falit će mi i seniorska ekipa RK Kamičak. Nedostajat će mi putovanja s njima na gostujuće utakmice. Uvijek smo bili dobra klapa. U Split sam došao na poziv tren-era Željka Babića, koji je također član stručnog stožera mlađe kadetske reprezentacije Hrvatske čiji sam član. Vrlo sam motiviran za rad. U Splitu ću braniti za mlađe kadete, a po potrebi i za seniore. Želja mi je napraviti kvalitetnu karijeru. Ako bih jednog dana postao vrhun-ski rukometaš, volio bih zaigrati tj. braniti u njemačkom Kielu gdje je vrhunac ostvario i moj uzor, francuski ru-kometni golman Thierry Omeyer. On mi imponira stilom branjenja i brzinom“, rekao je na kraju Cvitković koji, osim što trenira rukomet, obožava i košarku.

Mario Cvitković - vratar za budućnostBivši čuvar mreže RK Kamičak i novi član prvoligaša RK EMC-Split dobitnik je posebne nagrade Športske zajednice Grada Sinja namijenjene perspektivnim sportašima i hrvatski reprezentativac u mlađim kadetima

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

36 novineSport

Navijačka skupina Sinjski Mali-gani organizirala je na otvorenom košarkaškom igralištu kod kina u Sinju turnir na male branke koji je po svom završetku pobrao same po-hvale od strane publike i igrača. Na turnir pod nazivom “Sinjski Maligani 2010” prijavilo se rekordnih 47 ekipa koje su se u narednih 13 dana borile za veliki pokal i nagradu od osam tisuća kuna do koje su na kraju ipak došli mladi Splićani pod nazivom Neredni 1950.Već prva utakmica turnira pokazala je koliko će biti neizvjesno doći do pobjednika. Naime, pobjednik prvog turnira Maligana od prije četiri god-ine, ekipa B-53, lagano je poražena u susretu pretkola protiv ekipe Por-tal, a i druga utakmica izbacila je još jednog velikog favorita – višestruki pobjednici raznih turnira i Lige ma-log baluna u Sinju, ekipa Caffe bara Ozzy, isprašena je sa čak devet koma-da u mreži od strane Caffe bara Most iz Trilja koje je predvodio fantastični i dobro poznati igrač malog baluna Joško Žarković. Utakmice osmine finala iznjedrile su i neke glavne favorite za osvajanje velikog trofeja.Prema publici, koja je vjerno pratila sve utakmice turnira, pobjednika je trebalo tražiti između ekipa Mrkan, Tika Taka i CB Most, dok je organ-izacijski odbor turnira tu definitivno svrstavao i mladu ekipu Neredni 1950 koji su oduševili discpliniranom i efi-kasnom igrom. Četvrtfinalni susreti pokazali su da je to doista i tako. CB Most ispratio je s turnira ekipu Piz-zerija Fantasia koja se za tu prigodu pojačala s Jozom Pletikosićem, bivšim igračem Cibalije i Međimurja, ali su Žarković i društvo još jednom pokazali svoju snagu. Ekipa Tika Taka se ponovno mučila, ovoga puta protiv Markulin Busa, ali je pobjednika odlučio ponovno sjajni Mirko Hrgović golom u posljednjoj minuti susreta. Mrkan je bez većih problema pobijedio Torcidu Dicmo rezul-tatom 4:1, dok su Neredni 1950 dobili uvijek opasnu Torcidu Otok s 2:0. Petak nam je donio polufinale i dvije ljepotice turnira koje su još jednom napunile legendar-nokošarkaško igralište. CB Most i Neredni 1950 prvi su izašli na teren. Čvrsta obrana i veliki ulog dali su nam utakmicu bez golova, ali je prilika bilo na obje

