SOPOTSKA KULTURA

• 1897. Vjekoslav Celestin, kustos muzeja u Osijeku, iskopavao neolitičko naselje-tellHermannov vinograd u Osijeku (ujedno prvo veliko istraživanje neolitičkog naselja u sjev. Hrv.)

• 1940. g. F. Tompa navodi neke slavonsko-srijemske lokalitete ( koje danas definiramo kao sopotske) kao: čiste LTK: Samatovci, neki nalazi s Vučedolastarija potiska: Samatovci, Vukovar, Kormadinmlađa potiska ili lenđelska: Dalj, Bapska

• R.R. Schmidt, prvi uvodi pojam lenđelske kulture u hrv. prapovijest - u monografiji “Die Burg Vučedol”, kojatakođer donosi neke lokalitete savsko-dravsko-dunavskog međuriječja, on određuje neke nalaze izBapske kao karakteristične oblike lenđelske kulture(Schmidt 1945:121)

• ipak sopotska kultura kao samostalna pojava izdvojena je tek 1949. g. – V. Milojčić u svojoj Chronologie... pod nazivom slavonsko-srijemska kultura (Slawonisch-syrmische Kultur), potom bapsko-lenđelska te lenđelsko-slavonska, raščlanio je na 4 stupnja i paralelizirao s Vinčom A-D. U njezinom nastanku vidio je 2 genetske komponente: starčevačku i vinčansku

•

• M. Garašanin najprije definira sopotsku kulturu kao lokalnu, slavonsko-srijemsku varijantu vinčanske kulture ( u svojoj Hronologiji vinčanske grupe)

• J. Korošec: Srijem i ist. Slavonija = čista vinčanska kultura, srednja Slavonija i sjev. Bosna = slavonsko-srijemska kultura (koja je zapravo mješavina vinčansko-butmirska uz nešto lenđelskihprimjesa, zapadna Slavonija = prava lenđelska koja se nadovezuje na Mađarsku, križevački kraj = alpska facies lenđelske kulture

• S. Dimitrijević u svojoj disertaciji 1959. g. predlaže bapsko-lenđelsku kulturu koju definira na temelju starog materijala i manjih vlastitih istraživanja 1957. g. (Vinkovci-Ervenica, Vinkovci-Trbušanci, Sopot, Otok)

• 1964. Dimitrijevićeva iskopavanja Bapske mijenjaju sliku. 2 gornja sloja bila su čista vinčanska, a 2 donja sopotska – mijenja ime u sopotsko-lenđelsku kulturu i pod tim imenom objavljuje 1968. monografiju

• 1968. i 1972. otkrivena je u Mađarskoj istovrsna skupina i autori je nakon prvobitnih vrludanja (vinčanska) definiraju kao Sopot-Bicske kulturu –ujedno smatraju neprikladnim termin lenđelskakao sastavni dio – Dimitrijević to prihvaća i 1979. predlaže samo naziv sopotska kultura (ona je samo rodonačelnik lenđelskih kultura, ali ne i njihova sastavnica, ona ima protolenđelskikarakter)

Rasprostranjenost:međuriječje od hrvatsko-srpske granice na istoku, dok zapadna varira – Požeška kotlina u ranoj i srednjoj fazi, potkraj Ibstupnja penetracija u sjev. Bosnu, u Transdanubiju i na zapad do poteza Medvednica-Kalnik

Naseljavanje• klasična poljodjelska zajednica• u ranoj fazi topografske karakteristike podsjećaju na

starčevačke: prirodna uzvišenja na obalama rijeka, potoka i uz stalne močvarne površine (Bapska, Sarvaš, Klokočevik)

• u II. stupnju djelomično se nastavlja isti trend (Vinkovci, Bogdanovci, Samatovci, Gradac, Novoselci), ali se oblikuju i specifična utvrđena naselja u močvarnim i vodoplavnim područjima, pravilnoga, ovalnog oblika, s opkopom i vj. palisadama – tipični Wasserburg (tj, utvrđena gradina okružena vodom, najviše ih ima u poriječju Bosuta: Sopot, Orolik, Privlaka, Slakovci, Retkovci, Vuke: Gaboš i Drave: Hermannov vinograd

Naseljavanje• klasična poljodjelska zajednica• u ranoj fazi topografske karakteristike podsjećaju na

starčevačke: prirodna uzvišenja na obalama rijeka, potoka i uz stalne močvarne površine (Bapska, Sarvaš, Klokočevik)

• u II. stupnju djelomično se nastavlja isti trend (Vinkovci, Bogdanovci, Samatovci, Gradac, Novoselci), ali se oblikuju i specifična utvrđena naselja u močvarnim i vodoplavnim područjima, pravilnoga, ovalnog oblika, s opkopom i vj. palisadama – tipični Wasserburg (tj, utvrđena gradina okružena vodom, najviše ih ima u poriječju Bosuta: Sopot, Orolik, Privlaka, Slakovci, Retkovci, Vuke: Gaboš i Drave: Hermannov vinograd

Pokapanje• nije zasad poznato, očito nije bilo unutar naselja.

Jedini uništeni kosturni grob, možda, Vinkovci-Silos, blizina Ervenice, bikonična posuda kao prilog

• Hermannov vinograd, istraživanja 199? skeletni zgrčenci

• Lokaliteti oko Đakova (zaštitna iskopavanja 2006.) – kosturni ukopi unutar naselja

PeriodizacijaS. Dimitrijevićrana faza Ia – Vinča B1

Ib - Vinča B2srednja faza II - Vinča Ckasna faza III - Vinča D1 i D2

Z. Marković 1a1b234

Podrijetlo i razvoj• sopotska kultura je vrlo jednostavna i statična pojava, ulazi u balkansko-anadolski

kulturni kompleks, ali nema njegova dekorativnog sjaja• nastanak na starčevačkom supstratu→rezultat vinčansko-starčevačke kulturne

simbioze, ali je duh sopotske kulture bliži starčevačkoj, osobito u njezinoj posljednjojfazi u kojoj se povlači slikanje

• ekspanzija vinčanske kulture tijekom prijelaza A2/B1 stupanj zahvatila je i Srijem i toje bi konačan udarac starčevačkoj kulturi te početak sopotske kulture

• vinčanska se komponenta očituje u tehnologiji pečenja i nekim vodećim oblicima(prije svega zdjela na stupastoj nozi)

• osobni pečat sopotskoj keramici daje duborezni i rovašeni ukras koji je u osnoviproistekao iz starčevačkog urezanog ukrasa koji se obilnije počinje primjenjivati ukasnoj razvojnoj fazi.

• novi vinčanski pritisak uslijedio je na prijelazu Sopot Ib/II i uglavnom se očituje uistočnim područjima rasprostranjenosti sopotske kulture→vj. se zbog toga u tovrijeme pojavljuju naselja tipa Wasserburga, pa ipak u III. stupnju sopotska kulturagubi svoju podunavsku zonu (primjer Bapske i Vukovara s vinčanskom kulturom), alise ponovo konsolidira u sjev.zapadnim dijelovima umjesto brezovljanskog tipa

REGIONALNI TIPOVI SOPOTSKE KULTURE

• krajem Ib stupnja i početkom stupnja II, sopotska se kultura širi iz matičnogslavonskog prostora na jug preko Save u sjevernu Bosnu, na sjever u Transdanubiju(Sopot-Bicske tip), na zapad u središnjuHrvatsku (Sopot-Brezovljani).

Brezovljanski tip sopotske kulture