strane. No, kako su mreže mirovale moralo se otići na rulet penala. Bolju koncentraciju pokazali su Neredni 1950 i tako se na iznenađenje mnogih plasirali u finale. Spektakl je zato bio u drugoj utakmici gdje su snage odmjerile domaće ekipe Mrkana i Tika Taka. Deno Labrović i Ivan Zor-ica zabili su za Mrkan, a Boris Pavić i Mirko Hrgović za Tika Taku pa se tako i drugi susret poluzavršnice odlučio na penale. Hrgović, Hadžiahmetović i Kovačić pogodili su sva tri penala što je bilo dovoljno da Tika Taka dog-ura do finalnog susreta.Finalni dan odigran je u ponedjeljak. Prekrasno vrijeme, dupkom pune tribine i ogradekošarkaškog igrališta, zapravo svi mogući preduvjeti bili su tu kako bi mnogobrojna publika i ljubitelji malog baluna mogli uživati. Susret za treće mjesto bio je sjajan uvod u finale, CB Most je rezultatom 5:0 po-bijedio oslabljenu ekipu Mrkana, a svih pet golova djelo je mlade nade Renata Koturovića. Tom pobjedom CB Most osvojio je prigodni pehar i dvije tisuće kuna nagrade. Prije samog finala revijalni susret odigrali su stari i mladi Maligani, a taj je sus-ret završio s miroljubivih 3:3. Finale je sjajno počelo za Tika Taku – penal u prvoj minuti susreta. Nažalost po njih, Ivica Kovačić Korni ipak nije uspio iskoristiti taj “poklon” i osveta je stigla već u sljedećem napadu - Jadran Kirevski doveo je Neredne u vodstvo, a s tim rezultatom otišlo se i na odmor. U drugom dijelu Mirko Hrgović pokreće sve napade svoje ekipe, ali u završnici njegovi

suigrači nisu precizni. Josip Janković je šokirao sve prisutne i postavio 2:0, ali rezultat je vrlo brzo smanjio Boris Pavić. Očekivao se tada potpuni pre-okret, ali Mario Roguljić s dva svoja pogotka vodi Neredne na velikih tri gola razlike samo tri minute do kraja susreta. No, ni tu nije bio kraj neiz-vjesnosti.Naime, Jakša Dedić-Lokma uzvraća Roguljiću s dva gola i u posljednjoj minuti odvodi utakmicu u pravu dramu. Napala je Tika Taka svom snagom, pogađali su čak i vratnice (Boris Pavić), ali završni zvižduk suca Marinka Klarića-Kukuza, koji je inače odsudio sve utakmice turnira, donio je erupciju oduševljenja za mlade Splićane koji su na kraju po-bijedili 4:3.Tako je prvo mjesto, veliki pehar i osam tisuća kuna nagrade pred-sjednik Maligana Ivan Klarić- Kukuz uručio kapetanu Josipu Jankoviću. Drugo mjesto i četiri tisuće kuna nagrade pripalo je Izudinu Hadžiahmetoviću, kapetanu Tika Take. Treće mjesto i dvije tisuće kuna otišlo je u ruke CB Most, a nagradu je primio njihov kapetan Ante Lipotić-Piroga. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Jadran Kirevski, igrač pobjedničke ekipe, dok je najbolji strijelac s pet golova bio Renato Koturović iz ekipe CB Most.Ovim turnirom Maligani su još jed-nom pokazali koliko mogu i vri-jede. Po završetku turnira uz veliku količinu “osvježavajućih” pića slavilo se još dugo u noć, uz obećanje organ-izatora kako će dogodine napraviti još veći i bolji turnir!

Ekipa “Neredni 1950” osvojila turnir “Sinjski Maligani 2010”

Na turnir se prijavilo rekordnih 47 ekipa, a u finalu su mladi Splićani pobijedili Tika-Taku rezultatom 4:3

Piše: Petar KliškinićFoto: Arhiva Sinjskih Maligana

37Sportnovine

Nagrada “Dite Maligana” za Ercega i Poljaka

Prije proglašenja pobjednika turnira Sinjski Maligani nagradili su i najbolje pojedince sinjskog sporta u protekloj sezoni svojom tradicionalnom nagradom “Dite Maligana”. Ove godine trofej je otišao u ruke Dina Ercega iz KK Alkar i Bože Poljaka iz NK Junak, dok je posebna plaketa za vjernost i dugogodišnju pripadnost Alkaru otišla u ruke Stipe Blajića . PK

38 novineSport

Jedina dječja alka koja se održava već dugi niz godina i koja je zaživjela do danas je Vučkovića dječja alka. Ta viteška igra je poznata i van okvira našega grada, pa se tako trčala i na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Ali i u drugim sinjskim naseljima godina-ma su se održavale dječje alke, a ja ću opisati našu u Brekićima, a prilažem i fotografiju kao potvrdu. I danas djeca u naseljima, ulicama, kalama i gradskim četvrtima trče svoje alke, neki bosonogi, neki na rolama, neki na biciklima, neki i na romobilima, ali Brekića dječja alka imala je svoju tradiciju od davnina. Na toj alci sud-jelovali su dječaci iz naselja, te iz okolnih ulica. Naravno prije same alke trčala se i bara i čoja. Pripreme za ova tri dana počinjale su skoro pola godine ranije. Majke i bake su šivale odore ručno, izrađivale ka-lpake, a očevi i djedovi su izrađivali koplja. Dva ili tri alkarića bi već na gvantijerama počeli skupljati novčane priloge obilazeći susjede. Od toga su se spremale nagrade za slavodobitnika i pobjednike bare i čoje. Staza na kojoj bi se održavala alka posebno se uređivala (to je bio jedan prašnjavi put u samom srcu

Brekića), a na balkonu kuće poko-jnog barba Duje Breke koji je služio kao vojvodina loža visjela je narodna nošnja, koja bi se posebno za tu pri-godu izvlačila iz stare škrinje. Loža bi bila okićena zastavom i cvijećem, pa je dekor bio potpun. Početak trke bi se označavao trubom jednog od glazbara, a poznato je da su Brekići i Šimci sudjelovali u gradskoj glaz-bi desetljećima. Zanimljivost naše Brekića alke bio je jedan presedan u tradicionalnom poimanju te viteške igre. Naime, koliko je meni poznato, mi smo jedini imali ženskog vojvodu, a to je tada bila Luca Vardić, danas Radman, koja je ujedno bila i or-ganizatorica i najavljivačica svakog alkarića. Na žalost ona nije na ovoj priloženoj fotografiji jer se nije htjela slikati s kršnim i stasitim vitezovima i njihovim momcima.Alkarska četa je brojala deset ko-pljanika, momke, arambašu i vo-jvodu. Pobjednik alke bi organizirao veliko slavlje u svojoj kući gdje bi majka i baka služile goste kolačima, pršutom, sirom, domaćim kruhom, te raznim sokovima. Slavilo bi se do kasno u noć. Sutra i sve dane do škole se prepričavalo o alci, sve

do prvog školskog zvona. Čak bi i roditelji ucjenjivali djecu da, ukoliko ne budu uspješni u školi, neće sud-jelovati u pripremama za slijedeću alku. Za mnoge koji nikad nisu čuli za ovu alku htjela sam ovom kratkom pričom dočarati kako je to bilo nekada i žao mi je što se djeca sva manje igraju alke, jer danas u doba otuđenosti i prevlasti tehnike oko nas ova igra bi svakako pomo-gla u socijalizaciji, druženju i onom pravom dječjem životu. Na ovoj slici će se sigurno mnogi prepoznati, ali nažalost ima i onih koji više nisu s nama, no svakako će se biti li-jepo podsjetiti najljepšeg razdoblja života-djetinjstva.Slijeva na desno: Mihovil-Mišo Bre-ko, Bore Maganić, Goran Ančić, Ne-ven Bošnjak, Miljenko-Miljo Vardić, Ivan Maleš-Baja, Stipe Breko (inače četverostruki slavodobitnik prave alke te dvostruki pobjednik čoje), Vjekoslav Vjeko Sušić, Ivica Breko, Ivica Radinović, kao štitonoša poko-jni Joško Čović-Đo, arambaša Ivica Breko-Bigaš, te alkarski momci Ve-dran Gavrić-Cpa i Edo Radinović-Fufak.

DJEČJA ALKA U NASELJU BREKIĆINaša nam je čitateljica poslala kratku priču kako su nekad sinjska djeca trčala svoju alku u naselju koje je dalo poznate alkare, glazbenike, pjevače i meštre. Uz priču je poslala i atraktivnu fotografiju, i vjerujemo da će mnogi pustiti suzu kad se prisjete tih dana.

Piše: Goga BrekoFoto: Arhiva obitelji Breko

Čitatelji pišunovine 39

Jedan od važnih simbola našega grada je sigurno mala utvrda Kamičak, ispod koje je nastao današnji Sinj. Naziv vjer-ojatno potječe od Kamićac na Krki koji je bio u posjedu hrvatskih velikaša Nelipića koji su vladali i Sinjem. Utvrda je izgrađena 1712 g. kao zvjezdoliki bastion ispunjen zeml-jom. Radove je izvodio Ivan Macanović s Tomom Kazotićem i Antunom Cincidelom. Napravljena je po najsuvremeni-joj metodi onoga vremena u terrapienati Waubanova tipa o čemu je pisao pokojni fra Josip Ante Soldo u Sinjskoj spomenici 1715 -1965. Utvrda je povezana je sa Kvartirima, današnjim alkarskim dvorima.Tijekom vremena vjerojatno se izgled utvrde mijenjao, a današnji potječe iz 1890 g.kada je obzidana. Na samoj utvrdi nalazi se kula koja je služila kao promatračnica, a na njoj sat, najvjerojatnije postavljen početkom 19 st. Na satnom mehanizmu u unutrašnjosti kule, nema nikakvih oznaka ni godine proizvodnje niti proizvođača,a pretpostavljam da je francuske izrade. Satni mehanizam se sastoji od malog i velikog sata. Malim satom se upravlja i štima veliki. Sat je mehanički i navija se svaki dan na način da se polugom podižu dva utega od po 20 kg, koja se spuštaju u kanal kule koji je dubok 6 metara. Jedan uteg je za navijanje satnog mehanizma koji pokreće njihalo ,a drugi za pokretanje mehanizma za zvono.Sat je naštiman da zvoni 3 minute prije punog sata i na puni sat točno onoliko puta koliko je sati i obzirom na izradu i vrijeme nas-tajanja može se reći da je dosta precizan ± 2-3 minute, zavisno od temperature jer je mehanizam od metala, a bura ili jugo nekad uspore ili ubrzaju rad sata jer su kazaljke velike obzirom na njegov promjer .Na vrhu kule na željeznoj konstrukciji nalazi se brončano zvono u koje udara željezni bat na tri minute prije punog sata i na puni sat točno onoliko puta koliko je sati. Zvono je izliveno u jednoj od najpoznatijih ljevaonica Colbachini. Ukrašeno je bogatom cvjetnom ornamentikom koja se nalazi na vrhu i na dnu .Na vrhu zvona piše na latinskom „ A FULGORE ET TIN-PESTATE LIBERA NOS DOMINE“ (OD GROMA I ZLA VREMENA OSLOBODI NAS GOSPODINE). Na sredini zvona nalaze se četiri reljefa u krugu, Gospa sa djetetom u naručju a drugom rukom je raširila plašt, Mojsije, Raspeće i Sveti Jure ubija zmaja. Ispod se nalazi godina MDCCCXXVIII (1828) i ime ljevaonice, Opera di Giovani Colbachini Trieste, sve vrlo fino izliveno. Zvuk zvona je u D tonu što je ustanovio poznati sinjski glazbenik Mile Čačija . Na vrhu zvona je kugla i samom vrhu hrvatska zastava. Ljevaonica obitelji Colbachini je osnovana 1745. godine, a 17. siječnja 1898. godine papa Leon XIII dodjeljuje ljevaonici pravo stavljanja papinskog grba na svoje proizvode. I dan danas je jedina ljevaonica u svijetu s privilegijom pečatiranja zvona papinskim grbom.Zanimljivo je da 2002. g. Daciano Colbachini , inače nasljednik ljevaonice koja je zadržala tradiciju načina lijevanja zvona staru više od 250 g.osniva fondaciju i u staroj vili Fogazzaro- Colbachini u Venetu uređuje muzej proizvoda ljevaonice. Sat na Kamičku i danas svima nama pokazuje vrijeme, po njemu smo se kao djeca ravnali do kada ljeti možemo ostati vani, a kada bi sat nekada zbog kvara prestao zvoniti, imali smo osjećaj kao da je stalo kucati srce grada. Kamičak treba našu pažnju i brigu jer je simbol grada uz koji su mnoge generacije emotivno vezane.

Sinjanin Ognjen Kolak zaljubljenik je u Kamičak. Godinama, onako za svoju dušu prikuplja podatke o toj utvrdi, simbolu našeg grada, uredno ih arhivira, a u zadnje vrijeme i sam pomaže pri restauraciji i održavanju mehanizma u kuli koji pokreće sat na Kamičku.

„A FULGORE ET TINPESTATE LIBERA NOS DOMINE“ ( OD GROMA I ZLA VREMENA OSLOBODI NAS GOSPODINE ) - natpis na zvonu Kamička

Piše: Ognjen KolakFoto: Arhiva Ognjena Kolaka

40 novineČitatelji pišu

Udruga izviđača „Vitezovi“ u surad-nji sa udrugom branitelja liječenih od PTSP-a SD županije i „Veterani-ma 126. brigade HV Sinj“ veslali su od brane Peruće do Omiša u mani-festaciji koja je okupila tridesetak sudionika jedinstvenog plova Ce-tinom.Prva ovakva regata, posvećena je poginulim i umrlim braniteljima cetinskog kraja, a realizirana je 9. i 10.srpnja. Bila su to dva nezaborav-na dana iscrpljujućeg veslanja i for-siranja naše kraške ljepotice. Niski vodostaj Cetine nudio je mirnu plov-idbu, iznimnu bistrinu rijeke, pre-divno vrijeme i neizostavnu ljepotu druženja u čamcima. U skladu vre-mena i odvažnih zaveslaja iskusnih veslača i onih koji se latiše vesala po prvi put, ništa nije bilo prepušteno slučaju.Startom od Panjskog mosta zaputila se grupa od 24 veslača u šest čamaca.Logistika je bila potpuna,

čamci provjereni, sigurnosni pojas-evi na veslačima, dodatna oprema,

kamere i regata je počela. Planirani plov od izvora je izostao zbog dobro poznatih razloga zaštite gornjeg toka Cetine i birokratskih procedura oko izdavanja dozvola za spust niz rijeku.Nismo odustali od plana.I potvrdilo se !Cetina je zbilja „čudo“, a svoje slivno područje obilato nudi i van granica cetinskog kraja.Njena važnost je iznimna.Vrijednost života uz rijeku, razvoj poljoprivrede, hidrocentrale i osiguranje pitke vode za gotovo cijelu našu županiju sa otocima govori više od samih činjenica.Sve smo to up-oznali veslajući i gledajući sve divote naše kraške ljepotice čiji tok bilježi 105 km dužine.Njene obale krase vrbe i jablani, prilazni putovi i pojilišta ne-promijenjena su stoljećima.Djeca se kupaju u mirnim dijelovima rijeke, a poneki ribiči pokušavaju prevariti pastrvu u brzacima.Modernizam je ipak preplavio Cetinu plov-

ilima tipa „Jet-ski“ i čamcima na motorni po-gon.Rijetke su drvene lađe, koje smo vidjeli samo kod Čanja ispod Otoka.Pumpe za navodnjavanje najviše su bru-jale kod Panja.Vidjeli smo na žalost i znatne ekološke pro-puste, ali i to je

dio svakodnevice.Uz Cetinu je uvijek živo.Ljudi nas pozdravljaju, poneki zadirkuju, a treći se sa nama utrkuju.Za raspoloženje je zadužen Vegi, čiji čamac predvodi regatu. Njegova ekipa s pomnjom snima dubinu i moguće opasnosti za čamce.U glavnom rafterskom plovi-lu Šube je zadužen za atmosferu, dok Joža gps. uređajem bilježi tok plova i brzinu veslanja. Za to vrijeme Ivo i Ante snimaju sve aktivnosti plova. Žena na brodu nije „prokletstvo“, a to su dokazale Marta, Jagoda, Iva i Ruža koje su prednjačile u veslanju i bile primjer izdržljivosti za mnoge od nas. Bistra voda studena bila je inspiracija za sve da izdržimo prvu etapu od 11 km i nepuna tri sata veslanja.Ručak je bio na Kerepu. Zoka i Berni su nas čekali u hladovini kod mos-ta sa ručkom za sudionike plova. Oduševljenje nisu krili ni dvoje naših izviđačkih prijatelja iz Omiša koji su bili sa nama cijelo vrijeme. Goran i Ruža su nam dali i prve poduke iz veslanja. Nakon okrijepe nastavilo se do Trilja. U susret su nam pristigli triljski branitelji. Zastalo se kod spoja Cetine i Rude. Noć je brzo stigla, ali je ugođaj roštiljade uz vodu i dobro društvo koje su predvodili Boca i Pipina bio poseban.Novi dan se nastavio plovom na Omiškom terenu. Odabrani su odradili rafterski spust od Pavića mosta do Radmanovih mlinica, a poslije su samo najizdržljiviji u tri čamca veslali do Omiša.Grupa izviđača predvođena Perom Križancem (ocem proslavljenog hr-vatskog nogometnog reprezentativ-ca Ivice) pozdravljaju nas u društvu turista na omiškom mostu, a poslije ugošćuje u svojim prostorijama na ušću Cetine u more. Konačni cilj tako bi ostvaren, a sve u spomen na naše branitelje.

MEMORIJALNI PLOV CETINOMPiše: Filip RatkovićFoto: Filip Ratković

41Priče čitatelja novine

DOBRO DJELO

Prije nekog vrimena u Slobodnoj šokantan naslov. Dvoje starčadi u selu Radonić kod Šibenika izgorila kuća. uz to i slika dvojice nesritnika. Podmotali ruke,stoje i izgledaju kao osuđenici na smrt. I još i to da in je sin poginijo u Domovinskom ratu, a drugi isto strada nesritnim slučajen. Kud neš pomoć jadnicin, prvo sam pomislila. Kako ja tako i mnogi dru-gi. digli se branitelji, invalidi, udruge, običan narod Dalmacije i šire. Ja nisan mogla iščekat kad će svanit, da oden u poštu. i moja malenkost direkt na njiovu adresu pošton uputi malo kuna. Sva sritna radi toga mis-lin onako u sebi: “Bože moj ispunila san dan, pomogla sirotinji, a oni će bit sritni kad vide da od nepoznati ljudi dobivaju pomoć. da nisu sami na svit. Da uvik ima dobrog svita. Prošlo desetak dana, a onda Slobod-na opet šokantan naslov. Starci ima-ju veliku i lipu kuću usrid Šibenika.Novinari uslikali. Akcijon se prikupi-lo okolo četristo iljada kuna pomoći. Kad sam to pročitala, kada me neko mokron krpon opalijo po glavi. Sva ona srića šta san je imala kad sam mislila da san pomogla sirotinji ošla je iz moje duše. Onda ponovo se digli dobrotvori ratni invalidi, branitelji, narod ogorčeno žuga, ka šta san i sama. Nek nosi vrag njizi i kad su taki. Sad su bacili sumnju na svaku pomoć. Komu ću više virovat,

komu pomoć, ma ko bi se nada od dvoje starčadi. Reka bi čovik ništa ne znaju, muvu ne bi zgazili. Štaš više kazat. Ko je pravi, ko lažni. A opet kad promislin, nek in bude. Nisu oni sami taki. Ima i gori slučajeva. To je samo kap u moru privara i laži. Ovo su pojedinačni. A di su oni šta državu lažu, mažu, kradu, obmanjuju svaki dan i misec. To je gore od ovoga , utješin se bar malo.

IvaNEOBIČNA PJESMA

U zvijezdama što tiho nebeskim ulicama koračaju,u plamenu ugasle svijeće što grijala je moje noći,

u zalascima sunca sa istočne strane,u pješčanom žalu vidim tvoje oči.

Pod oblacima što se u zemlji sada stvaraju,pod kišnim kapima što kucaju o’ grane,

pod perjem raspršenim nad livadama košenimpod pogledom tvojim srce moje stane.

Uz otkucaje nježne pijanog svirača,uz projahane planine i vukove što plaču,uz željeznice istrošene vlakovima starim,niz vjetar mi donosi tvoj miris po rogaču.

S obalama zatvorenim sa sve četiri strane,s cvijetom procvalim na uveloj mladici,

s pjesmom u ruci ja dolazim k tebi,s izvora se čuju moji krici – VOLIM TE.

PRIČE ČITATELJANaša Iva, Slaven Kardoš i Franka Milardović su zaista vrijedni i ljudi sa smislom za pisanje. Zato smo i ovaj puta osigurali prostor kako bi im dali priliku da pokažu nama i vama svoje radove. ZOVINA

Piše:Slaven Kardoš

Ranom zorom mačkule su probud-ile Cetinjane i Sinjane. Nedjelja je, prva u kolovozu, Alka.Vedro jutro obećava lijep dan i pravi dernek Sa svih strana hrle ljudi u drevni grad gledati Alku. Junačka je to igra, igra viteška. No mnogi posjetitelji Sinja neće gledati Alku. Susrest će stare prijatelje, znance, past će pečenje, vino, pisma i rera. Dernek. No, meni nije baš pri srcu taj dan kad se u grad skupi masa svijeta. Graja , buka, žamor, nisu baš ugodni mome uhu, miris znoja i amonijaka su atentat na moje nosnice.Ostat ću ja kod kuće, tu nadomak grada, u miru svog vrta i obližnje šume. Mačkule će mi javiti sride, a brzo ću doznati to je slavo-dobitnik. I tako, da ne iznevjerim običaj, ulijem bokal vina, narižem pršuta i sjednem ispod breza u vrtu. I ćaća mi je bio alkarski momak davno.

Pred kućom potočić obrastao grm-ljem dom je mnogim životinjama, a posebno pticama.Rastu tu dvije ve-like bazge, ili kako mi kažemo zove. U proljeće me obraduju mirisom svojih raskošnih bijelih cvatova, a u ljeto crnim bobama. I tako toga dana, sjedeći pod brezom, stadoh promatrati stablo zove. Koji će je gosti pohoditi? Koga će ugostiti svo-jim bobicama? Zaljulja se grančica. Razmakne se lišće i glasno črr črrrr privuče moju pozornost. Aha, pomis-lih, počela je gozba. Pernata glavica sa crnom kapicom proviri iza listića. Nakrivi se malo i pogleda kruži li nebom neprijatelj. Crr- crr i zaljulja se još grančica.To mužjak crnokape grmuše zove obitelj na gozbu.Iziđe mama sa crvenkastom kapicom, a za njom dječica sa nešto bljeđom.Zrele, sočne bobe zove nestaju u gladnim kljunčićima. Hop! Cijela obitelj nestade u grmu. Na vrhu zove snažno se zaljulja grana. Sletjela je vuga zlatna. Sa zlatno žute boje nje-

nog perja odbijaju se sunčane zrake. Digla je glavu i promatra, onda brzo čokne dvije–tri bobice. Namjesti se zgodnije i opet čok-čok.Odjednom poleti na obližnji bagrem. Znao sam da dolazi gazda bazge. Kroz gustiš je došetao i došao do prvih plodova. Crn sa žutim kljunom, mužjak kos je na svom terenu. Pa tu se izlegao.To je njegova starina. Rep nemiran, čas gore, čas dolje. Grančica je tanka ali drži crnog kicoša koji bira najzrelije bobice.Boba je sve manje. Preskoči do druge grančice. Što je sada? Tko se usudi jesti njegove bobe? Tu je vrabac. Ne boji se on, samo se po-makne i zoblje li zoblje. I dok se kos i vrabac mjere preko oka, slavuj se tiho doskakuta i na najnižoj grančici osladi kljun na par bobica. Mačkule najavljuju početak Alke. Pucnjava uplaši goste. Osta zova sama. Ali na-kon Alke, kada alkari, momci i uz-vanici krenu ka trpezi, ja ću pratiti tko će večerati na zovinoj trpezi pred mojom kućom.

DVIJE PJESMEMoje si morei pijesak i sol.Moja si sreća

i tuga i bol.

Bez tebe dan jekao noć bez sna.Bez tebe život je

kao ponor bez dna.

Bio mi je smijeh,bio mi je plač.

Bio mi je korice,ja sam bila mač.

Bez osjećaja, hladna,zarila mu grom,

duboko u srce,klonuo je dušom

svom.

Franka Milardović

42 novineKrižaljka

43Oglasni prostornovine

Najbolje za vaš domNajbolje za vaš dom

Proizvodnja PVC i ALU stolarijePoljičke Republike 13, 21240 Trilj

tel: +385 (0)21 832 400; fax: 832 589GSM: +385 (0)91 2 832 400

gladius.trilj@gmail.com

novine SRPANJ 2010. - BROJ 6